PLAVA BIBLIOTEKA - novi.uciteljneznalica.org
Transcript of PLAVA BIBLIOTEKA - novi.uciteljneznalica.org
PLAVA BIBLIOTEKA
Urednik
Dr BRANKO LATAS
Fikreta JeliÄ-ButiÄ
ÄETNICI
U HRVATSKOJ
1941-1945.
GLOBUS / ZAGREB
Recenzenti
Dr NARCISA LENGEL-KRIZMAN
Dr GOJKO VEZMAR
RijeÄ izdavaÄa
Knjigom ÄETNICI U HRVATSKOJ 1941-1945. dr Fikreta JeliÄ-
ButiÄ dala je jugoslavenskoj istorijskoj nauci, jugoslavenskoj javnosti i svima
onima koji se interesuju za Å”ire tokove narodnooslobodilaÄkog rata i revolucije
naroda i narodnosti Jugoslavije, posebno na podruÄju Hrvatske, znaÄajno i
nezaobilazno nauÄno delo. Pojavom ovoga Å”tiva popunjava se praznina koja je
postojala u sagledavanju opÅ”tih vojno-politiÄkih tokova i zbivanja na prostoru gde
su se ukrÅ”tali interesi nacifaÅ”istiÄkih okupatorskih sila ā utemeljivaÄa i
negovateljica svojih slugana: Äetnika s jedne strane i ustaÅ”ko-domobranskih vojno-
politiÄkih institucija i svih sadržaja u njima, s druge strane. Okupatori su se, bez
sumnje, držali starog rimskog naÄela divide et impera. Bilo je i ranije interesovanja za problematiku ÄetniÄke kontrarevolucije u
Hrvatskoj i pokuÅ”aja da se ona razliÄitim prilazom prikaže i objasni. Takvi radovi
su vremenski i prostorno ograniÄeni i viÅ”e su u funkciji objaÅ”njenja nekog
pojedinaÄnog dogaÄaja-epizode radi konkretne potrebe, bez pretenzije da se ide od
poÄetka do kraja u analiziranju nastanka, trajanja i nestajanja pojave iz bliske
proŔlosti naŔih naroda i narodnosti.
Dr Fikreta JeliÄ-ButiÄ je, ceneÄi dosadaÅ”nje radove i priloge o tako znaÄajnoj i
prema mnogoÄemu složenoj i interesantnoj problematici naÅ”e proÅ”losti, primerenim
metodoloÅ”kim pristupom, snažnom nauÄnom argumentacijom, laganim i jasnim
stilom, korektno i principijelno uspela da dovede u sklad sve Äinioce pojave i stvori
ne samo nauÄno utemeljeno, nego i vrlo pregledno i lako Äitljivo analitiÄko delo.
To je, uistinu, veliki istraživaÄki doprinos. Jer, dati potpunu istorijsku panoramu ÄetniÅ”tva u Hrvatskoj nije bio ni lak ni jednostavan zadatak. U tom izazovu dr
Fikreta JeliÄ-ButiÄ imala je olakÅ”avajuÄe okolnosti tim pre Å”to je velikom
intelektualnom snagom, istanÄanim sluhom i izuzetnim interesovanjem za politiÄka
zbivanja u Hrvatskoj, u prvom redu za snage konfrontirane oslobodilaÄkom ratu i
revoluciji, napisala i objavila znaÄajna istorijska dela: Ā»UstaÅ”e i Nezavisna Država
Hrvatska,Ā« i Ā»Hrvatska seljaÄka strankaĀ«, pored mnoÅ”tva drugih nauÄnih radova i
rasprava objavljenih u uglednim jugoslovenskim nauÄnim i struÄnim publika-
cijama. Jugoslovenskoj javnosti, nauÄnim i struÄnim krugovima u zemlji i Å”ire,
autor dela koje sada imamo priliku da Äitamo i da o njemu sudimo, nije dakle,
nepoznat. Naprotiv, spada u red onih istoriÄara koji znaju da odvoje sporedno od
glavnog, nevažno od bitnog, pojedinaÄno od opÅ”teg, ali ne zanemaruje ni jednu
Äinjenicu, ni jedan, naoko sitan, podatak, ne potcenjuje
5
lokalno i regionalno u odnosu na opÅ”te i celovito, te sve znalaÄki i veÅ”to situira u
celinu, upotpunjujuÄi i zaokružujuÄi opÅ”tu sliku dogaÄaja.
SlužeÄi se, pretežno, arhivskom gradom svih aktera dogaÄaja, u Äemu
najznaÄajnije mesto imaju upravo ÄetniÄka izvorna dokumenta, dokumenta
okupatora, ustaÅ”kih institucija, vojnih i politiÄkih organa narodnooslobodilaÄkog
pokreta, zapadnih saveznika kao i mnoÅ”tvom nauÄne i druge literature, dr Fikreta
JeliÄ-ButiÄ izvodi svoje nauÄno utemeljene zakljuÄke, poÅ”tujuÄi pri tome, nesebiÄno
i korektno, miŔljenje drugih pisaca o toj tematici. Iako je rad sveobuhvatan i celovit,
ostaje, dakako, joŔ dovoljno prostora za one koji imaju interesovanje i želju za Ŕiru
obradu pojedinih aspekata ÄetniÄke delatnosti, Å”to se u prvom redu odnosi na pitanje
ÄetniÄke vojne organizacije, iako je, u potrebnoj meri, za razumevanje problema i to
predoÄeno. Zatim o ÄetniÄkom teroru, o Äemu je u knjizi dato mnoÅ”tvo podataka iz
svih krajeva Hrvatske gde je bilo Äetnika, o socijalnoj strukturi i hijerarhiji ÄetniÄke
organizacije itd. OÄigledno je u žiži interesovanja autora bio, pretežno, politiÄki
aspekt organizovanja i delovanja ÄetniÄke organizacije i politiÄka i vojna motivacija
za kolaboraciju sa okupatorima i ustaŔko-domobranskim snagama radi suzbijanja i
slamanja revolucionarnih snaga pod rukovodstvom KP Jugoslavije i oživotvorenje
ideje o stvaranju Ā»Velike SrbijeĀ« u "Velikoj JugoslavijiĀ« - te opÅ”te preokupacije
ÄetniÄkog pokreta Dragoljuba Draže MihailoviÄa.
Äitaoci i korisnici ove knjige lako Äe se uveriti u to da autori nekih stranih
publikacija, kao i nekih koje su se nedavno pojavile u nas (Saveznici i
jugoslovenska ratna drama, na primer), nisu u pravu kada tvrde da je ÄetniÄki
pokret: bio Ā»antifaÅ”istiÄka organizacijaĀ«. Takvi radovi liÅ”eni su svake objektivnosti,
sadrže flagrantnu reviziju nama dobro poznatih politiÄkih i vojnih stavova
kolaboracionista upregnutih u nacifaÅ”istiÄku maÅ”ineriju, Å”to u nas opravdano iritira
najÅ”ire druÅ”tvene slojeve. Iako se autor knjige Äetnici u Hrvatskoj 1941-1945. ne
upuÅ”ta u polemiku o tim neistinama,' snagom argumenata i Äinjenicama o ÄetniÄkoj
stvarnosti, nauÄeno i ubedljivo, negira takve pokuÅ”aje Äiji je cilj da iskrive sliku o
onome Å”to je opÅ”te poznato i o Äemu je istorijska nauka svoju ocenu veÄ dala.
Sadržaj ove knjige u kojoj je studiozno predstavljen sklop okolnosti u kojima
dolazi do pojave Äetnika (u Dalmaciji, Lici, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju,
mestimiÄno na Kordunu, Baniji i Slavoniji), njihova opredeljenost za kolaboraciju
sa faŔistima, ustaŔama i nacistima, planirana politika genocida prema hrvatskom
narodu u Ā«datom trenutkuĀ«, masovne krvave inkvizicije, pljaÄka, paljevina i
zastraÅ”ujuÄe mere odmazde prema simpatizerima narodnooslobodilaÄkog pokreta,
pod okriljem i uz pomoÄ nacifaÅ”istiÄkih porobljivaÄa, pokazuje da se ne može,
istovremeno, biti faÅ”istiÄki saradnik i anfifaÅ”ista.
Uostalom, ni ÄetniÄko vrhovno vojno-politiÄko rukovodstvo, ni pokrajinska, pa
ni lokalna ÄetniÄka rukovodstva nisu sebe nazivali ni smatrali antifaÅ”istima ni
antiokupatorima. ÄetniÅ”tvo je, zaslepljeno mržnjom prema svemu oslobodilaÄkom i
demokratskom, smatralo narodnooslobodilaÄki pokret jedinim neprijateljem. Autor
ove knjige, etikom nauÄnog radnika, izlaze takvo
6
antislobodarsko i prookupatorsko opredeljenje Äetnika od njihove pojave 1941. do
konaÄnog sloma 1945. godine.
Za italijanskog okupatora Äetnici su bili Ā»AntikomunistiÄka dobrovoljaÄka
milicijaĀ«, smatrali su ih svojim pomoÄnim trupama, snabdevali ih, naoružavali i slali
u borbu. Italijanska deviza je bila: Ā»Poduprijeti Äetnike u dovoljnoj mjeri da se bore
protiv komunista (. . .), zahtijevati i osigurati da se Äetnici ne bore protiv hrvatskih snaga i vlasti; dopustiti im da protiv komunista operiraju na svoj naÄin (tako da
'pokolju jedni druge')Ā«. Äetnici, pak, ne samo Å”to su služili italijanskom okupatoru,
veÄ su se kitili faÅ”istiÄkim znaÄkama, a Äesto je od njih traženo da polože Ā»zakletvu
na vernost italijanskom vladaocu i faÅ”izmu Ā«.
Å to se tiÄe ÄetniÄko-ustaÅ”kih odnosa, autor iscrpno izlaže genezu njihovih
propagandnih sukoba i podudarnih stavova, interesa i akcija protiv narodno-
oslobodilaÄkog pokreta. Sva povika na ustaÅ”e svodila se u praksi na njihove
zajedniÄke napore u borbi protiv snaga revolucije, Å”to je zagarantovano i pismenim
sporazumima u Kninu, GospiÄu, OtoÄcu, Zagrebu itd. MomÄilo ÄujiÄ, koji je Ā»spasĀ«
Srba i srpstva od ustaÅ”kih progona video u saradnji sa ustaÅ”ama, liÄno je odredio
delegaciju da ustaÅ”kom županu u Kninu službeno Äestita godiÅ”njicu uspostavljanja
tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Nakon sto su italijanskog okupatora u Dalmaciji, Lici i Hrvatskom primorju
zamenile nemaÄke trupe, Äetnicima je bilo dovoljno da im se predstave kao borci
protiv komunizma, u stvari protiv narodnooslobodilaÄkog pokreta, pa da zadobiju
svu nemaÄku naklonost i sve one privilegije koje su im ranije davali Italijani. Pri
nailasku Nemaca Äetnici (u Vrlici) upozoreni su na to Ā»da moraju svakog njemaÄkog
vojnika pozdraviti isto tako kao i svogaĀ«. Ali, pozdrav, zna se, bio je na faÅ”istiÄki
naÄin.
ShvativÅ”i tako svoju ulogu, razumljivo je Å”to su ÄetniÄke voÄe, sledeÄi primer i
uputstva Draže MihailoviÄa, odbijale i svaku pomisao na saradnju sa partizanskim
snagama, na Äemu je uporno inzistiralo rukovodstvo NOP-a, posebno u Dalmaciji,
naravno u vreme dok se joÅ” nije znalo u kojoj su meri Äetnici zaplivali u vode izdaje,
kolaboracije i kontrarevolucije, o Äemu se u knjizi detaljno i hronoloÅ”ki izlaže. Na sliÄan naÄin, ukazuje se ovde i na druge oblike ÄetniÄke nacionalne izdaje,
faÅ”istiÄkog indoktriniranja ÄetniÄkih voÄa u poÄetnom periodu na anektiranom i
reokupiranom italijanskom okupacionom podruÄju Å”ovinistiÄkim strastima, grupnim
i pojedinaÄnim teroristiÄko-zloÄinaÄkim postupcima, krvavim ÄetniÄkim puÄevima u
panizanskim Ŕtabovima i jedinicama uz asistenciju okupatora. Govori se o
proganjanju Srba i teroru nad njima poÄev od njihovog Ā»iskljuÄivanja iz ÄetniÄke
organizacijeĀ«, pa i iz Ā»sastava srpskog narodaĀ« - zbog neposluÅ”nosti, zatim o
ÄetniÄkoj propagandi, o miÅ”ljenju i ocenama italijanskih i nemaÄkih komandi o
stvarnoj snazi, borbenom moralu i opÅ”toj vrednosti ÄetniÄkog elementa, o prisilnoj
mobilizaciji, o tome zaŔto nisu imali podrŔku u narodu itd.
Sve to je iscrpno analizirano i izloženo u ovoj knjizi, Ŕto joj daje posebnu
vrednost i zbog Äega se, imajuÄi u vidu ocene i preporuku struÄnih recenzenata, izdavaÄ odluÄio da je objavi. IzdavaÄ je uveren da naÅ”oj javnosti pruža celovito i
vrlo vredno nauÄno delo kojim se obogaÄuje naÅ”a istorijska litera
7
tura i dolazi do daljih spoznaja o tome da su Äetnici, kao protivnici antifaÅ”istiÄkih,
idejno-revolucionarnih i borbeno-patriotskih snaga, bili predstavnici preživelog
socijalno-klasnog sistema i neželjenog režima.
Dr Branko Latas
Predgovor
Ova je monografija treÄa dionica u mom dugoroÄnom istraživanju
politike graÄanskih snaga u Hrvatskoj u razdoblju rata i revolucije, 1941-1945.
Prethode joj monografije: UstaŔe i Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945, Zagreb
1977, izd. SveuÄiliÅ”na naklada Liber i Å kolska knjiga; Hrvatska seljaÄka stranka
1.941-1945, Zagreb 1983, izd. Globus.
ÄetniÄki pokret, koji se od ljeta 1941. poÄeo organizirati u Srbiji, ubrzo se
poÄeo siriti i u drugim dijelovima Jugoslavije. U Hrvatskoj se takoÄer može pratiti razvoj tog pokreta od prvih okupljanja Äetnika 1941. do sloma ÄetniÄkih snaga u
svibnju 1945. Niz je specifiÄnih okolnosti utjecao na pojavu i razvoj ÄetniÅ”tva u
Hrvatskoj, tako da se ono nameÄe kao tema zasebne historiografske obrade. S jedne
strane, ÄetniÅ”tvo se stvaralo i organiziralo kao odreÄeni politiÄki i vojni faktor s
obzirom na glavne okolnosti u Hrvatskoj od 1941 do 1945. godine (nastanak NDH i
politika ustaÅ”kog režima, politika talijanskog i njemaÄkog okupatora, pojava i razvoj
NOP-a). S druge strane, u Hrvatskoj se razvijalo kao organski dio ÄetniÄkog pokreta
u cjelini, koji je upravo na tom podruÄju imao neka posebna obilježja.
U obradi teme težiÅ”te je na prikazu politiÄkog razvoja i uloge ÄetniÅ”tva. Vojna
komponenta, koja je takoÄer posebno važna za razumijevanje ÄetniÄke akcije, u
prvom je redu sagledavana u vezi s politiÄkim razvojem. Prema tome, iako se u ovoj
monografiji djelatnost Äetnika u Hrvatskoj obuhvaÄa u cjelini, ipak su neke komponente obraÄene tek u funkciji glavnog cilja. To se poglavito odnosi na vojnu
problematiku, koja i s obzirom na metodoloŔki pristup zahtijeva posebna
istraživanja. Uz to treba istaÄi da se pojedine komponente mogu potpunije obraditi
tek nakon dugoroÄnog i sistematskog istraživanja grade koja se, razmrvljena, Äuva u
razliÄitim i brojnim arhivskim fondovima. Jedna od tih komponenata koja zaslužuje
daljnju sistematsku obradu jest ÄetniÄki teror, a za to bi svakako bilo potrebno
skupiti joÅ” memoarske graÄe. Å to se pak tiÄe narodnooslobodilaÄkog pokreta i
njegove relacije prema ÄetniÅ”tvu, ovdje se poglavito govori o pojedinim
karakteristiÄnim momentima u vezi s tim. Opsežniji i detaljniji prikaz nije bio
potreban, jer postoji opsežna povijesna literatura o toj problematici, na koju se ovom
prigodom pozivam.
ÄetniÄkom pokretu u Hrvatskoj obraÄana je odreÄena pažnja u povijesnoj
literaturi. Opisan je u sirim sintetiÄkim prikazima i pregledima (Jozo Tomasevich,
Jovan MarjanoviÄ, Nikola MilovanoviÄ), i u nizu analitiÄkih radova o
9
pojedinim problemima i zbivanjima (v. Popis izvora i literature). Raspravu o
ÄetniÄkom pokretu u Hrvatskoj 1941-1942. napisao je Äuro StanisavljeviÄ, a ima i
nekoliko manjih radova, poglavito s obzirom na pojedina podruÄja (Branko Latas,
Vinko Branica, DuÅ”an Plenca, Vojmir KljakoviÄ).
Dio izvorne grade o ÄetniÅ”tvu u Hrvatskoj je saÄuvan i sluzi kao vrlo važna
podloga za istraživanje. Na žalost, dio te grade nije saÄuvan, Å”to se poglavito odnosi
na arhivu pojedinih ÄetniÄkih vojnih jedinica u Hrvatskoj. Stoga se sve važne Äinjenice i zbivanja nisu mogli podjednako obraditi. Ta se graÄa Äuva u nekoliko
arhiva u posebnim fondovima i zbirkama. Osim graÄe ÄetniÄke provenijencije,
trebalo je istražiti i opsežnu gradu koja govori o politici glavnih vojno-politiÄkih
faktora prema ÄetniÄkom pokretu. Dio graÄe o ÄetniÄkom pokretu je objavljen (v.
Popis izvora i literature).
Monografija je nastala u sklopu ostvarivanja znanstvenog programa Instituta za
historiju radniÄkog pokreta Hrvatske u Zagrebu. Najtoplije zahvaljujem ustanovama
i pojedincima na susretljivosti i pomoÄi koju sam dobila u obradi ove teme.
U Zagrebu, rujna 1985. Fikreta JeliÄ-ButiÄ
Uvod
U stvaranju svoje druÅ”tveno-politiÄke osnove ÄetniÄki se pokret u Hrvatskoj nije mogao pozivati na izrazitiju tradiciju. Nije se moglo govoriti o kontinuitetu u razvitku ÄetniÅ”tva s obzirom na razdoblje do 1918. kao u Srbiji.1 Može se zapravo govoriti o politiÄkoj i idejnoj akciji ÄetniÄkih i nekih drugih nacionalistiÄkih organizacija nakon stvaranja jugoslavenske države 1918, koje su služile režimu, tj. branile postojeÄi politiÄki poredak. RijeÄ je o akcijama nosilaca politike velikosrpske buržoazije u osiguranju vlastite hegemonije u novoj državi. U vezi s tim stvaraju se nacionalistiÄke organizacije vrlo sliÄne po svojim idejno-politiÄkim pogledima i ciljevima. SuoÄen s opasnoÅ”Äu od opoziciono raspoloženih grupacija graÄanske klase i sve snažnijeg revolucionarnog radniÄkog pokreta, režim im je sklon. Tako se veÄ 1921. osniva prva ÄetniÄka organizacija - Udruženje Äetnika za slobodu i Äast otadžbine. God. 1924. osnivaju se joÅ” dva ÄetniÄka udruženja: Udruženje srpskih Äetnika za Kralja i Otadžbinu i Udruženje srpskih Äetnika Ā»Petar MrkonjiÄĀ«. U isto vrijeme nastajale su i druge nacionalistiÄke organizacije na istoj idejnopolitiÄkoj osnovi, od kojih su najaktivnije bile Organizacija jugoslavenskih nacionalista (OR]UNA), osnovana 1921., i Srpska nacionalna omladina (SRNAO), nastala 1922, a istu orijentaciju dobiva i Narodna odbrana, osnovana u Srbiji joÅ” 1908. kao patriotska organizacija radi borbe protiv Austro-ugarske Monarhije.2 ÄetniÄki su elementi bili aktivni u svim tim organizacijama.3 Pojavom tih organizacija pojedine su režimske politiÄke
1 OpÅ”irnije N u s r e t Å e h i Ä. ÄetniÅ”tvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941) PolitiÄka uloga i
oblici djelatnosti ÄetniÄkih udruženja, Sarajevo 1971. U razvoju ÄetniÅ”tva, konstatira Å ehiÄ, god. 1904.
imala je meÄaÅ”no znaÄenje, jer je tada zapoÄela oružana ÄetniÄka akcija u Makedoniji. Ā»VeÄ s pojavom
srpske ÄetniÄke oružane akcije u Makedoniji nastaju vidne promjene u fenomenu ÄetniÅ”tva. Sve do tada
za pojam ÄetniÅ”tva vezivala se pozitivna tradicija iz borbe srpskog naroda za svoje nacionalno
osloboÄenje. lako se i neÅ”to ranije ÄetniÅ”tvo poÄelo da stavlja u službu srpske buržoazije za ostvarivanje
njenih praktiÄno-politiÄkih ciljeva, ipak ono doživljava radikalne promjene u svom unutraÅ”njem biÄu
organizovanjem oružane ÄetniÄke akcije u Makedoniji. Tada se ÄetniÄki odredi kao poluvojne formacije
najdirektnije iskoriÅ”tavaju u borbi srpske buržoazije protiv pretenzija bugarske i grÄke buržoazije u
smislu podjele i zaposjedanja Makedonije. Bez ikakve dvojbe, od tada ÄetniÅ”tvo je iskljuÄivo instrument
nacionalistiÄke politike srpske buržuazije i njegova dotadaÅ”nja pozitivna borbena tradicija u službi je
vladajuÄih politiÄkih partijaĀ«. (Isto, 9).
2 OpÅ”irnije B r a n i s I a v G I i g o r i j e v i Ä , Ā»Organizacija jugoslovenskih nacionalista (Orjuna)
Ā«, Istorija XX veka, zbornik radova, V, Beograd 1963,315 i d.; Isti, Ā»Srpska nacionalna omladina
(SRNAO)Ā«. Prilog izuÄavanju nacionalistiÄkih i teroristiÄkih organizacija u staroj Jugoslaviji, Ā»Istorijski
glasnikĀ«, Beograd, 2-3/1964, 3 i d.
3 UkazujuÄi na tu Äinjenicu, Å ehiÄ zakljuÄuje Ā»da se ÄetniÄki pokret na odreÄen naÄin razvijao i u ovim
organizacijama, i bilo bi jednostrano posmatrati ga iskljuÄivo u ÄetniÄkim
11
snage, u prvom redu u Radikalnoj stranci, do bile joÅ” jedno sredstvo obraÄuna sa
svojim protivnicima. OÄuvanje centralistiÄkog politiÄkog sistema grubom silom i
terorom davalo je tako sve vidljivije obilježje politiÄkom životu Kraljevine
Jugoslavije.
Programski pogledi i tendencije ÄetniÄkih i ostalih spomenutih nacionalistiÄkih organizacija svoje su glavno ishodiÅ”te nalazile u ideji Ā»beskompromisnogĀ«
integralnog jugoslavenstva i unitarizma, tj. ideji Ā»jugoslavenskog nacionalizmaĀ«.
Parole Orjune o potrebi stvaranja Ā»jugoslavenske nacijeĀ« i ostvarenju Ā»velike
JugoslavijeĀ« od Varne do Trsta i od Segedina do Soluna, bile su privlaÄne i za
pojedine pripadnike srpske, hrvatske i slovenske inteligencije. U udruženjima
Äetnika one su naÅ”le svoje pobornike, ali je unutar njih sve vidljivije dolazila do
izražaja i ekstremna srpska nacionalistiÄka struja. Ona je svoje glavne nosioce imala
u organizacijama koje su bile pod utjecajem Srnaoa. Ideja o velikoj Srbiji bila je
glavno programsko polaziŔte te struje.4 Time se, s druge strane, izražavalo glediŔte o
neprihvatljivosti ideje Ā»jugoslavenstvaĀ«, jer je ono opasno za Srbe i srpsku tradiciju.
Nastanak jugoslavenske države, tj. Kraljevine SHS, pripisivan je iskljuÄivo borbi
srpskog naroda, koji, prema tome, treba da bude i gospodar u novoj državi. Treba, meÄutim, istaÄi da te razlike i suÄeljavanja izmeÄu nosilaca ideje integralnog
jugoslavenstva i ekstremnog srpskog nacionalizma nisu bile presudne. To Äe jasnije
doti do izražaja uvoÄenjem Å”estojanuarske diktature 1929, kada politiku integralnog
jugoslavenstva kao službenu politiku režima zduÅ”no prihvaÄaju i ekstremni srpski
nacionalisti. Ā»Drugim rijeÄima, dok su i Srnao i Udruženje srpskih Äetnika u
razdoblju do 1929. kategoriÄki odbacili jugoslavenstvo, jer se ā po njihovoj
tadaÅ”njoj ocjeni - Srbija nije borila za ostvarenje takve ideje, veÄ za Srbiju i Srpstvo,
od uspostave Å”estojanuarskog režima Älanovi ovih organizacija sa cijelim horom
ekstremnih srpskih nacionalista prigrlili su jugoslavenstvo koje je sada, navodno,
participiralo u sebi i srpstvo i hrvatstvo i slovenstvoĀ«.5
Zbog svega toga, nosioci anticentralistiÄkih tendencija, u prvom redu s
federalistiÄkim i autonomistiÄkim koncepcijama, tretirani su kao glavni protivnici i opasnost za politiÄki sistem. Srpski nacionalistiÄki krugovi bili su kategoriÄni:
stvaranjem Kraljevine SHS skinuto je s dnevnog reda nacionalno pitanje te svaka
aktualizacija tog pitanja vodi ruŔenju poretka. U tom pogledu hrvatsko je nacionalno
pitanje izazivalo izuzetnu pažnju. Sukobe s glavnim politiÄkim faktorima hrvatske
graÄanske klase, koji su se predstavljali kao borci za rjeÅ”enje hrvatskog pitanja,
pratila je žestoka kampanja. To Äe se do 1929. posebno odnositi na Hrvatsku
seljaÄku stranku i njenog vodu Stjepana
udruženjimaĀ«. (Å e h i Ä, n. dj., 55). Usp. i G l i g o r i j e v i Ä, Ā»Srpska nacionalna omladinaĀ«, n. dj.,9). 4 GligorijeviÄ zakljuÄuje da se kod stvaranja organizacije Srnao Ā»srpska buržoazija oslanjala na sve
one velikosrpski orijentisane politiÄke grupe, koje se nisu lako mogle pomiriti Å”to im je ideja o stvaranju Velike Srbije ostala neostvarena i koje su u procesu unifikacije zajedniÄkog života svih jugoslovenskih naroda videle, navodno, gubljenje srpske nacionalne individualnosti, jer su srpsku naciju identifikovale sa državom SHS, a na sve ostale narode gledale kao na 'osvojene' i 'prisajedinjene'. (. . .) Zauzimanje srpskih nacionalista za Veliku Srbiju, bilo u korn vidu, znaÄilo je ustvari sarno boriti se za oÄuvanje velikosrpskog hegemonizmaĀ«. (Kao u bilj. 3, str. 35).
5 Å e h i Ä, n. dj., 110.
12
RadiÄa. RadiÄeva politika djelatnost oznaÄavana je kao destruktivna i razorna te se
zahtijeva da joj se Ā»jednim odluÄnim gestom uÄini krajĀ«. U tom kontekstu treba
razumijevati i atentat na RadiÄa i drugove u SkupÅ”tini, 20. lipnja 1928. Atentator
PuniÅ”a RaÄiÄ bio je stvarni voÄa Udruženja srpskih Äetnika i Srnaoa.6
Sukob izmeÄu nosilaca srpskog nacionalizma i graÄanskih opozicionih snaga
joÅ” viÅ”e Äe se zaoÅ”triti nakon uspostave Å”estojanuarskog režima. Iako su pojedine
nacionalistiÄke organizacije, kao Orjuna i Srnao, bile ukinute, tridesetih godina zamijenit Äe ih nove organizacije. Bili su to pokazatelji sve vidljivijih previranja u
srpskim graÄanskim politiÄkim krugovima. Godine 1934. osniva se profaÅ”istiÄka
organizacija Zbor, a vodi je Dimitrije LjotiÄ. Udruženje Äetnika za slobodu i Äast
otadžbine i dalje se uporno suprotstavljalo inicijativama za državno preureÄenje,
premda su vodeÄe srbijanske politiÄke stranke bile za odreÄene promjene. Ubojstvo
kralja Aleksandra u Marseilleu, u listopadu 1934, joŔ vise je zaoŔtrilo spomenuta
previranja. Uklanjanje prvog nosioca monarhistiÄke diktature znaÄilo je ujedno i
slabljenje pozicija velikosrpskog režima. Namjesnik, knez Pavle, tražio je
kompromis s vodstvom HSSa, tj. Vladkom MaÄekom, kao glavnim nosiocem
opozicije. Takva politika dvora i režima izazivat Äe sve žeÅ”Äe opoziciono
raspoloženje u srbijanskim graÄanskim krugovima, a to Äe posebno doÄi do izražaja
nakon sklapanja sporazuma izmeÄu predsjednika vlade DragiÅ”e CvetkoviÄa i Vladka MaÄeka, krajem kolovoza 1939. god. Stvaranjem ustaÅ”ke organizacije nakon 1929.
na Äelu s Antom PaveliÄem i ilegalnim djelovanjem ustaÅ”kih elemenata u zemlji joÅ”
viÅ”e Äe se zaoÅ”triti sukobi nosilaca hrvatskog i srpskog nacionalizma, posebno
nakon atentata u Marseilleu koji su izvrŔili hrvatski i makedonski faŔisti. Tome je
prije 1929. prethodilo organiziranje nacionalistiÄkih elemenata u Hrvatskoj kao Å”to
je bila organizacija Hanao (Hrvatska nacionalna omladina), kao protuteža
protivniÄkim organizacijama - Srnao i Orjuna. Nasuprot koncepcijama srpskih
nacionalistiÄkih snaga, ustaÅ”e su formulirali svoj program. Ideja o stvaranju
Ā»hrvatske državeĀ«, koja je u teritorijalnom pogledu nezamisliva bez Bosne i
Hercegovine, i koja bi se izgradila na izrazitoj rasnoj osnovi, bila je glavno polaziŔte
u politiÄkoj koncepciji ustaÅ”a. Stvaranje jugoslavenske države 1918. bilo je, prema
tumaÄenju ustaÅ”a, vrhunac Ā»nijekanja hrvatske narodne samosvojnostiĀ« u povijesti hrvatskog naroda. Svoju velikohrvatsku koncepciju ustaÅ”ki je pokret temeljio na
Ā»veliÄini hrvatskog nacionalnog prostoraĀ« i znaÄenju rijeke Drine, kao Ā»granice
dvaju svjetovaĀ«, zapadnog i istoÄnog. Antisrpska komponenta davala je poseban
peÄat toj koncepciji. Pozivalo se na odluÄujuÄu borbenu akciju protiv svih
neprijatelja koji Ā»piju krvĀ« hrvatskom narodu, na Ā»ÄiÅ”Äenje hrvatskog životnog
prostoraĀ« od Srba. UstaÅ”ka se propaganda Å”irila preko nekoliko ilegalnih listova,
infiltracijom ustaÅ”kih elemenata u redakcije nekih listova i Äasopisa te u pojedina
druŔtva i institucije. Tome treba pridodati i propagiranje ideja novog evropskog
poretka, tj. veliÄanja faÅ”istiÄke Italije i TreÄeg Reicha.7
Takve Å”ovinistiÄke tendencije ekstremnog srpskog i hrvatskog naciona
6 G l i g o r i j e v i Ä, ,,Srpska nacionalna omladinaĀ«, 23-24 7 OpÅ”irnije F i k r e t a J e l i Ä ā B u t i Ä, UstaÅ”e i Nezavisna Država Hrvatska, Zagreb 1978
(drugo izd.), 13 i d.
13
lizma nalazile su u sve složenijoj krizi jugoslavenskog graÄanskog druÅ”tva
pogodno tlo za vrbovanje i organiziranje svojih pobornika. U Hrvatskoj Äe to
osobito doÄi do izražaja na podruÄjima nastanjenima hrvatskim i srpskim
stanovniÅ”tvom, gdje se potiÄu meÄunacionalna i vjerska mržnja i iskljuÄivost.
Kakva je socijalna struktura nosilaca ekstremnih nacionalistiÄkih tendencija?
SliÄno nosiocima ustaÅ”tva, i ÄetniÄki su elementi iz raznih druÅ”tvenih slojeva, tj. od
samih vrhova buržoaskog druŔtva do pripadnika najŔirih slojeva gradskog i seoskog
stanovniÅ”tva. MeÄu vodeÄim Älanovima prevladavali su Äinovnici, trgovci,
veleposjednici. Ne ulazeÄi u samu imovinsku kategorizaciju, Äinjenica je da je
glavnina Älanstva ÄetniÄkih organizacija pripadala seoskom stanovniÅ”tvu, dok je
malobrojniji dio pripadao gradskom stanovniÅ”tvu. Ā»ÄetniÅ”tvo u novim druÅ”tveno-
ekonomskim i politiÄkim uslovima koji su se stvarali u razdoblju izmeÄu dva rataĀ«,
zakljuÄuje N. Å ehiÄ, Ā»oÄigledno nije naÅ”lo snaga u sebi da se prilagodi savremenim
tokovima razvitka i naÄe naÄina da sebi stvori uporiÅ”te i u Å”irim slojevima gradskog
stanovniÅ”tva. Ono je i u tim novim uslovima saÄuvalo sirovu seljaÄku patrijarhalnu
ideologiju koja je ostala tuÄa i nerazumljiva gradskom elementu. I nije sluÄajno da
je i onaj malobrojniji dio gradskog stanovniÅ”tva koji se naÅ”ao u redovima Äetnika, u
stvari, predstavljao dojuÄeraÅ”njeg seljaka koji je i u gradu živio psihologijom
seljaka. ÄetniÅ”tvo se zatim predstavljalo kao krajnje nacionalistiÄki pokret, koji je
veÄ samim tim nalazio plodno tlo u seljaÄkoj sredini, jer agrarna druÅ”tva, kakvo je u
suÅ”tini bilo i jugoslovensko druÅ”tvo izmeÄu dva rata, obavezno su davala
najekstremnije oblike nacionalizma. SeljaŔtvu je bila razumljiva i prihvatljiva
veoma jednostavna ÄetniÄka maksima izražena parolom 'Sve za kralja i otadžbinu' i
stoga su seljaci gajili vjeru da su Äetnici najdosljednije i najodanije pristalice
monarhistiÄkog ureÄenja. S obzirom na to da seljaÅ”tvo i malograÄanski dio
stanovniŔtva svaku dublju restrukturalizaciju druŔtva doživljavaju kao njegovo
raspadanje i razaranje, oni onda redovno traže izlaz iz takve situacije u Jakim
nacionalistiÄkim pokretima koji su svojom ideologijom okrenuti prema proÅ”losti i
koji nisu u stanju da anticipiraju jedno novo druÅ”tvo veÄ nastoje da saÄuvaju sve
one vrijednosti koje su veÄ istorijom osuÄene na propast. Psihologiji seljaÅ”tva
imponovala je težnja ÄetniÅ”tva da one fungira kao poluvojna organizacija, da se
predstavlja kao vlast i da afirmira politiku 'Ävrste ruke', Å”to je u osnovi svih
nacionalistiÄkih pokreta Ā«.8
Kada je rijeÄ o nacionalnom sastavu, ÄetniÄke su organizacije bile upravljene
prema srpskom stanovniÅ”tvu, ali ne iskljuÄivo. Naime, Udruženje Äetnika za
slobodu i Äast otadžbine svojim je programom unitarnog jugoslavenstva težilo da
okupi i pripadnike drugih nacionalnosti, a to znaÄi i Hrvata. Pojedini od njih
izražavali su svoju poziciju Ā»jugoslavenskih nacionalistaĀ« (jugonacionalisti)
odanoÅ”Äu kralju i dinastiji, tj. opredijeljenoÅ”Äu za postojeÄi politiÄki poredak.
MeÄutim, njih je bilo u neznatnom broju u ÄetniÄkim organizacijama, i to gotovo
iskljuÄivo u gradovima. Poglavito su pripadali državnim službenicima i privatnim
obrtnicima. PripadniÅ”tvo pojedinaca ÄetniÄkoj organizaciji bio je u prvom redu znak
izražavanja lojalnosti režimu, Ŕto se u
8 Å e h i Ä , n. dj., 79-80.
14
idejnom smislu izražavalo integralnom jugoslavenskom orijentacijom, a s druge
strane bilo je povezano i s moguÄnoÅ”Äu ostvarivanja osobnih interesa.
U težnji da ojaÄaju svoj utjecaj, ÄetniÄka su udruženja bila zainteresirana za
stvaranje svojih organizacija u Äitavoj zemlji. U Hrvatskoj se u tom pogledu glavna akcija vodila na podruÄjima nastanjenim srpskim stanovniÅ”tvom, poglavito u Lici,
sjevernoj Dalmaciji, Kordunu, te u Slavoniji. Udruženje Äetnika za slobodu i Äast
otadžbine nastojalo je stvarati svoje pododbore u pojedinim mjestima. Ta akcija
vidljivije dolazi do izražaja od 1932. Raspoloživa dokumentacija pokazuje da su se
ÄetniÄki pododbori osnivali u nizu gradova i mjesta u Hrvatskoj (Zagreb, Sisak,
Bjelovar, Osijek, NaÅ”ice, Virovitica, Vukovar, Nova GradiÅ”ka, OkuÄani, Äakovo,
Koprivnica, Križevci, Varaždin, Duga Resa, Dreznica, GospiÄ, Donji Lapac,
GraÄac, Karlovac, Knin, DrniÅ”, Kistanje, Dubrovnik, SuÅ”ak).9 Stvaranjem tih
organizacija svakako se utjecalo na zaoÅ”travanje meÄunacionalnih odnosa,
poglavito sukoba izmeÄu Srba i Hrvata. S druge strane, to je izazivalo suprotnu
akciju, tj. stvaranje pojedinih hrvatskih organizacija, kao sto su bile GraÄanska i
SeljaÄka zaÅ”tita, Äije je postojanje vodstvo HSS-a opravdavalo, medu ostalim, i opasnoÅ”Äu od ÄetniÄke akcije. Sredinom tridesetih godina dolazi u Hrvatskoj do
brojnih sukoba sa Äetnicima i žandarima, u kojima ima ubojstava i krvoproliÄa.
ObraÄajuÄi se u sijeÄnju 1936. posebnim letkom Ā»Srbima - SeljacimaĀ«, Sava
KosanoviÄ, jedan od prvaka Samostalne demokratske stranke, isticao je da se u
ÄetniÄkim organizacijama u Hrvatskoj nalaze žandarmerijski povjerenici, koji su
naoružani i zaÅ”tiÄeni od vlasti. Ti su dogaÄaji svakako unosili veliku nesigurnost u
politiÄku svakidaÅ”njicu u Hrvatskoj, o Äemu svjedoÄe i intervencije bana Savske
banovine kod predsjednika vlade Milana StojadinoviÄa. IzražavajuÄi
nezadovoljstvo stvaranjem ÄetniÄkih organizacija u Hrvatskoj, s opravdanjem da
Äetnici u njoj nemaju tradicije, ban je upozoravao da su u toj organizaciji ljudi Ā»po
pravilu sumnjive proÅ”losti koji su Äesto pod vidom svoga Älanstva u tim
udruženjima vrÅ”ili Äine koji su bili upereni protiv liÄne i imovinske sigurnosti graÄana, a koji su isto tako bili u protivÅ”tini sa zakonomĀ«. Zbog toga, prema
njegovim rijeÄima, Äetnici izazivaju pravi strah i napetost, Ā»pa kada se i na selima
Äuo povik 'Äetnik' stvarala se odmah psihoza, zvonilo se na uzbunu, ljudi se
oboružavali i skupljali za zajedniÄku obranu ili su se zatvarali u kuÄe da se tu
brane. Tu psihozu zloupotrebljavali su cesto elementi kojima je stalo do nereda i
Äija je lozinka 'sto gore to bolje'! naroÄito dakle frankovci i komunisti nastojeÄi da
tim putem zakrve Srbe i Hrvate i da mržnju na Äetnike proÅ”ire i na SrbeĀ«. Zbog
takve sve nesigurnije situacije 1936. godine zabranjen je rad ÄetniÄkih organizacija
u Savskoj banovini, ali su pojedine i dalje ostale i djelovale, a nastojalo se obnoviti
neke koje su bile raspuŔtene.l0
Književnik August Cesarec je u jednoj svojoj analizi politiÄke situacije u
Hrvatskoj, Å”to ju je za rukovodstvo KPJ izradio neposredno nakon atentata u Marseilleu, ulogu ÄetniÅ”tva u Hrvatskoj ocijenio ovim rijeÄima: Ā»VeÄinom je to po
hrvatskim selima s brda i dola sakupljeni ljudski materijal najŔarenije
9 Isto,175.
10 Isto,175-176.
15
provenijencije. Bogatiji seljaci, koji vole uniformu ili od drţavnih vlasti trebaju neku
pomoÄ i od svojih voÄa kakvu intervenciju kod banaka i sudova, Å”to naravno odmah u
te redove privlaÄi i siromaÅ”nije seljake i seoske proletere, ukoliko se tu ne radi o
najgorem seoskom oloÅ”u, Å”to redovito takoÄer nije izuzetak nego moÅ£da joÅ” vise
pravilo - to je materijal, iz kojeg se kontingentiraju slavni danaŔnji jugoslavenski
Äetnici - potomci onih komitadÅ£ija, koji su nekad u borbama za nacionalno
osloboÄenje Srba igrali ipak slavniju (i) Äasniju ulogu. A danas su to pod firmom 'narodnog jedinstva i drÅ£avne cjeline' plaÄeni i svakojako privilegovani borbeni odredi
i braniÄi najpokvarenijeg i najkukavnijeg reÅ£ima u historiji jugoslavenskih naroda,
njegova oboruţana avangarda, koja se samo po uniformi i neŔto civilnijim uslovima
ţivota razlikuje od brahijalne drţavne sile u ţandarskim i policijskim kasarnama, iz
Äega ne slijedi, da i ta avangarda nema svoje kasarne. Ima ih, iako ne svuda, i sada u
miru to je reÅ£imska rezerva koja moÅ£e odmah da bude aktivna, doÄe li gdje do nemira,
pa je zapravo javna tajna, da reÅ£im tu svoju avangardu organizira i sprema za sluÄaj
rata, u kojem bi ona imala da bude pomoÄnik policije i Å£andarmerije, za oÄuvanje mira
u zaleÄu, borac (protiv) vojnih desertera i borac protiv defetistaĀ«. 11
TeÅ£nja da se stvaranjem ÄetniÄkih organizacija u Hrvatskoj omasovi sam pokret, nije se meÄutim, mogla ostvariti. UnatoÄ vrlo intenzivnoj propagandi i
podrÅ”ci razliÄitih utjecajnih faktora, Äesto i organa vlasti, ÄetniÄka udruÅ£enja nisu
mogla u srpskom stanovniŔtvu stvoriti ţeljeni oslonac. Naprotiv, ispoljavanje
Å”ovinistiÄkih tendencija i poduzimanje konkretnih akcija u tom pravcu, nailazili su
na vidljivu odbojnost u sirim razmjerima. Zbog svega toga ÄetniÄka se organizacija
u Hrvatskoj svodila na uzu skupinu od nekoliko stotina fanatiziranih pristaŔa.12
Sporazum CvetkoviÄ-MaÄek joÅ” vise je uzburkao previranja meÄu srpskim
politiÄkim strankama i grupacijama.13 U cjelini gledajuÄi, on je naiÅ”ao na jaku
reakciju vodeÄih srpskih politiÄkih stranaka i svih nacionalistiÄkih organizacija.
ÄetniÄka udruÅ£enja postaju vrlo aktivna u stvaranju pokreta Ā»Srbi na okupĀ«. RijeÄ
je o akciji Srpskog kulturnog kluba koji je zagovarao potrebu Å”ireg okupljanja srpskog stanovniÅ”tva u cijeloj Jugoslaviji pod parolom da su Ā»Srbi u opasnostiĀ«.
inzistiralo se na daljnjem preureÄenju drÅ£ave u kojoj bi se osnovala posebna srpska
banovina, koja je pretendirala da obuhvati sva podruÄja izvan banovine Hrvatske i
Slovenije. Propaganda pokreta Ā»Srbi na okupĀ« doÅ”la je i u Hrvatskoj do vidljivijeg
izraÅ£aja. Nasla je nosioca u elementima iz srpskih graÄanskih stranaka, grupacija,
organizacija, druÅ”tava, ukljuÄujuÄi i dio pravoslavnog sveÄenstva, koji su
organizirali akcije u krajevima gdje je nastanjeno srpsko stanovniŔtvo, pod parolom
da je njegov poloţaj postao neizvjestan u novostvorenoj Banovini Hrvatskoj. U tom
cilju u Zagrebu je u veljaÄi 1940. pokrenut list Ā»Srpska rijeÄĀ«, a nakon zabrane toga
11 Ā»GraÄanska politika u Hrvatskoj prije pola stoljeÄaĀ«. Nepoznati izvjeÅ”taj Augusta Cesarca iz 1934. godine o politiÄkoj situaciji u zemlji; priredio Ivan JeliÄ, Ā»NaÅ”e temeĀ«, 12/1984, 3034-3035. 12 Ä u r o S t a n i s a v l j e v i Ä, Ā»Pojava i razvitak ÄetniÄkog pokreta u Hrvatskoj 1941-1942. godineĀ«, Istorija XX veka, zbornik radova, IV, Beograd 1962,5-6. 13 OpÅ”irnije L j u b o B o b a n, Sporazum CvetkoviÄ-MaÄek, Beograd 1965,245 i d.
16
lista u travnju je poÄela izlaziti Ā»Nova srpska rijeÄĀ«. Organiziraju se skupÅ”tine na kojima istupaju predstavnici pojedinih stranaka i organizacija: Pod parolom da su Srbi i srpstvo u opasnosti, teÅ£i se utjecati na stanovniÅ”tvo u Å”irim razmjerima, pa se u tu svrhu skupljaju potpisi i upuÄuju delegacije i peticije u Beograd, sa zahtjevom za otcjepljenje Ā»srpskih srezovaĀ« od Banovine Hrvatske.14 NajveÄi broj skupÅ”tina i konferencija u cilju propagande pokreta Ā»Srbi na okupĀ« odrÅ£an je na Kordunu, u Baniji, Lici, Slavoniji i u sjevernoj Dalmaciji.15 .
MeÄutim, pokret Ā»Srbi na okupĀ« nije uspio ostvariti ciljeve za kojima je teÅ£io.
TeÅ£nja za okupljanjem srpskih narodnih masa raspirivanjem Å”ovinistiÄkih
tendencija nije mogla naiÄi na plodno do. U Hrvatskoj su pokazatelj za to bili i
rezultati opÄinskih izbora, odrÅ£anih u svibnju 1940, kada je JRZ doÅ£ivjela teÅ£ak
poraz, a ojaÄale pozicije Samostalne demokratske stranke. Pokret Ā»Srbi na okupĀ«
sveden je tako na vrlo uske dimenzije. U njegovoj akciji ispoljili su se u prvom redu
pogledi i interesi ekstremnih srpskih nacionalistiÄkih elemenata. U njima svakako
treba traÅ£iti i jedan od zametaka kasnijeg ÄetniÄkog pokreta, koji Äe se pojaviti i
organizirati nakon sloma Kraljevine Jugoslavije i okupacije zemlje, te uspostave
Nezavisne DrÅ£ave Hrvatske, u kojoj su Hitler i Mussolini doveli na vlast PaveliÄevu
ustaŔku skupinu.16
II
Agresija osovinskih sila, TreÄeg Reicha i faÅ”istiÄke Italije, koja je rezultirala
munjevitim slomom Kraljevine Jugoslavije u kratkotrajnom travanjskom ratu 1941,
dovela je i do teŔkog poraza njenih vojnih snaga. Ubrzo su se u pojedinim
podruÄjima pojavile manje naoruÅ£ane grupe sastavljene od oficira, podoficira i
vojnika jugoslavenske vojske. Jedna od njih bila je grupa pod komandom
generalÅ”tabnog pukovnika Dragoljuba DraÅ£e MihailoviÄa, koji je, povlaÄeÄi se iz sjeverne Bosne u drugoj polovici travnja, stigao poÄetkom svibnja u unutraÅ”njost
Srbije na Ravnu goru, gdje se sklonio. Bila je to grupa od tridesetak ljudi, od kojih
je bilo sedam oficira. Organizirali su se da budu jezgra pokreta otpora, te je osnovan
i Å”tab organizacije, kasnije Äesto nazivane Ravnogorski pokret. Bili su to poÄeci
stvaranja MihailoviÄeve ÄetniÄke organizacije, tj. ÄetniÄkog pokreta, kojemu su
osnivaÄi kao sluÅ£beno ime dali Ā»(ÄetniÄki odredi jugoslovenske vojskeĀ«, a zatim
Ā»Vojno-ÄetniÄki odrediĀ«. U narodu su pripadnici te organizacije nazivani Ā»ÄetniciĀ«.
17
Tako je Ravna gora postajala jedan od centara okupljanja burÅ£oaskih politiÄkih
snaga u Srbiji, koje su ispoljavale prozapadnu orijentaciju. Isto
14 Kao u bilj. 12, str. 6.
15 OpÅ”irnije I v a n J e l i Ä. Ā«O nekim odjecima sporazuma CvetkoviÄ-MaÄek meÄu Srbima u Banovini
HrvatskojĀ», Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br. 3, Slav. Brod 1965, 147 i d.
16 StanisavljeviÄ zakljuÄuje da je pokret Ā«Srbi na okupĀ» bio u Hrvatskoj Ā«klica i potka ÄetniÄkog pokreta, koji se
pojavio u drugoj polovini 1941. godine u uslovima okupacije postojanja NDH i pojave NOP-a (...)Ā». StanisavljeviÄ, n.
Dj., 6).
17 OpÅ”irnije J o v a n M a r j a n o v i Ä , Draža MihailoviÄ izmeÄu Britanaca i Nemaca, knj. 1, Britanski Å”tiÄenik
Zagreb-Beograd 1979, 57 i d.; J o z o T o m a s e v i c h , Äetnici u drugom svjetskom ratu 1941-1945, Zagreb 1979,
118 i d.; M i l o Å” M i n i Ä , Äetnici i njihova uloga u vreme narodnooslobodilaÄkog rata 1941-1945, Beograd 1982,
13 i d.
17
dobno se organizirao i drugi centar oko ÄetniÄkog vojvode Koste MilovanoviÄa PeÄanca, koji je nastojao u novim uvjetima oÄuvati predratnu ÄetniÄku organizaciju. On je joÅ” od poÄetka rata imao pod oruÅ£jem nekoliko stotina ljudi u juÅ£noj Srbiji. MeÄutim, veÄ u kolovozu PeÄanac je sklopio sporazum sa srpskom kvislinÅ”kom vladom stavivÅ”i se generalu Milanu NediÄu na raspolaganje i postavÅ”i tako oruÄe njemaÄke okupacione sile. Upravo je u to vrijeme i MihailoviÄ predlagao PeÄancu sklapanje sporazuma, u prvom redu oko podjele podruÄja djelovanja, ali do toga nije doÅ”lo, jer se jasno pokazalo da se radi o dvije suprotstavljene strane. PeÄanceva se organizacija, inaÄe, veÄ 1941. poÄela raspadati, a njome nisu bili zadovoljni ni Nijemci. Niz PeÄancevih komandanata pristupio je MihailoviÄevoj ÄetniÄkoj organizaciji.18
Uz vojnu organizaciju ÄetniÄkog pokreta tekla je i politiÄka. Kao politiÄko rukovodstvo pokreta osnovan je u kolovozu Centralni nacionalni komitet, a slijedilo je i stvaranje lokalnih politiÄkih odbora. MeÄu njima je svakako najvaÅ£niju ulogu imao ÄetniÄki odbor u Beogradu (Beogradski ÄetniÄki komitet). VodeÄi Älanovi Centralnog nacionalnog komiteta bili su DragiÅ”a VasiÄ, advokat iz Beograda, Mladen Å¢ujoviÄ, takoÄer advokat iz Beograda, i Stevan MoljeviÄ, advokat iz Banje Luke. VasiÄ je bilo prije rata potpredsjednik Srpskog kulturnog kluba i doÅ”ao je na Ravnu goru u kolovozu 1941. Slovio je kao MihailoviÄev zamjenik te kao politiÄki idejni rukovodilac. Å¢ujoviÄ je sve do sijeÄnja 1943. bio u Beogradu gdje je bio aktivan u spomenutom ÄetniÄkom odboru. MoljeviÄ je doÅ”ao u MihailoviÄev Å”tab u svibnju 1942, iz Crne Gore, gdje se sklonio nakon kapitulacije. Spomenuti Älanovi bili su glavni MihailoviÄevi politiÄki savjetnici, a zadaÄa im je bila da odrÅ£avaju veze s pristaÅ”ama pokreta u pojedinim podrucjima.19 Oni, kao i niz drugih koji Äe pristupiti ÄetniÄkom pokretu, bili su uglavnom pripadnici bivÅ”ih graÄanskih stranaka Republikanske, ZemljoradniÄke, Demokratske i dr. - a neki su imali i vidljiviju ulogu.
Istodobno se formulirala i programska osnova ÄetniÄkog pokreta. Do proljeÄa 1942. nastalo je nekoliko osnovnih programskih dokumenata u kojima su formulirani glavni politiÄki ciljevi.20
18 D r a g o l j u b P e t r o v i Ä, Ā»Äetnicka organizacija Koste PeÄanca u okupiranoj Srbiji do
poÄetka oktobra 1941. godineĀ«, VIG 2/1968, 173 i d.
19 Tomasevich, n. dj., 121-122; MiniÄ, n. dj., 37, 126. .
20 VeÄ je 30. VI 1941. datiran prvi opseÅ£niji programski dokument, koji je napisao MoljeviÄ pod
naslovom Ā»Homogena SrbijaĀ« Hi Ā»Homogena srpska drÅ£avaĀ«. U prilogu tog dokumenta data je-i karta
zamiÅ”ljene poslijeratne Jugoslavije. Taj je elaborat stigao do MihailoviÄa vjerojatno u veljaÄi 1942. (Usp.
o tome N i k o l a M i l o v a n o v i Ä, Kontrarevolucionarni pokret Draže MihailoviÄa, sv. 2, Poraz,
Beograd 1983, 207 i d. Elaborat je u cijelosti objavljen u Zborniku dokumenata i podataka o
narodnooslobodilaÄkom ratu naroda Jugoslavije - dalje: Zbornik dokumenata NOR-a - XIV/1, Beograd
1981, 1-10). U rujnu 1941. MiloÅ” SekuliÄ, lijeÄnik i istaknuti Älan ZemljoradniÄke stranke, izradio je
izvjeÅ”taj za izbjegliÄku vladu u Londonu, koji dokument sadrÅ£ava neka osnovna glediÅ”ta ÄetniÄkog
politiÄkog programa. (Objavljeno u Zborniku dokumenata NOR-a, XIV/1, 26-29). To su u stvari bili
stavovi ÄetniÄkog odbora u Beogradu. Potpuniji sadrÅ£aj dobio je program ÄetniÄkog pokreta u
Ā»InstrukcijamaĀ« koje je MihailoviÄ 20. XII 1941. dostavio ÄetniÄkim komandantima u Crnoj Gori ÄorÄu
LasiÄu i Pavlu ÄuriÅ”iÄu. To je bio i prvi dokument programskog karaktera koji je potpisao MihailoviÄ.
(Objavljen u Zborniku dokumenata NOR-a, XIV/1, 93-100). U travnju ili svibnju 1942. VasiÄ je poslao
MihailoviÄu pismo u kojemu podrobnije razraÄuje svoja glediÅ”ta o poslijeratnom ureÄenju Jugoslavije.
(Objavljeno u Zborniku dokumenata NOR-a, XIV/1, 255-263). VasiÄevo pismo je nastalo u vezi sa
spomenutim MoljeviÄevim elaboratom koji je od njega dobio u sijeÄnju 1942. (Na i. mj., 101-103).
18
Glavno polaziÅ”te u tim programskim dokumentima bila je ideja o Ā»velikoj
SrbijiĀ« i Ā»homogenoj SrbijiĀ«. Ta se ideja temeljila na glediÅ”tu o pravu Srba da budu
vodeÄa nacija na Balkanu, a to je moguÄe samo okupljanjem u jednoj etniÄki
homogenoj srpskoj drÅ£avi. Ā»Stoga se SrbimaĀ«, zakljuÄuje MoljeviÄ, Ā»nameÄe danas
prva i osnovna duţnost: da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da
obuhvati celo etniÄko podruÄje na kome Srbi žive, i da joj osiguraju potrebne
strateÅ”ke i saobraÄajne linije i Ävorove, te privredna podruÄja kako bi joj bio omoguÄen i obezbeÄen slobodan privredni, politiÄki i kulturni Å£ivot i razvitak za
sva vremena.
Te strateÅ”ke i saobraÄajne linije i Ävorovi, potrebni za sigurnost, Å£ivot i
opstanak Srbije, iako gdegde danas ne bi imali srpsku veÄinu, imaju da posluÅ£e
Srbiji i srpskom narodu da se ne bi vise ponavljala stradanja koja Srbima nanose
njihovi susedi Äim se pruzi prilika.
Preseljavanje i izmena Å£iteljstva, naroÄito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog
podruÄja, jedini je put da se izvrÅ”i razgraniÄenje i stvore bolji odnosi izmeÄu njih, a
time otkloni moguÄnost da se po nove strasni zloÄini koji su se deÅ”avali i u proÅ”lom
ratu, a naroÄito u ovom sadaÅ”njem, na svemu podruÄju na kome su Srbi i Hrvati bili
izmeÅ”ani, i gde su Hrvati i Muslimani s planom iÅ”li na istrebljenje SrbaĀ«.
Teritorijalno bi Ā»velika SrbijaĀ«, kako je to oznaÄeno u karti koju je MoljeviÄ izradio, obuhvaÄala daleko najveÄi dio Jugoslavije, a bila bi joj pridodana i neka
podruÄja koja pripadaju MaÄarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Albaniji. ObuhvaÄala
bi teritorij Srbije prije 1912, Makedoniju, Kosovo i Metohiju, Crnu goru,
Vojvodinu, Bosnu i Hercegovinu, a od hrvatskih zemalja Dalmaciju, dio Like,
Kordun i Baniju, te dio Slavonije. Cilj je bio da se tako osjetno smanjena Hrvatska
nade okruÅ£ena izmeÄu Ā»velike SrbijeĀ« i Ā»velike SlovenijeĀ«, Äiji bi teritorij bio
podvostruÄen pripajanjem velikog dijela KoruÅ”ke, dijela MaÄarske, Istre,
Slovenskog primorja i dijela talijanskog teritorija. 21 Prema MoljeviÄu, tako bi se
ispravila Ā»osnovna greÅ”kaĀ« koja je bila uÄinjena 1918. kada Ā»nisu bile udarene
granice Srbije. ( . . .) Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da obuhvate
celo etniÄko podruÄje na kome Srbi Å£ive sa slobodnim izlazima na more za sve
srpske oblasti koje su na domak moraĀ«. BuduÄa bi Jugoslavija, prema njemu, doduÅ”e, bila ureÄena na federativnoj osnovi, sa Srbijom, Hrvatskom, Slovenijom
kao federalnim jedinicama, ali u njoj hegemoniju treba da imaju Srbi. Prema
MoljeviÄu, Srbi se Ā»ne mogu odreÄiĀ« svoga vodstva na Balkanu. Ā»Oni svoju
istorisku misiju moraju ispuniti, a moÄi Äe to uÄiniti samo ako budu okupljeni u
homogenoj Srbiji i okviru Jugoslavije koju Äe zadahnuti svojim duhom i dati joj
svoj peÄat.
21 U spomenutom pismu VasiÄu, u sijeÄnju 1942, MoljeviÄ je oko pitanja razgraniÄenja s
Hrvatskom, pisao: Ā«Å to se tiÄe naÅ”eg unutraÅ”njeg pitanja, razgraniÄenja sa Hrvatima, tu drÅ£imo da treba odmah, Äim se
ukaze prilika, prikupiti sve snage i stvoriti svrÅ”en Äin:
a) zaposesti na karti oznaÄenu prostoriju;
b) oÄistiti je pre nego Ii se iko pribere.
Zaposedanje bi se, mislimo, moglo izvesti samo tako ako bi se. Jakim odredima zaposela glavna Ävorista i to:
Osijek, Vinkovci, Slav. Brod, Sunja, Karlovac, Knin i Å ibenik, te Mostar i MetkoviÄ, a onda iznutra pristupiti
ÄiÅ”Äenju zemlje od svih nesrpskih elemenata. Krivci bi imali da budu na mestu kaÅ£njavani, a ostalima bi valjalo otvoriti put - Hrvatima u Hrvatsku, a muslimanima u Tursku (Hi Albaniju)Ā«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 102).
19
Srbi moraju imati hegemoniju na Balkanu, a da imaju hegemoniju na Balkanu,
moraju prethodno imati hegemoniju u JugoslavijiĀ«.
Te su programske tendencije uglavnom potvrÄivane i razraÄivane u daljnjim
dokumentima.22 U zakljuÄcima Beogradskog ÄetniÄkog komiteta, koji su doÅ”li do
emigrantske vlade, glavna zadaÄa ÄetniÄkog pokreta sadrÅ£ana je u ovoj formulaciji:
Ā» Ideal je jaka i homogena srpska drÅ£avna jedinica politiÄki i ekonomski sposobna
za Å£ivotĀ«. Stoga je medu ostalim potrebno Ā»omeÄiti 'defakto' srpske zemlje i uÄiniti
da u njima ostane samo srpski Å£ivaljĀ«; izvrÅ”iti Ā»brzo i radikalno ÄiÅ”Äenje gradova i njihovo popunjenje sveÅ£im srpskim elementomĀ«; izraditi Ā»plan za ÄiÅ”Äenje ili
pomeranje seoskog stanovniŔtva sa ciljem homogenosti srpske drţavne
zajedniceĀ«.23
Te su zamisli potvrÄene u spomenutoj MihailoviÄevoj instrukciji za Crnu Goru,
u kojoj se uvodnom dijelu izlazu ciljevi ÄetniÄkog pokreta u cjelini. S obzirom na
programski sadrÅ£aj, paÅ£nju u prvom redu privlaÄe ovi:
Ā»1. Borba za slobodu celokupnog naÅ”eg naroda pod skiptrom Njegovog
VeliÄanstva Kralja Petra II.
2: Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etniÄki Äistu u granicama
Srbije-Crne Gore-Bosne i Hercegovine-Srema-Banata i BaÄke.
3. Borba za ukljuÄenje u nas drÅ£avni Å£ivot i svih joÅ” neosloboÄenih, slovenaÄkih
teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst-Gorica-Istra i KoruŔka) kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom.
4. ÄiÅ”Äenje drÅ£avne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata.
5. Stvoriti neposredne zajedniÄke granice izmeÄu Srbije i Crne Gore, kao i
Srbije i SlovenaÄke ÄiÅ”Äenjem SandÅ£aka od Muslimanskog Å£ivlja i Bosne od
Muslimanskog i Hrvatskog Å£ivlja.Ā«
Kao sto je vidljivo, u programskim dokumentima ÄetniÄkog pokreta
prvenstveno je bila formulirana ideja velikosrpskog hegemonizma i Ŕovinizma.
Radi Ā»spaÅ”avanja srpstvaĀ« zagovarana je nuÅ£nost rata, u prvom redu protiv Hrvata - do istrebljenja. Taj rat je opravdavan glediÅ”tem o poistoveÄivanju Äitavog hrvatskog
naroda s ustaÅ”ama. Krvavi i brojni zloÄini koje ustaÅ”e vrÅ”e nad srpskim
stanovniÅ”tvom pripisivani su Äitavom narodu, Äime se stvarala podloga za sve veÄe
raspirivanje nacionalne i vjerske mrÅ£nje. Iste su strasti raspirivane i protiv muslimanskog stanovniÅ”tva, kao odgovornog za ustaÅ”ke zloÄine.24
Borba za povratak monarhije i starog druÅ”tvenog ureÄenja bila je takoÄer
temeljna znaÄajka programskih dokumenata ÄetniÄkog pokreta. U tom pogledu
sasvim je jasno od poÄetka doÅ”la do izraÅ£aja konfrontacija prema
narodnooslobodilaÄkom pokretu i KomunistiÄkoj partiji Jugoslavije, kao njegovu
predvodniku. Ā»Sa komunistima-partizanimaĀ«, isticao je MihailoviÄ u spomenutoj
instrukciji, Ā»ne moÅ£e biti nikakove saradnje jer se oni bore protiv dinastije i za
ostvarenje socijalne revolucije, Ŕto nikada nesme biti nas cilj, jer
22 Usp. bilj. 20. 23 VasiÄ je u spomenutom pismu, iz travnja ili svibnja 1942, svoje glediÅ”te u vezi s tim saÅ£eo
ovim rijeÄima: "Pitanje homogene srpske drÅ£ave, koja ima da obuhvati celo etniÄko podruÄje na kome danas Srbi Å£ive, jeste van diskusije. U tome se slaÅ£u svi Srbi.Ā« 24 M i n i Ä, n. dj., 21 i d.
20
smo mi jedino i iskljuÄivo samo vojnici i borci za Kralja, OtadÅ£binu i slobodan .
narodĀ« .
Takvu Äe programsku koncepciju ÄetniÄkog pokreta D. MihailoviÄa ubrzo
podrţati krugovi emigrantske vlade. Naime, sve jasnije je izbijala na vidjelo
podudarnost glediÅ”ta pojedinih srpskih politiÄara u emigrantskoj vladi sa
spomenutim koncepcijama. Stoga su se i odnosi izmeÄu srpskih i hrvatskih
politiÄara u vladi sve viÅ”e zaoÅ”travali. Neprestane prituÅ£be upuÄivane hrvatskim
politiÄarima u vezi s ustaÅ”kim zloÄinima nad srpskim stanovniÅ”tvom pogodovale
su razbuktavanju antihrvatske propagande. Toj su pak propagandi velikosrpske
tendencije davale sve vidljivije obiljeÅ£je, a posebno su bile poticane razliÄitim
vijestima i izvjeŔtajima iz zemlje. U skladu s tim, i kod pojedinih predstavnika
srbijanskih stranaka u vladi, koji su u odnosu na hrvatske i slovenske politiÄare
Äinili veÄinu, sve je prisutnija bila koncepcija o obnovljenoj Jugoslaviji u kojoj
treba osigurati velikosrpsku hegemoniju. Bio je to ujedno i izravan sudar s
koncepcijom predstavnika HSS-a, koji su u prvom redu branili pozicije steÄene
sporazumom CvetkoviÄ-MaÄek iz kolovoza 1939. godine.25
Ta su glediÅ”ta pokazivala da je u vezi s pitanjem poslijeratnog ureÄenja zemlje
za predstavnike HSS-a u prvom planu bila ideja o hrvatskoj drţavi, a da je pitanje
zajednice sa Srbima i Slovencima Ā»u granicama JugoslavijeĀ« dobivalo
drugorazredno znaÄenje. Zasigurno je pri tome bilo bojazni od jaÄeg isticanja ideje
federativnog ureÄenja jugoslavenske drÅ£ave, zbog opasnosti od prevage i
dominacije srpske jedinice nad hrvatskom i slovenskom. lako Äe ta ideja
federativnog ureÄenja zemlje sa tri jedinice dohiti, zapravo, privolu zainteresiranih
strana u emigrantskoj vladi, ostat Äe bojazan od spomenute opasnosti. Dok je,
dakle, jedna strana kvalificirala drugu: kao nosioca veliko-srpskih tendencija, dotle
je ova oznaÄavala nju kao nosioca separatistiÄkog programa.
Ti su sukobi imali, dakako, odjeka u sluţbenim britanskim krugovima. Britanci
su, naime, posebno bili zainteresirani za razvoj situacije u okupiranoj Jugoslaviji i
htjeli su sto efikasnije utjecati na daljnji razvoj dogaÄaja. U skladu s tim, u prvom
su redu bili za uklanjanje sukoba u emigrantskoj vladi i za uzajamno povjerenje i
suradnju. Glavni poticaj za to dolazio je upravo od teţnje da se puna podrŔka pruţi
MihailoviÄu, kojega se smatralo glavnim nosiocem pokreta otpora u zemlji.
Propaganda takve MihailoviÄeve pozicije u krugovima emigrantske vlade
pokazivala je da se ona - nakon uspostave prvih veza u rujnu 1941. - poÄinje sve
vise zauzimati za Äetnike kod Britanaca. Posebno se to u poÄetku odnosilo na
MihailoviÄeve sve veÄe zahtjeve za pomoÄ u oruÅ£ju. Britanci su krajem listopada
preko svog oficira za vezu, kapetana D. T. Hudsona, uspostavili i neposrednu vezu
s MihailoviÄevim Å”tabom, a veze su se nastojale ojaÄati upuÄivanjem novih misija.
Predsjednik emigrantske vlade general DuÅ”an SimoviÄ je uskoro zatim, sredinom
studenoga, u svom govoru na Radio-Londonu izjavio da je MihailoviÄ imenovan
za
25 OpÅ”irnije: V o j m i r K lj a k o v i Ä , Ā»Jugoslavenska vlada u emigraciji i Saveznici prema pitanju Hrvatske 1941-1944Ā«, ÄSP, 2-3/1971,103 i d.; T o m a s e v i c h, n. dj., 239 i d.; F i k r e t a J e l i Ä ā B u t i Ä , Hrvatska seljaÄka stranka, Zagreb 1983, 75 i d.
21
Ā»komandanta svih jugoslovenskih snaga u zemljiĀ«.26 Bili su to znaci da su
emigrantska vlada i Britanci sluÅ£beno priznali MihailoviÄa, kao jedinog voÄu snaga
otpora u Jugoslaviji. Za samu pak MihailoviÄevu organizaciju bio je to svakako
znaÄajan momenat. S jedne strane, ona je postala i sluÅ£beno poluga u politici
jugoslavenske emigrantske vlade, a s druge, priznanje od Britanaca potvrÄeno
slanjem vojne misije u MihailoviÄev Å”tab moglo se tumaÄiti kao znak da se ÄetniÄki
pokret svrstava u redove savezniÄkih snaga u ratu protiv osovinskih sila. Od tada se MihailoviÄeve snage nazivaju novim imenom,
Ā»Jugoslovenske vojske u otadÅ£biniĀ« OVO), iako Äe i dalje ostati udomaÄen pojam Ā»ÄetniciĀ«.27
Ti novi momenti, koji su svakako trebali pridonijeti uÄvrÅ”Äivanju MihailoviÄeve
pozicije, padaju upravo u vrijeme njegova neposrednog suoÄavanja s pitanjima
odnosa prema narodnooslobodilaÄkom pokretu s jedne i njemaÄkoj okupacionoj sili s druge strane. OruÅ£ani ustanak u Srbiji, koji se od poÄetka srpnja sve vidljivije Å”irio,
nametao se kao pojava prema kojoj je trebalo pravodobno zauzeti stav. MihailoviÄ
od samog poÄetka nije bio za oruÅ£anu borbu protiv Nijemaca, te mu nisu odgovarali
neki lokalni oruÅ£ani sukobi Äetnika (ili zajedno s partizanima) s njemaÄkom
vojskom. Opravdanje za svoje glediŔte o preuranjenosti oruţane borbe nalazio je u
Å£estokim represivnim mjerama njemaÄkog okupatora kojima je htio sto prije uguÅ”iti
ustanak u Srbiji. S druge strane, njegovu je paÅ£nju sve vise privlaÄio NOP koji je
izrastao u glavnu opasnost za jaÄanje ÄetniÄkog pokreta. Bio je suoÄen s Äinjenicom
da se pojavljuje i postaje sve snaţnija jedna sila, kojoj je upravo oruţana borba
temeljna konstanta. MihailoviÄ je zbog svega toga glavnu brigu usmjerio na jaÄanje
vlastite organizacije, primjenjujuÄi istodobno posebnu taktiku prema NOP-u. Na
prvom sastanku s Josipom Brozom Titom, komandantom Glavnog Å”taba narodnooslobodilaÄkih partizanskih odreda Jugoslavije, 20. rujna 1941. u selu
Struganiku, MihailoviÄ je odbio da Äetnici sudjeluju u borbi protiv Nijemaca. Izjavio
je da je oruÅ£ana borba partizana preuranjena, ali da se Äetnici neÄe boriti protiv njih.
Da je to bio MihailoviÄev poseban manevar, pokazuje Äinjenica da je on veÄ krajem
kolovoza stupio u vezu s predsjednikom kvislinŔke vlade u Srbiji Milanom
NediÄem. Istodobno je uslijedila i propaganda odvraÄanja naroda od borbe protiv
Nijemaca zbog krvavih represalija koje Äe uslijediti, a dolazilo je i do sve ÄeÅ”Äih
oruÅ£anih incidenata izmeÄu partizana i Äetnika. Na drugom sastanku, 26. listopada u
BrajiÄima kraj Ravne gore, Tito je u ime Vrhovnog Å”taba NOP odreda predloÅ£io
26 Ā»SluÅ£bene novine Kraljevine JugoslavijeĀ«, London, br. 3, prosinac 1941; M a r j a n o v i Ä, 183 i
d. MihailoviÄ je veÄ sutradan po SimoviÄevu govoru objavio proglas Ā»Srbi, Hrvati, SlovenciĀ«, u kojemu
je svoje imenovanje formulirao ovim rijeÄima: Ā»Nas Vrhovni Zapovednik Nj. V. Kralj Petar II .potvrdio
me, na predlog slobodne jugoslovenske Vlade u Londonu, za Komandanta celokupne jugoslovenske
vojne sile na okupiranoj teritoriji Kraljevine Jugoslavije. Time su svi naoruţani pokreti u celoj drţavi
stavljeni pod moju komandu i podreÄeni stareÅ”inama koje Äu naimenovati, kako vojni zakoni i
disciplinski propisi nareÄujuĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 76). MihailoviÄ je 7. XII 1941. unaprijeÄen u Äin brigadnog generala.
27 Ā»MeÄutimĀ«, zakljuÄuje MarjanoviÄ, Ā«u narodu je veÄ toliko bilo odomaÄeno da se Äetnici nazivaju tim imenom, ili joÅ” odreÄenije: Äetnici DM (za razliku od Äetnika K. PeÄanca), a u Srbiji najÄeÅ”Äe 'draÅ£inovci' - da novi naziv (JVO) nikad u narodu nije uÅ”ao u saobraÄaj. I Nemci u svojim dokumentima do kraja rata najÄeÅ”Äe snage DM nazivaju 'Äetnicimaā. Taj naziv usao je i posle rata u Äitavu svetsku istoriografiju, svakako ne sluÄajnoĀ«. (N. dj., 184).
22
MihailoviÄu konkretan sporazum o zajedniÄkoj borbi protiv okupatora, (dvanaest
toÄaka), s Äijim je sadrÅ£ajem MihailoviÄ veÄ ranije bio upoznat. Do sporazuma je,
meÄutim, doÅ”lo tek oko nekih manje vaÅ£nih toÄaka, dok je oko osnovnih bilo
vidljivo razilaÅ£enje. To su toÄke koje su se odnosile na pitanja zajedniÄkih vojnih
operacija protiv njemaÄkih i kvislinÅ”kih snaga (stvaranje zajedniÄkog operativnog
Ŕtaba i Ŕtaba za snabdijevanje), organizacije privremene narodne vlasti na
osloboÄenom teritoriju, te poÅ”tivanje naÄela dobrovoljnosti u popunjavanju vlastitih vojnih snaga, a odustajanje od prisilne mobilizacije.28 Time je zapravo sporazum
od strane MihailoviÄa bio Ā»razbijenĀ«, kako je to neÅ”to kasnije saopÄila Ā»BorbaĀ«,
organ CK KPJ.29
Pokazalo se, meÄutim, da je MihailoviÄ imao sasvim suprotne namjere, tj. da je
odrţavanje dodira s rukovodstvom NOP-a i sklapanje parcijalnih sporazuma s
partizanima samo taktika. Glavni cilj joj je bio upravo uniŔtavanje partizanskih
snaga. MihailoviÄ je, naime, istodobno preko svojih predstavnika dao do znanja
njemaÄkom komandantu Srbije, a i NediÄu, da bi Ā»sebe i svoje ljude stavio na
raspolaganje za borbu protiv komunizmaĀ«.30 Tu je odluku MihailoviÄ donio po svoj
prilici veÄ prije sastanka u BrajiÄima. PrihvativÅ”i prijedlog za pregovore, njemaÄki
su se predstavnici susreli s MihailoviÄem, 11. studenog 1941. u selu Divcima kraj
Valjeva. Tom susretu prethodili su napadi cetnickih odreda na partizanske snage, u prvom redu s ciljem da se osvoji Uzice u kojem je bio Vrhovni Ŕtab NOP odreda.
Pregovori u Divcima nisu dali rezultate koje je MihailoviÄ oÄekivao, u prvom redu
da dobije oruţje od Nijemaca. Zbog podrŔke koju ima iz Londona, Nijemci su ostali
nepovjerljivi prema MihailoviÄu i rjeÅ”enje su nalazili samo u njegovoj bezuvjetnoj
predaji. U Divcima zbog toga nije postignut nikakav sporazum, ali MihailoviÄ i
dalje nije bio za borbu s Nijemcima. Borba protiv snaga NOP-a ostala je njegov
glavni cilj. Ipak je nakon velikih neuspjeha Äetnika u napadima na UÅ£ice i ÄaÄak,
Vrhovni Å”tab pristao na prijedlog MihailoviÄa da se sklopi sporazum o primirju.
Razloga je za to bilo vise, u prvom redu Äinjenica da su partizanske snage bile
oslabljene u borbama s Nijemcima, a sukobi koje su zapoÄeli Äetnici stvarali su sve
veÄi strah u stanovniÅ”tvu. MeÄutim, MihailoviÄ je ubrzo prekrÅ”io i taj sporazum,
koji je sklopljen 20. studenoga Ā»da bi se obustavila bratoubilaÄka borba i prekinulo prolivanje bratske krvi, i da bi se sve rodoljubive snage srpskog naroda ujedinile i
okrenule protiv okupatora i narodnih izdajnika (. . .)Ā«.31 U jeku njemaÄke ofenzive,
krajem studenoga, MihailoviÄ je izdao nareÄenje svojim komandantima da ne
stupaju u borbu protiv okupacione sile. Naprotiv, upravo po MihailoviÄevoj
instrukciji, uslijedit Äe razdoblje sudjelovanja ÄetniÄkih snaga kao Ā»legaliziranihĀ« u
sklopu NediÄevih kvislinÅ”kih snaga, u borbama protiv partizanskih odreda koji su
poslije njemaÄke ofenzive ostali i nastavili borbu u Srbiji.
Za svoju taktiku - ustruÄavanje od oruÅ£anih sukoba s Nijemcima
28 Ā»BorbaĀ«, 11. XI 1941 (objavljeno: Istorijski arhiv KPJ, tom I, knj. 1, Ā»BorbaĀ« 1941, Beograd 1949, 236-239); M a r j a n o v i Ä, Ā»Prilozi istoriji sukoba narodnooslobodilaÄkog pokreta i Äetnika DraÅ£e MihailoviÄa u Srbiji 1941. godineĀ«, Istorija XX veka - zbornik radova, I, Beograd 1959, 153 i d.; T o m a s e v i c h , n. dj., 138 i d.; M i n i Ä , n. dj., 56 i d. 29 Kao u bilj. 28.
30 M a r j a n o v i Ä, Ā»DraÅ£a MihailoviÄĀ«, n. dj., 140. 31 M 31 M i n i Ä , n. dj., 67-68.
23
MihailoviÄ je dobio i podrÅ”ku izbjegliÄke vlade. Krvave odmazde koje bi mogle
uslijediti nad stanovniÅ”tvom bila je zajedniÄka argumentacija za takvo drÅ£anje.
Glavna paţnja u Londonu bila je usmjerena na to da se sve snage otpora okupe oko
MihailoviÄa. U poruci MihailoviÄu, sredinom studenoga, SimoviÄeva vlada je
izrazila glediÅ”te da Ā»sada smatra da borbu trebaju voditi Jugoslaveni za Jugoslaviju,
a ne revolucija komunista za Rusiju, ako se ţeli da borba uspije. Zbog toga je vlada
Nj. V. traÅ£ila od sovjetske vlade da se komunistiÄki elementi okupe oko MihailoviÄa i suraÄuju s njim protiv Nijemaca, te da se bezrezervno stave na
raspolaganje MihailoviÄu kao nacionalnom voÄiĀ«.32 MeÄutim, veÄ je dotadaÅ”nji
razvoj dogaÄaja pokazao da je doÅ”lo do konaÄnog razlaza izmeÄu ÄetniÄkih snaga i
narodnooslobodilaÄkog pokreta. Vodstvo ÄetniÄkog pokreta bilo je svjesno da NOP
predvodi KPJ kao revolucionarna snaga, koja oslobodilaÄku borbu usmjerava i
protiv starog druÅ”tveno-politiÄkog poretka, dok su Äetnici kao snaga izbjegliÄke
vlade bili branitelji tog poretka i trebali voditi borbu za njegov povratak. S druge
strane, rukovodstvo NOP-a je u ÄetniÄkom pokretu, koji je dobio podrÅ”ku
Saveznika, vidjelo glavnu snagu sve jasnije kontrarevolucije u Jugoslaviji.
MeÄutim, pokazalo se da taktika izbjegavanja oruÅ£anih sukoba sa Nijemcima
nije MihailoviÄu dala potpunu slobodu djelovanja. Nakon ofenzive protiv
partizanskih snaga, uslijedila je poÄetkom prosinca operacija Nijemaca i protiv MihailoviÄevih snaga na Ravnoj gori, koja je dezorganizirala ÄetniÄke jedinice. Za
MihailoviÄa je to svakako bio iznenadan udarac, jer je bio onemoguÄen u
dotadaÅ”njem stvaranju i jaÄanju ÄetniÄke organizacije, u prvom redu kao vojne
snage. On Äe tome ozbiljnije pristupiti od lipnja 1942., kada je, nakon duÅ£eg
skrivanja, sa svojim Å”tabom preÅ”ao u Crnu Goru. U meÄuvremenu je u emigrantskoj
vladi i oko nje sve vise jaÄala grupacija koja je radila na popularizaciji
MihailoviÄeva imena i nastojala da ÄetniÄki pokret dobije Å”to veÄu podrÅ”ku i
pomoÄ. Osobito Äe to doti do izraÅ£aja od poÄetka 1942, tj. nakon sto je za
predsjednika emigrantske vlade imenovan Slobodan JovanoviÄ, koji se prije rata
politiÄki angaÅ£irao kao predsjednik Srpskog kulturnog kluba. Prethodnom
predsjedniku, generalu SimoviÄu, njegovi su protivnici, meÄu ostalim, predbacivali
i to sto nije poklanjao dovoljno paÅ£nje MihailoviÄu i ÄetniÄkim snagama. Predsjedniku JovanoviÄu i njegovim pobornicima u emigrantskoj vladi bilo je
osobito stalo da se MihailoviÄa Å”to vise propagira kao glavnog nosioca pokreta
otpora u zemlji. Uz to dosta Å”iroko propagiranje MihailoviÄeva imena u savezniÄkoj
javnosti, od poÄetka su uslijedili i konkretni koraci JovanoviÄeva kabineta s ciljem
da se ojaÄa MihailoviÄev poloÅ£aj. Na sam dan postavljanja JovanoviÄeve vlade, 11.
sijeÄnja 1942., MihailoviÄ je imenovan ministrom vojske, mornarice i
vazduhoplovstva. U samoj vladi zamjenjivao ga je JovanoviÄ. Tjedan dana kasnije
vlada je MihailoviÄa unaprijedila u Äin divizijskog generala. U lipnju 1942. vlada je
poduzela daljnje korake za uÄvrÅ”Äenje MihailoviÄeve pozicije. Imenovan je
Ā»naÄelnikom Å”taba Vrhovne komande u okupiranoj otadÅ£biniĀ« i unaprijeÄen u Äin
armijskog generala. Bili su to koraci ujedno vezani za zahtjeve Britanaca da se
Äetnici sto vise angaÅ£iraju u borbi protiv okupacione sile u Jugoslaviji, Å”to je, dakako,
32 Tomasevich, n. di., 144.
24
ulazilo u sklop strategijskih planova Velike Britanije na Sredozemlju. MihailoviÄ je
na taj naÄin trebao dobiti potpunu legitimnost, a njegove snage status regularne
jugoslavenske vojske, koja je nastavljaÄ predratne. Poduzeta je i sira akcija, uz
sudjelovanje kralja Petra II, da MihailoviÄeva pozicija Å”to viÅ”e ojaÄa u sluÅ£benim
krugovima Sjedinjenih AmeriÄkih DrÅ£ava.33
MihailoviÄ je u svojoj akciji prednost davao vojnoj organizaciji ÄetniÄkih snaga.
One su se organizirale od prvih ÄetniÄkih oruÅ£nih odreda u Srbiji, u koje je MihailoviÄ slao poglavito mlade oficire da ih uvjeÅ£bavaju. Te jedinice su imale po
nekoliko desetaka ljudi, a neke su obuhvaÄale i vise od dvije stotine. Kao imenovani
Ā»komandant celokupne jugoslovenske vojne sile na okupiranoj teritoriji Kraljevine
JugoslavijeĀ«, MihailoviÄ je pod svojom komandom htio ujediniti sto vise oruÅ£anih
snaga koje SlJ tretirane kao nosioci oruÅ£anog otpora. U proglasu Ā»Srbima, Hrvatima
i SlovencimaĀ« koji je tom prigodom objavio, MihailoviÄ je pozivao Ā»sve
pojedinaÄne borbene pokrete da se prikljuÄe narodnoj vojsciĀ«, koju Äe on Ā»voditi
prema zakletvi, poloÅ£enoj od nas sviju Kralju i OtadÅ£biniĀ«. Posebno se obraÄao
oficirima, podoficirima i vojnicima da se pridruÅ£e Ā»redovima narodne vojske koja
se diÅ£e na ugnjetaÄaĀ«.34 BuduÄi da su iskustva pokazala da je rad na vojnoj
organizaciji nailazio na niz potdkoea, a meÄu njima je dolazilo do izraÅ£aja
slobodnije ponaÅ”anje lokalnih komandanata, MihailoviÄ je radi unapreÄenja daljnjeg rada u veljaÄi 1942. izdao posebne upute. Prema tim, kao i nekim drugim
instrukcijama, u kojima su izloÅ£ena naÄela ÄetniÄke vojne organizacije, uvedene su
tri kategorije vojnih jedinica s obzirom na sastav i namjenu. Sve tri kategorije
trebale su se osnivati Ā»u svakom seluĀ«. Prvu kategoriju, tj. Ā»prve ÄeteĀ«, Äinilo bi
ljudstvo od 40 do 50 godina starosti. ZadaÄa im je da Å”tite svoja sela i odrÅ£avaju red.
Drugu kategoriju, tj. Ā»druge ÄeteĀ«, cine pripadnici od 30 do 40 godina starosti, a
zadaÄa im je da Ā»vrÅ”e ruÅ”enja, prave prepreke na putevima i brane da se navedena
mesta opraveĀ«. TreÄu kategoriju, tj. Ā»treÄe ÄeteĀ«, Äini ljudstvo od 20 do 30 godina
starosti. To su, dakle, mobilne jedinice koje Ā»ulaze u sustav operativnih jedinica i
odlaze prema dobivenom zadatkuĀ«. Glavnina oruÅ£ja tj. polovica, otpada na te Äete.
Dvije do Äetiri Äete iz te kategorije Äine bataljon, a dva do pet bataljona brigadu. U
uputama se takoÄer formuliraju razliÄiti zadaci oko organizacije spomenutih jedinica.35 S razvojem rata slijedit Äe i nove instrukcije za vojnu organizaciju
cetnickih snaga, poglavito s obzirom na prilagoÄavanje pojedinim promjenama. To
Äe posebno doÄi do izraÅ£aja s obzirom na daljnje stalno jaÄanje NOP-a, tj. njegovih
oruţanih snaga.
Po svom nastanku prve su ÄetniÄke jedinice bile dobrovoljaÄke. Äinili su ih
ljudi koji su se pridruÅ£ili MihailoviÄu da sudjeluju u otporu okupacionim
armijama. Ubrzo se, meÄutim, preÅ”lo na regrutaciju, Äime se u prvom redu teÅ£ilo
ojaÄati sluÅ£benu Jugoslovensku vojsku u otadÅ£bini na pojedinim podruÄjima.
Glavni je pak cilj bio da se time suzbija utjecaj NOP-a Äije su snage nastajale i
rasle na dobrovoljaÄkoj osnovi. S druge strane, o ÄetniÄkim
33 OpÅ”irnije u literaturi u bilj. 25. 34 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 77. 35 Ā»Uputstvo broj 5Ā«, 14. II 1942, objavljeno u Zborniku dokumenata NOR-a, XIV/I, 160-163.
25
snagama ne moÅ£e se govoriti kao o vojnoj organizaciji koja je bila u cjelini aktivna. Naprotiv, ona je obuhvaÄala znatan broj samo registriranih pripadnika koji bi trebali
da se u potrebnom trenutku odazovu na pozive. NajveÄi dio Äinile su tzv.
legalizirane ÄetniÄke jedinice, koje su veÄ od kraja 1941. u sluÅ£bi kvislinÅ”kog reÅ£ima
u Srbiji, talijanskog okupacionog sistema u NDH i u Sloveniji. Zatim Äe sliÄnu
takvu ulogu ispoljiti i u suradnji s oruţanim snagama NDH. Bili su to ujedno i
daljnji dokazi o politici kolaboracije ÄetniÄkog pokreta. Time Äe i za Britance i za
emigrantsku vladu pitanje MihailoviÄa postajati sve akutnije. ObavjeÅ”tenja koja su
Britanci skupljali o razvoju situacije u Jugoslaviji sve jasnije su pokazivala stvarnu
poziciju Äetnika i MihailoviÄa. S druge strane, i istina o NOP-u sve je viÅ”e krÄila
svoje putove.
Treba, meÄutim, istaÄi da se ÄetniÄki pokret nije od poÄetka stvarao kao
jedinstveni pokret. Izvan Srbije su samostalno nastajale i poÄele se organizirati grupe koje su okupljale uglavnom nacionalistiÄke elemente. Prethodno su nastajale
u sklopu oruţanog ustanka koji je izbio u ljeto 1941. pod vodstvom KPJ. U daljnjem
procesu diferencijacije ustaniÄkih masa te su grupe sve vise pokazivale drugu
orijentaciju, suprotnu politici KPJ. Ta ih je orijentacija pribliÅ£avala i ukljuÄivala u
MihailoviÄev pokret. SliÄno je bilo i s pojedinim grupama koje su nastajale
spontano i Äiji su pripadnici htjeli ponajprije braniti svoja ognjiÅ”ta. Prema tome, one
ÄetniÄke i proÄetniÄke grupe koje su se pojavile i organizirale na podruÄju Crne
Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, bile su snage za koje Äe i
MihailoviÄ pokazati sve veÄi interes, poduzimajuÄi konkretne akcije grupacije i
MihailoviÄevo ime postajalo privlaÄnije nakon sto je njegov pokret ustoliÄen kao
organ emigrantske vlade, a to su potvrÄivale i funkcije koje je MihailoviÄ dobio oko
povezivanja s njima na liniji ostvarivanja koncepcije stvaranja Jugoslavenske vojske u otadţbini i pod jedinstvenom komandom. S druge strane, za te je za te je grupacije
i MihailoviÄevo ime postajalo privlaÄnije nakon Å”to je njegov pokret ustoliÄen kao
organ emigrantske vlade, a to su potvrÄivale i funkcije koje je MihailoviÄ dobio
26
1. glava
Pojava Äetnistva u Hrvatskoj i njegovo organiziranje
Prva okupljanja
Izvanredni poloÅ£aj s kojim se suoÄilo srpsko stanovniÅ”tvo na podruÄju NDH, od poÄetka neposredno izvrgnuto ustaÅ”kom teroru i genocidu, svakako je bio jedan od prvih glavnih faktora koji je utjecao na okupljanje cetnickih i njima bliskih elemenata i njihovo daljnje organiziranje.
Za ustaÅ”ko vodstvo je Å”to efikasnije provoÄenje rasne politike definirano kao jedan od bitnih ciljeva o kojima ovisi konaÄno utemeljenje NDH.1 Zbog toga se ta politika od samog poÄetka organizirala u pravi sistem. Glavna mu je zadaÄa trebala biti da se od NDH stvori Ā»Äisti hrvatski Å£ivotni prostorĀ«, koji bi omoguÄio egzistenciju Ā»Äiste hrvatske nacijeĀ«, a za to je bitan preduvjet Ā»istrebljenjeĀ« u prvom redu Srba i Å¢idova, koji su proglaÅ”eni Ā»najveÄim neprijateljima hrvatskog narodaĀ«, pa Ā»njima nema mjesta u HrvatskojĀ«. S druge strane, program stvaranja Ā»Äiste hrvatske nacijeĀ« temeljio se na joÅ” jednom posebnom preduvjetu, tzv. Ā»unutraÅ”njem preÄiÅ”ÄavanjuĀ«, tj. istrebljenju svih onih Hrvata i Muslimana koji su zbog svog Ā»nehrvatskog ponaÅ”anjaĀ« oznaÄeni kao izdajnici i Ā»ljaga na tijelu Äiste hrvatske nacijeĀ«. Dok je bioloÅ”ko uniÅ”tavanje Srba i Å¢idova veÄ od samog poÄetka poprimilo Å”iroke razmjere, opravdavano zahtjevima ustaÅ”ke Ā»rasne revolucijeĀ«, ono nije istodobno moglo imati iste konzekvence s obzirom na hrvatsko i muslimansko stanovniÅ”tvo. Radilo se o sistemu bioÅ”kog uniÅ”tavanja prvih u ime zaÅ”tite drugih. Ubrzo je, meÄutim, poÄeo sve Å”iri teror ustaÅ”kog reÅ£ima nad hrvatskim i muslimanskim stanovniÅ”tvom, motiviran upravo sve vidljivijim otporom poli
,1 Ovaj prikaz ustaŔkog terora temelji se poglavito na prikazu u mojoj monografiji: UstaŔe i
NDH, n. dj., 158 i d. .
Od novije literature o ustaÅ”kom teroru upuÄujem na ove radove: Z d r a v k o K r n i Ä, Slavonija 1941,
Osijek 1978; Lika u proÅ”losti i sadaÅ”njosti, Karlovac 1973; D u Å” a n P l e n Ä a, "PolitiÄka polarizacija
narodnih masa Kninske krajine 1941-1942Ā«, Zbornik IHRPD, sv. 4, Split 1978; M i r o s l a v U j d u r o v
i Ä, Biokovsko-neretvansko podruÄje u narodnooslobodilaÄkoj borbi i socijalistiÄkoj revoluciji, Split
1983; T on e F e r e n c, NacistiÄka politika denacionalizacije u Sloveniji u godinama od 1941. do 1945,
Ljubljana-Beograd 1979; Sisak i Banija u revolucionarnom radniÄkom pokretu i ustanku 1941, Sisak
1974; Ä u r o Z a t e z a l o - M i 1 e Ä a k i Ä, Narodna vlast na Kordunu 1941-1945. godine, Karlovac
1971; R a d o v a n T r i v u n Ä i Ä, Jasenovac i jasenovaÄki logori, Jasenovac 1974; S l o b o d a n D. M
i l o Å” e v i Ä, Izbeglice i preseljenici na teritoriji okupirane Jugoslavije 1941-1945. godine, Beograd 1981;
N a r c i s a L e n g e 1- K r i z m a n, "Sabirni logori i djeÄja sabiraliÅ”ta na podruÄju sjeverozapadne
Hrvatske 1941-1942Ā«, zbornik: Sjeverozapadna Hrvatska u NOB-u i socijalistiÄkoj revoluciji, VaraÅ£din,
1976; I s t a, "Koncentracioni logori talijanskog okupatora u Dalmaciji i Hrvatskom primorju
(1941-1943), "Povijesni priloziĀ«, br. 2, Zagreb 1983; G o j k o V e z mar, NarodnooslobodilaÄki rat i
organizacija narodne vlasti u Lici 194-1-1945. godine, 1984, rukopis doktorske disertacije.
27
tici koja je sebe opravdavala time Å”to se vodi u ime tog stanovniÅ”tva. Zbog toga Äe u
daljnjem razvoju i cjelokupni sistem ustaÅ”kog terora gubiti svoje prvotne znaÄajke i
pretvarati se u jedinstvenu praksu krvavog nasilja nad Äitavim stanovniÅ”tvom NDH.
Svoju Äe glavnu motivaciju nalaziti u potrebi borbe protiv snaga naroda Å”to su se
pojavile kao ruÅ”itelji ustaÅ”kog reÅ£ima i Nezavisne DrÅ£ave Hrvatske. Bit Äe to sistem
koji se istodobno nalazio u funkciji ciljeva cjelokupnog okupacionog sistema u
Jugoslaviji. Pored sve bjesomuÄnije propagande takav sistem je radi svoje Å”to veÄe
efikasnosti od poÄetka vodio stvaranju posebnog Ā»kaznenog zakonodavstvaĀ« i
odgovarajuÄih institucija. Äinjenica je da su upravo meÄu prvim Ā»zakonskim
odredbamaĀ« u NDH bile one koje su se odnosile na status Srba i Å¢idova. Iz toga
proizlazi da su konkretne pripreme bile obavljene joÅ” prije, tj. u krugu oko PaveliÄa u
emigraciji.
Istodobno su osnovani tzv. Ā»izvanredni narodni sudoviĀ«, zatim Ā»prijeki sudoviĀ«,
a nakon toga je poÄelo osnivanje tzv. Ā»pokretnih prijekih sudovaĀ«. Time je joÅ” viÅ”e
proÅ”iren i pojaÄan specijalni ustaÅ”ki sudski sistem za primjenu terora. To je
nedvojbeno potvrÄivalo Äinjenicu da se ustaÅ”ki teror provodio u sve Å”irim razmjerima.
Sama praksa sve je jasnije dokazivala da zapravo nema nikakvih bitnih razlika
izmeÄu tih sudova. Äinjenica da je ustaÅ”kom teroru od samog poÄetka glavno obiljeÅ£je davala izrazita samovolja razliÄitih ustaÅ”kih organa, ustanova, pojedinaca,
rezultirala je brojnim i razliÄitim oblicima terora - od laÅ£nih optuÅ£bi i ubojstava,
hapÅ”enja i odvoÄenja u logore, otpuÅ”tanja s posla i pljaÄke do sve ÄeÅ”Äih masovnih
pokolja.
UstaÅ”ka kampanja protiv Srba poprimila je od samog poÄetka sva svoja bitna
obiljeÅ£ja. S jedne strane voÄena je Å”iroka propaganda, kojoj su nosioci bili najviÅ”i
ustaŔki funkcionari, a s druge, istodobno su uslijedile konkretne akcije terora
razliÄitih oblika. Treba istaÄi da je politiÄka propaganda protiv Srba u biti bila
nastavak onih veÄ spomenutih glediÅ”ta o Ā»srpskom pitanjuĀ« Å”to su ih ustaÅ”e
formulirali prije dolaska na vlast u NDH. Sada je trebalo da ta propaganda, u mnogo
Ŕirim razmjerima, bude naposredan uvod u konkretnu praksu:
Glavni val ustaÅ”ke propagande protiv Srba uslijedio je u svibnju i lipnju 1941. Radi se u prvom redu o mnogobrojnim organiziranim politiÄkim skupovima sirom
NDH, na kojima su istupali pojedini visoki ustaÅ”ki funkcionari tumaÄeÄi i
propagirajuÄi ciljeve novoosnovane NDH, ustaÅ”kog pokreta i ustaÅ”tva, PaveliÄa kao
Ā»voÄe i osloboditelja hrvatskog narodaĀ«, te osnovne zadaÄe koje se postavljaju pred
ustaŔki reţim. Bas je u tom okviru doŔao do osobitog izraţaja poziv na kampanju
protiv Srba i Å¢idova. MeÄu najaktivnijima u toj propagandi bili su Mile Budak,
Mladen LorkoviÄ, Aleksandar Seitz, Andrija ArtukoviÄ, Jozo DumandÅ£iÄ, Matija
KovaÄiÄ, Viktor GutiÄ, Milovan Å¢aniÄ, Mate FrkoviÄ, Mirko Puk. .
U tim istupima ustaÅ”kih funcionara, kao i cjelokupnoj propagandi, uoÄavaju se tri
bitna momenta:
1. Polazilo se od osobitog naglaÅ”avanja teze da Srbima i Å¢idovima Ā»nema mjesta
u HrvatskojĀ«, tj. u NDH, jer su se oni na taj prostor naknadno doselili, pa on nije njihova prava domovina. Prema rijeÄima M. Budaka, oni su Ā»neprijatelji, koji doÄoÅ”e
simo, pa moraju i seliti bilo silom bilo milomĀ«.
28
2. U vezi s gornjom tezom posebno se teţilo Srbe u Hrvatskoj optuţiti kao
konstantnu opasnost za egzistenciju hrvatskog naroda i za njegove teţnje za
nacionalnim osloboÄenjem. Na Srbe je ukazivano kao na Ā»strane elementeĀ«, koji su
Ā»uvijek bili protivnici svake oslobodilaÄke borbe hrvatskog narodaĀ«.
3. Jasno se ukazivalo na konkretne mjere koje treba poduzeti protiv Srba, tj. koje
treba da dovedu do Ā»rjeÅ”enja srpskog pitanjaĀ« u NDH. Osobito se nastojalo
Ā»rjeÅ”avanjeĀ« pitanja Srba prikazati kao vrlo akutno i od Å£ivotnog znaÄenja za daljnji opstanak NDH.
PolitiÄka kampanja vodeÄih ustaÅ”a protiv Srba bila je u pravom smislu rijeci javni
poziv za provoÄenje konkretne politike prema srpskom stanovniÅ”tvu, a u isto vrijeme
potvrda i opravdanje terora, koji je u proteklom kratkom razdoblju veÄ ispoljio svoja
najmonstruoznija obiljeÅ£ja. Teror koji je do tad a bio provoÄen nad Srbima dobio je
samo joÅ” vise poticaja. Sve to pokazuje da se teror nad Srbima u NDH pretvarao u
pravi sistem genocida.
Uz donoÅ”enje brojnih administrativnih mjera, poglavito u obliku Ā»zakonskih
odredabaĀ«, kojima su zabranjivana nacionalna i vjerska obiljeÅ£ja, organizirana su sve
masovnija hapŔenja i deportacije Srba u logore.
KarakteristiÄna su bila hapÅ”enja na osnovi tzv. Ā»ÄetniÄkih listaĀ«, od kojih su
mnoge sastavili sami ustaÅ”e, oznaÄavajuÄi pojmom Ā»ÄetnikaĀ« svakog uhapÅ”enog Srbina. Prema jednom podatku, koji ustaÅ”e donose krajem svibnja 1941, u ustaÅ”kom
logoru Ā«DanicaĀ« kraj Koprivnice, nalazilo se Ā»zatvoreno preko 1000 Äetnika iz raznih
krajeva HrvatskeĀ«. IstiÄe se da su tu Ā»skupljeni oni najgori, koji su najviÅ”e jada
zadavali hrvatskom naroduĀ«. Na osnovi izraÄenih Ā»ÄetniÄkih listaĀ« hapsi se u svim
podruÄjima Hrvatske.2 Takva su se hapÅ”enja vrÅ”ila i u ostalim podruÄjima NDH.
Pored hapÅ”enja i zatvaranja sve veÄeg broja Srba u logorima, gdje su ubrzo poÄela
masovna ubojstva, uslijedili su i masovni pokolji na pojedinim podruÄjima. NajveÄi
pokolji u Hrvatskoj bili su na podruÄju Like, Korduna, Banije i sjeverne Dalmacije.
Prisilno iseljavanje srpskog stanovniÅ”tva s podruÄja NDH takoÄer je postala
vaţna komponenta ustaŔkog terora. U vezi s tim ustaŔe su donijeli i posebne odredbe,
ali treba istaÄi da je u nekim krajevima iseljavanje zapoÄelo i ranije. Temeljna je bila
naredba od 7. lipnja, kojom su pozvani svi Srbi Ā»koji su se doselili u podruÄje Nezavisne DrÅ£ave Hrvatske poslije 1. sijeÄnja 1900Ā«, te Ā»njihovi potomci ma kojega
zvanja oni biliĀ« da se u roku od 10 dana prijave ,
2 Ā»Hrvatski narodĀ«, 9. V 1941. donosi podatak da je protekle noÄi Ā»ustaÅ”ko redarstvo u Zagrebu uhitilo 114 Äetnika i ljudi, koji su s njima bili u vezi. Kod nekih je pronaÄen i ÄetniÄki materijal. U savezu s time uhiÄen je i srpski metropolita Dositej VasiÄ, koji je zadrÅ£an u zatvoruĀ«. Isti list 10. V 1941. donosi vijest da je iz Vinkovaca doveden u Zagreb 101 Ā»ÄetnikĀ«, koji su optuÅ£eni za Ā»brojna zvjerstvaĀ«. Ā»Hrvatska obnovaĀ«, 18. V 1941, piÅ”e: Ā»U posljednje je vrijeme u Äakovu i okolici uhapÅ”en veÄi broj osoba, koje su bili Äetnici i pripadali ÄetniÄkim druÅ”tvimaĀ«. Ā»Posavska HrvatskaĀ« (Slav. Brod), 23. VII 1941, donosi popis Ā»zakletih Älanova pododbora UdruÅ£enja ÄetnikaĀ« u Slav. Brodu. Ā»Hrvatski narodĀ«, 4. V 1941, donosi vijest da je UstaÅ”ko redarstvo uhvatilo 20 Ā»ÄetnikaĀ« u Pakracu Ā»koji su terorizirali tamoÅ”nje stanovniÅ”tvoĀ«. U izvjeÅ”taju Gradskog redarstva u Bjelovaru upuÄenom MUP-u NDH navodi se Ā»da su ovdje bili zatvoreni opasni Äetnici, koji su dana 6. svibnja o. g. njih 17 na broju odpraÄeni u koncentracioni logor u DrnjeĀ«. (AIHRPH, NG, inv. br. 914). Ā»Hrvatski narodĀ«, 27. VII 1941, donosi vijest da je ravnatelj UstaÅ”kog redarstva na podruÄju NDH BoÅ£idar Cerovski boravio Ā»sedam dana u Kordunu, veÄinom u Glini, gdje je zajedno sa pitomcima oruÅ£niÄke Å”kole uhitio veÄi broj Äetnika, koji su bili obuÄeni u odore sa Å”ubarom i mrtvaÄkom glavomĀ«.
29
ustaÅ”kim vlastima u mjestu svog boraviÅ”ta. Onaj tko se u oznaÄenom roku ne odazove
tom pozivu, bio je, prema odredbi, smatran ratnim zarobljenikom. Cilj je te akcije bio
da se izrade popisi srpskog stanovniŔtva kako bi se iseljavanje sto efikasnije
provodilo.
U organizaciji iseljavanja doÅ”lo je do uÅ£e suradnje izmeÄu organa NDH i
njemaÄkih vojnih vlasti. Radilo se o tome da se iseljavanje srpskog stanovniÅ”tva iz
NDH povezuje s planom deportacije Slovenaca iz onog dijela koje je zaposjela njemaÄka okupacijska sila i gdje se provodila germanizacija. Prema konkretnim
dogovorima, poÄetkom lipnja u Zagrebu izmeÄu predstavnika NDH i njemaÄkih
okupacionih snaga trebalo je u jednakom broju izvrŔiti deportiranje Slovenaca u NDH
i Srba iz NDH u Srbiju. Taj je plan trebao da se obavi u tri etape i zavrŔi do kraja
listopada. MeÄutim, nije se mogao realizirati prema dogovoru.
Prema njemaÄkim podacima, u Srbiji je potkraj srpnja 1941. bilo oko 137.000
iseljenih i pobjeglih Srba iz NDH, ali buduÄi da svi nisu bili prijavljeni njemaÄkim
vlastima, smatralo se da ih ima oko 180.000, a prema nekim izvorima i vise od
200.000. Bjegovi i iseljavanja srpskog stanovniÅ”tva s podruÄja NDH u Srbiju postali
su za Nijemce osjetljiv problem. Na zahtjev Nijemaca obustavljeno je bilo daljnje
plansko iseljavanje, ali to nije bio njegov stvarni kraj. Pojedini podruÄni ustaÅ”ki
organi dalje su nastavili drastiÄno Ā»ilegalnoĀ« deportiranje Srba u Srbiju. S druge strane, mnogi su i dalje bjeÅ£ali iz straha pred krvavim terorom.
Istodobno je organizirano stalno dovoÄenje u veÄim ili manjim grupama
uhapÅ”enih Srba u koncentracione logore, koji postaju vaÅ£na institucija u provoÄenju
ustaŔkog terora. Njihovo osnivanje bilo je neposredna posljedica masovnog hapŔenja
Srba, Ţidova i Roma, ali ti logori uskoro postaju mjesta internacije i likvidacije i svih
drugih okvalificiranih kao neprijatelji ustaŔkog reţima. Prema tome, logori u NDH
postaju institucija terora i prema Hrvatima, Muslimanima.
Prva faza u stvaranju ustaÅ”kih logora bilo je osnivanje tzv. Ā»sabiraliÅ”taĀ«,
poznatijih i pod drugim imenima: sabirni logori, iseljeniÄki logori, sabiraliÅ”ta. To su
zapravo bila mjesta privremenog boravka uhapŔenih, poglavito Srba i Ţidova, odakle
su se vrÅ”ile deportacije. Bilo ih je u raznim podruÄjima, a najveÄi su bili u Capragu
kod Siska, Bjelovaru i Slav. PoÅ£egi. Istodobno je teklo podizanje koncentracionih logora, poznatijih kao Ā»logora
smrtiĀ«. Prvi je osnovan logor Ā»DanicaĀ« kod Koprivnice. Zatim je u lipnju osnovan
logor Jadovno kraj GospiÄa. To je bio prvi logor u kojem su se vrÅ”ila masovna
pogubljenja. U ljetnim mjesecima postojao je koncentracioni logor na otoku Pagu.
Zatim su 1941. i 1942. osnovani logori u Loborgradu, Äakovu, Tenju kraj Osijeka,
Sisku, Jastrebarskom. Glavni i najveÄi logori bili su u Jasenovcu i Staroj GradiÅ”ki.
JasenovaÄki logor poÄinje se formirati od ljeta 1941. i od tada se ubrzano poveÄava,
jer su u nj stalno stizale velike grupe zatoÄenika. Ubrzo su Jasenovac i Stara GradiÅ”ka
posta li najveÄi likvidacioni logor i muÄiliÅ”ta Ā»svih nepoÄudnih osobaĀ« koje je ustaÅ”ki
reţim hapsio i ubijao bez razlike na njihovu nacionalnost.
Nijemci su uskoro dali do znanja da se daljnjem statusu Srba u NDH treba
posvetiti odgovarajuÄa paÅ£nja. O situaciji koja postaje sve bremenitija zbog
30
pojave i jaÄanja oruÅ£anog ustanka ispitivale su se neke nove moguÄnosti. Nijemcima
je odgovaralo da se Srbima u NDH daju osnovna graÄanska prava i da im se prizna
pravo na rad, te da se organizira Ā»samostalna crkvena organizacijaĀ«, koja bi bila
podreÄena ustaÅ”kim vlastima. To bi bio put da se, prema miÅ”ljenju njemaÄkih
faktora, Ā»umireĀ« sva ona podruÄja NDH na kojima je doÅ”lo do Ā»pobunaĀ« ugroÅ£ene
Ā»srpske maseĀ«.
Stoga se u vrhovima NDH poÄinje konkretnije razmiÅ”ljati o moguÄnostima drukÄijeg definiranja statusa Srba u NDH. Naglo je oÅ£ivjela teza o Srbima kao
Ā»Hrvatima pravoslavne vjereĀ«, koja Äe veÄ od ljeta 1941. poÄeti da daje jaÄe
obiljeţje ustaŔkoj propagandi. Od kolovoza 1941. akcija prisilnog prekrŔtavanja
Srba poprima sve sire razmjere. U pojedinim podruÄjima uslijedila su masovna
prekrÅ”tavanja, koja su ustaÅ”ki organi poÄeli sve vise poÅ£urivati, ne obaziruÄi se vise s
dotadaÅ”njom paÅ£njom na odreÄene formalnosti. Kao daljnji korak uslijedilo je
osnivanje tzv. Hrvatske pravoslavne crkve. Odredba o njenom osnivanju donesena
je u travnju 1942. Na Äelu joj je bio patrijarh sa sjediÅ”tem u Zagrebu, kojega je
zapravo imenovao PaveliÄ. MeÄutim, za stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve jedan
od glavnih preduvjeta vezan je za moguÄnost angaÅ£iranja sveÄenstva kao nosioca
nove crkvene organizacije. Treba istaÄi da su pravoslavni sveÄenici bili medu onima
koji su najviÅ”e stradali u ustaÅ”kom teroru. Mnogi su ubijeni u srpnju i kolovozu 1941, veÄina preÅ£ivjelih je uhapÅ”ena i s porodicama odvedena u logor u Capragu.
Odatle ih je najveÄi broj iseljen u Srbiju. Osim toga, nanesena je i velika materijalna
Å”teta zbog ruÅ”enja mnogih pravoslavnih crkava i pljaÄke crkvenih dobara sa
znaÄajnim kulturnim vrijednostima. Prema tome, osnivajuÄi Hrvatsku pravoslavnu
crkvu, ustaŔe su mogli dobiti oslonac tek u malobrojnim pojedincima, tj. ponekim
pravoslavnim sveÄenicima koji su izbjegli teror kao pripadnici druge nacionalnosti
(npr. Rusini, Crnogorci) ili pojedincima Srbima koji su se iz osobnih ambicija
dodvoravali ustaŔkom reţimu.
UvoÄenje odreÄenih promjena u teroru nad srpskim stanovniÅ”tvom bit Äe
iskljuÄivo motivirano Äinjenicom sve vidljivijeg rasta NOP-a na podruÄju Hrvatske i
Bosne i Hercegovine. Taj faktor postajat Äe iz dana u dan osnovno pitanje Å”to Äe
zaokupljati jednako ustaÅ”ko vodstvo kao i njemaÄkog i talijanskog okupatora. TraÅ£enje Ā»bezbolnijih rjeÅ”enjaĀ« za daljnji poloÅ£aj Srba u NDH poÄivalo je na
uvjerenju da Äe smanjivanje terora biti najbolje sredstvo za slabljenje NOP-a, kao
iskljuÄivo Ā»srpskog importaĀ«. PaveliÄ je, doduÅ”e, uÅ£ivao punu podrÅ”ku Hitlera za svoj
program i politiku istrebljenja srpskog stanovniŔtva, ali je stvarni razvoj situacije s
kojom su se Nijemci suoÄili neizbjeÅ£no sve viÅ”e utjecao na promjene u dotadaÅ”njoj
politici. Takva politika Nijemaca, s obzirom na podruÄje NDH, mogla je u postojeÄoj
situaciji obiljeţenoj oruţanim narodnim ustancima u pojedinim krajevima koji su
potresli ustaŔki reţim - dobiti privid zaŔtite interesa srpskog stanovniŔtva, jer se
poÄelo razmiÅ”ljati o rjeÅ”enjima koja nisu bila karakteristiÄna za ustaÅ”ki teror. Svakako
je taj momenat doÅ”ao do veÄeg izraÅ£aja u politici Talijana, koji su tolerirali bjeÅ£anja
progonjenog srpskog stanovniŔtva u sjevernoj Dalmaciji na anektirani teritorij. Tome
je glavni uzrok bila bojazan od pobune ugroÅ£enog naroda, a uz to je dolazila do izraÅ£aja i teÅ£nja za jaÄanjem vlastitog utjecaja u Å”irem zaleÄu anektiranog podruÄja na
raÄun utjecaja ustaÅ”ke vlasti.
31
Tu Äe i zapoÄeti posebna politiÄka igra talijanskog okupatora radi produbljivanja
razdora izmeÄu Srba i Hrvata, koja Äe se ispoljiti u razliÄitim oblicima. U tom sklopu
treba promatrati i pojavu i djelatnost ÄetniÅ”tva, tj. njegove odnose s okupacionim
silama i ustaŔkim reţimom.
Izvanredna situacija s kojom se suoÄilo srpsko stanovniÅ”tvo u NDH zbog sve
opseÅ£nijeg i krvavijeg ustaÅ”kog terora, vodila je prema poduzimanju odreÄenih
akcija radi traÅ£enja zaÅ”tite. Glavni nosioci te akcije bili su pojedini srpski graÄanski politiÄari koji su se, nudeÄi suradnju, obraÄali talijanskom okupatoru. TraÅ£enje
zaŔtite za ugroţeno srpsko stanovniŔtvo imalo je za cilj da se pod okriljem
talijanskog okupatora ispolji ne samo raspoloÅ£enje nego i odreÄena akcija protiv
ustaÅ”kog reÅ£ima i NDH. Ta je akcija veÄ od poÄetka svibnja rezultirala pojedinim
konkretnim dodirima i dogovorima na podruÄju sjeverne Dalmacije, a zatim u juÅ£noj
Lici, Hercegovini i dijelu zapadne Bosne.
Konkretna akcija je najprije zapoÄela u sjevernoj Dalmaciji. PoÄetkom svibnja u
Splitu su se talijanskom civilnom komesaru Aldu Bartolucciju obratili Niko
NovakoviÄ-Longo i BoÅ”ko Desnica, predavÅ”i mu predstavku u kojoj Ā»u ime 100.000
pravoslavnih Srba sjeverne DalmacijeĀ« traÅ£e da se to podruÄje pripoji Italiji.3 Radilo
se, dakle, o akciji istaknutijih graÄanskih politiÄara iz sjeverne Dalmacije.
NovakoviÄ je stanovao u Kninu i ranije je bio i poslanik i Älan Glavnog odbora JRZ. Iz raspoloÅ£ivih podataka vidljivo je da je NovakoviÄ prije rata odrÅ£avao dobre veze s
pojedinim talijanskim faktorima u Zadru, kojim vezama se u svojoj akciji po svoj
prilici i koristio.4 Ta je akcija na neki naÄin ostavila takav dojam u javnosti da se
govorilo kako je NovakoviÄ iÅ”ao i u Rim. Akcija je svakako mogla dobro doÄi
talijanskim okupacionim faktorima kada su vrŔene posljednje pripreme za i aneksiju
veÄeg dijela Dalmacije, tj. razgraniÄenja sa NDH.6 Aneksija hrvatske i jadranske
obale bila je jedan od glavnih Mussolinijevih ciljeva, a ostvarenje toga cilja
tumaÄeno je kao PaveliÄeva protuusluga za dolazak na vlast. Formalno je ishod bio
potpisivanje tzv. Rimskih ugovora, izmeÄu Mussolinija i PaveliÄa, 18. svibnja.
Time je zapravo poÄelo okupljanje i drugih graÄanskih politiÄara i utjecajnijih
Srba u sjevernoj Dalmaciji, k6ji su ispred ustaŔkog terora prebjegli na anektirano
podruÄje, tj. ono koje je pripalo Italiji. U to podruÄje su ulazili bivÅ”i kotari Kastav, SuÅ”ak (izuzev opÄina Hreljin, Dol-Bakarac i Kraljevica-Å mrika), Äabar, dio
delniÄkog kotara, Grad Bakar, zatim otoci Krk, Rab,
3 Ta je vijest objavljena 8. V 1941. u listu Ā»San MarcoĀ«, koji su talijanske okupacione vlasti poÄele izdavati u Splitu od kraja travnja.
4 Prema podatku koji potjeÄe iz izvjeÅ”taja talijanske prefekture u Splitu, 10. I 1942, NovakoviÄ i Desnica su doÅ”li u Split u pratnji dra Carla De Hoeberta iz Zadra, tadaÅ”njeg civilnog, komesara u Kninu. (AIHRPH, NG, kut. 429, f. 5, elaborat: Ā»IzdajniÄki i kapitulantski rad bivÅ”ih jugoslavenskih ministara i narodnih poslanikaĀ«). .
5 U izvjeÅ”taju Komande 6. talijanskog armijskog korpusa Komandi 2. armije, 25. V 1941,o situaciji na podruÄju Knina i GraÄaca, donosi se ova vijest u vezi s NovakoviÄevom akcijom: Ā»Govori se da je bivÅ”i predsjednik opÄine Knin - Nikola NovakoviÄ - koji je prije nekoliko dana pobjegao iz ove varoÅ”i, posao u Rim da upozna naÅ”e centralne vlasti s kritiÄnom situacijom u kojoj se nalaze Srbi sa teritorija koje su ukljuÄene u hrvatsku drÅ£avuĀ«. (NarodnooslobodilaÄka borba u Dalmaciji 1941-1945. Zbornik dokumenata, knj. 1, Split 1981, 449).
6 KarakteristiÄno je da je u spomenutoj vijesti Ā»San MarcoĀ« objavio da se u navedenoj predstavci traÅ£i da Italija anektira DalmacijuĀ«; tj. cijelu, a ne samo njen sjeverni dio (podruÄje Velebit-Knin-Vrlika). (Kao u bilj. 3).
32
zadarsko otocje i niz manjih otoka; podrucje uz obalu od Jablanca do rta Privlake, a
odatle kopnom do Novigradskog mora, ukljucujuÄi Bukovicu; odande prema moru,
ukljucujuÄi Äitavo podrucje Å ibenika i Trogira kao i grad Split s predgraÄima; zatim
otoci Äiovo, Drvenik, Å olta, Vis, BiÅ”evo, Sv. Andrija, Jabuka i niz manjih susjednih
otoka, te KorÄula i Mljet. Kako se vidi, sjeverna je Dalmacija bila prepolovljena.
Talijani su anektirali podrucje juzno od linije
Obrovac-Zrmanja-Ervenik-RaduÄiÄ-desna obala rijeke Krke. Iz dijela koji je pripao
NDH, tj. izmeÄu anektirane zone i demarkacione linije, talijanske trupe su predavale
vlast ustaÅ”ama i zapoÄele povlaÄenje pojedinih garnizona, a neke su i dalje zadrÅ£ali.
To je bio joŔ jedan razlog za masovniji pokret srpskog stanovniŔtva anektiranom
podruÄju iz opravdanog straha pred ustaÅ”kim terorom. Taj je teror mogao sada dobiti
joÅ” jedan oslonac u upravnom aparatu koji je NDH poÄela uspostavljati juÅ£no od
demarkacione linije.
VeÄe okupljanje aktivnijih srpskih graÄanskih elemenata bilo je u Kistanjama, tj.
uz samu spomenutu granicu izmeÄu NDH i Italije. NajviÅ”e ih je stiglo iz Knina, u
kojemu su se okupljali do uspostave ustaŔke vlasti, 22. svibnja. U Kistanjama su se
zadnjih dana svibnja okupili Niko NovakoviÄ, njegov brat Vlado NovakoviÄ,
MomÄilo ÄujiÄ, sveÄenik u selu Strmici, Pajo PopoviÄ, posjednik iz Biskupije, Stevo
RadjenoviÄ, bivÅ”i poslanik JRZ iz Srba, Milan Torbica i Jovo KeÄa, iz Srba. DoÅ”ao je
i jedan broj imuÄnijih i poznatijih ljudi, trgovaca, advokata, poduzetnika, te oficira.7
Uskoro su uslijedili prvi dodiri s talijanskim okupacionim vlastima.
Iz ostalih pravaca najviÅ”e je izbjeglica doÅ”lo s podruÄja Drvara, Bosanskog
Grahova, Donjeg Lapca, Udbine i GraÄaca. TeÅ”ko je preciznije odrediti koliko je bilo
izbjeglica, jer su dosta velike razlike izmeÄu pojedinih izvora i procjena. Po svoj
prilici dvije do tri tisuÄe.8
Zbog takve koncentracije, Kistanje postaju centar okupljanja izbjeglica, koji su
ubrzo bili izloÅ£eni politiÄkoj akciji i utjecajima aktivnijih elemenata, te talijanskog
okupatora.9
NovakoviÄeva akcija nije bila usamljen primjer reagiranja srpskih politiÄara na
situaciju u NDH. NeÅ”to kasnije uslijedit Äe upuÄivanje predstavki i s drugih podruÄja.
Tako je sredinom kolovoza Novica KraljeviÄ, pravnik iz
7 AVII, CA, kut. 158, br. reg. 15/2, Iskaz Vlade NovakoviÄa, 6. I 1945. NavodeÄi imena grupe istaknutijih graÄana koji su napustili Knin, Ā»Hrvatski narodĀ«, 25. V 1941, donosi vijest o Ā»bijegu kninskih velikosrpskih huÅ”kaÄaĀ«, prijeteÄi im da neÄe izbjeÄi ustaÅ”ku kaznu.
Knjiţevnik E r v i n Ši n k o, kojega je okupacija i uspostava ustaŔkog reţima zatekla u Drvaru, iznosi u svojem dnevniku niz zanimljivih podataka i opisa tadaŔnje situacije u sjevernoj Dalmaciji. (E r v i n Ši n k o, Drvarski dnevnik, Rad JAZU, knj. 400, Zagreb 1983,479 i d.).
8 To je podatak koji donosi guverner Dalmacije Giuseppe Bastianini u svom izvjeÅ”taju u Rim, 29. VII 1941. On navodi da se na anektiranom podruÄju Dalmacije Ā»nalazi izvjestan broj osoba srpske nacionalnosti, izmeÄu dvije do tri tisuÄe, koje ovdje borave od prije rata ili su se sklonile posljednjih tjedanaĀ«. (A VII, Tal. arhiv, kut. 540, br. reg. 25/2). Prema izvjeÅ”taju prefekture u Zadru, 5. VIII 1941, na podruÄju zadarske provincije nalazilo se oko 900 izbjeglica. (NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 1, str. 535). D r a g o G i z d i Ä, Dalmacija 1941, Zagreb 1959, 178 i 219, navodi da je do 20. VI na anektirano podruÄje Ā»pobjeglo oko 6.000 osoba iz Knina, DrniÅ”a, Like i Bosanske KrajineĀ«, a do kraja srpnja da ih je izbjeglo oko 15.000. S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 32, zakljuÄuje da su te cifre Ā»znatno preteraneĀ« te da bi brojka od 1500 mogla biti najpribliÅ£nija. On navodi da je od toga broja bilo Ā»oko 800 aktivnih muÅ”karacaĀ«.
9 S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 32.
3 Äetnici u Hrvatskoj 33
Trebinja, uputio predstavku prefektu talijanske provincije u Kotoru Francu
Scasellatiju, s molbom da Italija okupira Hercegovinu. KraljeviÄ navodi da
predstavku upucuje Ā»ne samo kao Å£elju izbjeglica iz Hercegovine, nego i kao Å£elje
izbjeglica iz Hercegovine i svih srpskih zemaljaĀ«. Taj se zahtjev objasnjava ovim
rijeÄima: Ā»Prije svega prilike u Hercegovini i u Dubrovniku (ovo dvoje Äini cjelinu)
iziskuju neophodnost da Italija okupira Hercegovinu i Dubrovnik i sve zemlje koje im
pripadaju (najmanje Dalmaciju do uÅ”Äa Neretve i Hercegovinu do Konjica)Ā».10 NeÅ”to kasnije, krajem rujna, doÅ”avÅ”i u Split, posebnu je predstavku uputio generalu
Dalmazzu Dobroslav JevÄeviÄ, inace osoba koja je smatrana najistaknutijim
pripadnikom predratne Äetnicke organizacije u Bosni i Hercegovini. U predstavci se
talijanska vojska poziva da okupira podrucje istocne Bosne, kako bi se onemoguÄio
teror ustaskog reţima.ll
Jedno od bitnih obiljezja tih predstavki, koje su zapravo bile svojevrsne politicke
akcije, bilo je obracanje predstavnicima, tj. organima talijanske okupacione sile kao
zastitniku. U vezi s tim, davani su istodobno do znanja volja i jamstvo za suradnju. Po
svoj prilici te su akcije bile brojnije u sjevernoj Dalmaciji i Lici. Ondje su, naime,
pojedini predstavnici bivsih srpskih gradanskih stranaka (JRZ, JNS, SDS) dolazili u
dodir sa komandantima mjesnih garnizona predstavljajuÄi se kao zastupnici interesa
ugrozenog srpskog stanovnistva. Te su akcije i pravi poÄeci dodira i buduce suradnje srpskih graÄanskih snaga s talijanskim okupatorom.12
Istodobno je tekla i inicijativa za meÄusobnim povezivanjem i organiziranjem,
radi pomaganja izbjeglog stanovniÅ”tva. I ta inicijativa bila je u rukama graÄanskih
politiÄara. U pojedinim gradovima organiziraju se odbori za pomoÄ srpskim
izbjeglicama, skupljaju se novci i materijalna sredstva za prihvaÄanje i smjeÅ”taj
izbjeglica. Prvi i na neki naÄin srediÅ”nji odbor osnovan je u Splitu, krajem svibnja.
Bio je to i odreÄeni oblik okupljanja poznatijih srpskih politiÄara koji su doÅ”li u Split
da se sklone.13 Na Äelu odbora bio je pravoslavni pop u Splitu Sergije Urukalo, prije
rata utjecajan i s dobrim vezama na dvoru. Sastav odbora se Ŕirio dolaskom novih
pridoslica.14 Da je odbor legalno radio pokazuje Äinjenica da je bio prijavljen
talijanskim vlastima. Od njega su se dobivale dozvole za boravak i propusnice. To
potvrÄuje da je Urukalo uspostavio vrlo dobre veze s talijanskim vlastima, uÅ£ivajuÄi kod
10 OpÅ”irnije R a d e P e t r o v i Ä, Ā»PoÄeci saradnje JevÄeviÄa i BirÄanina sa talijanskim okupatorom 1941. godineĀ« (Prilog istoriji ÄetniÄko-talijanske kolaboracije 1941), Ā»PriloziĀ«, Institut za istoriju, Sarajevo, br. 19, 1982, 204. 11 Isto, 211-213.
12 S t a n i s a v l j e v i Ä n. dj., 19, navodi da je tih dodira bilo u sjevernoj Dalmaciji s talijanskim garnizonima u Zadru, Å ibeniku, Kistanjama, Benkovcu i Obrovcu. TakoÄer su posebne delegacije donjolapaÄkog i otoÄaÄkog kotara uputile predstavke Ā»u ime Srba LikeĀ«. 13 G i z d i Ä, Dalmacija 1941, n. dj., str. 165, biljeÅ£i krajem svibnja da Ā»u Split sve viÅ”e dolaze, pod
okrilje Talijana, bivÅ”i reÅ£imlijeĀ«. Ponegdje se u dokumentima taj odbor naziva Srpski odbor ili Srpski komitet. GizdiÄ navodi i podatak da su 22. VIII posjetili talijanskog prefekta u Splitu Zerbina Ā»velikojugosloveniĀ« Josip JablanoviÄ, bivÅ”i ban Primorske banovine, Mirko BuiÄ, nekadaÅ”nji funkcionar Sokol a u Splitu, JakÅ”a RaÄiÄ, lijeÄnik, Å imuniÄ, nekadaÅ”nji policijski funkcionar, i joÅ” neke osobe (283).
14 Pored Urukala, Älanovi odbora su bili: Ivo MioviÄ, iz DrniÅ”a, Silvije AlfireviÄ, iz Splita, Milan Uzelac, trgovac iz Like, Vaso RadoÅ”, Danilo DikliÄ, UgljeÅ”a BosanÄiÄ. (AIHRPH, NG, kut. 425, elaborat: Ā»Aktivnost i rukovodstvo cetnickih organizacija u Splitu tokom okupacijeĀ«).
34
njih povjerenje: Tako je taj odbor kao Ā»politicki predstavnik izbjeglicaĀ« postajao
most za sve vidljiviju suradnju izmeÄu srpskih politicara i Talijana. MeÄutim, nije se
iscrpljivao samo u tome. Ta njegova djelatnost bila je javna, ali je odbor s razvojem
dogaÄaja postajao i punkt povezivanja s drugim faktorima, upravo u sklopu djelatnosti
snaga Äetnickog pokreta.
Osim splitskog, svojom djelatnoscu isticali su se odbori u Å ibeniku, Kistanjama,
Benkovcu i Obrovcu. lako su se odbori financirali prikupljanjem dobrovoljnih
priloga, pomoÄ su dobivali i od talijanskih faktora zainteresiranih da u njima steknu
utjecaj. 15 Njihova djelatnost dobiva sve vidljivije politicko usmjerenje od
nacionalisticki orijentiranih elemenata.16 Medu onima koji su izbjegli u anektirano podruÄje, poglavito u Kistanje,
pojedinci su veÄ od poÄetka ispoljili izvjesnu aktivnost, pokazujuÄi volju za
odreÄene politiÄke akcije. Ona se izraÅ£avala u prvim dodirima s pojedinim
talijanskim oficirima, kojima je davana do znanja volja za odreÄenu suradnju. Tada
je to bilo u prvom redu, ili gotovo iskljuÄivo, motivirano situacijom koju je
uzrokovao poloÅ£aj srpskog stanovniÅ”tva u NDH, tj. ustaÅ”ki teror. MeÄutim,
izbijanjem oruÅ£anog ustanka situacija se u mnogoÄemu poÄela mijenjati, jer je ubrzo
izbio na povrŔinu novi vaţan faktor protiv kojega je trebalo usmjeriti akciju, tj.
KomunistiÄka partija, kao pokretaÄ narodnooslobodilaÄke borbe.
Isprva, tj. u svibnju, lipnju i srpnju, Nikola NovakoviÄ bio je najpokretljiviji u
poduzimanju daljnje politiÄke akcije, tj. angaÅ£iranju srpskih nacionalistiÄkih
elemenata u sluţbi talijanskog okupatora. Raspoloţivi podaci pokazuju da je nakon spomenutog prvog dodira s talijanskim faktorima u Splitu, odrţavao i dalje kontakte
izbjegavÅ”i na anektirano podruÄje, posebno u Zadru.17 Pored njega najaktivniji su
bili, tj. dolazili u dodir s Talijanima, MomÄilo ÄujiÄ i Stevo RaÄenoviÄ.18
Jedna od prvih konkretnijih akcija bilo je formiranje Ā»odbora za pomoÄ srpskim
izbjeglicamaĀ«. Takav, konkretniji oblik organiziranja, uz suglasnost talijanskih
vlasti, omoguÄavao je poduzimanje sire politiÄke akcije u srpskom
15 S t a n i s a v lj e v i Ä, n.dj., 31-32. 16 U vezi s radom tih odbora StanisavljeviÄ zakljuÄuje: Ā»AngaÅ£ovanjem prosvetnih radnika sveÅ”tenika, trgovaca i Äinovnika i preko njih stvaranjem Å”ire mreÅ£e poverenika, koji su, skupljajuÄi priloge, objaÅ”njavali teÅ”koÄe Srba u Hrvatskoj, uz stvarne i izmiÅ”ljene priÄe o zloÄinima, 'saÅ£aljavali se nad sudbinom Srba', pretili Hrvatima osvetom itd., odbori su delovali u dva pravca: izazivanjem maksimalne nacionalne netrpeljivosti prema Hrvatima uvuÄi Srbe u masovni nacionalni pokret, a naglaÅ”avanjem tragiÄne sudbine Srba i izbacivanjem u prvi plan parole o odbrani srpstva razviti oseÄanje mrÅ£nje i izdaje prema 'svima i svakome' ko nije na visini borbe za spas srpstva i srpske tradicije. Mada su u tim akcijama uÄestvovali i pojedinci, inspirisani humanim oseÄanjima da se izbeglice pomognu materijalno, suÅ”tina odbora se time nije menjala. Isplanirani i delimiÄno izvrÅ”eni fiziÄki napadi na hrvatske seljake u severnoj Dalmaciji i javne pretnje, pokazali su na delu pravi, Å”ovinistiÄki, a prokazivanje i progon revolucionarnih elemenata, kontrarevolucionarni karakter odbora i njihovih akcijaĀ«. (Isto, 33). 17 AVII, ÄA, kut. 158, br. reg. 15/2, iskaz Vlade NovakoviÄa, 1945. Navodi podatak da je Nikola NovakoviÄ polovicom svibnja otiÅ”ao u Zadar. Gojko Polovina, sekretar Kotarskog komiteta KPH za GraÄac, iznosi u svojim sjecanjima podatak da
je pokuÅ”ao korespondencijom sa N. NovakoviÄem privoliti ga na suradnju. Navodi da ga je Ā»pozivao na saradnju i oÅ”tro kritikovao, prebacujuÄi mu saradnju s okupatoromĀ«. (Gojko Polovina, Ā»SjeÄanja na poÄetni period narodnog ustanka u Lici godine 1941Ā«, zbornik: Prva godina narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i Žumberka, Karlovac 1971, 800).
18 Iskaz V. NovakoviÄa u bilj. 17. On navodi da su ÄujiÄ i RaÄenoviÄ dolazili u dodir s dvojicom talijanskih oficira. Jedan od njih je bio major Vice MaruÅ”iÄ.
3' 35
stanovniŔtvu, u prvom redu propagande. Cilj joj je bio da se talijanske faktore prikaţe
kao zaŔtitnike, pa se u vezi s tim pozivalo na prijateljstvo i suradnju.19
Prema raspoloÅ£ivim podacima, prvi vaÅ£niji sastanak vodeÄih nacionalistiÄkih
elemenata bio je 23. srpnja u Benkovcu. Odrţan je najvjerojatnije na inicijativu
talijanskih faktora, tj. prefekture u Zadru. Po svoj prilici na njemu su bili pojedinci iz
glavne skupine nacionalistiÄkih elemenata.20 U literaturi koja navodi taj sastanak,
njegov karakter i znaÄenje ocjenjuje se na osnovi jednog neÅ”to kasnije datiranog talijanskog izvjeÅ”taja, upuÄenog zadarskoj prefekturi. U izvjeÅ”taju piÅ”e: Ā»OdrÅ£an je
sastanak prema vaÅ”im instrukcijama uglednih liÄnosti srpskih emigranata, ranije
zapaÅ£enih politiÄkih figura. Sastanak se odrÅ£ao u duhu prijateljstva prema kraljevskoj
oruÅ£anoj sili i talijanskoj zastavi. Oni su potpuno prihvatili naÅ”u sugestiju i vratit Äe se
u svoje krajeve, gdje Äe raditi onako kako ste vi, Ekselencijo, zahtijevali, t. j. radit Äe
da se Kninski i GraÄaÄki kotar sjedine pod Kraljevinom Italijom. Oni su sami isticali,
da je naÅ”a i njihova politika zajedniÄka, jer nam prijeti ubistvena opasnost od
komunistiÄkih bandi. Mi smo im obeÄali financijsku i materijalnu pomoÄ, svotu koju
Äete vi odreditiĀ«.21
Kako se vidi, izvjeÅ”taj govori o sastanku Ā»uglednih liÄnosti srpskih elemenataĀ« i
oÄito ga veÅ£e uz moguÄnost organiziranja jedne zajedniÄke akcije. Pri tome je
najznaÄajnije da se ovom prilikom ta akcija sagledava u vezi s pojavom oruÅ£anog ustanka. Utoliko i nije moguÄe taj izvjeÅ”taj sa sigurnoÅ”Äu povezivati s podatkom o
sastanku u Benkovcu. Ako se, naime, misli na taj sastanak, onda je i on po svoj prilici
obuhvaÄen, i damo mu je mjesto u sklopu svih dogaÄaja koji su slijedili iduÄih dana.
Zbog toga bi vise bila na mjestu pretpostavka da se spomenuti izvjeŔtaj odnosi na
sliÄan sastanak koji je bio na kraju srpnja ili na samom poÄetku kolovoza, i koji je
mogao biti motiviran upravo izbijanjem oruţanog ustanka.22
Bitna za razumijevanje nastale situacije, a to proizlazi iz spomenutog izvjeŔtaja,
jest Äinjenica da je s talijanske strane doÅ”la inicijativa i sugestija da se srpski
nacionalistiÄki elementi vraÄaju Ā»u svoje krajeveĀ« gdje Äe raditi po talijanskim
smjernicama.23 UnatoÄ tome sto je njihova akcija bila motivirana otporom ustaÅ”kom
reÅ£imu (prikljuÄenje kninskog i graÄaÄkog kotara Italiji),
19 S i b e K v e s i Ä, Dalmacija u narodnooslobodilaÄkoj borbi, Split 1979, 104, navodi da su srpski nacionalistiÄki elementi izdali i letak u vezi s tom svojom akcijom.
20 Prema G i z d i Ä u, koji o sastanku u Benkovcu daje najÅ”iru obavijest, sastanku su meÄu ostalim prisustvovali: ÄujiÄ, BoÅ”ko Desnica, Vlado NovakoviÄ, Savo OmÄikus. (G i z d i Ä , Dalmacija 1941, n. dj., 219). K v e s i Ä joÅ” navodi Stevu RaÄenoviÄa i svecenika Iliju ZeÄeviÄa. (KvesiÄ, n.dj., 104).
21 G i z d i Ä, Dalmacija 1941, n. dj., 219. Isti tekst donosi K v e s i Ä, n. dj., 104, i S t a n i s a v lj e v i Ä, n. dj., 36. IzvjeÅ”taj je datiran 2. VIII 1941. .
22 V l a d o No v a k o v i Ä navodi podatak da je u Kistanjama doÅ”lo 1. VIII 1941. do sastanka dvojice talijanskih oficira sa ÄujiÄem i joÅ” nekima koji su emigrirali u anektiranu zonu. (Kao u bilj. 17). D u Å” a n P l e n Ä a, Ā»Äetnistvo u sjevernoj DalmacijiĀ«, Ā»Nedjeljna DalmacijaĀ«, 1. III 1981, navodi da je u Kistanjama, 24. VII 1941, doÅ”lo do sastanka grupe vodeÄih srpskih emigranata s talijanskim kapetanom Marussijem (MaruÅ”iÄ).
23 Na sastanku koji spominje P l e n Ä a zakljuÄeno je da u Ā»trenutku pobuneĀ« pojedinci koji su emigrirali krenu u svoj zaviÄaj: ÄujiÄ u Strmicu, Å¢ivko BrkoviÄ u GolubiÄ, BoÅ”ko i Niko DeÅ”iÄ u Oton, Pajo PopoviÄ u Biskupiju, Vlado NovakoviÄ u PaÄene. M i l e T r n j a k ov i Ä, Na TromeÄi Bosanske Krajine, Like i Dalmacije 1941, Beograd 1972, 94, navodi da se veÄina emigranata iz Kistanja prebacila u Kninsku krajinu, a zatim u juÅ£nu Liku izmeÄu 2-4. VIII 1941. U juÅ£nu Liku su doÅ”li RaÄenoviÄ i OmÄikus.
36
ona je u prvom redu bila usmjerena protiv opasnosti koja se oÄekivala od Å”irenja
utjecaja KomunistiÄke partije. Takva bi akcija dobila s talijanske strane i
odgovarajuÄu financijsku i materijalnu pomoÄ.24
Äetnici kao sredstvo talijanskog okupatora za razbijanje oružanog ustanka
Masovni oruţani ustanak naroda u juţnoj Lici i susjednoj Bosanskoj . Krajini, koji
je izbio 27. srpnja, veÄ je iduÄi dan neposredno utjecao na zbivanja u sjevernoj
Dalmaciji.
Dolazak grupe ustanika iz Bosanskog Grahova u selo Plavno, 28. srpnja, izazvao je
u narodu pravo oduÅ”evljenje, jaÄajuÄi u prvom redu raspoloÅ£enje za oruÅ£ani otpor
ustaÅ”kom reÅ£imu. Uslijedile su prve oruÅ£ane akcije ustanika. U Plavnu je napadnuta oruÅ£niÄka stanica, doÅ”lo je do ustanka naroda u selima GolubiÄu, Strmici, Otonu,
OÄestovu, PaÄanima i nekim drugima. Uslijedili su zatim napadi na oruÅ£niÄke
stanice u PolaÄi i Erveniku. U tim akcijama ubijen je jedan broj oruÅ£nika i ustaÅ”a i
zaplijenjene odreÄene koliÄine oruÅ£ja. Rezultat tih akcija bilo je stvaranje
osloboÄenog podruÄja nadomak samom Kninu, koji je bio neposredno ugroÅ£en.25
MeÄu ustaÅ”ama u Kninu zavladala je prava panika, bjeÅ£e iz Knina u DrniÅ”. 0
kakvoj se situaciji radilo dovoljno svjedoÄe i podaci iz ustaÅ”kih izvjeÅ”taja. Prema
njima, 27. srpnja stigle su u Knin vijesti Ā»da su zapoÄele ÄetniÄko komunistiÄke
akcije na Plavnu, Drvaru i Grahovu, da je Drvar zauzet, Grahovo obsjednuto i da
nastupaju prema pravcu Knina.Ā«26 Talijanski vojni faktori preuzimaju svu vlast u
Kninu, a s vojskom su doŔli i u DrniŔ. U njihovu ponaŔanju predstavnici ustaŔke
vlasti vide primjer protivniÄkog raspoloÅ£enja. Ocjenjivalo se da su Talijani nezainteresirani za zbivanja, tj. da nisu bili voljni da zajedno s oruÅ£anim snagama
NDH suzbiju ustanike. UstaÅ”ki izvjeÅ”taji biljeÅ£e primjere otkazivanja pomoÄi od
talijanske vojske u provoÄenju planiranih akcija. Tvrdilo se da je jedina zapreka
ustaŔkim akcijama bila upravo prisutnost talijanske vojske.27 Zbog toga se i nastala
situacija u sjevernoj Dalmaciji i Kninu ocjenjivala u internim analizama kao joÅ”
jedan primjer neposredne pomoÄi Talijana ustaniÄkim snagama radi jaÄanja vlastitih
okupacionih pozicija. ZakljuÄivalo se da Ā»U mnogobrojnim izvjeÅ”Äima, koja su
stizala iz Like, Dalmacije i drugih dijelova Nezavisne Drţave Hrvatske uvijek
24 Å inko u svom Drvarskom dnevniku biljeÅ£i jedan sastanak bivÅ”ih jugoslavenskih oficira u Å ibeniku, ,u srpnju 1941, neposredno prije poÄetka ustanka. Sastanak je sazvala talijanska komanda u Å ibeniku, a: odrÅ£an je u zgradi srpske parohije. Na prisutne oficire apeliralo se da se ukljuÄe u pomaganje talijanskog reÅ£ima, poglavito u obavjeÅ”tajnom pogledu. (Å inko, n. dj., 487-488). .
25 OpÅ”irnije o oruÅ£anom ustanku u sjevernoj Dalmaciji: GizdiÄ, Dalmacija 1941, n. dj., 220 i d.;KvesiÄ, 100 i d.; TrnjakoviÄ, n. dj.; Zbornik IHRPD, sv. 4, Split 1978, posebno prilozi Nikole SekuliÄa, DuÅ”ana PlenÄe i Ivana LaÄe.
26 Arhiv Hrvatske, MUP NDH, kut. 1, dok.: Ā»DogaÄaji u KninuĀ«, poÄetak kolovoza 1941. 27 Ā»Bas prisustvo talijanske vojske u svim mjestima gdje god se je ona nalazila bilo je jedina smetnja akciji naÅ”ih snaga, bilo ustaÅ”kih, bilo vojniÄkih, jer su bas u odluÄnom momentu, kada je trebalo zajedniÄki poduzeti akciju, oni zakazali paÄe i sprijeÄavali naÅ”e snage da povedu odluÄniju akciju, buduÄi (da) prema izjavi njihovog komandanta ustaÅ”kom poruÄniku Nikoli Ikici, nema smisla uniÅ”tavati sirotinjuĀ«. (Isto).
37
se ukazivalo na to, kako se sa strane Italijanskih vlasti daje utoÄiste i potpora
Äetnicima i ostalim subverzivnim elementima, koliko na podruÄju Nezavisne DrÅ£ave
Hrvatske toliko ili joÅ” mnogo vise na podrucju pripalom Italiji. PaÄe, moglo bi se
pouzdano utvrditi, da su Italijani na ovom teritoriju i organizirali ove bande, a sve s
prozirnom namjerom da se i dalje mogu zadrÅ£avati na naÅ”em teritoriju, a konaÄno i
okupirati ga i staviti pod svoju vlastĀ«.28
Äinjenica je, meÄutim, da ustaÅ”e nisu mogli vlastitim snagama drÅ£ati situaciju u svojim rukama bez prisutnosti i pomoÄi talijanskih vojnih snaga. Oni su to, uostalom,
i dali do znanja talijanskom komandantu u Kninu.29
S druge strane, Ŕirenje oruţnog ustanka u sjevernoj Dalmaciji izazvalo je
zabrinutost talijanskih faktora, u prvom redu zbog Äinjenice da znaÄajnu ulogu u
pokretanju i organiziranju ustaniÄkih masa imaju komunisti. Usmjeravanje akcije
protiv te opasnosti postavljalo se kao glavni zadatak. ObraÄajuÄi se komandi Druge
armije u vezi s ustankom u Kninskoj krajini, komandant Å estog armijskog korpusa
general Renzo Dalmazzo je dao ocjenu ustanika i izrazio svoje glediŔte ovim
rijeÄima: Ā»Izgleda da su pobunjenici priliÄno dobro svrstani u formacije, a
konstatirano je i prisustvo bivÅ”ih srpskih oficira. Posjeduju dosta oruÅ£ja, ukljuÄujuÄi i
poneki puŔkomitraljez. Komanda ustanka izgleda da je u Drvaru. Smatram da odluka
vezana za naÅ”e ponaÅ”anje i vladavinu treba biti donijeta sto hitnije, kako se ne bi dozvolilo da komunistiÄki elementi preuzmu uzde pokreta i izazovu akcije usmjerene
i protiv nasĀ«.30 Iz te ocjene bilo je, dakle, vidljivo da se pokret ustaniÄkih masa u
naÄelu nije tretirao kao protutalijanski, nego da je iskljuÄivo uperen protiv ustaÅ”kog
reţima, ali da ubrzano prijeti opasnost da se usmjeri i protiv okupatora. U vezi s tim
treba razumijevati i Dalmazzovo miŔljenje, da bi za talijanske snage u tom trenutku
bilo najbolje rjeÅ”enje da se njihove trupe povuku iz Druge zone, Ā»puÅ”tajuÄi da se
borba odvija medu zainteresiranim, drÅ£eÄi je daleko od Dalmacije (misli se na
anektirano podruÄje, op. F.j.B.), s poznatim pojasom ograniÄene sigurnostiĀ«. On to
pitanje smatra Ā»veoma vaÅ£nim i ozbiljnimĀ«.31
U svakom sluÄaju, i Talijani i ustaÅ”e suoÄili su se s izvanrednom situacijom i u
sjevernoj Dalmaciji, Å”to Äe s daljnjim razvojem dogaÄaja sve vise zaokupljati njihovu
paÅ£nju u cilju traÅ£enja izlaza. UstaÅ”ki izvjeÅ”taji jasno svjedoÄe o tome da su ustaniÄke mase zagospodarile cijelim podruÄjem osim Knina. Niz oruÅ£niÄkih stanica je
napuŔten, a izlaz je otvoren samo prema Drnisu.32 Ono
28 Isto. 29 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 1, str. 545. 30 Isto, 530, izvjeŔtaj od 3. VIII 1941.
31 Isto, 525, izvjeŔtaj od 2. VIII 1941. .
32 U izvjeÅ”taju MUP-u NDH, 16. VIII 1941, Å£upan Ante NikoliÄ javlja: "Pobunjenici su opkolili cijelo podruÄje kninske opÄine. Oni potpuno gospodare na cijelom tom podruÄju, osim u mjestu Kninu i njegovom predgraÄuĀ«. (Isto,.848). U izvjeÅ”taju komande oruÅ£niÄke pukovnije u Kninu, 28. VIII 1941, medu ostalim piÅ”e: Ā»U podruÄju krila Knin Äetnici potpuno joÅ” i sada gospodare predjelom: Krupa-Ervenik-RaduÄiÄ-PaÄene-Plavno-Strmica i PolaÄa. NaÅ”e postaje su pred njihovom snagom povuÄene i joÅ” nisu uspostavljene. Oni gospodare i neposrednom okolinom grada Knina i onemoguÄavaju svaki i najmanji saobraÄaj sa selima. Sela po Kosovu su im skora potpuno privrÅ£ena i ako joÅ” otvoreno nisu stupili na ustanak i napali postaju u Kosovu. U vremenu 13-23/8. oko Knina i izmeÄu Knina i Kosova na visokim stubovima i na uoÄljivim mjestima mjeÅ”tani su istakli talijansku zastavu po nagovoru Talijana, od kojih su zastave i dobiliĀ«. (A VII, NDH, kut. 61 a, br. reg. 40/15-2).
38
pak na Å”to Äe se s daljnjim razvojem situacije ustaÅ”ki faktori posebno Å£aliti jest
odreÄeni izdiferencirani odnos talijanskih snaga prema ustaniÄkim masama. Naime,
veÄ u kolovozu naglaÅ”avat Äe se da se talijanske trupe bore protiv komunista a
dopuÅ”taju i toleriraju djelatnost Äetnika. U vezi s pojavom Splitskog i Å ibenskog
partizanskog odreda, komanda oruÅ£niÄke pukovnije u Kninu daje ovu ocjenu:
Ā»Talijanska vojska uÄestvuje u borbama protiv komunista, jer zato ima nalog od
svojih pretpostavljenih vlasti, dok u borbama uniÅ”tavanja pobunjenika ne uÄestvuje, jer zato nemaju nalog od svojih pretpostavljenih zapovjedniÅ”tvaĀ«. 33
Istodobno su ustanici svojom snagom ugrozili i pojedine punktove ustaŔkog
reÅ£ima u Lici. Tako je od 29. srpnja do 2. kolovoza trajala opsada GraÄaca u kojemu
su bile ustaŔke i domobranske snage, oko 2000 vojnika. Talijanske vojne snage uŔle
su, meÄutim, u GraÄac 4. kolovoza, dolazeÄi iz pravca Obrovca i Knina. Tome je
prethodio kontakt talijanskih oficira s ustanicima u Grabu, 2. kolovoza.34 RijeÄ je
zapravo o tome da su talijanske trupe doÄekivali ÄetniÄki elementi.35 Akcije
ustanika istodobno su ugrozile i Donji Lapac, koji su ustaŔe morali napustiti. Tako
su ustanici 30. srpnja uŔli u mjesto bez borbe.36 .
U direktivama sto ih je 29. srpnja general Dalmazzo izdao komandantima
podreÄenih divizija, govori se o Ā»pobuni naroda u Lici, koji naoruÅ£an ugroÅ£ava
saobraÄaj izmeÄu GraÄaca i Knina, i izgleda teÅ£i prema Kninu, a moÅ£da ima i druge ciljeve.Ā« On navodi da su ustanici Ā»dali na znanje da nisu protivnici Italijana - i
zaista oni pokazuju poŔtovanje prema naŔim oficirima i pomagali su im na
uspostavljanju saobraÄajnih veza itd. - i Å£ele da naÅ”e trupe budu po garnizonimaĀ«.
Na osnovi toga, Dalmazzo zak1juÄuje da je rijeÄ o elementima Ā»koji nemaju
nikakvih komunistiÄkih teÅ£njiĀ«, ali prijeti opasnost da ih Ā»mogu pridobiti vode, koji
hoÄe poÅ”to-poto da diÅ£u pobunuĀ«, tj. da Ā»sprijeÄe konsolidacijuĀ« NDH i Ā»da bi
odrÅ£ali duh ustanka i vrenja na Balkanu Ā«. 37
Istog dana Bastianini je uputio telegram u Rim u kojemu govori o ustanku na
spomenutim podruÄjima. On je takoÄer naglasio da otpor ustanika nije usmjeren
protiv Talijana. Kao primjer kojim to potkrepljuje navodi susret jednog talijanskog
kapetana iz komande Druge armije s grupom ustanika u
Zbog oruÅ£anog ustanka u Lici i sjevernoj Dalmaciji prekinut je bio Å£eljezniÄki promet izmeÄu Knina i GospiÄa, tako da nije bilo veze sa Zagrebom. UstaÅ”ki funkcionari koji bi dolazili iz Knina u Zagreb na referiranje, prebacivali bi se preko Sarajeva i Mostara. Kada je Vjekoslav VranÄiÄ sredinom kolovoza krenuo na inspekcijski put iz Zagreba do Knina, u komandi Druge talijanske armije, koja je tada bila u Karlovcu, reÄeno mu je da ne moje iÄi cestom ili Å£eljeznicom preko Like, posebno od GraÄaca dalje. Savjetovano mu je da se prebaci do Trsta, odatle zraÄnim putem do Splita a onda u Knin.
31 AH, NDH, MUP, kut. 2, IzvjeŔtaj RAVSIGUR-a, 18. VIII 1941. U izvjeŔtaju iste komande od 28.
VII 1941. piÅ”e: Ā»Talijanska vojska na podruÄju Å£upe Bribir i Sidraga ne dozvoljava nikakvu akciju protiv
Äetnika, a ista ne bi dovela ni uspjehu, jer za sada nemamo dovoljno snage ni sredstva. Talijani se
nesmetano kreÄu i po krajevima gdje su Äetnici, sa njima su u dodiru, ne dozvoljavaju im da preduzimlju
teroristiÄku akciju, ali ih inaÄe ne diraju niti razoruÅ£avaju sa izgovorom da oÄekuju u tom pogledu rjeÅ”enje
naÅ”eg unutraÅ”nje-politiÄkog stanja, sporazumno sa njihovim vojnim i diplomatskim predstavnicimaĀ«. (A
VII, NDH, kut. 61 a, br. reg. 40/15-2). 34 V e z m ar, n. dj., 152. 35 S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 52-53. 36 V e z m a r, n. dj., 155. 37 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/1, 214-215.
39
blizini Zrmanje, koji su mu Ā»izjavili da uopÅ”te nisu komunisti veÄ su im samo
dozlogrdili ustaŔki progoni i klanja, da pokret nije uperen protiv Italijana i da
stanovniÅ”tvo Like Å£eli da ima garnizon od italijanskih trupaĀ«. Prema Bastianiniju,
Ā»voda ustanikaĀ« je predao spomenutom kapetanu cedulju s molbom da je uruÄi
talijanskoj komandi u Kninu. Njen tekst glasi: Ā»StanovniÅ”tvo Like moli italijansku
vojsku da smesta zauzme Äelu zonu provincije jer ne moÅ£e viÅ”e da Å£ivi od hrvatskog tlaÄenja. Å¢eljno vas oÄekujemo. StanovniÅ”tvo i ÄetniciĀ«. Kao drugi primjer navodi
podatak da je jedan talijanski pukovnik u blizini Zrmanje takoÄer doÅ”ao u dodir s
ustanicima, koji su mu pomogli da uspostavi prekinuti promet. Ā»VoÄa ustanika mu je
pokazao okruÅ£nicu izvuÄenu na ciklostilu, koju je izdalo rukovodstvo
revolucionarnog pokreta, a kojom se nareÄuje da ne treba uznemirivati ltalijane.Ā«38
Ti primjeri pokazuju kakav je karakter imalo poÄetno zanimanje Talijana za
pojavu ustanka i kako ga se ocjenjivalo. Oni ne odbacuju moguÄnost udjela
komunista u pokretanju ustanka, ali glavno obiljeţje talijanskim analizama i
ocjenama daje uvjerenje da je to od sporednog znaÄenja, tj. da je rijeÄ iskljuÄivo o
pobuni protiv ustaÅ”kog reÅ£ima. Kao glavna potvrda za to istiÄe se da ustanak nije
uperen protiv talijanske vojne sile, nego, naprotiv, da se traÅ£i od nje odreÄena zaÅ”tita i pokazuje voli a za suradnju. Zbog toga se u odreÄivanju daljnje taktike polazilo
uglavnom od tih spoznaja. Tako dolazi do brojnih dodira izmeÄu talijanskih emisara
i predstavnika ustanika, a mnogi su bili inicirani upravo s talijanske strane. I pojedini
ustaniÄki nacionalistiÄki elementi koji su zagovarali suradnju, nastojali su da
iskoriste te susrete i iznesu svoja glediŔta. .
Izbijanje oruÅ£anog ustanka na tromeÄi Like, Bosne i Dalmacije izazvalo je
pokretljivost medu izbjeglicama, u anektiranom podruÄju. Jednako su tako, kako se
vidi, interes za novonastala zbivanja pokazali Talijani. Bilo je bitno pitanje koje
snage pokreÄu i vode oruÅ£anu borbu te kakve su moguÄnosti da se utjeÄe na njeno
daljnje usmjeravanje. SnaÅ£na gibanja u ustaniÄkim masama koja sli pokrenula
rukovodstva KomunistiÄke partije u Bosanskoj krajini i Lici neposredno su se
odrazila i u Kninskoj krajini, gdje je partijska organizacija bila slaba i nije imala vidljivijeg utjecaja na usmjeravanje pobunjenog naroda.
U svakom sluÄaju, Å tab gerilskih odreda u Drvaru postao je od poÄetka znaÄajan
autoritet u organiziranju oruţane borbe, a to se odrazilo i u Kninskoj krajini.
MeÄutim, ta Äinjenica sama po sebi nije mogla biti dovoljna za daljnji razvoj
oruÅ£anog ustanka na tom podruÄju. Rukovodstvo oruÅ£anog ustanka u Drvaru bivalo
je sve vise zaokupljeno problemima na vlastitom podruÄju, tako da je slabila njegova
paÅ£nja prema Kninskoj krajini. SliÄno je bilo i s podruÄjem Bukovice.39 Taj prostor
postaje zbog toga sve izloÅ£eniji djelovanju i utjecaju srpskih nacionalistiÄkih snaga.
Prema tome, ustaniÄke mase na tom podruÄju, koje su poglavito Äinili srpski seljaci, a
koje su, ispoljavale isto revolucionarno raspoloÅ£enje kao i u susjednim podruÄjima
Like i Bosanske krajine, postaju vise izloÅ£ene nosiocima suprotnih tendencija. To Äe
se ponajviÅ”e iskazati u pokuÅ”ajima spreÄavanja otpora talijanskom okupatoru, Å”to je
38 Isto, 217-219.
39 Detaljnije o tome G i z d i Ä, Da/macija 1941, n. dj., 221 i d.; S t a n i s a v l j e v i Ä n. dj., 47 i d.
40
bio znak da oni koji su teţili preuzeti rukovodstvo nad masama nastupaju upravo pod
okriljem Talijana, predstavljajuÄi ih kao zaÅ”titnike ugroÅ£enog stanovniÅ”tva.
Shvatljivo je zbog svega toga da su Talijani bili od poÄetka zainteresirani da u
sporazumijevanje s ustanicima ukljuÄuju srpske izbjeglice. Najozbiljnije se, naime,
raÄunalo s time da izbjeglice Äine vaÅ£an faktor u intervenciji talijanskih trupa, koja je
trebala uslijediti da bi se ostvarila pacifikacija ustaniÄkog podruÄja. Svakako je u
izbjeglom stanovniÅ”tvu bilo volje za povratak svojim kuÄama, a izbijanje oruÅ£anog ustanka moglo je tome dati joÅ” snaÅ£niji poticaj. U organizaciji povratka, poÄetkom
kolovoza, Talijani su pruÅ£ili odreÄenu pomoc.40 Bilo je jasno da izbjeglice trebaju
posluÅ£iti provoÄenju odreÄenog cilja. U vezi s tim, dakako, posebna je uloga bila
namijenjena spomenutoj istaknutijoj grupi srpskih politiÄara, koji su u dotadaÅ”njim
dodirima s Talijanima veÄ izrazili spremnost da suraÄuju s talijanskim vojnim
faktorima. U tome su, dakako, vidjeli i moguÄnost jaÄanja vlastitih pozicija u srpskom
stanovniÅ”tvu. DolazeÄi u pojedine krajeve oni zapravo izbijaju na povrÅ”inu kao glavni
nosioci odreÄene politike, koja Äe uskoro rezultirati utemeljenjem ÄetniÄkog pokreta u
Hrvatskoj. BujiÄ je doÅ”ao u Strmicu, Å¢ivko BrkoviÄ u GolubiÄ, Pajo PopoviÄ u
Kosovo polje, Vlado NovakoviÄ u PaÄene, a Stevo RadenoviÄ u juÅ£nu Liku. Bio je to
zapravo poÄetak stvaranja ÄetniÄkih uporiÅ”ta na tom podruÄju koje je obuhvatio
masovni narodni ustanak. MeÄutim, u tom trenutku politiÄka diferencijacija joÅ” nije bila izraÅ£enija. Tako je odlukom rukovodstva ustanka u Drvaru, koje je radilo na
okupljanju svih snaga za borbu protiv okupatora, 4. kolovoza 1941. osnovan Å tab
gerilskih odreda za Kninsku krajinu. ZadaÄa mu je trebala biti da organizira i okuplja
ustaniÄke odrede na podruÄju Knina i Bukovice, te ih priprema za akcije protiv
okupatora. Kako se pak gledalo na taj korak, pokazuje drÅ£anje BrkoviÄa, koji je
imenovan za komandanta Ŕtaba. On mu je promijenio ime u Štab gerilskih i cetnickih
odreda za Kninsku krajinu, Ŕto je dovoljno govorilo koju tendenciju zastupa. Bilo je
to izraÅ£avanje konkretnog glediÅ”ta u vezi s razvojem dogaÄaja na tom podruÄju.
Naime, poÄela je dolaziti do izraÅ£aja teÅ£nja da se u ustaniÄkoj masi, pored gerilskih,
dade jednako tako znaÄajno mjesto i ÄetniÄkim odredima. A to je zapravo znaÄilo
naglaÅ”avanje ÄetniÄke komponente u ustanku, tj. izraÅ£avanje interesa i ciljeva na toj
liniji. Dakako, u tom trenutku nije se moglo otvornije uÄi u sukob i raskid s rukovodstvom ustanka u Drvaru, koje je bilo znaÄajan autoritet, ali je sve vise
dolazila do izraÅ£aja politika i taktika koja Äe voditi prema diferencijaciji u ustaniÄkim
masama.41 U tom cilju BrkoviÄ je u svojoj daljnjoj akciji nastojao da u ustaniÄke
odrede, posebno njihova rukovodstva, uvlaÄi ÄetniÄke elemente kako bi se moglo Å”to
uspjeŔnije utjecati na njihovo
40 Glavnina izbjeglica vratila se u Kninsku krajinu i Liku od 2. do 4. VIII 1941. (S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 49). Ā«Izbeglicama su dati kamioni za prevoz, ali isto tako i faÅ”istiÄke znaÄke za raspoznavanje. StareÅ”ine su dobile detaljna uputstva za rad, a ostala masa izbeglica nareÄenje da se bez dozvole italijanskih vlasti ne sme kretati iz mesta odrediÅ”ta. T ako su izbeglice krenule u svoje krajeve istovremeno kada su i italijanske trupe pokrenute u intervenciju, samo s tom razlikom Å”to su prvi dobili ulogu prethodnice drugihĀ«. (Isto). , .
41 Tako je BrkoviÄ i Å tabu gerilskih odreda za Bosansko Grahovo i okolinu, u skladu sa svojom tendencijom, dao naziv Ā«Vrhovni generalÅ”tab gerilskih i ÄetniÄkih odredaĀ«. (S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 50).
41
daljnje usmjeravanje. To je bilo posebno vaţno s obzirom na borbu protiv talijanskog
okupatora, gdje su se veÄ dovoljno jasno raspoznavala dva pristupa. RaspoloÅ£ivi
podaci potvrÄuju da su veÄ tada intervenirali talijanski vojni faktori kod BrkoviÄa
kako bi utjecali na drÅ£anje ustanika.42 Svi Äe ti momenti jaÄe utjecati na kolebanje
meÄu ustanicima u Kninskoj krajini, odakle je inaÄe bio najveÄi broj izbjeglica.43
U Lici je Stevo RaÄenoviÄ bio glavni pobornik suradnje s talijanskim
okupacionim trupama radi zaŔtite srpskog stanovnistva.44 Oko njega se okupila manja grupa pristaŔa, uglavnom trgovaca, manjih posjednika i ţandara, od kojih su
neki sudjelovali u samom pokretanju oruţanog ustanka krajem srpnja. Propagiranjem
reokupacije Like i sire od talijanske vojske, ta je grupa teţila istodobno osigurati Ŕto
ÄvrÅ”Äe pozicije u rukovoÄenju ustaniÄkim masama.45 Nastojala se okoristiti
situacijom u kojoj ustaniÄke mase nisu bile raspoloÅ£ene za borbu protiv talijanskog
okupatora, nego iskljuÄivo protiv ustaÅ”kog reÅ£ima. OsjeÄala se i uzdrÅ£anost
rukovodstva ustanka za organiziranje oruţanih napada na Talijane. U tim prvim
danima oruÅ£anog ustanka trebalo je poduzimati Å”iroku politiÄku akciju u narodu za
prihvaÄanje takvog kursa borbe, a s druge strane i respektirao se mnogo bolje
naoruţan okupator. U takvim okolnostima akcija srpskih nacionalista mogla je
postepeno dolaziti do izraţaja. Ta je akcija bila poglavito koncentrirana u
donjolapaÄkom kotaru. U Srbu ju je vodio RaÄenoviÄ, a u Donjem Lapcu major BoÅ”ko RaÅ”eta. Manji broj njihovih pristaÅ”a bio je u ustaniÄkim jedinicama, a neki su
imali i rukovodeÄe funkcije.46 Oni su poveli Å”iru propagandistiÄku akciju po selima u
42 Detaljnije S t a n i s a v lj e v i Ä, n.dj.,50-51. 43 S t a n i s a v l j e v i Ä zakljuÄuje: Ā»Dolaskom glavnine izbeglica u Kninsku krajinu i Liku 2. do 4. VIII - s parolom o prijateljstvu Italijana prema Srbima, istovremeno preteÄi odmazdom svakome ko bi se usudio da napadne Italijane, pojaÄano je kolebanje kod ustanika. Kako je gro izbeglica bio iz Kninske krajine, jaÄanje ÄetniÄkih elemenata na tom podruÄju bilo je najuoÄljivijeĀ«. (Isto, 49). U vezi s pojavom i karakterom ÄetniÅ”tva u Kninskoj krajini I v a n L a Ä a daje ovu ocjenu: Ā»U
kninskoj krajini su doÅ”le do izraza stanovite razlike izmeÄu ustaÅ”kog i ÄetniÄkog pokreta. UstaÅ”tvo se odmah otvoreno ispoljilo kao faÅ”istiÄko-zloÄinaÄka agentura, sluga okupatora i razbijaÄ jugoslovenske zajednice. ÄetniÅ”tvo se u poÄetku nije moglo identifikovati u pravom svjetlu. Å ovinistiÄka ideologija je prikrivena tradicionalnim oreolom iz borbi za nacionalno osloboÄenje. Zbog toga je u poÄetku i bilo kolebanja i iluzija u svijesti jednog dijela srpskog Å£ivlja, u Äetnikom pokretu se vidio spas od ustaÅ”kog noÅ£a i oÄuvanje nacionalnog biÄa. Tek kada je ÄetniÄko vodstvo otvorenije poÄelo da ispoljava svoju pravu nacionalistiÄku i klasnu prirodu - za odbranu i obnovu velikodrÅ£avnog hegemonizma - prvo u saradnji s Italijanima, poslije preko Italijana i direktno s ustaÅ”ama protiv NOP-a - tek tada je mogao da otpoÄne brÅ£i proces razbijanja iluzija i odvajanja toga dijela srpskog stanovniÅ”tva od ÄetniÅ”tva. Svuda gdje su komunisti uspjeli da razotkriju pravu kontrarevolucionarnu prirodu ÄetniÅ”tva, da skinu njegove laÅ£ne oreole i maske, brzo je doÅ”lo do unutraÅ”nje diferencijacije i osipanja ÄetniÅ”tvaĀ«. (I v a n L a Ä a, Ā»Knin u ustanku i djelatnost komunistiÄke organizacije 1941-1942Ā«, Zbornik IHRPD, Sv. 4 603-604).
44 RaÄenoviÄa su i talijanski vojni faktori kvalificirali kao Ā»politiÄkog voÄu srpskog ustaniÄkog
pokreta u Lici (Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 51). 45 MeÄu ostalim suradnicima RaÄenoviÄa bili su MiloÅ” Torbica, Jovo KeÄa, Pajo OmÄikus, Iso LukiÄ, Milan StarÄeviÄ, Luka Å tikovac, MiloÅ” BosniÄ, Nikola i Lazo Kosanovic. ( V e z m a r ,n. dj., bilj. 432). . 46 RaÅ”eta je bio vojni savjetnik u Å tabu gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu. ( V e z m a r, n. dj., bilj. 433; P o l o v i n a, n. dj., 794).
RaÅ”etina glediÅ”ta jasno su doÅ”la do izraÅ£aja u pismu koje je, vjerojatno u rujnu 1941, uputio Stojanu MatiÄu, koji je tada bio s ustanicima na poloÅ£aju prema BihaÄu. RaÅ”eta je tom prilikom intervenirao da se ne vodi borba s oruÅ£anim snagama NDH, jer uskoro dolazi talijanska vojska da okupira Äitavo podruÄje On se tom prilikom pozivao na izjavu, koju mu je osobno dao talijanski
42
kojoj su isticali potrebu pregovora s Talijanima radi zaŔtite srpskog stanovniŔtva.
Zapravo se nastojala dobiti podrÅ”ka za prihvaÄanje razgovora koje su inicirali
talijanski vojni faktori u svojoj politici pacifikacije da bi Ŕto bezbolnije ostvarili plan
zaposjedanja Druge zone. I na podruÄje Like Talijani su upuÄivali svoje obavjeÅ”tajce, tj. poglavito oficire porijeklom iz naÅ”ih krajeva anektiranih prije rata,
koji su mali jezik i mogli lakŔe uspostaviti dodire s pojedincima i grupama.
Spomenuta je akcija rezultirala sazivanjem skupŔtine predstavnika srpskih sela, na
kojoj je trebala biti izabrana delegacija za razgovore s talijanskim oficirima.
Rukovodstvo ustanka se na kraju priklonilo takvoj inicijativi. U toj odluci prioritet je
dan ispitivanju namjera i teÅ£nji Talijana, a izostala je moguÄnost odluÄnog reagiranja
na pokuÅ”aje nacionalistiÄkih elemenata.47 Takvo je glediÅ”te moglo nastati i pod
dojmom propagande da i u ustaniÄkom rukovodstvu postoje zagovornici
sporazumijevanja s talijanskim okupatorom.48 U svakom sluÄaju, Äinjenica je da je
zahvaljujuÄi inicijativi nacionalistiÄkih elemenata doÅ”lo do sastanka i razgovora s
talijanskim ofici-
komandant divizije, da Äe njihove trupe doÄi i Ā»da Äe za dan dva u svakom selu biti nekakva posadaĀ«. ZakljuÄujuÄi da zbog toga nisu potrebne Ā»Å£rtve u ljudstvu i municijiĀ«, on preporuÄuje MatiÄu da ostane Ā»do dolaska Talijana u stavu posmatranja i pasivnog obezbeÄenjaĀ« i da ne pravi Ā»nerazumna delaĀ«. Kao opravdanje za takvu politiku RaÅ”eta obavjeÅ”tava MatiÄa da mu je major Mirko OklobdÅ£ija prenio vijest koju je saznao od svoga roÄaka koji je doÅ”ao iz Beograda, Ā»da su srbijanski pobunjenici imali pregovore sa Nijemcima. Kao razlog ustanka naveli su masakriranje Srba u Hrvatskoj, a kao uvet mira postavili su okupaciju Hrvatske. Prema tome, Srbi koji spreÄavaju okupaciju, otvoreno sluÅ£e PaveliÄu, Å”tite Nezavisnu DrÅ£avuĀ«. ApelirajuÄi na MatiÄa, RaÅ”eta zakljuÄuje: Ā»Razmisli, da okupacija iako nije moÅ£e biti potpuno uniÅ”tila UstaÅ”ku drÅ£avu, ona joj je svakako zadala udar i stvarno je brisala iz spiska nezavisnih drÅ£ava. To je uspjeh ustanka. Pa Å”ta bi ko vise hteo. Je li ti jasno, da oni, koji bi sad joÅ” viÅ”e hteli nisu poÅ”li za ono, Å”to je narod Å£eleo (da zaÅ”tite Å£ivot) veÄ da sluÅ£e drugim interesima, moÅ£da lepim, ali za naÅ”e snage i prilike sada nedokuÄivimĀ«. (AH, ÄA, kut. 1).
U Informacionom biltenu Komande artiljerije Petog talijanskog korpusa, br. 8, 18. XII 1941, navodi se: Ā»Major RaÅ”eta potvrdio je da puÄanstvo ima miroljubiv stav prema nama i on barem zasad iskljuÄuje prisustvo komunistiÄkih elemenata u zoni. (To njegovo iskljuÄivanje ne odgovara stvarnosti; komunistiÄkih elemenata u ograniÄenom broju ima u zoni)Ā«. (AIHRPH, NG, kut. 442).
47 Ā»Prilikom formiranja delegacija u Donjem Lapcu i SrbuĀ«, zakljuÄuje V e z m a r, Ā»vodile su se oÅ”tre rasprave u ustaniÄkim rukovodstvima, a naroÄito uoÄi odlaska delegacije u OtriÄ, buduÄi da je stigla sugestija iz Drvara da se tamo ne ide. Na odluku da se ipak poÅ”alje delegacija od pet ljudi uticala su dva momenta: prvo da za sada nema pravog raspoloÅ£enja u narodu za borbu protiv Talijana, i drugo, delegati iz ovog kraja trebali su sprijeÄiti moguÄi zakljuÄak i poziv Talijanima da okupiraju slobodni teritorij donjolapaÄkog kotaraĀ«. (V e z m a r , n. dj., 190).
48 Tako je npr. saÄuvana izjava Komande Å”taba gerilskih odreda za Bosnu, koja je nastala vjerojatno na samom poÄetku kolovoza. Taj dokument je namijenjen Ā»svim odgovornim oficirima Talijanske vojske, koja se nalazi na teritoriji kninske regimente, a upuÄena je na vojnu intervenciju protiv srpskog naroda, koji se bori za svoju nacionalnu sloboduĀ«. U dokumentu se istiÄe da je ta borba usmjerena iskljuÄivo protiv ustaÅ”kog reÅ£ima, te se apelira na talijanske oficire Ā»da ne gledaju u srpskom narodu svog neprijatelja, veÄ naprotiv svoga prijateljaĀ«. U vezi s tim iznosi se prijedlog: Ā«Å tab gerilskih odreda spreman je povesti .pregovore u tom pogledu, ako se za to izjasne Italijanski oficiri, koji se nalaze sa vojskom upuÄenom protiv naÅ”ih odredaĀ«. Ta je izjava dostavljena i Å tabu gerilskih odreda za Donji Lapac i okolicu. UpuÄujuÄi je Ā»svim borbenim jedinicamaĀ« na svom podruÄju, taj Å tab Ā»priopÄuje, da je potvrÄena vijest, da je sa Talijanima postignut sporazum o zaposjedanju ovih krajeva po njihovim Äetama. Nama se garantira potpuna sloboda i mir pored toga sto oni zavode svoju vlastĀ«. U vezi s tim, obavjeÅ”tavaju se svi borci Ā»neka pri nailasku Italijana se pridrÅ£avaju toÄno veÄ izdatih uputstava u tom pogleduĀ«. To je saopÄenje datirano 4. VIII 1941, dakle, prije razgovora u OtriÄu.
U vezi s ocjenom vjerodostojnosti navedenih dokumenata, na mjestu je i pretpostavka da su oni mogli biti upravo djelo nacionalistiÄkih elemenata, koji su svoju akciju skrivali pod imenom ustaniÄkog rukovodstva. RaspoloÅ£iva dokumentacija ne potvrÄuje da je neki Å”tab gerilskih odreda objavio sliÄnu direktivu, a, uostalom, nije ni postojala Ā»Komanda Å”taba gerilskih odreda za BosnuĀ«. (AVII, ÄA, kut. 159, br. reg. 1/2). Usp. i S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 53.
43
rima u OtriÄu, 11. kolovoza. Tog dana bio je zapravo i skup naroda, poglavito iz
graÄaÄkog i donjolapaÄkog kotara, i interni sastanak predstavnika tzv. Srpskog
narodnog oslobodilaÄkog pokreta za liÄke srezove i predstavnika talijanske vojske.
49 Tom prigodom, prema raspoloţivim podacima, potpisan je dokument u obliku
izjave i odgovora na pitanja koja su prethodno posta viŔi talijanski oficiri. Ta su se
pitanja odnosila na uzroke izbijanja ustanka, njegove ciljeve, moguÄnosti smirivanja i
jamstva koja se traÅ£e za ustaniÄke mase u vezi s provoÄenjem pacifikacije.50 Tekst
tog dokumenta nije saÄuvan, ali je njegov osnovni sadrÅ£aj dovoljno vidljiv iz
uvodnog Älanka objavljenog u Ā»GerilcuĀ«, u kome se daje kritiÄka analiza OtriÄkog
sastanka.51U Älanku se istiÄe potreba da se o tom sastanku Ā»opÅ”irnije govori jer je on
primjer kako ne treba sa okupatorima razgovaratiĀ«. Na pitanje o tome Ā»zaÅ”to je i u
kom je cilju nastao nas pokretĀ«, spomenuti predstavnici na razgovorima u OtriÄu su
Ā»odgovorili da je nastao zbog zvjerstava i zloÄina hrvatskih ustaÅ”kih vlasti nad
srpskim narodom, a da je cilj pokreta jedino zaŔtita golog ţivota preţivjelog naroda i
preostale njegove imovineĀ«. Ā»GerilacĀ« potvrÄuje konstataciju da je Ā»pokret nastao u
prvom redu zbog ustaÅ”kih zloÄina nad srpskim narodomĀ«, ali se Ā»ne radi samo o
zaÅ”titi golih Å£ivota i imovine nego o potpunom i konaÄnom narodnom osloboÄenju od
svih faÅ”istiÄkih okupatora i njegovih plaÄenikaĀ«. IstiÄuÄi da je PaveliÄ doÅ”ao na vlast
zahvaljujuÄi talijanskim i njemaÄkim faÅ”istiÄkim osvajacima, Ā»GerilacĀ« istiÄe da se
zbog toga Ā»naÅ”a oslobodilaÄka borba protiv ustaÅ”kih razbojnika ne moÅ£e odvajati od
istovremene, odluÄne borbe protiv faÅ”istiÄkih okupatoraĀ«. NaglaÅ”avajuÄi, da su
spomenuti predstavnici u OtriÄu Ā»s pravom ustali protiv svakog razgovora i svakog
sporazuma sa ustaÅ”kim razbojnicimaĀ«, Ā»GerilacĀ« je upozorio na teÅ”ku zabludu koju
su istodobno uÄinili traÅ£eÄi Ā»autonomiju pod zaÅ”titom Kraljevine Italije, jer da vjeruju
da bi jedino na taj naÄin bili zaÅ”tiÄeni njihovi Å£ivoti!Ā« Takvu izjavu Ā»GerilacĀ«
kvalificira kao Ā»najotvoreniju izdaju narodaĀ«, jer Ā»umesto ustaÅ”kih bandita treba da
doÄu oni koji su te bandite doveli i koji su svojim prisustvom omoguÄili njihove
zloÄineĀ«.
Talijane je osobito zanimalo da li u ustaniÄkom pokretu Ā»ima komunistaĀ«.
IstiÄuÄi da to nije prvi put da se Talijani zanimaju za komunistiÄki pokret u
Jugoslaviji, jer im je, meÄu ostalim, parola o komunistiÄkoj opasnosti bila i izgovor za
napad, Ā»GerilacĀ« kaÅ£e Ā»da se komunisti ne samo u Jugoslaviji nego u svim evropskim
i ostalim zemljama svijeta nalaze u prvim redovima borbe protiv krvoloÄnog
faÅ”izmaĀ«. U vezi s tim Talijani se posebno zanimaju Ā»za komuniste u naÅ”im borbenim
redovimaĀ«, jer Ā»znadu dobro da takav pokret u kome se nalaze takvi narodni borci ne
moÅ£e biti iskoriÅ”ten za njihove okupatorske ciljeveĀ«.
Ā»GerilacĀ« zakljuÄuje da su otriÄki razgovori protekli Ā»U onakvom izdajniÄkom,
kapitulantskom duhu jer na njima nisu bili zastupljeni pravi predstavnici
49 U OtriÄu se 11. VIII skupilo vise od stotinu ljudi. Delegaciju u ime spomenutog odbora Äinili su DuÅ”an MileusniÄ, BoÅ”ko RaÅ”eta, Stevo RaÄenoviÄ, MiloÅ” Torbica, Äoko JovaniÄ. ( V e z m a r, n. dj., 190 i bilj. 434).
50 Detaljnije o pitanjima i grupi koja je sastavila odgovore, V e z m a r, n. dj., bilj. 435. 51 Ā»Gerilac,Ā« list Å taba gerilskih odreda za Bosansko Grahovo, br. 5, 19. VIII 1941, objavljeno u Zborniku dokumenata NOR-a, IV/1, 38-42.
44
ni liÄkih srezova ni srpskog naroda tih srezova. (. . .) Stvarati danas posebni srpski
oslobodilaÄki pokret i u ime tog pokreta traÅ£iti autonomiju pod zaÅ”titom talijanskih
okupatora, to znaci raditi i protiv srpskog kao i protiv ostalih naroda Jugoslavije, to
znaÄi raditi u korist faÅ”izma. Samo u bratskom savezu i Ävrstom jedinstvu
obraÄunaÄe Srbi, Hrvati i Slovenci sa svojim okupatorima i domaÄim izdajicamaĀ«.
Pokazalo se ubrzo da otriÄki razgovori izraÅ£avaju teÅ£nje i ciljeve srpskih
nacionalistiÄkih snaga. Ta njihova akcija dobit Äe svoj nastavak u daljnjim dodirima i
dogovorima. S druge strane, rukovodstvo KPH u Lici nije im pridavalo neku
posebnu paÅ£nju, Å”to se vidi i u Äinjenici da nije bilo potrebe njihova objaÅ”njavanja
meÄu borcima.52 Zbog svega toga, razgovori u OtriÄu, i po svom obliku i po
sadrÅ£aju, bili su zapravo priprema buduÄih konkretnih dogovora srpskih
nacionalistiÄkih snaga i talijanskog okupatora. Utoliko su oni mogli biti prilog
procesu diferencijacije u ustaniÄkim masama. EnergiÄno reagiranje na otriÄke
razgovore (akcija rukovodstva ustanka u Drvaru da se uhapse inicijatori i sudionici
razgovora, intervencija Marka OreÅ”koviÄa, Älanak u Ā»GerilcuĀ«) pokazalo je s druge
strane da rukovodstvo ustanka zastupa nepokolebljiv stav kada je rijeÄ o moguÄim
pregovorima s talijanskim okupatorom.53
S takvim razvojem dogaÄaja, u kojima se sve vidljivije pretskazuje jaÄanje
utjecaja KomunistiÄke partije u usmjeravanju ustaniÄkih masa, srpske
nacionalistiÄke snage glavni su izlaz traÅ£ile u talijanskoj reokupaciji Druge i TreÄe
zone. Postala je, naime, sasvim Ävrsta spoznaja da se, osim organiziranja zaÅ”tite od
ustaÅ”kog terora, sve viÅ”e nameÄe potreba obraÄuna s Ā»komunistiÄkim elementimaĀ«.
Prisutnost talijanske vojne sile postavljala se kao nuţan preduvjet za ostvarivanje tih
ciljeva. Borba za vodstvo meÄu ustaniÄkim masama dobila je prioritetno znaÄenje.
Time bi se otvarao put uguÅ”ivanju oruÅ£anog ustanka pod vodstvom KomunistiÄke
partije, a za to su bili zainteresirani i Talijani i ustaŔe.
U svjetlu tih zbivanja treba promatrati i nove dodire izmeÄu Talijana i
predstavnika srpskih nacionalistiÄkih snaga, koji su uslijedili krajem kolovoza. Do
njih je doÅ”lo u trenutku neposrednih priprema Talijana za reokupaciju, o Äemu je veÄ
javno obavijestila ustaŔka Ŕtampa. Glavni sastanak odrţan
52 U svojim sjeÄanjima G o j k o P o l o v i n a navodi da u to vrijeme Marko OreÅ”koviÄ, Älan CK KPH i kandidat za Älana CK KPJ, koji je radio na organiziranju oruÅ£ane borbe u Lici, nije bio Ā»kod nas u Å tabu i ja sam bez njegova znanja i bez znanja CK KPH za Liku dozvolio BoÅ”ku RaÅ”eti, na njegov zahtjev, da ode na sastanak na OtriÄu uz obeÄanje da neÄe niÅ”ta potpisati i da neÄe prisustvovati u ime naÅ”eg Å”taba nego liÄno u svoje ime. S njima sam poslao Äoku JovaniÄa sa zadatkom da bude nas posmatraÄ. Tamo se naÅ”ao i bez moga znanja uzeo uÄeÅ”Äe u razgovorima i major OklobdÅ£ija. Uzgred reÄeno, u to vrijeme imao sam neki izvjeÅ”taj sa potpisom Å taba u Drvaru da su sliÄni razgovori voÄeni izmeÄu njih i talijanskih okupatora negdje kod Knina (Äini mi se u Plavnu). Na tom sastanku doÅ”lo je do potpisivanja famoznog 'OtriÄkog sporazuma', koji je potpisao i Äoko JovaniÄ. (. . .) On je svoj potpis dao, jer je pod onim okolnostima bio uvjeren da je to sasvim beznaÄajno, Å”to je stvarno tako i bilo, jer taj 'sporazum' nikad niko nije primjenjivao. Å taviÅ”te, ni sami talijanski okupatori ni srpski izdajnici nisu pokuÅ”avali da taj 'sporazum' tretiraju kao neki ozbiljan dokumenat i da se njime koristeĀ«.( P o l o v i n a, n. dj., 796).
53 S t a n i s a v 1j e v i Ä, n. dj., 71; Z o r i Ä, Drvar u ustanku Äetrdesetprve, Beograd 1984, 202-203; V e z m a r, n. Dj., 191.
45
je u PaÄenima. Prema talijanskim izvorima, odrÅ£an je 1. rujna 1941, a prema nekima
neŔto ranije, tj. 25. ili 26. kolovoza.54
Pored NovakoviÄa Longa kao glavnog predstavnika grupe srpskih politiÄara,
sastanku su prisustvovali Vlado NovakoviÄ, ÄujiÄ, RaÄenoviÄ i joÅ” neki.55 Prema
talijanskim izvorima sastanku u PaÄenima prethodio je dogovor viÅ”ih talijanskih oficira s NovakoviÄem Longom. Tom prilikom njega su Talijani upoznali s
glediÅ”tima na osnovi kojih hi bio postignut sporazum. U vezi s tim, NovakoviÄ je
zatraÅ£io da prethodno razgovara sa svojim istomiÅ”ljenicima, nakon Äega je doÅ”lo do
sastanka u Padenima.56
Prema tome, sastanak u PaÄenima trebao je na neki naÄin biti zavrÅ”nica u
sporazumijevanju predstavnika srpskih nacionalistiÄkih snaga iz Kninske krajine,
Like i zapadne Bosne s predstavnicima talijanske okupacione sile. Dok je Talijanima
glavni cilj bio da uz pomoÄ tih domaÄih faktora Å”to uspjeÅ”nije ostvare svoj plan
pacifikacije spomenutog podruÄja, doÄe je drugoj strani prvenstveno bilo u interesu
da uz pomoÄ takve zaÅ”tite preuzmu potpunu politiÄku kontrolu u svoje ruke u
srpskom stanovniÅ”tvu. A to je zapravo u prvom redu znaÄilo suzbiti rastuÄi utjecaj komunista. Formalno gledajuÄi, u PaÄenima su srpski nacionalistiÄki elementi
prihvatili zapravo uvjete, tj. situaciju koja nastaje sporazumom Italije i NDH oko
reokupacije Druge zone, koja je najveÄim dijelom obuhvaÄala spomenuto podruÄje
Kninske krajine, zapadne Bosne i Like. Prema raspoloţivim podacima, Talijani su
izjavili da Ā»garantuju sigurnosti slobodu naroda srpskog u okupiranoj oblasti,
ispovedanje religije, slobodu Å”kole i nastave kao sto je to bilo za vreme JugoslavijeĀ«.
Oni, takoÄer, preuzimaju Ā«vojnu i civilnu upravuĀ« na spomenutom podruÄju. Ā«U
mestima i krajevima gde je srpski narod u veÄini biÄe u civilnu upravu postavljen i
Srbin. . . Äinovnici koji su bili otpuÅ”teni iz sluÅ£be biÄe opet zaposleni . . . Civilni
komesar ne moÅ£e niÅ”ta uÄiniti bez odobrenja i sporazuma s vojnim italijanskim
vlastimaĀ«.57 NovakoviÄ Longo je u ime prisutnih predstavnika srpskih
nacionalistiÄkih snaga izjavio generalu Monticelliju da stanovniÅ”tvo spomenutog podruÄja Ā«Å£eli da se vrati svojim kuÄama i radiĀ«. Monticelli zakljuÄuje: Ā«SloÅ£no su
izrazili ţelju da se stanje normalizuje onako
54 Prema izvjeÅ”taju komande divizije Ā»SassariĀ«, 2. IX 1941, sastanak je po svoj prilici odrÅ£an 1. IX (Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/I, str. 373-374). Isti se datum navodi u ediciji Le operazioni delle unitĆ italiane in Jugoslavia (1941-1943), Narazione-Documenti, Roma 1978, 176-177. (Usp. ocjenu V o- j m i r a K lj a k o v i Ä a, VIG, 3/1979,185-203). Taj datum preuzima i P e t r o v i Ä, n. dj., 206.
U obavjeÅ”tenju Å taba bataljona gerilskih, odreda za Liku navodi se da je najprije 25. VIII doÅ”lo u OtriÄu do susreta i razgovora RaÄenoviÄa i Milana TankosiÄa s talijanskim oficirima. Zatim se navodi da su RaÄenoviÄ i TankosiÄ otiÅ”li na ponovni sastanak s Talijanima, ali taj put u PaÄene. (Zbornik dokumenata NOR-a, VII, 48). Taj datum je uglavnom prihvaÄen u literaturi.
55 S t a n i s a v lj e v i Ä, n. dj., 73. 56 Taj sastanak, koji je prethodio PaÄenima, prema talijanskim izvorima, odrÅ£an je 29. VIII 1941, u KiÅ”tanjama. S talijanske strane prisustvovali su mu general Furio Monticelli, komandant divizije Ā»SassariĀ«, general De Blasio, tada naÄelnik Å”taba Druge talijanske armije, pukovnik Umberto Salvatores, komandant talijanskih snaga u GraÄacu, i obavjeÅ”tajni oficir potpukovnik Luzi. ( P e t r o v i Ä, n. dj., 205-206). 57 S t a n i s a v lj e v i Ä, n. dj., 73. T r n j a k o v i Ä, n. dj., 194-195, donosi tekst jednog dokumenta,
datiranog 29. X 1941. i navodi da je to ugovor koji je ÄujiÄ sklopio s Talijanima o suradnji. Iz toga bi se moglo zakljuÄiti da je u to vrijeme moglo biti sliÄnih lokalnih sporazuma Äetnika i Talijana.
46
kako su odluÄile italijanske vlastiĀ«. On takoÄer navodi da mu je NovakoviÄ predao i
posebno pismo za komandanta Druge armije, u kojem se zahtijeva Ā»ako je moguÄe,
da se ukloniĀ« povjerenik vlade NDH kod Druge armije, Ā»a ako nije, Å£eleli bi da imaju
i jednog svog pretstavnikaĀ«.58
U cilju ostvarenja spomenutih interesa, NovakoviÄ i njegovi istomiÅ”ljenici bili su
svakako zainteresirani da sastanku u PaÄenima dadu na neki naÄin Å”to veÄi
manifestacioni karakter. Kako je, naime, istaknuto, bio je to zavrÅ”ni Äin dotadaÅ”njih dogovaranja, koji je trebao dobiti Å”iru podrÅ”ku. U tu svrhu poduzeta je i Å”ira
propagandno-politiÄka akcija u vezi s tako zamiÅ”ljenom organizacijom sastanka u
PaÄenima. TeÅ£ilo se, naime, odrÅ£avanjem skupova u pojedinim mjestima osigurati
odreÄenu proceduru biranja delegata za spomenuti sastanak. Ta je akcija poduzeta na
podruÄju Srba i Zrmanje te u Kninskoj krajini. Cilj je bio jasan. Nastojalo se
izborima Ā»legitimnih delegataĀ« javno pokazati da su potpuno osigurane pozicije u
srpskim ustaniÄkim masama.59 Akcija je povedena u situaciji kada je uslijedila
snaÅ£nija ustaÅ”ko-domobranska ofenziva protiv ustaniÄkih snaga na pravcu
GraÄac-Bruvno-Gornji Lapac-Kulen Vakuf.60 VodeÄi nacionalistiÄki elementi
nastojali su se okoristiti nastalom situacijom, kada su radi slamanja ofenzive bile
angaÅ£irane glavne ustaniÄke snage Like, te s podruÄja Zrmanje i Srba i dijelom iz
Bukovice.61 Zbog svega toga, unatoÄ svojoj teÅ£nji, grupa predstavnika nacionalistiÄkih snaga u PaÄenima nije predstavljala ni ustaniÄki teritorij ni
ustaniÄke mase. Grupu su, doduÅ”e, Äinili pojedini poznatiji i ugledniji predratni
graÄanski politiÄari, ali i samo njihovo pripremanje sastanka u PaÄenima pokazivalo
je zapravo kolike su moguÄnosti njihova utjecaja. Te su Äinjenice i Talijani bili
svjesni. Prema rijeÄima generala Monticellija, u PaÄenima su se Ā»sastale glavne
stareÅ”ine sela Like, doline Zrmanje i iz PaÄenaĀ«, a Ā»bile su odsutne stareÅ”ine iz
GolubiÄa, Strmice i Bos. GrahovaĀ«. Iako ova njegova konstatacija nije bila do kraja
precizna, pokazivala je svu sloÅ£enost i teÅ£inu situacije. Ā»Situacija u ovoj zoniĀ«,
zakljuÄuje Monticelli, Ā»joÅ” nije jasno odreÄena. (...) Reklo bi se, meÄutim, da su u
Drvaru izraÅ£ene komunistiÄke tendencije, jer izgleda da se stareÅ”ine iz Drvara nikako
ne slaÅ£u sa stareÅ”inama koje se danas nalaze u PaÄenimaĀ«.62 Prisutnim politiÄarima
u PaÄenima, koje je vodio NovakoviÄ Longo; koga su Ā»izabrali za svog predstavnikaĀ«, svakako je odgovaralo da se izbjegava i ignorira postojanje
rukovodstva gerilskih odreda u Lici i zapadnoj Bosni, jer bi na taj naÄin, za razliku
od dogovora u OtriÄu, postigli neposredniji i Ā»ÄiÅ”ÄiĀ« sporazum s predstavnicima
talijanske okupacione sile, a to bi im na neki naÄin potvrdilo i uÄvrstilo poziciju
iskljuÄivih predstavnika ustaniÄkih
58 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/I, 373-374.
59 S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 73-74. U svojim sjecanjima L u k a T a n j g a navodi da su ustanici
iz pojedinih mjesta na prevaru dovedeni na skup u PaÄenima. UstaniÄka Äeta iz OÄestova,
kojoj je on pripadao, doÅ”la je u PaÄene nakon vijesti Ā»da su ustaÅ”e prodrle u Zrmanju i da redom koljuĀ».
On takoÄer navodi da su tada na prevaru dovedeni i neki ustanici iz sela Otona, Plavna, Radljevca,
Ervenika, RaduÄiÄa, Mokrog polja i nekih drugih. ( L u k a T a n j g a, Ā»OÄestovo u
narodnooslobodilaÄkoj borbiĀ«, Zbornik IHRPD, sv. 4, 628-629).
60 Usp. OslobodilaÄki rat naroda Jugoslavije 1941-1945, knj. 1, Beograd 1963, 99. 61 S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 74.
62 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/I, 373. S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 74, navodi da je u PaÄenima
bilo nekoliko trgovaca iz Bosne Ā»koji su ranije izbegli u Dalmaciju ili, u toku ustanka, u
Kninsku krajinuĀ«, pa su ih graÄanski politiÄari nastojali tretirati kao predstavnike zapadne Bosne.
47
masa.63 OÄito je, meÄutim, bilo da dogovor u PaÄenima nije mogao sasvim
zadovoljiti Talijane. RaspoloÅ£ivi podaci upuÄuju da su oni bili zainteresirani da
priprema sastanka u PaÄenima obuhvati cjelokupno ustaniÄko podruÄje, tj. da se veÄ
njome onemoguÄi utjecaj komunista. U pismu Ljube BabiÄa, tada komandanta Å taba
brigade gerilskih odreda za osloboÄene krajeve Bosne i Like, datiranom 29.
kolovoza, dakle neposredno uoÄi sastanka u PaÄenima, istiÄe se da je pitanje odnosa s
Talijanima Ā»sada najvaÅ£nije pitanjeĀ« i da Ā»nas ustanak sada proÅ£ivljava najveÄu krizu, bas u vezi s tim pitanjemĀ«. UkazujuÄi na smisao i ciljeve spomenute akcije
priprema sastanka u PaÄenima, on konstatira: Ā»Velik(o) srb(ski) elementi s drugim
neprijateljima naroda otvoreno suraÄuju sa Talijanima. VeÄ nekoliko dana vode neke
pregovore. Talijani nastoje da pocijepaju naŔe snage i tako razjedinjene da nas lakŔe
savladaju. To je oÄito. U tome se sluÅ£e svim sredstvima. Mi smo preduzeli izvjesne
mjere protiv tih elemenata, mislim da Äemo ih potpuno savladati. Talijani su spremni
da preÄu u napad. Dostavili su nam neku vrstu ultimatuma po kome u poned(jeljak) 1.
septembra treba da se izjasnimo po pitanju njihovih okup(acionih) zahtjeva. U
sluÄ(aju) da budu nepovoljni naÅ”i odgovori, oni tako kaÅ£u, stupice u oruÅ£anu
borbu.Ā«64
Odgovor na drÅ£anje srpskih nacionalistiÄkih elemenata bilo je zasjedanje
delegata narodnooslobodilaÄkih gerilskih odreda za Bosnu i Liku, odrÅ£ano 31. kolovoza u Drvaru. Na njemu je bilo 30 delegata iz Donjeg Lapca, MogoriÄa, Vrepca,
VisuÄa, Bruvna, Mazina, Srba, Kaldrme, Nebljusa, OraÅ”aÄkog Brda, Martin Broda,
Bos. Petrovca, Drvara, Bos. Grahova, OŔtrelja, Crnog Luga i nekih drugih sela.
Konferenciju je otvorio Lj. BabiÄ, a predsjedavao joj je Marko OreÅ”koviÄ, koji je bio
predstavljen kao Ā»delegat Centralnog odbora narodno-oslobodilaÄkog pokreta iz
BeogradaĀ«. Na njegovu je inicijativu i odrÅ£an taj sastanak, da se reagira na pojaÄanu
akciju srpskih politiÄara. Radilo se zapravo o poduzimanju daljnjih koraka u
povezivanju ustaniÄkih snaga na tom podruÄju. UkazujuÄi na znaÄenje tog
zasjedanja, Ā»GerilacĀ« je
63 Za upoznavanje atmosfere koja je vladala na skupu u PaÄenima zanimljivo je sjecanje L. T a n j g e. On navodi da je skup osiguravala jedna talijanska jedinica i da Talijani nisu dopuÅ”tali ustanicima koji su dolazili da nose oruÅ£je. Ā»Nakon naÅ”eg dolaska doÅ”lo je nekoliko osobnih automobila iz kojih su izaÅ”la dva generala talijanske vojske, nekoliko oficira i osoba u graÄanskim odijelima, meÄu kojima je bio i Niko NovakoviÄ-Longo, bivÅ”i kraljevski ministar, koji je bio vrlo ugledan u ovom kraju; znali su ga ljudi iz prvog svjetskog rata, a govorilo se da je mnogima pomogao, kao lijeÄnik, da ne odu na front;.mislilo se da je sabotirao Austriju. Tada sam sluÅ”ao da neki stariji, pozdravljajuÄi Longa, govore: 'Å jor Niko, ako nas ti ne spasiÅ”, neÄe ni bog!' I eto, svoj ugled Niko je ovoga puta koristio za okupatora. Tom skupu su prisustvovali pop ÄujiÄ, Vlade NovakoviÄ i drugi. (. . .) Elita, s Longom, talijanskim generalima i viÅ”im oficirima je otiÅ”la u gradsku kuÄu i razgovarala o ne znam Äemu, a nakon jednog sata saopÄeno nam je da Talijani razumiju naÅ”e strahovanje i nepovjerenje prema Hrvatima, ali da talijanska vojska i civilna uprava garantira srpskom narodu mir, spokojstvo, Å£ivote i imovinu, pod uvjetom da bude lojalan prema talijanskoj vojsci i talijanskoj vlasti. Nakon toga saopÄenja talijanska vojska je iziÅ”la iz zaklona, u jaÄini jednog bataljona od oko 350 do 400 ljudi. PoÅ”to su otiÅ”li osobni automobili i u njima viÅ”i oficiri, general i Longo, vojska je otiÅ”la put RaduÄiÄa i Kistanja. Mi smo neko vrijeme ostali i meÄusobno se pitali sto sve ovo znaÄi. Pripadnici NOP-a su komentirali da je to slabost okupatora i strah burÅ£oazije od revolucije, da su Longo i ostale kolovoÄe suradnici okupatora, da su izdajnici narodnih interesa, koji su bili zavrbovani od neprijatelja i koji su bili slabo obavijeÅ”teni, veliÄali Talijane kao spasioce Srba, a svoje Å”efove kao dalekovidne i umne politiÄare koji znadu Å”to hoÄe i Å”to rade. RaziÅ”li smo se svatko na svoju stranu, nitko nikog nije uvjerio, ostalo nam je da se borimo i da razgovaramo preko niÅ”ana svojih oruÅ£jaĀ«. (T a n j g a, n. dj., 629).
64 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 1, 76.
48 j
pisao: Ā»Kako se oslobodilaÄki pokret srpskog naroda u ovim krajevima Bosne i Like
sve jace Å”irio, trebalo je povezati sve odrede i uÄvrstiti jedinstvo. Trebalo je pozvati
predstavnike sa svih naŔih frontova, koji se danas pruţaju daleko, sve tamo od
Velebita, Dinare i PlitviÄkih jezera pa sve do Livna. To je bilo potrebno osobito zbog
toga sto su se u posljednje vrijeme pojavili neki protivnarodni elementi koji su htjeli
naÅ”u Narodnu-oslobodilaÄku borbu iskoristiti u svoje liÄne ciljeve. To su oni
elementi koji nikad nisu bili uz narod, koji su uvijek bili protiv naroda, koji su Å£ivjeli na narodnoj grbaÄi, od krvi i znoja seljaka i radnika. To su oni elementi koji su u
doba haraÄenja ustaÅ”kih bandita u ovim krajevima prepustili narod svojoj krvavoj
sudbini, pokupili pare i s njima pobjegli u Italiju, u okrilje talijanskog faÅ”izmaĀ«.65
To je pitanje dalo glavni ton zasjedanju. IzvjeÅ”tavajuÄi o razvoju oslobodilaÄke
borbe u pojedinim krajevima, delegati su ukazivali na jaÄanje raspoloÅ£enja za borbu
protiv talijanskog okupatora, ali istodobno i na djelovanje pojedinih snaga protiv
takvog kursa. Zbog toga su u rezoluciji zasjedanja istaknuti ciljevi i znaÄenje borbe
protiv talijanskog okupatora, koji je i omoguÄio PaveliÄu i ustaÅ”ama da doÄu na vlast
i provode genocid nad srpskim narodom. UpozoravajuÄi na istu poziciju kvislinga u
Srbiji, kao Å”to su AÄimoviÄ i LjotiÄ, u rezoluciji se istiÄe da Ā»to isto hoÄe da uÄine i
sramne izdajice naÅ”eg naroda u ovim krajevima, na Äelu sa bivÅ”im ministrom Nikom
NovakoviÄem zvanim LongomĀ«. Jedan zakljuÄak zasjedanja je glasio: Ā»Mi nemamo niÅ”ta zajedniÄkog sa ljudima koji Å”uruju sa naÅ”im vjekovnim neprijateljima i koji Å£ele
da naÅ” narod i naÅ”u svetu borbu stave u njihove rukeĀ«. IstiÄuÄi da oslobodilaÄkoj
borbi koja se vodi Ā»nije samo cilj osloboÄenje srpskog naroda veÄ i svih drugih
porabljenih naroda naÅ”e otadÅ£bineĀ«, delagati zasjedanja su pozvali u borbu ovim
rijeÄima: Ā»Mi pruÅ£amo bratsku ruku hrvatskom i slovenaÄkom narodu i braÄi
muslimanima da naÅ”e redove ujedinimo i da zajedniÄki povedemo nemilosrdnu
borbu protiv okupatora i domaÄih izdajicaĀ«.66
U takvom raspoloÅ£enju na zasjedanju nisu mogli doÄi do izraÅ£aja malobrojni
zagovornici politike nepruţanja otpora talijanskom okupatoru. Raspoloţivi podaci
pokazuju da je od njih na zasjedanju bio ÄujiÄ, kojemu nije preostalo niÅ”ta drugo
nego da se i sam tom prilikom izjasni za borbu protiv Talijana, iako je veÄ bilo
poznato njegovo drţanje.67 Ono je ubrzo vrlo jasno
65 Zbornik dokumenata NOR-a, IV/I, 140. 66 IzvjeŔtaj o zasjedanju i rezolucija u: Zbornik dokumenata NOR-a, IV/I, 139-148.
Rezolucija je objavljena u Ā»GerilcuĀ«, br. 6, 6. IX 1941. MeÄutim, njen tekst je raspaÄavan vjerojatno i u obliku letka. To potvrÄuje podatak da je do primjerka rezolucije doÅ”ao i kotarski predstojnik NDH u PeruÅ”iÄu. (AIHRPH, NG, kut. 245, f. 11.).
67 Usp. Z o r i Ä, n. dj., 206. KarakteristiÄna je bila ocjena koju je u vezi s postojeÄom situacijom dao Lj. BabiÄ u svom izvjeÅ”taju Äuri Pucaru, sekretaru Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, 2. IX 1941: Ā»Nas ustanak u ovim krajevima preÅ£ivljava jednu malu krizu, koja moÅ£e biti vrlo opasna. Ti si sigurno obavijeÅ”ten da se talijanski okupatori spremaju da uguÅ”e nas ustanak. Snage talijanskih okupatora nas ne plaÅ”e, ni njihove horde, ali pojavile su se druge poteÅ”koÄe. Velikosrpski agenti, koji su bili u Dalmaciji i tamo od okupatora dobili zaÅ”titu, vrativÅ”i se nazad razvili su svoju nenarodnu rabotu. Oni su tim viÅ”e poÄeli da dobijaju teren jer su talijanski banditi promijenili svoju taktiku. Prema Srbima su vrlo laskavi, tako da moralno razoruÅ£avaju mase. Oportunizam kod nekih naÅ”ih drugova u Lici tome je joÅ” viÅ”e pomogao. Mi smo te elemente kod nas pozatvarali itd., dok sve druge nismo mogli pohvatati. Danas imamo takvu situaciju da ti agenti traÅ£e talijanske okupatore i da se poneki odredi neÄe baÅ” sigurno da
4 Äetnici u Hrvatskoj 49
doŔlo do izraţaja. Bilo je to u vezi s reokupacijom Druge zone, kada su talijanske
vojne snage pristupile ponovnom zaposjedanju tog podruÄja. Radilo se, dakle,
istodobno i o poduzimanju operacije protiv ustaniÄkih snaga radi njihova potpunog
uniŔtenja. Toj operaciji je prethodila talijanska propaganda u stanovniŔtvu, kako bi se
oslabio otpor. ObraÄajuÄi se narodu u vezi s tim, Odbor nacionalno-oslobodilaÄkog
pokreta za Bosnu i Liku je pozivao na oruţani otpor, i odbijanje talijanskog poziva za
razoruÅ£anje, jer je Ā»naÅ”e oruÅ£je jedina garancija za oÄuvanje naÅ”ih Å£ivota i naÅ”e krvlju steÄene slobodeĀ«.68
U pripremama obrane slobodnog teritorija Å tab Drvarske brigade i Å tab bataljona
gerilskih odreda za Liku raÄunali su i na oruÅ£ane napade na talijanske vojne snage.
Mis1ilo se poglavito na podruÄje oko Knina, gdje bi gerilski odredi Kninske krajine s
gerilskim odredima Bos. Grahova mogli sprijeÄiti prodor talijanskih jedinica na
pravcu GolubiÄ-Strmica-Bos. Grahovo. Iako su se sloÅ£ili s utvrÄenim planom,
zasigurno najviÅ”e zbog odluÄnosti Å taba Drvarske, brigade, ubrzo se pokazalo da
rukovodioci gerilskih odreda u Kninskoj krajini ÄujiÄ, BrkoviÄ i BogunoviÄ imaju
svoj plan - onemoguÄavanje napada na talijanske trupe kako bi im se omoguÄilo
nesmetano daljnje napredovanje prema Bos. Grahovu i Drvaru. Manevri ÄujiÄa i
BrkoviÄa odmah su doÅ”li do izraÅ£aja. ÄujiÄ je doÄekao Talijane u Strmici i pridruÅ£io im se, a BrkoviÄ je bez borbe bio zarobljen. Time je nastalo pravo osipanje meÄu
gerilcima, tako da su bili prisiljeni da se povuku i oni koji su bili spremni na otpor.
Talijanske su snage, koje su krenule iz Knina 9. rujna ujutro, veÄ sutradan poslije
podne bez borbe zauzele Bos. Grahovo.69
Ta je akcija ÄetniÄkog vodstva u Kninskoj krajini ukazivala na tri vaÅ£na
momenta. DoŔao je trenutak definitivnog opredjeljivanja protiv
narodnooslobodilaÄkog pokreta. S druge strane, ispoljio se puni interes za definiranje
vlastitog vojno-politiÄkog status a i u tom pravcu poduzimanja odgovarajuÄih akcija i
mjera, u prvom redu organiziranja vlastitih oruţanih snaga. Na kraju,
bore. To su najvaÅ£niji momenti kod nas u naÅ”oj borbi. Zbog toga i drugih razloga mi smo 31. VIII odrÅ£ali savjetovanje svih vojnih delegata osloboÄ. krajeva Bosne i LikeĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, IV/1, 173-174).
U vezi s tim karakteristiÄno je svjedoÄenje G a Å” p a r a B e r g a m a, koji je od travnja 1941, kao instruktor Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, radio u kninskom i drniÅ”kom kotaru na stvaranju partijskih organizacija. Bergam je poÄetkom kolovoza, tj. nekoliko dana nakon izbijanja ustanka, krenuo iz Knina u Drvar u cilju uspostavljanja veza s ustanicima na tom podruÄju. Ā»U GolubiÄu i StrmiciĀ«, navodi on, Ā»zatekli smo Äetnike i Å£andare sa ÄetniÄkim amblemima i kraljevskim kokardama. U GolubiÄu su na jednom konopcu, nategnutom preko puta, visile male talijanske i srpske zastavice poredane jedna uz drugu. To je trebalo biti neka vrsta slavoluka podignutog u Äast ÄetniÄkih prijatelja talijanskih okupatoraĀ«. Bergam navodi da su u Drvaru bili svjesni da je ÄujiÄ u dosluhu s Talijanima. Bergam se sastao s Älanovima Å taba gerilskih odreda na Äelu sa Lj. BabiÄem. ), Ā«Informirali su meĀ«, navodi Bergam, Ā»o sukobu s popom MomÄilom ÄujiÄem, koji otvoreno Å”uruje s okupatorima. Ja sam ih informirao Å”to sam vidio u GolubiÄu, pa je bilo oÄito da do otvorenog sukoba mora doÄiĀ«. Bergam takoÄer navodi da se tada vodila i rasprava Ā»o stavovima pojedinaca i grupica da se borba vodi samo s ustaÅ”ama, a da se borba s Talijanima izbjegava. Razumije se da smo se brzo sloÅ£ili da o tome ne moÅ£e biti ni govora, jer su Nijemci i Talijani naÅ”i glavni neprijatelji, kao okupatori, a ustaÅ”e su njihove slugeĀ«. ( G a Å” p a r B e r g a m, Ā»SjeÄanje na dogaÄaje u Kninu i DrniÅ”u 1941 Ā«, Zbornik IHRPD, sv. 4, 615-616).
68 Zbornik dokumenata NOR-a, IV/1, 152-155. 69 OpÅ”irnije Z o r i Ä , n. dj., 232 i d.
50
u potpunosti se potvrdila politika oslonca na talijanskog okupatora. Ona Äe se
tumaÄiti kao nuÅ£na realnost opravdavana zaÅ”titom interesa srpskog naroda.
Ni u Lici, talijanske jedinice nisu naiŔle na neki poseban otpor, tako da su ubrzo
umarÅ”irale u pojedina mjesta i podigle svoje garnizone. MeÄutim, razlozi tome bili
su kvalitetno druge prirode, za razliku od Kninske krajine. Nije se radilo o suradnji s
talijanskim okupatorom nego o davanju prvenstva taktici Ā»nediranja Italijana radi
dobitka u vremenuĀ«. U vezi s tim teÅ£iÅ”te je postavljeno na borbu protiv
ustaÅ”ko-domobranskih snaga (pravac Kulen Vakuf-BihaÄ) i oruÅ£niÄkih patrola. U
pripremama za borbu protiv talijanskih snaga, partizanske snage su gospodarile
situacijom u selima, dok su okupacione trupe uglavnom drţale kotarska sredista.70
Za daljnji razvoj situacije na tom podruÄju posebno su znaÄenje imali sastanak
Okruţnog komiteta KPH za Liku, 11. rujna, i sastanak vojnih delegata Like, 21.
rujna.71 Politika suradnje s Talijanima dobila je snaţan udarac.72 Nosioci te
politike sklonili su se pod njihovu zaÅ”titu radeÄi na stvaranju ÄetniÄkih
organizacija.73
Na osnovi prethodnog prikaza mogu se uoÄiti ova bitna obiljeÅ£ja talijanske
okupacione politike:
a) U ostvarivanju svog imperijalistiÄkog plana Å”irenja na istoÄnoj jadranskoj obali,
faÅ”istiÄka Italija je bila u prvom redu zainteresirana za uÄvrÅ”Äenje svojih pozicija u
anektiranom podruÄju.
b) U postizanju tog cilja na tom podruÄju, koje je tretirano kao integralni dio
talijanskog drţavnog teritorija, vojne i upravne okupacione vlasti ispoljavale su
krajnju osjetljivost kada je rijeÄ o moguÄnostima poduzimanja bilo kakvog otpora. To
je osobito doŔlo do izraţaja izbijanjem oruţanog ustanka, tj. pojavom prvih
partizanskih odreda, kada su uslijedile najdrastiÄnije mjere suzbijanja i uguÅ”ivanja. Od
poÄetka je bilo jasno da je rijeÄ o akcijama koje organizira KPJ.
c) Na susjednom podruÄju, koje je ulazilo u okvir NDH, Talijani su takoÄer
pokazivali interes za razvoj situacije, potvrÄujuÄi to i stacioniranjem svojih vojnih
snaga. Bili su, naime, zainteresirani za odrţavanje mirnog stanja neposredno u svom
zaleÄu. Smatrali su da je NDH u prvom redu zaduÅ£ena i odgovorna za ostvarivanje
tog cilja.
d) Zbog toga je izbijanje oruÅ£anog ustanka na tom podruÄju izazvalo zabrinutost
i talijanskih faktora. MeÄutim, za razliku od otpora u anektiranom podruÄju, ustanak
u ovom podruÄju taktiÄki je Å”ire promatran. Polazilo se od uvjerenja da je genocidna
politika ustaÅ”kog reÅ£ima prema srpskom stanovniÅ”tvu iskljuÄivi razlog izbijanju
oruţanog otpora. Zbog toga se vjerovalo i u uguŔivanje ustanka, tj. povratak
pacificiranom stanju, dodirima i
70 S t a n i s a v lj e v i Ä, n. dj., 77. 71 Dokumenti tih sastanaka u Zborniku dokumenata NOR-a, VII, 77-80, 124-129. 72 U kritici rada partijske organizacije u Lici, na sastanku OkruÅ£nog komiteta, konstatirano je da
Ā»mnogi Älanovi Partije, pa Äak i Älanovi sreskih i okruÅ£nih rukovodstava iÅ”li su tako daleko da su vodili pregovore
sa talijanskim okupatorima po pitanju lojalnog drÅ£anja prema okupatorima, Äime su nasjeli i upregli se u kola
talijanskog faÅ”izmaĀ«. (Isto, 79). RijeÄ je, dakle, o globalnoj ocjeni spomenute pojave u radu partijske organizacije
od poÄetka oruÅ£ane borbe. MeÄutim, Z o r i Ä, n. dj., 232-233, tu ocjenu proizvoljno uzima kao potvrdu teze o
istovetnosti situacije u Lici i Kninskoj krajini u vezi sa spomenutom talijanskom operacijom oko reokupacije.
73 S t a n i s a v lj e v i Ä, n. dj., 78.
4* 51
sporazumima s onim elementima ustaniÄke mase, koji su izraÅ£avali istovjetna
glediŔta.
Spoznaja da nije rijeÄ o pojavi koja se moÅ£e eliminirati prema naprijed
zamiÅ”ljenom planu, nego o otporu koji sve vidljivije pokazuje svoju Ävrstinu i organiziranost, utjecat Äe i na promjene u dotadaÅ”njoj strategiji talijanskog
okupatora.
Reagiranje ustaŔkog režima i sporazumi s Talijanima
Nastala situacija ubrzo je izazvala zabrinutost ustaŔkih vlasti. Na masovni pokret
srpskog stanovniÅ”tva u anektiranu zonu u prvi mah se gledalo kao na odreÄeno
rastereÄenje, ali se uskoro ta pojava poÄela ocjenjivati kao sve veÄa opasnost. Stizale
su vijesti o naoruţavanju izbjeglica i organiziranju za borbu protiv ustaŔkog reţima, a
zabrinutost je izazivalo i tolerantno gledanje talijanskih okupacionih vlasti na tu pojavu. Za stalno i Å”to potpunije praÄenje tih zbivanja u prvom redu su bili angaÅ£irani
pojedini funkcionari ustaŔkih vlasti u Kninu. Ondje su ustaŔe instalirali upravne
organe NDH zadnjih dana svibnja, a sredinom lipnja osnovana je velika ţupa Bribir i
Sidraga se sjediŔtem u Kninu. Njoj su pripadali kotari DrniŔ, Knin i Bos. Grahovo.
VeÄ u svojim prvim izvjeÅ”tajima MUP-u NDH, ustaÅ”ki Å£upan Ante NikoliÄ najveÄu
paÅ£nju posveÄuje pitanju prebacivanja Srba u anektirano podruÄje, njihovu
naoruţavanju i organiziranju i odnosu Talijana prema tom pitanju. Sve poduzete
akcije meÄu izbjeglim Srbima iskljuÄivo se oznaÄavaju kao Ā»ÄetniÄkeĀ«, tj. akcije koje
vode Ā»ÄetniciĀ«, a to Äe jednako dolaziti do izraÅ£aja i u svim drugim analizama i
ocjenama koje Äe ustaÅ”ki organi davati u vezi s ispitivanjem situacije u redovima
srpskog stanovniÅ”tva, bez obzira na to o kojem se podruÄju radilo, iako se istodobno
ukazivalo i na djelovanje komunista. NavodeÄi da se Ā»veliki broj ÄetnikaĀ« iz Knina i okolice te iz Zrmanje nalazi u
Kistanjama, NikoliÄ zakljuÄuje da su oni po svoj prilici Ā»zagospodarili s Kistanjama i
Benkovcem, jer se danas u Kistanjama nalazi oko 400 oboruÅ£anih Äetnika, i Äuje se,
da oni vjeÅ£baju sa oruÅ£jem na oÄigled talijanskih vojnikaĀ«. On izraÅ£ava posebnu
zabrinutost zbog odnosa izmeÄu Talijana i Ā»ÄetnikaĀ«. NikoliÄ istiÄe Ā»da Äetnici sve
poduzimaju kako bi poremetili naÅ”e prijateljske i lojalne odnose sa TalijanimaĀ«, te da
Ā»za svaku stvar se obraÄaju ovdaÅ”njim talijanskim vlastima, da one kod nas u njihovu
korist interveniraju, pa makar se radilo i o neznatnoj stvariĀ«. Posebno se ukazuje na
Äinjenicu da se Äesto pojedine grupe Srbi prebacuju na anektirano podruÄje pod
zaŔtitom talijanskih vojnika i oficira. Na intervenciju kod generala Monticellija,
komandanta divizije Ā»SassariĀ«, koja je bila stacionirana u Kninu, NikoliÄ je dobio
odgovor da je to Ā»djelo nekih neodgovornih vojnikaĀ«, ali zakljuÄuje da se ista pojava nastavlja i dalje.74 NikoliÄ ipak smatra da je postignut povoljan sporazum o daljnjem
iseljavanju srpskog stanovniÅ”tva s tog podruÄja, Å”to je inaÄe ustaÅ”kim organima
odgovaralo.75
74 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 1, str. 788-789, izvjeŔtaj od 17. VI 1941. IzvjeŔtaj od 16. VI 1941. u AIHRPH, NG, inv. br. 2086, a od 20. VI 1941. u AVII, NDH, kut. 234, br. reg. 2/1.
75 Ā»Moja intervencijaĀ«, navodi NikoliÄ, Ā«i intervencija ravnatelja redarstva gos. Juce Ruka-
52
MeÄutim, i dalje je ustaÅ”e zabrinjavao odnos talijanskih okupacionih faktora
prema Srbima, jer se u prvom redu ocjenjivalo da to ima negativne posljedice za
interese NDH. Kao glavni momenti koji obiljeţavaju nastalu situaciju isticali su se
ovi:
a) naoruÅ£avanje srpskih izbjeglica i slobodno kretanje na anektiranom podruÄju i
toleriranje od strane talijanskih vlasti koje Ā»ne poduzimaju niÅ”ta protiv istihĀ«;
b) onemoguÄavanje nekih konkretnih nastojanja ustaÅ”kih vlasti u cilju poduzimanja odreÄenih zaÅ”titnih mjera, kao Å”to je npr. uspostava oruÅ£niÄkih postaja
(Å£andarmerijske stanice) u nekim mjestima pored graniÄne linije, Å”to Talijani nisu
dopuŔtali;
c) porast sumnji u namjere talijanskih okupacionih snaga da proÅ”ire podruÄje
svoga utjecaja i djelovanja izvan anektirane zone, a u koju svrhu se ţeli iskoristiti
nastala situacija s izbjeglim srpskim stanovnistvom.76
U intervencijama kod talijanskih okupacionih vlasti, ustaŔe su svoju zabrinutost
nastojali osobito potkrijepiti isticanjem opasnosti koja prijeti hrvatskom
stanovniÅ”tvu na podruÄju gdje djeluju naoruÅ£ani Srbi.
To su veÄ bili dani koji su neposredno prethodili podizanju oruÅ£anog ustanka
koji je intenzivno pripremala KomunistiÄka partija. Pokazatelji tih priprema na
ovom podruÄju nisu ostali nezapaÅ£eni od strane ustaÅ”kih vlasti. Konstatira se da su Ā»komunisti poduzeli veliku akciju meÄu narodom i talijanskom vojskom
navjeÅ”tajuÄi skori ustanak komunista u Äitavom svijetu, pa i u ovom dijelu
Dalmacije. U predjelu oko Vodica i Zatona i otoka PrviÄa, sakupljaju se po noÄi
komunisti iz tih mjesta i vjeÅ£baju oruÅ£jem, Å”ireÄi meÄu narodom propagandu da Äe
jedino pobjedom Rusije ovaj dio pripasti velikoj SlavijiĀ«. UstaÅ”ki su faktori
zakljuÄivali: Ā»Kako iz svega ovoga proizlazi vidi se da u ovom dijelu Dalmacije
najmanju vlast imadu talijanske vlasti, a da vladaju Srbi i komunisti oÄekujuÄi da
putem revolucije preuzmu vlastĀ«.77
vine imala je za posljedicu, da je, gospodin general Furio Monticelli izjavio, da Äe on dati strogu zabranu radi toga prevaÅ£anja. Å to se tiÄe prebacivanja Srba, ako oni to Å£ele, da ih mogu prebacivati kamo hoÄe i gdje hoÄe, ali da ti Srbi sobom mogu odnijeti samo onoliko rublja i odijela koliko im je potrebno za najnuÅ£nije potrebe. Sve drugo ima da ostane na svojem mjestu, jer su Srbi politiÄki bjegunci i u smislu naÅ”ih zakona, naÅ”e povjerenstvo imade ustanoviti sve ispraÅ£njene stanove od Srba i napuÅ”tene kuÄe, a pokretnine popisati u naÅ”astaru. Prema tome, ova je stvar ureÄena tako, da Srbi mogu da se sele gdje hoÄe izvan naÅ”e drÅ£ave i Å”to u veÄem broju, ali da ne mogu iznositi ni pokuÄstvo ni kuÄanske predmeteĀ«. (A VII, NDH, kut. 234, br. reg. 2/1, izvjeÅ”taj od 20. VI 1941).
76 U izvjeÅ”taju MUP-u, 20. VI 1941, NikoliÄ se Å£ali da su se Talijani suprotstavili uspostavi oruÅ£niÄkih postaja u Obrovcu, Maslinici i KruÅ”Äici s obrazloÅ£enjem Ā»da su ovo joÅ” sporna zemljiÅ”ta koja Äekaju definitivnu granicu. (. . .) Ponovili su nam, da Äe se po njihovom miÅ”ljenju granica protegnuti preko Velebita, kuda je bila oznaÄena godine 1918. do 1922.Ā« (A VII, NDH, kut. 234, br. reg. 2/1). Nekoliko dana kasnije NikoliÄ je izvijestio PaveliÄa da Ā»odnosi sa Talijanima ovdje bivaju svaki dan zapleteniji, jer oni iz dana u dan uvijek postavljaju svoje nove i neopravdane zahtjeveĀ«. ObavjeÅ”tava da je talijanski marÅ”al De Bono otputovao iz Knina u Å ibenik, gdje je doÄekan od delegacije Ā»Å”ibenskih Srba i od Srba emigranata iz ovih krajevaĀ«, koji su mu se poÅ£alili na postupak ustaÅ”kih vlasti prema njima. Prema NikoliÄu, De Bono je delegaciji odgovorio: Ā»Talijanska vlada Äe se zauzeti za vaÅ”u zaÅ”titu i vi Äete poslije optiranja za Italiju postati talijanski drÅ£avljani i kao takovi bit Äe te vraÄeni svojim kuÄama u HrvatskuĀ«. Istom prilikom NikoliÄ je izvijestio da mu je naÄelnik Å”taba divizije Ā»SassariĀ« saopÄio da je dobio nalog Vrhovne komande Ā»da oni pomiÄu svoje trupe dalje prema naÅ”em teritorijuĀ«. (A VII, NDH, kut. 237, br. reg. 18/4, izvjeÅ”taj od 25. VI 1941).
77 AH, MUP NDH, kur. 1, Ā»IzvjeÅ”Äe o organiziranju i djelovanju Äetnika- na podruÄju DalmacijeĀ«, 25. VII 1941.
53
Bilo je oÄigledno da je zabrinutost ustaÅ”a prerasla u pravi strah od moguÄnosti
Ŕireg oruţanog ustanka koji bi najneposrednije ugrozio pozicije Ŕto su ih drţali na tom
podruÄju. Iako se uzimala u obzir djelatnost komunista, glavna uloga pokretaÄa i
organizatora pripisivala se Ā»Srbima ÄetnicimaĀ«. Pri tome je bilo karakteristiÄno i
uvjerenje da se takva Ā»ÄetniÄka akcijaĀ« poduzima u suradnji s Talijanima.78
Da se, meÄutim, istodobno radilo i o zabrinutosti Talijana, svjedoÄi situacija koja je nastala izbijanjem masovnog oruÅ£anog ustanka u juÅ£noj Lici i u susjednom dijelu
Bosne. Iz bojazni zbog daljnjeg sirenja ustanka na anektirano podruÄje nastala je
ideja o potrebi iseljavanja izbjeglog srpskog stanovniŔtva. Guverner Bastianini
upoznao je svoje Ministarstvo vanjskih poslova 29. srpnja sa zahtjevom da bi sve
izbjeglice iz anektiranog podruÄja Ā»trebalo uputiti u Srbiju kako bi se izbjegli protesti
nekih hrvatskih krugova koji u njihovoj prisutnosti ovdje nastavljaju podgrijavati
miŔljenje o prosrpskoj politici Talijana u Dalmaciji. Potreba da se poduzme
repatrijacija - upozorava Bastianini - postala je joÅ” prisutnija u ovom trenutku kad je
upravo juÄer buknula u Hrvatskoj joÅ” jedna pobuna srpskih elemenata koji su, Äini se
vrlo mnogobrojni i dobro naoruţani u predjelu sjeverno od rijeke Zrmanje sa centrom
u GraÄacu, smjeÅ”tenim nekoliko kilometara od privremene linije naÅ”e granice. Ā« 79
Kako su Talijani gledali na oruÅ£ani ustanak, zabiljeÅ£io je i David SinÄiÄ, tada podÅ£upan u Kninu, na osnovi razgovora s generalom Monticellijem. Prema SinÄiÄu,
Monticelli je izjavio da je njegova glavna zadaÄa da Ā»izvede pacifikacijuĀ« ustaniÄkog
podruÄja, tj. da doÄe do Ā»smirenjaĀ« izmeÄu ustaÅ”kog reÅ£ima i Ā»pobunjenihĀ«. Taj cilj
on je opravdavao u prvom redu talijanskim interesom za redovito odrţavanje
Å£eljezniÄkog prometa izmeÄu Knina i GraÄaca, za koji promet je isticao da je od
Ā»Å£ivotne vaÅ£nostiĀ« i za Italiju i za NDH. Zbog toga Talijanima Ā«nije u interesuĀ« da se
vodi borba izmeÄu ustaÅ”kog reÅ£ima i ustanika, nego da se pobunjenim seljacima
omoguÄi da se Ā»vrate mirno kuÄama, da obraduju polja, a ne da se bore i smetaju
normalnoj produkcijiĀ«. U vezi s tim Monticelli se pozivao i na Ā»humane razlogeĀ«,
oznaÄavajuÄi ustaÅ”e kao krivce za ustanak zbog njihovih pokolja. Monticelli je veÄ
tada dao do znanja da predstoji moguÄnost vojniÄkog zaposjedanja Ā»Äitavog podruÄja
pobuneĀ«, tj. reokupacija.80 U daljnjim izvjeÅ”tajima, tj. analizama nastale situacije, SinÄiÄ je konstatirao
glavne zahtjeve koje Talijani postavljaju kao uvjet da se ostvari pacifikacija
ustaniÄkog podruÄja. Medu tim zahtjevima najvaÅ£niji bi bili ovi:
1. da Ā»prestane progon SrbaĀ«, tj. da vlada NDH Ā»dade garancije ( . . .) pobunjenima, da se vrate svojim kuÄamaĀ«;
2. da se Ā»vrate svi Srbi koji su pobjegliĀ« i da ih se Ā»ne smeta niti osuÄujeĀ«.
3. da se poniŔti odredba o oduzimanju imovine izbjeglih Srba;
78 U spomenutom izvjeÅ”taju od 25. VII 1941. navodi se ovo: Ā»Neprestano se sire glasovi da Äe u najskorije dane talijanske vlasti u zajednici sa Srbima Äetnicima izvrÅ”iti napadaj na naÅ”e podruÄje i to na predjelu od Å ibenika sve do RoÅ”kog slapaĀ«. U vezi sa okupljanjem i naoruÅ£avanjem izbjeglica u Kistanjama zakljuÄuje se da Ā»ova ÄetniÄka akcija zauzima toliko maha da se moÅ£e svaki Äas oÄekivati napad na nas teritorijĀ«. (Kao u bilj. 77).
79 A VII, Tal. arh., kut. 540, br. reg. 25/2. 80 A VII, NDH, kut. 234, br. reg. 42/1-3, izvjeÅ”taj PaveliÄu, 12. VIII 1941.
54
4. da se Ā»otvore srpske crkveĀ«.
Ostvarivanje tih zahtjeva omoguÄilo bi, prema miÅ”ljenju Talijana, ove glavne
rezultate:
1. prestala bi borba Ā»s pobunjenicima koji nijesu joÅ” komunistiĀ«, suzbila bi se
opasnost da oni to postanu ako ustaÅ”e ustraju Ā»u borbi proti njimaĀ«;
2. uveli bi se Ā»sigurnost i mirĀ« u onom dijelu Dalmacije koji je u rukama
Talijana; 3. osigurao bi se promet Å£eljezniÄkom prugom Split-Karlovac;
4. sprijeÄilo bi se povezivanje Ā»pobunjenika iz DalmacijeĀ«, tj. Ā»komunista iz
Å ibenika i SplitaĀ« s Ā»onima iz Like, Bosne i okoline KninaĀ«.81
SinÄiÄ je krajem kolovoza obavijestio vladu NDH da je osobno saznao od
generala Monticellija da on i pojedini oficiri Ā»redovito posjeÄuju vode pobune te s
njima pregovarajuĀ«. Monticelli mu je objasnio da se to Äini Ā»sa svrhom smirivanja
pobunjenih Ā«. U ostvarivanju toga cilja, navodi SinÄiÄ, Ā»Talijani zabranjuju naÅ”im
vlastima bilo kakovim djelom nastupati protiv pobunjenikaĀ«. On se Å£ali da Talijani
istodobno toleriraju da Ā»pobunjenici Å”ire letke kroz Knin, gdje slobodno dolazeĀ«.
UnatoÄ nadzoru talijanskih Äeta, u okolnim selima Ā»pobunjenici manifestiraju kralju
Petru, Srbiji, Italiji, a najpogrdnijim izrazima vrijeÄaju Hrvatsku, Poglavnika i
HitleraĀ«. Na proteste ustaÅ”kih vlasti, SinÄiÄ navodi da Ā»Talijani odgovaraju, da se moramo sada strpiti i saÄekati par dana dok se o svim pitanjima ne postigne
sporazum, a da je cilj njihov da izvrÅ”e smirenje pobune, pri Äemu mi moramo i neÅ”to
popustiti i promijeniti potpunoma svoj dosadaÅ”nji stav prema Srbima Ā«.82
I za podruÄje Like ustaÅ”ki su izvjeÅ”taji konstatirali dobre odnose izmeÄu Talijana
i pojedinih ustaniÄkih grupa, u prvom redu onih koje su bile stacionirane uz prugu
Knin-GospiÄ. U svrhu uviÄaja u situaciju na tom podruÄju, sredinom kolovoza, iz
Zagreba su do GraÄaca uspjeli stiÄi ustaÅ”ki funkcionari Vjekoslav VranÄiÄ i Vili
BaÄiÄ. Oni su u tu inspekciju otiÅ”li u svojstvu funkcionara Ministarstva vanjskih
poslova NDH, Ŕto je bio znak da se u prvom redu radilo o zanimanju za konkretne
odnose s Talijanima na terenu. Namjeravali su doÄi do Knina, ali u GraÄacu im je
talijanski komandant pukovnik Umberto Salvatores izjavio da ih Ā»ne moÅ£e prebaciti
u Knin, da kod pobunjenika ne bi pokvario sve ono sto je do sada uspjelo urediti u pogledu prugeĀ«. U svom izvjeÅ”taju 83 o tom putu oni su dosta precizno oznaÄili
opseg ustaniÄkog podruÄja: Ā»Glavna su srediÅ”ta pobunjenika u Lici sjeverno od
zeljeznicke pruge GraÄac-Knin, osobito oko sela Srb, Velika Popina, Bruvno, Donji
Lapac i Mazin, ali se njihove snage nalaze i na drugoj strani ţeljeznice i dalje prema
jugu u podruÄju istoÄno i sjeverno od Obrovca, a neÅ”to i u Velebitu, juÅ£no od sela
MedakĀ«.
Glavno pak pitanje kojemu su posvetili paÅ£nju, bilo je razmatranje Ā«odnosa
Talijana i pobunjenikaĀ». Polaze od toga da su se mogli osobno
81 AIHRPH, NG, inv. br. 1305, izvjeÅ”taj ArtukoviÄu, 25. VIII 1941. 82 AIHRPH, NG, inv. br. 11693, izvjeÅ”taj ArtukoviÄu, 28. VIII 1941.
U analizama nastale situacije u toku prve polovice kolovoza, navode se imena M. ÄujiÄa i P. PopoviÄa kao
ÄetniÄkih voÄa, Ā»koji vode pobunjenikeĀ« u okolnim selima Vrbniku, Kosovu, Biskupiji, PolaÄi, Strmici, GolubiÄu.
(NOB, U Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, 1, str. 849, izvjeÅ”taj NikoliÄa od 16. VIII 1941).
83 AVII, NDH, kut. 235, br. reg. 52/2, IzvjeŔtaj od 16. VIII 1941.
55
uvjeriti Ā»da pobunjenici ne prave talijanskoj vojsci nikakvih poteÅ”koÄa, niti na pruzi
ni na cestiĀ«. U vezi s tim zakljuÄuju da su Ā»pod utiskom, da tu postoji neki sporazumĀ«
te da se Talijani kreÄu prugom i cestom kolima Ā»bez smetnja s istaknutim velikim
talijanskim zastavamaĀ«. Iz razgovora sa Salvatoresom saznali su Ā»da postoji i
izvjestan stalan kontakt izmeÄu pobunjenika i TalijanaĀ«. Na osnovi toga oni zakljuÄuju da bi vojniÄko svladavanje ustanka moglo Ā»komplicirati odnos s
TalijanimaĀ«, jer oni Ā»stoje u dobrim odnosima s pobunjenicimaĀ«.84
Spomenute ocjene nastale situacije, koju su od kraja srpnja obiljeţavali sve
dramatiÄniji dogaÄaji, vodile su spoznaji o neposrednoj ugroÅ£enosti teritorijalnih
interesa faÅ”istiÄke Italije. Zbog toga se ideja o reokupaciji Druge zone postavila kao
najefikasnije rjeŔenje, jer bi samo tim putem, prema ocjeni Talijana, anektirano
podruÄje imalo Ā»mirnoĀ« zaleÄe. Opasnost od jaÄanja ustaniÄkih snaga pod vodstvom
KomunistiÄke partije svakako je bilo glavno opravdanje za ostvarenje toga plana.
ZaÅ”tita interesa NDH na neki naÄin se vezala s tim pitanjem. Svoj prijedlog za
reokupaciju Druge, a zatim i TreÄe zone, tj. sve do demarkacione linije, general
Ambrosio je obrazlagao rijeÄima, Ā»da su ustanici voÄeni Ävrstim rukovodstvom i da
prijeti opasnost ne samo po interese NDH nego da mogu nastati i teÅ£e posljediceĀ«.85 Dakako da su se u tom planu mogle osjeÄati i daljnje talijanske teritorijalne aspiracije.
Äinjenica je da u ostvarivanju tog plana nije bilo neke zduÅ”nije konzultacije sa NDH
nego je PaveliÄ doveden pred gotov Äin. Naredba talijanskog General Å taba komandi
druge armije za okupaciju Druge zone uslijedila je veÄ 16. kolovoza, o Äemu je
istodobno Mussolini obavijestio PaveliÄa. U naredbi se posebno istiÄe da treba Ā»do
maksimuma ubrzati okupacijuĀ« spomenute zone zbog vijesti Ā»o verovatnim
skoraÅ”njim pokretima u juÅ£noj HrvatskojĀ«.86 Mussolini je taj plan opravdavao
teÅ£njom da se sprijeÄi ustaniÄka aktivnost i eventualno iskrcavanje Engleza. U svom
odgovoru PaveliÄ je Mussoliniju izrazio punu podrÅ”ku za ostvarenje tog plana, tj. da
NDH Ā»svim svojim sredstvima pomogne Italiji da se suprotstavi svakom iznenadnom
udarcu koji bi mogao doÄi s mora i svakoj prijetnji ustankaĀ«. Pored vojnih snaga,
PaveliÄ je izrazio spremnost i da Ā»civilne vlastiĀ« NDH u Drugoj zoni Ā»preÄu pod komandu italijanskih vojnih vlastiĀ«. TakoÄer je predloÅ£io postavljanje Ā»glavnog
upravnog povjerenikaĀ« NDH pri komandi Druge armije, koji bi bio veza izmeÄu te
84 Ā»Na 8. kolovozaĀ«, navodi se kao primjer u izvjeÅ”taju, Ā»doÅ”li su neki pobunjenici na postaju Medak izmeÄu GospiÄa i GraÄaca i Å”etali se naoruÅ£ani po postaji, na kojoj su bili talijanski vojnici. Na postaju stigao je vlak, a talijanski vojnici davali su znakove putnicima, da ne izaÄu iz vlaka. Pobunjenici nisu ulazili u vlak. Odnijeli su samo sa postaje dvije puÅ”ke, oduzete tamoÅ”njim Äinovnicima, ali su ih kasnije, na traÅ£enje Talijana poslali natrag na stanicu. Predstojnik postaje ostao je na ovom mjestu, dok su dva pomoÄnika pobjegla. Predstojnika nisu pobunjenici dirali. Iz svega ovoga se vidi, da Talijani stoje u dobrim odnosima s pobunjenicimaĀ«. (Isto).
U vezi s ocjenom karaktera oruÅ£anog ustanka, VranÄiÄ i BaÄiÄ su Talijane, kako kaÅ£u, naroÄito Ā»upozorili i pokazali odgovarajuÄe letke pobunjenika, iz kojih proizlazi, da je Äitava ova pobuna u vezi s ratom NjemaÄka-Rusija, da se pobunjenici otvoreno nazivaju komunistima i da oÄekuju pobjedu Rusije, koja Äe uniÅ”titi Ā»neprijatelja ÄovjeÄanstvaĀ«, pod kojim se imaju razumjeti NjemaÄka i Italija. Mislimo da Äemo reÄi istinu, ako ustvrdimo, da nam je uspjelo, da mnogi njihovi krivi pogled popravimoĀ«. (Isto).
85 J e l i Ä ā B u t i Ä, UstaÅ”e i NDH, n. dj.,241. 86 Zbornik dokumenata NOR-a, XIIV1, 312-313.
56
komande i vlade NDH. Mussolini je prihvatio taj prijedlog.87 ObavjeÅ”tavajuÄi
javnost o novo nastaloj situaciji, ustaŔe su je nastojali prikazati kao privremeno
Ā»uvoÄenje iznimnih mjera u obalnom pojasuĀ«.88 Dakako, razvoj dogaÄaja je jasno
potvrÄivao da su Talijani vodili glavnu rijeÄ. Na sastanku predstavnika NDH i Druge
armije, potkraj kolovoza, general Vittorio Ambrosio, komandant Druge talijanske
armije, posebno je isticao da se talijanske vojne vlasti zanimaju za propagandnu
aktivnost ne samo na teritoriju na kojem se nalaze, nego i na onom s kojim Talijani graniÄe, Ā»jer su utvrdili da ta promiÄba s obzirom na prijateljske i savezniÄke veze
izmeÄu Hrvatske i Italije nije bila mnogo puta najsretnija.Ā« On je tvrdio kako je bilo
sluÄajeva da su i najviÅ”i ustaÅ”ki funkcionari vodili protutalijansku propagandu. Na
osnovi zakljuÄka s istog sastanka, vojne snage NDH potpadaju pod talijansku
komandu i ne mogu se poveÄavati nego samo smanjivati, a oruÅ£niÅ”tvo Äe obavljati
sluÅ£bu zajedno sa karabinjerima. Å to se tiÄe ustaÅ”kih organizacija na tom podruÄju,
one su morale predati oruÅ£je, Å”to je praktiÄno znaÄilo stvaran prestanak njihove
djelatnosti. Vlada NDH izdala je saopÄenje o novoj situaciji, u kojemu je izrazila
punu suglasnost. U saopÄenju je, naime, istaknuto da je od 7. rujna 1941. Ā»stupio na
snagu izvanredni vojniÄki sustav na obalnom podruÄju jadranskog mora od Ogulina
do Mostara pod upravom komandanta II Armate generala AmbrosiaĀ«.89 U proglasu
Å”to ga je objavila stanovniÅ”tvu komanda Druge armije, obavjeÅ”tavajuÄi o preuzimanju Ā»vojniÄkih i graÄanskih ovlastiĀ« na podruÄju Druge zone, posebno su se
pozivali svi stanovnici Ā»koji su iz kojega god razloga napustili svoju zemljuĀ« da se
vrate kuÄama. Talijanske oruÅ£ne snage su se obvezivale da Ā»jamce za njihovu
sigurnost, za slobodu i za imovinu njihovuĀ«.90
Ostvarivanje ovog plana, tj. pretvaranje Druge zone u demilitarizirano podruÄje,
trebalo je u prvom redu zapoÄeti Å”irokom akcijom razoruÅ£anja stanovniÅ”tva. Radilo
se o tome da je, prema utvrÄenom sporazumu, NDH trebala razoruÅ£ati svoje ustaÅ”ke
formacije, a Talijani ustaniÄke mase.91 Daljnji razvoj situacije ubrzo je potvrdio da
se taj zadatak neÄe moÄi ostvariti onako kako se Å£eljelo. Talijani su osobito bili
zainteresirani da se izvrÅ”i plan razoruÅ£anja koji je preuzela NDH, smatrajuÄi da Äe
time nastati povoljnije okolnosti za ostvarivanje vlastitog plana razoruţanja
ustaniÄkih masa. MeÄutim, istodobno su bili svjesni opasnosti jaÄanja Ā»komunistiÄkog utjecajaĀ«, ocjenjujuÄi ga kao glavnu zapreku u ostvarivanju plana. U
tom pogledu traÅ£ilo se Å”to veÄe politiÄko angaÅ£iranje ustaÅ”kog reÅ£ima, posebno Å”to
efikasnije
87 Isto, 332-334. 88 Ā»Hrvatski narodĀ«, 23. VIII 1941; Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/I, 338-339. 89 J e l i ā B u t i Ä, UstaÅ”e i NDH, 242. 90 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/l, 374-379. 91 U smjernicama koje je upravni povjerenik A. KarÄiÄ uputio Å£upanima u Karlovcu, Ogulinu, GospiÄu, Kninu, Senju, OmiÅ”u, Dubrovniku, Mostaru, BihaÄu i Jajcu, u pogledu razoruÅ£anja navodi se: Ā»NaoruÅ£ano stanovniÅ”tvo u obalnom pojasu (t. j. divlje ustaÅ”e i ostalo puÄanstvo) mora prema nalogu Poglavnika predati svoje oruÅ£je kotarskim oblastima odnosno oruÅ£niÅ”tvu, a ove opet skupiti ga kod najbliÅ£eg vojniÄkog zapovjedniÅ”tva. RazoruÅ£anje puÄanstva imade se provesti bezuvjetno do 7. rujna 1941, a istodobno talijanska vojska poduzima obseÅ£ne mjere za razoruÅ£anje pobunjenika i Äetnika radi potpunog osiguranja hrvatskog puÄanstva pred napadima Äetnika i sliÄnih bandaĀ«. (A VII, NDH, kut. 143, br. reg. 21/2-1, dopis od 30. VIII 1941).
57
suzbijanje propagande KomunistiÄke partije. PreuzevÅ”i funkciju upravnog
povjerenika kod Druge armije, KarÄiÄ je veÄ poÄetkom rujna u razgovoru s
generalom De Blasiom bio upozoren na potrebu organiziranja takve
protukomunistiÄke akcije. NavodeÄi da po NDH kruÅ£i Ā»opseÅ£na pismena promiÄba
Å”irenjem i raspaÄavanjem raznih letaka komunistiÄke promiÄbe pisanih u hrvatskom, srpskom i talijanskom jezikuĀ«, De Blasio je isticao da bi ustaÅ”ke vlasti Ā»trebale da
poduzmu organiziranu protupromiÄbu, u kojoj bi se moralo opovrgavati sadrÅ£aje svih
komunistiÄkih letaka. Osim toga trebalo bi provesti protupromiÄbu i postavljanjem po
drţavnim vlastima raznih radiomegafona tako, da hrvatski narod i u zabitnim
mjestima u svome jeziku bude upuÄen o niÅ”tavnosti komunistiÄkih naukaĀ«.92
Zbog toga je shvatljivo da su talijanski faktori bili osobito zainteresirani da u
razoruÅ£avanju i opÄoj pacifikaciji dobiju Å”to veÄu podrÅ”ku srpskih nacionalistiÄkih
snaga. U tom svjetlu i treba promatrati sve dotadaÅ”nje dodire i dogovore, meÄu
kojima onaj u PaÄenima oznaÄava zavrÅ”ni Äin. Talijani su NovakoviÄu Longu i
njegovim istomiÅ”ljenicima obeÄali podrÅ”ku i zaÅ”titu koja bi trebala smiriti bar dio
ustaniÄkih masa. U tom bi se pogledu udovoljilo nekim zahtjevima tih snaga. Nije se
udovoljilo zahtjevu da se ukloni opÄi upravni povjerenik kod Druge armije ili da i jedan Ā»komesar bude SrbinĀ», jer bi to zapravo znaÄilo dovoÄenje Äetnika u isti rang sa
NDH. U vezi s tim treba pak konstatirati da je u samoj praksi to pitanje bilo rijeŔeno
time sto je NovakoviÄ Longo prihvaÄen kao Ā»sluÅ£beni predstavnikĀ« srpskih
nacionalistiÄkih snaga, boraveÄi i predstavljajuÄi ih uglavnom u Zadru.
Å to se tiÄe ostalih zahtjeva, Talijani su o njima vodili raÄuna, jer je to moglo
pomoÄi smirivanju nastale situacije. Äinjenica je da je general Ambrosio veÄ u prvom
susretu s KarÄiÄem to dosta precizno dao do znanja. ObavjeÅ”tavajuÄi LorkoviÄa o
svom razgovoru s Ambrosijem, 6. rujna u Karlovcu, dakle odmah nakon PaÄena,
KarÄiÄ navodi da mu je Ambrosio obeÄao da Äe Ā»stvoriti red i mir na hitan naÄin
makar i sa radikalnim sredstvimaĀ«. U vezi s tim KarÄiÄ navodi da su u toku razgovora
Ā»izbila neka pitanjaĀ« koja je Ambrosio Ā»iznesao u obliku Å£elja a o kojima da bi
trebalo povesti raÄuna, jer da su u najtiesnijoj vezi sa javnom sigurnoÅ”Äu i sa umirivanjem puÄanstvaĀ«. RijeÄ je, kako navodi KarÄiÄ, o ovim pitanjima i Å£eljama:
Ā»a) U krajevima gdje su Srbi u velikoj veÄini, obÄinski glavari i sluÅ£benici da. bi
trebali biti Srbi i to radi toga, da se uplivom tih ljudi sprieÄi odnosno odkloni i daljnja
moguÄnost nereda i pobuna.
b) Da bi trebalo naÄi naÄina da se u obalnom pojasu uspostave drÅ£avni i obÄinski
sluţbenici odpuŔteni samo radi toga Ŕto su Srbi.
c) Imovina istjeranih ili pobjeglih Srba a i Hrvata da bi trebala biti vraÄena u
svrhu, da se sprieÄi stvaranje nezadovoljnika, koji da bi zdvojni mogli ponovno se
odmetnuti i stvarati nered.
d) Da bi trebalo produţiti rok za promjenu dinara u Kune za sve one, kojima je to
bilo nemoguÄe bilo radi toga, Å”to su se morali skloniti u Å”ume ili predbjeÄi u
inozemstvo.
92 AIHRPH, NG, inv. br. 11684, izvjeŔtaj od 2. IX 1941.
58
e) Da bi bilo uputno da otiÄu iz obalnog pojasa one osobe, koje su zauzimale
neke vidne poloÅ£aje koje se moÅ£ebit smatra sa strane puÄanstva odgovornim za
razna djela, a to sve u svrhu sprieÄavanja eventuelnih osvetaĀ«. Ambrosio je tom
prigodom spomenuo i Ā»pitanje uspostave djelovanja grÄkoistoÄnih crkava i
popovaĀ«.93
Radilo se o pitanjima koja nisu nailazila na povoljan odgovor ustaŔkog vodstva,
Å”to je bilo vidljivo i iz KarÄiÄeve reakcije. Stalno jaÄanje NOP-a, meÄutim, najviÅ”e je utjecalo na odluku Talijana da
vlastitom vojnom silom zaposjednu i preostalo podruÄje, tj. do demarkacione linije.
Time bi se ujedno izvrÅ”io spoj s okupacionim podruÄjem koje je zaposjedala
njemaÄka vojna sila, Äime je NDH bila i formalno okupirana. Dakako da se taj
momenat poÄeo joÅ” viÅ”e odraÅ£avati u dosta sloÅ£enim odnosima na relaciji talijanska
okupaciona sila - ustaÅ”ki reÅ£im - Äetnici. Sve tri strane su, dakako, bile osobito
zainteresirane za suzbijanje utjecaja NOP-a, ali to joÅ” nije znaÄilo da su i njihovi
meÄusobni odnosi bili usklaÄeni s tim ciljem. Naprotiv, razvoj situacije u toku ljeta i
jeseni 1941. pokazivao je da su oni optereÄeni nizom problema. Talijanski vojni
faktori bili su sve vise optereÄeni iznalaÅ£enjem moguÄnosti u ostvarivanju plana
pacifikacije. Pretpostavljalo se da Äe se taj cilj uspjeÅ”nije ostvariti veÄim
angaÅ£iranjem vlastite vojne sile na Äitavom podruÄju do demarkacione linije, kako bi se mogla Å”to neposrednije kontrolirati glavna ustaniÄka Å£ariÅ”ta. Za njih je svakako
jedan od glavnih argumenata u opravdavanju tih poteza, kako su isticali, bilo
oÄuvanje interesa same NDH, koja se vlastitom vojnom silom nije mogla uspjeÅ”nije
suprotstaviti snagama NOP-a. S druge strane, koliko god je ustaŔkom reţimu bilo u
interesu takvo angaţiranje talijanske vojne sile, istodobno je bio nezadovoljan
Äinjenicom da je to ujedno znaÄilo osjetno slabljenje vlastitih pozicija. A to se
pitanje upravo najosjetljivije ispoljavalo u vezi s tretiranjem statusa i uloge
ÄetniÄkih snaga. Talijanski faktori su iz dana u dan sve vise spoznavali da se treba
viÅ”e okoristiti ÄetniÄkim snagama u provoÄenju pacifikacije. Nastojali su svoju
zaÅ”titniÄku ulogu Å”to efikasnije usmjeriti u angaÅ£iranje tih snaga na rastakanju
pokreta ustaniÄkih masa, tj. guÅ”enja tog pokreta bez veÄe oruÅ£ane intervencije.
IzbjeÄi tu intervenciju koliko god je to moguÄe, bila je politika koja se ocjenjivala i kao realna i kao racionalna. BuduÄi da su ÄetniÄke snage s kojima se raÄunalo u
ostvarivanju takve politike, istodobno vezale tu svoju ulogu s odreÄenim
kompenzacijskim programom u odnosu na ustaÅ”ki reÅ£im, poveÄavalo se
nezadovoljstvo ustaŔkih faktora. Nezadovoljni ustupcima u vezi s reokupacijom
Druge zone, ustaÅ”e su se sve viÅ”e suoÄavali s proÅ”irenjem zahtjeva ÄetniÄkih snaga
koji su vodili prema odreÄenoj Ā»autonomijiĀ« i Ā»separatizmuĀ«. Talijani su u ulozi
posrednika pokuŔavali iznalaziti
93 AIHRPH, NG, Inv. br. 11722, izvjeŔtaj od 7. IX 1941. Jedna od akcija koje su poduzete u Kninu na liniji talijanske politike pacifikacije bila je otvaranje
pravoslavne crkve. Prema podacima koje daje SinÄiÄ, Talijani su doveli pravoslavnog popa u Knin da odrÅ£i bogosluÅ£je u crkvi, 28. kolovoza, tj. na dan svetkovine Velike Gospe, i tom prilikom Ā«predali su mu pismeno Å”to ima u crkvi govoritiĀ». Istodobno je Monticelli primio delegaciju Ā«domaÄih SrbaĀ«, koja mu je predala pismenu predstavku s molbom da se otvori crkva. AIHRPH, NG, inv. br. 11693, izvjeÅ”taj ArtukoviÄu, 28. VIII 1941. Usp. i P l e n Ä a , Ā«PolitiÄka polarizacijaĀ«, n. di., 575, koji navodi da su u toku rujna otvorene joÅ” neke pravoslavne crkve u okolici Knina.
59
razliÄita taktiÄka rjeÅ”enja koja bi mogla unijeti odreÄenu ravnoteÅ£u u nastaloj
situaciji, tj. zadovoljavati i jednu i drugu stranu. Pokazalo se, meÄutim, da se takav
cilj nije mogao ostvarivati kako se ţeljelo.
Da se radilo o sve sloţenoj situaciji s obzirom na poziciju talijanske vojne sile,
potvrÄuje Äinjenica da je veÄ krajem rujna 1941. komanda Druge armije izdala
Ā»prethodno nareÄenjeĀ« za daljnje Å”irenje svog okupacionog podruÄja. Ā»PoÅ”to bi
ustaniciĀ«, navodi se u naredbi, Ā»mogli da prodru u neokupiranu Hrvatsku, moÅ£e nam biti nareÄeno da sa trupama uÄemo na hrvatsku teritoriju izmeÄu
demilitarizovane zone i demarkacione linije sa nemaÄkom okupacijom, dok ne
uhvatimo kontakt sa NemcimaĀ«.94 Konkretna naredba je uslijedila 5. listopada,
jedinicama Petog i Å estog talijanskog korpusa nareÄeno je da zaposjednu podruÄje
bivÅ”e TreÄe zone. Ujedno je nareÄeno da Ā»u zoni koju treba okupirati italijanski
organi ne preuzimaju civilnu vlastĀ«.95 Upravo Äe to pitanje biti glavni kamen
spoticanja u daljnjim odnosima na relaciji Talijani - ustaÅ”e - Äetnici. Osim za
razoruţanje stanovniŔtva, Talijani su ipak bili zainteresirani i za funkcioniranje
upravnih organa. To je bilo osobito vaţno s obzirom na odnose prema izbjeglom
srpskom stanovniŔtvu. Talijani su bili zainteresirani za to da se ono vrati i da mu se
osiguraju nuÅ£ni uvjeti za egzistenciju i zaÅ”titu. RaÄunalo se da je to najefikasniji put
za razbijanje ustaniÄkih masa. U uputama koje je izdala komanda Petog talijanskog korpusa za postupak jedinica na novookupiranom podruÄju, navodi se potreba
odreÄenog nadzora nad upravnim organima NDH u pogledu uvida Ā»da Äe se starati
o ishrani stanovniÅ”tva i da Äe vratiti imovinu stanovnicima koji se budu vratiliĀ«.
Ondje gdje nema tih organa, nareÄuje se Ā»imenovati naÅ”e poverenike u opÅ”tinamaĀ«.
U vezi s djelovanjem jedinica UstaÅ”ke vojnice, koje su se trebale povuÄi, nareÄuje
se da Ā»svakako treba spreÄiti i odmah osujetiti pokuÅ”aje pokolja, makar i hapÅ”enjem
ponekog ustaÅ”kog rukovodiocaĀ«.96
Svakako su na pitanju razoruţanja i kompetencija upravnih organa ustaŔki
faktori pokazivali najveÄu osjetljivost. Nemirenje s razoruÅ£anjem vlastitih jedinica
opravdavano je ocjenom da je Ā»dosadaÅ”nje iskustvo pokazalo da nenaoruÅ£ano
puÄanstvo postaje Å£rtvom Äetnika i komunista, koji oruÅ£je ne predaju, a koje je
veoma teÅ”ko razoruÅ£atiĀ«.97 Ta su pitanja zaokupljala glavnu paÅ£nju talijanskih i ustaÅ”kih predstavnika na sastanku u Rijeci i Opatiji, 15-16. studenoga. Talijani su
inzistirali na tome da vlada NDH dade odreÄene Ā»odredbe o amnestijiĀ« i ustupke, tj.
jamstvo koje treba da se Ā»najÅ”ire primijeni na sve stanovniÅ”tvo koje se vratilo u
svoja prebivaliŔta i koje ispoljava miroljubivost i ţelju da se ponovo prihvati svog
redovnog zanimanjaĀ«.98 Vlada NDH se suglasila da Ā»ispita moguÄnost ponovnog
vraÄanja u sluÅ£bu Äinovnika lokalne upraveĀ«, da se otvore Å”kole Ā»koje Äe moÄi da
koristi i pravoslavno stanovniÅ”tvoĀ«, da se onima koji su se vratili u svoja boraviÅ”ta
odobri zamjena dinara kunama. Dogovoreno je da se u Drugoj zoni Ā»rasporedi
nekoliko bataljona regularne ustaÅ”ke milicije sa dobrim rukovodeÄim
94 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/I, 390, naredba od 28. IX 1941. 95 Isto, 421-422. 96 Isto, 435-437, datirano 9. X 1941. 97 AIHRPH, NG, inv. br. 12068, pismo LorkoviÄa KarÄiÄu, 17. X 1941.
98 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/l, 639.
60
kadrom i to u mesta naseljena hrvatskim ţivljem, da bi zajedno sa trupama Armije
sadejstvovali u akcijama hvatanja i ÄiÅ”Äenja komunistiÄkih snagaĀ«. TakoÄer je
dogovoreno da se pojaÄaju snage oruÅ£niÅ”tva NDH.99
Daljnji razvoj situacije pokazivao je meÄutim, da je pacifikacija podruÄja juÅ£no od demarkacione linije sve viÅ”e optereÄivala i jednu i drugu stranu. Smirivanje
ustaniÄkih masa i odbjeglog stanovniÅ”tva povratkom i davanjem ustupaka nije
davalo ni pribliÅ£no one rezultate koji su se oÄekivali. U tom pogledu NOP se sve
vise iskazivao kao glavni faktor koji je onemoguÄavao taj proces. Mjere koje je u
vezi s tim poduzimao ustaÅ”ki reÅ£im nisu imale Å£eljenog efekta. KarakteristiÄan je
primjer u tom pogledu bio odjek proglasa Ŕto ga je potkraj prosinca 1941. uputio
Andrija ArtukoviÄ u svojstvu ministra unutraÅ”njih poslova NDH stanovniÅ”tvu u
Drugoj zoni. Ovaj put se za glavni uzrok Å”to je Ā»jedan dio puÄanstva napustio svoje
domove, te se veÄ dulje vremena potuca po Å”umama i planinamaĀ«, istiÄe djelatnost
Ā»komunistiÄkih agitatoraĀ«. U tom proglasu, koji je u obliku letka raspaÄavan,
pozivano je odbjeglo stanovniÅ”tvo da se vrati kuÄama uz isticanje jamstva ustaÅ”kih
vlasti za njegovu sigurnost.l00 Uskoro su, meÄutim, upravni organi NDH na pojedinim podruÄjima morali konstatirati da taj proglas Ā»nije postigao nikakav
uspjehĀ« .101
Ovdje, meÄutim, glavnu paÅ£nju privlaÄi pitanje mjesta i uloge Äetnika u sklopu
odnosa talijanske vojne sile i organa ustaŔkog reţima, tj. u kojoj je to mjeri i na koji
naÄin utjecalo na pacifikaciju. Treba odmah reÄi da je i jedna i druga strana
nastavila izraÅ£avanje nezadovoljstva u pogledu meÄusobnih odnosa. UnatoÄ tome
Å”to je opÄenita ocjena talijanskih vojnih faktora izraÅ£avala odreÄeno zadovoljstvo
situacijom u svom okupacionom podruÄju, za razliku od ostalog podruÄja NDH gdje
Ā»ustanak potkopava samu ideju drÅ£avnog jedinstvaĀ«, ipak se kao glavni razlog Å”to
proces pacifikacije ne ide ţeljenim tokom, isticala optuţba da ustaŔki reţim ne
provodi utvrÄene dogovore. Ukazivalo se da se pojedina pitanja ne rjeÅ”avaju
(vraÄanje imanja i dobara Srbima, njihovo ukljuÄivanje u sluÅ£bu, snabdijevanje stanovniÅ”tva namirnicama i dr.) ili se rjeÅ”avaju tek djelomiÄno, uglavnom na
intervenciju talijanskih vojnih komandi. IzraÅ£avano je nezadovoljstvo jaÄanjem
ustaÅ”kih i oruÅ£niÄkih formacija u Drugoj zoni. ZakljuÄivalo se da je rijeÄ o
sraÄunatoj politici kojoj je cilj umanjiti ugled talijanske okupacione sile u srpskom
stanovniŔtvu. Prema ocjeni GeneralŔtaba talijanske kopnene vojske, to su bili
pokazatelji jaÄanja germanofilske tendencije u ustaÅ”kom vodstvu nasuprot
italofilskoj, kojoj je glavni predstavnik PaveliÄ, a koja prema toj ocjeni sve viÅ”e
slabi.102
S druge strane, podruÄni organi NDH upuÄivali su prituÅ£be talijanskim vojnim
faktorima kao glavnim krivcima za neuspjehe pacifikacije. U tom pogledu posebno
se isticala zaÅ”titniÄka uloga Talijana prema Äetnicima, kojima je namjenjivana uloga
znaÄajnog faktora u slabljenju ustaÅ”kog reÅ£ima i teritorijalnoj dezintegraciji NDH. Kao glavni cilj takve politike isticala se teÅ£nja za izdvajanjem tog podruÄja iz NDH
i njegovim pripajanjem Italiji. Kao
99 Isto, 639-640. 100 AIHRPH, NG, inv, br. 18480. .
101 AIHRPH, NG, inv. bi: 18480, izvjeŔtaji Ţupske redarstvene oblasti u Dubrovniku, 6. i 11. II 1942.
102 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 496-502.
61
glavni nosilac takve politike oznaÄavane su snage Ā»talijanske iredenteĀ« u Zadru,
koja je usko povezana sa ÄetniÄkim snagama, tj. njihovim glavnim predstavnicima,
u prvom redu s NovakoviÄem Longom. Isticalo se da takva politika ima podrÅ”ku
pojedinih talijanskih komandanata, Ŕto je posebno vidljivo u komandi divizije
Ā»SassariĀ«, sa sjediÅ”tem u Kninu. Nosioci takve politike daju prednost ÄetniÄkim faktorima u odnosu na organe NDH. Od njih, prema ocjeni ustaÅ”kih organa, potjeÄu
glavne smjernice za drÅ£anje ÄetniÄkih elemenata.103 Na taj se naÄin stvara posebno
raspoloÅ£enje koje se odraÅ£ava na razvoj politiÄkih prilika u tom podruÄju. Ono se,
prema istim ocjenama, u prvom redu ogleda u sve slobodnijem kretanju ÄetniÄkih
elemenata i njihovu neovisnom statusu u odnosu na organe NDH.104 U vezi s tim
ukazuje se na razliÄite momente koji potvrÄuju takav status. Prema podatku koji
daje NikoliÄ, ÄetniÄki vode ÄujiÄ i PopoviÄ objavili su sredinom studenoga poseban
letak Ā»koji sadrÅ£i uvjete pod kojima bi se Äetnici primiriliĀ«. Prema NikoliÄu, Ā»ide se
za tim, da bi se barem izvojevala 'neka autonomija' za grkoistoÄnjake na ovom
podruÄju ili neki corpus separatum - naravno na naÅ”u Å”tetuĀ«. U pogledu sadrÅ£aja
zahtjeva, NikoliÄ navodi da Äetnici traÅ£e Ā»Å”to se tiÄe ÄinovniÅ”tva, obÄine, naknade
Å”tete i oruÅ£niÅ”tva - povratak na staroĀ«, a da se na Äelo kotarske oblasti postavi talijanski komesar. On zakljuÄuje da su ti zahtjevi ipak u prvom redu rezultat
poticaja i podrÅ”ke koju grupa talijanskih oficira s Gazzinijem na Äelu daje
Äetnicima. Glavni cilj takve akcije bio bi, prema NikoliÄu, potpuno istiskivanje
ustaŔkih organa iz Knina, gdje su se oni joŔ nalazili.105 U vezi s tim registriraju se i
odreÄene pripremne akcije Äetnika, tj. izraÅ£ava bojazan da doÄe do njihova
eventualnog napada na Knin i ostala mjesta.106 Upozorava se da Äetnici preuzimaju
vlast u pojedinim selima
103 Prema ocjeni SinÄiÄa, veÄina komandnog kadra i ljudstva divizije Ā»SassariĀ» Ā»djeluje po uputama i Å£eljama talijanske iredente iz Zadra i Nike NovakoviÄa LongeĀ« i u Ā»vrlo dobrim je odnosima sa svim voÄama srpsko-ÄetniÄke pobune, suraÄuje s njima, druÅ£i se s njima, a mrzi HrvateĀ». (AVII, NDH, kut, 235, br. reg. 5/2, izvjeÅ”taj LorkoviÄu, 9. X 1941). Prema rijeÄima Å£upana NikoliÄa, talijanski vojni faktori u Kninu su podijeljeni u dvije grupe. Jedna se, na Äelu s generalom Monticellijem, Ā»iskazuje za iskrenu i lojalnu saradnjuĀ« sa NDH, a druga se, na Äelu sa pukovnikom Gazzinom Gazzinijem, Ā»toboÅ£e, drÅ£i po strani, a u stvari je u najtjeÅ”njim vezama sa pobunjenicima, kojima dava upute za daljnje drÅ£anjeĀ«. (AVII, NDH, kut. 234, br. reg. 14/1, izvjeÅ”taj od 27. XI 1941.).
104 DotiÄuÄi to pitanje u svom izvjeÅ”taju LorkoviÄu, 10. XI 1941, poslanik NDH u Rimu Stijepo PeriÄ iznosi glediÅ”te na osnovi razgovora sa Pietromarchijem: Ā»Ova zaÅ”tita srpskog elementa kod nas, koja se na svakome koraku susreÄe kod II armade, i koja u svakoj izmjeni misli sa Pietromarchi-em, dolazi do upadnog izraÅ£aja, nije manifestacija njihovog humanog osjeÄaja niti strategijsko-politiÄka nuÅ£da odrÅ£anja unutarnjeg mira radi opasnosti izvana. Stekao sam duboko uvjerenje, da Å£ele steÄi simpatije naÅ”ih Srba i Srba uopÄe. Prvi su im potrebni u Hrvatskoj kao protuteza germanofilskim Hrvatima, te preko istih Å£ele u svoje vrijeme vrÅ”iti i izvjesni utjecaj na politiku SrbijeĀ«. (AH, MVP, NDH, kut. 8).
105 AVII, NDH, kut. 234, br. reg. 14/1, izvjeÅ”taj od 27. XI 1941. Ā»Na oko se ÄiniĀ«, zakljuÄuje NikoliÄ, Ā»kao da se zahtjevi pobunjenika iz okolice Knina ne poklapaju
sa zahtjevima pobunjenika iz okolice Drvara i Bos. Grahova. Ali u stvari to je samo prividno i jedna proraÄunata taktika, kako bi pobunjenici najprije preuzeli vlast u Kninu i na taj naÄin iskljuÄili naÅ” utjecaj. Drugim rijeÄima, cilj im je, da stvore ono i onakovo stanje, kakovo je danas u Drvaru i Bos. Grahovu. Tamo nema naÅ”ih vlasti i s obzirom na drÅ£anje Talijana - nije ih moguÄe uzpostaviti; svako uzpostavljanje - po rieÄima gospodina generala Monticelli znaÄilo bi izazov i novu pobunu. Kad bi se to dogodilo - kako on to kaÅ£e, znaÄilo bi da naÅ”e vlasti nikako ne mogu doÄi u ta mjesta i da je najbolje za smirenje duhova da ostane status quo, t. j. da vladaju pobunjenici sa TalijanimaĀ«. (AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 8/5, izvjeÅ”taj od 8. XII 1941).
106 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 1, str. 938, NikoliÄev izvjeÅ”taj od 13. XI 1941.
62
potpomognuti Talijanima.l07 Posebno se prituÅ£be upuÄuju na odnos Talijana prema
Ā»glavnim voÄama pobunjenikaĀ« ÄujiÄu i PopoviÄu. Demantiraju se izjave
Monticellija da su oni veÄ razoruÅ£ani i onemoguÄeni u daljnjem djelovanju. Ukazuje
se na njihovo suprotno ponaŔanje, tj. punu slobodu kretanja i akcije.l08 Sve se to
radi u suradnji s talijanskim vojnim faktorima i pod njihovom zaÅ”titom. Kao oÄit
primjer takvog ponaÅ”anja navodi se nesmetano kretanje ÄujiÄa i PopoviÄa, koji
dolaze u Knin i DrniÅ”.109
Takav razvoj situacije izazivao je oÄito nezadovoljstvo i zabrinutost ustaÅ”kih
organa zbog rapidnog slabljenja njihovih kompetencija. To je doŔlo do izraţaja u
razgovoru NikoliÄa i Dalmazza u Splitu, 18. studenoga 1941.110 Razvoj dogaÄaja je
utjecao na iznalaÅ£enje novih taktiÄkih koraka. SinÄiÄ je bio zagovornik taktike
izvjesnih ustupaka prema srpskom stanovniÅ”tvu. RijeÄ je zapravo o nastanku prvih
ideja u ustaŔkom vodstvu da se tim putem osigura proces pacifikacije, koji bi trebao
imati odreÄene dalekoseÅ£nije ciljeve. Svakako se glavna teÅ£nja ogledala u traÅ£enju
novih moguÄnosti u suzbijanju utjecaja narodnooslobodilaÄkog pokreta. S druge
strane, sve viŔe je dolazila do izraţaja i teţnja da se Ŕto viŔe oslabi utjecaj talijanskih
vojnih faktora, koji utjecaj nastoje ojaÄati u srpskom stanovniÅ”tvu pod parolom
zaÅ”titnika od ustaÅ”kog reÅ£ima. Prve konkretnije korake u tom pravcu SinÄiÄ je
poduzeo u prosincu 1941, kada je zapravo preuzeo funkciju ţupana i stoţernika u
Kninu. Bila su to zapravo ispitivanja moguÄnosti odreÄene suradnje s onim elemen-
tima u srpskom stanovniŔtvu u gradu i na selu, koji su u oruţanoj borbi gledali
takoÄer jednu od glavnih opasnosti za vlastitu egzistenciju.l11 Uskoro Äe se
pokazati i interes druge strane, tj. Äetnika, za moguÄnost odreÄene suradnje, Å”to Äe
dobiti podrŔku i talijanskih okupacionih faktora. Uzrok se tome,
107 UstaÅ”ki organi navode podatak da su 28. X 1941. Talijani pregovarali sa ÄetniÄkim voÄama oko Knina ÄujiÄem, PopoviÄem i BogunoviÄem, Ā»priznavajuÄi ih kao poglavare sela i prema njima se odnose kao prema sluÅ£benim licimaĀ«. (AH, NDH, UstaÅ”a, kut. 7, Pregled akcija u obalnoj zoni za IX-XII mj. 1941 i I mj. 1942). NikoliÄ navodi da u GolubiÄu Ā»oboruÅ£ani pobunjenici vrÅ”e sluÅ£bu u zajednici sa talijanskim karabinjerima radi odrÅ£anja reda i mira, kao i da voÄa pobunjenika Pajo PopoviÄ postavlja i imenuje glavare izjavljujuÄi, da za njega ne vriede zakoni Nezavisne DrÅ£ave Hrvatske i da je on tu gospodarĀ«. (AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 31/5, NikoliÄeve primjedbe na Monticellijevo pismo od 4. X 1941, nedatirano).
108 U pismu Monticelliju, 14. XI 1941, NikoliÄ se Å£ali da su Äetnici polagali zakletvu protiv NDH, koju su akciju organizirali ÄujiÄ u Strmici, PopoviÄ u Biskupiji i BogunoviÄ u PolaÄi. (A VII, NDH, kut. 221, br. reg. 18/6).
109 NikoliÄ je obavijestio da je 5. X Ā»osvanuo Knin pun Äetnika, od kojih je veÄina nosila na glavi Å”ajkaÄe i razne ÄetniÄke odore te su izazovno u raznim skupinama stupali po Kninu, a na Äelu glavne skupine bio je poznati voda Äetnika pop MomÄilo ÄujiÄĀ«. U isto vrijeme Pajo PopoviÄ Ā»je otiÅ”ao u zgradu talijanske divizije i tamo se za izvjesno vrieme zadrÅ£aoĀ«. Prema takvom se ponaÅ”anju, zakljuÄuje NikoliÄ, Ā»talijanska vojska i njeni karabinjeri drÅ£e vrlo pasivno Å”to izazivlje dojam, da su Äetnici slobodni, da u Kninu rade i da se ponaÅ”aju Å”to hoÄe i kako hoÄeĀ«. (AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 31 /5, NikoliÄeve primjedbe na Monticellijevo pismo od 4. X 1941, nedatirano; AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 6/5, izvjeÅ”taj od 5. X 1941). PopoviÄ je ranije, 22. IX, kako se javlja u izvjeÅ”taju ZapovjedniÅ”tva Jadranskog divizijskog podruÄja u Mostaru, bio i u DrniÅ”u, gdje se sastao s talijanskim oficirima. (AVII, NDH, kut. 61, br. reg. 23/8, izvjeÅ”taj od 14.X 1941.). 110 AVII, NDH, kut. 234, br. reg. 3/1, NikoliÄev izvjeÅ”taj 19. XI 1941. .
111 Takva glediÅ”ta SinÄiÄ je dao do znanja na Ā»politiÄkim skupÅ”tinamaĀ», koje je odrÅ£ao u prosincu u Kninu i DrniÅ”u. TakoÄer je dolazio u dodir s pojedinim glavarima srpskih sela i davao im materijalnu pomoÄ. U tom pravcu traÅ£io je od pretpostavljenih u Zagrebu da se Srbi koji s otpuÅ”teni iz sluÅ£be ponovo prime, te da mu se Å”alju veÄe koliÄine hrane i novca. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 1,972-974, izvjeÅ”taj od 23. XII 1941).
63
dakako, prevenstveno nalazio u daljnjem jaÄanju narodnooslobodilaÄkog pokreta
kao faktora koji je sve opasnije ugroţavao pozicije svih zainteresiranih strana.
Akcije oko daljnjeg organiziranja Äetnika
U daljnjem organiziranju Äetnika Split je postao vaÅ£an zbog niza okolnosti. U
Split su dolazili prvi emisari koji su talijanskim vlastima u predstavkama iznosili
svoje politiÄke programe i spremnost za suradnju. Spomenuti Odbor za pomoÄ
izbjeglicama bio je svakako najaktivniji meÄu takvim organizacijama, posebno
zbog toga Å”to je okupljao i utjecajne pojedince, a jedna od njegovih glavnih zadaÄa
bilo je odrţavanje dodira s talijanskim vlastima. U Splitu se nakon okupacije zemlje
ubrzo koncentrirao priliÄan broj srpskih izbjeglica s drugih podruÄja, koji su inaÄe do rata bili u veÄoj ili manjoj mjeri politiÄki aktivni. Tu se koncentrirao i priliÄan
broj oficira i podoficira bivŔe jugoslavenske vojske, a postala je vidljivija
pokretljivost meÄu graÄanima srpske i hrvatske nacionalnosti prije rata proreÅ£imski
orijentiranim. Split je tako postao znaÄajan punkt preko kojega se organiziraju
razliÄite akcije i razmjenjuju informacije. Po tome Äe on biti sve privlaÄniji i za
akciju jugoslavenske vlade u emigraciji i britansku obavjeŔtajnu sluţbu. Sve su to
bili vaÅ£ni momenti za daljnje organiziranje i razvoj ÄetniÄkog pokreta u Hrvatskoj i
Å”ire.112 U tom pravcu novi vaÅ£an momenat bio je dolazak u Split Dobroslava JevÄeviÄa
i Ilije TrifunoviÄa BirÄanina, istaknutih prvaka ÄetniÄkog pokreta prije rata.
JevÄeviÄ je na skupÅ”tinskim izborima 1938. bio kandidat JNS, u sklopu UdruÅ£ene
opozicije u izbornim kotarima Rogatica i ÄajniÄe u istoÄnoj Bosni. U poÄetku okupacije bio je u Budvi, jer prethodno nije uspio da ode iz zemlje. U Split je doÅ”ao
vjerojatno u rujnu 1941. godine. Talijanskim vojnim vlastima u Splitu, po svoj
prilici samom generalu Dalmazzu, uputio je opŔirniju predstavku 26. rujna.ll3
JevÄeviÄ je veÄ prije dolaska u Split doÅ”ao u dodir s talijanskim vojnim vlastima.
Prema neÅ”to kasnijim podacima general a Dalmazza, prve informacije o JevÄeviÄu
dobivene su od RaÄenoviÄa. To je omoguÄilo da se s JevÄeviÄem Ā»uspostave
kontaktiĀ«. Dalmazzo konstatira da je JevÄeviÄ Ā»veÄ u prvim razgovorima izrazio
Å£elju da sledi istu liniju kao i RaÄenoviÄ, zasnovanu na iskrenoj saradnji sa Italijom,
i sa svoje strane podrţao uspostavljanje dodira s poznatim pukovnikom, vojvodom
Ilijom TrifunoviÄem BirÄaninomĀ«.114
U spomenutoj predstavci JevÄeviÄ je prikazao ustaÅ”ki teror u istoÄnoj Bosni i
pozvao talijansku vojsku da okupira to podruÄje. Nakon toga, tj.
112 S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 80, zakljuÄuje da se Ā»teÅ£iÅ”te akcije premeÅ”ta u Split koji postaje politiÄki centar u formiranju ÄetniÄkog pokreta u Dalmaciji, Hercegovini, zapadnoj Bosni, Lici, sa pretenzijama sve do Kupe, pa i dalje, preko Save. A centar oruÅ£anog oslonca i vojniÄkog organizovanja ÄetniÄkih odreda postaje tromeÄa Like, zapadne Bosne i Dalmacije s teÅ£iÅ”tem u Kninskoj krajiniĀ«.
113 OpÅ”irnije P e t r o v i Ä ,n. dj., 203 i d. 114 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 51-52, izvjeÅ”taj od 17. I 1942. komandi Druge armije.
64
poÄetkom listopada 1941, doÅ”lo je do razgovora izmeÄu JeÄeviÄa i talijanskog
kapetana Angela de Matteisa, Ŕefa obavjeŔtajnog odjela Šestog armijskog korpusa.
Tom prilikom JevÄeviÄ je izjavio da je spreman jamÄiti da Äe se svi ustanici u
istoÄnoj Bosni vratiti kuÄama i predati oruÅ£je, ako doÄe do talijanske okupacije.115
Po svoj prilici, u isto je vrijeme ili ubrzo nakon JevÄeviÄa, u Split doÅ”ao
BirÄanin, predsjednik Narodne odbrane i poznat kao ÄetniÄki vojvoda iz balkanskih
ratova. De Matteis se sastao s njim i JevÄeviÄem 20. listopada 1941. i tom prilikom su talijanske vlasti dobile dosta detaljan uvid u njihova glediÅ”ta i moguÄnosti za
suradnju. Tom prigodom je BirÄanin dao i obavijesti o svom kretanju nakon
okupacije zemlje i o dolasku u Split. On je pobjegao iz Beograda pred Nijemcima i
sklonio se u KolaÅ”in, u Crnoj Gori. Bio je, kako sam kaÅ£e, iznenaÄen izbijanjem
masovnog oruÅ£anog ustanka u Crnoj Gori, ocjenjujuÄi ga da je Ā»U osnovi bio
komunistiÄko-antitalijanskiĀ«. Izjavio je da je s uspjehom intervenirao u KolaÅ”inu da
pobunjenici ne likvidiraju petnaest talijanskih oficira koje su zatvorili. Ipak su ga
talijanske vojne vlasti na Cetinju obavijestile da je nepoţeljna osoba na tom
podruÄju i savjetovano mu je da ode u Split.116 U vezi s tim nameÄe se i pitanje da
li je BirÄanin doÅ”ao u Split iskljuÄivo po sugestiji Talijana, kako je sam tvrdio u
spomenutoj izjavi, ili su na njegov dolazak utjecali i drugi faktori. Svakako je
neosporno da je ispitivanje moguÄnosti i sadrÅ£aja konkretnije suradnje s Talijanima moglo biti vaÅ£an razlog BirÄaninova dolaska u Split, koji je bio jedan od talijanskih
komandnih centara. S obzirom na razvoj dogaÄaja BirÄanin je u talijanskoj
okupacionoj sili mogao vidjeti faktor koji jamci suzbijanje ustaŔkog terora nad
srpskim stanovniÅ”tvom, a i guÅ”enje oruÅ£anog ustanka, Äija ga je pojava u Crnoj Gori
uplaÅ”ila. RijeÄ je dakle o faktoru kojemu bi trebalo ponuditi suradnju.117
Å to se pak tiÄe moguÄnosti utjecaja nekih drugih faktora na BirÄaninov dolazak
u Split, moÅ£e se otkloniti teza da je on veÄ tada doÅ”ao kao izaslanik D. MihailoviÄa.
Äinjenica je, naime, da je MihailoviÄ u stvaranju ÄetniÄke organizacije najozbiljnije
raÄunao na ukljuÄivanje BirÄanina i da je u tu svrhu
115 P e t r o v i Ä, n. dj., 211-215. U spomenutom izvjeÅ”taju Dalmazzo daje ovu karakteristiku JevÄeviÄa: Ā»BivÅ”i poslanik JevÄeniÄ, vatreni nacionalista, kandidat za Äetiri saziva SkupÅ”tine kao predstavnik istoÄne Bosne, voÄa 'Orjune' i voÄa opozicije za vreme autoritativnog reÅ£ima kralja Aleksandra, vidi u potpunoj okupaciji Bosne i Hercegovine od italijanskih jedinica jedinu moguÄnost da otrgne Srbe ovih pokrajina od ustaÅ”kih pokolja i denacionalizacije. PriÅ£eljkuje stvaranje Bosansko-hercegovaÄke drÅ£ave, sa srpskom vladavinom, pod italijanskim pokroviteljstvom. U viÅ”e prilika je pokazao da raspolaÅ£e znaÄajnim uticajem na srpske i muslimanske mase istoÄne Bosne i volju da s nama saradujeĀ».(Kao u bilj. 114).
116 P e t r o v i Ä, n. dj., 215 i d. BirÄanin se zapravo sklonio u selo Lipovo kraj KolaÅ”ina, gdje se inaÄe sklonila jedna grupa graÄanskih politiÄara. (R a d o j e P a j o v i Ä, Kontrarevolucija u Crnoj Gori, ÄetniÄki i federalistiÄki pokret 1941-1945, Cetinje 1977, 85). 117 U spomenutom izvjeÅ”taju Dalmazzo je dao ovu karakteristiku BirÄanina: Ā»Pukovnik TrifunoviÄ, teÅ”ki ratni invalid, od svog naroda smatran srpskim Garibaldijem, ÄetniÄki vojvoda za vreme balkanskih ratova i rukovodilac Narodne odbrane, stari je vojnik Äija je jedina Å£elja da spase svoj narod u ovom burnom periodu njegove istorije. Antitevtonac po ubeÄenju, upoznat sa dosadaÅ”njim iskrenim drÅ£anjem italijanskih jedinica prema Srbima na okupiranim teritorijama i svestan da je ovo drÅ£anje praktiÄno u
suprotnosti - bar sluÅ£beno - s naÅ”om inostranom politikom, nastoji da svojim liÄnim uticajem otkloni svaku moguÄnost trvenja izmeÄu svog naroda i italijanskih jedinica, jer u naÅ”oj dobroduÅ”nosti vidi jedini put spaÅ”avanja SrbaĀ«. (Kao u bilj. 114).
5 Äetnici u Hrvatskoj 65
uputio svog emisara u Crnu Goru, u kolovozu 1941, da ga dovede na Ravnu goru.
MeÄutim, do toga nije doÅ”lo, po svoj prilici zato sto je BirÄanin veÄ napustio
KolaÅ”in.118 Taj podatak je, meÄutim, vaÅ£no navesti, jer Äe se MihailoviÄeva
namjera o angaÅ£iranju BirÄanina u dogledno vrijeme ostvariti.
Preostaje joÅ” da se vidi nije li BirÄanin doÅ”ao u Split po konkretnim uputama
britanske obavjeŔtajne sluţbe. Raspoloţiva dokumentacija zasad ne moţe sa
sigurnoÅ”Äu potvrditi takvu tezu, ali se ona ne moÅ£e sasvim otkloniti. Äinjenica je, naime, da je BirÄanin prije rata bio povezan sa britanskom obavjeÅ”tajnom
sluzbom.119
U svakom sluÄaju, BirÄanin i JevÄeviÄ su svoju politiÄku djelatnost u Splitu
zapoÄeli konkretnim dodirima i dogovorima s talijanskim vlastima. Na to veÄ
dovoljno ukazuje izjava koju su dali u spomenutom susretu sa De Matteisom, o
Äemu je obavijeÅ”ten GeneralÅ”tab talijanske vojske. Prema toj informaciji, BirÄanin i
JevÄeviÄ su osobito zagovarali potrebu talijanske okupacije istoÄne Bosne, jer je
sliÄan korak, koji su Talijani uÄinili reokupacijom drugih podruÄja NDH, po
njihovoj ocjeni naiŔao na priznanje i podrŔku srpskog stanovniŔtva. S druge strane,
za njih se okupacija nametala kao prijeko potrebna jer bi se time Ā»presjekla snaÅ£na
komunistiÄka aktivnost, koja je predodreÄena, ako potraje sadaÅ”nje stanje stvari, da
se Å”iri u veÄoj mjeri iz dana u dan i to sve intenzivnijeĀ«120 Oni su ta glediÅ”ta i zahtjeve joÅ” zduÅ”nije zagovarali u razgovoru s Vittorijem Castellanijem,
izaslanikom talijanskog Ministarstva vanjskih poslova pri komandi Druge armije, u
drugoj polovici listopada 1941. godine. Glavni dojam, koji je Castellani stekao, bilo
je BirÄaninovo i JevÄeviÄevo naglaÅ”eno isticanje njihove protalijanske orijentacije i
korigiranje nekih njihovih dotadaŔnjih suprotnih glediŔta. Na toj liniji oni su izrazili
spremnost za konkretne akcije uspostavljanjem i Ŕirenjem osobnih veza i dodira, uz
talijansko posredovanje. Prema BirÄaninovim rijeÄima, bilo bi to Ā»stvaranje mreÅ£e
centara sa osobama koje su mu ostale vjerneĀ«. Pri tome je posebno mislio na
angaÅ£iranje nekadaÅ”njih Älanova Narodne odbrane u koju su bile ukljuÄene i neke
druge organizacije. Naumio je, kako sam kaÅ£e, Ā»da upotrebi svoj stari ugled da bi
iskoristio nacionalistiÄki osjeÄaj koji leÅ£i u osnovi ustanka koji je buknuo u Srbiji,
da bi ponovno povratio izgubljeni autoritet i onda usmjerio cio pokret prema onoj politiÄkoj orijentaciji u koju on sam ima povjerenjaĀ«. Misli da bi njegova konkretna
akcija bila usmjerena prvenstveno prema Srbiji, alibi ona mogla imati i izvjesnog
uspjeha u Bosni i Hercegovini i Lici, te donekle u Sloveniji i Ā»u ponekom
pravoslavnom centru sjeverne HrvatskeĀ«.121
Za spomenute grupacije graÄanskih politiÄara kao i pojedince, dolazak
BirÄanina u Split imao je posebno znaÄenje. S obzirom i na svoju proÅ”lost, on je bio
objeruÄke doÄekan i prihvaÄen. Imao je i dosta znanaca u Splitu. To potvrÄuju i
talijanski izvori. BirÄanin je, naime, po dolasku u Split, bio najprije uhapÅ”en, a
Ā»mnoge liÄnosti srpsko-pravoslavnog svijeta angaÅ£irale su se u njegovu korist,
nudeÄi najÅ”ire garancije. MeÄu srpskim svijetom on se joÅ”
118 P a j o v i Ä, n. dj., 132. 119 Detaljnije o tome M a r j a n o v i Ä , n. dj., 19, 46, 77, 205 i d.
120 OpÅ”irnije P e t r o v i Ä, n. dj., 215 i d.
121 Isto.
66
uvijek smatra nacionalnim herojemĀ«.122 U svakom sluÄaju BirÄanin i JevÄeviÄ
zadobili su jak utjecaj u Odboru za pomoÄ izbjeglicama.123
S druge strane, Talijani su nastojali da BirÄanina i JevÄeviÄa Å”to prije i
efikasnije ukljuÄe u ostvarivanje svojih planova. Radilo se u prvom redu o tome da
se uz pomoÄ njih nastavi jaÄanje talijanskih pozicija medu naoruÅ£anim ÄetniÄkim
grupama. S jedne strane, radilo se o teţnji da se Ŕto viŔe proŔire dodiri i veze s
ÄetniÄkim rukovodiocima na pojedinim podruÄjima, kako bi se posredstvom njih
postizali konkretni dogovori o daljnjoj suradnji, tj. preuzimanju odreÄenih zadataka
i obaveza. S druge strane, Talijani su pokazali interes za ispitivanje moguÄnosti
suradnje s ÄetniÄkim snagama i izvan svog okupacionog podruÄja, ukljuÄujuÄi i
ispitivanje pozicije samog MihailoviÄa. Sve je, naime, bila snaÅ£na spoznaja da
MihailoviÄ stvara ÄetniÄki pokret kao jedinstvenu organizaciju, koja teÅ£i da
obuhvati sve dijelove Jugoslavije. BuduÄi da se taj pokret oslanja na zapadne
Saveznike, u prvom redu Veliku Britaniju, to se u njemu pojavljuje i sve veÄa
opasnost za pozicije okupacionih sila, pa je potreban Ŕto aktivniji odnos prema toj
pojavi. Daljnji, osobito vaţan momenat, bili su planovi angaţiranja Ŕto viŔe snaga u
borbi protiv NOP-a, koji je ocjenjivan kao sve veÄa opasnost. To Äe pitanje u skoroj
buduÄnosti poglavito zaokupiti Talijane u vezi s pitanjem odnosa prema ÄetniÄkom
pokretu.
Da su Talijani u relativno kratkom roku postigli odreÄene Å£eljene rezultate
zahvaljujuÄi upravo angaÅ£iranju BirÄanina i JevÄeviÄa, pokazuje ocjena generala
Dalmazza sredinom sijeÄnja 1942. On navodi da je njihov udio Ā»u saradnji za naÅ”e
ciljeveĀ« bio toliki da je omoguÄio Ā»da se proÅ”iri i produbi veÄ postojeÄa
obavjeÅ”tajno-politiÄka organizacijaĀ«, i to s obzirom na dva vaÅ£na momenta. Prvo -
mnoge ÄetniÄke voÄe Ā»odmah su ispoljile odluÄnije prijateljsko i otvoreno drÅ£anjeĀ«
kada su saznali za dodire izmeÄu komande Å estog korpusa i spomenutih osoba, dok
su do tada, iako u naÄelu naklonjene, Ā»odbijale da preuzmu konkretne obaveze ili da
jasno ispolje svoje namere i politiÄku orijentacijuĀ«. Drugo - posredstvom
TrifunoviÄa i JevÄeviÄa Ā»bilo je moguÄnoĀ«, kako istiÄe Dalmazzo, Ā»da se utvrde
kontakti sa generalom DraÅ£om MihailoviÄem, rukovodiocem preostalih
jugoslovenskih snaga i ÄetniÄko-nacionalistiÄkih formacija koje je London
nameravao da gurne protiv nas stvaranjem gerile, Äiji je razvoj mogao poprimiti
velike razmere i primorati nas na angaÅ£ovanje znaÄajnih snaga i sredstavaĀ«. 124
Dalmazzove konstatacije upuÄuju, dakle, na zakljuÄak da su Talijani u
BirÄaninu i JevÄeviÄu dobili znaÄajne poluge u voÄenju svoje politike prema
Äetnicima. Ovdje u prvom redu paÅ£nju privlaÄi pitanje uspostave posredne veze s
MihailoviÄem. MeÄutim, za samu ovu temu ono nije toliko zanimljivo s obzirom na
interes samih Talijana, koliko je vaţno za odgovor na pitanje o tome kada je ta veza
uspostavljena izmeÄu MihailoviÄa i BirÄanina, tj. ÄetniÄkog punkta u Splitu. U
svakom sluÄaju, s obzirom na Talijane, nije rijeÄ
122 Isto, 223. 123 U dokumentima NOP-a u to vrijeme taj se odbor naziva Srpski nacionalni komitet ili Srpski komitet. (Usp. izvjeÅ”taj Rade KonÄara, sekretara CK KPH, 22. X 1941. u Zborniku dokumenata NOR-a, V/1, 220 i Ā»NaÅ” izvjeÅ”tajĀ«, organ Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, 12. i20. X 1941.). 124 Kao u bilj. 114.
5* 67
o konkretnijoj vezi, Å”to potvrÄuje i Dalmazzova konstatacija. MoÅ£e se govoriti
samo o uvjetnoj vezi na obavjeÅ”tajnoj razini, tj. da su do MihailoviÄa doprle vijesti
njegovih potÄinjenih o BirÄaninovoj akciji u Splitu, meÄu ostalim i o njegovim
dodirima s talijanskim faktorima. Te vijesti moÅ£da joÅ” i nisu stigle do MihailoviÄa
do sredine sijeÄnja 1942, nego se Dalmazzova konstatacija mogla temeljiti na
izjavama BirÄanina i JevÄeviÄa da Äe se one prenijeti MihailoviÄu. U svakom
sluÄaju, talijanskim komandantima je dobrodoÅ”la ta okolnost, tj. da se u dodirima sa ÄetniÄkim vodama na pojedinim podruÄjima mogu pozivati na to Ā»da postoji
posredna veza sa generalom DraÅ£om MihailoviÄem - preko JevÄeviÄa i
TrifunoviÄaĀ«.125
Kako je istaknuto, ovom prilikom poglavito paÅ£nju privlaÄi druga konsta-
tacija, da su spomenute vijesti koje je dobio MihailoviÄ oznaÄavale zapravo
poÄetak njegove veze s BirÄaninom. Te su vijesti prenesene preko majora BoÅ”ka
TodoroviÄa, MihailoviÄevog komandanta ÄetniÄkih jedinica u istoÄnoj Bosni i
Hercegovini. O tome svjedoÄi TodoroviÄevo pismo BirÄaninu, 31. sijeÄnja 1942. U
njemu on piÅ”e da je Ā»sa najveÄim zadovoljstvom i prijatnim uzbuÄenjemĀ« sasluÅ”ao
izvjeÅ”taj o TrifunoviÄevu dotadaÅ”njem radu Ā»za srpstvo i Jugoslaviju u ovom ratuĀ«,
kao i o tome koliko je spreman dalje sluÅ£iti Ā»zajedniÄkom idealuĀ«. Obavijestio je
ujedno da Äe o tome pisati MihailoviÄu i od njega Ā»traÅ£iti instrukcijeĀ« za BirÄanina. IzvjeÅ”taj o BirÄaninu podnio je, pak, TodoroviÄu ÄetniÄki oficir Mutimir PetkoviÄ.
TodoroviÄ je obavijestio BirÄanina da Äe mu uputiti PetkoviÄa, koji je imenovan za
Ā»ÄetniÄkog izaslanika kod italijanske komandeĀ«, i koji Äe ga upoznati s poslovima
koje bi trebao obaviti.126 Iz toga bi se dalo zakljuÄiti da je PetkoviÄ veÄ bio
kontaktirao s BirÄaninom ili je o njegovu radu bio obavijeÅ”ten izravno od
JevÄeviÄa. Prva pretpostavka je manje vjerojatna, iako za nju ima odreÄenih
indicija. JevÄeviÄ, naime, u jednom svom kasnijem iskazu za britansku
obavjeÅ”tajnu sluÅ£bu navodi da im je, nakon njegova i BirÄaninova dolaska u Split,
Ā»doÅ”ao poruÄnik PetkoviÄ, liÄni predstavnik ÄetniÄkog vode DraÅ£e MihailoviÄa, sa
zahtevom da organizuju otpor Äetnika u Bosni i Hercegovini i DalmacijiĀ«.127 Iz
tog podatka proizlazi da je PetkoviÄ bio u Splitu veÄ krajem 1941. ili u prvoj
polovici sijeÄnja 1942. godine. BuduÄi da se to ne moÅ£e potkrijepiti nekim drugim izvorima, vjerojatnije je da je JevÄeviÄ mislio na neÅ”to kasniji PetkoviÄev dolazak u
Split, tj. u oţujku ili travnju 1942, kada je doista doŔao u Split a zatim i u sjevernu
Dalmaciju. Ostaje, dakle, sigurnija pretpostavka da je PetkoviÄ upoznat o BirÄaninu
i ÄetniÄkom centru u Splitu od samog JevÄeviÄ. To je moglo biti prilikom njihova
susreta u Mostaru ili Dubrovniku, gdje je JevÄeviÄ dolazio u vezi s pregovorima
koji su se vodili u sijeÄnju 1942. izmeÄu komande talijanskog Å estog korpusa i
komande ÄetniÄkih jedinica istoÄne Bosne i Hercegovine.128 Bio je to samo jedan
od pokazatelja JevÄeviÄevih
125 Isto. 126 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 144. 127 Arhiv Jugoslavije, Fond 110, fasc. 614, inv. 16391, Ā»SasluÅ”anje vojvode Dobroslava JevÄeviÄaĀ«, 5. XI 1945. 128 Pregovore je u ime TodoroviÄa vodio PetkoviÄ. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 114 i d.).
TodoroviÄ je u rujnu 1941. doÅ”ao u istoÄnu Bosnu kao opunomoÄenik MihailoviÄa, radeÄi na organiziranju Äetnika na tom podruÄju. Bio je prvi ÄetniÄki komandant koji je s Talijanima sklopio sporazum. Poginuo je 20. II 1942. prilikom napada jednog partizanskog
68
usluga koje je Äinio Talijanima. On je svakako bio jedan od najpokretljivijih
ÄetniÄkih rukovodilaca. S posebnom talijanskom propusnicom Äesto je odlazio iz
Splita u razliÄite krajeve koje je obuhvaÄalo podruÄje talijanske Druge armije.
Komandant te armije general Ambrosio naziva ga Ā«nas konfident nastanjen u
SplituĀ«.129 Iz poÄetka te njegove djelatnosti karakteristiÄan primjer bili su
razgovori koje je krajem prosinca 1941. vodio u Splitu s ustaŔkim logornikom
Poljakom. Ti razgovori ne privlaÄe u prvom redu paÅ£nju po tome Å”to bi se radilo o
prvom kontaktu JevÄeviÄa s predstavnicima ustaÅ”kog reÅ£ima, nego po tome Å”to ih je
JevÄeviÄ zapravo vodio u funkciji talijanskog obavjeÅ”tajca. JevÄeviÄ je, naime,
obavijestio talijansku komandu da Äe doÄi do tih razgovora i da bi bilo uputno da ih
Talijani prisluŔkuju. Svakako je taj momenat i utjecao na sadrţaj i tok razgovora
izmeÄu JevÄeviÄa i Poljaka, koji se predstavio kao PaveliÄev izaslanik. Poljak je u
prvom redu htio privoliti JevÄeviÄa na sklapanje sporazuma o suradnji izmeÄu
Äetnika i ustaÅ”kog reÅ£ima, izjavljujuÄi pri tome izvjesno nezadovoljstvo ustaÅ”kih
krugova talijanskom politikom.130 Tako tempiran razgovor mogli su Talijani
primiti kao dokaz protutalijanske propagande za koju je odgovorno ustaŔko
vodstvo.l3l U svakom sluÄaju, JevÄeviÄev razgovor s Poljakom ocijenjen je kao
usluga Talijanima, a i on sam imao je odreÄeni cilj. Htio je, kako sam kaÅ£e, Ā«da
ubedi Talijane da ih Nemci i ustaÅ”e Å£ele izgurati sa BalkanaĀ«, a sve u interesu
Ā«talijansko-ÄetniÄkog zbliÅ£avanjaĀ«.132
U Splitu su se, s obzirom na prikazano stanje, posebno reflektirali i problemi
odnosa NOP-a i Äetnika, kao i onih elemenata koji su svoju jugonacionalistiÄku
orijentaciju vezali uz politiku emigrantske vlade, pa se time pribliţavali poziciji D.
MihailoviÄa. Svakako je konaÄni razlaz rukovodstva NOP-a i MihailoviÄa imao u
vezi s tim posebnog odjeka i utjecaja.
Vrhovni Å”tab je na poÄetku prosinca obavijestio Glavni Å”tab Hrvatske o
oruÅ£anom sukobu partizanskih snaga s Äetnicima D. MihailoviÄa i o njegovoj
stvarnoj ulozi. Informirao je o konferencijama predstavnika Vrhovnog Ŕtaba i
MihailoviÄa te o izvjesnim sporazumima koje je MihailoviÄ iznevjerio. U vezi s tim
doÅ”la su do izraÅ£aja MihailoviÄeva glediÅ”ta oko pojedinih bitnijih pitanja. U prvom
redu nije prihvatio formiranje zajedniÄkog operativnog Å”taba te je odbio da se
Ā«formira civilna vlast, koja bi poduzela na osloboÄenom teritoriju
bataljona na njegov Å”tab kod Nevesinja. Prema nekim podacima, u sklopu MihailoviÄeva strategijskog plana o daljnjem jaÄanju i Å”irenju ÄetniÄkih snaga, TodoroviÄ je trebao preuzeti Ā»zadatak da prodre prema Hercegovini i poslije prema Splitu i sjevernoj DalmacijiĀ«. (Z d r a v k o A n t o n i Ä, Ustanak u istoÄnoj i centralnoj Bosni 1941, Beograd 1973, 280).
129 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 12. LuÄko redarstvo NDH u Dubrovniku obavijestilo je 27. VI 1942. Å¢upsku redarstvenu oblast u Dubrovniku, da je toga dana JevÄeviÄ otputovao redovnom brodskom linijom u Split, s putnim ispravama koje su mu 13. II 1942. izdale talijanske vlasti. U ispravama piÅ”e da mu je zanimanje Ā»,ÄetnikĀ«. (AIHRPH, NG, inv. br. 19078).
130 Snimak razgovora objavljen u Zborniku dokumenata NOR-a, XIII/2, 12-18. 131 Ocjenu tih razgovora, koju je dao GeneralÅ”tab talijanske vojske, 24. I 1942. usp. u NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 499-500. 132 Kao u bilj, 127. Za svoje usluge JevÄeviÄ je od Talijana dobivao protuusluge. Tako je npr.
talijanska prefektura u Splitu uputila 23. II 1942. molbu guverneru za Dalmaciju da odobri izdavanje pasoÅ”a JevÄeviÄu za putovanje u Italiju (Parma, Milano, Torino), a to mu talijanska komanda odobrava Ā»kao nagradu za uÄinjene uslugeĀ«. (Tekst ovog i nekih drugih dokumenata koji se upotrebljavaju u ovoj knjizi, dobila sam od Mladena PlovaniÄa, na Äemu mu najljepÅ”e zahvaljujem).
69
sve potrebne mjere za normalizaciju Å£ivotaĀ«. Posebno je pak bila vaÅ£na obavijest da
je MihailoviÄ prekrÅ”io sporazum o nenapadanju te da su ÄetniÄki odredi poÄeli
napadati partizanske snage. Na taj naÄin MihailoviÄevi Äetnici, Ā»koji se nazivaju i
koje naziva londonska vlada 'redovnom vojskom Kraljevine Jugoslavije', zapoÄeli
su toga momenta otkrivenu bratoubilaÄku borbu i otvorili su frontu okupatorimaĀ«. U
vezi s tim Vrhovni Å”tab je u svojoj obavijesti zakljuÄio: Ā»Danas je jasno zbog Äega
je DraÅ£a MihailoviÄ napao i zbog Äega je odbijao naÅ”e apele. Kod zarobljenih oficira DraÅ£e MihailoviÄa i u ÄetniÄkim Å”tabovima koje su zaposjele partizanske Äete, bili
su naÄeni dokumenti po kojima se vidi: a) Da je DraÅ£a MihailoviÄ sluÅ£io dvojici
gospodara. ObeÄavao londonskoj vladi na svoj naÄin, davao laÅ£ne informacije i tako
dobio od londonske vlade priznanje kao vrhovnog komandanta oslobodilaÄkih Äeta
u Srbiji. b) Istodobno je bio povezan s Nijemcima, od kojih je dobivao novac za 'boj
protiv komunizma', to jest, za boj protiv oslobodilaÄkog pokreta u SrbijiĀ«. . .
IstiÄuÄi da su spomenuti dogaÄaji Ā»djelo reakcionarnih velikosrpskih
elemenataĀ«, Vrhovni Å”tab je apelirao na rukovodstvo NOP-a u Hrvatskoj da svim
silama radi na Ā»uÄvrÅ”Äenju jedinstvene oslobodilaÄke borbeĀ« i tako sprijeÄi
Ā»moguÄnost sliÄnih dogaÄajaĀ« na svom podruÄju. PrenoseÄi te informacije i
smjernice Vrhovnog Ŕtaba, Glavni Ŕtab je formulirao direktivu svojim jedinicama:
Ā»Po ovome treba odmah obavijestiti sve podreÄene vam komande i raskrinkati izdajniÄku ulogu DraÅ£e MihailoviÄa i sliÄnih. Potrebno je svim silama nastojati da
se sliÄne pojave ne bi odigrale i na teritoriju ovog G. Å . Treba svim silama nastojati
da ne doÄe do sukoba s Äetnicima i do bratoubilaÄke borbe, koja bi posluÅ£ila samo
naŔem neprijatelju. S druge strane, treba sto prije organizovati dobni obavjeŔtajnu
sluÅ£bu da se sprijeÄi uvlaÄenje izdajniÄkih elemenata u naÅ”e partizanske redove.
Vodstvo partizanskih Äeta mora biti povjereno isprobanim i pouzdanim drugovima.
Trebamo biti svjesni toga da Äe odnos Äetnika i ostalih naÅ”ih saveznika prema nama
ovisiti u prvom redu o snazi i unutraÅ”njoj ÄvrstoÄi partizanskih jedinica. To znaÄi da
naÅ”e nastojanje za stvaranje Å”irokog nacionalnog fronta mora iÄi paralelno sa
energiÄnim unutraÅ”njim ÄiÅ”Äenjem i uÄvrÅ”ÄivanjemĀ«.133
U pismu Å”to ga je krajem prosinca ili na poÄetku sijeÄnja 1942. uputio
Centralnom komitetu KP Hrvatske, Tito je dao ovu ocjenu sukoba vodstva NOP-a i ÄetniÄkog pokreta D. MihailoviÄa: Ā«Postavlja se pitanje zaÅ”to je moralo do toga
sukoba doÄi, kada je i vama poznato da smo mi s DraÅ£om MihailoviÄem imali
izvjestan sporazum i smatrali ga donekle naŔim saveznikom. Kada se dobro
analizira Äitav sluÄaj DraÅ£e MihailoviÄa, onda se jasno vidi da je DraÅ£a MihailoviÄ
bio ona rezerva neprijatelja u naÅ”oj pozadini koja je nama iza leÄa trebala zadati
smrtonosni udarac. Mi imamo sve dokumente u ruci iz kojih se vidi da je Draţa
MihailoviÄ, s jedne strane, imao stalne veze preko svojih oficira s NediÄem, a s
druge strane, preko svoje emisione stanice i dvojice izaslanika engleske vlade imao
vezu s Londonom. Otuda se jasno vidi da je i jugoslovenska vlada u Londonu, isto
kao i NediÄ i Nijemci, rijeÅ”ila da nas likvidira i uniÅ”ti. Uporna propaganda na
londonskom radiju, populariza-
133 Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 86-89.
70
cija DraÅ£e MihailoviÄa kao vrhovnog komandanta svih oruÅ£anih snaga u Jugoslaviji,
razne laÅ£ne vijesti toga radija o navodnim borbama Äetnika protiv Nijemaca jasno
potvrÄuju konstataciju da su i londonska vlada i Äitava reakcija u Srbiji zajedno s
okupatorima radili u istom cilju: da nas uniÅ”teĀ«.134
Pripreme za suradnju s predstavnicima pojedinih graÄanskih stranaka
Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju zapoÄeo je izradom nacrta platforme JNOF-a
u kolovozu 1941. IstiÄuÄi da je Ā»borba svih iskrenih rodoljubaĀ« na osnovi JNOF-a Ā»jedini put ka nacionalnom osloboÄenju naÅ”ih potlaÄenih narodaĀ«, u Platformi se
posebno naglaÅ”avalo ovo: Ā»Pripadnost raznim politiÄkim strankama i strujama, kao i
nacionalna i vjerska raznolikost ne smije nipoÅ”to biti prepreka u zajedniÄkoj borbi
protiv zajedniÄkog neprijatelja stranih faÅ”istiÄkih osvajaÄa i njihovih domaÄih slugu
ustaÅ”a i drugih, koji bi bili spremni pod bilo kojom izlikom sluÅ£iti tuÄinu. Lojalna
saradnja unutar jedinstvenog narodnooslobodilaÄkog fronta je osnovni preduvjet
uspjeÅ”ne borbe i pobjedeĀ«. Radi sto uspjeÅ”nije oruÅ£ane borbe, u Platformi je
istaknuto da je potrebno Ā»za cijelu Dalmaciju osnovati u Splitu odbor jedinstvenog
nacionalnog oslobodilaÄkog fronta, a po svim mjestima osnovati mjesne odbore. Ovi
odbori treba da budu sastavljeni od predstavnika svih klasa, politiÄkih grupa i
stranaka, kao i pojedinih veÄih i manjih druÅ”tava itd.Ā«135
U ostvarivanju te akcije, Pokrajinski komitet je teÅ£io da doÄe u dodir s predstavnicima pojedinih graÄanskih stranaka. Osim susreta s vodeÄom grupom iz
HSS-a, doŔlo je u kolovozu i do razgovora s poznatijim pojedincima, nekadaŔnjim
Älanovima JNS i JRZ, od kojih su neki tada djelovali preko odbora za pomoÄ
izbjeglicama. Najprije je doŔlo do susreta predstavnika Pokrajinskog komiteta s
Urukalom i Antom KovaÄiÄem-Å ibiÅ”kinom, lijeÄnikom iz Splita. U ime PK susretu
su prisustvovali Ivan LuÄiÄ LavÄeviÄ i Marin KrstuloviÄ. U svojim sjeÄanjima,
Vicko KrstuloviÄ, tada politiÄki sekretar PK, u vezi s tim susretom navodi ovo:
Ā»VeÄ prilikom prve izmjene misli naÅ”i su predstavnici zapazili da Urukalo i njegovi
suradnici nisu doÅ”li da pregovaraju. Oni nisu bili ni za kakav zajedniÄki front u
kojemu bi sve stranke bile zastupljene s jednakim pravima. Urukalo je izriÄito
naglaŔavao da su oni, tj. njegov takozvani Srpski odbor, ti koji treba da daju znak za
ustanak, ali da se tako neÅ”to treba Äekati. S druge strane, oni su naÅ”ega predstavnika LavÄeviÄa oÅ”tro napali zbog akcija koje protiv Talijana poduzimaju aktivisti NOP-a,
govoreÄi da je to beskorisno slanje ljudi u smrtĀ«.136
Iako, dakle, taj susret nije imao uspjeha, Pokrajinski komitet je dalje nastojao
uspostaviti dodire i s pojedincima Ā»jugonacionalistimaĀ«. Pokazalo se, meÄutim, da ti
dodiri ne mogu rezultirati nekom aktivnijom suradnjom. NajviŔe dokle su pojedinci
iŔli bilo je verbalno izjaŔnjavanje za podrŔku otporu.137 Medu ostalim, doŔlo je i do
dodira s JevÄeviÄem i BirÄaninom, no ti
134 J o s i p B r o z T i t o , Sabrana djela, sv. 8, Beograd 1979, 60. 135 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 1, 79-84. 136 V i c k o K r s t u l o v i Ä , Ā»Dalmatinsko ljeto 1941, Ā»VjesnikĀ«, 9. VI 1971. Spomenutom sastanku su zajedno s Urukalom i KovaÄiÄem prisustvovala i dva bivÅ”a viÅ”a oficira jugoslavenske vojske. (Usp. i G i z d i Ä, Dalmacija 1941, n. dj., 295). 137 K r s t u l o v i Ä, n. dj., u bilj. 136. U svojim sjeÄanjima Zdenko Å tambuk navodi da je od PK
takoÄer bio odreÄen da doÄe u dodir sa pojedinim graÄanskim politiÄarima u Splitu. Tako se u rujnu 1941. sastao s Nikom BartuloviÄem, knjiÅ£evnikom i bivÅ”im poslanikom JRZ. Ā»BartuloviÄ je
71
"
su susreti samo potvrdili dotad steÄene spoznaje.138 VeÄ u svom izvjeÅ”taju, Centralnom komitetu KPH, 19. rujna, Pokrajinski komitet je ocjenjivao da Ā»velikosrpski i reakcionarni elementi u Splitu unose rascjep meÄu partizane, saraÄuju s okupatorima i vrÅ”e otvorenu izdajuĀ«.139 U svojoj daljnjoj politiÄkoj akciji partijsko Äe rukovodstvo sve viÅ”e razotkrivati drÅ£anje tih snaga, kojima je, meÄu ostalim, jedan od glavnih ciljeva bilo suzbijanje utjecaja KP. PrateÄi paÅ£ljivo kretanje i djelatnost glavnih pripadnika te grupacije (BirÄanin, JevÄeviÄ, Urukalo, GraiÄ, BuiÄ), razotkrivala se sve viÅ”e njihova povezanost s talijanskim okupatorom. Sekretar CK KPH Rade KonÄar, koji se tada nalazio u Splitu, u svom izvjeÅ”taju Centralnom komitetu KPH, 22. listopada 1941, pisao je da su se oni Ā»dogovorili s Talijanima da Äe im pomoÄi pri uguÅ”ivanju nemira, koji su nastali u Lici, Bosni i drugim dijelovima Hrvatske okupiranim od Talijana. U tu svrhu su oni otputovali na teren Like i BosneĀ« .140 Ipak su moguÄnosti za dodire i dalje bile otvorene od strane Pokrajinskog komiteta. Pokazalo se, meÄutim, da je suprotna strana u prvom redu bila zainteresirana za ispitivanje situacije i dobivanje odreÄenih informacija.141
U daljnjem razvoju dogaÄaja Pokrajinski komitet se sve konkretnije suoÄavao s tim problemima. S jedne strane, radilo se moguÄnostima ukljuÄivanja pristaÅ”a bivÅ”ih graÄanskih stranaka na programu JNOF-a, a s druge, o suoÄavanju s Äinjenicom da pozicije ÄetniÄkih elemenata sve viÅ”e jaÄaju u sjevernoj Dalmaciji. ObjaÅ”njavajuÄi probleme pokretanja oruÅ£ane borbe u Dalmaciji - nakon kritike koju mu je uputio CK KPH zbog neuspjelog organiziranja prvih partizanskih odreda u kolovozu - Pokrajinski komitet je posebno nastojao ukazati na neke specifiÄnosti situacije u Dalmaciji u usporedbi s drugim podruÄjima. Ā»Mi se u Dalmaciji ne nalazimo u istoj situaciji kao i ostali dijelovi naÅ”e zemlje. Kod nas je bila taktika talijanskih okupatora ne zaoÅ”triti odnose s narodom, tj. taktika laviranja i popuÅ”tanja. Drugo, vodstva svih graÄanskih stranaka, naroÄito HSS, bila su na liniji pasivnih
odgovorioĀ», navodi Å tambuk, Ā»da su oni (njegova nacionalistiÄka grupa) spremni da podrÅ£e otpor svim
sredstvima, osim oruÅ£ane borbe, za koju joÅ” nije vrijeme, jer Äe izazvati teÅ”ke represalije okupatora. Treba
poÄekati, rekao je on, vrijeme kada Äe suradnja sa Saveznicima omoguÄiti opÄi otpor koji Äe biti efikasan i
neÄe zahtijevati mnogo Å£rtava. Oni, rekao je BartuloviÄ, nemaju niÅ”ta protiv toga da komunisti vode
oruţanu borbu i da snose sve posljedice takve aktivnosti, oni su spremni da u granicama svojih
moguÄnosti takvu borbu pomaÅ£u, ali ne mogu u nju uÄi i ne mogu za nju snositi pred historijom
odgovornost, jer smatraju da je preuranjenaĀ«. (Å t a m b u k , Ā»U povodu memoara V. KrstuloviÄa
'Dalmatinsko ljeto 1941', Ā»VjesnikĀ«, 24. VI 1971).
138 KrstuloviÄ, n. dj. u bilj. 136 i G i z d i Ä, Dalmacija 1941, n. dj., 295.
139 Zbornik dokumenata NOR-a, VII, 92.
140 Zbornik dokumenata NOR-a, VII, 220. TakoÄer usp. izvjeÅ”taj PK KPH za Dalmaciju, 10. X
1941. (na i. mj., 186). O tome je u svom uvodniku pisao i Ā»NaÅ” izvjeÅ”tajĀ«, 20. X 1941, br. 106.
141 Tako je sredinom prosinca 1941. doÅ”lo u Solinu do razgovora izmeÄu Jure Vrcana, jednog od
prvaka bivŔe JNS u Splitu, i jednog pukovnika bivŔe jugoslavenske vojske s predstavnicima tamoŔnjeg
rukovodstva organizacije KPH Drage GizdiÄa i Stipe MarkoviÄa. Razgovori su se vodili sa znanjem i
odobrenjem Pokrajinskog komiteta. Ā»Iako se oni 'dive' naÅ”oj borbiĀ«, zapisao je GizdiÄ, Ā»ipak su izjavili,
da je u borbu joÅ” prerano iÄi i da treba saÄekati dok proÄe zima, pa Äe onda skupa s nama. Iz razgovora,
koji je trajao preko tri sata, moglo se zakljuÄiti: da oni nisu odluÄni da idu s nama - partizanima i
komunistima; da nisu odluÄni da se tuku protiv faÅ”istiÄkih okupatora. Svrha njihova dolaska u Solin viÅ”e
je u tome da se iz 'prve ruke' pobliţe informiraju o stanju na terenu. Nije ih teŔko bilo raspoznati kao
pristaÅ”e DraÅ£e MihailoviÄa, iako oni to u razgovoru nisu isticali. Jednom rjeÄju, PK je bio u pravu kad je
poruÄio, da od ovih razgovora ne oÄekujemo mnogoĀ«. (G i z d i Ä, Dalmacija 1941, n. dj., 442-443).
.
72
dodira prema okupatoru uprkos svim naŔim nastojanjima. Zatim sve izbjeglice iz
naÅ”e Äitave zemlje, koje su doÅ”le u Dalmaciju, veÄinom u Split, nisu samo nastojale
da s okupatorom odrţavaju mirne i pasivne veze, nego su sklopile kompromis. Osim
toga moramo joŔ naglasiti, da kod nas ne ţivi pravoslavni element, kojemu je u
drugim dijelovima Hrvatske voda doŔla do grla i koji je u takvom poloţaju, da treba
da brani svoj ţivot i opstanak. Ti pravoslavni elementi, koji su pobjegli pred
ustaŔkim krvolocima u Ŕumu, da spase svoj ţivot, zaista su spremni za borbu, ali se nalaze u rajonima kod Livna i Knina, gdje su naŔe partijske organizacije vrlo slabe
ili ih uopÄe nema. Taj pravoslavni elemenat bio je pod jakim utjecajem
velikosrpskih stranaka i nama nije bilo lako, da im se u tako kratko vrijeme stavimo
na Äelo i da taj element organiziramo za borbu protiv ustaÅ”a i okupatoraĀ« .142
Svakako su ta pitanja poÄela privlaÄiti joÅ” veÄu paÅ£nju nakon upoznavanja s
obavjeÅ”tenjem Vrhovnog Å”taba o razlazu s D. MihailoviÄem. To obavjeÅ”tenje, koje je
Glavni Ŕtab NOP odreda Hrvatske uputio 1. prosinca 1941, Pokrajinski komitet je
dobio sredinom prosinca. U drugom pismu Centralnom komitetu KPH, 20. prosinca,
Pokrajinski komitet je javio da je primio to obavjeŔtenje, te da je ono umnoţeno i
dostavljeno svim partijskim organizacijama u Dalmaciji Ā»tako, da se svi Älanovi
upoznaju s naÅ”im odnosom prema Äetnicima, kao i s ulogom samog DraÅ£e
MihailoviÄaĀ«. Zanimljiv je i podatak da je PK odluÄio da se sadrÅ£aj tog dokumenta joÅ” ne objavljuje javno, preko Ā»NaÅ”eg izvjeÅ”tajaĀ«, Ā»S obzirom na to Å”to je moskovski radio
u zadnjim danima nekoliko puta javljao, da su u Jugoslaviji u toku velike borbe protiv
okupatora pod vodstvom DraÅ£e MihailoviÄaĀ«. RijeÄ je, dakle, o vijestima koje su
mogle stvarati zabunu i dezorijentaciju.143
U samom Splitu daljnja akcija je pojaÄana u vezi s pripremama za osnivanje
NarodnooslobodilaÄkog odbora. Na tom pitanju Pokrajinski komitet je mogao
ispitati eventualne promjene u dotadaÅ”njem drÅ£anju predstavnika bivÅ”ih graÄanskih
stranaka. Pod prvim dojmom konstatirano je da Ā»nacionalistiĀ«, pod kojima su se
razumijevali u prvom redu predstavnici JRZ i ]NS, nisu protiv osnivanja NOO, da
Ā»politiÄki odobravaju i oruÅ£ane akcije te su spremni pruÅ£iti materijalnu pomoÄ za te
akcije, ali ne Å£ele uÄestvovati u tim akcijamaĀ«.144 ZakljuÄuje se da su Ā»nacionalisti
uÄinili vrlo malo za NarodnooslobodilaÄku frontuĀ«, ali se ukazuje i na oÅ£ivljavanje akcije pojedinih elemenata. Ta akcija privlaÄi paÅ£nju upravo po tome Å”to pokazuje
da ti elementi nisu ravnoduÅ”ni prema narodnooslobodilaÄkom pokretu, u Äijem
jaÄanju vide sve veÄu opasnost za buduÄnost. U vezi s tim izraÅ£avaju i glediÅ”te da je
potrebno pristupati u NOP radi njegova daljnjeg usmjeravanja.145 Posebna je
142 Zbornik dokumenata NOR-a. V/2, 214. Pismo CL KPH, 20. XII 1941. 143 Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 218. 144 Isto, 222. 145 To je glediÅ”te doÅ”lo do izraÅ£aja u letku nacionalistiÄkih elemenata pod naslovom Ā»NaÅ”i odnosi prema komunistimaĀ«, objavljenom potkraj 1941. ili poÄetkom 1942. god. UpoznajuÄi Centralni komitet KPH s pojavom tog letka, Pokrajinski komitet citira njegov zavrÅ”etak, koji glasi: Ā«Savjetujemo, da svi oni Å”kolovani pojedinci, koji ne pripadaju komunizmu, pristupe istome, da lojalno i savjesno saraÄuju, kako bi se time izbjegla revolucionarna pretjeranost i od starog poredka zaÅ”titilo one Å”to treba zaÅ”tititi. Ako to ne uÄinimo doÅ£ivjet Äemo nakon tragedije robovanja tuÄinu, tragediju graÄanskog rataĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, V/3, 91, izvjeÅ”taj od 20. I 1942). .
73
paţnja poklonjena dodirima s bivŔim jugoslavenskim oficirima, kojih je u Splitu,
prema nekim podacima, bilo oko Äetiri stotine. Ti su dodiri pokazali da je ta
grupacija uglavnom formalno podrÅ£avala narodnooslobodilaÄku borbu, ali je bila
vidljiva i tendencija ukljuÄivanja u nju s posebnim ciljevima. Prema ocjeni
Pokrajinskog komiteta, sredinom prosinca, ti su oficiri Ā»sporazumni u svakoj formi
saraÄivati s nama, a naroÄito su voljni liÄno uÄestvovati u partizanskim borbama. Oni vide i priznaju, da predstavljamo snagu, kojoj ne mogu pobjeÄi i zbog toga nas
traţe i ţele sa nama pregovarati. Ali ne zbog toga Ŕto im je sloboda naroda na srcu,
te se ţele angaţirati u borbi protiv okupatora, nego Ŕto nas ţele iskoristiti i kasnije
se, u odluÄnom trenutku oboriti na nas, zajedno s drugima. To primjeÄujemo ovdje
sasvim jasnoĀ«.146
U ostalim mjestima Dalmacije dodiri sa spomenutim elementima mogu se
svesti tek na nekoliko usamljenih primjera.147 Glavna je, meÄutim, paÅ£nja izvan
Splita bila posveÄena sjevernoj Dalmaciji. U analizi situacije na tom podruÄju
Pokrajinski komitet je konstatirao prevlast Äetnika, ali je ukazivao na moguÄnosti
koje treba iskoristiti da se njihov utjecaj suzbije. Posebno je ukazao na ţestoku
propagandno-politiÄku akciju Äetnika protiv komunista, da se kod stanovniÅ”tva
stvori Å”to veÄa odbojnost prema njima. Navode se glavna obiljeÅ£ja situacije na tom podruÄju: a) ÄetniÄki odredi su Ā»pasivni i prema sporazumu s Talijanima ne vrÅ”e
nikakve akcijeĀ«; b) I dalje Ā»jak utjecaj imadu velikosrpski elementiĀ«; c) Zbog
oţivljavanja rada partijske organizacije vidljivije se mijenja raspoloţenje u srpskom
stanovniÅ”tvu. OpaÅ£a se Ā»da velikosrpski voÄe sve viÅ”e gube povjerenje srpskih
masa i da mase proziru njihovu protunarodnu politiku i izdajniÄku uloguĀ«.
IzvjeÅ”tavajuÄi o tome Centralni komitet KPH, Pokrajinski komitet je postavljao
pitanje o tome Ā»kakav stavĀ« da se zauzme prema Äetnicima u daljnjoj akciji.
PozivajuÄi se na spomenuto obavjeÅ”tenje o razlazu s MihailoviÄem i na Äinjenicu
da ÄetniÄki voÄe u prvom redu vode borbu protiv NOP-a, Pokrajinski komitet je
ipak izraÅ£avao obzire, postavljajuÄi pitanje: Ā»Je li moguÄa saradnja s njima, i da li
je cjelishodno pozvati ih na saradnju radi masa koje joÅ” idu za njima, ili je sve to
suviÅ”no i ostaje samo meÄusobno obraÄunavanjeĀ«. U vezi s tim Pokrajinski komitet je izraÅ£avao miÅ”ljenje da bi bilo u interesu NOB-a da se uputi Ā»poziv na saradnjuĀ«.
Ā»Nemamo iluzije u BogunoviÄa, ÄujiÄa i dr., nego zbog masa koje im joÅ” vjeruju i
koje ih ujedno poÄinju da napuÅ”taju. Mi smo miÅ”ljenja da treba uputiti javan poziv
masama na saradnju, a isto tako, doÄi u direktan dodir s njihovim voÄama i predati
im ponuduĀ«.148
OdgovarajuÄi na ta glediÅ”ta, Centralni komitet KPH je u prvom redu istakao da
ne moÅ£e biti govora o neposrednim pregovorima s Äetnicima i njihovim voÄama,
jer su se oni otvoreno svrstali na stranu okupatora. IstiÄuÄi da su Äetnici u Srbiji
Ā»prekrÅ”ili sporazum i s leÄa napadali partizanske odredeĀ«, CK KPH je upozoravao
da se ta njihova djelatnost ne ograniÄava samo na to podruÄje, jer Ā»Äetnici u Lici,
Dalmaciji itd. saraÄuju s okupatorima isto onako kao i Äetnici u Srbiji i BosniĀ«.
Vidljive su i njihove veze s NediÄevom vladom u Srbiji i s jugoslavenskom izbjegliÄkom vladom. Zbog
146 Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 222. i Vl3, 91. 147 Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 223. 148 Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 286-287, izvjeŔtaj od 27. XII 1941.
74
toga Ā»nikakvi lokalni obziri ne mogu diktirati saradnju s tim izdajicama i
plaÄenicima okupatoraĀ«. Ne moÅ£e se, dakle, govoriti o upuÄivanju predstavnika na
pregovore ÄetniÄkim voÄama, nego daljnju politiÄku akciju treba usmjeriti na rad u
samom stanovniÅ”tvu. Glavna je zadaÄa razotkrivanje spomenute uloge Äetnika.
Treba se neposredno obraÄati srpskom stanovniÅ”tvu Ā»da ih napusti, da obraÄuna s
njima i da se pridruÅ£i partizanskom pokretu i narodno-oslobodilaÄkoj borbi (. . .)Ā«.
U vezi s tim CK KPH je isticao da je sliÄna situacija i u Lici i na Kordunu, ali da se
tamo Ā»veÄ provodi kurs likvidacije ÄetnikaĀ«.149
U meÄuvremenu je u Dalmaciji, poglavito u Splitu, pojaÄana propagandno-
politiÄka akcija protiv Äetnika. Ā»NaÅ” izvjeÅ”tajĀ» je krajem sijeÄnja 1942. objavio veÄi
dio sadrÅ£aja obavjeÅ”tenja Vrhovnog Å”taba o razlazu sa D. MihailoviÄem. U vezi s
tim organ Pokrajinskog komiteta je zakljuÄivao da istu ulogu vrÅ”e i Äetnici u Bosni,
Lici i Dalmaciji. NavodeÄi imena ÄetniÄkih voÄa NovakoviÄa Longa, BogunoviÄa,
BujiÄa, BrkoviÄa, PopoviÄa, list je isticao da oni Ā»javno saraÄuju s talijanskim
okupatorimaĀ« te su se po tome svrstali meÄu one koji su izdali
narodnooslobodilaÄku borbu. Kao konkretan primjer takvog drÅ£anja navodi se
ulazak talijanske vojske bez otpora u Drvar, jer su Ā»ÄetniÄki voÄe prema sporazumu
s Talijanima, napustili poloÅ£aje koji brane prilaz k DrvaruĀ«. Kao drugi primjer
navodi se uloga Paje PopoviÄa prilikom prebacivanja grupe boraca Å ibenskog
partizanskog odreda na podruÄje Drvara.150
Posebna je paÅ£nja bila posveÄena razotkrivanju uloge Ā»jugoslavenskih
nacionalistaĀ«, tj. ukazivanju na povezanost dijela te grupacije s ÄetniÄkim pokretom.
Ā»Nas izvjeÅ”tajĀ« je poÄetkom veljaÄe 1942. ukazivao na njeno politiÄko drÅ£anje ovim
rijeÄima: Ā»Od postanka Jugoslavije nacionalisti su u toku 20 godina potpomagali
sve velikosrpske reţime. Jedni su to radili iz uvjerenja da je centralizam Beograda
neophodan za odrţanje Jugoslavije; drugi, uglavnom gospodarski krugovi, da bi
osigurali svoje interese i privilegije, koje su pokrivali idejom jugoslavenstva.
Tokom godina su Äas jedna, Äas druga grupacija jug. nacionalista, odnosno njihovi
predstavnici uÄestvovali u velikosrpskim vladama, koje su oslanjajuÄi se na njih
provodile svoju politiku u naÅ”im krajevima. Nacionalisti ne samo da nisu koraÄali
zajedno sa hrvatskim narodom u njegovoj borbi za ravnopravnost protiv
velikosrpske hegemonije, nego su podrţavali stanje koje je odgovaralo interesima
velikosrpske gospode i uţeg kruga svojih pristaŔa. Njihov je stav prema borbi
hrvatskog naroda bio negativanĀ«. UkazujuÄi Ā«da nacionalisti imaju i danas dodirnih
taÄaka sa velikosrpskim elementima, a jedan dio njih je u najtjeÅ”njim odnosima s
ÄetnicimaĀ«, Ā»Nas izvjeÅ”tajĀ« je zakljuÄivao da je to pitanje odnosa Ā»od velikog
znaÄaja i zato je nuÅ£no stvar osvijetlitiĀ«. Kao prvi momenat koji ukazuje da Ā»postoji
idejno politiÄka srodnost meÄu jug. nacionalistima i ÄetnicimaĀ« upozorava se na
karakter i ciljeve njihovih projekata ureÄenja Ā»druge JugoslavijeĀ«, tj. poslije rata.
Ā»NaÅ” izvjeÅ”tajĀ« istiÄe da u tim projektima Ā»nema ni rijeci o demokratskim pravima i
samostalnosti pojedinih naroda
149 AIHRPH, KP-7/72, pismo CK KPH, 8. II 1942. 150 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 48-51.
75
JugoslavijeĀ«. Kao drugi momenat navodi se Ā«stav pojedinih predstavnika
nacionalista napram Hrvatima i Hrvatskoj seljaÄkoj stranciĀ« i zakljuÄuje Ā»da je
istovjetan sa stavom velikosrpskih reakcioneraĀ«. RijeÄ je o tome da ti Ā»nacionalisti
identifikuju sve pristaÅ”e HSS i Hrvate uopÄe sa razbojniÄkim ustaÅ”kim bandama
PaveliÄa. Iz ovakvog shvatanja proizlazi da je iskljuÄena bratska saradnja srpskog i
hrvaskog naroda za svoje osloboÄenje. Ovakav stav prema Hrvatima izaziva
Å”ovinistiÄku mrÅ£nju kod Srba i objektivno bi doveo do bratoubilaÄke borbe izmeÄu Hrvata i SrbaĀ«. U vezi s tim posebno se ukazivalo na ulogu onih pojedinaca koji
nastupaju kao predstavnici te grupacije i koÄnica su u procesu orijentacije prema
NOP-u. RijeÄ je o onima Ā«koji istina nisu htjeli da poÄu putem saradnje s
okupatorima i izdajstva svog vlastitog naroda, ali koji se s druge strane ni u
najmanjoj mjeri nisu htjeli da zaloÅ£e i povedu svoje pristaÅ”e u narodnooslobodilaÄku
borbuĀ«. 151
Od poÄetka veljaÄe 1942. splitski ÄetniÄki centar s BirÄaninom na Äelu mogao
se konkretnije upoznati s politikom i ciljevima jugoslavenske emigrantske vlade, a
time i Velike Britanije. U Split je, naime, na poÄetku veljaÄe doÅ”ao Stanislav
Rapotec, rezervni poruÄnik jugoslavenske vojske, koji je stupio u dodir s BirÄaninom i njegovim krugom. Rapoteca je inaÄe rat zatekao u Splitu gdje je bio
zaposlen kao bankovni Äinovnik. Prema raspoloÅ£ivim podacima, on je sredinom
ljeta 1941. otiÅ”ao iz Splita u Ljubljanu, a zatim se uz pomoÄ Crvenog kriÅ£a prebacio
preko Bugarske u Carigrad, te u Kairo. Ondje je kod Britanaca zavrŔio obavjeŔtajni
teÄaj. Taj njegov odlazak iz Splita svakako nije bio sluÄajan. Rapoteca je, naime,
delegirao upravo krug graÄanskih politiÄara u Splitu, koji su se nastojali povezati s
emigrantskom vladom. Iz toga proizlazi da je taj krug svakako pokazivao interes za
izvjesnu politiÄku djelatnost veÄ prije dolaska JevÄeviÄa i BirÄanina u Split. Prema
podatku koji daje Elisabeth Barker, SimoviÄ je u kolovozu 1941. zatraÅ£io od
Churchilla Ā»da poÅ”alje podmornicu kako bi stupili u dodir s 'radnim odborom za
akciju' u Splitu, koji im je izaslao kuriraĀ« .152 Do toga tada, meÄutim, nije doÅ”lo,
nego u sijeÄnju 1942, kada su se iz britanske podmornice iskrcali na otoku Mljetu Rapotec i Stevan (Stjepan) Å inko JovanoviÄ.153
151 Isto, 55-57. 152 Britanska politika prema jugoistoÄnoj Evropi u drugom svjetskom ratu, Zagreb 1978, 157.
153 I Rapotec i Å inko navode da su se sredinom sijeÄnja iskrcali na Mljetu. MeÄutim, prema podatku koji daje F. W. D e a k i n, Bojovna planina, Beograd 1973, 184-185, britanska podmornica Ā»ThornĀ« krenula je 17. I 1942. iz Aleksandrije; Taj datum preuzimaju M a r j a n o v i Ä, Ā»DraÅ£a MihailoviÄĀ«, n. dj., 224, i M i l o v a n o v i Ä, n. dj., Ā»PorazĀ«, 22, te navode da je podmornica 27. I iskrcala na Mljetu Rapoteca i Å inka. U istoj podmornici nalazila se i britanska misija na Äelu sa majorom Terenceom Athertonom, koja je nekoliko dana kasnije iskrcana na crnogorskoj obali. Kako se iz navedenih podataka vidi, oni se razlikuju. Rapotec je nedavno u intervjuu koji je objavio Ā»CelovÅ”ki zvonĀ«, 1985, III, 7, objasnio da prvi pokuÅ”aj iskrcavanja britanskom podmornicom nije uspio, nego je to izvrÅ”eno u drugom pokuÅ”aju, kada su se on i Å inko iskrcali na Mljetu. .
Rapotec i Sinko ponijeli su dvije primopredajne radio-stanice, neÅ”to oruÅ£ja i novca 3,500.000 lira i 300 funti u zlatu. Doneseni materijal su zakopali na nekoliko mjesta, a seljacima s kojima su stupili u dodir predstavili su se kao bjegunci iz Hercegovine. Rapotec je od talijanskih vlasti uspio dobiti propusnicu i preko KorÄule otputovao je u Split. Å inko je neÅ”to kasnije doÅ”ao u Split. U meÄuvremenu su Talijani pronaÅ”li zakopani materijal na Mljetu, tako da su organizirali traganje za Rapotecom i Å inkom. Prema nekim podacima, oni su se trebali iskrcati u Rogoznici kod Å ibenika i uspostaviti vezu sa Å”ibenskim episkopom Irinejom ÄorÄeviÄem, ili na otoku Hvaru.
76
Rapotec je razvio znatnu obavjeÅ”tajnu djelatnost. Pored dodira sa BirÄaninom i
splitskim krugom, on se povezao s pojedinim bivŔim oficirima. Iz Splita je tri puta
iÅ”ao u Mostar, gdje se povezao s JevÄeviÄem i GrÄiÄem. Prvi konkretni zadatak bio
je da se uspostavi radio-veza s britanskim sluţbama na otoku Malti. Nju je trebao
odrÅ£avati Å inko, koji je bio radiotelegrafist. MeÄutim, od toga se niÅ”ta nije moglo
ostvariti nakon Ŕto su Talijani otkrili radio-stanicu na Mljetu.154
Äim je doÅ”ao u Split Rapotec se povezao s grupom aktivnijih graÄanskih
politiÄara. Upoznao je BirÄanina, a otprije je poznavao Niku BartuloviÄa, Danka
AnÄelinoviÄa i Juru Arnerija (ArneriÄ). DoÅ”ao je u dodir i s nizom drugih osoba iz
krugova HSS, SDS, JNS. Ocjenjuje da su te osobe Ā«u ÄvrÅ”Äem ili slabijem
kontaktuĀ», te da Ā«pitanje forme njihove saradnje doduÅ”e joÅ” nije bilo rijeÅ”eno, no
stvarni je kontakt postojaoĀ». Tako navodi da je u vrijeme njegova boravka u Splitu
odrÅ£ano Ā«nekoliko sastanaka izmeÄu HSS i SDS na jednoj strani i jugoslovenske
grupacije na drugojĀ». KaÅ£e da se BirÄanin sastajao nekoliko puta s predstavnicima
HSS-a te konstatira da odreÄena suradnja postoji, samo je ostalo Ā«pitanje forme i
eventualnog zajedniÄkog vodstvaĀ». Sa spomenutim vodeÄim osobama Rapotec je
imao poseban sastanak na kome ih je obavijestio o odlasku iz Jugoslavije i kako se vratio da preda radio-stanicu koje je donio, da se prebaci u Sloveniju i poveţe s
majorom Novakom. Upoznao je prisutne s direktivama Vrhovne komande za
njihovo djelovanje i obavijestio ih o spremnosti emigrantske vlade i Vrhovne
komande da pomognu novcem i oruÅ£jem. Iz razgovora s BirÄaninom, za kojega
navodi da je od travnja 1942. godine Ā«DraÅ£in opunomoÄenik ā komandant Äitavog
obalnog pojasa bez Crne GoreĀ», Rapotec konstatira da je osobita paÅ£nja ÄetniÄkog
centra u Split bila usmjerena na NOP i njegovu ulogu. Bilo je oÄito da se radilo o
faktoru koje je zbog svog stalnog jaÄanja izazvao zabrinutost s druge strane.
NavodeÄi da je rukovodstvo NOP-a u Dalmaciji Ā«komunistiÄkoĀ» i da se nalazi u
Splitu, Rapotec konstatira da je meÄu splitskim pristaÅ”ama jugoslavenske
izbjegliÄke vlade sve veÄa bojazan da Äe Sovjetski Savez kao socijalistiÄka zemlja i
jedan od tri najznaÄajnija Älana antifaÅ”istiÄke koalicije pokazati veÄu naklonost prema NOP-u. U vezi s tim nametala se potreba formuliranja odreÄene taktike koja
bi diskreditirala NOP. Konstruirala se teza da je vodstvo NOP-a Ā«trockistiÄkoĀ» i da
Ā«instrukcije primaju od trockistiÄkog centra u BeÄuĀ». U vezi s tim Rapotec navodi:
Ā«Interesantno da veÄ javno agitiraju da su Trockisti, da Äe posle pobede preuzeti
trockisti vlast u SSSR i Kominterni, da Äe biti Staljin likvidiran itd. Neproverena je
ostala informacija da je splitska partizanska grupa dobila nekog 'Ŕefa Ŕtaba' u osobi
jednog MaÄara koje da je doputovao iz BudimpeÅ”te. Interesantno je da samĀ»,
navodi Rapotec, Ā«o tom obaveÅ”ten i iz Slovenije.
154 Å inko se jedno vrijeme krio u Splitu i u KaÅ”telima. Poslije mnogih urgiranja dobio je talijansku propusnicu i otiÅ”ao u Knin, a zatim ÄujiÄu u Strmicu. Ondje je, kako sam kaÅ£e, Ā»predstavljen (. . .) narodu kao britanski oficir poslat Dinarsku diviziju (. . .)Ā«. Navodi da je kod ÄujiÄa organizirao obavjeÅ”tajnu sluÅ£bu. U sijeÄnju 1943. uspio je uz pomoÄ BaÄoviÄa i JevÄeviÄa da se prebaci u MihailoviÄev Å”tab. (IzvjeÅ”taj Å inka JevÄeviÄu, 17. I 1943, prijepis kod autora).
77
Glavnu reÄ po toj informaciji, vode u partizanskom Å”tabu Slovenije delegati
Austrijanci, poslati iz BeÄaĀ«.
Prema Rapotecu, i BirÄanin je posebno ukazivao na taj momenat postavljajuÄi
ga na prvo mjesto u svojoj poruci vladi. Ā»Vojvoda poruÄujeĀ«, navodi Rapotec, Ā»da
vlada ishodi u Moskvi javno i zvaniÄno priznanje DraÅ£e i da Moskva pozove
partizane da se stave pod njegovu komandu (ako sam dobro shvatio vojvodu - on ne
raÄuna time da Äe takvu poruku Moskve partizanski Å”tabovi na terenu prihvatiti i posluÅ”ati, nego da bi im takva poruka bila silan 'adut' u propagandi a dio
partizanskih snaga bi se ipak trgao). Moskvi bi trebalo skrenuti paţnju, da su
partizanska vodstva na terenu listom trockistiÄka i da svojim drÅ£anjem, taktikom i
sredstvima kojima se sluţe u propagandi, vrbovanju ljudi u borbi - izazivaju sve
veÄi otpor kod naÅ”eg seljaka, Å”to nikako ne moÅ£e iÄi u raÄun baÅ” MoskviĀ«.
Treba istaÄi da je obavjeÅ”tajna sluÅ£ba NOP-a saznala za boravak Rapoteca u
Splitu odmah po njegovu dolasku. U izvjeŔtaju splitskog obavjeŔtajnog centra
upuÄenom Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju rezimiraju se ovim rijeÄima
zadaci zbog kojih je Rapotec doÅ”ao u Split: Ā»a) Ispitati moguÄnost desanta na
Jadranu; b) Stupiti u vezu sa DraÅ£om MihailoviÄem i Äetnicima u Bosni; c) Dati
direktive Äetnicima i DraÅ£i MihailoviÄu da saraÄuju sa partizanima. Svakako
izbjegavati borbu Äetnika i partizana, te gledati kroz saradnju Äetnika i partizana vostvo da bude stalno u rukama Äetnika DraÅ£e MihailoviÄa, zatim cijelu borbu i rad
bazirati na nacionalnim elementimaĀ«. Prema podatku toga centra, Ā»na primjedbu da
Äetnici i onako Å”uruju s TalijanimaĀ«, Rapotec je odgovorio Ā»da su neosnovane
takove tvrdnje, to je bio samo taktiÄki potezĀ«. 155
BirÄanin je zahtijevao od vlade da mu se Ā»dostavi pomoÄ u novcu, oruÅ£ju i
municiji, konzerviranoj hrani i sanitetskom materijaluĀ«. Hitno je traÅ£io novac i
barem tri radio-stanice (za vezu s MihailoviÄem, vladom u Londonu i za interne
potrebe). Osim toga, BirÄanin je zbog Ā»moralnog efektaĀ« traÅ£io da savezniÄki avioni
bombardiraju Zagreb. On i Rapotec dogovorili su se o prebacivanju traţenog
materijala podmornicama ili zraÄnim putem.
Iz Splita je Rapotec poÄetkom travnja otiÅ”ao u Zagreb, gdje je bio oko dva i pol
mjeseca. BuduÄi da je u Zagrebu prije rata studirao na ViÅ”oj ekonomskoj komercijalnoj Å”koli, relativno je lako preko svojih poznanstava doÅ”ao u dodir s
odreÄenim faktorima. Bio je u vezi s ljudima iz vodstva HSS-a, s osnivaÄima kako
kaÅ£e, Ā»Jugoslavenske revolucionarne organizacijeĀ«, a razgovarao je i sa
zagrebaÄkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem.156 U Ljubljanu nije iÅ”ao,
155 AIHRPH, OS-7/714, IzvjeÅ”taj br. 4. U IzvjeÅ”taju br. 8 u vezi s tim pitanjem navodi se ovo: Ā«Å to se tiÄe transporta Äeta i oruÅ£ja za desant R-ec (Rapotec, op. F. J. B.) smatra da ne predstavlja za Engleze nikakvu zapreku tal(ijanska) mornarica i vojska. DraÅ£a MihailoviÄ koji se sada nalazi u IstoÄnoj Bosni imao bi da za ovo vreme sredi i okupi Äetnike, da bi sa svojim ljudima, kako se Rec izrazio 'prihvatio' taj desant tj. D. MihailoviÄ bi trebao da digne ustanak u pozadini i da oÄisti onaj deo teritorija kojim Äe prolaziti desantna vojska i na taj naÄin olakÅ”ava prve operacije. DraÅ£a MihailoviÄ je duÅ£an da okupi i sjedini sve snage (Äetnika) i da ih ne izloÅ£i u borbi sa Talijanima, tj. treba da izbjegava veÄe borbe s Talijanima, da bi mogao u zgodan momenat na proljeÄe pomoÄi desantu vojske iz Engl(eske)Ā«. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 70). 156 U spomenutom intervjuu Rapotec navodi da je imao u prvom redu zadaÄu da stupi u dodir s MaÄekom, ali mu to, kako kaÅ£e, nije uspjelo jer je MaÄek bio pod strogim nadzorom. Sa Stepincem se, kako navodi, sastao Å”est puta.
78
nego se s majorom Novakom sastao u Zagrebu prilikom njegova proputovanja u
MihailoviÄev Å”tab. U drugoj polovici lipnja 1942. otiÅ”ao je u Beograd gdje se
zadrÅ£ao tjedan dana.. Sastajao se, meÄu ostalim, sa Å¢arkom TodoroviÄem, koji je
imao radio-vezu s MihailoviÄem. Od njega je dobio upute i Å”ifru za uspostavu veze
MihailoviÄa s Komandom jugoslavenskih trupa u Kairu. Iz Beograda je otputovao u
prvoj polovici srpnja 1942. preko Bugarske u Carigrad. Rapotecov izvjeÅ”taj o stanju u zemlji, tj. podruÄjima na kojima se nalazio,
svakako je donio niz novih i detaljnijih obavijesti jugoslavenskim emigrantskim
faktorima i Britancima o ÄetniÄkom pokretu i moguÄnostima njegove daljnje
organizacije.157 To se u prvom redu odnosi na zapadne krajeve Jugoslavije,
osobito na Hrvatsku. Prema ocjeni Rapoteca, situacija se u Hrvatskoj razvija tako
da postaju sve povoljniji uvjeti za jaÄanje pokreta otpora. On to potvrÄuje podatkom
da je u tu svrhu MihailoviÄ za podruÄje Hrvatske imenovao svog opunomoÄenika,
Å”to se odnosi na Å¢. TodoroviÄa. Prema njegovoj analizi stanja u Splitu i Zagrebu, te
nekim drugim podruÄjima Hrvatske, sve su veÄe moguÄnosti ukljuÄivanja Hrvata u
taj pokret otpora. S druge strane, on navodi da je situacija u Ā»zapadnim predjelimaĀ«
negdje Ā»veoma mutna a negde i kaotiÄnaĀ«, tako da Ā»jedan brzi preokret, odnosno
kraj rata, pa makar u korist saveznika, bio bi gotovo nepoÅ£eljanĀ«. Å to se tiÄe uloge
NOP-a kao nosioca pokreta otpora, Rapotec istiÄe da je njegova glavna snaga u Dalmaciji s centrom u Splitu i Gorskom kotaru sa SuÅ”akom kao Ā»idejnim centrom
tog otporaĀ«. Å to se tiÄe naoruÅ£anih snaga ÄetniÄkog pokreta u Hrvatskoj, Rapotec
ukazuje na znaÄenje podruÄja Dinare, gdje, prema njegovim rijeÄima, Ā»operiÅ”e
jedna Äitava ÄetniÄka divizija od koje je jedan puk stalno na okupuĀ«. 158
Vojna organizacija Äetnika i pokuÅ”aji Å”irenja
Od samog poÄetka okupljanja ÄetniÄkih elemenata, pitanje njihove vojne
organizacije postavilo se kao jedno od glavnih. U Hrvatskoj Äe to posebno doÄi do
izraÅ£aja na tromeÄi Dalmacije, Like i Bosne. Da se radilo o pokuÅ”aju Å”ireg organiziranja Äetnika, svjedoÄi saÄuvani dokument pod naslovom Ā»Organizacija
Srpskog narodnog oslobodilaÄkog pokreta (SNOP).Ā«159 Dokument je dati ran 10.
rujna 1941, dakle upravo u onom trenutku kada je jasno doŔla do izraţaja
opredijeljenost ÄetniÄkih voÄa u Kninskoj krajini. Autor spisa je po svoj prilici bio
Å¢. BrkoviÄ160 koji je inaÄe prije rata pripadao LjotiÄevu Ā»ZboruĀ«. RijeÄ je o
projektu koji je imao jasno definiranu i konkretnu pretenziju da se vojno i politiÄki
organizira teritorij koji zaposjedaju ÄetniÄke snage. Spis poÄinje navoÄenjem
Ā»duÅ£nosti i glavnih ciljevaĀ«
157 Osim spomenutih MihailoviÄevih poruka i uputa za Å”ifru koje je dobio preko TodoroviÄa, Rapotec je u Kairo donio izvjeÅ”taj o situaciji u Sloveniji, koji mu je predao Novak, i njegove upute za Å”ifru, te dva pisma i izvjeÅ”taj predsjedniku emigrantske vlade od bivÅ”eg ministra Prvislava Grisogona, koji se nalazio u Beogradu. 158 Prijepis dokumenta kod autora.
159 AH, ÄA, kut. 1. 160 Spis zavrÅ”ava ovim tekstom: Ā»U Planini 10 septembar 1941. Za Å”tab Puka P. MrkonjiÄa
Å¢.D.B.Ā«.
79
SNOP-a. Oni su formulirani u Å”est toÄaka, od kojih su u politiÄkom pogledu
karakteristiÄne prve Äetiri:
Ā»1. Da se ceo Srpski narod diljem naÅ”e porobljene otadÅ£bine usko zbliÅ£i,
poveÅ£e i Ävrsto organizuje.
2. Da sve dosadaŔnje partijske i ostale druge mrţnje i zadjevice za uvijek iz
Srpskog naroda odstrani a sve druge odmah da sprjecava.
3. Da svoj Srpski narod za uvijek oslobodi od stranog nametnutog nam Ŕtetnog partizanstva koje je nas Srpski narod a i ostale male narode dovelo do ropstva i
strasnih iskuÅ”enja i da potrazi drugi naÄin politiÄkog i ekonomskog organizovanja
koje Äe ga u mjesto razjedinjavanja, usko spojiti, vezati i u jednu cjelinu
organizovati i ujediniti u organsku cjelinu za opŔte dobro svoje nacionalne
zajednice.
4. Da odstrani iz svog Srpskog naroda sve strane i Ŕtetne natruhe, komunizma,
faÅ”izma, rasizma i sliÄnih natruha, Å”tetnih po nas narod i drÅ£avni organizam, i da
organski vezan veze se usko za uvijek sa svojom braÄom Slovenima a iza toga i
ostalim narodima na koje smo upuÄeni radi zajedniÄke saradnje a za dobro
cjelokupnog ÄovjeÄanstvaĀ«.
U petoj se toÄki govori o potrebi iskorjenjivanja Ā»mnogih Å”tetnih navikaĀ« iz
srpskog naroda radi uzdizanja njegova moralnog nivoa. U posljednjoj se toÄki govori o potrebi ekonomske povezanosti i organizacije naroda, jer je to Ā»glavni
uvjet za daljnje razvijanjeĀ«.
Glavna pak paÅ£nja u dokumentu posveÄena je organizaciji SNOP-a. Ona bi se
temeljila na Äetiri ogranka: 1. PolitiÄka organizacija, 2. Vojna organizacija, 3.
Organizacija omladine, 4. Organizacija Å£ena. U te ogranke Ā»primaju se u Älanstvo
Srbi i Srpkinje samo iz srpskih porodica koje nisu osumnjiÄene za izdaju i sabotaÅ£u,
samo ona lica koja imaju Äistu proÅ”lostĀ«. S obzirom na starost, u omladinski
ogranak primaju se Älanovi od 7 do 18 godina, a u ostale od navrÅ”ene 18 do 60.
godine.
U pogledu politiÄke organizacije, tj. prvog ogranka, u spisu se govori o
Ā»narodnom pokretu za organizovanje Srpskog narodaĀ« u duhu spomenutih Å”est
toÄaka. U vezi s tim teÅ£iÅ”te je na organiziranju odgovarajuÄih organa u selima i mjestima. RijeÄ je o tzv. seoskim narodnim vijeÄima i opÄinskim vijeÄima. Seoska
vijeÄa Äini Å”est povjerenika. Jedan od njih je seoski starjeÅ”ina koji se delegira u
opÄinsko vijeÄe i odrÅ£ava vezu izmeÄu sela i opÄine. I ostali povjerenici imaju svoje
posebne zadatke: spreÄavanje i kaÅ£njavanje pljaÄke, nasilja i dr., organiziranje
snabdijevanja i prehrane, odgoj omladine. Jedan od njih je Ā»vojni povjerenikĀ«,
kojemu je zadaÄa da Ā»organizuje svoj vod i skopÄa sa odredom, bataljonom i
pukomĀ«. Predstavnici sela u opÄini Äine opÄinsku organizaciju SNOP-a, a sve
opÄinske Äine kotarsku (sresku). Ā»Za svaki srez bira se delegat za glavni odbor u
sporazumu sa Å”tabom puka, a izmeÄu glavnog odbora sastavljenog od sreskih
delegata bira se izvrÅ”ni odborĀ«.
U pogledu vojne organizacije polazi se od definicije da Ā»vojnu formacijuĀ« Äine
Ā»ÄetniÄki odrediĀ« s podruÄja opÄina Crni Lug, Grahovo i Knin. Svi odredi Ā»organizovani su na desetine, vodove, Äete, odrede, bataljoneĀ« i zajedno Äine puk
Ā»Petar MrkonjiÄĀ«.SjediÅ”te mu je u Crnim Potocima. U pogledu mobilizacije istiÄe se
da Ā»sve ljudstvo od 18 do 60 godina koje je sposobno za borbu a koje ne potiÄe iz
sumnjivih i izdajniÄkih Srpskih kuÄa ima se pozvati u ÄetniÄke
80
odredeĀ«. To ljudstvo polaze zakletvu. Ā»Za vrijeme mira sve ljudstvo biti Äe bez
puÅ”aka, samo jedan deo najborbenijih imati Äe oruÅ£je. Svi Äe oni biti kod svojih
kuÄa i raditi ali uvijek pod komandom svoga vodnika ili komandira, davaÄe straÅ£e,
iÄi Äe u patrolu, vrÅ”iti Äe deÅ£urstvo i kurirske posloveĀ«. U vrijeme voÄenja borbe
Ā»preteÅ£niji broj najboljih boraca i to samo oni koji su obuÄeni rukovanju oruÅ£jem,
dobiti Äe oruÅ£je za borbuĀ«, dok Äe ostali obavljati Ā»sporedne duÅ£nostiĀ«. Å to se tiÄe
organizacije puka, on je sastavljen od Äetiri bataljona. Za puk Ā»Petar MrkonjiÄĀ« navodi se da mu je jedan bataljon iz crnoluÅ”ke obÄine, drugi iz grahovske, a ostala
dva iz kninske opÄine. Treba istaÄi da se u spisu navodi da Äe se po tom uzoru
organizirati i Ā»susjedni pukoviĀ« (Grahovo, Srb itd.). Posebna se paÅ£nja posveÄuje
vojnoj disciplini. Ā»Zastava je ÄetniÄka. Zakletvu Äe Å”tab izdati. Kazne su
staroÄetniÄke vrlo stroge i odmah izvrÅ”ive. Vojska izmeÄu sebe naziva se brate
nikako drugaÄije, isto tako oslovljava i sve svoje starije sa brate.Ā«
U pogledu organizacije omladine istiÄe se da se njeni Älanovi mobiliziraju
samo Ā»iz kuÄe koja nije proglaÅ”ena izdajniÄkom ili koja nije sumnjivaĀ«. Glavni
organizatori su Ā»omladinski povjereniciĀ«, koji Ā»treba da su veÄim dijelom
sastavljeni iz uÄiteljskog kadraĀ«. Oni Ā»treba da usko saraÄuju i sa vojnim
povjerenicima radi borbenog odgoja omladineĀ«.
TakoÄer se posebna paÅ£nja posveÄuje Ā»organizaciji djevojaka i Å£enaĀ«. U svakom selu i mjestu treba se Ā»izabrati 6 najboljih devojaka i Å£enaĀ« koje Äe raditi
na obuÄavanju ostalih. ZadaÄa je Ā»Å£enske sekcijeĀ« u prvom redu da se obuÄi za
sanitetsku pomoÄ, donoÅ”enje municije, kuhinje, pranje, a Ā»Å£ena moÅ£e postati i borac
i politiÄki saradnik Ā«.
Detaljniji prikaz sadrÅ£aja ovog spisa nameÄe se ovom prilikom u prvom redu
zbog toga Å”to je rijeÄ o prvom zasad poznatom ÄetniÄkom dokumentu s podruÄja
Hrvatske i uopÄe jednom od prvih i rijetkih dokumenata te vrste u 1941. god., koji
su vaÅ£ni za upoznavanje poÄetne etape u razvoju ÄetniÄkog pokreta. Taj dokument
privlaÄi paÅ£nju i po tome Å”to su u njemu konkretno formulirani osnovni ciljevi i
zadaÄi oko organiziranja ÄetniÄkog pokreta na odreÄenom podruÄju, tj. u Kninskoj
krajini, dijelu zapadne Bosne i u Lici. Dokument jasno pokazuje da je ÄetniÄko
vodstvo bilo zainteresirano za Å”to potpuniju vojno-politiÄku organizaciju tog podruÄja radi potpune kontrole nad njim. To je bilo oÄito u planu stvaranja veÄih
ÄetniÄkih vojnih jedinica i u teÅ£nji za Å”to veÄim politiÄkim utjecajem na srpsko
stanovniÅ”tvo. Praksa Äe pokazati da se plan nije mogao ostvarivati kako se Å£eljelo,
ali Äe se postiÄi odreÄeni rezultati.
Prema raspoloÅ£ivim podacima, veÄ krajem listopada poÄinje formiranje glavnih
vojnih jedinica, ÄetniÄkih pukova. Osnovani su pukovi Ā»Petar MrkonjiÄĀ« i Ā»Onisim
PopoviÄĀ«. Prvi je, na Äelu s BrkoviÄem i ÄujiÄem, obuhvaÄao podruÄje GolubiÄa,
Plavna, Strmice, Kninskog polja i Topolja. Na Äelu drugoga puka bio je P. PopoviÄ,
a obuhvaÄao je podruÄje Kosovske doline i dijela DrniÅ”ke krajine. Istodobno je za
podruÄje Bukovice osnovan ÄetniÄki odred pod komandom V. NovakoviÄa. Na
podruÄju Bos. Grahova osnovan je puk Ā«Gavrilo PrincipĀ« pod komandom Brane
BogunoviÄa.161 I na podruÄju
161 S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 84; M i l o v a n o v i Ä, n. dj., Poraz, 52.
6 Äetnici u Hrvatskoj 81
Like pokuÅ”alo se organizirati ÄetniÄki puk, pod nazivom Puk nacionalnog osloboÄenja kralja Petra II. U njemu se namjeravalo organizirati ÄetniÄke elemente poglavito s podruÄja opÄina Srba i Zrmanje kako bi ta jedinica bila osnova za formiranje novih. Taj je puk, kojemu je na Äelo postavljen Pajo OmÄikus, okupio samo tridesetak Äetnika, tako da se njegovo osnivanje, kako Äe se kasnije vidjeti, svelo tek na pokuÅ”aj koji nije postigao Å£eljeni cilj.162
Kako se vidi, spomenuti pukovi u sjevernoj Dalmaciji osnovani su na teritorijalnom principu, Å”to znaÄi da su trebali okupljati sve muÅ”karce sposobne za borbu kao obveznike. Glavna im je zadaÄa bila da brane sela, ali se takoÄer raÄunalo s moguÄnoÅ”Äu ukljuÄivanja jednog broja u operativne jedinice, tj. na njihovo upuÄivanje u druge krajeve. Stvaranje tih jedinica svakako je pokazivalo i ambicije pojedinih ÄetniÄkih rukovodilaca, zainteresiranih da organiziraju vlastitu oruÅ£anu silu i stave je pod svoju komandu. Tako bi se uÄvrÅ”Äivale vlastite pozicije i jaÄao osobni utjecaj. Zbog toga je dolazilo do sukoba izmeÄu vodeÄih Äetnika. Iz cetnickih izvora vidljivo je da su BrkoviÄ i ÄujiÄ sebe smatrali glavnim organizatorima i vodama ÄetniÄkih snaga na tom podruÄju. Od njih su i dolazile glavne inicijative i smjernice, Å”to je veÄ bilo vidljivo iz BrkoviÄeva projekta organiziranja SNOP-a. Kao prva jedinica osnovan je puk Ā»Petar MrkonjiÄĀ« s teÅ£njom da organizira sve Äetnike u sjevernoj Dalmaciji, tj. i one koji su organizirani u puku Ā»Onisima PopoviÄaĀ«. MeÄutim, upravo je taj puk nastao kao rezultat akcije P. PopoviÄa da na svom podruÄju stvori sliÄnu jedinicu. Prema BrkoviÄevim rijeÄima, taj je puk nastao otcjepljenjem nekoliko Äeta od puka Ā»Petar MrkonjiÄĀ«, a sto je uÄinio PopoviÄ Ā»radi svojih bolesnih ambicija i radi pripremanja terena za politiÄku karijeruĀ«.163
Iz te poÄetne faze vojnog organiziranja cetnickih snaga u sjevernoj Dalmaciji saÄuvano je nekoliko dokumenata, koji potjeÄu od Å”tabova spomenutih pukova. Njihov sadrÅ£aj ukazuje na korake koji su poduzimani oko vojne organizacije. KarakteristiÄno je da se do kraja oÅ£ujka 1942. u nazivima ÄetniÄkih jedinica upotrebljavaju pridjevi Ā»gerilskiĀ« i Ā»narodno-oslobodilaÄkiĀ«. TakoÄer se upotrebljava i pojam Ā»narodno-oslobodilaÄka vojskaĀ«.164 Svakako da to ukazuje na daljnju akutnost iznesenih problema vezanih uz odnose prema talijanskom okupatoru i djelatnost u ustaniÄkim masama, posebno s obzirom na jaÄanje utjecaja NOP-a.
Dokumenti posebno ukazuju na teÅ£nju ÄetniÄkih komandanata da njihove vojne snage po svojoj organizaciji dobiju karakter regularnih vojnih jedinica. U tu svrhu veoma intenzivno su upuÄivane odgovarajuÄe smjernice. U tom pogledu relativno je dobro saÄuvana arhiva Å taba ÄetniÄkog puka Ā»Onisim PopoviÄĀ«. U prvoj polovici prosinca 1941. Å”tab tog puka izdao je Ā»Zakon za teritorij puka Onisima PopoviÄaĀ« koji se dostavlja Ā»svim komandirima ÄetaĀ« sa zadaÄom da ga odmah Ā»provedu u delo pod pretnjom najstroÅ£e kazneĀ«. NareÄuje im se da moraju Ā»isti zakonik saopÅ”titi svim Älanovima svojih Äeta i rastumaÄiti im, da bi se izbeglo eventualno greÅ”enje, koje bi Å”tetovalo ugledu
162 S t a n i s a v l j e v i Ä, n..dj. 85.
163 AH, ÄA, kut. 5, pismo Å¢. BrkoviÄa Ā»Komandirima, vodnicima i ostalim borcima ovog puka kao
i borcima susjednih pukovaĀ«, 7. II 1942. .
164 Npr.: Å tab gerilskog ÄetniÄkog puka Ā»Onisim PopoviÄĀ«, Å tab puka "Petar MrkonjiÄĀ« narodno-
oslobodilaÄkih ÄetniÄkih odreda; Å tab Dinarske divizije ÄetniÄkih pukova Narodno OslobodilaÄke
Vojske.
82
same organizacije i samim seljacimaĀ«.165 PopoviÄ je bio osobito zainteresiran da
ima potpunu vojnu kontrolu na svom podruÄju. U tom pogledu bio je spreman na
oruţani sukob sa ţandarmerijskim organima NDH prilikom njihova pokuŔaja
zaposjedanja sela pod izlikom da zaÅ”tite hrvatsko stanovniÅ”stvo.166 SaÄuvane su
PopoviÄeve naredbe iz veljaÄe 1942, koje sadrÅ£e smjernice za daljnju vojnu
organizaciju njegova puka. Posebna se paÅ£nja pridavala vjeÅ£banju Äetnika u
rukovanju oruÅ£jem, te se u tu svrhu nastojalo angaÅ£irati bivÅ”e podoficire.167 Poduzimale su se mjere protiv Å”pijuna. Posebno se teÅ£ilo onemoguÄiti sukobe
izmeÄu komandanata bataljona i komandira Äeta do kojih je ÄeÅ”Äe dolazilo zbog
mijeÅ”anja jednih u podruÄja drugih.168
U pogledu poduzimanja propagandno-politiÄke akcije osobito se nastojala
iskoristiti proslava pravoslavnog BoÅ£iÄa, 7. sijeÄnja 1942. godine. Tom prigodom
upuÄeni su posebni proglasi srpskom stanovniÅ”tvu kao i borcima i komandirima
bataljona i Äeta obaju pukova. Glavno obiljeÅ£je tim proglasima davali su pozivi na
jedinstvo srpskog naroda, tj. isticanje potrebe prevladavanja svih unutraŔnjih
sukoba. Posebno se naglaŔavalo odbijanje pregovora s predstavnicima ustaŔkog
reÅ£ima, koje oni nude Äetnicima. Pored borbe protiv NDH, isticala se i borba protiv
okupatora i pozivalo na kralja Petra KaraÄorÄeviÄa.169 Äetnici su isticani kao
vojska koja se bori za osloboÄenje naroda.170 S inicijativom za stvaranje ÄetniÄkih pukova nastala je i ideja o njihovu
organiziranju u veÄu vojnu jedinicu. Prema podatku koji daje BrkoviÄ, on je u
165 Nisam pronaÅ”la tekst tog dokumenta, ali je iz gore citiranog popratnog akta vidljivo da se on u prvom redu odnosio na disciplinske mjere u vezi s trgovinom i snabdijevanjem, Å”to je izazivalo niz problema i teÅ”koÄa, u prvom redu zbog krijumÄarenja. (AH, ÄA, kut. 5, dopis Å taba puka "Onisim PopoviÄĀ«, 12. XII 1941).
166 U izvjeÅ”taju od 26. XII 1941, komandant TreÄeg bataljona puka Ā»Onisim PopoviÄĀ« obavijestio je P. PopoviÄa da su dvije Äete tog bataljona izvrÅ”ile napad na sela BariÅ”iÄe, Mujane, KriÄke i na periferiju DrniÅ”a, tj. na Ā»GoteĀ«, kako je oznaÄavao Hrvate. Ti napadi, zakljuÄuje on, Ā»imali su karakter zastraÅ”avanja kao i natjerivanja u granice obazrivosti i pristojnosti ovdaÅ”njih gotskih sela, te je u svemu i uspeoĀ«. (AH, ÄA, kut. 5). .
PopoviÄ je bio osobito zainteresiran da se organizira napad na selo Å tikovo, gdje su ustaÅ”ke vlasti postavile jacu oruÅ£niÄku stanicu. U tu svrhu traÅ£io je i pomoÄ susjednih pukova. Izrazio je miÅ”ljenje Ā«da bi prvenstveno trebalo izvrÅ”iti napad na selo Å tikovo, jer bi se s tim napadom ako bi uspjeo zadobilo dosta oruÅ£ja i municije, te Å£ita i stoke sa kojima bi mogli priliÄito snabdjeti naÅ”e Å”tabove svih vrstaĀ«. (AH, ÄA, kut. 5, PopoviÄevo pismo 16. XII 1941). Napad na Å tikovo izvrÅ”en je 19/20. XII 1941. Prema podacima koje daje SinÄiÄ, Ā»napadaÄi su tada u selo provalili, zapalili oruÅ£niÄku postaju i joÅ” Å”est seljaÄkih kuca, a ubili 12 katolika stanovnika sela Å tikovoĀ«. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 1,973). U spomenutom izvjeÅ”taju komandant TreÄeg bataljona puka Ā»Onisim PopoviÄĀ« je dao ovu ocjenu te akcije: Ā»Poduhvat puka u Å tikovu imao je jakog moralnog efekta na ovdaÅ”nja hrvatska sela, a k tomu joÅ” viÅ”e posle ostvarenja gerilskih poduhvata jedinica ovoga bataljona (TreÄi bataljon puka Ā»Onisim PopoviÄĀ«, op. F. J. B.), dok talijanska vojska ne odobrava iznakazivanje pojedinih lica, kao Å”to je bio sluÄaj u pomenutom Å tikovuĀ«.
167 AH, ÄA, kut. 5, Naredba br. 1, 5. II 1942. 168 AH, ÄA, kut. 5, Naredba od 6. II 1942.
169 AH, ÄA, kut. 5. . 170 pohvaljujuÄi organizatore slavljenja badnjaka kod crkve Lazarice, PopoviÄ je istakao da je u prijaÅ”njim godinama tom slavlju uvijek prisustvovala Ā»naÅ”a vojskaĀ«. Ā»Ove godineĀ« zakljuÄuje PopoviÄ, Ā»na isti naÄin smo to uÄinili. NaÅ”a je vojska i ove godine prisustvovala, ali ne pod imenom vojske veÄ Äetnika, a to je naÅ”a vojska koja brani naÅ”u slobodu i koja se bori za slobodu naÅ”ega naroda. Nas narod je uvidio Å”to znaÄi Äetnik i njegova vojskaĀ«. Tom prilikom PopoviÄ je posebno pohvalio sveÄenika Nikanora Kalika, Ā»koji je posvetio naÅ” ÄetniÄki Badnjak i prisustvovao kao naÅ” vojni sveÅ”tenikĀ«. (AH, ÄA, kut. 5, naredba Å taba puka Ā»Onisim PopoviÄĀ«, 15. I 1942).
6* 83
prvoj polovici studenoga apelirao na komandante pukova da se osnuje divizijski
Ŕtab.l7l Prema tome, ideja o stvaranju Dinarske divizije nastala je dosta rano. Rad
na njenom stvaranju, pri Äemu se u prvom redu misli na osnivanje Å”taba kao glavne
komande ÄetniÄkih pukova, osobito je zaokupio pojedine ÄetniÄke komandante, u
prvom redu BrkoviÄa i ÄujiÄa. Taj je rad pojaÄan od poÄetka 1942, tj. u sijeÄnju,
kada su poduzete konkretne akcije. Tako je veÄ u povodu pravoslavnog BoÅ£iÄa
upuÄen proglas srpskom narodu u ime Ā»Å taba ÄetniÄkih pukova Dinarske divizije u
Dinarskim AlpamaĀ«.172 Taj podatak, dakako, nije morao znaÄiti da je veÄ osnovan
Å”tab Dinarske divizije. Svakako su ÄetniÄki komandanti bili zainteresirani da se u
politiÄkoj propagandi javno veÄ govori o njemu kao potvrdi postojanja dobro
organiziranih ÄetniÄkih vojnih snaga. Prema raspoloÅ£ivim podacima, taj rad na
unapreÄivanju vojne organizacije koji bi trebao da se ogleda i u stvaranju Å”taba
Dinarske divizije, bio je povezan i s uspostavom prvih veza sa D. MihailoviÄem. U
pismu koje je 19. sijeÄnja uputio BogunoviÄu, kao komandantu puka Ā»Gavrilo
PrincipĀ«, ÄujiÄ ga je upoznao s ovom vijeÅ”Äu: Ā»Ovamo je doÅ”ao kurir DraÅ£e
MihailoviÄa koji Äe ovih dana izvrÅ”iti inspekciju naÅ”ih pukova. Doneo je razne
naredbe i instrukcije. Doneo je sve Å”tambilje i peÄate za naÅ”e pukove. To je kapetan
avijacije koji Äe izuÄavati pitanje spuÅ”tanja padobranaca i ostaÄe kod nas dok drugi
kurir bude odrÅ£avao vezu izmeÄu nas i Ministra vojnogĀ«.173 RijeÄ je, dakle, o
prvom dodiru s MihailoviÄem, koji je u emigrantskoj vladi upravo dobio resor
ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva. Ta je Äinjenica mogla imati posebno
znaÄenje i za daljnje organiziranje Äetnika na ovom podruÄju. U tom pogledu
svakako je vaţan korak bilo intenziviranje akcije na stvaranju Ŕtaba Dinarske
divizije. U spomenutom pismu ÄujiÄ je posebno apelirao na BogunoviÄa da odmah
poduzme sve mjere za gradnju zgrade u kojoj Äe se nalaziti Å”tab divizije. Ā»Bez nje i
bez zajedniÄkog Å”tabaĀ«, zakljuÄuje ÄujiÄ, Ā»ne moÅ£e se ni zamisliti neki dugoroÄniji
rad, a zbog toga Å”to taj Å”tab joÅ” nismo do sada uspostavili odugovlaÄe se mnogi
vaÅ£ni posloviĀ«.174
Konkretne pripreme za osnivanje Å”taba uslijedile su poÄetkom veljaÄe. U pismu
koje je 7. veljaÄe uputio ÄetniÄkim komandantima, BrkoviÄ je pisao: Ā»Ponovo
apelujem na sve komandante iz Srba, GraÄaca, Drvara, Grahova, Petrovca,
GlamoÄa, KljuÄa, MrkonjiÄ Grada i ostalih susjednih pukova, da odmah poÅ”alju
svoje predstavnike u Divizijski Å”tab, da otpoÄnu sa zajedniÄkom komandom i
zajedniÄkim nareÄenjimaĀ«.175 BuduÄi da je 15. veljaÄe dati ran proglas Ā»Å taba
Dinarske divizije ÄetniÄkih pukova Narodno OslobodilaÄke VojskeĀ«, upuÄen
Ā»Srpskom narodu Sjeverne Dalmacije, Zapadne Bosne i LikeĀ«, to bi se moglo
zakljuÄiti da je do tada Å”tab i konstituiran.176 Prema podacima obavjeÅ”tajnog
centra NOP-a u Splitu, konstituirajuÄi sastanak je odrÅ£an u Bos. Grahovu. Osim
ÄetniÄkih komandanata sastanku su prisustvovali i talijanski obavjeÅ”tajni oficiri
Marussi (Vice MaruÅ”iÄ) i Guido Lucich
171 Kao u bilj. 163.
l72 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 5.
173 ACK SKJ, CK KPJ-KI 1943/416.
174 Isto.
175 Kao u bilj. 163.
176 AIHRPH, NG. kut. 431, f. 5.
84
Rochi (Gvido LuÄiÄ Roki). Taj podatak navodi na zakljuÄak da su Talijani bili
zainteresirani za vojno organiziranje Äetnika na tom podruÄju, dakako, na taj naÄin
da utjeÄu i usmjeravaju akciju u vezi s tim. Bio je to zapravo nastavak dotadaÅ”nje
politike talijanskih faktora, u kojoj je upravo obavjeÅ”tajna sluÅ£ba imala znaÄajnu
ulogu kada je rijeÄ o dodirima i dogovorima. U tom pogledu glavnu ulogu je imao
obavjeÅ”tajni centar pri Å”tabu divizije Ā»SassariĀ« u Kninu, kojemu je MaruÅ”iÄ bio
rukovodilac, a koji je okupljao odreÄen broj obavjeÅ”tajnih oficira, koji su kontaktirali s pojedinim ÄetniÄkim komandantima. Prema istom izvoru, talijanski
oficiri su predlagali na spomenutom sastanku u Bos. Grahovu da se za komandanta
Dinarske divizije postavi majora RaÅ”etu. Po svoj prilici najviÅ”e zato Å”to je rijeÄ o
viÅ”em oficiru bivÅ”e jugoslavenske vojske, tj. profesionalcu. MeÄutim, ÄujiÄ se
energiÄno suprotstavio takvu prijedlogu Ā»i sam preuzeo na sebe duÅ£nost
komandanta divizijeĀ«.l77 Tim gestom on je joÅ” jednom pokazao svoju ambiciju da
bude vodeÄa liÄnost ÄetniÄkog pokreta na tom podruÄju. VeÄ prije toga zaoÅ”trilo se
njegovo suparniÅ”tvo s BrkoviÄem, kojega je potisnuo s funkcije komandanta puka
Ā»Petar MrkonjiÄĀ«, a koju je funkciju s njim dijelio. Tako je ÄujiÄ sam u svojstvu
komandanta puka potpisao spomenuti boÅ£iÄni proglas i pismo BogunoviÄu od 19.
sijeÄnja. Da se uspio na spomenutom sastanku nametnuti za Å£eljenu funkciju,
pokazuje i popratni dopis spomenutog proglasa srpskom stanovniÅ”tvu koji je Å”tab Dinarske divizije izdao 15. veljaÄe. U tom pismenom aktu Dinarske divizije, ÄujiÄ
je svoju novu funkciju oznaÄio ovim rijeÄima: "Privremeni vrÅ”ioc duÅ£nosti
Komandanta - Komandant Puka 'Petra MrkonjiÄa'Ā« .178
Proglasu od 15. veljaÄe ÄetniÄki su komandanti pridavali posebno znaÄenje.
Zbog toga se i teţilo organizirati njegovu Ŕto Ŕiru distribuciju. U spomenutom
dopisu ÄujiÄ je zahtijevao od komandanata pukova da se proglas umnoÅ£i tako da
Ā»dospije u svaku Äetu - u svako selo najmanje po 50 primerakaĀ«. Prema njegovim
rijeÄima, Ā»proglas oznaÄuje nas jedini put kojim moramo iÄi te u duhu istog svi
pukovi, sve jedinice i svaki pojedinac ima da uskladi svoj rad i stavi se aktivno
potpuno na raspoloÅ£enje naÅ”oj akcijiĀ«.179 Osnovni momenti u proglasu, na koje
treba upozoriti, bili bi ovi:
a) OruÅ£ani ustanak koji je izbio protiv ustaÅ”kog reÅ£ima oznaÄava se kao ustanak srpskog naroda. Osim borbe protiv NDH, istiÄe se i borba protiv talijanskog i
njemaÄkog okupatora. Ā»Digao se je srpski narodĀ«, istiÄe se u proglasu, Ā»sa
zavjetnom miŔlju i odlukom: da za svagda uniŔti krvavu ustaŔku drţavu i nosioce
njene vlasti, da protjera sa svojeg ognjiÅ”ta drskog faÅ”istiÄkog okupatora koji je u
proÅ”lom ratu opljaÄkao obale naÅ”eg plavog Jadrana, pa i ovog puta razvio svoja
jedra na njemu, doŔavŔi da nas prikuje kao bespravno roblje na golom krŔu bez
hleba i slobode. Digao se je srpski narod da progna mrskoga Germana koji po drugi
put raspinje na krst stradanja i muka nasu majku Srbiju i staru nasu postojbinu
Veliku Slavensku RusijuĀ«.
b) Ukazuje se na znaÄenje ÄetniÄkog pokreta kao vojne i politiÄke snage, koja je
glavni nosilac otpora i borbe za osloboÄenje. Ā»Mi smo organizovali
177 AIHRPH, 05-7/714, IzvjeŔtaj Gorana, br. 13, travanj 1942.
178 AH, ÄA, kut. 1.
179 Isto.
85
naÅ”u narodno oslobodilaÄku vojsku, vojnu i civilnu vlast. NaÅ”e Äete svrstane u
pukove veÄ se nalaze na putu ostvarenja velikog dela osloboÄenja. Po sneÅ£nim
planinama, po razbacanim selima, povezani u jedinstven front, od Vardara do
Jadrana, pod komandom veÄ legendarnog vojvode DraÅ£e MihailoviÄa - kao izraz
naÅ”e snage i najveÄa zaloga za slobodu narodaĀ« .180
c) Poziva se srpsko stanovniŔtvo da "poŔtuje i izvrŔuje naredbe predstavnika
svoje vojne i civilne vlasti i ne traÅ£i zaÅ”tite pred vlastima ustaÅ”a i okupatoraĀ«. Posebno se apelira na jedinstvo naroda i oslobaÄanje od svih onih elemenata koji
rade na njegovu razbijanju.
d) IstiÄe se da Äe se posebnim proglasom uputiti apel Ā»poÅ”tenim Hrvatima - u
koliko ih ima i koliko ih imaĀ«, jer dalje oni Ā»snose svu odgovornost za sudbinu
hrvatskog narodaĀ« .181 U proglasu se pozivaju na ukljuÄivanje u borbu sa srpskim
narodom.182
Prikazana akcija oko stvaranja Dinarske divizije pokazuje da se radilo o
meÄaÅ”nom momentu u organiziranju ÄetniÄkih snaga na tromeÄi Dalmacije, Bosne i
Like. Kako se vidi, pokrenuta je i Å”ira propagandno-politiÄka akcija. ZnaÄajan je
poticaj za to doÅ”ao i na liniji neposrednijeg organizacionog i politiÄkog ukljuÄivanja
u sklop ÄetniÄkog pokreta D. MihailoviÄa. Vidljiva je bila teÅ£nja vodstva ÄetniÄkih
snaga da se zadobije potpuna kontrola tog teritorija. Pozivi srpskom stanovniÅ”tvu da daje politiÄku i materijalnu podrÅ”ku i pomoÄ Äetnicima, bili su, doduÅ”e, konstantno
obiljeÅ£je u propagandno-politiÄkoj akciji, ali se istodobno potvrdila Äinjenica da se
glavna nada polagala u sredstva prisile. Pokazatelj takve situacije je i ÄujiÄeva
odluka, od 30. sijeÄnja 1942, o imenovanju grupe ljudi iz Knina kao Ā»glavnih
povjere
180 U proglasu koji je neÅ”to ranije, 6. II 1942, objavio Å”tab puka "Petar MrkonjiÄĀ« joÅ” se konkretnije govori o politiÄkoj i vojnoj organizaciji ÄetniÄkog pokreta: "Mi smo u drugim krajevima stvorili organizaciju yojne i civilne vlasti naÅ”eg naroda. Seoska i gradska vjeÄa koja prestavljaju naÅ”u civilnu vlast. ÄetniÄke odrede, bataljone i pukove koji predstavljaju naÅ”u vojnu vlast i narodno oslobodilaÄku vojsku. VaÅ” predeo spada u delokrug rada naÅ”ih pukova, naÅ”e Dinarske divizije. Otuda i nastaje potreba da se i vaÅ” kraj u tom duhu organizuje i prikljuÄi zajedniÄkoj akciji celokupnog naÅ”eg naroda. NaÅ”a organizacija ukratko sastoji se u ovom: civilnu vlast u jednom selu prestavlja seoski stareÅ”ina sa joÅ” nekoliko ljudi. To se zove seosko vjeÄe. Oni su u selu sudije i kadije, oni se brinu o seoskim potrebama naroda i reÅ”avaju sve sporove. Njihovim odlukama narod mora da se pokorava. Zatim u selu osim civilne vlasti ima i vojna vlast. Svako selo ima svoj ÄetniÄki odred odnosno Äetu. Ona je organizovana potpuno u vojniÄkom duhu: komandir Äete, njegov zamjenik, vodnici, desetari i redovi. Äeta jeste borbena jedinica koja za vreme borbe uÄestvuje u borbi a inaÄe pomoÄu straÅ£a i patrola odrÅ£ava red i mir u selu, spreÄava kraÄu, svaÄu, pljaÄku, apsi sumnjiva lica i Å”pijune, kaÅ£njava nepokorne i t. d. Svaka Äeta pripada nadleÅ£nom bataljonu, bataljon puku a puk Diviziji koja ima svoje sediÅ”te u Dinari planini. Ova divizija stoji u direktnoj vezi i pod naredbama naÅ”eg Ministra DraÅ£e MihailoviÄa vojvode narodnih oslobodilaÄkih odredaĀ«. (A VII, CA, kut. 157, br. reg. 5/1).
181 Ā»Sramna izdaja HrvataĀ«, navodi se u proglasu, Ā»peta kolona i naÅ”a Srpska, plemenita Slavenska Å”irokogrudnost i slepo verovanje svakome - dovelo je do privremene propasti nasu OtadÅ£binu i stavilo nas pod igo ropstva naÅ”eg starog duÅ”manina Nijemca i Latina u okviru povampirene crno-Å£ute Austrije - danaÅ”nje krvave ustaÅ”ke drÅ£aveĀ«.
U Naredbi br. 20, od 9. III 1942, P. PopoviÄ je glavnu paÅ£nju posvetio pitanju Ā»izdaje HrvataĀ«. Ā»Ovo nesretno stanje koje vlada nad naÅ”om zemljom doÅ”lo je usled izdajstva i podlosti nebraÄe Hrvata i onih naroda kojima smo done!i slobodu na vrhovima naÅ”ih bajuneta. (. . .) Ne zaboravite izdajstva nebraÄe Hrvata i Muslimana, ne zaboravite muÄeniÄka srpska groblja koja je nebrat posejao sa vaÅ”ih ognjiÅ”ta. Osvetite se u krvi, vratite istom merom duÅ”manima i vjekovnim neprijateljima srpskog naroda. Istrijebiti gubu iz torine, da bi Srpski narod jednom naÅ”ao mira i pravde pod ovim suncemĀ«. (AH, ÄA, kut. 5).
182 Taj apel je posebno upuÄen i u proglasu Ā«Svoj svesnoj braÄi slavenskih plemenaĀ«, koji je takoÄer u veljaÄi 1942. objavio Å tab Dinarske divizije. (AH, ÄA, kut. 1).
86
nikaĀ« Å”taba puka Ā»Petar MrkonjiÄĀ«. IzraÅ£avajuÄi uvjerenje da Äe oni Ā»predano i
istrajnoĀ« suraÄivati sa Å”tabom, ÄujiÄ im se obraÄa ovim rijeÄima: "Upozorite svu
naŔu bracu Srbe neka dobro paze Ŕto rade i za kim se povode i neka budu uvjereni da
Äe biti uguÅ”en u krvi svaki pokret koji bude stajao izvan naÅ”e oslobodilaÄke akcije, i
Organizacije. Svak je obavezan da radi u duhu naÅ”ih nareÄenja. Mi stojimo pod
komandom DraÅ£e MihailoviÄa. Mi smo vojska Kralja Petra i zaloga za slobodu
naÅ”ega naroda. Zato radite nikoga se nebojte mi smo ovamo u Dinari vaÅ”a garancija i vaÅ”a zaÅ”tita. Mi nevodimo narod putem avantura veÄ sigurnim putevima ka
konaÄnoj slobodiĀ«.183 Jedan od prvih akata Å”taba Dinarske divizije bila je Ā»Uredba
o Äinovnicima, nameÅ”tenicima, penzionerima, struÄnim i obiÄnim radnicima te svim
licima koja primaju meseÄne plateĀ«, datirana 15. veljaÄe 1942. Prema toj uredbi,
navedene osobe bile su duÅ£ne da od svog mjeseÄnog osobnog dohotka daju od 15 do
20 posto za potrebe Dinarske divizije, tj. njenih pukova.184
U prvoj polovici oţujka 1942. nastao je opseţniji dokument pod naslovom
Ā»Elaborat Dinarske divizijeĀ«.185 Elaborat je po svoj prilici mogao dijelom nastati
na osnovi nekih veÄ dobivenih informacija o organiziranju ÄetniÄkih snaga na
tromeÄi Dalmacije, Like i Bosne, te Äinjenice da u Splitu djeluje ÄetniÄki centar na
Äelu s BirÄaninom. Elaborat je, meÄutim, po svojoj sadrÅ£ajnoj strukturi bio u prvom
redu odreÄena projekcija za daljnji rad, tj. kakva se zadaÄa namjenjuje Dinarskoj ÄetniÄkoj diviziji i koje Äe Å”ire znaÄenje imati njeno postojanje za daljnji razvoj
ÄetniÄkog pokreta. U uvodnom dijelu elaborata formulirana je Ā»uloga divizijeĀ« u
sklopu programske koncepcije ÄetniÄkog pokreta. Ta se zadaÄa formulira ovim
rijeÄima:
Ā«Radi ostvarenja Srbinove osnovne zamisli i stvaranja srpske nacionalne
drÅ£ave, formiraÄe se kao jedan Äinilac te zamisli, u reonu Kosova polja 'Dinarska
divizija' od izrazito nacionalnog elementa. Ta divizija ponikla na istoimenom polju,
gde je nekada bilo groblje srpske slave i srpskog junaŔtva, ima da da izraza
vaskrsnute Srbinove vojniÄke moÄi, i da, kao jedan veliki gvozdeni malj, vaspostavi
Äisto nacionalni poredak u svima zemljama, gde Å£ive Srbi, pa i u onima, na koje Srbi
aspiriraju. Prema tome uloga ove divizije ima Äisto politiÄki karakter, jer ona za
sada, dok rat joÅ” uvek traje ima da bude utoÄiÅ”te svih nacionalnih elemenata srpskog karaktera, da Å”iri i ostvaruje srpsku ideju u delovima Like, Severne Dalmacije,
Hercegovine, Crne Gore i Bosne i da u danom momentu, blagodareÄi impozantnim
snagama, sa kojima raspolaÅ£e, vaspostavi Äisto nacionalni poredak, sa Kraljem
Petrom na Äelu. Eto, to je uloga ove divizije, izneta u najÅ”irim koncepcijama.
Obzirom na sadaŔnju dislokaciju ove divizije i na njen geografski poloţaj u
odnosu na sve politiÄke centre, geografske objekte, vaÅ£nije komunikacije i na njen
odnos prema moru, jasno se istiÄe njena stvaralaÄka uloga, u danom momentu, i joÅ”
sada moÅ£e se u kratkim crtama definisati i taÄno odrediti, ona
183 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 143.
184 AIHRPH, NG, kut: 424, f. 7.
185 U elaboratu je navedeno da je izraÄen u Mostaru 8-12. III 1942, a izradili su ga major Borivoje S. RaduloviÄ,
kapetan I. klase Radovan S. IvaniÅ”eviÄ i kapetan II. klase Mile RakoÄeviÄ. Elaborat je objavljen u NOB u
Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 1124-1140.
87
je: Uspostavljanje vlasti u tim krajevima, presecanje ostupnice i ofanzivni mostobran
za dalja iskrcavanja, koja se moraju kao verovatna predpostaviti.
Bas zbog napred iznete uloge ove divizije potrebno Äe biti izneti i njeno
nacionalno obeleţje, zbog toga Ŕto je njena uloga izrazito srpska. U prvom redu ona
se mora popunjavati Äisto Srbima (kao borcima, tako podoficirima i oficirima). Dva
ista imena: Kosovo u Juţnoj Srbiji i Kosovo u Severnoj Dalmaciji i istoriske povezanosti ovoga imena ukazuju na to, da je na Kosovu Srbin izgubio svoju drţavu i
da na Kosovu Srbin mora vaspostaviti svoju nacionalnu misao, kako bi se mogla
ostvariti Srbinova zamisao o stvaranju jedne velike Srbije, koja bi obuhvatila: Srbiju,
Vojvodinu, Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, Dalmaciju (do Å ibenika) i Liku. Posto
se zavrÅ”i stvaranje ovakve jedne srpske jedinice, tek onda moÅ£e biti reÄi o nekim
saveznim drţavama, ili drţavnim savezima ili u najŔirem smislu te reci o Balkanskoj
konfederaciji. U tako zamiÅ”ljenoj srpskoj jedinici ima iskljuÄivo živeti pravoslavno
stanovniÅ”tvo.Ā«
Kako se vidi, znaÄenje osnivanja Dinarske divizije najuÅ£e je vezano uz
ostvarivanje velikosrpskog programa ÄetniÄkog pokreta. Taj se program u ovom
elaboratu konkretnije veÅ£e uz ulogu ÄetniÄkih snaga u sjevernoj Dalmaciji i Lici. U
tom pogledu, Dinarskoj diviziji se namjenjuje Ā»ista uloga, koju ostale nacionalne snage po srpskim planinama imajuĀ«, te je ona Ā»samo jedan eksponent te ulogeĀ«. Zbog
toga je Ā»neophodna njena saradnja sa ostalim vojno-ÄetniÄkim odredimaĀ«, a ona Äe se
moÄi osigurati ako se od poÄetka divizija Ā»stavi pod neposrednu komandu Ministra
vojnog divizijskog generala g. DraÅ£e MihailoviÄa, sa kojim se po svaku cenu mora
odmah uspostaviti veza (.. .)Ā«. U elaboratu je zatim posebno mjesto dano Ā»zadatku DivizijeĀ«, koji proistjeÄe iz
naprijed formulirane uloge, a to je: Ā»Å irenje nacionalne misli, pribiranje nacionalnih
elemenata i ÄiÅ”Äenje terena po Lici, severnoj Dalmaciji, Bosni, Hercegovini i Crnoj
GoriĀ«. ZamiÅ”ljeno je da se tako definirani zadatak Divizije ostvaruje u dvije etape. U
prvoj etapi, osim intenzivnog rada na podizanju vojne formacije, treba Ā»odmah
preduzeti najopseţnije mere propagande, kako bi se svaki uticaj Ŕtetne partizanske
akcije, bar donekle spreÄioĀ«. U drugoj etapi Ā»ima se odmah pristupiti intenzivnom radu u duhu ofanzivnih nameraĀ«. Ciljevi te djelatnosti bili bi ovi:
Ā»- Pribiranje svih nacionalnih elemenata;
- Širenje nacionalnih ideja po srpskim selima i kod srpskog ţivlja po gradovima;
- ZaŔtita srpskog ţivlja od terora partizana, ustaŔa i Turaka;
- Vaspostavljanje jednog nacionalnog koridora duţ planine Dinare za
vezu Hercegovine sa Severnom Dalmacijom i Likom i uspostavljanje jedne solidne
baze u reonu Nevesinja, kako bi se odrţala veza sa Bosnom i Crnom Gorom;
- Uspostavljanje Ävrste i pouzdane veze sa odredima iz Srbije, Bosne i
Hercegovine i pomaganje nacionalnog pokreta pukovnika Baje StaniÅ”iÄa u Crnoj
Gori;
. - OjaÄavanje svojih redova novim borcima i rad na tome, da se ekonomski
prosperitet srpskog i nacionalnog Å£ivlja, po svaku cenu poveÄa i poboljÅ”a.Ā«
88
U elaboratu se posebno razraÄuje odnos prema talijanskim i njemaÄkim
okupacionim snagama. Vidljive su razlike u tretiranju jedne i druge strane.
Talijanska okupaciona sila sagledava se kao faktor koji je neposredno prisutan na
teritoriju na kojem operira divizija, te ta Äinjenica nameÄe posebnu taktiku. BuduÄi
da je rijeÄ o neposrednom i znatno premoÄnijem protivniku, ta se taktika formulira
ovim rijeÄima: Ā»BaÅ” zbog toga Å”to su Italijani okupirali teritoriju na kojoj ima da
operiÅ”e Dinarska divizija, gde su oni sproveli jaku vojniÄku organizaciju potpomognutu solidnim vazduhoplovstvom i Å”to uvek mogu da upute kaznene
ekspedicije, koje Äe u svakom sluÄaju, da potpomaÅ£u UstaÅ”e, Turci, pa i hrvatska
vojska, prema Italijanima mora se zauzeti jedan stav, koji Äe u svakom sluÄaju biti
povoljan po rad Dinarske divizije, a moÅ£e se definisati u ovo nekoliko reÄi: Ne diraj
me, jer te ne diram, a ne diram te iz toga razloga, Ŕto ti ne ometaŔ ostvarenje moje
nacionalne zamisli.Ā«
Nasuprot tome, politika prema Nijemcima odreÄuje se prema Äinjenici da oni
Ā»nisu okupirali teritoriju na kojoj operiÅ”e Dinarska divizijaĀ«. BuduÄi da Nijemci Ā»ne
mogu upuÄivati u teritorije koje nisu okupirali kaznene ekspedicije, kako zbog
obzira prema saveznicima, tako i zbog svoje angaÅ£ovanosti na istoÄnom frontu, to
delovi Dinarske divizije imaju u svim prilikama i na svakom mestu, da napadaju sve
delove Nemaca na koje budu naiÅ”liĀ«. Medu unutraÅ”njim snagama koje se tretiraju kao neprijatelji ÄetniÄkog pokreta,
narodnooslobodilaÄki pokret se oznaÄava kao najopasniji protivnik. Ā»Odnos
Dinarske divizije prema partizanimaĀ«, zakljuÄuje se u elaboratu, Ā»jeste najbolnije
pitanje koje se treba reŔiti. Dve suprotne poloţene ideje uvek dovode do sudara i
krvavog obraÄuna, te tako partizani su preduzeli opseÅ£ne mere za uguÅ”ivanje svakog
nacionalnog poretka, ubijajuÄi nacionalne prvake i tukuÄi Äetnike. Prema tome
partizani su bili ti, koji su prvi nametnuli borbu nacionalistima, oni su ti, koji muÄki
ubijaju Äetnike, oni su ti, koji pomoÄu ustaÅ”a i muslimana, kolju i teroriÅ”u srpski
ţivalj i najzad oni su ti, koji uguŔuju i ubijaju svaku srpsko-nacionalnu misao. Zbog
ovoga jasno je, kakav stav treba da ima Dinarska divizija prema partizanima: rat do
krajnjih moguÄnosti životaĀ« . U diskvalificiranju NOP-a posebno se teÅ£i propagirati parola o istovjetnosti
njegovih ciljeva s ciljevima ustaÅ”kog reÅ£ima. To je parola koja Äe postati konstantna
u daljnjoj propagandno-politiÄkoj djelatnosti ÄetniÄkog pokreta. Ā»UstaÅ”eĀ«, navodi se
u elaboratu, Ā»nalaze svoju najbolju zaÅ”titu kod partizana i oni opet ubijaju Srbe,
samo sada pod drugom firmom. Dobro maskirani tom novom firmom - partizanstva,
a ţeljni srpske krvi, ustaŔe se pretvaraju u partizane, da bi opet produţili pokolj Srba,
koji su zapoÄeli po nareÄenju krvavog poglavnikaĀ«.
U elaboratu se posebna paÅ£nja posveÄuje odnosu prema Ā»Hrvatima naci-
onalistimaĀ« i prema Muslimanima. To se najuÅ£e povezuje s ocjenom uloge NOP-a.
Naime, priznaje se da NOP postaje sve privlaÄniji faktor za Hrvate i Muslimane te ta
Äinjenica i ÄetniÄkom pokretu nalaze definiranje odgovarajuÄe taktike. Da se ne bi
partizanski pokret sve brojnijim pristupanjem Hrvata i Muslimana dalje naglo sirio,
zadaÄa je ÄetniÄkog pokreta da vlastitom akcijom onemoguÄuje taj proces. U hrvatskom stanovniÅ”tvu, prema instrukcijama elaborata, treba glavnu paÅ£nju
usmeriti prema Ā»nacionalnim HrvatimaĀ«
89
koje treba privlaÄiti i od kojih se Ā»formiraju u Äisto hrvatskim predelima, nacionalni
odredi, koji bi imali istu ulogu, kao i srpski vojno-ÄetniÄki odrediĀ«. PredlaÅ£u se za
njih imena Ā»Hrvatska zaÅ”titaĀ« ili Ā»Garda kralja PetraĀ«. Glavni pak rezultat takve
akcije oÄekuje se u tome da bi ti odredi Ā»po zavrÅ”enom ratu za Srbe i ostvarenje ideja,
koje su iznete u ovom elaboratu, predstavljali manju opasnost nego partizanski odredi. Od dva zla treba birati ona kaje je manjeĀ«. Å to se tiÄe taktike prema
muslimanskom stanovniÅ”tvu istiÄe se da prema njemu treba Ā»biti strpljiv, ne ubijati
ga i ne pljaÄkati gaĀ«, tj. primijeniti takve metode da Muslimani Ā»zaista steknu
ubeÄenje, da su im vojno-ÄetniÄki odredi prijateljiĀ«. U vezi s tim zakljuÄuje se:
Ā»Svaka preuranjena akcija protiv muslimanskog Å£ivlja pojaÄala bi partizane. Zbog
toga oni treba da sede kod svojih kuÄa, pa da ih na njihovim domovima uniÅ”timoĀ«.
U vezi s Ā»ostvarenjem uloge i zadatakaĀ«, za Dinarsku diviziju se posebno
naglaÅ”ava da je Ā»bez svake sumnje Äisto srpskaĀ«, tj. da je Ā»eksponent srpske politike
u najÅ”irem smislu te reÄiĀ«. Kao takva ona treba da bude osnova za formiranje novih
divizija. Prema elaboratu bilo je predviÄeno osnivanje joÅ” Kosovske i Nevesinjske
ÄetniÄke divizije, koje bi s Dinarskom Äinile Prvu armiju voÅ£da KaraÄorÄa. Te bi
divizije u vojniÄkom pogledu trebale Ā»vezati i stvoriti koridoreĀ«, koji se proteÅ£u u dva osnovna pravca: a) Srbija-Bosna-Hercegovina-Crna Gora; b) Sjeverna
Dalmacija-Hercegovina-Bosna-Crna Gora. BuduÄi da je Dinarskoj diviziji
namijenjena pionirska uloga, u elaboratu se istiÄe da na njenu Äelu treba Ā»stajati jedna
krupna vojno-politiÄka liÄnostĀ«, koja bi, Ā»blagodareÄi svome visokom autoritetuĀ«,
trebala ostvariti spomenuti projekt, Ā»a potom, da se stavi na Äelo armijeĀ«. On se
Ā»postavlja Kraljevim ukazomĀ«, a njegov prvi suradnik je naÄelnik Å”taba. U drugom
dijelu elaborata. razraÄuju se funkcije Å”taba, jedinica u sastavu divizije i raznih sluÅ£bi.
Kako se vidi, elaborat Dinarske divizije u mnogoÄemu je imao strukturu projekta
stvaranja oruÅ£nih snaga ÄetniÄkog pokreta u najÅ”irem smislu rijeÄi. Razmatranje pak
uloge Dinarske divizije temeljilo se svakako na odreÄenim konkretnijim poticajima.
Utoliko i sadrÅ£aj elaborata treba razumijevati kao odreÄeni projekt stvaranja oruÅ£anih
ÄetniÄkih snaga u Hrvatskoj. U tom pogledu posebna se paÅ£nja pridavala Dalmaciji na koju se raÄunalo kao znaÄajan punkt ÄetniÄkih snaga (sjeverna Dalmacija) i vaÅ£nu
kariku u zamiŔljenom koridoru.
U svakom sluÄaju, uz razmatranje tog dokumenta najuÅ£e se nameÄe pitanje - je li
on prihvaÄen kao konkretna podloga za organiziranje ÄetniÄkih snaga? Svakako bi ga
trebalo promatrati u sklopu uloge i djelatnosti BirÄanina. Bez obzira na utemeljenost
pitanja o tome da li je i u kojoj mjeri elaborat bio rezultat MihailoviÄeve inicijative i
direktive, ovdje u prvom redu paÅ£nju privlaÄi pitanje - u kojoj mjeri je to bila osnova
na kojoj je BirÄanin mogao poduzimati daljnju akciju kao osoba koja je preuzela
funkciju glavnog organizatora ÄetniÄkih snaga u Dalmaciji, Lici i Zapadnoj
Bosni.186 Prema raspoloÅ£ivim podacima, moglo bi se zakljuÄiti da je BirÄanin, po
svoj prilici u oţujku 1942. godine, dobio ovlaŔtenje za svoju djelatnost, tj.
postavljanje na spome
186 M a r j a n o v i Ä, Ā«DraÅ£a MihailoviÄĀ«, n. dj., 329, navodi da su spomenuta trojica oficira izradili elaborat prema zadatku dobijenom od D. MihailoviÄaĀ«.
90
nutu funkciju.187 Od tada se moÅ£e govoriti i o postojanju vojne komande ÄetniÄkih
snaga na spomenutim podruÄjima sa sjediÅ”tem u Splitu. U izvjeÅ”taju MihailoviÄu, 16.
srpnja 1942, BirÄanin se obraÄa u ime Ā»Å taba zapadnobosanskih, liÄkodalmatinskih i
hercegovaÄkih vojnoÄetniÄkih odredaĀ«. Ujedno navodi i imena oficira koji su mu
glavni suradnici u vojnim pitanjima. Kao pomoÄnika navodi pukovnika Dimitrija
UzunÄeviÄa, a naÄelnika Å”taba kapetana Radovana IvaniÅ”eviÄa. Osim njih, kao
Ā»neposredne saradnikeĀ« navodi kapetane Mihajla TomaÅ”eviÄa i Mladena KostiÄa. Za
sve njih istiÄe da su osobe njegova Ā»punog poverenjaĀ«.188
Iz BirÄaninovih izvjeÅ”taja MihailoviÄu vidi se da je od poÄetka glavna akcija bila
usmjerena na vojnu organizaciju ÄetniÄkih snaga, tj. stvaranja Dinarske divizije.
Jedna od glavnih pripremnih akcija svakako je bilo ukljuÄivanje Å”to veÄeg broja
oficira, koji su se nalazili u Splitu. Poduzeta je dosta Ŕiroka akcija oko njihova
vrbovanja za rad na vojnom organiziranju Äetnika, Å”to se u prvom redu povezivalo s
podruÄjem sjeverne Dalmacije i Like. Jedna od glavnih zadaÄa, dakle, bila je da se ti
oficiri upuÄuju na spomenuta podruÄja gdje bi tamoÅ”njim ÄetniÄkim komandantima
pomogli u vojnom organiziranju Äetnika. Svakako je spomenuti odbor u Splitu imao
znaÄajnu ulogu.189 Prema podatku BirÄanina, oficiri su upuÄivani u sjevernu
Dalmaciju veÄ krajem 1941. i u sijeÄnju 1942. Ā»Odmah po dolasku u SplitĀ«, navodi
on u izvjeÅ”taju MihailoviÄu, Ā»poÄeo sam aktivno uÄestvovati u organizaciji i akcijama
ÄujiÄeve narodne vojske u teÅ£nji da tom pokretu dam vojniÄki karakter. VeÄ u
januaru ove godine (1942, F. J. B.), pomoÄu aktivnih oficira koje sam odaslao na
teren, formirano je 5 ÄetniÄkih pukova od po dva bataljona i 2 ÄetniÄka odreda, Å”to je
sve obrazovalo Dinarsku ÄetniÄku divizijuĀ«.190 Kako se vidi, BirÄanin je posebno
znaÄenje dao vlastitoj ulozi i ulozi oficira iz Splita u vojnom organiziranju Äetnika na
spomenutom podruÄju. Osim toga, on je datum stvaranja Dinarske ÄetniÄke divizije
postavio ranije, tj. u sijeÄanj 1942. Ā»VeÄ u januaruĀ«, istiÄe on u spomenutom
izvjeÅ”taju MihailoviÄu, Ā»Äim je obrazovana divizija, komandanti pukova i odreda, na
zboru svih svojih
187 To potvrÄuju podaci iz prvog pisma koje je BirÄanin pisao MihailoviÄu, po svoj prilici veÄ u oÅ£ujku 1942. BirÄanin piÅ”e: Ā»Pre svega izveÅ”Äavam Vas da sam sa radosnim uzbuÄenjem proÄitao VaÅ”e pismo i PunomoÄje za rad, koje mi je moj kurir g. KovaÄeviÄ Vidak pre izvesnog vremena doneoĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 220-221. Za ovo nedatirano pismo redakcija navodi da je pisano u drugoj polovici travnja 1942. Ono je vjerojatno nastalo ranije).
188 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 417-421. 189 U izvjeÅ”taju obavjeÅ”tajnog centra NOP-a, u Splitu, vjerojatno poÄetkom 1942, u vezi s tim daju se ovi podaci: Ā»Äetnici uvelike vrbuju oficire za Äetnike, to radi Srpski Komitet na Äelu sa Urukalom. Kad je jedan oficir kazao da Äetnici rade sa Talijanima, ovaj je odgovorio niÅ”ta za to, samo Ti idi vojska Te Äeka. Ovaj se je oficir otkazao. Jedan od najaktivnijih ljudi koji vrbuju i idu kod oficira, jeste neki podoficir KrÅ£iÅ”nik Alojz Slovenac'" (AIHRPH, OS-7/714, IzvjeÅ”taj KaÄiÄa br. 3.). Prema podatku G i z d i Ä a, Dalmacija 1942, n. dj., 48, Ā«meÄu bivÅ”im oficirima tada se nalazilo samo
nekoliko onih, koji su radili za NOP. InaÄe su joÅ” veÄinom bili pasivni, da bi se kasnije mnogi prikljuÄili partizanimaĀ«. Za obavjeÅ”tajni centar NOP-a u Splitu tada su poÄeli raditi oficiri Rudolf Primorac i Å¢arko BoÅ£oviÄ, koji su dostavljali podatke o situaciji medu oficirima u Splitu i Äetnicima u sjevernoj Dalmaciji.
190 RijeÄ je o ovim jedinicama koje TrifunoviÄ BirÄanin navodi: pukovi Ā«Petar MrkonjiÄĀ«, Ā»Gavrilo PrincipĀ«, Ā»Kralj AleksandarĀ«, Ā»Kralj Petar IIĀ«, Ā»Onisim PopoviÄĀ«, Vojno-ÄetniÄki odred DrenoviÄa, BukoviÄki ÄetniÄki odred. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 421-422, pismo od 16. VII 1942.).
91
stareŔina i boraca izabrali su me za komandanta divizije i uputili mi predstavku da se
primim ove duţnosti. Ja sam preko mojih oficira u stvari komandovao ovom
divizijom poÄev od njenog formiranja, ali sam se definitivno reÅ”io da primim
duÅ£nost, tek kad sam od Vas zvaniÄno naimenovanĀ«. Bez obzira na to koliko je
BirÄanin uveliÄavao svoju ulogu oko vojnog organiziranja Äetnika, svakako je na
mjestu konstatacije da se od kraja 1941. moţe govoriti o poduzimanju spomenute
akcije. MeÄutim, pri tome treba svakako imati na umu Äinjenicu koju potvrÄuje prethodni prikaz, da su u toj akciji glavnu ulogu imali domaÄi ÄetniÄki faktori.
UkljuÄivanje BirÄanina moglo je dati toj akciji veÄi impuls.
Zbog toga je bilo logiÄno da BirÄanin i osobno izvrÅ”i inspekciju podruÄja na
kome su se organizirale vojne ÄetniÄke jedinice, tj. uspostavi neposredan dodir s
tamoÅ”njim ÄetniÄkim komandantima. RaspoloÅ£ivi podaci iz ÄetniÄkih izvora
potvrÄuju da je BirÄanin namjeravao otiÄi u Kninsku krajinu poÄetkom travnja.
Tako je ÄujiÄ u pismu P. PopoviÄu, 2. travnja, obavjeÅ”tavao da mu je iz Splita stigao
Ā»povjerljivi kurirĀ« i donio mu nareÄenje da sazove sastanak komandanata ÄetniÄkih
pukova Ā»da bezuvjetno doÄu u nedelju na prvi dan Uskrsa (5. IV, F. J. B) u selo
Strmicu u parohijski stan Äe Äe doÄi vojvoda Ilija BirÄanin sa dvojicom oficira koji
su stigli direktno od vojvode DraÅ£e MihailoviÄa sa specijalnim nareÄenjima radi
odrÅ£avanja ovog vaÅ£nog sastankaĀ«.191 MeÄutim, do tog sastanka nije doÅ”lo, tj. BirÄanin se nije uputio iz Splita u Kninsku krajinu. Iz raspoloÅ£ivih podataka,
meÄutim, vidljivo je da je neÅ”to kasnije, 8. travnja, doÅ”lo u Splitu do sastanka
izmeÄu JevÄeviÄa i ÄetniÄkih voÄa PopoviÄa i RaÄenoviÄa. Sastanku je prisustvovao
i spomenuti talijanski obavjeÅ”tajni oficir Lucich. BirÄanin nije prisustvovao
sastanku, ali je poslije primio na razgovor PopoviÄa.l92
U vezi s tim se nameÄe i pitanje o tome da li su i kada komandanti spomenutih
ÄetniÄkih pukova formalno, tj. sluÅ£beno prihvatili Elaborat Dinarske divizije.
Elaborat, naime, zavrŔava unaprijed pripremljenim tekstom koji govori o
Ā»konferenciji komandanata pukova Dinarske divizije, pod predsedniÅ”tvom
zastupnika komandanta Dinarske divizije popa MomÄila ÄujiÄa (. . .)Ā«, koja se
trebala odrÅ£ati u Splitu. Na njoj su komandanti ÄetniÄkih pukova ÄujiÄ, PopoviÄ,
BogunoviÄ, OmÄikus i RokviÄ, trebali prihvatiti spomenuti elaborat Ā»kao zakon i svetinjuĀ« i jamÄiti da Äe Ā»raditi u duhu ovog elaborata, smatrajuÄi kao jedinog voÄu
Srpsko vojnoÄetniÄke organizacije Ministra rata DraÅ£u MihailoviÄa, divizijskog
generalaĀ«. U vezi s tim oni ujedno izraÅ£avaju spremnost da izvrÅ”avaju sva nareÄenja
buduÄeg komandanta Dinarske divizije.193 VeÄ navedeni podaci pokazuju da do
takvog sastanka u Splitu nije doÅ”lo, te da se moÅ£e uzimati u obzir samo moguÄnost
prihvaÄanja elaborata na nekom drugom sastanku ÄetniÄkih komandanata izvan
Splita, tj. na njihovu podruÄju, Å”to je moglo biti i neÅ”to ranije. To pitanje
191 AH, ÄA, kut, 1, ÄujiÄ je pismo potpisao kao v.d. komandanta divizije. ObavjeÅ”tajni centar NOP-a u Splitu je takoÄer saznao za BirÄaninovu namjeru. U izvjeÅ”taju KaÄiÄa, br. 10,u vezi s
tim se navodi: Ā»U toku aprila mjeseca Äe BirÄanin vojvoda sigurno otiÄi u gore i to Kninski rajon, sad on formira
Å”tab i ureduje financijsko pitanjeĀ«. (AIHRPH, 05-7/714).
192 AIHRPH, 05-7/714, IzvjeÅ”taj KaÄiÄa, br, 13, Usp. i G i z d i Ä, Dalmacija 1942, n. clj., 162-163.
193 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 1136-1137.
92
svakako treba povezivati i s ulogom koju su imali autori Elaborata Dinarske divizije,
oficiri IvaniÅ”eviÄ, RaduloviÄ i RakoÄeviÄ. Oni su se u Splitu ukljuÄili u BirÄaninovu
sluţbu. Prema podacima obavjeŔtajnog centra NOP-a u Splitu iz travnja 1942,
BirÄanin je bio s njima usko povezan kao s vojnim savjetnicima koji su po njegovim
instrukcijama odlazili na teren. Ā»Ovi ljudi, tj. ova trojica na terenu figuriraju kao
DraÅ£ini ljudi. Tako su obeÄali pukovima na podruÄju divizije da Äe im dati 3.000.000 dinara i dvije radio-stanice ako im pripreme 5-600 ljudi koje bi oni poslali u pravcu
Nevesinja prema NikÅ”iÄu, u stvari u borbu protiv partizanaĀ« .194 Da je rijeÄ o
pouzdanim podacima do kojih je doÅ”ao obavjeÅ”tajni centar u Splitu, potvrÄuju i
smjernice u Elaboratu Dinarske divizije u vezi sa stvaranjem Nevesinjske ÄetniÄke
divizije, koja bi djelovala na podruÄju Hercegovine. U Elaboratu se, naime, navodi,
da bi se ljudstvo te divizije regrutiralo, meÄu ostalim, Ā»dolaskom jednog odreda
dobrovoljaca od 1000 do 1200 ljudi iz sastava sadaÅ”nje Dinarske divizijeĀ« .195 Prema
raspoloţivim podacima, spomenuti su oficiri krajem oţujka odrţali sastanak u selu
PeÄencima, kraj Bos. Grahova, na kojem su ÄujiÄ, BogunoviÄ i PopoviÄ poloÅ£ili
zakletvu.196 Å to se tiÄe statusa i djelatnosti samog Å”taba Dinarske ÄetniÄke divizije,
treba konstatirati da je u njemu tada bio zapravo samo ÄujiÄ. On je preko kurira
odrÅ£avao vezu s BirÄaninom od kojega je povremeno dobivao zahtjeve i instrukcije.197 TeÅ£io je da razvije veze s pojedinim ÄetniÄkim komandantima na
Å”irem podruÄju, a na koje je pretendirao kao na podruÄje svog djelovanja Å”tab
Dinarske divizije. U drugoj polovici travnja ÄujiÄ je isticao da je uspostavio veze s
ÄetniÄkim grupacijama na veoma prostranom podruÄju. Te su veze, kako sam navodi,
Ā»veÄ uspostavljene preko Zrmanje, Popine, GraÄaca do Metka na jednoj strani, preko
Grahova, Drvara, Petrovca do Krupe na drugoj strani, a na treÄoj strani preko
Marinkovaca, TiÄeva, Preodca i Rora do GlamoÄaĀ«.198
BirÄanin je bio osobito zainteresiran za Å”to uspjeÅ”nije vojno organiziranje Äetnika
u sjevernoj Dalmaciji i dijelu zapadne Bosne. TeÅ£io je da Å”to prije pridobije odreÄen
broj oficira i da se konstantno upuÄuju na to podruÄje. Vjerojatno je od njih a i od
ÄujiÄa bio dobro obavjeÅ”tavan o toku i rezultatima akcije. Preostalo mu je joÅ” da i
sam ode na to podruÄje, tj. da izvrÅ”i osobnu inspekciju. Kako je veÄ reÄeno, on se i formalno primio duÅ£nosti komandanta Dinarske divizije nakon ovlaÅ”tenja koje je
dobio od MihailoviÄa. Po svoj prilici bio je voljan da ode na teren tek kada je mogao
raÄunati da je akcija oko vojnog organiziranja Äetnika na spomenutom podruÄju dala
zadovoljavajuÄe rezultate. Rekli smo da je BirÄanin trebao doÄi u Kninsku krajinu
prvih dana travnja 1942, a da do toga nije doÅ”lo. NavodeÄi da je njegova Ā»namjera da
194 AIHRPH, OS-7/714, IzvjeÅ”taj KaÄiÄa, br. 13. 195 Kao u bilj. 193, 1129.
196 S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 101. Autor konstatira da sastanku nije mogao biti prisutan OmÄikus, jer je veÄ bio
mrtav, te da je neÅ”to kasnije u PaÄenima poloÅ£io zakletvu i V. NovakoviÄ.
197 Tako je saÄuvano ÄujiÄevo pismo P. PopoviÄu, 20. IV 1942, u kojemu ga poziva na sastanak u Strmicu Ā»u vezi
izraÅ£enih zelja naÅ”eg VojvodeĀ«, a na kojemu bi sastanku trebalo Ā»joÅ” jednom proventilirati sva tekuÄa pitanja ( .. .)Ā«. U
pismu ÄujiÄ dalje navodi: Ā«Odredio sam mesto sastanka u Strmici radi toga Å”to se ja liÄno u ovom Äasu ne mogu udaljiti
daleko od leteÄih odreda koji operiÅ”u prema Lici, posto liÄno rukovodim sa operacijama i vodim brigu o snabdevanju ljudi
na poloÅ£ajima sa municijom i hranomĀ«. (AH, ÄA, kut. 1).
198 Isto.
93
preÄe u gore i da preuzme komandu divizijeĀ«, obavjeÅ”tajni centar NOP-a u Splitu u
drugoj polovici travnja 1942. daje u vezi s tim ovu ocjenu: Ā»BirÄanin veÄ bi do sada
preuzeo komandu divizije, ali se bojao da neÄe imati dovoljan broj boraca za borbu.
On bi htio da ima operativnu vojsku od najmanje 3000 ljudi, koje bi on vodio kud on
hoÄe. Äuva svoju kozu i samo kad mu bude osigurano on Äe iÄiĀ«. 199
Prema raspoloÅ£ivim podacima, BirÄanin je poÄetkom lipnja 1942. otiÅ”ao iz Splita u Kninsku krajinu, tj. kod BujiÄa.200 On se ondje sastao i s drugim ÄetniÄkim
komandantima. U izvjeÅ”taju MihailoviÄu posebno je cijenio ÄujiÄa navodeÄi da je
on Ā»duhovni voÄa, komandant ustanika (. . .), prvak severne Dalmacije (. . .)Ā«.
TakoÄer je odavao priznanje i drugim komandantima zbog njihove viÅ”emjeseÄne
borbe Ā»protiv ustaÅ”a i partizanaĀ«, pa ih je zbog toga Ā»potvrdio na njihovim
poloÅ£ajima, unaprijeÄujuÄi ih u Äin ÄetniÄkih vojvodaĀ«, dok je uz njih Ā»za
pomoÄnike postavio aktivne oficireĀ«. S njim su doÅ”li pukovnik Dimitrije UzunÄeviÄ
i kapetan Radovan IvaniÅ”eviÄ. Za ÄetniÄke vojvode su proglaÅ”eni ÄujiÄ, Vlado
NovakoviÄ, BogunoviÄ, Mane RokviÄ i Mirko MariÄ.201
Tada je uÄinjen i daljnji korak u konstituiranju Å”taba Dinarske ÄetniÄke divizije.
Za razliku od njegova prethodnog osnivanja, kada su to radili domaÄi ÄetniÄki
komandanti, sada se formirao Å”tab kao operativni vojni organ u punom sastavu. Kako sam BirÄanin navodi, kao komandant divizije, on je za pomoÄnika postavio
UzunÄeviÄa, Ā»koji rukovodi sa operacijama na terenu uz pomoÄ 14 aktivnih niÅ£ih
oficira, ravnomerno rasporeÄenih po jedinicamaĀ«.202
Prema podacima koje je BirÄanin iznio u izvjeÅ”taju MihailoviÄu, Dinarska
ÄetniÄka divizija imala je u svom sastavu pet pukova i dva odreda. Svaki puk imao je
dva bataljona, a broj Äetnika u njima bio je ovaj: puk Ā»Petar MrkonjiÄĀ« (komandant
ÄujiÄ) 700; puk Ā»Gavrilo PrincipĀ« (BogunoviÄ) 800; puk Ā»Kralj AleksandarĀ«
(RokviÄ) 600; puk Ā»Kralj Petar IIĀ« (MariÄ) 500; puk Ā»Onisim PopoviÄĀ« (PopoviÄ, a
zatim NovakoviÄ), 600. VojnoÄetniÄki odred pod komandom UroÅ”a DrenoviÄa u
Bosanskoj krajini, od dva bataljona, imao je oko 1000 Äetnika. BukoviÄki ÄetniÄki
odred od jednog bataljona, kojemu je komandant bio V. NovakoviÄ, a zatim kapetan
Marko Crljenica, imao je 200 Äetnika. Ukupno je, dakle, prema BirÄaninu, Dinarska divizija sredinom 1942. imala oko 4400 Äetnika. Treba, meÄutim, reÄi da se
BirÄaninovi podaci temelje na kriteriju maksimalno zamiÅ”ljene regrutacije i
mobilizacije u stanov-
199 AIHRPH, OS-7/714. Treba takoÄer napomenuti da je BirÄanin, koji je roÄen 1887, bio invalid i Äesto pobolijevao. Zbog toga on se vrlo malo kretao, a boravio je uglavnom u Splitu.
200 U izvjeÅ”taju obavjeÅ”tajnog centra NOP-a u Splitu, 6. VI 1942. navodi se: Ā»2. VI otiÅ”ao je iz Splita za Knin i stigao u Å”tab ÄujiÄa, Ilija BirÄanin. Otputovao je u pratnji 2 Tal. oficira talijanskih automobilom. Cilj njegovog odlaska: formalno preuzimanje komande nad ÄetniÄkim odredima Like, Dalmacije, Hercegovine i Zapadne Bosne. Njegov Å”tab Äe se do 'oÄiÅ”Äenja' planine Dinare od partizana nalaziti u selu Strmici 20 km daleko od Knina, na putu za Bos. Grahovo. U tom selu treba ovih dana da se izvrÅ”i zakletva svih ÄetniÄkih boraca i voda na vjernost Petru i DraÅ£i MihailoviÄu.Ā« (AIHRPH, OS-7/714). Prema nekim drugim izvorima, BirÄanin je u Kninsku krajinu doÅ”ao krajem srpnja ili u kolovozu (AIHRPH, NG, kut. 429, f. 5). MeÄutim, ti podaci nemaju osnove, jer je BirÄanin u srpnju bio uglavnom u Hercegovini. On je ondje 16. VII 1942. datirao i svoj opÅ”irni izvjeÅ”taj MihailoviÄu, u kojemu govori i o stanju ÄetniÄkih vojnih snaga u Dalmaciji, Lici i zapadnoj Bosni.
201 AIHRPH, NG, kut. 429, f. 5; Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 420-421. 202 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 421.
94
niÅ”tvu. MeÄutim, ta mobilizacija nije se mogla organizirati prema zamiÅ”ljenom
planu. TeÅ”koÄe su bile brojne, od naoruÅ£avanja do problema prehrane. Posebno je
palo na ispitu na Äelo dobrovoljne mobilizacije, na Å”to su ÄetniÄki vojvode raÄunali i
stalno isticali u svojoj propagandi. Pogotovu je bilo nemoguÄe pokrenuti naoruÅ£ane
seljake u veÄim grupacijama da se bore izvan zaviÄaja. Tako je potpuno otpao plan
odlaska veÄe grupe Äetnika u Hercegovinu. Zbog toga Äe se ÄetniÄke vojne formacije
po svom brojnom sastavu u stvarnosti vidljivo razlikovati od podataka koji se iznose
u ÄetniÄkim izvjeÅ”tajima. To potvrÄuje i neÅ”to kasnija talijanska evidencija. Po svoj
prilici je najrealnija bila spomenuta Rapotecova konstatacija da su ÄetniÄke snage u
sastavu Dinarske divizije bile zapravo mobilne u jaÄini jednoga puka.203
OÄito je da su Talijani nastojali Å”to viÅ”e angaÅ£irati domaÄe potencijale u
organiziranju borbe protiv NOP-a. ZamiŔljeno je i vrbovanje oficira bivŔe
jugoslavenske vojske, koji su bili u zarobljeniÅ”tvu, to viÅ”e Å”to ih je bilo puno. RaÄuna
se da ih je u NjemaÄkoj bilo oko 15.000, a u Italiji oko 1500. Taj se broj smanjivao jer
su se mogli oslobaÄati Hrvati, Makedonci i pripadnici nacionalnih manjina. MeÄu
zarobljenicima, posebno oficirima, sve viÅ”e su dolazila do izraÅ£aja politiÄka
previranja vezana uz razvoj dogaÄaja u zemlji. Svakako je izbijanje oruÅ£anog ustanka
i njegovo jaÄanje u pojedinim dijelovima zemlje bio vrlo znaÄajan faktor daljnje
politiÄke diferencijacije meÄu oficirima. Na toj liniji je i proÄetniÄka orijentacija
dolazila do izraţaja.
ZarobljeniÄki logor u Rijeci postao je glavni punkt preko kojega se poÄelo
organizirati okupljanje oficira spremnih da se ukljuÄe u sluÅ£bu Talijana. Ondje je veÄ
krajem travnja 1941. bilo oko 80 oficira, meÄu njima Äetiri generala. Taj se broj sve
vise poveÄavao. U prvom redu rijeÄ je o prebacivanju oficira iz njemaÄkih
zarobljeniÄkih logora. Taj podatak potvrÄuje zapravo koliko su Talijani bili
zainteresirani da okupe i vrbuju Ŕto viŔe oficira u svojoj akciji. Prema raspoloţivim
podacima, posebna talijanska vojna misija obilazila je zarobljeniÄke logore u
NjemaÄkoj radi oslobaÄanja osoba roÄenih na podruÄju koje je anektirala Italija.204
Po svoj prilici ta je akcija naiÅ”la na priliÄan odjek. RaÄuna se da je krajem 1941.
prebaÄeno oko 500 oficira iz njemaÄkih logora u Rijeku. Prema sporazumu s
Nijemcima, oni su zapravo trebali biti osloboÄeni. MeÄutim, do toga nije doÅ”lo, a
pojedine grupe oficira smjeŔtene su i u druge talijanske logore (Averso, Sulmona).
Njihov se broj poveÄao i zbog toga Å”to su Nijemci dopustili odlazak i oficira koji nisu
bili porijeklom s talijanskog anektiranog podruÄja. PolitiÄka akcija meÄu njima, radi
vrbovanja za sluÅ£bu Talijanima, poÄela je davati ploda - pojedinci su puÅ”tani i slani u
odreÄena podruÄja. Neki Äe se ukljuÄiti u vojno organiziranje ÄetniÄkih grupa na
podruÄju Hrvatske, poglavito u Lici i Gorskom kotaru.
203 InaÄe, Rapotec navodi podatak da Dinarska divizija raspolaÅ£e sa oko 9000 puÅ”aka. Prema podatku koji, na osnovi Rapotecova izvjeÅ”taja, donosi 14. VII 1942. Vlada PeriÄ, obavjeÅ”tajni oficir jugoslavenske vlade u Carigradu, Ā»raÄuna se da u Dalmaciji ima oko 15.000 Äetnika pod komandom BirÄaninaĀ«.OÄito je da se radi o iskonstruiranim podacima i u prvom i u drugom sluÄaju. (Kao u bilj. 158).
204 Ta je akcija izazvala bojazan u vrhovima NDH, pa je MVP NDH interveniralo preko njemaÄkog poslanika u Zagrebu i dobilo obeÄanje Ā»da se Srbi zarobljenici neÄe vratiti u HrvatskuĀ«. (AVII, NDH, kut. 241, br. reg. 16/1, dopis povjerenika GUS-a, 2. I, i odgovor MVP NDH, 9. I 1942).
95
Najistaknutiji su bili: potpukovnik Ilija MihiÄ; majori Slavko Bjelajac, MiloÅ” RadojloviÄ i Vojin SrdiÄ; kapetani David Å oÅ”kiÄ, Vasilije MaroviÄ, Miodrag KapetanoviÄ, Sergije Å¢ivanoviÄ, Jovan DaboviÄ, Sava VukadinoviÄ; poruÄnici Milan PotrebiÄ i Jovan MandiÄ.
PolitiÄka previranja u pojedinim podruÄjima Hrvatske, posebno u ustaniÄkim masama, pokazivala su od jeseni 1941. kakve su bile moguÄnosti za organiziranje i Å”irenje akcije ÄetniÄkih elemenata. Pored prikazanih kretanja u sjevernoj Dalmaciji, podruÄje Like privlaÄi najveÄu paÅ£nju. Naime, organizacija ÄetniÅ”tva u Lici nije imala jedinstveno vodstvo, niti se razvijala pod istim utjecajem. Ono se na tom podruÄju jednim dijelom, posebno u juÅ£noj Lici (Srb, Donji Lapac, GraÄac), organizira pod utjecajem dogaÄaja u sjevernoj Dalmaciji, odnosno ÄetniÄkog centra u Splitu. Drugo podruÄje - posebno ÄetniÄka uporiÅ”ta u Gackoj dolini i u Medku - organizirano je najveÄim dijelom u direktnom dodiru s talijanskim emisarima i, preko njih, s bivÅ”im jugoslavenskim oficirima, koje su Talijani upuÄivali iz zarobljeniÅ”tva, preko SuÅ”aka.
Daljnji prodor talijanske vojske od Bos. Grahova naiÅ”ao je na otpor ustaniÄkih jedinica. Bile su to i prve borbe ustanika u Lici s Talijanima. Njihove snage zauzele su Drvar 25. rujna, a poÄetkom listopada uÅ”le su u Srb bez borbe. Neometano zaposjedanje tog mjesta svakako je pripomogla i RaÄenoviÄeva grupa. U to vrijeme zapravo i nije bilo glavnine boraca na tom podruÄju, jer se ista nakon borbi 6-8. listopada nalazila u borbama kod Donjeg Lapca. Tada su ÄetniÄki elementi pristupili pripremama za osnivanje spomenutog puka Ā»Kralj Petar IIĀ«. U Srbu je u drugoj polovici studenoga osnovan Å”tab puka, kojemu je komandant bio Pajo OmÄikus, a njegov zamjenik Nedeljko KeÄa. Uslijedila je propagandno-politiÄka akcija u okolnim selima za mobilizaciju ljudstva za tu jedinicu, ali je ona naiÅ”la na snaÅ£nu protuakciju aktivista NOP-a, tako da zapravo u Srbu nije formiran a vojna ÄetniÄka jedinica. Naprotiv, gibanja u ustaniÄkim masama na selu pokazivala su vidljivu orijentaciju prema NOP-u, Å”to potvrÄuje podatak da je viÅ”e od 60 boraca otiÅ”lo u partizanski bataljon Ā»Marko OreÅ”koviÄĀ«.205 NeÅ”to kasnije, u OtriÄu Äe se organizirati novi ÄetniÄki puk pod istim imenom, ali to Äe biti sasvim nova akcija.206
OsloboÄenje Srba u oÅ£ujku 1942. bio je ujedno i obraÄun s tamoÅ”njim Äetnicima. Grupa od petnaestak njih uspjela je pobjeÄi i pridruÅ£iti se ÄujiÄevim Äetnicima, a KeÄa, OmÄikus i Torbica su strijeljani.
Istodobno se u Donjem Lapcu poÄela okupljati grupa od oko 20 naoruÅ£anih ljudi oko majora jugoslavenske vojske BoÅ”ka RaÅ”ete. Ona je bila uglavnom pasivna, ali je mogla biti opasna kada se, zahvaljujuÄi talijanskoj taktici, odreÄen broj ustanika vratio kuÄama. I u zauzimanju Donjeg Lapca od
205 Kao u bilj. 162. Marko OreÅ”koviÄ je bio prva Å£rtva atentata, koje su ÄetniÄki elementi izvrÅ”ili u
Lici na istaknute rukovodioce NOP-a. Do kraja godine u Lici ubijeni su joÅ” neki komunisti, meÄu njima u
gospiÄkom kotaru PekiÅ”a Vuksan, Vlado Cerin, te MiÄo RadakoviÄ u udbinskom kotaru. (Isto.) U
proglasu, Ŕto ga je krajem listopada 1941 objavio Okruţni komitet KPH za Liku, u povodu smrti
OreÅ”koviÄa, istiÄe se da ga je umorila Ā»zloÄinacka ruka neprijatelja oslobodilaÄke borbe srpskog i
hrvatskog naroda, zloÄinaÄka ruka narodnih izdajica i talijanskih plaÄenika.Ā« (Zbornik dokumenata
NOR-a, VII, 233).
206 U navedenom izvjeÅ”taju o jaÄini pojedinih ÄetniÄkih jedinica, BirÄanin je mislio na taj puk.
96
. Talijana, u listopadu, proÄetniÄki elementi su odigrali svoju ulogu. RaÅ”eta je doÅ”ao u
dodir s talijanskim pukovnikom Soduom, traÅ£eÄi zauzimanje Donjeg Lapca, pod
opravdanjem da je to Å£elja stanovniÅ”tva koje Å£eli biti zaÅ”tiÄeno.
Kako se vidi, i u Srbu i u Donjem Lapcu doŔla je do izraţaja kolaboracija
proÄetniÄkih elemenata s talijanskim okupatorom pod Äijim okriljem su u tim
mjestima osnovani opÄinski organi vlasti.207
Krajem veljaÄe 1942. godine liÄke partizanske jedinice, nakon dosta teÅ”kih borbi,
oslobodile su Donji Lapac - bio je to velik poraz za Talijane, a za Äetnike poseban
udarac. Grupa Äetnika je strijeljana, neki su puÅ”teni kuÄama, a za RaÅ”etom, koji se
uspio sakriti, izdana je tjeralica.208 Taj znaÄajni uspjeh snaga NOP-a, stvaranje slobodnog teritorija u kotaru Donji
Lapac u trajanju od skoro godinu i pol dana, bio je i odluÄujuÄi udarac tamoÅ”njim
ÄetniÄkim grupama. One su mogle egzistirati samo u neposrednoj zaÅ”titi talijanskih
garnizona.
Nakon gubitka Donjeg Lapca i Srba, glavno srediÅ”te organiziranja ÄetniÅ”tva u
Lici postao je GraÄac. U njemu je osnovan Centralni ÄetniÄki odbor, kao organ vlasti,
a postavljeni su i tzv. civilni komesari u GraÄacu, Zrmanji i Bruvnu, koji su trebali
obavljati funkciju nekadaÅ”njih naÄelnika opÄina. Talijani su bili osobito zainteresirani
za jaÄanje Äetnika u graÄaÄkom kataru, poglavito zbog nadzora Å£eljezniÄke pruge u
pravcu Knina. Upravo je koncentracija talijanske vojske uz tu prugu omoguÄavala
Äetnicima da stvore uporiÅ”ta na tom podruÄju. U proljeÄe 1942. poÄelo je
organiziranje veÄih ÄetniÄkih jedinica.209 Äetnici se organiziraju i u udbinskom kotaru. Ondje su glavni bili pop Nedeljko
RadakoviÄ i trgovac Sava Äorak, koji su doÅ”li iz anektiranog dijela Dalmacije, gdje su
takoÄer bili izbjegli. U politiÄkoj akciji po selima ÄetniÄki elementi su propagirali
Äorkovo ime i zahtijevali da se za ustanike prihvati naziv Ā»ÄetnikĀ«.210 U tome su se
sluÅ£ili i terorom, kojemu je Å£rtava bio komunist MiÄo RadakoviÄ, Å”panjolski
dobrovoljac. Iako su tom akcijom pojaÄali psihozu straha u stanovniÅ”tvu, oni su se
istodobno kompromitirali. Äorak se inaÄe povezao s RaÅ”etom u Donjom Lapcu, a po
dolasku talijanske vojske u Udbinu u jesen 1941, odlazi u ta1ijanski garnizon,
nastavljajuÄi svoju akciju pod talijanskim okriljem.211
207 V e z m a r, n.dj., 195. Pored zagovaranja mira i suradnje s talijanskim okupatorom, pozicija proÄetniÄkih grupa u Lici
protiv NOP-a pocela se vidljivo ispoljavati i u teroru nad hrvatskim stanovniÅ”tvom. U nekim selima bilo je osvete, pa su stradavale hrvatske obitelji. Dio hrvatskog stanovniÅ”tva se iseljava iz straha pred ustanicima. Bili su to ozbiljni problemi s kojima se suoÄavalo rukovodstvo ustanka, tj. rukovodstvo liÄke partijske organizacije. (Isto, 198-199).
208 Isto, 256-257, 310. U sijeÄnju 1942. u Liku je doÅ”ao poruÄnik jugoslavenske vojske Stanko Å akiÄ. Prema podacima, poslao ga je MihailoviÄ, a posao je u rujnu 1941. iz Beograda preko Bosne s grupom od oko 50 izbjeglica iz Like. Ta se grupa ubrzo raspala i veÄina njenih pripadnika preÅ”la je u partizanske jedinice. Å akiÄ je pokuÅ”ao vrbovanjem ÄetniÄkih elemenata osnovati vojnu jedinicu, ali je u tome bio ubrzo onemoguÄen. (S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 105-106; AH, ZKRZ-GUZ - 1945,kut. 20).
209 V e z m a r, n.dj.,311-312. 210 Istodobno na tom podruÄju propagiran je pukovnik Petar VeljkoviÄ, koji je bio komandant 54. puka Jadranske divizije u aprilskom ratu, a zarobili su ga Nijemci u Drvaru. Populariziran je pod nadimkom Ā»Brko, koji je podigao ustanak u bosanskim planinama i Äija se vojska kreÄe k LiciĀ«. Isto se ime propagiralo i u Kninskoj krajini. (S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 59). 2ll AH ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20.
7 Äetnici u Hrvatskoj 97
Talijanska propaganda radi pasivizacije ustaniÄkih snaga osjetila se u rujnu
1941. u zapadnoj Lici, tj. u otoÄaÄkom i brinjskom kotaru. NaiÅ”la je na podrÅ”ku
nekih bivÅ”ih oficira, Å£andara i sluÅ£benika Äija akcija oÅ£ivljava u pojedinim srpskim
selima.212 Talijansku je taktiku obiljeţavalo pribliţavanje stanovniŔtvu pojedinim
ustupcima, kao Ŕto je brojnije izdavanje propusnica te puŔtanje pojedinih seljaka
koje su ustaŔe zatvorili. Glavni je cilj bio da se izazovu kolebanja u partizanskim uporiŔtima te su u tu svrhu angaţirani i agenti koji su nastojali da uspostave vezu s
njima. Tako je doÅ”lo i do neposrednih dodira s talijanskim oficirima. MeÄutim,
nakon prvih oruÅ£anih sukoba ubrzo su uslijedile talijanske teroristiÄke akcije nad
narodom ustaniÄkih sela.213 U studenom je iz GraÄaca doÅ”ao u otoÄaÄki kotar
podoficir Dmitar Trkulja da okupi tamoÅ”nje ÄetniÄke elemente i organizira borbu
protiv partizana. On je, meÄutim, ubrzo otkriven i likvidiran. MeÄutim, jedna manja
ÄetniÄka grupa uspjela se ukljuÄiti u partizanski odred Drenov Klanac gdje je ubila
politiÄkog komesara odreda Romana MarinÄiÄa i joÅ” dvojicu komunista. Tu grupu
vodio je kapetan Å¢akula iz Drenova Klanca, koji je uspio pobjeÄi u talijanski
garnizon u OtoÄcu. U istrazi nad uhapÅ”enom Äetvoricom izvrÅ”ilaca tog zloÄina
otkriveno je da su imali neposrednu vezu s talijanskom komandom u OtoÄcu, odakle
su dobivali upute.214 ProÄetniÄke tendencije doÅ”le su do izraÅ£aja i na podruÄju PlaÅ”kog. Ondje se u
zbjegovima naroda, koji se krajem srpnja i poÄetkom kolovoza 1941, osobito nakon
ustaŔkih pokolja u Sivniku i Trojvrhu, sve viŔe sklanjao u sume, osjetila prisutnost
grupe podoficira i Å£andara. ZagovarajuÄi borbu protiv ustaÅ”a, oni su ujedno
propagirali da se ne pruţa otpor talijanskom okupatoru. Oni su zadobili utjecaj u
oruÅ£anoj ustaniÄkoj grupi, koja je poÄetkom listopada osnovana na PiÅ”teniku.
JaÄanje proÄetniÄkih tendencija osjeÄa se od kraja studenoga kada se vratio iz
Beograda trgovac Äuro VidakoviÄ, koji se prikljuÄuje ovoj grupi.215 Uslijedila je
otvorenija propaganda te grupe, kojoj je glavna tendencija bila da se osumnjiÄe i
optuÅ£e Hrvati koji su, poglavito iz Zagreba, stizali na to podruÄje u partizanske
jedinice. Govorilo se da je rijeÄ o ustaÅ”ama koji se kriju pod imenom partizana kako
bi lakÅ”e mogli provoditi teror nad srpskim stanovniÅ”tvom.216 SumnjiÄen je i sam Glavni Å”tab NOP
,
212 Ā»MeÄu njima se posebno istiÄe bivÅ”i opÄinski biljeÅ£nik u Å karama Äuro Banjanin, koji je s italijanskom propusnicom doÅ”ao iz GraÄaca i hvalio se pred seljacima kako u istoÄnoj Lici ima na hiljade naoruÅ£anih Äetnika s kojima je uÄestvovao u nekim borbama. U Drenovu Klancu rovari bivÅ”i kapetan Å¢akula, u Doljanima bivÅ”i kapetan MandiÄ, u Dabru BobiÄ i Trkulja, takoÄer bivÅ”i Å£andari i u Podumu Mile Marijan, kapetan bivÅ”e vojske. Na podruÄju brinjskog kotara, bivÅ”i podoficir VujiÄa SmiljaniÄ iz Prokika, odvraÄao je ljude od borbe i govorio kako Talijane ne treba diratiĀ«. (M i l a n B u k v i Ä, OtoÄac i Brinje u NOB 1941-1945, OtoÄac 1971, 86-87).
213 Isto, 101-104. 214 Isto, 132. 215 M i l a n P e Å” u t, Ā»Ustanak i stvaranje prvih partizanskih jedinicaĀ«, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976, 143-158. 216 U svojim sjeÄanjima D u Å” a n L i v a d a je tu pojavu opisao ovim rijeÄima: Ā»PrikazujuÄi se prijateljem i
zaÅ”titnikom srpskog naroda i raspirujuÄi Å”ovinistiÄku mrÅ£nju kod njega prema hrvatskom narodu, okupator je uspio da u PlaÅ”kom okupi grupu ÄetniÄki nastrojenih ljudi koji su provodili snaÅ£nu agitaciju protiv napada na Talijane. Oni su u poÄetku izbacili parolu da se u sumi nalaze ustaÅ”e maskirane pod imenom komunista i partizana. U obrazlaganju te parole i nastojanju da se u nju vjeruje oni su bili vrlo uporni. Govorili su da je PaveliÄ izmijenio taktiku i u sumu Å”alje ustaÅ”e pod izgovorom da su komunisti, da bi lakÅ”e mogao klati Srbe. U tom duhu otvoreno su govorili protiv svih Hrvata koji se nalaze u partizanima, posebno u rukovodstvima,
98
odreda Hrvatske, koji se nalazio u selu Zbjegu.217 U vezi s tom pojavom, Vladimir
BakariÄ je, kao komesar Glavnog Å”taba Hrvatske, pisao Centralnom komitetu KPH.
UkazujuÄi na znaÄenje dolaska ZagrepÄana u partizane, on konstatira da u samom
PlaÅ”kom taj dolazak Ā»nije bas dobro primljen. Ljude su poÄeli sumnjiÄiti da su ustaÅ”ki
agenti, jer su Hrvati, a mogu u vlaku da se voze. PoÄeli su ih zaustavljati, legitimirati
i pitati zaÅ”to do sada nisu doÅ”li, zaÅ”to ne nose sobom oružje i sliÄne glupostiĀ«. Navodi da je i sam bio ispitivan te zakljuÄuje da je to Ā»u vezi s pojavom jednog ÄetniÄkog
logora u blizini same stanice, a komandir je poveo veliku agitaciju protiv dolaska
HrvataĀ«.218 UspjeÅ”na politiÄka protuakcija pridonijela je da se ta opasnost
suzbije.219
Na Kordunu je pojava talijanskih trupa u prvoj polovici listopada 1941 kada se
uspostavljaju garnizoni na podruÄju tamoÅ”njih kotara Karlovac, VojniÄ, Slunj i
Vrginmost - izazvala takoÄer odreÄenu pojavu kolebanja u ustaniÄkim masama.
Rezultat toga bila je pojava odreÄenih ÄetniÄkih tendencija. ZahvaljujuÄi znaÄajnim
uspjesima u organizaciji partizanskih jedinica, rukovodstvo NOP-a je moglo
efikasnije reagirati na te pojave, suzbijajuÄi ih i Å”ire utjeÄuÄi na politiÄko
usmjeravanje naroda. U svakom sluÄaju, talijanska je propaganda pod parolom zaÅ”tite
Srba zajedno s istupanjima predstavnika ustaÅ”kih organa naÅ”la odreÄeno plodno tlo kod pojedinih graÄanskih politiÄara, koji su svoju daljnju poziciju temeljili na politici
pomirljivog odnosa prema okupatoru i NDH. Pojave kolebanja osjetile su se ne samo
u seljaÄkim masama nego i u pojedinim partizanskim odredima.220 Pojedini
partizanski odredi u kojima KP ima najjaÄi utjecaj ulazili su u ozbiljne oružane
sukobe s talijanskom vojskom. Kao odgovor uslijedile su represalije: paljenje sela,
odvoÄenje seljaka, pljaÄke, ubojstva, Å”to je osobito doÅ”lo do izražaja na podruÄju
VojniÄa. Strah od daljnjeg terora i dojam o nemoguÄnosti zaÅ”tite sela i stanovniÅ”tva
pojaÄavali su kolebanja, tako da neki partizanski odredi izbjegavaju oružane akcije
protiv Talijana. Vidljive su i tendencije pregovaranja s talijanskim oficirima. U
nastaloj situaciji osjeÄa se pojaÄana akcija pojedinih poznatijih graÄanskih politiÄara
na tom podruÄju, veÄinom iz bivÅ”e SDS. Akcija je u prvom redu bila usmjerena protiv
NOP-a.221 Održavaju se zborovi na kojima ponekad znatnije utjeÄu parole tih snaga, tako da komunisti i simpatizeri NOP-a ostaju u manjini. Traži se smjenjivanje Hrvata
s rukovodeÄih mjesta u odredima.222 Sve je vidljivija kolebljivost u držanju Mihajla
(MiÅ”an) Napijala, bivÅ”eg zastupnika SDS-a u kotaru VojniÄ, uglednog i cijenjenog
seljaka koji je priŔao NOP-u. Akcija, u kojoj je Napijalo zadobio
tražeÄi njihovu fiziÄku likvidacijuĀ«. (D u Å” a n L i v a d a, Ā»Dijelovi kotara Slunja u ustanku 1941/1942. godineĀ«, Prva godina NOR-a, n. dj., 471-472).
217 U svojim sjeÄanjima D a n i l o L a t a s ukazuje na tu propagandu kao Ā»tipiÄan primjer neprijateljskog djelovanja i obmanjivanja masaĀ«. On navodi da je ta propaganda proturala vijesti kako je PaveliÄ Ā»veÄ poslao neku 'GeÅ”u' (GEÅ , popularna kratica Glavnog Å”taba Hrvatske, op. F. J. B.), koja je veÄ tu u Zbjegu s nekim ustaÅ”ama i da tu 'GeÅ”u' s ustaÅ”ama treba Å”ta prije likvidiratiĀ«. (D a n i l o L a t as, Ā»Veza s Glavnim Å”tabom Hrvatske 1941 godineĀ«, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina, n. dj., 184-185).
218 Zbornik dokumenata NOR-a, V/3, 23-24, pismo od 2. 1. 1942. 219 OpÅ”irnije Livada, n.dj.,472i Danilo Latas, n.dj.,1-85. 220 S a v o Z l a t i Ä M i Äo, Ā»Uz stranice partizanskog dnevnika 1941-1942 godineĀ«, Prva godina NOR-a, n. dj., 237. 221 S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 88 i d. 222 Kao u bilj. 215.
7* 99
nekolicinu pristaŔa, i koja je prijetila da postane joŔ opasnija, bila je pravodobno
onemoguÄena pojaÄanom politiÄkom akcijom komunista i simpatizera.223 ZnaÄajni
su rezultati postignuti i u suzbijanju ÄetniÄkih tendencija i utjecaja ÄetniÄkih
elemenata u nekim partizanskim odredima. KarakteristiÄan je primjer odreda Skrad,
u kojemu su, zbog nebudnosti partijske Äelije, ÄetniÄki elementi preuzeli inicijativu i
namjeravali da u Skradskoj sumi osnuju ÄetniÄki Å”tab.224 Ta je akcija takoÄer na
vrijeme onemoguÄena.225
Strah u narodu od pojaÄanih represalija talijanske vojske u zimskim mjesecima
ponovo je - dao poticaje pojedinim graÄanskim politiÄarima za Å”irenje nepovjerenja
prema Komandi NOP odreda Korduna i Banije. Posebno je to doŔlo do izražaja u
organiziranju skupŔtine stanovniŔtva u Crnoj Lokvi, 3. prosinca, kojoj je
prisustvovalo oko 760 ljudi. ProÄitan je tekst rezolucije od deset toÄaka, Äiji sadržaj
jasno ispoljava taktiku graÄanskih snaga prema okupatoru i tendencije u cilju
slabljenja NOP-a. Posebno je to vidljivo u prve Äetiri toÄke, koje glase:
Ā»1. SkupÅ”tina donosi zakljuÄak da Komande narodno oslobodilaÄke vojske ne
vrŔe nikakve napade nigdje na terenima za vrijeme zimske sezone.
2. SkupÅ”tinari jednoglasno zakljuÄuju da se popali onoliko kuÄa u Hrvatskim
selima koliko je popaljeno naÅ”ih srpskih kuÄa.
3. Glede ovih napada Å”to je poÄinila neprijateljska vojska ovih dana a na temelju
vrÅ”enja akcija po oslobodilaÄkoj vojsci narod donosi zakljuÄak da uopÄe neda nikom
niÅ”ta od hrane za prehranu ljudstva i stoke i to u tome sluÄaju u koliko Komanda ne
usvoji narodne zahtjeve.
4. Narod donosi zakljuÄak da ne priznaje danaÅ”nje Komande odnosno uprave,
traži da narod izabere upravu Komande s razloga Ŕto je uniŔtila ovaj narod i nije
izvrÅ”avala narodne zahtjeveĀ«.
223 O situaciji na podruÄju kotara VojniÄ, politiÄki komesar NOP odreda Korduna i Banije, u izvjeÅ”taju 18. X 1941, piÅ”e: Ā»Taj rajon pretrpio je najveÄi nalet okupatorskih trupa i na teritoriji tog rajona doÅ”lo je do prvih borbi. Narod u selu Kuplenskom, koje je potpuno uniÅ”teno artiljerijskom vatrom i spaljeno zajedno sa joÅ” par sela, prvih dana poslije talijanske ofenzive poÄeo je da se koleba i to pod vodstvom istaknutog prvaka SDS-a (MiÅ”ana Napijala) i joÅ” nekih tipova koji su bili izbaÄeni iz odreda, koji su upotrijebili momenat i otpoÄeli kampanju protiv nacionalno-oslobodilaÄkog pokreta. PogreÅ”ka je bila od strane naÅ”ih istaknutih drugova koji su pod pritiskom mase koja je bila raspaljena od MiÅ”ana pristali na to da on formira nacionalno-oslobodilaÄke odbore. MeÄutim, on je na zborovima, na koje se u veÄini sluÄajeva narod nije odazvao, iskrivio ulogu nacionalno-oslobodilaÄkih odbora, s tim da Äe oni biti protiv partizanskih odreda i da Äe ti odbori birati komandu, odreÄivati akcije itd. Prema nareÄenju ovog komesarijata poÅ”li su smjesta u narod komesari odreda tumaÄeÄi narodu nužnost borbe protiv Talijana i Å”tetnost rabote koju je poveo MiÅ”an. Njima je uspjelo da po svim selima organizuju nacionalno-oslobodilaÄke odbore sa specijalnom zadaÄom da organizuju pomoÄ postradalima od naleta okupatora. Kroz to vrijeme okupatori su napustili teritorij ovoga rajona, a vraÄaju se hrv. domobranciĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, V/1, 205).
224 Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 8-9; S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 91. 225 Ā»Na Kordunu seĀ«, piÅ”e u svojim sjeÄanjima Stanko OpaÄiÄ, tada komandant bataljona, Ā»pojavila
samo u prvim danima ustanka grupa Äetnika, i to u partizanskom odredu 'Gornji Skrad'. Dakle, samo gdje je i prije rata režimski poslanik Grba imao ÄvrÅ”Äi oslonac. Najvjerojatnije je da je tu grupu podsticao i sam RakiniÄ, poruÄnik Jugoslavenske vojske. Upravo kada je raskinuo s nama i odmetnuo se od naÅ”eg odreda pridružio se petnaestorici Äetnika Gornjeg Skrada. No ta je grupa likvidirana, prije nego nam je ikoga ubila i napravila veÄe Å”tete. Jedino je on uspio izbjeÄi, ali ne za dugo. Velika zasluga za tu, može se reÄi bezbolnu, operaciju pripada upravo partijskoj organizaciji u gornjem Skradu i komandiru toga odreda Radi DobrosavljeviÄuĀ«. (O p a Ä i Ä, Ā»Neki neosvijetljeni dogaÄaji iz NOB-e na KordunuĀ«, Druga godina NOR-a, n. dj., 298).
100
U devetoj toÄki se kaže: Ā»Narod se potpuno slaže sa poÅ”tenim Hrvatima koji bi
radili u Komandi sa sporazumom naroda a inaÄe se narod ne slaže ni sa onim Srbima
koji bi radili na Å”tetu ovog narodaĀ«.226
Da organizatori ove skupŔtine i autori rezolucije nisu uspjeli izmanipulirati
prisutne onako kako su željeli, pokazuje i reagiranje na formulaciju druge toÄke, koja
nije prihvaÄena. To jasno potvrÄuje dopisani tekst u zapisniku, koji glasi: Ā»Nakon
proÄitanog zapisnika narod jednoglasno odustaje od taÄke 2 navedene u ovom zapisnikuĀ«.
IzvrÅ”en je i atentat na komandanta bataljona Stanka OpaÄiÄa, ali nije uspio.
UspjeÅ”no onemoguÄavanje desniÄarskih snaga, koje je bilo popraÄeno sirom
politiÄkom akcijom, organiziranjem masovnih zborova, zadalo je snažan udarac tim
elementima vodeÄi ih u potpunu izolaciju.227
U usporedbi sa spomenutim podruÄjima razvoj dogaÄaja u Slavoniji imao je,
zbog niza okolnosti, drugaÄiji tok. Teror ustaÅ”kog režima ondje je takoÄer od poÄetka
doÅ”ao do izražaja, manifestirajuÄi se u razliÄitim oblicima nasilja nad srpskim
stanovniÅ”tvom, poglavito u hapÅ”enjima i odvoÄenjima u logore. Time je, dakako, i na
tom podruÄju poticana psihoza straha u stanovniÅ”tvu, tako da su cesti bjegovi i
sklanjanja u Å”ume. MeÄutim, ustaÅ”ki teror nije poprimio razmjere kao u nekim
drugim krajevima. Važnu je ulogu odigrala njemaÄka okupaciona sila zainteresirana za pacifikaciju podruÄja sjeverno od Save iz niza razloga, u prvom redu ekonomskih i
strategijskih. Nijemci su nakon ustaÅ”kog pokolja u Gudovcu energiÄno dali do znanja
da im ne odgovaraju takvi postupci, jer u njima vide i ugrožavanje vlastitih
interesa.228 Prema tome, u vrijeme pokretanja oružanog ustanka uoÄljivo je bilo
razliÄito držanje njemaÄkih i talijanskih okupacionih vlasti.
Djelovanje srpskih nacionalistiÄkih elemenata u Hrvatskoj sjeverno od Save radi
stvaranja ÄetniÄkog pokreta bilo je u toku cijelog rata od marginalnog znaÄenja. Sve
oružne partizanske grupe u Slavoniji, koje su nastajale od srpnja, osnivali su
komunisti. Samo su tri grupe nastale spontano okupljanjem odbjeglih srpskih seljaka.
U grupi koja je osnovana u zapadnoj Slavoniji bio je podoficir jugoslavenske vojske
Savo KosanoviÄ, koji je prije rata bio organizirani Äetnik. Kao takav nastojao je
politiÄki utjecati na ostale raspirivanjem antihrvatskog raspolozenja.229 Ta je grupa jedno vrijeme djelovala u sastavu
---
226 Tekst dokumenta u cijelosti donosi S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 92-93. U posljednjoj toÄki se navodi da prisutni na skupÅ”tini izabiru Äetiri osobe (MiliÄ EremiÄ, Mirko LonÄar, Dragan Kljukovnica i MiloÅ” Napijalo) koje Äe zapisnik Ā»predati Komandi narodno oslobodilaÄke vojske i ujedno izjaviti usmeno narodno raspoloženje i miÅ”ljenje prema danaÅ”njem radu i situaciji narodnojĀ«. .
227 Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 196-197; S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 93-94; M i l e D a k i Ä, Ā»Razvitak i djelovanje partijske organizacije na Kordunu 1941. i u prvoj polovici 1942. godineĀ«, Prva godina NOR-a, n. dj., 304 i d. D a k i Ä navodi da je Napijalo bio glavni organizator skupÅ”tine u Crnoj Lokvi. (314). Ā»SkupÅ”tina u Crnoj LokviĀ«, - zakljuÄuje D a k i Ä , Ā»ipak ukazuje na labilnu politiÄku situaciju i na Äinjenicu da je joÅ” uvijek na Kordunu postojao prostor za djelatnost protiv politike KPH. (...) Bio je to posljednji pokuÅ”aj da se nametne oportunistiÄki, u osnovi ÄetniÄki, idejni koncept narodu KordunaĀ«. (305).
228 OpÅ”irnije: P a v l e G r e g o r i Ä, NarodnooslobodilaÄki pokret u zapadnoj Slavoniji, Moslavini i Bjelovarskom okrugu 1941. godine - SjeÄanja, Slav. Brod 1969, 60 i d.; Z d r a v k o K r n i Ä, Slavonija 1941, Osijek 1978, 61 i d.
229 Ā»Pripadnici grupe nosili su na kapama i Å”ubarama kokarde koje su nosili i Äetnici. Nisu bili za napade na Nijemce i ustaÅ”e izvan svog kraja. Govorili su da Äe oni braniti samo svoje kuÄe i svetiti se ustaÅ”ama. Takva je u poÄetku bila veÄinaĀ«. (K r n i Ä, n. dj., 177-178).
101
Psunjskog partizanskog odreda, ali ju je KosanoviÄ uspio odvojiti opravdavajuÄi to
potrebom da u prvom redu brani svoje selo LisiÄinu. MeÄutim, veÄina pripadnika te
grupe bila je za borbu protiv Nijemaca i ustaÅ”a, tako da KosanoviÄ nije mogao
sprijeÄiti njeno prikljuÄivanje PapuÄkoj partizanskoj Äeti, nakon politiÄke akcije
komunista. KosanoviÄ je, meÄutim, nastavio svoju akciji, u prvom redu agitacijom
medu seljacima protiv partizana, pa su ga zbog te djelatnosti borci osudili na smrt, i
strijeljan je u ožujku 1942, zajedno sa dvojicom istomiÅ”ljenika. Ostali su se Älanovi
grupe ukljuÄili u partizansku jedinicu.230 Prikupljene obavijesti i analize djelovanja Äetnika omoguÄile su rukovodstvu
NOP-a da u proljeÄe 1942. dosta precizno utvrdi neke bitne znaÄajke njihove
pozicije u Hrvatskoj. Medu njima glavnu pažnju privlaÄe ove:
a) NajjaÄi centar cetnickih snaga nalazi se na tromeÄi Like, Bosne i Dalmacije.
Te su snage organizirane u sklopu Dinarske divizije. S tog teritorija pokreÄu se
glavne ÄetniÄke oružane akcije.
b) Ā«PolitiÄki centarĀ« cetnickih snaga na tom podruÄju nalazi se u Splitu. Odatle
se upuÄuju glavne smjernice za organiziranje i djelovanje ÄetniÄkih snaga na terenu.
Preko posebnog emisara s centrom u Splitu uspostavila je vezu i emigrantska vlada.
c) Drugi je politiÄki centar Äetnika u SuÅ”aku. Odatle je izvrÅ”eno niz pokuÅ”aja da
se u redove NOP-a Ā»ubaci Å”to viÅ”e ÄetnikaĀ«. Iz tog centra se djeluje na podruÄju
Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i dijela Like.
d) Glavne ÄetniÄke vode su BirÄanin, JevÄeviÄ, Urukalo, NovakoviÄ Longo (u
gradovima), ÄujiÄ, Vlado NovakoviÄ, BrkoviÄ, PopoviÄ, RaÄenoviÄ (na terenu).
e) ÄetniÄka propaganda je u prvom redu usmjerena protiv NOP-a. MeÄu njenim
nosiocima prednjaÄi ÄujiÄ. U toj propagandi teži se NOP Å”to viÅ”e kompromitirati i
optužiti kao glavnog krivca za teror nad srpskim stanovniŔtvom. Stoga se teži
poistovjeÄivanju partizana i ustaÅ”a (Ā»partizansko-ustaÅ”ke bandeĀ«), tvrdi se da oni
djeluju Ā»u sporazumu s PaveliÄem i da su na partizanskim vodstvima sve sami
Hrvati-ustaÅ”eĀ«.
f) Zbog utjecaja NOP-a u stanovniÅ”tvu Äetnici ne mogu biti indiferentni prema
nekim pojavama, pa su prisiljeni da se služe posebnom taktikom. Tako svojim
odredima dodaju naziv Ā»narodno-oslobodilaÄkiĀ«, a pozdrav "Smrt faÅ”izmu - sloboda naroduĀ« pretvorili su u Ā»Smrt faÅ”izmu i komunizmu demokratska sloboda
srpskom i svim slovenskim narodimaĀ«. U vezi s tim je i odnos prema Talijanima.
Naime, pod istim utjecajem, Talijane se javno oznaÄava kao okupatore, dok se u
ÄetniÄkim dokumentima Ā»otvoreno spominje njihova saradnja s talijanskim
okupatoromĀ«.231
230 Usp. K a r l o M r a z o v i Ä , Ā»NOP i borba protiv pokuÅ”aja stvaranja ÄetniÄkih oružanih odreda u SlavonijiĀ«, zbornik: Slavonija u narodnooslobodilaÄkoj borbi, Slav. Brod 1967, 160-161; G r e g o r i Ä, n. dj., 197,214-215,236; D u Å” a n Ä a l i Ä, Ā»ZnaÄaj partijskog savjetovanja Slavonije (25-27. XII 1942), za razvoj NOP u SlavonijiĀ«, Zbornik HIS, br. 1, 1963, 82-83; C v j e t k o T o m l j a n o v i Ä , NarodnooslobodilaÄki pokret i problem oružanog ÄetniÅ”tva u Slavoniji, Zbornik HIS, br. 2, 1964,9-12; K r n i Ä, n. dj., 168, 177-178, 184.
231 Zbornik dokumenata NOR-a, V/4, izvjeŔtaj Glavnog Ŕtaba Hrvatske Vrhovnom Ŕtabu, 25. V 1942, 322 i d.
102
II. glava
U savezu s talijanskim okupatorom i ustaÅ”kim režimom protiv narodnooslobodilaÄkog pokreta
Mjesto i uloga Äetnika u daljnjoj strategiji borbe talijanskog okupatora protiv NOP-a
PoÄetkom 1942. njemaÄki i talijanski okupacioni faktori bili su suglasni
oko toga da je podruÄje NDH postalo veoma nestabilno zbog jaÄanja NOP-a. Zbog
toga im je od poÄetka zajedniÄko glediÅ”te da se treba Å”to prije usuglasiti oko
poduzimanja veÄih akcija za uniÅ”tenje oružanih snaga NOP-a na podruÄju NDH. Na
sastanku njemaÄkih komandanata u Zagrebu, 27. veljaÄe, konstatirano je da u NDH
postoje dva velika žariÅ”ta oružane borbe, protiv kojih treba poduzeti zajedniÄke
operacije. To su istoÄna Bosna i Bosanska krajina. S tom analizom i prijedlozima Nijemaca upoznati su i vojni faktori NDH. Daljnja je razrada tog plana uslijedila na
sastanku u Opatiji, 2-3. ožujka, gdje su se sastali njemaÄki i talijanski komandanti i
predstavnik domobranstva NDH. ZakljuÄeno je da najprije treba poduzeti operacije
za uniÅ”tenje žariÅ”ta oružanog ustanka u istoÄnoj Bosni, a tek kasnije u zapadnoj, poÅ”to
je, prema talijanskoj ocjeni, bilo nemoguÄe istodobno izvoditi obje operacije zbog
nedovoljnog broja vojnih snaga. Dogovoreno je da se ne vodi posebno raÄuna o
postojanju demarkacione linije za vrijeme operacija.
U Opatiji je vidljiva pažnja bila posveÄena i daljnjem odnosu prema Äetnicima.
RazliÄiti pogledi zainteresiranih strana na to pitanje ukazivali su da je ono dosta
složeno. Talijani su, u skladu sa svojom dotadaŔnjom politikom, i dalje zastupali
potrebu pregovaranja s pojedinim ÄetniÄkim grupama radi njihova angažiranja protiv
NOP-a. BuduÄi da su u Äetnicima naÅ”li važan oslonac u politici pacifikacije, težili su ustrajati na provoÄenju toga kursa. Takvu su politiku opravdali isticanjem dotad
postignutih rezultata u privlaÄenju ÄetniÄkih snaga protiv NOP-a. Kako je tekao taj
proces, objaŔnjava donekle ocjena talijanskog obavjeŔtajnog oficira kod komande
talijanskog Å estog korpusa kapetana Angela de Mateisa, koji je sudjelovao u
pregovorima s Äetnicima. OsvrÄuÄi se na situaciju na prijelazu 1941/1942. godine, on
navodi: Ā»Dakle, u jednoj teÅ”koj borbi protiv boljÅ”evizma nismo bili sami. Jedan dio
Äetnika indirektno je saraÄivao sa nama u borbi protiv partizana, no to u poÄetku nije
bilo opÄeg karaktera, a mi nismo razumeli te odnose, jer nismo znali da postoje dve
suprotne struje, veÄ smo mislili da je to rezultat liÄnih stavova pojedinaca u borbi za
prevlast, ali pažljivim praÄenjem situacije brzo smo uvideli da postoje dve suprotne
struje jedna prema drugoj, i to nacionalistiÄka, i druga, internacionalistiÄka.
LogiÄno proizlazi iz toga da smo nastojali da sa jednom stranom sklopimo prijateljstvo, i to baÅ” sa nacionalistima, tim prije jer nam je sve govorilo da Äe
103
savez biti tim lakÅ”e sklopiti, jer su oni svakim danom bili sve nemoÄniji u borbi
protiv partizana, Äiji je pokret naglo rastaoĀ«.
Kao Ā»najistaknutije liÄnostiĀ« koje su prihvatile talijansku suradnju, Mateis
istiÄe JevÄeviÄa i BirÄanina, koji Ā»ne samo Å”to istupaju na nacionalnoj osnovi protiv
internacionalnog boljÅ”evizma, veÄ su odluÄno ustali protiv bilo kakve saradnje sa
partizanima sa vrlo jakom propagandnom aktivnoÅ”Äu u kojoj iznose svoje
protutezeĀ«.1
Zbog toga je novi komandant Druge talijanske armije general Mario Roatta, veÄ
prilikom nastupa na novu duÅ£nost, krajem sijeÄnja 1942, ocjenjivao dotadaÅ”nji
odnos Talijana prema Äetnicima kao realnu politiku. SteÄena iskustva u suradnji s
njima i postignuti rezultati omoguÄili su manje naprezanje talijanskih vojnih snaga,
sto znaÄi oÄuvanje njihove borbene sposobnosti. Upoznat s dotadaÅ”njim naporima
komandanta Šestog korpusa generala Dalmazza da se ostvari Ŕto tjeŔnja suradnja s
Äetnicima, Roatta je isticao: "Kada se ima u vidu da je u krajnjoj liniji najpotrebnije
svesti protivnike na najmanju meru, smatram da bi valjalo pokuŔati, samo ako joŔ
ima vremena, da se Äetnici drÅ£e daleko od komunistaĀ«.2 Ta je ocjena jasno
ukazivala i na znaÄenje koje Talijani veÄ tada pridaju NOP-u kao vojnom i
politiÄkom faktoru.
Takva su glediŔta Talijana bila u suprotnosti s glediŔtima Nijemaca na
sastanku u Opatiji. Prema miÅ”ljenju njemaÄkog generala Waltera Kuntzea, takav bi
odnos prema Äetnicima znaÄio politiku popuÅ”tanja, a to ne bi bilo u skladu s
utvrÄenim ciljevima uniÅ”tenja svih ustaniÄkih snaga. U Opatiji je to glediÅ”te i
prevagnulo, pa je odluÄeno da se ne pregovara s Äetnicima tokom planiranih
operacija:,3 RezimirajuÄi dotadaÅ”nja iskustva talijanskih komandanta, Roatta je,
neposredno poslije sastanka u Opatiji, u svom izvjeŔtaju GeneralŔtabu kopnene
vojske, 6. oÅ£ujka, formulirao svoj stav prema Äetnicima ovim rijeÄima:
Ā»Poduprijeti Äetnike u dovoljnoj mjeri da se bore protiv komunista, ali ne toliko da
bi im to dopustilo preveliku Å”irinu akcije, zahtijevati i osigurati da se Äetnici ne bore
protiv hrvatskih snaga i vlasti; dopustiti im da protiv komunista operiraju na svoj
naÄin (tako da 'pokolju jedni druge'); i konaÄno, dopustiti ÄetniÄkim grupama da
djeluju paralelno s talijanskim i njemaÄkim snagama, kao sto rade nacionalistiÄke
grupe (Äetnici i separatisti) u Crnoj GoriĀ«.4
Razgovori iz Opatije nastavljeni su u Ljubljani, 28-29. oţujka 1942. U vezi s
pitanjem Äetnika tom je prigodom iskrsao novi momenat. RijeÄ je o tome da je
upravo PaveliÄ bio stvorio plan za sklapanje sporazuma s Äetnicima u Hercegovini.
Roatta je u Ljubljani izjavio da, buduÄi da vlada NDH Ā»pregovara sa ustanicimaĀ«,
to isto mogu Äiniti i talijanski i njemaÄki komandanti, Äime otpada dogovor u
Opatiji.5 Predstavnik NDH, domobranski general Vladimir Laxa, zabiljeţio je
Roattino miÅ”ljenje o politici prema Äetnicima, koje je dao nakon prvog sastanka u
Ljubljani. Roatta je isticao da
1 AVII, Talij. fond, kut. 322, br. reg. 6/1. elaborat Angela de Mateisa, 5 - I 1943, upuÄen komandi
Superslode.
2 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 79.
3 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 108.
4 Dokument citiran u Tom a s e v i c h, n. dj., 196.
5 Zbornik dokumenata NOR-a, XII/2, 243.
104
Ā»Äetnici, jedan njihov dio, nije zajedniÄki neprijatelj i Hrvatima i Talijanima i
Nijemcima. Oni su neprijatelji samo NOH. Potrebno je da NDH zaboravi na ovog
svog neprijatelja, kako bi imali samo jednog neprijatelja, tj. komuniste. (. . .) Nakon
toga, ako budu Äetnici mirniĀ«, upozoravao je Roatta, Ā»budite i vi mirni. Ako ne budu
mirni, tek onda stupa u borbu protiv njih i njemaÄka i talijanska vojskaĀ«.6 Na kraju
je sastanka, 29. oÅ£ujka, Ā»opet briÅ£ljivo razmatrano ÄetniÄko pitanjeĀ«. Tom prilikom
Roatta je naglasio: Ā»a. Svi komunisti su neprijatelji. Pregovori s njima ni pod kojim
uslovima ne dolaze u obzir; b. Äetnici su doduÅ”e hrvatski neprijatelji, ali nisu
neprijatelji Osovine. Stoga je svrsishodno odmah pregovarati s Äetnicima,
razumljivo je samo po sebi samo uz saglasnost hrvatske vladeĀ«. Kad se predstavnik
NDH, general Laxa, suprotstavio ovakvom stavu, tvrdeÄi da se ne moÅ£e postiÄi
Ā»lojalno drÅ£anje Äetnika prema hrvatskim vlastimaĀ«, Roatta je uvjeravao prisutne da
se radi Ā»unekoliko samo o nekom primirju. Borba protivu Äetnika Äe se kasnije, u
sluÄaju potrebe, voditi zajedniÄkiĀ«. Na intervenciju njemaÄkog generala Badera,
odluÄeno je da se zatraÅ£i suglasnost vlade NDH.7 MeÄutim, buduÄi da je vlada NDH
veÄ sama zapoÄela akciju za sporazumijevanje s ÄetniÄkim grupama u Hercegovini,
njena trenutna formalna nesuglasnost u pogledu sporazumijevanja sa Äetnicima u
istoÄnoj Bosni, nije imala presudnije znaÄenje. Vlada NDH ipak je stvarno
Ā»Äetnici, jedan njihov dio, nije zajedniÄki neprijatelj i Hrvatima i Talijanima i
Nijemcima. Oni su neprijatelji samo NOH. Potrebno je da NDH zaboravi na ovog
svog neprijatelja, kako bi imali samo jednog neprijatelja, tj. komuniste. (. . .) Nakon
toga, ako budu Äetnici mirniĀ«, upozoravao je Roatta, Ā»budite i vi mirni. Ako ne budu
mirni, tek onda stupa u borbu protiv njih i njemaÄka i talijanska vojskaĀ«.6 Na kraju
je sastanka, 29. oÅ£ujka, Ā»opet briÅ£ljivo razmatrano ÄetniÄko pitanjeĀ«. Tom prilikom
Roatta je naglasio: Ā»a. Svi komunisti su neprijatelji. Pregovori s njima ni pod kojim
uslovima ne dolaze u obzir; b. Äetnici su doduÅ”e hrvatski neprijatelji, ali nisu
neprijatelji Osovine. Stoga je svrsishodno odmah pregovarati s Äetnicima,
razumljivo je samo po sebi samo uz saglasnost hrvatske vladeĀ«. Kad se predstavnik
NDH, general Laxa, suprotstavio ovakvom stavu, tvrdeÄi da se ne moÅ£e postiÄi
Ā»lojalno drÅ£anje Äetnika prema hrvatskim vlastimaĀ«, Roatta je uvjeravao prisutne da
se radi Ā»unekoliko samo o nekom primirju. Borba protivu Äetnika Äe se kasnije, u
sluÄaju potrebe, voditi zajedniÄkiĀ«. Na intervenciju njemaÄkog generala Badera,
odluÄeno je da se zatraÅ£i suglasnost vlade NDH.7 MeÄutim, buduÄi da je vlada NDH
veÄ sama zapoÄela akciju za sporazumijevanje s ÄetniÄkim grupama u Hercegovini,
njena trenutna formalna nesuglasnost u pogledu sporazumijevanja sa Äetnicima u
istoÄnoj Bosni, nije imala presudnije znaÄenje. Vlada NDH ipak je stvarno
pokazivala spremnost za Å”ire sporazumijevanje i dogovaranje s ÄetniÄkim grupama
na svom podruÄju. To je, uostalom, bilo dano do znanja Nijemcima i Talijanima,
kad je izrazila Å£elju da u eventualnim razgovorima s Äetnicima bude prisutan i njen
predstavnik, kao nesluÅ£beni promatraÄ. Takav kurs u politici NOH potvrdit Äe se u
sporazumima vlade NDH, preko lokalnih upravnih i domobranskih ustanova, s
nizom ÄetniÄkih grupa u razliÄitim podrucjima.8
Od sredine 1942. poÄinje nova etapa u razvoju odnosa izmeÄu NDH i Italije, Å”to
Äe se odraziti i na pitanje Äetnika. Talijanska Vrhovna komanda je odluÄila da
postupno povlaÄi svoje trupe s podruÄja Druge i TreÄe zone, tj. da ih s reokupiranog
podruÄja NDH vrati na svoj anektirani teritorij. To je uÄinjeno zato Å”to su talijanske
vojne snage bile priliÄno oslabljene i iscrpljene u borbi protiv snaga NOP-a, a nije
ih bilo moguÄe prema potrebi poveÄavati i osvjeÅ£avati. Prema tome, izjave vrhova
NDH da je povlaÄenje talijanskih trupa u prvom redu uspjeh ustaÅ”ke politike,
mogle su imati tek propagandno znaÄenje. Sam njemaÄki opunomoÄeni general u
NDH Edmund Glaise von Horstenau ocijenio je da povlaÄenje Talijana nije bilo
ustupak NDH, veÄ Ā»Å£elja da se smanji broj garnizona 2. armijeĀ«. Prema njemu,
Roatta je povlaÄenjem u prvom redu Å£elio Ā»da poÅ”tedi svoje trupe od joÅ” jedne duge
(druge) uzastopne planinske zimeĀ«.9
PovlaÄenje talijanskih trupa utanaÄeno je sporazumom vlade NDH i ViÅ”eg
zapovjedniÅ”tva oruÅ£anih snaga Ā»Slovenija-DalmacijaĀ« (Supersloda) 19.1ipnja
1942. u Zagrebu, koji je stupio na snagu 11. srpnja. Prema tom sporazumu,
Supersloda Äe postupno povlaÄiti svoje posade iz TreÄe zone i neke posade iz
6 AVII, NDH, kut. 232, br. reg. 2/1-18, spis: Tok razgovora u Ljubljani.
7 Zbornik dokumenata NOR-a, XII/2, 248-249.
8 F. J e l i Ä ā B u t i Ä, UstaÅ”e i NDH, 248-249.
9 Isto, 250. .
105
Druge zone, o Äemu Äe stalno i konkretno obavjeÅ”tavati vojne vlasti NDH. Izuzetak
je bio Karlovac u kojemu Talijani zadrţavaju svoju posadu. NDH dobiva pravo
uspostave svog aparata vlasti preko kojega njena vlada jamÄi da Äe u podruÄjima iz
kojih su Talijani otiÅ”li Ā»biti osiguran javni redĀ», te posebno Ā»da neÄe ni na koji
naÄin prema puÄanstvu biti poÄinjena nasilja ili odmazdeĀ«. Å to se tiÄe stacioniranja
vojnih snaga NDH, one su se mogle odmah po sporazumu razmjeÅ”tati na podruÄju
TreÄe zone, a dogovoreno je da se njihov opseg i dislokacija u Drugoj zoni odrede,
posebnim sporazumom.
ZagrebaÄki sporazum posebno je formulirao pitanje statusa Äetnika. RijeÄ je
zapravo o teÅ£nji za kvalitetnom promjenom dotadaÅ”njeg statusa ÄetniÄkih grupacija
na pojedinim podruÄjima. Sporazumom je, naime, poduzeta akcija organiziranja
tzv. oruÅ£anih Ā»protukomunistiÄkih skupinaĀ«. RijeÄ je zapravo o tzv. Dobrovoljnoj
antikomunistiÄkoj miliciji (Milizia volontaria anticommunista - MV AC), koju su
Talijani upravo poÄeli organizirati na podruÄju anektiranog dijela sjeverne
Dalmacije, a bilo je zamiÅ”ljeno da se formira i izvan tog podruÄja. Prema
ZagrebaÄkom sporazumu, nastavilo bi se organiziranje tih snaga u Drugoj i TreÄoj
zoni Ā»pod nadzorom talijanskih vojniÄkih vlasti, ili pod nadzorom hrvatskih
graÄanskih i vojniÄkih vlasti, ili pod zajedniÄkim nadzorom (. . .)Ā«. ZamiÅ”ljene su
dvije vrste tih oruţnih snaga. Jedne bi bile pokretne, a druge bi imale organizirati
mjesnu zaŔtitu. Dogovoreno je da MVAC bude mobiliziran i od srpskog i od
hrvatskog stanovniÅ”tva, pri Äemu se mislilo na Ā»sigurne elementeĀ«, tj. lojalne
podanike. Talijani su sporazumom najveÄim dijelom zadrÅ£ali prava zapovijedanja
MVAC-om dok se vlada NDH obavezala da Äe prema pripadnicima tih formacija
izvrŔavati obaveze koje su preuzeli Talijani.10
General Roatta nije bio zadovoljan ostvarivanjem ZagrebaÄkog sporazuma.
Bio je u prvom redu zainteresiran za ukljuÄivanje Å”to veÄih snaga NDH protiv
NOP-a. Zahtijevao je da se utvrdi Ŕto pouzdaniji program smjenjivanja talijanskih
garnizona i zaÅ”tite Å£eljezniÄkih pruga. U tom pogledu Å£alio se na nedostatak bilo
kakve koordinacije s oruÅ£anim snagama NDH u Drugoj i TreÄoj zoni. Na podruÄju
Hrvatske talijanske vojne snage bile su osobito zainteresirane za osiguranje liÄke
pruge, tj. da se dobije poţeljna zamjena od strane vojnih snaga NDH za pojedine
talijanske posade, koje su se trebale evakuirati, kao npr. iz GraÄaca, gdje je bio
dosta velik talijanski garnizon.11
ÄetniÄko pitanje je u odnosima s Talijanima bilo znatno optereÄenje za
vladu NDH. Prema miŔljenju ustaŔkog vodstva, talijanska je politika vodila sve
veÄoj legalizaciji Äetnika, Å”to je NDH najmanje Å£eljela. U tom smislu se i tumaÄio
ZagrebaÄki sporazum iz lipnja 1942, u kojemu je status Äetnika preciziran
iskljuÄivo u okviru MVAC-a, a to je, prema tumaÄenju ustaÅ”a, sasvim druga
kategorija. Zbog toga je taj sporazum oznaÄavan kao uspjeh NDH, jer se u njemu
formalno ne govori o ÄetniÄkom pokretu, nego iskljuÄivo o organiziranju MVAC-a,
a trebalo je da se u takve formacije mobiliziraju i Hrvati. BuduÄi da se u biti niÅ”ta
nije promijenilo, ustaÅ”e su zakljuÄivali da je i
10 Zbornik dokumenata NOR-a, V/32, 303-310.
11 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 513-515, 527-530.
106
politika Talijana, iako se radi o saveznicima, u biti uperena protiv interesa NDH.12
Stvaranje MVAC-a u podruÄjima do demarkacione linije trebalo je prema
ZagrebaÄkom sporazumu - zapravo znaÄiti reorganizaciju ÄetniÄkih jedinica i
njihovo stavljanje pod ÄvrÅ”Äu kontrolu ustaÅ”a i Talijana. Ā»Organiziranjem bivÅ”ih
ÄetnikaĀ«, isticao je VranÄiÄ, Ā»u gore spomenute protukomunistiÄke druÅ£ine (misli
na MVAC, op. F.J.B.), namjeravalo se je postrojiti sigurne elemente u druţine, koje
Äe se oduprieti partizanskom nadiranju, te koje Äe u tom nastojanju lojalno
pomagati kako talijanske tako i hrvatske oruţane snage i priznavati vrhovniŔtvo
Nezavisne Drţave Hrvatske. U koliko se takove oruţane skupine ne drţe tih uslova,
moraju se s hrvatskog stanoviŔta smatrati pobunjenicima protiv javnog reda i
poredka, pa makar se one organizirale pod bilo kojim nazivomĀ«. Prema
ZagrebaÄkom sporazumu i ove jedinice u Drugoj i TreÄoj zoni su trebale biti
organizirane po uzoru na one u anektiranoj Dalmaciji, tj. pokretne ili za mjesnu
zastitu.13
UstaÅ”ka oÄekivanja da Äe stvaranjem MVAC-a biti zadan odluÄujuÄi udarac
ÄetniÅ”tvu, posebno njegovoj samostalnosti, nisu se ispunila. UstaÅ”e su u srpnju i
kolovozu 1942. bili suoÄeni s Äinjenicom da Talijani konsolidiraju postojeÄe
ÄetniÄke jedinice i stvaraju nove. UzbuÄenje medu ustaÅ”ama izazvala je i Äinjenica
da su za zapovjednike tih jedinica u veÄem broju postavljeni bivÅ”i oficiri
jugoslavenske vojske rodom iz Srbije i Crne Gore. Zatraţeno je od generala Roatte
Ā»da se ne osnivaju protukomunistiÄke druÅ£ine iz bivÅ”ih Äetnika, gdje to nije
neophodno potrebno, a u koliko se takove moraju osnivati, odnosno podrţavati, da
zapovjednici talijanskih prezidia upozore na to da ne smiju dozvoliti da se takove
postrojbe pretvore u organizacije kojima je svrha raditi protiv Nezavisne Drţave
HrvatskeĀ«.14
Uskoro je, meÄutim, izbila na vidjelo i Äinjenica da ni ÄetniÄke grupacije, tj.
njihova vodstva, nisu bile zadovoljne stvaranjem MVAC-a, u kojem se u prvom
redu prepoznavala opasnost slabljenja i onemoguÄavanja njihovih vlastitih snaga.
Prve akcije oko sporazumijevanja ustaÅ”kag režima i Äetnika
Kako je konstatirano, ustaŔe su najprije poduzeli akciju u cilju dogovora o
suradnji s ÄetniÄkim grupama u Hercegovini, koje je podruÄje smatrano vrlo
osjetljivim za NDH. Ondje se ni u jednom trenutku nije mogla ostvariti puna
kontrola ustaÅ”kog reÅ£ima, a jedina pristupaÄna ali i nesigurna prometna veza bile su
Å£eljezniÄka pruga i cesta Sarajevo-Mostar. VeÄ u oÅ£ujku 1942, dakle neposredno
poslije opatijskog sastanka, PaveliÄev Ā»povjerenik za obalni pojasĀ« kod Druge
Armije V. VranÄiÄ, poveo je akciju za sklapanje sporazuma s ÄetniÄkim vodama D.
JevÄeviÄem, Novicom KraljeviÄem i Radmilom GrÄiÄem. Prema PaveliÄevoj izjavi
generalu Glaiseu, inicijativa za tu akciju potekla je osobno od njega. Po njegovim
rijeÄima, on je uputio VranÄiÄa u talijansku okupacionu zonu Ā»sa dalekoseÅ£nim
punomoÄjima u korist srpskog stanovni
12 Kao u bilj. 8, 254-255.
13 AVII, NDH, kut. 226, br. reg. 38/10, dopis V. VranÄiÄa OUP-u u SuÅ”aku, 13. VIII 1942.
14 Isto.
107
stvaĀ« i pravom da u Ā»Å”irokim razmjerima provede ponovna postavljenja i da ispravi
pogreÅ”keĀ«. Prema istim podacima Glaisea, Äitava je ta akcija voÄena i uz suglasnost
generala Roatte. a tim koracima PaveliÄa informirao je i Edmund Veesenmayer u
svom izvjeŔtaju potkraj travnja 1942, po povratku u Berlin iz Zagreba. U njemu je
spomenuo nastojanje ustaÅ”a i VranÄiÄa, koji je u Ā»nekim krajevimaĀ« uspio pridobiti
Ā»pojedine ustaniÄke vode i njihove pristaÅ”eĀ« da obustave akcije i priznaju NDH, ili
je barem uspio Ā»da nahuÅ”ka jedne na drugeĀ«.15
VranÄiÄ je svoju akciju zapoÄeo razgovorima sa zapovjednicima Druge armije
(general Roatta, general Dalmazzo, general De Blasio, pukovnik Morgari i dr.). U
razgovorima s njima doÅ”ao je do zakljuÄka da su Ā»Talijani uvjereni, da se
politiÄkim sredstvima moÅ£e pacificirati dobar dio pobunjenikaĀ«. DrÅ£anje
talijanskih komandanata je, po miÅ”ljenju VranÄiÄa, odreÄeno sa dva osnovna
momenta. S jedne strane, potrebno je da NDH promijeni odnos prema Srbima. U
vezi s tim VranÄiÄ predlaÅ£e da se pusti Ā»na slobodu sve neopasne i neduÅ£ne
pravoslavce putem milosti PoglavnikaĀ«; da se Srbi prime u sluÅ£bu, te da se
reguliraju mirovine; da im se vrati imovina; da se oruţnici Srbi pozovu natrag u
sluÅ£bu. S druge strane, Talijani, koji kao neprijatelje smatraju samo partizane, Ā»Å£ele
prilikom akcije oÄiÅ”Äenja upotrebiti Äetnike protiv komunistaĀ«.
VranÄiÄ se sastao u drugoj polovici oÅ£ujka s JevÄeviÄem i GrÄiÄem u Splitu,
te s KraljeviÄem u Dubrovniku. BuduÄi da je svim tim razgovorima prisustvovao i
Mateis, JevÄeviÄ je, kako navodi VranÄiÄ, zatraÅ£io da razgovaraju bez prisutnosti
talijanskog obavjeŔtajca. Na sastanku, 29. oţujka u Dubrovniku, on je izjavio da je
Ā»u stanju obustaviti ÄetniÄke borbe protiv hrvatskog domobranstva na podruÄju
Äitave istoÄne BosneĀ«. GrÄiÄ, koga VranÄiÄ ocjenjuje kao Ā»politiÄkog radnika
manjeg kalibraĀ«, ovako je rezimirao svoje stavove: Ā»1. Mi smo Srbi, te ne Å£ivimo
samo od namjeŔtenja i mirovine, nego i od ideala; 2. Treba organizirati pravoslavnu
crkvu, da bi se suzbio komunizam; 3. Treba pustiti na slobodu sve neduţne Srbe; 4.
Treba urediti mirovine Srbima i primiti ih u drţavnu sluţbu; 5. Treba Srbima, koji
su kod kuÄe, ili njihovim nasljednicima vratiti imetkeĀ«Y
Prema ocjeni ustaÅ”kog vodstva, sporazumi s Äetnicima trebalo je da budu znaÄajni
konkretni koraci Ā»umirenjaĀ« NDH. Svakako je Å”irenje i jaÄanje NOP-a na podruÄju
NDH bio presudni faktor koji je inicirao i utjecao na pribliÅ£avanje interesa Äetnika i
ustaÅ”a. Dakako, na to su utjecali i drugi momenti, od kojih treba istaÄi napore
pojedinih ÄetniÄkih grupa da prevladaju vlastitu krizu Å”to ih je zahvatila u proljeÄe
1942. godine.
Potkraj travnja 1942. sklopljen je sporazum izmeÄu ustaÅ”kih predstavnika i
UroÅ”a DrenoviÄa, komandanta ÄetniÄkih grupa u okolici MrkonjiÄ-Grada. Za
Äetnike je taj sporazum bio prijeki izlaz nakon njihova teÅ”kog poraza u sukobu s
Kozarskim partizanskim bataljonom, kad im je zaprijetilo potpuno rasulo. Glavno
obiljeÅ£je sporazuma davala je izjava da Äe se Äetnici i oruÅ£ane snage NDH
zajedniÄki boriti protiv NOP-a. Vlasti NDH jamÄile su zaÅ”titu
15 Kao u bilj. 8, 248.
16 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 899-920, izvjeÅ”taj VranÄiÄa od 6. IV 1942.
108
srpskih sela, materijalnu pomoÄ, slobodu vjeroispovijesti. Potkraj svibnja sklopljen
je sporazum s ozrenskim, trebavskim i zeniÄkim ÄetniÄkim grupama na podruÄju
sjeveroistoÄne Bosne. Tom prilikom vlasti NDH su pregovarale i s grupom
majeviÄkih Äetnika, ali do sporazuma nije doÅ”lo. Prema tim sporazumima,
spomenute ÄetniÄke grupe Ā»priznaju vrhovniÄtvo Nezavisne DrÅ£ave Hrvatske i kao
njeni drÅ£avljani izraÅ£uju lojalnost i odanost njenom poglavaruĀ«, te se obavezuju da
prekidaju Ā»sva neprijateljstva prema vojnim i graÄanskim vlastimaĀ« NDH. Äetnici
su takoÄer pristali Ā»dobrovoljno suraÄivati sa hrvatskim oruÅ£anim snagama na
suzbijanju i uniŔtavanju partizana, te u tu svrhu mogu zadrţati oruţje pod
kontrolom hrvatskih vojnih vlastiĀ«17
Na podruÄju Hrvatske inicijative ustaÅ”a za sporazumijevanje s Äetnicima
poduzete su u sjevernoj Dalmaciji i Lici, gdje je i bila glavna koncentracija
ÄetniÄkih snaga. Kako je veÄ spomenuto, glavni inicijator i organizator meÄusobnih
dodira bio je Å£upan u Kninu SinÄiÄ, koji je od kraja studenoga 1941. preuzeo i
funkciju ustaÅ”kog stoÅ£ernika. Njegova taktika pod parolom Ā»politika smirivanja i
politika najuÅ£e suradnje s talijanskim vojnim vlastimaĀ« raÄunala je na moguÄnost
suradnje s Äetnicima. To vidljivo potvrÄuju njegovi brojni izvjeÅ”taji iz kojih
proizlazi da je veÄ od poÄetka 1942. glavna paÅ£nja bila usmjerena na pokuÅ”aje
uspostave dodira i suradnje s ÄetniÄkim elementima. ProcjenjujuÄi u travnju 1942.
da se na tom podruÄju nalazio oko 800 naoruÅ£anih Äetnika, te da svi suraÄuju s
talijanskim vlastima, SinÄiÄ je ovim rijeÄima ocjenjivao njihov odnos prema
ustaÅ”kom reÅ£imu: Ā»Pajo PopoviÄ, a prema tome i oni, koje on vodi, su
najnepomirljiviji i traÅ£e svaku priliku da napadaju Hrvate i vrijeÄaju i Å”tete hrvatske
drÅ£avne i narodne interese. (. . .) Pop MomÄilo ÄujiÄ ne Å£eli suradnju s hrvatskim
vlastima, ne priznaje hrvatsku drÅ£avu, ali ne potiÄe na otvorenu borbu protiv Hrvata
i Hrvatske. Djelotvorno se bori protiv komunista, dok Pajo PopoviÄ uopÄe se ne
bori proti ovima, a moţda je s nekima od komunista i u tajnoj vezi. Branko
BogunoviÄ nepomirljiv je prema UstaÅ”ama, sklon je suradnji s hrvatskim vlastima,
te bas sa mnom. Bori se aktivno protiv komunistaĀ« .18 U svibnju je doÅ”la do
izraţaja konkretnija suradnja. Naime, 17. svibnja posjetili su podţupana u Kninu
Antu
17 OpÅ”irnije: R a s i m H u r e m, Ā»Sporazumi o saradnji izmeÄu drÅ£avnih organa Nezavisne DrÅ£ave
Hrvatske i nekih ÄetniÄkih odreda u istoÄnoj Bosni 1942. godineĀ«, Ā»PriloziĀ«, Sarajevo, 2, 1966; P e t a r
K a Ä a v e n d a, Ā»Saradnja Äetnika i ustaÅ”a u Bosni 1942. godineĀ«, VIG, 5/1966; N i k o l a M i l o v a
n o v i Ä, n. dj., Ā«PorazĀ«, 31 i d.
18 SinÄiÄ je veÄ tada odrÅ£avao prisne dodire s BogunoviÄem, uz Äiju pomoÄ je postavio kotarsku
upravu NDH u bos. Grahovu i ispostavu u Drvaru. SinÄiÄ takoÄer navodi da je iz razgovora s ÄujiÄevim
kurirom saznao za poruku koju je ovaj navodno dobio od MihailoviÄa, a koja bi glasila: Ā»Nemojte voditi
borbu izmeÄu sebe, niti protiv Talijana, ni proti Hrvata. Zasad proti komunista, a najveÄu paÅ£nju
posvetite organiziranju svoje organizacije. Kad doÄe vrijeme onda Äemo lako, glavno da smo
pripravniĀ«. (NOB u Dalmaciji. zbornik dokumenata, knj. 2, 969-973, SinÄiÄev izvjeÅ”taj od 23. IV 1942.)
Da su pojedinci na takve moguÄnosti pomiÅ”ljali i ranije, svjedoÄe neki podaci Å”to ih je o drÅ£anju
srpskih nacionalistiÄkih elemenata u Lici u rujnu 1941, dao Gojko Polovina u svom izvjeÅ”taju Å taba
Drvarske brigade. Ā»Velikosrpski elementiĀ«, navodi on, Ā»idu u svom oportunizmu tako daleko da
predlaÅ£u kompromis sa Zagrebom. Jedan velikosrbin tvrdi mi da on moÅ£e da garantuje da je ArtukoviÄ
spreman da pregovara i da on moţe doti do tih pregovora. Isti mi tvrdi da su za pregovore spremni i neki
generalÅ”tabni oficiri, koji su bili u bivÅ”oj jugoslavenskoj vojsci. NaroÄito da su spremni na pregovore
mlaÄi po Äinu i po godinama, ali da traÅ£e da u tim pregovorima uÄestvuju i HSS-ovci i MaÄek. Njihov je
stav prema onom sto sam do sada mogao doznati oportunistiÄkiĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, V/1,
135).
109
Vatavuka, ÄetniÄki vode M. RokviÄ i S. RaÄenoviÄ, koji je inaÄe u to vrijeme
boravio u Kninu. Oni su upoznali Vatavuka sa situacijom na podruÄju Korenice,
Udbine, Donjeg Lapca, Bos. Petrovca, Srba, Drvara i Bos. Grahova. Upozorili su
da je rijeÄ o krajevima koji su Ā»opasno ugroÅ£eni od komunista, odnosno koji su
krajevi osobito Å”to se tiÄe sela skoro sasvim u rukama komunistaĀ«. U vezi s tim, oni
su predloÅ£ili potpunu suradnju svih Äetnika s vlastima NDH. Takav sporazum je,
prema podatku koji daje Vatavuk, trebalo postiÄi na Å”irem sastanku u Kninu, na koji
bi doÅ”la ÄetniÄka delegacija RokviÄ, BogunoviÄ i ÄujiÄ. Vatavuk je predloÅ£io i da
jedna ÄetniÄka delegacija, predvoÄena SinÄiÄem, ode u Zagreb.19 Vidljivo je da je
do takvog susreta moglo doÄi zbog bojazni koja je zavladala medu Äetnicima zbog
najavljenog povlaÄenja talijanskih vojnih snaga iz reokupiranog podruÄja.
Smanjenje talijanskih posada bilo je za Äetnike osjetno slabljenje dotadaÅ”njeg
oslonca. RokviÄ i RaÄenoviÄ zagovarali su dolazak domobranskih jedinica kao
faktora s kojim bi se mogla nastaviti suradnja, a Äime bi se ujedno izbjegli
neposredniji dodiri s ustaŔama od kojih se zaziralo.20
Sredinom lipnja SinÄiÄ u svojim izvjeÅ”tajima istiÄe da je postigao joÅ” veÄe
rezultate. Prema njemu, postignuta je suradnja sa ovim ÄetniÄkim voÄama: Manom
RokviÄem (Drvar, Bos. Petrovac), Brankom BogunoviÄem (Bos. Grahovo),
Stevom RaÄenoviÄem (Srb) i MomÄilom ÄujiÄem (Strmica). Istodobno navodi da
Äetnici u dogovoru s njim i uputama koje su primili Ā»idu prema GlamoÄu sastati se
s Äetnicima DrenoviÄa i domobranima gdje (Äe) odrediti plan daljnjih zajedniÄkih
akcijaĀ«. KonstatirajuÄi da su Äetnici Ā»za suradnju s nama i borbu proti
partizanimaĀ«, on ukazuje da ih je potrebno snabdjeti oruÅ£jem i municijom.
SpomenuvÅ”i da su Äetnici Ā»poveli akciju proti partizana iz Medka prema StrmiciĀ«,
zakljuÄuje da bi trebalo Ā»povezati ovu akciju sa akcijom naÅ”e vojske iz GospiÄaĀ«.
Navodi da Äetnici Ā»oÄekuju za svoje akcije uputstva naÅ”eg vojniÄkog
zapovjedniÅ”tvaĀ«.21 Prema SinÄiÄevu podatku, glavni pregovaraÄ bio je RokviÄ,
koji ga je posjetio u Kninu, doÅ”avÅ”i Ā»S punomoÄimaĀ« spomenutih ÄetniÄkih voda
Ā»da zavrÅ”i pregovore ÄetniÄke organizacije s hrvatskom drÅ£avnom vlaÅ”ÄuĀ«. OÄito je
jaÄanje NOP-a, koji je sve vise ugroÅ£avao njihove pozicije, bio glavni uzrok koji je
privolio ÄetniÄke vode da ispitaju i utvrde odreÄenu suradnju s ustaÅ”kim reÅ£imom.
Prema rijeÄima samog RokviÄa, kako ih navodi SinÄiÄ, Äetnici imaju sve veÄe
teÅ”koÄe Ā»u borbi proti komunistima, koji su sve jaÄi, koji su dobro naoruÅ£aniĀ«, a
nasuprot tome izraÅ£avaju Ā»svoje negodovanje prema drÅ£anju Talijana, koji su ih
napustili i koji tamo, gdje joÅ” imaju svoje postaje, ne pruÅ£aju nikakovu jaÄu pomoÄ
u borbi proti komunistimaĀ«.22
19 NOB u Dalmaciji, Zbornik dokumenata, knj. , 991-994, IzvjeŔtaj Vatavuka od 18. V 1942.
20 Prema izvjeŔtaju ţupe Cetina u OmiŔu, 30. V 1942. vlasti NDH bile su zainteresirane da zajedno
s talijanskim vojnim vlastima uspostave suradnju s Äetnicima na podruÄju kotara Sinj, pri Äemu se misli
uglavnom na podruÄje opÄine Vrlika. Ā«VeÄ je doÅ”lo do naÄelnog sporazuma sa predstavnicima ÄetnikaĀ«,
navodi se u izvjeÅ”taju Ā«a o pojedinostima se pregovori joÅ” vode. U glavnom se pak radi o tome da se od
Äetnika stvori milicija za borbu protiv partizana, ali pod istim uslovima kako je stvorena i hrvatska
milicija, Äime bi Äetnici doÅ”li pod kontrolu naÅ”ih vojnih vlasti, te ne bi mogli imati onu slobodu kao na
podruÄju kotara Knin.Ā« (Isto, 1005-1006).
21 Isto, 1019, izvjeÅ”taj SinÄiÄa od 17. VI. 1942.
22 Isto, 1022, SinÄiÄev izvjeÅ”taj od 18. VI 1942.
110
Daljnji SinÄiÄevi izvjeÅ”taji pokazuju da je on ulagao znatne napore da se ostvari
konkretnija suradnja s ÄetniÄkim vodama s prvenstvenim ciljem pacifikacije
pojedinih podruÄja, na kojima bi Äetnici priznavali organe vlasti NDH. NajÄeÅ”Äe je
dolazio u dodir s RokviÄem, BogunoviÄem i RaÄenoviÄem. SinÄiÄ navodi da mu je
RaÄenoviÄ izraÅ£avao svoju spremnost da kao Ā»politiÄki predstavnikĀ« juÅ£ne Like i
zapadne Bosne zastupa te krajeve i u Saboru NDH.23 U srpnju su SinÄiÄa u Kninu
posjetili u ime liÄkih Äetnika Slavko Bjelajac i Milan PleÄaÅ”. Bjelajac je bio major
bivÅ”e jugoslavenske vojske i tada zamjenik komandanta liÄkih Äetnika Ilije MihiÄa.
Izrazili su spremnost za suradnju. Zauzvrat, SinÄiÄ se zalagao za odreÄene ustupke,
u prvom redu da se vrati oduzeta i opljaÄkana imovina Srbima, posebno u GospiÄu.
Zagovarao je puÅ”tanje iz koncentracionih logora onih Srba koje Ā»zatraÅ£e ÄetniÄki
voÄe, jer njihov iskaz je jamstvo da se ovi ne imaju smatrati partizanimaĀ«.24 SinÄiÄ
je tu suradnju nastojao Å”to viÅ”e uÄvrstiti nakon sto je postavljen za Å£upana u
GospiÄu u kolovozu 1942. god. OcjenjujuÄi drÅ£anje Äetnika u kotaru OtoÄac u rujnu
1942., SinÄiÄ konstatira da je njihov odnos prema ustaÅ”kim vlastima Ā»veoma
snoÅ”ljiv i pomirljiv te uobÄe ne dolazi do incidenataĀ«. On se u OtoÄcu ponovo
sastao s Bjelajcem, kojom prilikom je obostrano izraţena ţelja za suradnju.25
Posebno se teÅ£ilo uspostaviti suradnju s Äetnicima u kotaru GraÄac. U GraÄacu je,
naime, bio jak talijanski garnizon, a opÄinsku upravu su postavili Talijani. Prema
SinÄiÄevoj ocjeni, naÄelnik opÄine Nikica StanisavljeviÄ imao je utjecaj na Äetnike i
bio je zagovornik suradnje s vlastima NDH. SinÄiÄ navodi da je preko jednog svog
povjerenika u GraÄacu uspostavio vezu s ÄetniÄkim vodom Danilom
StanisavljeviÄem, ali konstatira da on Ā»punoj i javnoj suradnji nije pristupioĀ«.26
Za razliku od dodira i dogovora s pojedinim ÄetniÄkim vodama, SinÄiÄevi
izvjeÅ”taji pokazuju da takvih dodira nije bilo s ÄujiÄem i PopoviÄem. Oni su oÄito
zazirali od konkretnijih osobnih dogovaranja s predstavnicima ustaŔkog reţima.
Bili su najviŔe zainteresirani da se predstave kao zaŔtitnici ugroţenog srpskog
stanovniÅ”tva od ustaÅ”kog reÅ£ima na svojim podrucjima.27 PopoviÄ je
23 AVII, NDH, kut. 76, br. reg. 45/2, SinÄiÄev izvjeÅ”taj, nedatiran, lipanj 1942. OpÅ”irnije o Saboru
NDH v. J e l i Ä ā B u t i Ä, UstaÅ”e i NDH, n. dj., 146 i d., i Hrvatska se/jaÄka stranka, n. dj., 63 i d.
24 AVII, NDH, kut. 242, br. reg. 7/3, SinÄiÄev izvjeÅ”taj od 16. VII 1942.
25 U izvjeÅ”taju od 29. IX 1942. SinÄiÄ piÅ”e: Ā»Danas sam u OtoÄcu razgovarao baÅ” sa glavnim
ÄetniÄkim zapovjednikom za cielo podruÄje Like i to Slavkom Bjelajac bivÅ”im majorom Jugoslavenske
vojske, koji je rodom iz Bosne. On je Äovjek Å”irokih pogleda i podpuno shvaÄa i razumije situaciju. Å¢eli
smirenje i suradnju. Ja se s tim Äovjekom poznam veÄ duÅ£e vremena, jer je k meni veÄ od ranije, dolazio
u KninĀ«. Bjelajac je tom prilikom obeÄao da Äe uÄiniti uslugu SinÄiÄu i zamijeniti ÄetniÄkog komandanta
u Medku BaniÄa s kapetanom MandiÄem, koji je Ā»osobito sklon politici smirenja i suradnjeĀ«. Kao
protuuslugu, SinÄiÄ je obeÄao intervenirati za isplatu mirovina udovicama ubijenih bivÅ”ih drÅ£avnih
sluţbenika Srba. (A VII, NDH, kut. 215, br. reg. 48/3).
26 AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 16/6, SinÄiÄev izvjeÅ”taj od 19. VI 1942.
27 U dopisu OpÄinskoj upravi Knin, 4. III 1942, ÄujiÄ je u ime Ā»Srpske pravoslavne crkovne
opÅ”tineĀ« u Strmici protestirao zbog toga sto se spomenuta obÄinska uprava Ā»obraÄa na adresu Srba ili
njihovih parohijskih uprava. Mi ne priznamo Hrvatske drţave te prema tome odbijamo i svaku sluţbenu
prepisku sa istomĀ«. (AVII, NDH, kut. 201, br. reg. 10/16). U ime Å taba ÄetniÄkog puka Ā»Onisim
PopoviÄĀ«, Pajo PopoviÄ je, vjerojatno u oÅ£ujku 1942, izdao Ā»Naredbu br. 6Ā«, kojom se nareÄuje svim
komandirima puka Ā»da se opozove primanje oruÅ£ja koje se ima primiti od Hrvatskih vlasti. OruÅ£je se
neÄe primati iz razloga, jer kako je veÄ poznato da mi neÄemo saraÄivati sa Hrvatima i to u nikakvom
pogledu pa ma Å”ta da nam daduĀ«. (AH, ÄA, kut. 5).
111
uskoro poginuo, a ÄujiÄ je i dalje nastojao izbjegavati neposredne dodire s
predstavnicima ustaÅ”kih organa, dok su zapravo odreÄeni posredni kontakti
postoji.28 On je inaÄe upravo nakon spomenutog SinÄiÄeva dogovora s RokviÄem
ÄeÅ”Äe dolazio u Knin i ondje sudjelovao na pojedinim ÄetniÄkim
manifestacijama.29 Knin je od tada postao privlaÄan centar za Äetnike i njihove
dodire s Talijanima i ustaÅ”ama. O tome svjedoÄe ove SinÄiÄeve rijeci u izvjeÅ”taju
krajem lipnja: Ā»Kroz Knin su prolazili i prolaze oruÅ£ani Äetnici. Njihove voÄe s
oruţanim pratnjama Ŕetali su Kninom u druŔtvu s naŔim ljudima i sa mnom te naŔim
Äetnicima. Dolazili su s bombama i puÅ”kama u Å£upu. PrireÄena je bila veÄera, gdje
su bili njihovi voÄe sa mnom i predstavnicima naÅ”e vojske. Dolazili su njihovi voÄe
u moj stan i sl. Dva tri beznaÄajna incidenta dogodila su se, ali su uzroÄnici kaÅ£njeni
koliko s moje, toliko s ÄetniÄke strane. Svak je kaÅ£njavao svoje. BogunoviÄ je javno
isprebijao neke svoje ljude, a tako isto i ,ÄetniÄki vojvoda' Mane RokviÄĀ«.30
Potpunije spoznavanje postignutih rezultata u prikazanim dodirima izmeÄu
pojedinih ÄetniÄkih voÄa i predstavnika ustaÅ”kog reÅ£ima na spomenutim
podruÄjima u Hrvatskoj, svakako onemoguÄuje nedostatak odgovarajuÄe ÄetniÄke
dokumentacije. Zasad nije poznat ni jedan dokument koji bi formalno svojim
sadrÅ£ajem prezentirao konkretniji sporazum izmeÄu dviju strana u to vrijeme, kao
Å”to je to sluÄaj s ishodom sliÄih dodira u Bosni. To ne znaÄi da nekog konkretnog
ugovora nije bilo. SinÄiÄ, pak, svoje napore u uspostavi dodira s ÄetniÄkim voÄama
kvalificira kao uspjeÅ”nu akciju koja je rezultirala pravim sporazumom. Ā«Politika
smirenjaĀ«, - zakljuÄuje on, Ā»urodila je plodom. Kod ove Å£upe (Bribir i Sidraga sa
sjediÅ”tem u Kninu, op. F. J. B.) bili su nazad nekoliko dana primljeni voÄe Äetnika
ovih krajeva, te je postignut izmeÄu hrvatskih vlasti, graÄanskih i vojnih s jedne
strane, te s druge strane Äetnika podpuni sporazum za suradnju. Äetnici viÅ”e ne
napadaju niti Äe napadati hrvatska sela i hrvatsko puÄanstvo, veÄ jedino Äe se boriti
protiv zajedniÄkog neprijatelja, tj. proti komunista (partizana). (. . .) Ovaj sporazum
je od ogromne koristi i vaţnosti za cielu Drţavu - pa svi Hrvati su duţni, da se ovoj
suradnji odazovuĀ«.31 DalekoseÅ£niji cilj tih sporazuma SinÄiÄ je objaÅ”njavao ovim
rijeÄima: Ā» Jaz izmeÄu Äetnika i partizana je neopisiv i neizgladiv. Ovaj jaz je
zapravo jaz izmeÄu Srba samih, koji se u meÄusobnoj borbi uniÅ”tavaju. Mi ovu
borbu trebamo podrţavati i ne dozvoliti pribliţava
28 ÄujiÄ je npr. bio na jednoj veÄeri u Kninu, krajem rujna 1942, koju je priredio talijanski
pukovnik Gazzini, a na kojoj su kao gosti bili i predstavnici NOH. (AVII, NOH, kut. 215, br. reg.
48/3-17, SinÄiÄev izvjeÅ”taj i od 17.X 1942).
29 U izvjeÅ”taju Å taba Dinarske ÄetniÄke divizije za lipanj 1942, donosi se ovaj podatak: Ā»22. juna o.
DJ. izjutra u 6 Äasova sa Vrbnika siÅ”li su vojno-ÄetniÄki odredi i prvi put promarÅ”irali sa ÄetniÄkom
zastavom kroz Knin pjevajuÄi nacionalne pesme i otiÅ”li za selo PaÄeneĀ«. (NOB u Dalmaciji, zbornik
dokumenata, knj. 2, 1148). ÄujiÄ je prisustvovao 8. VII 1942. u Kninu Ā»prvoj skupÅ”tini Å£enske ÄetniÄke
akcijeĀ«, na kojoj je odrÅ£ao govor. (Isto, 1150).
30 AVII, NOH, kut.78, br. reg. 33/9, izvjeŔtaj od 27.VI 1942.
31 To je citat iz SinÄiÄeva dopisa opÄinskom naÄelniku u Vrlici, zapovjedniku oruÅ£niÄke stanice i
glavaru sela u Kijevu, u kojem ih poziva da se doÄe postignutog sporazuma. U skladu s tim SinÄiÄ
apelira na Ā»puÄanstvo sela Kijeva, da prestane smatrati neprijateljima Äetnike i da ih prestane napadati -
a isto tako da prestanu sa napadajima na. srbska sela. Sve puÄanstvo ima sve svoje sile uloÅ£iti samo da se
odbrani od komunista i da sprieÄi komunistima prolaz kroz svoje podruÄje i da dobije bilo od koga
kakovu pomoÄĀ«. (AVII, NDH, kut. 196, br. reg. 45/5, dopis od 27. VI 1942).
112
nje jednih drugima, veÄ podvojenost podrÅ£avati i Äetnike upotrijebiti u borbi protiv
komunista, kojih osim voda - veÄina je pravoslavaca. UniÅ”titi skupa s Äetnicima
partizane - znaÄi uniÅ”titi pomoÄu istih Srba - njihovu veÄinu. Smatram ovo politiÄki
vaÅ£nim i potrebnim osobite paÅ£nje. Izazvati podjelu, podrÅ£avati meÄusobno
uniÅ”tavanje za nas predstavlja politiÄku korist. Ovo trebamo uzeti upravdanim
razlogom u nastojanju i radu naÅ”em oko pridobivanja Äetnika i saraÄivanja s njima.
Ovom saradnjom osim toga smanjujemo broj otvorenih neprijatelja, smanjujemo
broj onih, koji, dok se bore protiv nas - onemoguÄuju djelo naÅ”eg unutraÅ”njeg
drÅ£avnog konsolidiranjaĀ«. Istodobno je SinÄiÄ gajio pritajenu nadu da bi se
pribliÅ£avanjem Äetnicima ovi mogli odvojiti od Talijana, tj. od njihova utjecaja.32
U svakom sluÄaju, dodire i sporazume izmeÄu ustaÅ”kog reÅ£ima i pojedinih
ÄetniÄkih grupa treba u prvom redu razumijevati kao obostranu teÅ£nju pronalaÅ£enja
moguÄnosti zajedniÄkog suprotstavljanja snagama NOP-a. JaÄanje tih snaga u
spomenutim podruÄjima Hrvatske bilo je, prema tome, glavni faktor koji je utjecao
na meÄusobno pribliÅ£avanje i sporazumijevanje Äetnika i ustaÅ”a. Krajem lipnja
SinÄiÄ je isticao da na teritoriju juÅ£ne Like i zapadne Bosne Ā«veÄe podruÄje je pod
vlaÅ”Äu partizana - nego ono koje drÅ£e Äetnici. Partizan a na ovom podruÄju ima viÅ”e
nego Äetnika. Partizani drÅ£e polovinu kotara Bos. Grahovo, Drvar, Äitav kotar Bos.
Petrovac, Äitav kotar Donji Lapac i veÄi dio kotareva GlamoÄ i GraÄacĀ«.33
Glavni stan Poglavnika, ustanova koje je vodila pregovore s Äetnicima, uputio
je 26. lipnja 1942. okruÅ£nicu u kojoj je PaveliÄ precizirao postupak oko pregovora s
Äetnicima. U okruÅ£nici se u prvom redu naglaÅ”ava da Ā»naÄelno treba svuda ponudu
Äetnika za pregovore i predaju prihvatitiĀ«. Pregovore je trebalo voditi po Å£upama a
i do tada je to Äinilo Ā»povjerenstvoĀ« sastavljeno od zapovjednika divizije, Å£upana i
ustaÅ”kog stoÅ£ernika. PaveliÄ je tom prilikom i formalno Ā»dozvolioĀ«, tj. prihvatio
postojeÄu praksu, da komandanti ÄetniÄkih odreda vrÅ”e vlast na podruÄjima na
kojima se nalaze njihove jedinice, Ā»no pod kontrolom vlasti NDHĀ«, i da Ā»ÄetniÄke
postrojbe moraju suraÄivati sa hrvatskim oruÅ£anim snagama na suzbijanju i
uniÅ”tavanju partizanaĀ«. Äetnici su mogli Ā»zadrÅ£ati oruÅ£je pod kontrolom hrvatskih
vojnih vlastiĀ«.34
Politika sporazumijevanja ustaÅ”a s Äetnicima smatrana je Ā»drÅ£avnom
nuÅ£domĀ« a kao taktika svodila je odnos prema njima na sporedni kolosijek, za
razliku od tretiranja tog pitanja u odnosima s Talijanima. Tada je to pitanje, prema
miÅ”ljenju ustaÅ”a, dobivalo Ā»meÄunarodno znaÄenjeĀ«. Nastojanja da pojedine
ÄetniÄke grupe priznaju autoritet NDH vodila su k spoznaji da se u tom pogledu ne
moÅ£e doÄi do nekih znaÄajnijih rezultata. Pojedinim grupama Äetnika odgovarala je
u odreÄenim momentima taktika suradnje, ali je ona u prvom redu bila obiljeÅ£ena
tendencijom da se isposluje Å”to veÄa autonomnost. Äetnici su posebno zazirali da
sklapaju ugovore s ustaŔama, nego su formalno traţili neutralnija rjeŔenja s
pojedinim faktorima iz domobranstva ili nekim drugim ustanovama NDH.
32 AVII, NDH, KUT. 78, br. reg. 33/9, SinÄiÄev izvjeÅ”taj 27. VI 1942.
33 Isto.
34 AIHRPH, NG, Inv. br. 17890.
8 Äetnici u Hrvatskoj
113
S druge strane, raspoloÅ£iva ÄetniÄka dokumentacija takoÄer potvrÄuje da je
jaÄanje NOP-a bilo glavni faktor pribliÅ£avanja Äetnika i ustaÅ”kog reÅ£ima. U tom
svjetlu su se kritiÄki razmatrali postignuti sporazumi i ocjenjivani su kao akcije
koje u krajnjoj liniji ne idu u prilog politici vodstva ÄetniÄkog pokreta.
KarakteristiÄna je ocjena u jednom direktivnom dokumentu koji je vjerojatno u
ljeto 1942. nastao u Å”tabu DraÅ£e MihailoviÄa. U njemu meÄu ostalim piÅ”e:
Ā»Sporazum izmeÄu Äetnika u Bosni, Hrvatskoj i Lici i PaveliÄevih vlasti je svakako
neÅ£eljena posledica partizanskih nasrtaja na Äetnike i JVO (Jugoslavenska vojska u
otadţbini, op. F. J. B.) - kao takav mora se razumeti. Ono Ŕto se u tom sprazumu ne
moÅ£e odobriti, to je Å”to su dotiÄni Äetnici dopustili da bude formalan, zvaniÄan,
javan, iskoriŔten za ustaŔku propagandu. Zato ga treba dezivuisati, a u svakom
sluÄaju smatrati uÄinjenim od neodgovornih, lokalnih ljudi i grupica. Ovaj
sporazum ni u kojem sluÄaju nije bio dopuÅ”ten, joÅ” manje nareÄen od strane JVO - u
tom smislu objasniti ga u propagandi i napasti ustaŔe da su iskoristili krajnju nuţdu
pojedinih ÄetniÄkih odreda za primirje sa njima, a zatim od toga naduvali
sporazum. JVO se kategoriÄki ograÄuje od ovakvih odnosa sa ustaÅ”ama i osuÄuje
postupak tih ÄetnikaĀ«.35
UnatoÄ navedenim ocjenama i ogradama jedne i druge strane, Äinjenica je,
meÄutim, da su se s daljnjim razvojem situacije joÅ” viÅ”e pojaÄali napori oko
meÄusobnog sporazumijevanja radi zajedniÄke borbe protiv snaga narodnoo-
slobodilaÄkog pokreta.
Daljnje akcije talijanskog okupatora i ustaÅ”kog režima oko mobilizacije Äetnika
protiv NOP-a
Talijanski okupacioni faktori bili su zainteresirani za stvaranje MVAC-a u
anektiranom podruÄju Dalmacije. NaoruÅ£avanje stanovniÅ”tva i formiranje
odgovarajuÄih vojnih jedinica pod talijanskom komandom na tom podruÄju
pojaÄalo se veÄ poÄetkom lipnja 1942., po uzoru na istu takvu akciju koju su ranije
talijanski komandanti organizirali u Crnoj Gori.36 Na traţenje Bastianinija, jedna
Äeta Ā»antikomunistiÄke milicijeĀ« prebaÄena je sredinom srpnja iz Herceg Novog u
Skradin. Pored zadaÄe da se time pojaca borba protiv snaga NOP-a, teÅ£ilo se ujedno
popularizaciji osnivanja MVAC-a u Dalmaciji.37 VeÄ prije toga, tj. poÄetkom
lipnja, Bastianini je zakljuÄivao da Ā»nastala situacija u Dalmaciji u provincijama
Zadar i Split nameÄe potrebu da se ispita moguÄnost naoruÅ£anja onih elemenata
koji su se u toku ove godine pokazali kao pouzdani prema nama i s Kr(aljevskim)
karabinjerima suraÄivali u akcijama protiv ustanika u selimaĀ». On je za poÄetak
traţio od Roatte 500 puŔaka i municiju.38 Da je guverner Dalmacije bio vrlo
zabrinut ne samo zbog razvoja situacije na svom podruÄju nego i za sudbinu Äetnika
u Ā»zoni KninĀ« najbolje
35 Dokument objavljen u M i l o v a n o v i Ä, n. dj., Ā»Poraz.Ā«, 121-122.
36 Usp. P a j o v i Ä, n. dj., 117 i d.
37 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 819, pismo komandira te Äete od
18. VII 1942. prefekturi u Kotoru. General Dalmazzo, koji je izdao dozvolu za dolazak Äete na podruÄje
Osamnaestog korpusa, naziva takve jedinice eksperimentom, Ā»zlom, koje treba usvojiti u izuzetnoj
situaciji momenta i rasformirati Å”to prije ( . . .)Ā«. (Isto, 821).
38 Isto, 711.
114
pokazuje njegov telegram Roatti, 7. lipnja, u kojem javlja o porastu broja partizana u
podruÄju Drvara i GraÄaca. Konfidenti i Ā»organizatori antikomunistiÄke borbeĀ«
obavijestili su ga da Äe u tom podruÄju ubrzo biti 30 do 40 hiljada partizana. Ā»VoÄe
antikomunistiÄkih grupa u zoni KninĀ«, istiÄe Bastianini, Ā»smatraju da Äe uskoro biti
savladani nadmoÄnim komunistiÄkim snagamaĀ«. U vezi s tim, traÅ£i se oruÅ£je za
Äetnike u tom podruÄju te upozorava Roattu na vrlo jake partizanske akcije u zoni
Obrovac-Kistanje.39 Ubrzo su u Guvernatoratu Dalmacije u Zadru izraÄene osnovne upute i obrasci za upis pripadnika u DobrovoljaÄki korpus Talijanske Dalmacije za
borbu protiv komunista.40
U proglasu od 26. lipnja Guvernatorat je objavio stvaranje Ā»Korpusa
protukomunistiÄkih dobrovoljaca Talijanske DalmacijeĀ«, koji se trebao organizirati
od dvije vrste jedinica: pokretne oruÅ£ane Äete i seljaÄki oruÅ£ani odredi.41
U toj talijanskoj akciji najaktivnije su sudjelovali predstavnici BirÄanina i ÄujiÄa.
Äetnici su Bastianiniju bili potrebni kao vaÅ£ni realizatori te akcije. Bastianini je 6.
lipnja konferirao s RaÄenoviÄem i pukovnikom Buttijem, komandantom karabinjera
za Dalmaciju. Isti dan je delegacija Äetnika (RaÄenoviÄ, pukovnik Dimitrije
UzunÄeviÄ, kapetan Radovan IvaniÅ”eviÄ, poruÄnik Veljko IliÄ, Vlado Korolija)
razgovarala sa Ŕefom Vojnog kabineta pukovnikom Eugeniom Morrom, kao
Bastianinijevim izaslanikom. RaÄenoviÄ je predlagao da se te grupe nazivaju Ā»ÄetniÄkimĀ«, te da se analogna akcija povede i u Lici. VeÄ 6. lipnja UzunÄeviÄ i
IvaniÅ”eviÄ su se uputili u Obrovac i zapoÄeli organiziranje jedinica. IliÄ i Korolija su
s istom zadaÄom otiÅ”li u Kistanje. Dana 10. lipnja UzunÄeviÄ i IvaniÅ”eviÄ su veÄ bili u
Benkovcu. Prema podacima talijanskog oficira, koji je zajedno s njima obilazio ta
mjesta, u Obrovcu su na pismene pozive odgovorili samo njegovi Ā»poznaniciĀ«, a u
Benkovcu je naÅ”ao Ā»samo tri osobe sklone da suraÄujuĀ«.42
OÄito je bilo da su Talijani nastojali sve viÅ”e pojaÄati zapoÄetu akciju. Njihova je
osjetljivost, naime, posebno dolazila do izraÅ£aja kada je rijeÄ o tretiranju
-anektiranog dijela Dalmacije gdje se pravila razlika u odnosu na ostalo okupirano
podruÄje. Stanovnici u anektiranom dijelu tretirani su kao neposredni podanici
talijanske drÅ£ave, pa se svaki otpor nastojao u poÄetku svim sredstvima eliminirati.
Zbog pojave toga otpora, koji je postajao sve opasniji, talijanski okupatori su nastojali vrbovati Ŕto viŔe srpskog i hrvatskog
39 Isto, 718-719. Roatta je u svom odgovoru 9. VII 1942. javljao Bastianiriiju da su upuÄena nova pojaÄanja u sjevernu Dalmaciju i obeÄavao oruÅ£je za Ā»naoruÅ£anje antikomunista, u Äiju vjernost se moÅ£e pouzdatiĀ«. (Isto, 725).
40 Isto, 763-767, izvjeÅ”taj Guvernatorata Superslodi, 23. VI 1942. KarakteristiÄan je tekst zakletve koju su trebali polagati Älanovi korpusa: Ā»Zaklinjem se ovdje pred Kristovim raspeÄem, da Äu se potpuno Äak i uz Å£rtvovanje Å£ivota, zaloÅ£iti za uniÅ”tenje komunizma i da Äu se oruÅ£jem u ruci boriti pod komandom talijanskog Guvernatorata, kako bi talijanskoj Dalmaciji osigurao mir i napredak prema zakonima i poretku faÅ”izma. Ako ne budem sluÅ”ao pretpostavljanje starjeÅ”ine ili na bilo koji naÄin prekrÅ”im poloÅ£enu zakletvu, neka Bog i talijanski Guvernatorat kazne mene i moju obiteljĀ«. (Isto, 764).
41 Isto, 774. 42 Isto, 734-736, izvjeÅ”taj od 13. VI 1942. Usp. i: V i n k o B r a n i c a, Ā»Formiranje antikomunistiÄke milicije na anektiranom podruÄju sjeverne Dalmacije i njena aktivnost protiv NOP-a, Zbornik IHRPD, sv. 4, 1978, '897-898; B r a n k o L a t as ā M i l o v a n D Å£ e 1 e b d Å£ i Ä, ÄetniÄki pokret Draže MihailoviÄa 1941-1945, Beograd 1979, 169.
8* 115
stanovniÅ”tva radi organiziranja domaÄih oruÅ£anih snaga za suprotstavljanje, tom
otporu. Äinjenica je da je provoÄenje te akcije u srpskom stanovniÅ”tvu bilo najuÅ£e
povezano sa zahtijevanjem pomoÄi i suradnje s postojeÄim ÄetniÄkim snagama na
podruÄju sjeverne Dalmacije i Like. Odziv pak tih faktora pokazuje da su i oni bili
osobito zainteresirani za stvaranje novih oruÅ£anih jedinica, Äime bi se proÅ”irila i
pojaÄala njihova vojna djelatnost protiv NOP-a i u anektiranom podruÄju. U tom cilju
je npr. Komanda divizije Ā»SassariĀ« 22. lipnja uputila iz PaÄena u Mokro Polje 250 Äetnika zbog propagande stvaranja MV AC-a.43
PoÄetkom srpnja 1942. Talijani su pozvali u Zadar Milorada StegnjaiÄa radi
pregovora o organiziranju MVAC-a po srpskim selima u sjevernoj Dalmaciji.
TraÅ£eÄi dozvolu od ÄujiÄa StegnjaiÄ je ovako formulirao zahtjeve koje mu je
postavio pukovnik Morra:
Ā»1. Da se obrazuje jedan odred od 400 ljudi, koji bi po pozivu Italijanske vojne
vlasti morao stupiti u borbu protiv partizan a ma gde se oni pojavili u okupiranoj zoni
severne Dalmacije.
2. Da ovome odredu budem ja komandant s tim, da dobivam nareÄenja za svaki
pokret od Italijanske vojne vlasti u pogledu upotrebe odreda i da odred bude na
snabdevanju kod Italijanske vojne komande.
3. Da odred poloÅ£i Zakletvu na vernost Italijanskom vladaocu i faÅ”izmu. 4. Da odred nosi na kapama oznaku mrtvaÄku glavu sa noÅ£em u zubima.
5. Da odred ne moÅ£e biti u nikakvoj vezi sa naÅ”im ÄetniÄkim odredima u Lici i
drugim delovima naÅ”e nacionalne teritorije, veÄ da se ima smatrati kao sastavni dio
Italijanske oruţane sile.
6. Da se meni zabrani svaki prelazak sadanje provizorne Italijanske granice na
Zrmanji i drugim delovima, u protivnom ako isti predem da Äu biti streljan ili ako me
uhvate da Äu se smatrati kao dezerter.
7. Za formiranje odreda dat mi je rok od 10 dana - od 1. do 14. jula, s tim da
odem u moja sela i da traţim pristanak naroda, a po ovome pitanju da im podnesem
izvjeŔtaj.
8. Skrenuta mi je paÅ£nja da su se Hrvati veÄ prijavili u Italijanske dobrovoljce i
da su pristali na gornje usloveĀ«.44 Tu je akciju u prvom redu pratio teror u stanovniÅ”tvu i zastraÅ”ivanje opaÅ”noÅ”Äu
od NOP-a. Tako oficir pri Å tabu IV operativne zone NOVJ Vlado Despot, 13.
kolovoza 1942, upozorava da Ā»izvjesni ÄetniÄki banditi pod vodstvom Vlade
Korolije uÄitelja iz Kistanja nastoje da oko sebe okupe sav pokvareni elemenat iz
Bukovice koji naoruţavaju italijanskim oruţjem. Ovi banditi teroriŔu stanovniŔtvo
Bukovice i prave zasjede, te napadaju naŔe drugove, koji tamo rade. Narod je u strahu
od njih, te plaÅ”eÄi se za sebe, mnogi im pristupaju i upisuju se u njihov 'dobrovoljaÄki
korpus'Ā«. 45
43 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2,760. 44 Isto, 1152-1153, izvjeÅ”taj StegnjajiÄa, 10. VII 1942. 45 Isto, knj. 3, 115. Korolija je sebe smatrao komandirom Äetvrte Äete, stacionirane na podruÄju
Kistanja, i po miÅ”ljenju talijanskog poruÄnika, koji je u stvari izdavao nareÄenja toj Äeti, Guilia Roicha, raspolagao je Ā»veoma dobrom obavjeÅ”tajnom sluÅ£bomĀ«. (Isto, 429-430, izvjeÅ”taj od 23. VIII 1942.).
Prema raspoloÅ£ivim podacima, osobito je bila pojaÄana akcija na podruÄju opÄine Obrovac. Ā»ÄetniÄki organizatori na podruÄju opÄine osjeÄajuÄi sve jaÄi utjecaj NOP-a na mase ovog
116
Istovremeno je i NDH zapoÄela vrbovanje dobrovoljaca u Ā»pomoÄne oruÅ£nikeĀ«,
Å”to je bilo identiÄno s talijanskom akcijom organiziranja milicije. Do polovine rujna
1942. u Kninu se prijavilo 70, a u DrniÅ”u oko 200 osoba. MeÄutim, uskoro je doÅ”lo do
nesporazuma izmeÄu organizatora ove akcije i talijanskih zapovjednika. Naime, 12.
rujna talijanski potpukovnik Sabro, Ā»koji organizira Äetnike na teritoriji divizije
'Sassari' Ā«, izjavio je da Äe od tada Talijani vrÅ”iti regrutiranje Hrvata dobrovoljaca, te
da Äe im Ā»dati instruktore, oruÅ£je i odoreĀ«.46 .
U listopadu 1942. Talijani su zahtijevali od Å£upe u OmiÅ”u Ā»da se u najkraÄem
vremenu imaju osnovati milicije od Äisto katoliÄkog i pouzdanog elementa sa svrhom,
da se prilike javne sigurnosti poboljŔaju kao i sa svrhom, da se
komunistiÄko-partizanske bande potpuno uniÅ”teĀ«. U vezi s tim odreÄen je i talijanski
oficir za vezu kod Å£upe u OmiÅ”u, poruÄnik faÅ”istiÄke milicije Balestra, koji je 7.
listopada 1942. stigao u OmiÅ”. Prema interpretaciji koju je Balestra dao vlastima
NDH u OmiŔu, trebalo je osnovati dva tipa milicije: A i B. Miliciju tipa A trebalo je
formirati od Hrvata, s bivÅ”im oficirima kao zapovjednicima. Bilo je predviÄeno da
budu uvjeţbani u Sinju, pod komandom talijanskih oficira, a nakon toga bi bili
rasporeÄeni po talijanskim jedinicama. Milicija tipa B bila bi organizirana na principu
teritorijalnih odreda. Nakon ovako prezentiranog programa, ustaŔki funikcionari su
odmah zapoÄeli akciju na podruÄju Klis-Dicmo-Sinj-Trilj Ā»radi popisa naroda, koji
Å£eli stupiti u jednu od gore spomenutih milicijaĀ«. U Sinju su 17. i 19.1istopada
odrţani Ŕiri sastanci ustaŔkih i talijanskih predstavnika na koje su pozvani i glavari
okolnih sela.47 MeÄutim, u samim vrhovima NDH nije izraÅ£eno zadovoljstvo
takvom akcijom. DoÅ”la je do izraÅ£aja oÄita bojazan da se neÄe postiÄi Å£eljeni cilj ako
se stanovniÅ”tvu daje oruÅ£je Ā»bez potrebne kontroleĀ«. Prema PaveliÄevim rijeÄima,
Ā»neÄe se dakle Ā«na uztuk Äetnicima osnivati hrvatske milicije uz pomoÄ talijanskih
vojnih snaga, nego Äe se umjesto zamiÅ”ljene hrvatske milicije putem Superslode
naoruÅ£ati ustaÅ”ke pripremne bojneĀ«.48 Roatta je dozvolio da NDH formira
spomenute ustaÅ”ke jedinice, istodobno izraÅ£avajuÄi sumnju u uspjeh takve akcije.49
U povodu vijesti o osnivanju ustaÅ”kih jedinica na podruÄju okupiranom od
Talijana, Äetnici su intervenirali upuÄivanjem Ā»promemorijaĀ«. U jednoj od
podruÄja, i stupanje u NOV jednog broja omladinaca, pokuÅ”avaju na sve naÄine da spase i odrÅ£e ÄetniÄki utjecaj bar koliko-toliko u onim selima gdje su ga veÄ stvorili. Da bi podigli taj utjecaj Äetnika, 28. VIII organiziraju ÄetniÄku smotru u manastiru Krupa na koju dolaze pop ÄujiÄ kao i neke pristaÅ”e Äetnika Å¢egar-KaÅ”tel i ÄetniÄki organizatori iz Obrovca. Ta smotra odrÅ£ana je u manastiru Krupa a prisustvovalo je oko 100-150 naoruÅ£anih Äetnika. Na toj smotri govorio je pop ÄujiÄ i joÅ” neki, a poloÅ£ena je i ÄetniÄka zakletva. Äetnike i ÄetniÄku zastavu blagoslovio je manastirski kaluÄer Savatija Mazibrada. MeÄutim, ni ova ÄetniÄka zakletva i blagoslov Äetnika od igumana Savatije nisu mnogo doprinijeli jaÄanju ÄetniÄkih redova. Istina, tih mjeseci Äetnicima u Krupi bilo se prikljuÄilo nekoliko ljudi iz Å¢egar-KaÅ”tel, BiliÅ”ani, Obrovac i MedviÄa. Jedino je bila neÅ”to veÄa grupa iz MedviÄe koju su organizirali Mijat i Ilija PupovacĀ«. ( S t e v o N. Å i m i Ä M a l e - S t e van T. L j u b i Ä i Ä, Ā»OpÄina Obrovac u NOB-iĀ«, Zbornik IHRPD, sv. 4, Split 1978, 707). .
46 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 655, izvjeŔtaj domobranskog oficira iz
Knina, 12. IX 1942. 47 AVII, NDH, kut. 215, br. reg. 38/4, MUP NDH, 3. XI 1942. 48 AVII, NDH, kut. 215, br. reg. 38/4, dopis PredsjedniŔtva vlade NDH, 16. XI 1942. 49 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 4, 416.
117
njih pod naslovom Ā»Nova ustaÅ”ka milicija u naÅ”im krajevima i srpska suradnja s.
talijanskom vojskomĀ«, navodi se meÄu ostalim da se Hrvati ne mobiliziraju u ustaÅ”ke
jedinice za borbu protiv partizana, nego za potpuno uniŔtenje Srba. Autori, koji sebe
nazivaju Ā»predstavnicima talijansko-srpske saradnjeĀ«, predlaÅ£u stvaranje milicije
sastavljene od Hrvata, ali Ā»jugoslavenskih nacionalistaĀ«, koji Ā»nisu zaraÅ£eni
austrofilskim ustaÅ”tvom i koji su kao takovi otvoreni pomagaÄi reda, nisu protivnici
Talijana i ne boje se izjaviti: antiustaÅ”e i antikomunistiĀ«. Zagovaraju i potrebu da ustaÅ”ke jedinice ostanu ograniÄene na teritorij nastanjen hrvatskim stanovniÅ”tvom;
zatim, da te jedinice, Ā»kao i ÄetniÄke formacijeĀ«, budu pod talijanskom
komandom.50
Na stvaranje novih oruÅ£anih jedinica reagirao je i ÄujiÄ. U vezi s proglasom
divizije Ā»SassariĀ«, u rujnu, o regrutiranju novih dobrovoljaca, on je uputio pismo
njenom komandantu, istiÄuÄi da je takva akcija Ā»nepotrebnaĀ«. ZahvaljujuÄi za
pomoÄ u naoruÅ£anju, ÄujiÄ podsjeÄa talijanskog generala da je osobno u viÅ”e prilika
i njega i njegove pretpostavljene uvjeravao da ima dovoljno ljudi, da su oni
organizirani u ÄetniÄkim jedinicama, ali da nema dovoljno oruÅ£ja. Posebno je
reagirao na obeÄavanje placa tim dobrovoljcima, istiÄuÄi Ā»da je uÄinjena velika
greÅ”ka i da je na ovaj naÄin dat povod neprijateljskoj propagandi da i dalje ÄetniÄke
odrede naziva plaÄeniÄkimĀ«. ÄujiÄ zakljuÄuje: Ā»Dobijam utisak da se sa ovim proglasom pokuÅ”alo da razori ÄetniÄku nacionalnu organizaciju, koje je za godinu
dana svoga rada pokazala kako ume da se bori i zaŔto se bori. Izgleda da se je
namerno sa ovim manifestom pokuŔalo da se ja prikaţem i pred narodom i pred
neprijateljem kao obiÄni sluga i plaÄenik i ako Vi znate gospodine generale, da pop
ÄujiÄ i ÄetniÄka organizacija nije bila niÄiji sluga niti plaÄenik, kao i da to nikada
neÄe bitiĀ«. Za naoruÅ£avanje Hrvata, posebno u DrniÅ”u, on je isticao da su te jedinice
Ā»veÄ u akciji protiv Srba i to u saradnji sa partizanima, i pokuÅ”avaju da preduzmu
novu kampanju klanja i proganjanja Srpskog naroda u ovim krajevimaĀ».51
U jesen 1942. osnovan je u okviru MUP-a NDH poseban Ā»ÄetniÄkiĀ« ured,
nazvan Ā»Odsjek XĀ«. Stvarni rukovodilac mu je bio VranÄiÄ. ZadaÄa mu je bila da,
Å”aljuÄi izaslanike na teren, uspostavi direktnu vezu s Äetnicima i poradi na njihovu
pridobivanju za suradnju. Time se nastojalo Äitavoj akciji dati jedinstvenu
organizaciju, jer su do tada pregovore s Äetnicima vodili razliÄiti funkcionari, pa se, prema ocjeni ustaÅ”kog ministra unutraÅ”njih poslova Ante NikÅ”iÄa, i sporazumi s
njima dosta razlikuju. U svojim prvim uputama, tj. u okruţnici od 9. listopada 1942,
dane su ove direktive: 1. Osnovni uvjet za uspjeÅ”no sklapanje sporazuma s Äetnicima
je da oni priznaju Ā»vrhovniÄtvoĀ« (suverenitet) NDH; 2. S Äetnicima,
Ā»nepomirljivimĀ« protivnicima NDH, ne treba pregovarati. Takve treba razoruÅ£avati;
3. Ne pregovarati sa Ā»strancimaĀ«, tj. onima koji nisu Ā»roÄeni i zaviÄajni na sadaÅ”njem
teritoriju N.D.H.Ā«; 4. U pregovorima moraju sudjelovati i predstavnici vojnih snaga
NDH, kojima ÄetniÄki pregovaraÄi treba da predaju popis ljudstva i naoruÅ£anja.52
50 Prijepis dokumenta kod autora. 51 AVII, ÄA, kut. 160, br. reg. 34/4. 52 AH, NDH, MUP Glavsigur, kut. 1. Ovaj ured je uspio uspostaviti veze s pojedinim ÄetniÄkim
voÄama iz okolice PlaÅ”kog, Banje Luke, Mostara. U sijeÄnju 1943. Odsjek X je uputio u
118
Postajalo je, meÄutim, sve oÄitije da su odnosi izmeÄu NDH i ÄetniÄkih grupa bili
u prvom redu optereÄeni meÄusobnim nepovjerenjem i sumnjiÄenjima. Potreba
stvaranja Ŕto Ŕire fronte protiv NOP-a bila je jedini faktor koji je utjecao na
meÄusobna pribliÅ£avanja, ali su u odreÄenim trenucima i situacijama u prvom redu
izbijala na, povrÅ”inu suprotna idejno-politiÄka polaziÅ”ta. Tako je spoznaju o nuÅ£nosti
meÄusobnog pribliÅ£avanja istodobno pratio jaz nepovjerenja. ÄetniÄke grupacije su
izbjegavale priznavanje NDH kao nadleţnog faktora i rado su pribjegavale da ga zamijene pokroviteljstvom talijanskog okupatora. S druge strane, ustaŔki faktori nisu
se mirili s takvim autonomnim statusom Äetnika. U pismu koje je LorkoviÄ uputio
Roatti, 10. listopada, istiÄe se da je NDH Ā»kroz dugo vrieme bila protivna legalnom
priznanju ÄetniÄkih odreda na podruÄju Nezavisne DrÅ£ave Hrvatske i da je ona
ZagrebaÄkim sporazumom dala svoj pristanak da se ovi odredi, koji su stvarno bili
veÄ u doba reokupacije obalnog pojasa i naoruÅ£ani od talijanskih vojniÄkih vlasti,
pretvore u 'protukomunistiÄke bande' sa svrhom borbe protiv komunistaĀ«. MeÄutim,
Äetnici ne priznaju NDH, kao sto je bilo predviÄeno tim sporazumom, pa LorkoviÄ
traÅ£i zbog toga razoruÅ£anje Äetnika, koji Ā»kao sastavni dio poraÅ£ene jugoslavenske
vojske, Äekaju na Äas da svoje oruÅ£je okrenu i protiv ItalijeĀ«. 53
MoguÄnost jaÄeg pritiska na Talijane ustaÅ”ki su faktori pokuÅ”ali iskoristiti nakon krvavog terora Äetnika nad hrvatskim stanovniÅ”tvom u Dalmatinskoj zagori u rujnu i
listopadu. Talijanima je svakako bilo stalo da ne stvaraju dublju krizu u odnosima sa
NDH, pa su bili voljni u vezi s daljnjim angaÅ£iranjem Äetnika izvrÅ”iti izvjesne
ustupke. Roatta je obeÄao PaveliÄu na sastanku u Zagrebu, 15. listopada 1942, da Äe
se poduzeti konkretne mjere onemoguÄavanja Äetnika, koje bi vodile sve do njihova
razoruţavanja. U vezi s tim on je obavijestio zapovjednike talijanskih korpusa o ovim
zakljuÄcima iz Zagreba: 1. Opomenuti TrifunoviÄa i JevÄeviÄa Ā«da Äe se jedinicama
Äiji vojnici izazivaju izgrede obustaviti snabdevanje Å£ivotnim namirnicama i novcem,
a ukoliko to ne bude dovoljno, preduzeÄe se stroÅ£e mereĀ». 2. Postepeno udaljavati
ÄetniÄke zapovjednike Crnogorce i Srbijance; 3. Obustaviti izdavanje oruÅ£ja i
municije; 4. Pristupiti Ā»postepenom razoruÅ£avanju, Äim bude moguÄnoĀ«; 5. ÄetniÄke
jedinice u Hercegovini koncentrirati istoÄno od linije Ulog-Nevesinje-Stolac-Ravno; 5. Dislocirati ÄetniÄke jedinice Ā»sa drugih podruÄja u pravoslavne rejone, koji Äe biti
precizirani naknadnoĀ« a njihova upotreba izvan tih podrucja bila bi posebno
odobravana. KarakteristiÄna su, meÄutim posebna objaÅ”njenja tih zakljuÄaka koje je
Roatta dao u istom nareÄenju. To se posebno odnosi na pitanje razoruÅ£anja Äetnika.
Roatta je jasno dao do znanja da se to Ā»zasad podrazumeva samo za one jedinice Äija
je krivica za izgrede utvrÄena, koje se nedoliÄno ponaÅ”aju i za koje se smatra da viÅ”e
ne zasluÅ£uju da budu vojnici dobrovoljne milicije za borbu protiv komunistaĀ«. S
druge strane,
obliku okruÅ£nice gotov zapisnik za sporazumne s Äetnicima, u kojemu je trebalo samo popunjavati pojedine prazne rubrike. (AH, ZKRZGUZ-1945, kut. 20).
53 AH, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20. MVP NDH je 20. X 1942. uputilo zahtjev Superslodi za protjerivanje iz NDH: Dobroslava JevÄeviÄa, MomÄila ÄujiÄa, Ismeta Popovca, IIije TrifunoviÄa BirÄanina, Milana Å antiÄa, Dimitrija UzunÄeviÄa, Voje PeriÅ”iÄa, Å¢ivka MlaÄenoviÄa, ÄorÄa NikoliÄa. (AVII, NDH, kut. 306, br. reg. 8/3).
119
Roatta je ukazao na PaveliÄevu rezerviranost oko stvaranja sliÄnih formacija u
hrvatskom i muslimanskom stanovniÅ”tvu, Ā«jer, kako sada stvari stoje, moral i drÅ£anje
stanovniÅ”tva nisu takvi da obezbeÄuju formiranje pouzdanih jedinicaĀ«. U zamjenu,
PaveliÄ je nudio organiziranje ustaÅ”kih jedinica, tzv. ustaÅ”kih pripremnih bojnih.54
Äinjenica je, meÄutim, da su talijanski vojni faktori bili i te kako zainteresirani za
daljnje organiziranje i jaÄanje MVAC-a. Polazilo se od glediÅ”ta da je to najprikladniji
oblik vojne organizacije zavrbovanog stanovniŔtva u borbi protiv snaga NOP-a. To
je, s druge strane, posebno potvrdila Äinjenica da se u sklopu MVAC-a tretiraju
zapravo sve ÄetniÄke grupe, tj. i one izvan anektirane zone, dakle na ostalom
talijanskom okupiranom podruÄju. BuduÄi da se radilo o grupama koje su bile
neposredno ovisne o Talijanima s obzirom na snabdijevanje u oruţju, hrani i ostalom
materijalu, traţilo ih se tretirati u sklopu jedinstvene vojne organizacije. Na to
svakako upuÄuje i statistiÄka evidencija o brojnom stanju i naoruÅ£anju svih ÄetniÄkih
grupa, koju su vodile talijanske vojne komande, oznaÄavajuÄi te snage kao MVAC, tj.
Ā«dobrovoljnu antikomunistiÄku milicijuĀ«.
U organiziranju MVAC-a posebno je tretirano anektirano podruÄje Dalmacije.
Pri komandi divizije Ā«ZaraĀ« osnovan je posebni ured za MVAC. Prva Äeta MVAC-a
osnovana je sredinom srpnja 1942. sa sjediŔtem u Biogradu, a u toku kolovoza
uslijedilo je osnivanje 2. Äete sa sjediÅ”tem u Novigradu, 3. Äete u LiÅ”anima, 4. Äete u
Kistanju i 5. Äete u Benkovcu. U listopadu je osnovana 6. Äeta u VaÄanima. Äetvrtu i
Petu Äetu Äinili su pripadnici srpskog, a ostale Äete hrvatskog stanovniÅ”tva, koje su
Talijani inaÄe dijelili po vjerskom kriteriju. Prema evidenciji, u tim Äetama je u
kolovozu 1942. bilo 365, a krajem studenog oko 900 ljudi. RijeÄ je zapravo o
administrativnoj evidenciji, dok je u stvarnosti taj broj iznosio oko 690 ljudi.55 Taj
broj ili izdaleka nije zadovoljavao talijanske komandante. ObraÄajuÄi se vojnim
komandama na podruÄju Zadra, Å ibenika i Splita, komandant divizije Ā«ZaraĀ« general
Carlo Viale je poÄetkom listopada 1942. isticao: Ā«Cjelishodno je upotpuniti organi-
zaciju MVAC Dalmacije i dati joj dalji razvoj da bi se stanovniŔtvo privuklo nama i
navelo da uÄestvuje u naÅ”oj borbi za suzbijanje ustanikaĀ«.56 Tu je akciju pratila i
pojaÄana propaganda u stanovnistvu.57 U oÅ£ujku 1943. uslijedila je reorganizacija
spomenutih Äeta. Od Äeta sastavljenih od Srba osnovan je u Kistanju XXI bataljon, a
od Äeta koje su Äinili Hrvati osnovan je u Benkovcu XXII bataljon.58
Za poznavanje dislokacije, brojnog stanja i naoruÅ£anja ÄetniÄkih grupa izvan
anektirane zone u ljeto 1942, svakako je glavni izvor evidencija Komande
Osamnaestog talijanskog armijskog korpusa. RijeÄ je o voÄenju evidencije o
ÄetniÄkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji, dijelu Like i Bosne. Ta evidencija
pokazuje da su talijanski vojni faktori bili osobito zainteresirani
54 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 789-793. 55 B r a n i c a. n. dj. 901-902. 56 Isto, 903. 57 U tu svrhu u Zadru je pokrenut list Ā»Glas dobrovoljca antikomunistiÄkog odreda Talijanske
DalmacijeĀ«, (AH, NDH MVP, kut. 1). 58 B r a n i c a, n. dj., 905. NeÅ”to kasnije Talijani su osnovali 7. i 8. Äetu MVAC-a. (Isto).
120
za utvrÄivanje brojnog stanja i naoruÅ£anja ÄetniÄkih jedinica u sklopu svojih
operativnih planova. MeÄutim, treba istodobno ukazati na vidljive razlike u
evidenciji koja je tada vodena. Prema podacima koje je sakupila obavjeŔtajna sluţba
u kolovozu, broj Äetnika na spomenutom podruÄju iznosio je oko 12.500. MeÄutim,
prema toj evidenciji tek oko 2600 bilo je naoruÅ£ano. OÄito je da je evidencija vodena
na osnovi kriterija najÅ”ireg obuhvaÄanja stanovniÅ”tva sposobnog za vojnu
mobilizaciju, a Å”to se moglo utvrÄivati i na osnovi lista koje su pravili pojedini ÄetniÄki komandanti.59 MeÄutim, podaci koje je Komanda Osamnaestog korpusa
dala sredinom rujna 1942. ukazuju na osjetno drugaÄije stanje.60 Prema tim
podacima, rijeÄ je o 4269 ljudi, naoruÅ£anih sa 4197 puÅ”aka, 7 mitraljeza i 35
puÅ”komitraljeza. Isti podaci konstatiraju da je rijeÄ o znaÄajnoj koliÄini oruÅ£ja koja je
podijeljena jedinicama MVAC-a. TakoÄer se navodi da Ā»svaka teritorijalna jedinica
ima izvjestan broj ljudi u rezervi koji se smenjuju u sluÅ£biĀ«, a takoÄer i Ā»izvjestan
broj nenaoruÅ£anih ljudi, ili naoruÅ£anih ruÄnim bombama, koji slijede jedinice i
upotrebljavaju se za razne sluÅ£beĀ«. Prema tim podacima rijeÄ je o ovim
Ā»antikomunistiÄkim jedinicamaĀ« i njihovoj jaÄini u ljudstvu:
Naziv jedinice Dislokacija Ljudstvo
1. Teritorijalni bataljon Bos. Grahovo Bos. Grahovo 260
2. III mob. bataljon Bos. Grahovo Bos. Grahovo 254
3. Strmica Strmica 720 4. IV mob. bataljon GolubiÄ GolubiÄ 230
5. Terit. bataljon GraÄac GraÄac 410
6. I mob. bataljon GraÄac GraÄac 293
7. Terit. bataljon Zrmanja-OtriÄ OtriÄ 700
8. II mobil. bataljon Zrmanja-OtriÄ OtriÄ 300
9. Bataljon PaÄene PaÄene 220
10. Bataljon Kosovo Kosovo-DrniÅ” 450
11. Äeta Topolje Topolje 87
12. Bataljon Krupa Krupa-Ervenik 250
13. OtiÅ”iÄ OtiÅ”iÄ 95
U isto vrijeme, prema podatku koji donosi Roatta, u Lici i Gorskom kotaru, gdje
je bio stacioniran Peti talijanski korpus, nalazila su se tri ÄetniÄka bataljona i dvije
Äete s ukupno 1250 ljudi.61
Talijanski vojni faktori istodobno su izraţavali svoje nezadovoljstvo ope-
rativnom sposobnoÅ”Äu ÄetniÄkih jedinica. Ocjenjivalo se da rezultati koje su postigle te jedinice u operacijama nisu Ā»srazmjerni koliÄini podijeljenog oruÅ£jaĀ«. S druge
strane, izraÅ£avana je i sumnjiÄavost u pogledu politiÄke
59 NOB u Dalmaciji, 1941-1945, zbornik dokumenata knj. 3, 402-403, 505-513. 60 Isto, 537-538. Prema podacima Komande Osamnaestog talijanskog korpusa, poÄetkom studenoga ukupan broj
ljudstva u navedenim ÄetniÄkim jedinicama poveÄao se na 5162. (Isto, knj. 4,482-485). U istom izvjeÅ”taju se donose i
podaci o jedinicama MVAC-a koje su bile sastavljene od Hrvata (Vrlika, DrniÅ”, Obrovac, Dicmo, Trilj. Milna). Prema
podacima o pregledu i brojnom stanju ÄetniÄkih jedinica, krajem listopada 1942, koje donosi evidencija UNS-a, Dinarska
divizija je tada brojala 3000-3500 Äetnika. (Isto, 658).
61 Isto, knj. 3, 562.
121
orijentacije i ciljeva Äetnika. KarakteristiÄna je u tom pogledu bila ocjena koju su
dali talijanski obavjeÅ”tajni faktori u vezi s evidencijom ÄetniÄkih jedinica u kolovozu
1942. Konstatira se da je BirÄanin, Äije je sjediÅ”te u Splitu, Ā»duhovni voÄa ÄetnikaĀ«,
i da je izrazio punu lojalnost prema Talijanima, koja Äe se lojalnost Ā»zapaziti i kod
ÄetnikaĀ«. U ocjeni se zatim zakljuÄuje: Ā»MeÄutim, treba podsjetiti da se Äetnici bore
protiv komunista jer smatraju da Äe na taj naÄin moÄi postiÄi obnavljanje veÄe ili
manje Srbije na Äelu s kraljem Petrom II, koji se stalno pominje i veliÄa u njihovim pjesmama, govorima i nareÄenjimaĀ».
MeÄutim, ako bi im u datom momentu DraÅ£a MihailoviÄ ili bilo tko drugi
ukazao na blisko ostvarivanje njihovog cilja i ako bi se postizanje tog cilja bilo
potrebno boriti se protiv nas, oni ni trenutka ne bi oklijevali bez obzira na sve date
Äasne rijeci. Ovako osjeÄaju svi Srbi od Like do Crne GoreĀ«.62
Äetnici i problemi borbe protiv NOP-a
Svakako su rezultati koje je narodnooslobodilaÄki pokret postizao od jeseni
1941. u Å”irenju i uÄvrÅ”Äivanju svoje druÅ”tveno-politiÄke osnove nametali osnovne
probleme koji su zaokup1jali ÄetniÄke snage u svim podruÄjima zemlje. Ta se
Äinjenica sve vidljive odraÅ£avala i u Hrvatskoj, tj. u onim njenim dijelovima gdje je
akcija ÄetniÄkih snaga i elemenata dolazila do izraÅ£aja. Prvenstveno se to odnosilo na
podruÄje tromeÄe Like, Bosne i Dalmacije. Pojava prvih partizanskih jedinica u sjevernoj Dalmaciji u sijeÄnju 1942, kada su
osnovani BukoviÄki, a uskoro zatim Kninski partizanski odred, izazvala je
uznemirenje u redovima ÄetniÄkih snaga. Bila je to svakako pojava od kvalitetnog
znaÄenja s obzirom na dotadaÅ”nji razvoj situacije. Rad partijskih organizacija
rezultirao je znaÄajnim akcijama, Å”to se ogledalo i u stvaranju politiÄkih organizacija
NOP-a.63 Bili su to momenti koji Äe sve snaÅ£nije utjecati na politiÄko previranje u
stanovniŔtvu. U tom pravcu svakako su imale odjeka i borbe partizanskih snaga
protiv talijanskog okupatora u Lici i Bosni. U stanovniŔtvu na koje su teţili da vrŔe
presudan utjecaj Äetnici, postaje vidljivije raspoloÅ£enje za pokretanje borbe protiv
okupatora. Ono je ujedno bila izraz otpora izazivanju oruţanog sukoba s partizanima.
U sadrţaju takva raspoloţenja svakako je vaţnu funkciju imao i dojam da je
MihailoviÄev ÄetniÄki pokret nosilac borbe protiv okupatora. Nastajala je dakle situacija koja je otvarala snaÅ£niji proces politiÄke diferencijacije. ÄetniÄki
rukovodioci su u takvoj situaciji spoznavali neposrednu opasnost koja prijeti
njihovoj poziciji i nalaze odgovarajuÄu protuakciju. U tom pogledu svakako se kao
glavno nametnulo pitanje daljnjeg odnosa prema NOP-u, tj. ispitivanja stvarnih
moguÄnosti poduzimanja oruÅ£ane akcije protiv partizanskih snaga. Proces
suprotstavljanja pojedinih faktora i diferencijacije politiÄkih snaga, koji je
62 Isto, knj. 3, str. 403-404, izvjeŔtaj ObavjeŔtajnog odjeljenja Komande XVIII armijskog korpusa, l1.VIII
1942.
63 OpÅ”irnije o tome: S i b e K v e s i Ä, n. dj.; Zbornik IHRPD, sv. 4, gdje su objavljeni materijali nauÄnog
skupa Ā»Sjeverna Dalmacija u NOB-iĀ«.
122
zapoÄeo krajem 1941, sve Äe izrazitije izbijati na povrÅ”inu.64 U vezi s tim treba razumijevati i drÅ£anje, tj. taktiku pojedinih ÄetniÄkih rukovodilaca. Izbjegavanje oruÅ£anog sukoba s partizanskim snagama bilo je vaÅ£no polaziÅ”te u toj taktici. Nastojalo se time premostiti sve vidljivi proces politiÄke diferencijacije na svom podruÄju. U spomenutoj okruÅ£nici u ime Å taba puka Ā»Petar MrkonjiÄĀ«, poÄetkom veljaÄe 1942, upuÄenoj Ā»komandirima, vodnicima i ostalim borcima ovog puka kao i borcima susjednih pukovaĀ«, Å¢. BrkoviÄ se, meÄu ostalim, obraÄao ovim rijeÄima: Ā»Srbi i Srpkinje. PoÄite u svetu borbu za Äast i slobodu svoje otadÅ£bine. Odbacite iz svojih duÅ”a mrÅ£nju prema svom bratu. Zadjevice odbacite za uvjek. PolitiÄka i partiska trvenja ostavite za kaÅ”nje. (. . .). Ustrajte u borbi, uz nas je ceo poÅ”teni svjet, uz nas je majka Rusija koja Äe nas uskoro sve Slovene pod svoje toplo okrilje svitiĀ«.65
U konfrontaciji pak s NOP-om ÄetniÄka propaganda je sve vidljivije inzistirala na obtuÅ£bi da je rijeÄ o pokretu koji je prvenstveno usmjeren protiv interesa srpskog naroda. Inzistiralo se na tezi da NOP Äine Hrvati i Muslimani te Ā»srpski izrodiĀ«, a da na njegovo djelovanje sve viÅ”e utjeÄu ustaÅ”e. Na toj liniji ocjenjivani su sukobi izmeÄu snaga, NOP-a i Äetnika u istoÄnoj Bosni i Hercegovini, a posebnu paÅ£nju su privukli sukobi izmeÄu partizana i Äetnika u Lici. Radilo se o dogaÄajima koji su imali neposredan odjek na podruÄju sjeverne Dalmacije i mogli sve jaÄe utjecati na proces politiÄke diferencijacije, pa je ÄetniÄka propaganda teÅ£ila da im dade svojevrsno tumaÄenje. RijeÄ je o tome da je svakako nastojalo prikriti Äinjenicu da partizanske snage u Lici Äine poglavito srpski seljaci. Zbog toga je ÄetniÄka propaganda u prvom redu inzistirala na tome da su glavni nosioci oruÅ£anog sukoba s ÄetniÄkim snagama u Lici oni partizani i komunisti koje Äine Hrvati Å”to su u Liku doÅ”li iz Primorja. Taj se sukob tumaÄio kao dio plana ustaÅ”a i Talijana u daljnjem provoÄenju politike istrebljenja srpskog stanovniÅ”tva. Pored poistoveÄivanja interesa partizana i ustaÅ”a, navode se, kako se vidi, i Talijani. TeÅ£ilo se putem propagande ispoljavati odreÄeno sustezanje od otvorene suradnje s talijanskim faktorima, Å”to Äe u samoj praksi imati sasvim druge oblike.
Bilo je jasno da ÄetniÄki rukovodioci vide zapravo glavni put oÄuvanju svojih pozicija u daljnjem provoÄenju pacifikacije na svom podruÄju. Propagandnim putem isticalo se da narod Ā»neÄe nikakve borbe za sadaĀ«, te da Äe on znati Ā»da se digne na oruÅ£je onda kad kucne pravi ÄasĀ«.U tom cilju daju se odgovarajuÄe smjernice: Ā»Srpski Äetnici diÅ£u se zato da ispune Å£elju svoga naroda i da ga zaÅ”tite od svaÄijeg nasilja i daljeg klanja. Zato javljamo da je u tom smislu izdata naredba svima komandirima Äeta i oni koji se tih naredaba ne budu pridrÅ£avali odgovaraÄe pred narodnim i vojnim sudom. Nemojte
64 Za ilustraciju tog procesa karakteristiÄno je sjecanje L u k e Ta n j g e: Ā»PoÄetkom decembra 1941.
godine velikosrbi su pripremili svoje savjetovanje u OÄestovu na koje su doÅ”li njihovi aktivisti iz Äitave
Bukovice, pod parolom jedinstvene borbe za opstanak srpskog naroda. Time su pokuÅ”ali uvuÄi naÅ”e
aktiviste u svoju prljavu mreÅ£u. Na savjetovanju je doÅ”lo do ozbiljnog dijaloga, oÅ”trih rijeÄi i optuÅ£bi s
obje strane: svi smo se sluÅ£ili rijeÄima da su nam narodni interesi ispred svega, a protivnu stranu
optuÅ£ivali, nazivajuÄi njezine stavove izdajom. Poslije svaÄe izmeÄu aktivista NOP-a iz OÄestova
velikosrpskih prvaka iz Bukovice, Obrad KneÅ£eviÄ je morao u potpunu ilegalnost, a i mnogi drugi
aktivisti. Nakon kraÄeg vremena Obrad je postavljen za komandanta BukoviÄkoga partizanskog odreda, a
ÄetniÄki punkt, s Vladom NovakoviÄem na Äelu, morao se preseliti u PaÄene.Ā« (L u k a T a n j g a, n. dj.,
632).
65 AH, ÄA, kut. 5.
123
verovati laÅ£nim vjestima. Ubijajte one koji dolaze u sela da vam laÅ£u i da vas zavaÄaju i uzbunjuju. Progonite sve strance iz vaÅ”eg sela i drÅ£ite preko straÅ£e i patrola savrÅ”en red i mir. Oni koji Å£ele borbu nek se maknu dalje od naÅ”eg ognjiÅ”ta jer naÅ”e je ognjiÅ”te za 10 mjeseci veÄ do sada izdrÅ£alo 5 ratovaĀ«.66
ÄujiÄ je bio glavni nosilac akcije u cilju oruÅ£ane konfrontacije s partizanskim snagama. ReagirajuÄi na sukobe partizana s Äetnicima na podruÄju Srba i Donjeg Lapca, u oÅ£ujku 1942, on je polazio od optuÅ£be da te Ā»grupe partizana saÄinjavaju Hrvati koji su poslednjih dana prelazili iz primorja pored Kistanja, IvoÅ”evaca, Mokrog Polja i Zrmanje u Liku pod imenom kao da su toboÅ£e komunisti partizaniĀ«. Naredio je Ā»da se postave po svim selima straÅ£e i patrole koje Äe strogo kontrolisati kretanje stranih lica spreÄavajuÄi svaku propagandu i Å”irenje laÅ£nih i alarmantnih vjesti radi izazivanja zabuna meÄu naÅ”im borcima i panike medu stanovniÅ”tvom. Neka Komandiri Äeta ovo nareÄenje shvate ozbiljnoĀ«.67 Poduzeo je i korake oko mobilizacije Äetnika za borbu s partizanima. Istodobno je to bila i akcija obraÄuna s kolebljivcima. Komandirima Äeta izdao je naredbu da izvrÅ”e hitnu mobilizaciju Äetnika i sprijeÄe Ā»svaki ulazak partizanaĀ« u sela.68 Suradnja s Talijanima u borbi protiv partizana za ÄujiÄa je bio presudan faktor. On se u tu borbu ukljuÄio prigodom partizanske opsade Srba, sredinom oÅ£ujka, kada se u TiÅ”kovcu pripremao za napad na partizane koji bi se izveo sinhronizirano s akcijom Talijana. U tom sukobu Äetnici su doÅ£ivjeli teÅ£ak poraz. VeÄina se razbjeÅ£ala a oko 40 ih je bilo zarobljeno, meÄu njima i zamjenik komandanta puka Ā»Kralj Petar IIĀ« N. KeÄa, koji je suÄen i strijeljan.69 Prema izvjeÅ”taju, koji je sredinom travnja poslao BirÄaninu, ÄujiÄ je raspolagao operativnom jedinicom od oko 260 ljudi. Taj izvjeÅ”taj je svakako karakteristiÄan po njegovu zahtjevu da se BirÄanin zaloÅ£i kod talijanske komande za oruÅ£anu pomoÄ Äetnicima, tj. za organiziranje zajedniÄkih oruÅ£anih akcija protiv partizana.70 S druge strane, ÄujiÄ je nastojao poduzimanjem tih operacija u Lici i susjednoj Bosni da se poveze s ÄetniÄkim grupama RaÄenoviÄa i BogunoviÄa kako bi se organizirala jaÄa ÄetniÄka fronta protiv jedinica NOP-a.71 U oruÅ£anim akcijama koje su poduzete sredinom lipnja u pravcu Bos. Grahova, ÄujiÄ je naglaÅ”avao svoju ulogu pomoÄnika komandanta Dinarske divizije. U tom svojstvu on je izdavao naredbe komandantima ÄetniÄkih pukova.72 U tim akcijama istodobno je provoÄen teror, Äetnika nad stanovniÅ”tvom. ZahtijevajuÄi od Ā»partizanskog Å”taba RuiÅ”taĀ« da pusti zarobljenog Äuru KostiÄa, ÄujiÄ je prijetio da Äe u protivnom Ā»Äitavo selo Mokro Polje spaliti, imovinu zapleniti a sve partizanske familije poklatiĀ«.73
66 AIHRPH, Zb-Per-63/723, Ā«Radio-vesti od 1 do 10 marta 1942 god.Ā»
67 AH, ÄA, kut. 1, ÄujiÄeva naredba 3. III 1942. u svojstvu v. d. komandanta Dinarske divizije. ÄujiÄ
je 18. III 1942. uputio Ā«Centralnom operativnom Å”tabu partizanskih odreda kraj SrbaĀ« prijeteÄu poruku sa
zahtjevom da mu se preda OmÄikus, kojega su partizani zarobili. Ā«U protivnomĀ«, prijeti ÄujiÄ, Ā«preduzeÄu
takove mere, da Äe o njima pisati novine Äitavog sveta. PokazaÄu vam Å”ta Äetnici mogu i znaju da uÄine za
spas srpskog naroda, a protiv faÅ”izma i komunizmaĀ«. (AH, ÄA, kut. 1).
68 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2,1141, ÄujiÄeva naredba od 24. III 1942.
69 V e z m a r, n. dj. 261-262.
70 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 186-187, izvjeŔtaj od 12. IV 1942.
71 Isto, 229-230, ÄujiÄeva naredba od 1. V 1942.
72 Isto, 341-342, ÄujiÄeva naredba od 10. VI 1942.
124
Daljnje jaÄanje partizanskih jedinica u sjevernoj Dalmaciji unosilo je kvalitetne
promjene u sukobe NOP-a i ÄetniÄkih snaga. Osnivanje Prvog sjevernodalmatinskog
partizanskog bataljona poÄetkom svibnja bilo je rezultat pristupanja novih
dobrovoljaca. Taj je bataljon, koji je uskoro dobio ime Ā»Bude BorjanĀ«, imao vrlo
znaÄajnu ulogu upravo u borbama s Äetnicima i Å”irenju utjecaja NOP-a u selima gdje
su Äetnici nastojali odrÅ£ati svoje pozicije. Poduzete akcije protiv talijanskih i
ÄetniÄkih snaga kod Bendera, Ervenika i Å¢egara, rezultirale su krajem svibnja osnivanjem Sjevernodalmatinskog NOP odreda, koji su Äinili bataljoni Ā»Bude
BorjanĀ« i Ā»Branko VladuÅ”iÄĀ«, s ukupnom jaÄinom od oko 400 boraca.74 Dakako, te
rezultate treba promatrati u sklopu napora Glavnog Ŕtaba NOP odreda Hrvatske i
Å taba Äetvrte operativne zone u cilju organiziranja oslobodilaÄke borbe na tom
podruÄju. Å tab Sjevernodalmatinskog odreda ocijenio je nastalu situaciju poÄetkom
lipnja 1942. ovim rijeÄima: Ā»Dolazak Kombinovanog Odreda na TromeÄu jeste
politiÄka prekretnica u tom dijelu. Operacije protiv Äetnika i Italijana poÄinile su
znaÄajne promjene za narod ovog kraja, Äije simpatije za Nar. OslobodilaÄku borbu i
mobilizaciju za nju svakodnevno rastu. Äetnici su priliÄno razbijeni poÄam od OtriÄa,
pa do Knina, koji je njihovo sada glavno uporiÅ”te. Iako pohodom na Krupu i GolubiÄ
nismo pohvatali Äetnike, ipak smo ih uspjeli razbiti, tako da je danas i taj kraj
pristupaÄan partizanima. HapÅ”enje Äetnika u Zrmanji joÅ” je viÅ”e pojaÄalo razdor i neslogu meÄu Äetnicima Zrmanjske dolineĀ«.75 Do kraja lipnja veÄ su bili vidljivi
znaÄajni rezultati u slabljenju utjecaja Äetnika na podruÄju Bukovice. Ā»Situacija u
BukoviciĀ«, konstatira se u izvjeÅ”taju istog Å”taba, Ā»poslije dolaska Äetnika jeste
ovakva: Äetnici koji su bili u Mokrom Polju regrutovani su iz PaÄena, Otona. Oni
dolaze svakog dana u Mokro Polje u grupama po 100. Njihovi pokuŔaji da osnuju
ÄetniÄku organizaciju u Mokrom Polju nisu uspjeli. Vlado NovakoviÄ kad je vidio da
ne moţe da odrţi s narodom zbor, govori neka se seljaci iz Mokrog Polja izjasne za
pismenu saradnju. RaspoloÅ£enje samih seljaka protiv Äetnika je dobro. Oni su
zajedno s partizanima naÅ”eg jednog voda bili na poloÅ£aju kad su Äetnici doÅ”li u selo.
Imaju oko 20 puŔaka i jedan puŔkomitraljez. Ovakvo stanje iskoristili smo i danas
formirali Äetvrtu Äetu bataljona 'Bude Borjan' koja ima 40 boracaĀ«.76
Sve veÄi teror koji su Äetnici provodili u cilju oÄuvanja svojih pozicija vodio se pod parolom borbe protiv komunizma. Pored ubijanja zarobljenih partizana,
zastraŔivanja i teroriziranja stanovniŔtva po srpskim selima, taj je teror pratila sve
bjesomuÄnija propaganda. 77 U ÄetniÄkom letku pod naslovom
73 AIHRPH, NG, kut. 424, f. 6, ÄujiÄevo pismo od 22. VI 1942.
74 OpÅ”irnije: G i z d i Ä, Dalmacija 1942, n. dj., 210 i d., K v e s i Ä, n. dj., 185 i d.
75 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, str. 240, izvjeŔtaj Glavnom Ŕtabu
Hrvatske, 1. VI 1942. 76 Isto, 352, izvjeÅ”taj Å taba Äetvrte operativne zone, 26. VI 1942.
77 Posebno je ÄetniÄka hajka bila usmjerena na komuniste koji su djelovali kao politiÄki radnici na terenu. PoÄetkom svibnja 1942. ÄujiÄevi Äetnici su uhvatili Bruna IvanoviÄa, kojega je nekoliko mjeseci prije PK KPH za Dalmaciju poslao na kninsko podruÄje da pomogne u radu tamoÅ”njoj partijskoj organizaciji. IvanoviÄa i njegova pratioca RadiÄa Äetnici su nakon zvjerskog muÄenja ubili. (G i z d i Ä, Dalmacija 1942, n. dj., 212). Jedan od najteÅ£ih udaraca partizanima Äetnici su zadali 12-13. V 1942, kada su u GolubiÄu zarobili 23 borca bataljona Ā»Bude BorjanĀ«. Pod jakom pratnjom sproveli su ih i predali Talijanima u GraÄacu. Ondje su sasluÅ”ani i strijeljani od Äetnika u prisutnosti talijanske vojske. Medu zarobljenima bio je i Milorad StegnjajiÄ, koji nije
125
Ā»BraÄo Srbi i sestre Srpkinje!Ā«, koji se pojavio krajem kolovoza 1942, istiÄe se da
Äetnici vode borbu Ā»protiv partizana-komunista na Å£ivot i smrtĀ« i da Äe je voditi Ā»do
njihovog konaÄnog istrebljenjaĀ«. ObraÄajuÄi se srpskom stanovniÅ”tvu s parolom da je
zadaÄa Äetnika zaÅ”tita njegovih interesa, u letku se posebno pozivaju oni Srbi koji se
nalaze u redovima NOP-a: Ā»Pozivamo, sve Srbe u koliko ih ima zavedenih i pod
terorom u partizanskim redovima i van ovih, da poubijaju sve te njihove nazovi
komandante i komesare i da priÄu k nama, poÅ”to im mi garantujemo potpunu sigurnost njihovih Å£ivotaĀ«.78 U rujnu je ÄujiÄ izdao u obliku letka svoju poruku
Ā»Srbima partizanima i partizanskim simpatizerima na srpskoj tromeÄiĀ«, u kojoj ih
poziva da se vrate kuÄama i Ā»jave kod nadleÅ£nih komandira ÄetniÄkih odreda i ostalih
predstavnika ÄetniÄke vlasti, te neka im se stave na raspoloÅ£enje sa svojim oruÅ£jemĀ«.
ÄujiÄ prijeti da je to njegova Ā»poslednja opomena i poslednja poruka koju Äini u ime
Srpskih ÄetniÄkih odredaĀ«, jer Äe nakon toga poduzeti Ā»represalije koje Äe konaÄno
pogoditi smrtonosnim udarcem sve one koji se udruţiŔe sa naŔim neprijateljem i
sluÅ£e razornoj ideji komunizma uniÅ”tavajuÄi sve ono sto je naÅ”e, rasno i
nacionalnoĀ«.79 ÄujiÄeva prijetnja bila je samopotvrda pojaÄanog ÄetniÄkog terora u
sjevernoj Dalmaciji, posebno nakon povlaÄenja partizanskih snaga, kada su i pozicije
Äetnika ojaÄale u nekim podruÄjima.80
Za razliku od ÄujiÄa, koji se vrlo brzo deklarirao kao otvoreni neprijatelj NOP-a i suradnik Talijana, drugaÄiju je taktiku vodio Pajo PopoviÄ. Glavno obiljeÅ£je
njegove pozicije bilo je odgaÄanje oruÅ£ne akcije protiv partizanskih snaga, Äiji je
utjecaj iz Dinare sve vidljiviji dopirao i do podruÄja Kosova. VeÄ od prije je za
rukovodstvo NOP-a PopoviÄ bio osoba prema kojoj se pokuÅ”avalo paÅ£ljivo pristupiti
u cilju iznalaÅ£enja moguÄnosti neke aktivnije suradnje. PopoviÄ je pripadao uglednoj
srpskoj obitelji, a prije rata je poznavao pojedine koml;1niste s kninskog podruÄja. S
druge strane, njegova taktika, tj. drţanje u situaciji nakon izbijanja oruţanog ustanka
nisu odavali dojam da je rijeÄ o aktivnoj suradnji s talijanskim okupatorom, nego viÅ”e
o iskoriŔtavanju tog faktora u cilju zaŔtite srpskog stanovniŔtva i vlastitog
naoruÅ£avanja.81 MeÄu
bio strijeljan, veÄ je odveden u ÄetniÄku komandu u OtriÄu. On se stavio na raspolaganje Äetnicima i Talijanima. (O b r a d E g i Ä, Ā»NarodnooslobodilaÄki partizanski odred za sjevernu DalmacijuĀ«, Zbornik IHRPD, 4, Split 1978, 328-331).
78 Letak su 28. VIII 1942. raspaÄavali Äetnici u Kninu. (AIHRPH, NG, inv. br. 553).
79 Letak su 13. IX 1942. raspaÄavali Äetnici u Kninu i okolici. (AVII, NDH, kut. 197, br. reg. 9/10).
80 U izvjeÅ”taju Å taba Äetvrte operativne zone, 12. VIII 1942, Å tab Sjevernodalmatinskog odreda,
meÄu ostalim, konstatira ovo: Ā»RaspoloÅ£enje naroda prema narodno-oslobodilaÄkoj borbi na bivÅ”em
sektoru ovoga Odreda je potpuno smalaksalo izuzev Bukovice. Stanje naroda poslije povlaÄenja naÅ”ih
snaga sa ovoga sektora postalo je oÄajno iz razloga toga, Å”to teror ÄetniÄkih bandita raste iz dana u dan.
Prisilno pojaÄavanje ÄetniÄkih bandita proizlazi iz toga, Å”to neki straÅ”ljivci boje se da im ne propadne
imovno stanje od gore navedenih tako, da u pometnutim krajevima imaju dovoljan broj aktivnih
simpatizera. Doznaje se i to, da banditski voda pop ÄujiÄ hoÄe da izvrÅ”i prisilnu mobilizaciju od 18-50
godina, govoreÄi narodu 'partizanski pokret je propao'. Izgleda da ova prisilna mobilizacija neÄe imati
dovoljno uspjehaĀ«. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 3, str. 112). 81 U izjavi o Paji PopoviÄu, Vicko KrstuloviÄ, tada sekretar Pokrajinskog komiteta KPH za
Dalmaciju, medu ostalim, navodi ovo: Ā»Porodica Paje PopoviÄa (njegov otac Onisim PopoviÄ bio je u Prvom svjetskom ratu strijeljan od austro-ugarskih vojnih vlasti u Sinju) bila je vrlo popularna meÄu srpskim narodom Kninske krajine, o Äemu se vodilo raÄuna. Za razliku od poznatog ÄetniÄkog zloÄinca Kninske krajine MomÄila ÄujiÄa, koji se nakon izdaje u Drvaru otvoreno povezao s okupatorom i sa svojim Äetama borio protiv partizana, Paja PopoviÄ je, kao suradnik
126
tim, PopoviÄev odnos prema partizanima ubrzo se pokazao prilikom prijelaza dijela
Å ibenskog partizanskog odreda na podruÄje Drvara. Radi se o grupi partizana koja se
uspjela probiti nakon napada na Šibenski odred i njegova razbijanja kod DrniŔa, 18.
kolovoza 1941. Ta se grupa povezala s PopoviÄem, ali je zatim doÅ”la u sukob s
talijanskim vojnicima na putu kojim ju je uputio PopoviÄ. Njih desetak se uspjelo
izvuÄi iz talijanske zasjede 24. kolovoza na pruzi DrniÅ”-Knin, i probiti do Drvara.
IzvjeÅ”tavajuÄi o tome, Ljubo BabiÄ je zakljuÄivao: Ā»Svi su izgledi da se tu radi o organizovanoj izdaji od strane P. Pop(oviÄa) Ā«.82
S daljnjim razvojem dogaÄaja PopoviÄeva je taktika sve viÅ”e dolazila do izraÅ£aja.
On je u, prvom redu teÅ£io da na svom podruÄju djelovanja odrÅ£ava pacificiranu
situaciju. To je znaÄilo provoditi mjere krajnjeg opreza kada je rijeÄ o moguÄnostima
bilo kakvog politiÄkog utjecaja u selima kosovske doline. KarakteristiÄna je u tom
pogledu bila PopoviÄeva naredba komandirima Äeta ÄetniÄkog puka Ā»Onisim
PopoviÄĀ«, 29. svibnja 1942. Ona se odnosila na mjere koje je trebalo poduzimati u
vezi s opasnoÅ”Äu koja dolazi od Ā»izvesnih elemenataĀ« koji Ā»pomoÄu laÅ£ne
propagande pokuŔavaju da poljuljaju, razjedine i razbiju redove ovoga puka na
teritoriji pojedinih sela sluÅ£eÄi se raznim parolamaĀ«. U vezi s tim on je naredio da
treba Ā»pojaÄati opreznost na svojoj teritoriji pomoÄu zasjeda, straÅ£a i patrola i
onemoguÄiti pristup svakom nepoznatom licu ili grupi, pod bilo kakvim izgovorom, pa makar takvo lice imalo ispravna dokumenta od ovog Å tabaĀ«. Posebno je bila
karakteristiÄna PopoviÄeva formulacija u vezi s taktikom koju je provodio u odnosu
na talijanskog okupatora i ustaÅ”ki reÅ£im. Ā»Niko nema pravoĀ«, zakljuÄuje PopoviÄ, Ā»da
kritikuje rad potpisatoga, u pogledu sadaŔnjeg stava prema neprijatelju, i da nagovara
pojedince na borbu prije nego za to bude stvarno povoljna situacijaĀ«. U vezi s tim on
je zabranio Ā»svako izazivanje, otimanje blaga, paljevinu ili oruÅ£ani sukob prema
hrvatskim selima pa makar u njima bilo elemenata hrvatske vojskeĀ«, tj. domobrana i
oruÅ£nika. Poduzimanje oruÅ£anih akcija ovisi o naredbama Å”taba puka. Da je PopoviÄ
raÄunao na njihovo poduzimanje, potvrÄuje njegova naredba da se iz svake Äete
okupe najprobraniji Äetnici od kojih bi se formirao jedan Ā»leteÄi-udarni bataljonĀ«. To
bi bila glavna operativna jedinica koja bi izvrÅ”avala zadatke Å”to ih planira i odreÄuje
Å”tab puka.83 Takvom svojom pozicijom PopoviÄ se sve vidljivije iskazivao kao nosilac
politike Äekanja i pasivnosti. U skladu s tim nastojao je da javno bude na rastojanju
prema organima NDH i Talijanima. On se nije nalazio na popisu ÄetniÄkih
rukovodilaca s kojima je SinÄiÄ uspostavio suradnju: TakoÄer nekih javnih dodira s
talijanskim okupacionim vlastima s njegove strane nije bilo.
okupatora, taktizirao drugim metodama i u formama, a za razvitak oruÅ£ane borbe i narodnog ustanka u to vrijeme i u tim krajevima bio je opasan kao i ÄujiÄ. On je zauzimao stav nesuprotstavljanja okupatoru, s njim kolaborirati na mirnoj nozi, s jedne strane, a s druge strane: ne iÄi u partizane nego Äekati saveznike. Oko njega su se okupili neki naÅ”i simpatizeri iz Kninske krajine, koju su, optereÄeni oportunizmom, podrÅ£avali stav mirnog Äekanja, a to je znaÄilo sprijeÄavanje i guÅ”enje oruÅ£ane borbeĀ«. (Isto, knj. 1, str. 75).
82 Isto, knj. 1, str. 75. OcjenjujuÄi taj dogaÄaj Vicko KrstuloviÄ zakljuÄuje: Ā»To je bila prva izdaja
toboÅ£njeg simpatizera Paje PopoviÄa, prevejanog ÄetniÄkog suradnika okupatoraĀ«. (Isto). Usp. i G i z d i Ä,
Dalmacija 1941, str. 267-268. 83 AH, ÄA, kut. 5.
127
Sredinom lipnja odjeknula je u Kninu vijest da su Ŕestorica istaknutih Srba pobjegla
PopoviÄu. Talijani su uz SinÄiÄevu punu suglasnost izdali nalog za njihovo
hapÅ”enje.84 Taj dogaÄaj moÅ£e posluÅ£iti kao primjer vjerovanja u drugaÄiju
PopoviÄevu poziciju, koji za razliku od ÄujiÄa ne suraÄuje s Talijanima.85 Pokazat
Äe se, meÄutim, ubrzo, da je PopoviÄ odrÅ£avao veze s Talijanima radi razvijanja
suradnje. To je potvrdila njegova arhiva, koja je doÅ”la u ruke partizana. RijeÄ je o
pokuÅ”aju neposrednog suoÄenja rukovodstva NOP-a s PopoviÄem, kako bi se do kraja utvrdila njegova prava pozicija, tj. da li je za suradnju s partizanima i borbu
protiv Talijana. IzvjeÅ”tavajuÄi Glavni Å”tab Hrvatske o jednoj oruÅ£anoj akciji protiv
Talijana u Kosovskoj dolini, Å tab Äetvrte operativne zone je isticao da je ta akcija
imala snaÅ£nog odjeka. Ā»Kod seljaka to je izazvalo veliku paniku, a Paja PopoviÄ
ostao obezglavljen. Zvonio je na uzbunu, ali je desetak boraca s puŔkom u ruci doŔlo
ravno k nama. Pisao nam je neka pisma i traţio da se s nama sporazumi. Uvjereni
smo da je htio kazati nam da on protiv partizana nije, ali da ne vodimo borbu na
njegovom teritorijuĀ«. Å tab zone je posebno ukazivao na pokuÅ”aje Å”irenja takve
ÄetniÄke taktike. Ā»VeÄ ste nam u dva navrata pisaliĀ«, ukazivano je Glavnom Å”tabu,
Ā»da bi eventualno pokuÅ”ali s Vladom NovakoviÄem neÅ”to uÄiniti u smislu
mobilizacije srpskih masa u ovome kraju za borbu. Ustvari, vi ste krivo obavijeŔteni.
Vlada NovakoviÄ stoji potpuno na liniji Paje PopoviÄa. To je linija potpune sluÅ£be Talijanima s jednim glavnim ciljem: uÄiniti sve da se narod ne digne, da ostane
prema okupatoru miran, pa ako je u tom smislu potrebno najlaskavije govoriti o
partizanima i pozivati ih na bratstvo i jedinstvo sa ÄetnicimaĀ«. Kao potvrda takve
taktike ukazuje se na formiranje Štaba srpske narodne vojske, Ŕto je rezultat akcije
PopoviÄa, NovakoviÄa i grupe bivÅ”ih jugoslavenskih oficira.86 Taj Å”tab je objavio
svoj proglas u obliku letka, kojim se obraÄa Ā»svima Srbima Bosanske Krajine, Like
i Sjeverne DalmacijeĀ«. Glavna parola tog proglasa bila je: Ā»Srbi i Hrvati, partizani i
Äetnici! U jedan front. U borbu protiv zajedniÄkog neprijatelja - okupatoraĀ«.87
Uskoro je Å tab Äetvrte operativne zone organizirao hapÅ”enje Paje PopoviÄa,
kako bi se neposrednim suoÄenjem s njim do kraja raÅ”Äistilo pitanje njegove
pozicije, tj. moguÄnosti suradnje s partizanima. U izjavi Å taba zone ta se akcija
opisuje ovim rijeÄima: Ā»Dana 19. juna ove godine Prvi Dalmatinski Udarni Bataljon dobio je zadatak da dovede u ovaj Å”tab Paju PopoviÄa,
84 AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 16/6, SinÄiÄev izvjeÅ”taj, 19. VI 1942). 85 Ā»Za narodnooslobodilaÄki pokretĀ«, zakljuÄuje L a Ä a, Ā«Pajo je bio opasniji protivnik od ÄujiÄa, i
zbog drukÄije taktike (politika Äekanja, pasivnosti), i zbog rafiniranijeg nacina saradnje s Italijanima. To, dakle, ilustruje slijedeÄi podatak: jedna grupa kninskih nacionalista Srba doÅ”la je kod Paje (upravo uoÄi njegove likvidacije) da se bori, jer nije prihvatila ni ÄujiÄa ni Italijane; nakon Pajine likvidacije oni su priÅ”li NOP-u i ukljuÄili se u narodnooslobodilaÄku vojskuĀ«. (L a Ä a, n. dj., 606).
86 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 320-325, izvjeÅ”taj od 19. VI 1942. 87 U vezi s tim kritizira se NOP ovim rijeÄima: Ā«Partizani! Socijalna revolucija ne izvodi se pod
okupatorom. Takav pokuÅ”aj doÅ£iveo je Å£alosni kraj u Crnoj Gori i Hercegovini gde je u bratoubilaÄkoj borbi izginuo cvijet naÅ”e omladine na nasu najveÄu Å£alost a na radost i korist neprijatelju. Ne trÄite unaprijed! Idite uporedo sa dogaÄajima sa naÅ”im saveznicima. KruÅ”ka joÅ” nije potpuno sazrela. Äuvajte svoj narod jer je on mnogo izgubio i mnogo strada. Ne podleÅ£ite laÅ£nim parolama i laÅ£ima koje dolaze od neprijatelja preko nenarodnih ljudi koji ne mare za nasu sreÄu ni nasu buduÄnostĀ«. (AIHRPH, NG, kur. 430, f. 2, letak izdan u svibnju 1942.).
128
'komandanta' nekakvog ÄetniÄkog puka, da bi ga sasluÅ”ali povodom njegovih javnih
izjava da ţeli suradnju s partizanima, a s druge strane povodom sigurnih dokaza koje
je ovaj Å tab posjedovao, da on isti suraÄuje s Talijanima.
Tom prilikom, kad je veÄ njegova soba bila puna naÅ”ih komandira i boraca na
poziv da pode s njima, Paja PopoviÄ je zgrabio puÅ”komitraljez koji mu je bio pri ruci.
Zbog toga je na mjestu bio ubijenĀ«.88 Tom prigodom zaplijenjena je PopoviÄeva arhiva u kojoj je pronaÄeno niz
dokumenata, koji otkrivaju njegovu prepisku s Talijanima. Å tab Äetvrte operativne
zone izdao je veÄ 22. lipnja obavjeÅ”tenje o tome, objavljujuÄi izvode iz sedam pisama
koje je talijanski obavjeÅ”tajni oficir Guido Lucich uputio PopoviÄu.89 Ta je
dokumentacija svakako imala presudno znaÄenje za daljnje politiÄko opredjeljenje
spomenute grupe kninskih graÄana koji su prebjegli PopoviÄu i bili zarobljeni u akciji
njegova hapÅ”enja 19.1ipnja. RijeÄ je o slijedeÄim osobama: Aleksandar M. JoviÄ,
Bogdan T. LjakoviÄ, Branko J. BeriÄ, Ante Monti, Petar BjegoviÄ, Nenad S. Sinobad.
VeÄ 20. lipnja oni su dali svoju prvu javnu izjavu. Istakli su da su na osnovi uvida u
zaplijenjene dokumente dobili Ā»Ävrsto i nepobitno uvjerenjeĀ« da je PopoviÄ odrÅ£avao
veze s talijanskim vojnim funkcionarima i da je od talijanskih vlasti dobivao
materijalnu i novÄanu pomoÄ. Kao takav on se pokazao jednim od provoditelja talijanske politike. Iako Ā»nije prihvatio ÄujiÄevu liniju otvorene borbe protiv
partizana, nego se pred narodom pretvarao kao da hoÄe s njima saradnjuĀ«, potpisnici
izjave izraÅ£avaju uvjerenje da su te PopoviÄeve izjave Ā»bile proraÄunate laÅ£i koje su
trebale sluÅ£iti nekim drugim interesimaĀ«.90 Ipak se prema spomenutim osobama u
Å tabu Äetvrte operativne zone nije moglo donijeti konaÄno rjeÅ”enje o njihovu
daljnjem statusu i radu, pa su oni bili upuÄeni u Glavni Å”tab Hrvatske. U tom pogledu
vladale su u poÄetku izvjesne nedoumice i nepovjerenje.91 Centralni komitet KPH je
sredinom srpnja ukazao Pokrajinskom komitetu za Dalmaciju da spomenuta grupa
Kninjana izraÅ£ava volju za suradnju i da bi ona trebala prvenstveno da doÄe do
izraÅ£aja u akciji Ā»za mobilizaciju naroda iz Kninske krajine, u borbi protiv okupatora
i za razbijanje ÄetniÄkih bandi ÄujiÄevog tipaĀ«.92 U tom cilju oni su upuÄeni u Å tab
Äetvrte operativne zone, kako bi zapoÄeli politiÄki rad na kninskom podruÄju, Ā»gdje bi imali da vrÅ”e prikupljanje i organizovanje svojih pristaÅ”aĀ«.93 Njihovo angaÅ£iranje
sagledavano je i u sklopu moguÄnosti primjene odluke koju je u drugoj polovici
sijeÄnja 1942. donio Vrhovni Å”tab o stvaranju
88 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 327, ObavjeÅ”tenje Å taba Äetvrte operativne zone, 20. VI 1942. Usp. i izvjeÅ”taj Å taba Srednje dalmatinskog NOP odreda, 24. VI 1942, na i. mj., 347.
89 Isto, 334-337. U spomenutom izvjeÅ”taju MihailoviÄu, 16. VII 1942, BirÄanin je dao ovu ocjenu PopoviÄa: Ā»Komandant ovog odreda (misli se na ÄetniÄki puk 'Onisim PopoviÄ', op. F. J. B.), nije bio dorastao teÅ”koj ulozi koju je vrÅ”io. Stalno se kolebao da li da priÄe uz partizane ili da ostane veran ÄetniÄkim idealima, ne upuÅ”tajuÄi se nikako u borbu protiv partizana. Zbog svoje neodluÄnosti i lakomislenosti platio je glavom, jer su ga 18. juna o. g. ubili partizani, orne su u neku ruku uÄinili uslugu Äetnicima, jer bi ga oni zbog takvog drÅ£anja nesumnjivo ubili. Ipak iz politiÄkih razloga naredio sam da se sahrani uz sve poÄasti, Å”to je od strane Äetnika i uÄinjenoĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 422).
90 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 327-328. 91 Isto, 350. Usp. i L a Ä a, n. dj.,606-607. 92 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, str. 432.
93 Isto, knj. 2, str. 442, i knj. 3, str. 52. .
9 Äetnici u Hrvatskoj 129
dobrovoljaÄkih jedinica u sastavu NOVJ. Bila je to posljedica spoznaje o potrebi
intenzivnog rada meÄu onim masama na podruÄju istoÄne Bosne koje su izraÅ£avale
spremnost za oruÅ£anu borbu, ali su se nalazile pod utjecajem propagande ÄetniÄkog
pokreta. Njihovo okupljanje u dobrovoljaÄkim jedinicama bila je konkretna akcija u
pravcu oslobaÄanja od tog utjecaja. U odluci o stvaranju NarodnooslobodilaÄke
vojske, Tito je u vezi s tim polazio od konstatacije da je rijeÄ o jednom dijelu
stanovniÅ”tva Ā»koje je raspoloÅ£eno za borbu izvan sastava ÄetniÄkih ili partizanskih jedinicaĀ«, pa je izdao naredbu da se na podruÄju Bosne i Hercegovine, Ā»a prema
potrebi i u ostalim pokrajinama, odmah pristupi stvaranju jedinica
narodnooslobodilaÄkih dobrovoljaÄkih odredaĀ«.94 U tom pravcu je i Å tab Äetvrte
operativne zone radio na angaÅ£iranju spomenute grupe. Ā»Kao prvi i najvaÅ£niji
zadatak kojeg su primili na sebeĀ«, istiÄe se u izvjeÅ”taju Glavnom Å”tabu Hrvatske,
Ā»jeste organizaciono i propagandistiÄko pripremanje jednog odreda, koji bi imao
dobrovoljaÄki karakter. Mi smo im izloÅ£ili karakter ostalih dobrovoljaÄkih odreda po
drugim krajevima naŔe zemlje, kao i njihov odnos prema partizanskim jedinicama i
Å”tabovima, o Äemu su se oni potpuno sloÅ£ili. Oni Äe isto tako nastaviti
propagandistiÄki rad, naroÄito na raskrinkavanju popa ÄujiÄa i njegovih uÅ£ih
saradnika putem letaka, obilaÅ£enjem sela i liÄnim vezama i dodirima. Oni Äe nastojati
da privuku Å”to veÄi broj uglednijih Srba Kninskog kraja, a i pojedine oficire, koji se ne slaÅ£u sa otvorenom saradnjom sa okupatorima. U tom smislu sporazumili smo se
da Äe uputiti posebno pismo Vladi NovakoviÄu, Pokrajcu i joÅ” nekim liÄnostima, a
prepise tih pisama Äe nama dostavitiĀ«.95 U cirkularnom pismu koje su upuÄivali
pojedincima, oni su polazili od obavijesti da su s partizanima sklopili Ā»sporazum o
zajedniÄkoj saradnji u narodno oslobodilaÄkoj borbiĀ« te da Äe Ā»svaki istinski
rodoljub, bez obzira na ideoloÅ”ka shvatanjaĀ« pozdraviti taj njihov korak. Ā»Danas nije
vrijemeĀ«, istiÄe se u tom pismu, Ā»da mi izmeÄu sebe tretiramo pitanja poslijeratnog
ureÄenja naÅ”e zemlje, veÄ danas nam je svima zajedniÄki cilj borba protiv
okupatoraĀ«. U tom cilju oni upuÄuju poziv Ā»prijateljima i rodoljubimaĀ« da pristupe u
NOB Ā»bilo u partizane bilo u dobrovoljaÄku vojsku koja veÄ postoji u nekim
predjelima naŔe zemlje, a koju namjeravamo i mi da osnujemo u koliko nam prilike
dozvoleĀ«.96 U letku Å”to su ga sredinom srpnja namijenili Ā»Srbima Kninske krajineĀ«, oni su glavnu paÅ£nju usmjerili na razotkrivanje uloge ÄetniÄkih rukovodilaca, koji
vode pogubnu politiku za srpsko stanovniÅ”tvo na tom podruÄju. Ā»Krivicom izvjesnih
odgovornih elemenata naÅ”eg podruÄjaĀ«, istiÄe se u letku, Ā»uslijedili su sramni i
Å£alosni dogaÄaji
94 T i t o, Sabrana djela, sv. 8, str. 134. O tim pitanjima su se rukovodioci Å taba Äetvrte operativne zone
- komandant Vicko KrstuloviÄ, politiÄki komesar Ivica KukoÄ i operativni oficir Maks BaÄe - Å£eljeli podrobnije upoznati prigodom svog odlaska krajem srpnja u Vrhovni Å”tab, koji je na Äelu proleterskih brigada stigao na podruÄje Livna. U izvjeÅ”taju Å taba zone Glavnom Å”tabu Hrvatske, 5. VIII 1942, u. vezi s tim navodi se ovo: Ā»O upuÄivanju Å”estorice Kninjana bivÅ”ih saradnika Paje PopoviÄa u nas Å tab, doznali smo na putu za Vrhovni Å”tab. Vas dopis smo ponijeli sa sobom da bismo u razgovoru sa Vrhovnim Å”tabom upoznali se u pojedinostima sa naÄinom formiranja dobrovoljaÄkih odreda, o njihovom odnosu prema partizanskim Å”tabovima, kao uopÄe da bismo se koristili njihovim iskustvom i savjetom u ovoj stvari.Ā« (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 3, str. 52).
95 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 3, str. 150, izvjeŔtaj od 20. VIII 1942. 96 AIHRPH, NG, kut. 425, f. 20.
130
prema naŔem narodu. (...) Okupatori su se predstavili kao oslobodioci srpskog
naroda. Jedan veoma mali dio naroda i izvjesni niţi rukovodioci bili su zadovoljni
intervencijom okupatora samo da bi spasili sebe i svoju imovinu, i zbog svojih
interesa su oni odustali od borbe, osramotivÅ”i na taj naÄin ÄetniÄko imeĀ«. UkazujuÄi
na ulogu PopoviÄa, ÄujiÄa, BirÄanina i pojedinih bivÅ”ih jugoslavenskih oficira u
sluÅ£bi okupatora, oni istiÄu da nasuprot tome Ā»velika veÄina. naroda i rukovodilaca
ustanka nastavlja borbu protiv okupatoraĀ« Å”to je vode partizani, Ā»koji zaista danas predstavljaju narodnu vojsku u Äijim se redovima nalaze borci svih politiÄkih
partijaĀ«.97
Svakako je angaÅ£iranje te grupe u politiÄkom radu na sjevernodalmatinskom
podruÄju bilo od znaÄenja za Å”irenje i utjecaj NOP-a u stanovniÅ”tvu. O tome
konkretnije svjedoÄe njihovi izvjeÅ”taji u kojima obavjeÅ”tavaju Å tab Äetvrte
operativne zone o dodirima s pojedinim niÅ£im ÄetniÄkim komandantima, politiÄkom
radu u pojedinim selima, teÅ”koÄama na koje su nailazili.98 Å to se tiÄe njihove akcije
oko stvaranje jedne dobrovoljaÄke jedinice, ona nije dala Å£eljeni rezultat. Uskoro se
od nje zapravo i odustalo, jer je Äitav rad bio usmjeren na popularizaciju NOP-a i
privlaÄenje novih boraca u partizanske jedinice. Na znaÄenje rada te grupe ukazao je
Å tab Äetvrte operativne zone u svom izvjeÅ”taju Vladimiru BakariÄu, politiÄkom
komesaru Glavnog Å”taba Hrvatske. Za svoju ocjenu da se situacija u Kninskoj krajini poboljÅ”ava, Å tab zone istiÄe dva zasluÅ£na faktora: dolazak proleterskih brigada i
djelovanje spomenute grupe. Ā»Dolazak srpskih i crnogorskih proleterskih brigadaĀ«,
istiÄe se u izvjeÅ”taju, Ā»jako je djelovao na stanovniÅ”tvo, pa i na same Äetnike. Pred
nekoliko dana Äetnici su vrÅ”ili dobrovoljnu mobilizaciju, ali im se nitko nije odazvao.
(...) Ovakovom stanju i razvoju situacije u Kninskoj krajini doprinosi, osim rada
naÅ”ih drugova, i rad Å”estorice Kninjana, bivÅ”ih Pajinih saradnika. VeÄ sam njihov
povratak je mnogo odjeknuo po Kninskoj krajini, jer su skoro svi smatrali kao
sigurno da su strijeljani. Njihovim povratkom je razbijena i Äitava kula, koju je na
njihovoj smrti gradio pop ÄujiÄ, pokuÅ”avajuÄi iskoristiti u cilju produbljivanja
neprijateljstva izmeÄu naroda ovog kraja i partizan a i uvlaÄenja novih ljudi u borbu
protiv njihĀ«.99
Bili su to svakako znaÄajni momenti koji su utjecali na dotadaÅ”nje pozicije ÄetniÄkih snaga u sjevernoj Dalmaciji. Svakako je daljnje privlaÄenje stanovniÅ”tva u
NOP bilo odluÄujuÄi faktor suÅ£avanja prostora za politiÄko i vojno djelovanje
Äetnika. MeÄutim, pojava novih momenata s daljnjim razvojem dogaÄaja pokazat Äe
da se radi o vrlo Å£ilavom nastojanju Äetnika za svoj opstanak i odrÅ£avanje odreÄenog
utjecaja. Pored sve vidljivijeg oslanjanja na talijanske vojne faktore, svakako je sve
Å£eÅ”Äi teror nad stanovniÅ”tvom u cilju njegova zastraÅ”ivanja iskoristavan za
odrţavanje vlastitih pozicija. To ce se
97 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, str. 425-426. 98 Usp. npr. izvjeŔtaje od 28. VIII, 7. IX i 16. XI 1942. (Isto, knj. 3, str. 181-182,258-260 i knj. 4, str.
172-173). 99 0voj preorijentaciji koja se vrÅ”i u Kninskoj krajini,Ā« navodi se u izvjeÅ”taju, Ā»doprinosi dobar
poÅ£rtvovan rad DuÅ”ana PopoviÄa, brata Paje PopoviÄa. I on nas je pred par dana posjetio. U razgovoru koji smo sa njime imali iznosio je dobro raspoloÅ£enje naroda za narodnooslobodilaÄku borbu i sve to veÄe povjerenje prema partizanimaĀ«. (Isto, knj. 3, str. 205-206, izvjeÅ”taj od 1. IX 1942). O situaciji u sjevernoj Dalmaciji usp. i izvjeÅ”taj Pokrajinskog komiteta Centralnom komitetu KPH, 9. IX 1942. (Isto, 272 i d.).
9* 131
svakako posebno manifestirati i u drÅ£anju ÄetniÄkih rukovodilaca na tom podruÄju.
U svakom sluÄaju, nestanak BrkoviÄa i PopoviÄa imao je vidljiva odjeka meÄu
Äetnicima u Kninskoj krajini.100 ÄujiÄ od tada postaje prva liÄnost ÄetniÄkog
pokreta na tom podruÄju. U pojedinim ostalim ÄetniÄkim komandantima, kao Å”to su
bili BogunoviÄ, RokviÄ i neki drugi, on nije mogao imati ozbiljnije suparnike.
Uostalom, veÄina njih su bili doÅ”ljaci, koji su na to podruÄje izbjegli ispred
partizana. DomaÄi pak ÄetniÄki rukovodioci bili su poglavito privrÅ£eni ÄujiÄu. Talijani su bili osobito zainteresirani za Å”to efikasnije ukljuÄivanje Äetnika u
svoju sluÅ£bu na cijelom svom okupacionom podruÄju, tj. do same demarkacione
linije. Cilj je bio da se iza anektiranog podruÄja organizira Å”to dublje pacificirano
zaleÄe. U tom pravcu svakako se kao jedna od glavnih zadaÄa nametala potreba Å”to
efikasnijeg vojnog organiziranja ÄetniÄkih grupa u Lici, Gorskom kotaru, Kordunu,
Baniji i Bosanskoj krajini. Upravo u ostvarivanju tog plana trebali su posebnu
zadaÄu dobiti oficiri koji su vrbovani u zarobljeniÄkim logorima. Glavni organizator
u toj akciji bio je generalÅ”tabni potpukovnik Ilija MihiÄ, koji se nalazio u prvoj grupi
oficira Å”to su dovedeni u Rijeku. Prema raspoloÅ£ivim podacima, MihiÄ je bio glavni
organizator u okupljanju oficira za buduÄi rad meÄu Äetnicima.l0l
Prema proglasu, koji je po svoj prilici u svibnju 1942. namijenio Ā«Srbima Like,
Krbave, Gorskog kotara, Korduna, Banije i Bosanske KrajineĀ«, MihiÄ se predstavljao kao Ā«komandant vojne oblastiĀ«, koju su Äinila navedena podrucja.l02
Na osnovi raspoloÅ£ivih podataka dade se zakljuÄiti da je rijeÄ o funkciji koju je
MihiÄ mogao dobiti i uz BirÄaninovu suglasnost. On je, naime, vjerojatno u svibnju,
uputio kapetana Davida Å oÅ”kiÄa BirÄaninu i od njega dobio Ā»pismeno ovlaÅ”tenje,
instrukcije za rad i 20.000 liraĀ«. Sredinom srpnja BirÄanin je o tome obavijestio
MihailoviÄa, navodeÄi da je MihiÄu odobrio Ā«da moÅ£e koristiti okupatora u cilju
naoruÅ£anja i ishrane Äetnika do granica moguÄnosti pazeÄi da niukom sluÄaju ne
okrnji nacionalnu Äast, dostojanstvo i ugled naÅ”eg narodaĀ«. BirÄanin ujedno
izraÅ£ava i uvjerenje da je MihiÄ Ā«u stanju da izvrÅ”i poverenu mu misijuĀ«. On je
takoÄer obavijestio MihailoviÄa da su MihiÄ i Bjelajac glavni organizatori
izvlaÄenja oficira iz zarobljeniÅ”tva, te da je na teren upuÄen major MiloÅ” RadojloviÄ
sa deset niÅ£ih oficira Ā»sa
100 BrkoviÄ je ubijen u proljeÄe 1942. MeÄu Äetnicima se govorio da ga je ÄujiÄ dao ubiti. Taj podatak iznosi i M. RokviÄ u svom optuÅ£ujuÄem pismu ÄujiÄu, 15. V 1944. (AVII, ÄA, kut. 160, br. reg. 26/3). Usp. i G i z d i Ä, Dalmacija 1942, n. dj. 333).
101 Prema svjedoÄenju kapetana DuÅ”ana Å orka, koji je tada bio u SuÅ”aku, MihiÄ je bio pobornik odreÄene Ā»ÄetniÄke koncepcijeĀ«, koja se temeljila na restauraciji proÅ”irene Jugoslavije s dinastijom KaraÄorÄeviÄa. U ostvarivanju tog cilja zastupao je i potrebu kolaboracije s Talijanima, jer je to moguÄnost da se Äetnici naoruÅ£aju i osiguraju snabdijevanje. Prema Å orku, MihiÄ je bio za izbjegavanje otvorenog oruÅ£anog sukoba s partizanima, tj. borbu s njima treba Ā»markiratiĀ« i poslije svake Ā»borbe traÅ£iti od Talijana viÅ”e oruÅ£ja i municije. (AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 18/ 4, elaborat: Ā»O stanju na SuÅ”aku u periodu od aprila 1942. do septembra 1943 god.Ā«, pisan u travnju 1944.).
Prema jednom kasnijem podatku Konzulata NDH u Rijeci, na vrbovanju oficira u logoru u Rijeci radila je posebna Ā»mjeÅ”ovita talijansko-srpska komisijaĀ«, koju su Äinili MihiÄ, karabinjerski major Manucci-Benincasa, major Slavko Bjelajac, prota Äuro VukeliÄ i trgovac Å piro JokiÄ. Manucci je u ljeto 1942. preÅ”ao u Superslodu i dobio specijalnu zadaÄu formiranja Ā»antipartizanskih odredaĀ«, postavÅ”i s talijanske strane stvarni rukovodilac akcija oko organiziranja Äetnika. (AVII, NDH, kut. 305, br. reg. 1/11, izvjeÅ”taj od 20. II 1943).
102 AIHRPH, NG, kut. 430, f. 2.
132
zadatkom da stvore potrebne preduslove za MihiÄev dolazakĀ«.103 Sam MihiÄ uglavnom se nalazio u SuÅ”aku, vjerojatno sve do studenog 1942. Umjesto njega, u ljeto je otiÅ”ao u Liku, kao njegov zamjenik, Bjelajac. Bila je to zapravo neke vrste njegova inspekcija na podruÄju Like, gdje je obiÅ”ao ÄetniÄke grupe u OtoÄcu, Medku i GraÄacu, te se preko Splita vratio u SuÅ”ak.104 Krajem 1942. Bjelajac Äe otiÄi na duÅ£e vrijeme u Liku, nalazeÄi se poglavito u podruÄju OtoÄca i Gacke doline, pod imenom Nikole DekiÄa.
Iz spomenutog MihiÄeva proglasa vidljivo je kako se zamiÅ”ljala daljnja vojna organizacija Äetnika. On govori o stvaranju Ā»jedinica srpske vojskeĀ«, koje Äe se formirati Ā»preformiranjem dosadaÅ”njih ÄetniÄkih odreda, kao i od svih Srba sposobnih da nose oruÅ£je bilo da se oni sada nalaze naoruÅ£ani u kakovim vojnim jedinicama ili nenaoruÅ£aniĀ«. Trebao je to na neki naÄin biti put proÅ”irenja dotadaÅ”nje ÄetniÄke organizacije, koju su Äinile pojedine grupe, i pribliÅ£avanje ostvarivanju MihailoviÄeve koncepcije stvaranja jedinstvene vojne organizacije. Ā»Srpska vojska u ovim krajevimaĀ«, isticao je MihiÄ, Ā»ima zadatak, da naÅ”em narodu pruzi punu zaÅ”titu od svih neprijatelja, da organizuje srpske vlasti koje Äe vrÅ”iti svoje duÅ£nosti bez terora a od lica izabranih od samog naroda. Vojska i vlasti imaju osigurati svakome Å£ivotnu bezbednost, versku slobodu i imovnu sigurnostĀ«.105
Äinjenica je, meÄutim, da Äe se u daljnjoj praksi ipak iskljuÄivo govoriti o stvaranju ÄetniÄke organizacije, koja se, doduÅ”e, treba temeljiti na Å”iroj osnovi, ali samo ukljuÄivanjem srpskog stanovniÅ”tva. U Ā«Instrukciji br. 1Ā« za rad ÄetniÄkih organizacija na podruÄju Like, Korduna i Gorskog kotara, izdanoj sredinom lipnja 1942, navodi se da tu organizaciju Äini Ā»sve muÅ”ko i Å£ensko stanovniÅ”tvo, potpuno Äisto Srpsko i vere istoÄno-pravoslavneĀ«, te Äe se u svakom naseljenom mjestu organizirati ÄetniÄka jedinica. Ondje gdje je organizirana takva jedinica osnovat Äe se i Ā»ÄetniÄki odborĀ«, Äija je zadaÄa da Ā»reÅ”ava sve civilne sporove izmeÄu meÅ”tana u koliko isti ne potpadaju pod propise vojne discipline, u kome sluÄaju reÅ”ava postojeÄi ÄetniÄki sudĀ«. IstiÄe se da Ā»u Äisto srpskim selima vlast Äe biti ÄetniÄka, a isto tako i u onim mestima gde je veÄina Srba. Srbi da izbegavaju da se obraÄaju uopÅ”te na Hrvatske vlasti veÄ sve svoje sporove da reÅ”avaju kod ÄetniÄkog suda i ÄetniÄkog odbora.Ā« Posebno se ukazuje na pitanje odnosa prema talijanskom okupatoru i istiÄe da taj odnos treba biti u Ā»svakoj prilici korektanĀ«. S okupacionom vojskom treba Ā»saraÄivati i primati saradnju u borbi protiv partizana - ustaÅ”a i Srba - komunista Ā« .106
U lipnju je kao daljnji konkretni korak uslijedilo imenovanje oficira za komandante pojedinih Ā»zonaĀ«, na koje bi trebalo biti podijeljeno Äitavo podruÄje.l07
103 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 423-424, pismo od 16 VI 1942.
104 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 261, MihiÄevo pismo od 24. II 1943. U knjizi M a n e P e Å”
u t a, Revolucija u Lici 1941-1945,str. 206, objavljenoj u emigraciji, u MĆ¼nchenu 1966, navodi se da. je u
rujnu 1942. doÅ”la u Liku druga grupa oficira: major Vojin SrdiÄ (Vrhovine), kapetan Miodrag KapetanoviÄ
(Medak), kapetan Sergije Å¢ivanoviÄ (Å kare), kapetan Savo VukadinoviÄ, kapetan Jovo DaboviÄ, poruÄnik
Ratko MiriÄ (Plavca Draga), poruÄnik Borislav GeÅ”oviÄ (Crna Vlast) i dr.
105 Kao u bilj. 102.
106 AH, ÄA, kut. 1, datirano 16. VI 1942.
107 AH, ÄA, Naredba br. 17, od 21. VI 1942.
133
Kako se vidi, ukljuÄivanje oficira u daljnje organiziranje Äetnika bila je akcija
vezana ne samo s talijanskim vojnim faktorima, nego i s ÄetniÄkim vodstvom u
Splitu. Dok su Talijani bili zainteresirani iskljuÄivo za vojno organiziranje ÄetniÄkih
snaga radi Å”to efikasnije borbe protiv partizanskih snaga, dotle su ÄetniÄki faktori u
toj akciji vidjeli novi vaÅ£an momenat i moguÄnost jaÄanja vlastite organizacije na
terenu. Upravo su se ondje Talijani pokazali kao vrlo znaÄajan faktor, kada je rijeÄ o
moguÄnostima daljnjeg organiziranja i jaÄanja ÄetniÄkih snaga. Talijanski garnizoni u pojedinim mjestima bili su zapravo glavni oslonac ÄetniÄkih grupa, koje su kao
nagradu za svoju sluÅ£bu dobivale u njima (Ā»u Å£iciĀ«) potrebnu zaÅ”titu. S druge strane,
i vlasti NDH su paÅ£ljivo pratile kretanje Äetnika Äije su akcije protiv partizanskih
snaga takoÄer odgovarale ustaÅ”kom reÅ£imu, ali su izazivale zabrinutost i zbog
ugroţavanja vlastitih pozicija.
Na podruÄju Like, gdje se NOP sve viÅ”e stabilizirao, uslijedili su veÄ ranije
pokuÅ”aji ÄetniÄkih elemenata da poduzimanjem brzih i zakulisnih oruÅ£anih akcija
(Ā«ÄetniÄki puÄeviĀ«) izazovu razdor u pojedinim partizanskim jedinicama, kako bi
izazvali kolebljivost u ustaniÄkim masama i privlaÄili ih na svoju stranu. Te akcije su
u prvom redu mogle odgovarati talijanskom okupatoru, pa su uglavnom i vrŔene u
dosluhu s tim faktorima, poglavito obavjeŔtajnom sluţbom.
Na podruÄju gospiÄkog kotara Äetnici su od poÄetka veljaÄe 1942. izvrÅ”ili glavnu koncentraciju u opÄini Medak. ÄetniÄka skupina na Äelu s Gavrom StanojeviÄem
odrţavala je vrlo dobre veze sa talijanskim garnizonom u Medku. Prema podacima,
koji potjeÄu od tamoÅ”nje oruÅ£niÄke posade NDH, poÄetkom veljaÄe Ā»izmeÄu Äetnika
i komunista na podruÄju postaje Medak doÅ”lo je u posliednje vrieme do nesuglasica,
jer su navodno komunisti agresivniji u pogledu voÄenja akcija na terenu, dok su
Äetnici pomirljiviji. Komunisti zahtievaju da se poduzimlju akcije u cilju napadaja
na oruÅ£niÄku postaju Medak, talijansku vojsku u Medku, Å£eljezniÄku prugu i druge
drÅ£avne objekte, dok Äetnici sa ovim nisu suglasni i ovu akciju odlaÅ£u za proljeÄe, tj.
kada budu povoljnije vremenske prilikeĀ«. Prema istom izvoru vidljivo je da je grupa
Äetnika bila stacionirana u samom Medku i sudjelovala s Talijanima u akciji protiv
partizana.l08 TakoÄer je doÅ”lo do Ā»sporazuma Äetnika i talijanske vojne posade u
MedkuĀ«, nakon Äega je oruÅ£niÄkoj postaji NDH nareÄeno da se povuÄe.l09 Svakako su to bili pokazatelji jaÄanja pozicije ÄetniÄke skupine na tom podruÄju. 110 To
potvrÄuje i akcija osnivanja Ā»ÄetniÄkog odbora za LikuĀ«. U Medku je, naime, 10.
oÅ£ujka doÅ”lo do sastanka Ā»delegata srezova
108 AVII, NDH, kut. 150 a, br. reg. 53/4 i kut. 223, br. reg. 53/9. Prema izjavi jednog oruÅ£nika koju je dao na sasluÅ”anju u GospiÄu, 30. III 1942, u Medku je bilo oko 60 naoruÅ£anih Äetnika koji su bili stacionirani u zgradi puÄke Å”kole. Ā»Ovi naoruÅ£ani Äetnici se slobodno kreÄu po samom mjestu Medku i okolici, Å”alju svoje ophodnje i na Å£eljezniÄku postaju u Medku, dolaze naoruÅ£ani sa puÅ”kama i redenicima oko sebe na oruÅ£niÄku postaju, gdje se zadrÅ£avaju dulje vrieme, a zatim odlazeĀ«. (AVII, NDH, kut.150 a, br. reg. 54/4).
109 AVII, NDH, kut. 150 a, br. reg. 53/4. i kut. 223, br. reg. 53/9. 110 Å¢upska redarstvena oblast u GospiÄu obavijestila je MUP NDH da je 5. III 1942. u GospiÄ
doputovao iz Medka talijanskim automobilom Ā»poznati voÄa ÄetnikaĀ« G. StanojeviÄ, u talijanskoj oficirskoj uniformi, i odsjeo u talijanskoj komandi. Drugi dan je u GospiÄ talijanskim kamionom dovedeno nekoliko Äetnika u talijanskim uniformama. (AVII, NDH, kut. 63, br. reg. 19/3, dopis MUP-a Ministarstvu domobranstva, 16. III 1942).
134
GospiÄkog, Udbinskog i GraÄaÄkogĀ« u cilju osnivanja spomenutog odbora. Iz
saÄuvanog zapisnika s tog sastanka, svrha osnivanja odbora se formulira ovim
rijeÄima: Ā»Usled jake komunistiÄke delatnosti koja ima za cilj iskoriÅ”Äenje Srpskog
elementa u ova tri sreza, a Ŕto se dokazalo dosadaŔnjim njihovim radom i sto je
pismeni njihov program izraÅ£en u komunistiÄkom letku izjavom od komunistiÄkog
komiteta za Hrvatsku u Zagrebu od 15. januara 1942. god., osniva se ovaj glavni
ÄetniÄki odbor za odbranu nacionalnih interesa Srpskog elementa u ovim srezovimaĀ«. RijeÄ je, dakle, i o reagiranju na proglas CK KP Hrvatske, koji je sredinom sijeÄnja
uputio hrvatskom narodu, s pozivom Ā»U boj za uniÅ”tenje faÅ”istiÄkih okupatora i
krvave ustaÅ”ke strahovlade, za jednu zaista nezavisnu, slobodnu i sretnu HrvatskuĀ«. U
proglasu se, meÄu ostalim, konstatira da je Hrvatska Ā»nedjelima zloÄinca PaveliÄa i
ustaŔkog reţima pretvorena danas u zemlju divljih nacionalnih i vjerskih progona,
zemlju tamnica i vjeÅ”alaĀ«.111 U svojstvu Ā»Älanova Glavnog odboraĀ« spomenuti su
zapisnik potpisali: Savo Äorak, Milan NovkoviÄ, Tomica IvanÄeviÄ, Jovan VuletiÄ,
Mladen Rutalj, ÄuraÄ Travica, Gavro StanojeviÄ. Za predsjednika odbora izabran je
Ā»iz poÄastiĀ« major BoÅ”ko RaÅ”eta, a do njegova preuzimanja te duÅ£nosti, na to mjesto
je postavljen potporuÄnik Jovan LjubojeviÄ. Potpisnici su istakli da Äetnici svojom
borbom kroz historiju i radom Ā»zasluÅ£uju da im Srpski elemenat u ovim krajevima
dade puno poverenje. OstajuÄi uvek verni svojim idealima za koje se bore, a to je Kralj i OtadÅ£bina i ovaj put stupaju u borbi protiv najveÄih neprijatelja Srpskog
naroda i u ovim krajevima UstaÅ”a i komunistaĀ«. O kakvoj se ambiciji potpisnika
radilo, pokazuje njihov zakljuÄak da osnivaju Ā»Srpsku ÄetniÄku organizaciju za Liku i
KrbavuĀ« u Äiji sastav s tog podruÄja Ā»ulaze svi dosada postojeÄi ÄetniÄki pododbori i
odrediĀ«. 112 U travnju dolaze na to podruÄje i prvi oficiri iz talijanskih zarobljeniÄkih
logora. Major MiloÅ” RadojloviÄ imenovan je za Ā»komandanta Donje LikeĀ«, a kapetan
DuÅ”an JovanoviÄ za zapovjednika Äetnika u Medku (Ā»zona MedakĀ»).1l3 Njihov
dolazak, meÄutim, nije naiÅ”ao na povoljan prijem domaÄih ÄetniÄkih rukovodilaca,
Å”to Äe inaÄe biti karakteristiÄna pojava i za druga podruÄja na koja su oficiri dolazili.
JovanoviÄeva analiza stanja meÄu Äetnicima na tom podruÄju ukazuje na niz
otvorenih problema i prave moguÄnosti njihove aktivnosti. Ā»Samo stanovniÅ”tvo
Medka i neposredne njegove okolineĀ«, zakljuÄuje on, Ā»nastrojeno je i viÅ”e je naginjalo komunistima nego nama. Isto tako, ovakvih je bilo i meÄu samim ÄetniÄkim
redovima. NajviÅ”e je slabilo moral, duh i disciplinu, Å”to se meÄu stanovniÅ”tvom, a i u
samim ÄetniÄkim redovima razvila bila na veliko kocka pijanka, Å”verc i trgovina.
Äetnici, a i sami njihovi komandiri Äeta, koji su bili meÅ”tani, sa njihovim voÄom
mehaniÄarem Gavrom StanojeviÄem, viÅ”e su gledali na obraÄivanje poljskih radova,
nego na organizaciju ÄetniÅ”tva i vrÅ”enje akcija protivu komunista, kojih je bilo u svim
selima okolo Medka. U samom ovom poÄetku, Äetnici su drÅ£ali samo selo Medak, gde
je bio i jedan bataljon
111 Usp. J e l i Ä, KomunistiÄka partija Hrvatske 1937-1945, Zagreb 1981, sv. II, 143. 112 AH, ÄA, kut. 1, Zapisnik Srpske ÄetniÄke organizacije za Liku.
113 Prema podatku koji daje JovanoviÄ u svom izvjeÅ”taju D. MihailoviÄu, 31. VII 1943, njega i RadojloviÄa imenovao je MihiÄ kao Ā»komandant liÄkih ÄetniÄkih odredaĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 838).
135
-.
Italijana, a sva druga mesta bila su pod partizanima.Ā« On navodi brojku od Ā»oko 150
Äetnika na koje se je moglo osloniti i koji su bili nacionalniĀ«. U srpnju je organizirao
jednu Ā»juriÅ”nu ÄetuĀ« od oko 60 Äetnika.114
Jedan od ÄetniÄkih punktova bio je na podruÄju PlaÅ”kog. Sam PlaÅ”ki je za
talijanskog okupatora bio vaÅ£na strategijska toÄka na liÄkoj Å£eljezniÄkoj pruzi, pa su
u njemu Talijani drÅ£ali jak garnizon s viÅ”e od tisuÄu vojnika. ProÄetniÄke tendencije
zamijeÄene su od sijeÄnja 1942. u 3. vodu PlaÅ”Äanske partizanske Äete (raniji odred
Ā»PiÅ”tenik). Zbog toga je povedena istraga u toj jedinici, koja je rezultirala kaznama pojedinaca. MeÄutim, ubrzo se pokazalo da je novopostavljeni komandir voda Äuro
VidakoviÄ zapravo glavni nosilac ÄetniÄkih tendencija. Ta je njegova pozicija
konkretno doÅ”la do izraÅ£aja u organiziranju ÄetniÄkog puÄa u LiÄkoj Jesenici, 2/3.
travnja 1942. Radilo se o tome da je upravo trebao biti izveden oruţani napad
Drugog kordunaÅ”kog partizanskog odreda na talijansku posadu na Å£eljezniÄkoj
stanici u LiÄkoj Jesenici. Tome je, meÄutim, prethodila VidakoviÄeva protuakcija,
koji je s grupom istomiŔljenika uhapsio i strijeljao Ŕpanjolskog borca Roberta Doma-
nija, komandanta odreda, Branka Latasa, komesara 3. bataljona, Dragu DomjaniÄa
(Adolf Steinberger), komesara 3. Äete, Stevu Äuturila, komandira 3. Äete. Uslijedilo
je i razoruÅ£avanje boraca. Tom ÄetniÄkom puÄu, u kojem su stradali poznati
rukovodioci NOP-a, prethodila je politiÄka akcija, a nakon toga i pojaÄana ÄetniÄka
propaganda.115 U stanovniÅ”tvu su se proturale vijesti o dolasku velikog broja Äetnika iz Bosne i sa Kapele, a strijeljane partizanske rukovodioce nastojalo se
diskreditirati optuÅ£bom da su bili talijanski i ustaÅ”ki plaÄenici.116 Partizanska
protuakcija, koja je odmah uslijedila, potvrdila je da je rijeÄ o laÅ£noj propagandi.
Razvoj dogaÄaja je potpuno demantirao ÄetniÄke elemente. MeÄutim, zahvaljujuÄi
potpunom osloncu i zaÅ”titi talijanskog garnizona u PlaÅ”kom, ÄetniÄka grupa se mogla
i dalje odrÅ£avati, uglavnom na tom uÅ£em podruÄju. Prema raspoloÅ£ivim podacima,
ona je imala oko 150 Äetnika, stacioniranih u Plavca Dragi i LiÄkoj Jesenici, s
VidakoviÄem kao komandantom. U samom PlaÅ”kom Äetnici su organizirali svoj
odbor od pet Älanova, kao organ graÄanske uprave.117 U vezi s unapreÄenjem
daljnje vojne organizacije
114 Isto, 838 i d. 115 Ā«Pripreme za tu izdaju u vodu 'PiÅ”tenik' obavljene su ranije. Äuro VidakoviÄ odrÅ£ao je vodu i
bliskim saradnicima govor, rekavÅ”i im da postoje velike ÄetniÄke snage (3 bataljona) u Kapeli pod komandom BoÅ£idara JovanoviÄa i da on ima vezu s njima i da su organizovane ÄetniÄke snage oko Petrove gore i na ostalim teritorijima. Zatim ih je upoznao s planom razoruÅ£avanja partizana i formiranja ÄetniÄke Äete. Oko 12 sati noÄu poÄeli su jednovremeno s iznenadnim hapÅ”enjem rukovodilaca i iznoÅ”enjem puÅ”aka iz kuÄa gdje su spavali partizani, naoruÅ£avajuÄi svoje pristalice da drÅ£e straÅ£u nad razoruÅ£anim partizanimaĀ«. (D u Å” a n L i v a d a, Ā»Dijelovi kotara Slunja u ustanku 1941/1942. godine,Ā« Prva godina NOR-a, n. dj., 479).
116 Ä u r o V e Ä e r i n o v i.Ä, "ProbuÄeni smo baterijskim svjetlimaĀ«, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976, 283.0 tim zbivanjima usp. i M i l a n P e Å” u t, "PlaÅ”Äanska partizanska ÄetaĀ«, na i. mj., 248 i d. i V e z m a r, "Pregled razvoja NOB-e u PlaÅ”Äanskoj dolini do Drugog zasjedanja ZAVNOH-a,Ā« Druga godina NOR-a, n. dj., 245 i d.
117 Ā«Talijani su im omoguÄili da nose kokarde, obezbijedili im hranu i duhan i svakom plaÄu od 6 lira dnevno. Na zborovima su istupali zajedniÄki. OmoguÄeno im je da putuju vlakom u Ogulin, da pjevaju ÄetniÄke pjesme i Å”ire ÄetniÄku propagandu u Gomirju. Zajedno s Talijanima Äetnici su uputili ultimatum porodicama koje su imale svoje sinove u partizanima da ih pozovu i vrate svojim kuÄama. U suprotnom prijetili su paljenjem, hapÅ”enjem i odvoÄenjem najstarijih iz porodice u ItalijuĀ«. (L i v a d a, n. dj., 485).
136
Äetnika, i na to su podruÄje doÅ”li bivÅ”i jugoslavenski oficiri. U tom cilju osnovan je
Å tab ÄetniÄke kotarske zoneĀ«, s komandantom kapetanom Damjanom SaviÄem.ll8
Kotar OtoÄac takoÄer je u novoj organizaciji Äinilo posebnu ÄetniÄku zonu:
Talijani su drÅ£ali jak garnizon u samom OtoÄcu i bili zainteresirani da u poduzimanju
ofenzivnih akcija protiv partizanskih snaga mobiliziraju na tom podruÄju Å”to viÅ”e
Äetnika. Proljetna ofenziva, koju su talijanske vojne snage poduzele u Lici i u kojoj je
stradalo niz UstaniÄkih sela, utjecala je i na oÅ£ivljavanje ÄetniÄkih elemenata, posebno u Gackoj dolini. Iako je politiÄka situacija na tom podrucju povoljno
ocijenjena na Okruţnoj konferenciji KPH za Liku, u svibnju 1942, ubrzo se pokazalo
da je ona znatno sloÅ£enija. Djelovanje ÄetniÄkih elemenata u ustaniÄkim redovima i
izvan njih, koje je do tada bilo dosta pritajeno, doÅ”lo je javno do izraÅ£aja u noÄi 1.
lipnja 1942. u selu Å karama. RijeÄ je o Ā»ÄetniÄkom puÄuĀ«, koji je izvrÅ”en u 3. Äeti
partizanskog bataljona Ā»BoÅ£idar AdÅ£ijaĀ«. Komandir voda iz te Äete Äuro Kliska s
grupom istomiŔljenika iskoristio je odsutnost glavnih snaga spomenutog bataljona i
razoruţao grupe partizana u Škarama.1l9 Brza protuakcija partizanskih jedinica
onemoguÄila je daljnje namjere Äetnika, koji su se najveÄim dijelom povukli u
OtoÄac, a jedan broj ih je zarobljen. OkruÅ£ni komitet KPH za Liku dao je krajem
srpnja ovu ocjenu nastale situacije: Ā«U otoÄkom kotaru politiÄka situacija je joÅ”
uvijek priliÄno nejasna. Istina, ÄetniÄki elementi su razbijeni i veÄina ih je pobjegla pod okrilje okupatora, te se joÅ” uvijek pravo politiÄko stanje u tom kotaru ne moÅ£e
svestrano osvijetliti. Jedino je taÄno, a to je da je naÅ” politiÄki uticaj dosta malen, te Äe
prema tome trebati mnogo truda uloÅ£iti, da bi se politiÄko stanje popravilo.Ā« 120
Situaciju su osobito nastojali iskoristiti Talijani naoruÅ£avajuÄi ÄetniÄke grupe iz
pojedinih sela.121 MeÄutim, na tom podruÄju su istodobno bile jake partizanske
snage, Å”to Äe potvrditi i daljnje Å£estoke borbe s Äetnicima u toku ljeta. One su
rezultirale razbijanjem niza ÄetniÄkih posada, potvrÄujuÄi da se Äetnici mogu
odrţavati zapravo samo unutar talijanskih garnizona ili u njihovoj neposrednoj bli-
zini.122
Daljnji korak u cilju efikasnijeg organiziranja Äetnika na tom podruÄju bio je
dolazak majora Bjelajca u Gacku dolinu, koji je, uz funkciju MihiÄeva pomoÄnika,
preuzeo sredinom rujna i funkciju komandanta ÄetniÄke zone
-
118 AH, ÄA, kut. 1, SaviÄeva naredba od 9. IX 1942. U istoj naredbi SaviÄ obavjeÅ”tava da odlazi na novu duÅ£nost, a za novog komandanta Å”taba postavljen je kapetan Branko Å orak. SaÄuvana je i SaviÄeva naredba, 3. IX 1942, kojom ovlaÅ”Äuje VidakoviÄa, kao ÄetniÄkog poruÄnika i komandanta 1. ÄetniÄkog bataljona u Jesenici, Ā»da ispita stanjeĀ« u 2. ÄetniÄkom bataljonu, u kojemu stanje Ā«nije sreÄenoĀ«. (Isto).
119 Detaljnije B u k v i Ä, n. dj., 195 i d. 120 Isto, 207. Ā«Skoro u svim srpskim selima Gacke dolineĀ«, zakljuÄuje B u k v i Ä, Ā»joÅ” se osjeÄao
uticaj ÄetniÄke propagande, a proces diferencijacije joÅ” nije bio do kraja izvrÅ”en. Pored toga, mnogi Äetnici koji su ranije bili u partizanima dobro su poznavali politiÄke aktiviste i sada su nastojali da ih svakako likvidiraju. Upadali su u sela, postavljali zasjede, traÅ£ili nove jatake i uspostavljali svoje organizacije, a to je unosilo jos veÄi nemir i znatno oteÅ£avalo politiÄki rad na terenuĀ«. (208).
121 B u k v i Ä navodi podatak 2. oruÅ£niÄke pukovnije NDH, da su Talijani do sredine rujna 1942. u otoÄkom kotaru Ā»naoruÅ£ali oko 850 Äetnika: u Brlogu, Orovcu, Drenovu Klancu i OtoÄcu preko 300, u ZaluÅ£nici 250 i u Vrhovinama oko 300Ā«. (N. dj., 202).
122 Isto, 213 i d.
137
Vrhovine-OtoÄac.123 Njegovi pokuÅ”aji uspostave reda i discipline u ÄetniÄkim
redovima ilustriraju zapravo stvarnu situaciju i ponaÅ”anje Äetnika.124
Vidljivije djelovanje ÄetniÄkih elemenata na podruÄju GraÄaca zamjeÄuje se u
proljeÄe 1942. Do tada oni djeluju vise kao pojedinci, teÅ£eÄi da zadobiju utjecaj u
ustaniÄkim grupama ili se to osjeÄa u kontaktiranju s talijanskim okupatorom. Proces
opredjeljivanja za borbu s Talijanima ili protiv nje otvoren je zapravo krajem
prosinca 1941. osnivanjem GraÄaÄkog bataljona, Ā»Gavrilo PrincipĀ«. Od tada se kao
protivnik borbe s Talijanima sve viÅ”e ispoljava grupa koju vodi Dane StanisavljeviÄ
Cicvara. On je odrÅ£avao veze s OmÄikusom u Srbu te sa ÄujiÄem i NovakoviÄem
Longom.125 Dodiri s Talijanima datiraju po svoj prilici od ljeta 1941, tj. od
talijanske okupacije GraÄaca. MeÄusobne veze su odrÅ£avane preko talijanskog
obavjeÅ”tajnog oficira Barballija (BarbaliÄ).126 Djelatnost tih elemenata posebno je
oÅ£ivljela u oÅ£ujku i travnju 1942., praÄena propagandom u stanovniÅ”tvu da prijeti
paljenje sela ako se suprotstave talijansko vojnoj sili. Pristupilo se i osnivanju
ÄetniÄkih jedinica.127 Uslijedio je 12. travnja i Ā»ÄetniÄki puÄĀ« u Deringaju, izveden
u 2. Äeti bataljona Ā»Gavrilo PrincipĀ«. ÄetniÄki elementi nisu uspjeli tom prilikom
zadobiti na svoju stranu 1. Äetu tog bataljona.128 Ubijen je politiÄki komesar BiÄo
KesiÄ.
BuduÄi da puÄ nije postigao Å£eljeni cilj, uslijedilo je okupljanje ÄetniÄkih grupa i
organiziranje sastanka ÄetniÄkih rukovodilaca u Velikoj Popini, krajem travnja. Bio
je to dogovor ÄujiÄa, Dane StanisavljeviÄa, StanojeviÄa i nekih drugih rukovodilaca
oko organiziranja Å”ire akcije u stanovniÅ”tvu na mobilizaciji za ÄetniÄke jedinice.
Uslijedilo je organiziranje zborova u OtriÄu, Zrmanji i Palanci i osnivanje seoskih
ÄetniÄkih straÅ£a, a formiran je i jedan
123 AH, ÄA, kut. 1. Naredba majora DekiÄa (Bjelajac), 18. IX 1942.U listopadu 1942, doÅ”lo je do podjele te
zone u dvije posebne ÄetniÄke zone: QtoÄac i Vrhovine. Za komandanta zone Vrhovine postavljen je major
Vojislav SrdiÄ. (AH, ÄA, kut. 5, Naredba komandanta zone Vrhovine, 17. XI 1942). 124 U naredbi 30. X 1942. Bjelajac je posebno upozoravao na sluÄajeve zajedniÄkog Ā»pijanÄenja sa
ustaÅ”imaĀ«, napuÅ”tanja jedinica, Ā»sluÄajeve otimaÄine osobito u toku izvoÄenja operacija i u borbiĀ«. U naredbi od 17. XII 1942. on, meÄu ostalim navodi: I pored mnogobrojnih mojih molbi, saveta. i nareÄenja upuÄenih Äetnicima da se drÅ£e dostojanstveno i da ne vrÅ”e postupke, kojima mogu da nanesu Å”tete ÄetniÄkoj i Srpskoj stvari, svakodnevno se deÅ”ava da dobijam tuÅ£be od strane Srba, a zatim i od strane domobranskih i hrvatskih vlasti, da je taj i taj Äetnik pucao na domobrane, da je izazivao mirno stanovniÅ”tvo, da su neki Äetnici opljaÄkali ovoga ili onoga, da je ubijen ovaj ili onaj od strane Äetnika i t. d.Ā«. (AH, ÄA, kut. 1).
125 Detaljnije J o v i c a P o p o v i Ä, M i l a n B j e l o b a b a, Ā»OpÄina GraÄac u razdoblju od 1918. do aprila 1942. godineĀ«, zbornik: Kotar GraÄac u narodnooslobodilaÄkom ratu 1941-1945, knj. 1, Karlovac 1984,359 i d.
126 AH, ZKRZ-zh-872/45. Ustupci Talijana bili su vidljivi i u zamjeni dotadaÅ”njeg opÄinskog naÄelnika i postavljanju za novoga Nikice StanisavljeviÄa. ( P o p o v i Ä, Ā»Razvoj i rad NOO-a na podruÄju kotara GraÄac 1941-1945. godineĀ«, zbornik: Kotar GraÄac u NOR-u, n. dj., 152-153).
127 NajveÄi utjecaj ÄetniÄkih elemenata osjetio se u GraÄacu, DojiÄima, ÄekiÄ Glavici i VuÄipolju, te donekle u Grabu, Donjim Kijanima i Deringaju. (P o p o v i Ä, B j e l o b a b a , n. dj.,361).
128 P o p o v i Ä, B j e l o b a b a , n. dj., 361, navode podatak da je puÄu prethodio sastanak Äetnika u GraÄacu, 11. travnja, kojemu su prisustvovali i G. StanojeviÄ iz Medka i talijanski vojni predstavnici. Ā»Na konferenciji je dogovoreno da se najprije razoruÅ£aju borci bataljona 'Gavrilo Princip', pomoÄu ÄetniÄkih agenata koji su se nalazili u njegovoj 2. Äeti, a zatim krene na sjever u Krbavsku dolinu, razoruÅ£aju bataljoni 'Krbava' i 'Stojan MatiÄ' i likvidira Å tab grupe NOP odreda za Liku.Ā«
138
ÄetniÄki bataljon.129 Å tab Grupe NOP odreda za Liku brzo je intervenirao snaÅ£nom
oruÅ£anom akcijom protiv Äetnika. Ā»U zadnji momenatĀ«, konstatira se u izvjeÅ”taju OK
KPH za Liku, Ā»intervenirali smo vojniÄki i tom prilikom razoruÅ£avali sve one, koji
van partizanskih redova imaju puŔke, skupivŔi tako oko 500 puŔaka. U par sukoba
rasprÅ”ili smo Äetnike, neke pohvatali i strijeljali, a neke u borbi uniÅ”tili, tako da su se
Äetnici morali povuÄi u GraÄac i u mjesta gdje su okupatoriĀ« .130
S daljnjim razvojem dogaÄaja GraÄac je postao znaÄajan punkt okupljanja i
organiziranja Äetnika. Od kraja travnja poÄinju dolaziti i bivÅ”i jugoslavenski oficiri
(kapetani Å¢ivadin MladenoviÄ, Marko Crljenica, Ilija JevtiÄ, Svetozar CiganoviÄ).
Uslijedilo je osnivanje ÄetniÄkih pukova Ā»Vozd KaraÄorÄeĀ« i Ā»Kralj Petar 11Ā«.131
Tu je akciju pratila i dosta intenzivna propaganda radi vrbovanja Srba za te jedinile. U
proglasu Ā»Srbi iz DalmacijeĀ«,Å”ta ga je sredinom svibnja izdao D. StanisavljeviÄ
Cicvara, u funkciji komandanta ÄetniÄkog bataljona, pozivaju se Srbi u partizanskim
jedinicama da se prikljuÄe Äetnicima. Partizani se optuÅ£uju kao glavni neprijatelji
srpskog naroda, te da se u njihovim odredima Ā»najÄeÅ”ÄeĀ« nalaze ustaÅ”e, a Ā»u njihovim
je rukama komanda nad tim odredimaĀ«.132 U cilju organiziranja Å”to efikasnije
kontrole na podruÄju kotara, u GraÄacu je 20. svibnja odrÅ£ana konferencija Ā»Älanova
ÄetniÄkog udruÅ£enja sreza graÄaÄkogĀ«, kojoj je prisustvovao i predstavnik talijanske
vojske. Za razumijevanje taktike talijanskih vojnih faktora karakteristiÄna je bila
njegova izjava na tom skupu. Prema zapisniku s tog sastanka, talijanski predstavnik je
polemizirao s tezom da se Äetnike naziva Ā»talijanskim plaÄenicimaĀ«, istiÄuÄi: Ā»Niste
talijanski plaÄenici, kao Å”ta to neki misle. Radite u interesu vas samih i vaÅ”ih kuÄa i
familijaĀ«. Na tom skupu poglavito je bilo rijeÄi o poduzimanju razliÄitih mjera i
akcija, koje omoguÄuju Å”to efikasniju kontrolu Äetnika i njihovo organiziranje. U vezi
s tim posebno se upozorenje odnosilo na one koji pomaÅ£u partizane. Ā»Na sastanku jeĀ«
zakljuÄeno: (...) Ā»Ko se primjeti ili ko se uhvati da na koji naÄin snabdjeva ili
omoguÄuje snabdjevaje naÅ”ih neprijatelja biÄe najstroÅ£e kaÅ£njen. TakoÄer smatrati Äe
se krivcem i ono selo koje bude to omoguÄavalo i cijelo Äe snositi
129 Ā»Tako je krajem aprila i poÄetkom maja doÅ”lo do stvaranja ÄetniÄkih jedinica u selima uz Å£eljezniÄku prugu i cestu. U juÅ£nom dijelu Cerovca, Javorniku i RujiÅ”tima nisu stvarane ÄetniÄke jedinice, jer u ta sela bez Talijana Äetnici nisu smjeli. U tim selima je u aprilu i maju bilo u toku formiranje Sjevernodalmatinskog partizanskog odreda. To je olakÅ”alo odbijanje ÄetniÄkog pritiska i postepen odlazak svih boraca u partizaneĀ«: (V l a d i m i r M a r i Ä i Ä, Ā»Ustanak u zrmaniskoj opÄiniĀ«, zbornik: K o t a r G r a Ä a c u NO R - u, n. dj., 590 i d.).
130 AIHRPH, KP-9/164, izvjeÅ”taj upuÄen Centralnom komitetu KPH, 22. V 1942. Usp. i: M a r i Ä i Ä, Ā»Geografske osobine i razvoj NOR-a u graÄaÄkom kotaru, zbornik: Kotar GraÄac u NOR-u. n. dj., 26 i d.; Stevo GrubiÅ”iÄ, Ā»Napad na Äetnike u Velikoj Popini (mart-april 1942)Ā«, na i. mj., 814.
131 P o p o v i Ä, B j e l o b a b a , n. dj., 362-363, i V e z m a r, n. dj., 311. ÄetniÄke jedinice u GraÄacu organizirane su uz pomoÄ kapetana JevtiÄa, nekadaÅ”njeg v. d. referenta sudstva Jadranske operativne divizijske oblasti bivÅ”e jugoslavenske vojske. JevtiÄa je iz Splita BirÄanin poslao u Strmicu ÄujiÄu, odakle je krajem lipnja 1942. otiÅ”ao u GraÄac. On tvrdi da je bio komandant puka Ā»VoÅ£d KaraÄorÄeĀ«, tj. da su ga Äetnici Ā»izabrali za komandantaĀ«, a kada se ovaj puk pretvorio u brigadu, ÄujiÄ ga je sluÅ£beno postavio za komandanta te brigade. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 386). Äinjenica je, meÄutim, da je JevtiÄ, pod pseudonimom Ā»VidakoviÄĀ«, supotpisivao dokumente puka Ā»VoÅ£d KaraÄorÄeĀ«, zajedno s Todorom StanisavljeviÄem.
132 AIHRPH, NG, kut. 430, f. 2. . .
139
odgovarajuÄu krivicuĀ«.133 Prema raspoloÅ£ivim podacima koji postoje za puk
Ā»VoÅ£d KaraÄorÄeĀ«, dade se zakljuÄiti da je u graÄaÄkom kotaru u ljeto 1942. postojala dosta brojna koncentracija Äetnika.134
Utjecaj ÄetniÄkih elemenata u Gorskom kotaru vidljivije se ispojilo u proljeÄe
1942. Ondje je ÄetniÄka propaganda pojaÄana pojavom Äetnika na podruÄju LiÄke
Jesenice. ÄetniÄki elementi u Gomirju i Srpskim Moravicama odrÅ£avali su veze s
Talijanima preko poruÄnika Druzettija. Ofenziva koju su Talijani poduzeli na to podruÄje dala je poticaja ÄetniÄkim elementima, taka da je 20/21. svibnja doÅ”lo do
Ā»ÄetniÄkog pucaĀ« u Gomirskoj partizanskoj Äeti, kojom prilikom su ubijeni
rukovodioci Bogdan JanÄiÄ i Jovo Mamula, organizatori ustanka u tom kraju.135
Pokazale su se istinite ranije ocjene Glavnog Ŕtaba Hrvatske i Štaba Pete operativne
zone da u toj Äeti postoje proÄetniÄke tendencije i da bi je zbog toga trabalo
rasformirati.136 ÄetniÄki elementi povukli su za sobom oko 60 boraca i nakon
izvrŔene akcije pobjegli u Gomirje, gdje su pod okriljem Talijana osnovali svoju
jedinicu.137
Utjecaj ÄetniÄkih elemenata osjetio se istodobno i na podruÄju Srpskih Moravica,
na sto su, dakako, utjecali dogaÄaji u Gomirju.138 To je zaprijetilo i osipanjem
MoraviÄke partizanske Äete, tako da je ona prebaÄena s tog podruÄja na novi teren,
prebrodivÅ”i krizu iako je bila upola smanjena.139 MoraviÄki Äetnici su na nekoliko punktova osiguravali talijanski garnizon u Srpskim Moravicama.
Kako se vidi, spomenuta zbivanja u prvom redu pokazuju interes Talijana
133 AVII, ÄA, kut. 159, br. reg. 7/2, zapisnik sa sastanka. SaÄuvana je Ā»OpÅ”ta naredbaĀ« komandanta puka Ā»VoÅ£d KaraÄorÄeĀ«, nastala vjerojatno u ljeto 1942, u kojoj se formuliraju smjernice za vojno organiziranje Äetnika, kao i za organiziranje graÄanske vlasti i same ÄetniÄke organizacije. (AH, ÄA, kut. 5)
134 Prema dopisu Å taba ÄetniÄkog puka Ā»VoÅ£d KaraÄorÄeĀ«, 12. VIII, komandantu 151. talijanskog puka u GraÄacu, puk je sastavljen od bataljona u GraÄacu i Krupi, te odreda u Medku, s oko 1400 pripadnika. Izdavanje hrane traÅ£eno je od Talijana Ā»samo za ono ljudstvo koje se nalazi na poloÅ£ajima udaljeno od svojih kuÄa i koje se nalazi privremeno u pojedinim operacijamaĀ«, tj. za 940 osoba. (AH, ÄA, kut. 5). MeÄutim, prema Ā»trebovanjuĀ« za hranu koje je poslano Talijanima 14. VIII 1942, taj puk ima pet Äeta (GraÄac, Grab, Krupa, VuÄipolje, Medak) s ukupno 692 pripadnika, od kojih je 540 Ā»na poloÅ£ajima po Å”umamaĀ«. (AH, ÄA, kut. 5). 135 N i k o l a R a j n o v i Ä, Ā»Narod opÄine Vrbovsko od ustanka do slobode 1941-1945Ā», zbornik: opÄina Vrbovsko - njena proÅ”lost, njena sadaÅ”njost, Zagreb 1984, 75 i d. 136 AIHRPH, KP-188/282, izvjeÅ”taj KK KPH Ogulin OK KPH Karlovac, nedatirano.
137 B u k v i Ä, n. dj., 201. Prema ustaÅ”kim izvorima, 44 Ā»odmetnika grÄkoistoÄne vjere, predalo se je talijanskim vojnim vlastima u GomirjuĀ«, 22. V 1942. Talijani su im ostavili oruÅ£je i ti Äetnici Ā»vrÅ”e sluÅ£bu javne sigurnosti sa talijanskim karabinjerima i vojnicimaĀ«. SljedeÄeg dana, 23. V grupa od 15 osoba na Äelu sa sveÄenikom Mamulom pobjegla je iz Jasenka, koji je bio u rukama partizana, i prijavila se talijanskim vlastima, traÅ£eÄi zaÅ”titu. (AVII, NDH, kut. 225, br. reg. 14/11, Å£upa ModruÅ” u Ogulinu, 1. VI 1942).
138 Tako je u Srpske Moravice vlakom stigla 23. V grupa od oko 80 Äetnika, dobro naoruÅ£anih. Na Å£eljezniÄkoj stanici ih je doÄekao talijanski potpukovnik s grupom oficira. UoÄi njihova dolaska, talijanski zapovjednik je sazvao opÄinsku upravu i seoske starjeÅ”ine i zatraÅ£io da stanovniÅ”tvo doÄeka Äetnike. (AVII, NDH, kut. 78, br, reg 52/8, dopis Min. domobranstva NDH Superslodi, 16. VI 1942).
139 R a j n o v i Ä, n. dj., 79 i d. Autor konstatira da je na tom podruÄju od lipnja 1942. do rujna 1943. bilo oko 100 domaÄih Äetnika. Ā»Treba posebno istaÄi da je broj Äetnika u Srpskim Moravicama stalno rastao pridoÅ”licama sa strane. NajviÅ”e Äetnika pridoÅ”lica bilo je iz Jasenka, a jedan mali dio dolazio je iz srpskih sela oko Vrbovskog, tako da se broj Äetnika u Moravicama do proljeÄa 1943. godine popeo na gotovo 200. Oni nisu, u pravilu dolazili sami, nego sa svojim porodicama. VeÄi dio ovih Äetnika-pridoÅ”lica isticao se gruboÅ”Äu, pijanÄevanjem i pljaÄkom po okolnim hrvatskim i srpskim selima, a nisu prezali ni od zvjerstava. Glavne voÄe i ideolozi Äetnika u Moravicama bili su: Marko DragoviÄ-Pecin, Rade Raco JakÅ”iÄ i Rade TomiÄ-GuÅ£inovĀ«. (81).
140
da Å”to efikasnije ukljuÄe u svoju sluÅ£bu ÄetniÄke grupe na tom podruÄju, u kojem cilju
su se i poduzimale razne akcije. Posebna je paţnja sve viŔe poklanjana vrbovanju
novih Äetnika u srpskom stanovniÅ”tvu. U organiziranju te akcije znaÄajnu su ulogu
imali i pridoÅ”li oficiri (kapetan Vasilije MaroviÄ i dr.). UstaÅ”ki organi zakljuÄuju da se
radi o uzurpaciji vlasti i stvaranju Ā«posebnog pravnog poredkaĀ« od strane Äetnika.
Tzv. antikomunistiÄke bande - kako ih ustaÅ”e nazivaju - nisu postale, kako je to bilo
planirano, Ā»elementi reda i sigurnostiĀ«, tj. nisu iskljuÄivo branile svoja mjesta od napada partizana. Njihova akcija u kolovozu 1942. veoma je uznemirila ustaÅ”ke
vlasti. Radilo se o pozivima za mobilizaciju svih muŔkaraca Srba od 16 do 40 godina,
koje su Äetnici iz Gomirja uputili u pojedina sela.140 UstaÅ”ki organi su u tome vidjeli
ugroÅ£avanje pozicija NDH. Talijani su bili zainteresirani da ne dolazi do meÄusobnih
trzavica, pa su teţili da se postignu Ŕto snoŔljiviji odnosi, a Ŕto je zapravo odgovaralo
i ostalim stranama.141
TakoÄer je u cilju razbijanja partizanskih snaga, koje su na tom podruÄju
organizirale jako ustaniÄko Å£ariste, pokrenuta i akcija obraÄanja Srbima partizanima
da se vraÄaju kuÄama i prikljuÄuju Äetnicima. U pozivu Äetnika iz Gomirja Srbima
partizanima, 13. rujna 1942. pozivaju se Srbi da se u toku istog dana prijave u
Gomirje s oruÅ£jem. Kao jamstvo da neÄe biti represalija nad njima od strane Talijana,
poziv je potpisao i talijanski poruÄnik Bruno Tomini.142 Äetnici su upuÄivali brojne letke i poruke Srbima partizanima, iz kojih je, kao i na ostalim podruÄjima, doÅ”la do
izraÅ£aja njihova ocjena NOP-a kao antisrpskog pokreta. U jednom letku ÄetniÄke
komande u Gomirju, u rujnu 1942, koji je upuÄen Srbima partizanima, istiÄe se da u
ÄetniÄkim redovima Ā»postoje samo pravi Srbi, a ne kao kod vas viÅ”e ustaÅ”a nego Srba.
Svi vi skupa koji se nalazite u partizanima dobro znadete Ŕta su Hrvati napravili iz
naÅ”ega jadnog izmuÄenog naroda pa se malo razmislite pa kaÅ£ite je li tako ili nije. A
oni su sada vas napuvali da se borite protiv okupatora, ali se vi s time ne borite protiv
njega nego, samo za detaljno uniŔtenje naŔega naroda, a onaj tko ga je doveo taj ga
neka goni kako zna, a zaŔto da se mi borimo i da uludo gubimo bez ikakove koristi.
Malo se promislite pa recite da li je to moguÄe i da li se moÅ£e jedna Å”aka ljudi boriti
protiv velike sileĀ«. Partizanima se poruÄuje da pristupe u redove Äetnika, a za Å£ivot im
jamÄe Ā»Äetnici i talijanska komandaĀ«.143
140 U jednom od takvih poziva u selo VujnoviÄi, Å tab 3. ÄetniÄkog bataljona za 2. liÄku zonu u Gomirju, 31. VII 1942, nareÄivao je da se svi muÅ”karci koji su sposobni da prime oruÅ£je prijave u ÄetniÄku komandu u Gomirju 2. VIII. Tko se ne odazove ovom pozivu Ā»postupiÄe se prema njemu po ÄetniÄkom zakonuĀ«, a prijeti se i internacijom u Italiju. Pozive su potpisali MiloÅ” StipanoviÄ i Nikola IvoÅ”eviÄ. (AVII, NDH, kut. 213, br. reg. 27/7, izvjeÅ”taj Å£upana MarkoviÄa, 10. VIII 1942).
141 Posebna delegacija iz Gomirja i Jasenka - po miÅ”ljenju ustaÅ”a Ā»viÅ”e na poticaj talijanskih vojnih vlasti nego iz vlastitih pobudaĀ« - izrazila je spremnost da posjeti Å£upana MarkoviÄa i izrazi mu lojalnost. Do sastanka je doÅ”lo u Ogulinu 30. svibnja 1942. U ime Äetnika u Ogulin je doÅ”ao MiloÅ” StipanoviÄ, bivÅ”i jugoslavenski oficir, s joÅ” trojicom, a u ime stanovniÅ”tva opÄinski naÄelnik Milo MilanoviÄ, s Älanovima opÄinskog odbora. Bile su zastupljene i izbljeglice iz Jasenka. Sastanku su prisustvovali talijanski zapovjednik general Scipione i ustaÅ”ki stoÅ£ernik. OpÄinski naÄelnik je Ā«izrazio Å£elju sveukupnog tamoÅ”njeg Å£ivlja da se prilike Å”to prije srede i ujedno u ime tamoÅ”njeg pravoslavnog Å£ivlja izrazio njegovu posvemaÅ”nju lojalnost prema Nezavisnoj DrÅ£avi HrvatskojĀ«. (AVII, NDH, kut. 225, br. reg. 14/11, izvjeÅ”taj Å£upe u Ogulinu, 1. VI 1942.).
142 AIHRPH; KP-189/590, prijepis poziva u prilogu dopisa KK KPH Ogulin, 16. IX,1942. 143, Isto, prilog u dopisu.
141
Izuzev pozicija na podruÄju PlaÅ”kog, ÄetniÄki elementi nisu mogli vidljivije doti
do izraÅ£aja na Kordunu. Uglavnom su u daljnjem procesu u jaÄanja snaga NOP-a
otkrivani pojedinci ili manje grupe, koji nisu imali vidljivijeg utjecaja. U oţujku je
poruÄnik Milan RakiniÄ pokuÅ”ao s grupom od oko 30 Äetnika da poduzme oruÅ£anu
akciju na oficirsku Ŕkolu Glavnog Ŕtaba i Kotarski komitet KPH za Veljun. Ta je
zavjera pravodobno onemoguÄena, Äitava grupa, osim RakiniÄa, bila je pohvatana, a
uslijedila je i politiÄka akcija partijskog rukovodstva na zborovima u pojedinim selima na kojima se razotkrivao plan ÄetniÄkih elemenata.144 TakoÄer je
onemoguÄen i pokuÅ”aj oÅ£ivljavanja akcije ÄetniÄkih elemenata u suradnji s oruÅ£anim
snagama NDH.145 InaÄe, i na Kordunu bila je prisutna propaganda ÄetniÄkih
elemenata, koja se temeljila prvenstveno na zagovaranju obrane srpskog
stanovniŔtva i suradnji s talijanskim okupatorom.146
PokuÅ”aji akcije ÄetniÄkih elemenata u Baniji bili su takoÄer usamljeni i poglavito
su doÅ”li do izraÅ£aja u sklopu borbe KomunistiÄke partije protiv Å”ovinistiÄkih
tendencija. O uspjehu te borbe u mnogoÄemu je ovisio i proces daljnjeg privlaÄenja
hrvatskih seljaka u partizanske jedinice.147 Krajem svibnja otkriveno je u 2.
bataljonu Partizanskog odreda Banije da Dmitar SredanoviÄ radi na stvaranju
ÄetniÄkih organizacija, Å”to je vrlo brzo onemoguceno.148 TakoÄer je do izraÅ£aja
doÅ”la proÄetniÄka pozicija Petra KrnjajiÄa, komandanta 1. bataljona istog odreda, koji je sredinom lipnja 1942. naredio da se spali hrvatsko selo Prekopa.149 U
Ā»SaopÄenju Å taba NOP odreda BanijeĀ«, u
144 AIHRPH, KP-187/187, izvjeÅ”taj KK KPH Veljun OK Karlovac, 23. III 1942; S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 107.
145 RijeÄ je u prvom redu o pokuÅ”aju RakiniÄa da formira ÄetniÄku jedinicu s osloncem na domobrane, a do Äega dolazi neposredno nakon talijansko-domobranske travanjske ofenzive na Kordun i Petrovu Goru. RakiniÄ je u vezi s tim boravio u Karlovcu. Uskoro zatim je ubijen. (S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 116-117; S l a v o K o v Ä i Ä, Ā»Neki vidovi djelovanja Mjesnog komiteta KPH Karlovac i Vojnog komiteta u jedinicama karlovaÄkog garnizona tokom 1942-1943Ā«, Druga godina narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i Žumberka. Karlovac 1973, 33).
146 U Ā»Rezoluciji komandantu grupe kordunaÅ”kih partizanskih odreda bratu Äanici OpaÄiÄuĀ«, koji je izdao tzv. Ā»Å tab ÄetniÄki u planiniĀ«, 15. VII 1942, daju se odgovori, na partizanske uvjete koji su Äetnicima postavljeni u sluÄaju predaje (predaja oruÅ£ja, prekid veza s okupatorom, odricanje ÄetniÄkih znakova, opredjeljenje za bratstvo i jedinstvo, moguÄnost organiziranja u dobrovoljaÄke odrede). U vezi s pitanjem suradnje Äetnika s Talijanima istiÄe se da je taj korak poduzet Ā»samo u interesu napaÄenog srpskog naroda, koji je veÄ i previÅ”e do tada stradao od krvoloka naÅ”ih proÅ”log leta, a posle i od samih VaÅ”ih partizana koji su poÅ”li istim stopama kao i raniji krvoloci od proÅ”log leta za Äega ste i odgovorni pred Istorijom i narodom. Da bi saÄuvali ostatak nacionalnog Srpskog elementa od svih njegovih ugnjetaÄa, napravljen je kompromisni sporazum sa Italijanskim vlastima da nas nediraju a po rmoguÄstvu i naoruÅ£aju nas narod radi odbrane naÅ”ih sela od svakog napada pa makar to bilo i od njih samih. Pitamo Vas samo ovo, Å”ta bi bilo sa naÅ”im narodom kad bi mi prekinuli veze sa okupatorom? Da li bi ga mogli zaÅ”tititi ili ne? O ovome sigurno nemislite, ali smo mi svesni, da bi u roku od 15 dana narod bas bio poubijan i pozatvaran a njegova imovina i njegov krvavo steÄeni trud i znoj do temelja uniÅ”ten, zar bi ovo bila borba za interes narodaĀ«. (AIHRPH, NG, kut. 427, f. 10).
147 S t a n i s a v l j e v i Ä, n. dj., 119-120. 148 AIHRPH, KP-9/183, izvjeÅ”taj Ive MarinkoviÄa o konferenciji OK KPH za Baniju, 4. VI 1942. Usp. i R a n k o M i t i Ä ,Ā»Neka sjeÄanja s BanijeĀ«, Prva godina NOR-a, 584-585.
149 U izvjeÅ”taju Glavnog Å”taba NOPO Hrvatske Vrhovnom Å”tabu, 6. VIII 1942, navodi se: Ā»Na Baniji je u Dvorskom kotaru bilo nekoliko ÄetniÄkih pojava, ali one nisu u Å£eÅ”Äoj formi dolazile do izraÅ£aja. Nedavno je komandant jednog banijskog bataljona (KrnjaiÄ), bivÅ”i Äetnik, prilikom ulaska partizana u hrvatsko selo Prekopu izdao nareÄenje da se selo popali, stoka potuÄe, a svi rnuskarci iznad 16 godina pobiju. Na sreÄu partizani to nareÄenje nisu u potpunosti izvrÅ”ili, veÄ je selo samo spaljeno. Banijskim smo drugovima naredili da KrnjajiÄa, radi tog
142
povodu tog dogaÄaja, meÄu ostalim istaknuto je: Ā»Put do naÅ”eg osloboÄenja vodi
preko izmirenja i borbenog jedinstva i srpskog i hrvatskog naroda, a ne preko
meÄusobnog klanja i zatiranja. Kazniti ustaÅ”ke krvoloke i zaÅ”tititi i ne dirati neduÅ£no
hrvatsko puÄanstvo jedan je od prvih preduslova za stvaranje toga jedinstva.Ā« 150
Kako se vidi, ÄetniÄki je pokret u Hrvatskoj u toku 1942. svoju vojno-politiÄku
djelatnost ispoljio iskljuÄivo na podruÄju koje su zaposjele talijanske okupacione
trupe. Iz toga proizlazi nedvojben zakljuÄak da su Talijani bili glavni faktor koji je omoguÄavao akcije daljnjeg okupljanja i organiziranja cetnickih snaga. Talijanima je
bilo u interesu da u domaÄem stanovniÅ”tvu organiziraju Å”to Å”iru i efikasniju oruÅ£anu
frontu protiv snaga NOP-a, pa su se iznalazile i razliÄite moguÄnosti poticanja
ÄetniÄkih elemenata da se angaÅ£iraju u tom cilju. Za talijanske vojne faktore bilo je
bitno da se od ÄetniÄkih grupa organizira Å”to efikasnija oruÅ£ana snaga protiv NOP-a, a
sporedno je bilo formuliranje- idejno-politiÄke osnove takve akcije. Talijani su
tolerirali ÄetniÄku propagandu u kojoj se pozivalo na kralja Petra i MihailoviÄa kao
glavnog komandanta i ministra u izbjegliÄkoj vladi. Upravo je ta komponenta, s druge
strane, sve viÅ”e dolazila do izraÅ£aja u ÄetniÄkoj akciji. U njoj je, zapravo, bila
odreÄena kompenzacija za sve one negativne posljedice koje uzrokuje sluÅ£enje
talijanskom okupatoru. Teţilo se takav, u osnovi paradoksalan odnos, opravdavati Ŕto
jaÄim naglaÅ”avanjem potrebe traÅ£enja nekog najpovoljnijeg izlaza za srpsko stanovniÅ”tvo koje je izloÅ£eno bioloÅ”kom uniÅ”tenju. Glavna oÅ”trica koja je u toj akciji
bila uperena protiv ustaŔkog reţima i njegova terora nad Srbima, sve je viŔe u toku
1942. zamjenjivana novim propagandistiÄkim udarom. RijeÄ je o optuÅ£bama NOP-a
kao antisrpskog pokreta, koji takoÄer jednako tako prijeti opstanku srpskog naroda.
Svakako je tako osjetno pojaÄan pravac propagandistiÄke akcije mogao odgovarati i
Talijanima. S obzirom na stvarni razvoj situacije, bio je to jasan pokazatelj Äinjenice
da je ÄetniÄki pokret sve viÅ”e gubio pozicije u srpskom stanovniÅ”tvu upravo u sudaru s
NOP-om. Naprijed prikazana situacija na pojedinim podruÄjima to je bez sumnje sve
viÅ”e potvrÄivala. Ali je, s druge strane, ukazivala i na svu Å£estinu borbe
suprotstavljenih strana. Akcije koje su poduzimane oko daljnjeg Ŕto efikasnijeg
vojnog organiziranja ÄetniÄkih grupa, imale su u prvom redu cilj da od njih stvaraju
razornu snagu u odnosu na redove NOP-a. ÄetniÄka propaganda bila je sve viÅ”e zaokupljena upravo tim pravcem akcije. U Ā»Otvorenom pismu braÄi Srbima iz LikeĀ«,
koje je u obliku letka objavio Ā»Å tab liÄkih Äetnika u liÄkim planinamaĀ«, u svibnju
1942, formulira se glavna zadaÄa jugoslavenskih oficira, koji su se ukljuÄili u ÄetniÄku
akciju. IstiÄe se da su oni upuÄeni od MihailoviÄa kao ÄetniÄkog komandanta da organiziraju borbu srpskog stanovniÅ”tva. Ā»Poslani smo ovamoĀ«, navodi se u letku, Ā»da
spasimo preostali srpski Å£ivalj u Lici, da vas organizujemo u Äisto ÄetniÄkom duhu kao
prave sinove majke Srbije i da se povezemo svi Srbi Korduna, Like, Bosne,
Hercegovine, Dalmacije i Å umadije pa da za navek stanemo u odbranu nasih
istorijskih granica i da nas ne zadesi
- zloÄina, strijeljajuĀ«. (NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 3, 78). Usp. i M i t i Ä, n. dj., 585-589.
150 Ā«LiÄki partizan,Ā« god. I, br. 1, 1942, saopÄenje od 29. VII 1942.
143
viŔe ono Ŕto nas je zadesilo pre godinu dana od ovih 'postenih Hrvata', nase
nekadanje tako zvane 'braÄe'.Ā« U vezi s tim pismo je posebno bilo namijenjeno
Srbima koji se bore u partizanskim redovima, jer su oni ondje Ā»zalutaliĀ« i
Ā»prevareniĀ«. Jamci im se da Äe ih se primiti, oprostiti im i zaboraviti njihov
dotadaÅ”nji rad, jer Ā»Srbin ne moÅ£e biti neprijatelj SrbinuĀ«. Partizane Srbe poziva se
da stupe u ÄetniÄke redove, koji predstavljaju veliku i brojnu snagu koja postaje sve
snaÅ£nija Å”irom zemlje. Posebno se ukazuje na znaÄenje prikazanih Ā»ÄetniÄkih
puÄevaĀ« i borbe protiv komunista: Ā»UÄinite ono Å”to su uÄinili Srbi iz PlaÅ”kog,
Jesenice, Gomirja i Srpskih Moravica. Pobite te komunistiÄke voÄe medu vama.
Formirajte se u ÄetniÄke redove mi Äemo doÄi do vas. Danas, Srbija je Äista od
komunista.. Crna Gora pod vodstvom generala Draţe (Blaţe, op. F. J. B.)
ÄukanoviÄa tera i Äisti tu gamad te je viÅ”e od 75% Crne Gore oÄiÅ”Äene i ÄetniÄka
vlast svagde zavedena. Bosna se je isto digla, Lika zajedno sa Kordunom i sve je u
pokretu. Ugledajte se na njih i ispunite svoju nacionalnu duÅ£nostĀ«. 151
PoistoveÄivanje NOP-a i ustaÅ”kog reÅ£ima bilo je glavno polaziÅ”te u toj ÄetniÄkoj
propagandi. OruÅ£ani ustanak naroda, koji je izbio u ljeto 1941, oznaÄavao se
iskljuÄivo kao ustanak ugroÅ£enog srpskog stanovniÅ”tva u Äije redove su poÄeli da
ulaze i da ih razaraju Ā»neprijateljski elementiĀ« - komunisti, Ā»poÅ”teni HrvatiĀ«.
ÄetniÄka je propaganda posebno inzistirala na optuÅ£bi da ti Ā»razorni elementiĀ«
nastavljaju politiku ustaÅ”a, a to je uniÅ”tavanje srpskog naroda. U ÄetniÄkom letku,
koji se raspaÄavao u Lici, u jesen 1942, pod naslovom Ā»Ko koga vodiĀ«, a koji je
potpisao Ā»Srpski nacionalni komitetĀ«, polazi se od parole: Ā»Partizane vode oni koji
su klali Srbe proÅ”le godineĀ«. Svi rukovodioci NOP-a Hrvati oznaÄavaju se kao
ustaÅ”e, a Srbi kao Ā»izrodi srpskog rodaĀ«. ApelirajuÄi na srpsko stanovniÅ”tvo, letak se
obraÄa pitanjem: Ā«Zar ti nije joÅ” jasno kome treba da pokloniÅ” svoje poverenjeĀ«.
Odgovor se formulira ovim rijeÄima: Ā»LaÅ£u te Srbine kad ti kaÅ£u da Äetnici saraÄuju
bilo s kim. To je laÅ£. Äetnici se sami bore za slobodu svog naroda. Tu borbu okupator
ne brani niti joj se ispreÄava jer vidi da je na srpskoj strani pravda. LaÅ£u te Srbine kad
ti kaÅ£u da etnici saraÄuju sa ustaÅ”ama. Kako oni mogu saraÄivati sa ustaÅ”ama kad su
ustaŔe na partizanskoj strani i kad ustaŔe Ŕalju partizanima municiju, oruţje, opremu
i ljudeĀ«. 152
Borba protiv NOP-a kao glavnog neprijatelja davat Äe s daljnjim razvojem
dogaÄaja sve jaÄi pecat u tom pravcu i ÄetniÄkoj propagandi. U vezi s tim se
definirala i strategijska zadaÄa ÄetniÄkog pokreta na podruÄju Hrvatske, ukazujuÄi na
istovetnosti s nekim drugim podruÄjima i odreÄene specifiÄnosti u sklopu djelatnosti
Äitavog ÄetniÄkog pokreta na Äelu s MihailoviÄem. Analiza tih pitanja daje glavni
sadrÅ£aj nekim ÄetniÄkim dokumentima internog karaktera, koji su sadrÅ£avali
smjernice za konkretnu akciju. KarakteristiÄne su bile formulacije u elaboratu pod
naslovom Ā»ÄetniÄki pokret u Bosni i Hercegovini i DalmacijiĀ«, koji je nastao u
listopadu 1942. Ā»Dok DraÅ£a MihailoviÄĀ«, zakljuÄuje se u tom dokumentu, Ā»u epskoj
borbi protiv Nemaca i njihovih saradnika afirmira pred celim svetom visoku svest
Srpskog naroda o drţavi i
151 AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 16/1. 152 AIHRPH, KP-220/4885, letak u prilogu dopisa KK KPH Slunj, 27. X 1942.
144
politiÄkoj nezavisnosti i, u isto vreme, uspeÅ”no rehabilitira srpsku vojsku, ÄetniÄki
pokret u ovim krajevima, pod vodstvom proslavljenog ÄetniÄkog vojvode Ilije
TrifunoviÄa - BirÄanina, ima za cilj da saÄuva srpski narod u Bosni i Hercegovini i
Dalmaciji od fiziÄkog istrebljenja. Ponavljamo, odbrana srpskog i pravoslavnog
Å£ivlja je jedini cilj Äetnika. Oni sada neÄe da se svete za ubistva stotine hiljada Srba.
Za to momenat joÅ” nije doÅ”ao. Osim toga, protivno je ÄetniÄkoj Äasti da se ubijaju
Å£ene i nevina deca. Srpski narod je Äekao 500 godina da se osveti Turcima za nabijanje na kolac, pa Äe moÄi Äekati joÅ” desetinu meseci da kazni i to strahovito sve
intelektualne i fiziÄke ubice SrbaĀ«. U vezi s pitanjem suradnje koja postoji izmeÄu
Äetnika i Talijana, istiÄe se da su Äetnici Ā»prinuÄeni da reduciraju broj svojih
neprijatelja i da doÄu do nekog modus-videndija sa okupatorskom vojskom,
naoruÅ£anom najmodernijim ubilaÄkom oruÅ£jemĀ«. IstiÄe se da su ÄetniÄki voÄe
izabrali takvo rjeÅ”enje, jer su interesi Äetnika Ā»U ovom momentu identiÄni sa intere-
sima okupatorskih vlasti: borba protiv ustaÅ”a i komunistaĀ«. Kao drugi vaÅ£an razlog
tome navodi se da je Ā»vodstvo ÄetniÄkog pokreta poÅ”lo od glediÅ”ta, da mi naÅ”om
borbom u ovim krajevima, pod sadaŔnjim uslovima na ratnim bojiŔtima, ne bi mogli
mnogo da doprinesemo pobedi naÅ”ih saveznika, veÄ bi samo ubrzali proces
duÅ”manskog istrebljenja naÅ”eg ovd(aÅ”njeg) Å£ivlja. Drugim reÄima, ne zavisi od nas
ovde da li Äe naÅ”i saveznici pobediti ili ne, ali od nas mnogo zavisi, da li Äe se u ovim krajevima naÄi joÅ” Srba da na dan primirja pozdrave sa ludim oduÅ”evljenjem pobedu
saveznikaĀ«.153 Zbog svega toga, suradnja s Talijanima ocijenjena je kao veliki
uspjeh za razvoj ÄetniÄkog pokreta. U pismu, koje je krajem rujna 1942. uputio
MihailoviÄu, Radmilo GrÄiÄ je tu suradnju ocijenio ovim rijeÄima: Ā»Posle godinu
dana ove kolaboracije mi imamo obnovljenu ÄetniÄku organizaciju, bolje oruÅ£nu
nego ikad; uspostavljeno jedinstvo srpskih zemalja i slobodan drum Beograd-Cetinje
za sve srpske akcije i potrebe; neobiÄno povoljan poloÅ£aj srpskog naroda na
italijanskoj zoni, upravo idealan u poreÄenju sa onim u N.D.H; moguÄnost veze sa
naÅ”im saveznicima; italijanski politiÄki pritisak u Zagrebu u cilju zaÅ”tite Srba u
N.D.H. kojima mi ne moÅ£emo ni na koji naÄin priteÄi u pomoÄĀ«. 154
Razvoj dogaÄaja je, meÄutim, potvrÄivao da je ÄetniÄki pokret svoje snage
prvenstveno iscrpljivao u borbi protiv NOP-a. Borba protiv ustaÅ”a, koja je formulirana kao jedan od prvenstvenih ciljeva, sve je viÅ”e uvjetovana odreÄenim
obzirima, a sto se vec u odredenoj mjeri pojavljivalo i u prethodnom razdoblju. U
uputama za daljnje organiziranje Äetnika na terenu, kapetan Radovan IvaniÅ”eviÄ je u
svojstvu naÄelnika BirÄaninova Å”taba, u kolovozu 1942, medu ostalim ukazao i na
smisao taktike u borbi Äetnika protiv pojedinih protivniÄkih strana: Ā»VaÅ£no je da
znate da imate da vodite borbu
153 AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 27/1. U elaboratu Ā»ÄetniÄka ,kolaboracija' s ItalijanimaĀ«, koji je Bjelajac izradio 1944, tj. podije odlaska iz zemlje, politika prema Talijanima objaÅ”njava se ovim rijeÄima: Ā»(...) uzeti pod svoju kontrolu srpske krajeve pod italijanskom okupacijom, privremeno ne napadajuÄi otvoreno Italijane. Uspavati ih u oseÄaju sigurnosti, a za to vreme reorganizovati jedinice, prebaciti se sa glavninom u neokupiranu Hrvatsku radi osloboÄenja srpskih krajeva od ustaÅ”a i Nemaca i zaÅ”tititi srpski narod u tim krajevima, gde su se joÅ” uvek vrÅ”ila masovna klanja srpskog narodaĀ«. (Prijepis dokumenata kod autora).
154 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 653.
10 Äetnici u Hrvatskoj 145
protiv okupatora, komunista i ustaÅ”a na isti naÄin kao Å”to to Äini i Gospodin Ministar, samo po redu hitnosti i vaÅ£nosti. Ne smete otvarati neprijateljstva pre vremena sa okupatorom dok ne likvidirate komuniste. Vi, pre nego bi se upustili u ma kakve kompromisne pregovore sa Hrvatima, morate prethodno izdejstvovati odobrenje od g. vojvode BirÄaninaĀ«. 155
PokuÅ”aj poduzimanja veÄe ÄetniÄke ofenzive protiv NOP-a
U planovima organiziranja Äetnika kao Å”to efikasnije oruÅ£ane sile protiv NOP-a,
sve je viÅ”e bila privlaÄna ideja da se ostvari povezivanje glavnih ÄetniÄkih grupacija
na talijanskom okupacionom podruju. Ideja o stvaranju Ā»nacionalnog koridoraĀ«, koji
bi tvorile ÄetniÄke snage, Å”to su bile stacionirane u Crnoj gori, Hercegovini,
Dalmaciji Lici i zapadnoj Bosni, zaokupljala je ÄetniÄko vodstvo joÅ” od ranije. Kako
se vidi, ona je bila formulirana i u prikazanom Ā»Elaboratu Dinarske divizijeĀ«, iz
oÅ£ujka 1942. BirÄanin je u svakom sluÄaju mogao biti posebno zainteresiran za
ostvarivanje te ideje, jer bi to znaÄilo vaÅ£an korak u daljnjem organiziranju ÄetniÄkih snaga, koje su bile pod njegovom komandom. U lipnju 1942. JevÄeviÄ je ponudio
BirÄaninu iz Hercegovine Ā»dve hiljade ljudi da se prebaci u hrvatsku i dalmatinsku
zonu. ObrazloÅ£enje za toĀ«, istiÄe on, Ā»lako bih naÅ”ao, a to bi bilo u smislu tvojih
planova o povezivanju svih krajeva u Tvojoj zoniĀ« .156
Usko povezana s tom idejom bila je i zamisao o poduzimanju snaţnije ofenzive
protiv snaga NOP-a u pravcu zapadne Bosne, gdje se zbog prodora proleterskih
brigada vrÅ”ila glavna koncentracija partizanskih snaga. MihailoviÄÄ je polazio,
naime, od ocjene da je NOP u zimu i proljeÄe 1941/1942 pretrpio vrlo teÅ”ke udarce,
tako da je glavnina njegovih snaga potisnuta iz Srbije, Crne Gore, Hercegovine,
istoÄne i srednje Bosne. Poduzimanje snaÅ£nije ofenzive u zapadnim krajevima
znaÄilo bi i zadavanje odluÄujuÄeg udarca NOP-u. Tako bi se onemoguÄilo da se on
oporavi, i dalje Å”iri. Takav bi pothvat, raÄunalo se, omoguÄio i povezivanje svih ÄetniÄkih snaga od Srbije do Slovenije.157 O moguÄnosti ostvarivanja toga plana po
svoj prilici je raspravljano na sastanku MihailoviÄa i grupe ÄetniÄkih rukovodilaca,
22-23. srpnja 1942. u ZimonjiÄa Kuli, nedaleko od Avtovca. Bio je to ujedno i susret
MihailoviÄa s BirÄaninom, koji je u srpnju obilazio ÄetniÄke jedinice u Hercegovini.
Sastanku su joÅ” prisustvovali Pavle ÄuriÅ”iÄ, JevÄeviÄ, Zaharije OstojiÄ, IvaniÅ”eviÄ,
Milan SantiÄ i grupa ÄetniÄkih komandanata iz Hercegovine.158 Sastanak je mogao
biti i odreÄena reakcija na tzv. ZagrebaÄki sporazum iz lipnja 1942,zbog bojazni od
posljedica koje moÅ£e izazvati povlaÄenje talijanskih trupa iz tzv. treÄe zone.
155 Isto, 547, IvaniÅ”eviÄevo pismo Bjelajcu, 19. VIII 1942. 156 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 404.
157 OpÅ”irnije M i Å” o L e k o v i Ä, Ā»Planovi DraÅ£e MihailoviÄa za uniÅ”tenje partizanske drÅ£ave' u
zapadnoj Bosni u drugoj polovici 1942. godineĀ«, JIÄ, 1-2/1966, 79 id.
158 O ovom sastanku nema saÄuvane dokumentacije, izuzev jednog talijanskog izvjeÅ”taja. (Zbornik
dokumenata NOR-a, XIV/1, 428; Ā»Tajna i -javna saradnja Äetnika i okupatora 1941-1944Ā«, izbor i
objaÅ”njenja Jovan MarjanoviÄ, Beograd 1976, 40-42; M a r j a n o v i Ä, Draža MihailoviÄ, n. dj., 258).
146
Svakako su napori ÄetniÄkih rukovodilaca za pokret Äetnika prema zapadnoj
Bosni zapoÄeli odmah poslije sastanka u Avtovcu. Bilo je zamiÅ”ljeno - Å”to se moÅ£e
zakljuÄiti iz dogaÄaja koji su kasnije slijedili - da BirÄanin obavi sve neposredne
dogovore s talijanskim komandantima, a takoÄer da on preuzme operativnu komandu
tih jedinica. Petar BaÄoviÄ i JevÄeviÄ su poÄetkom kolovoza javljali BirÄaninu da
njegovo nareÄenje Ā»za vojnu akciju u pravcu zapadne BosneĀ« nije moguÄe realizirati,
jer se tome protivi komanda Å estog talijanskog korpusa u Dubrovniku, te traÅ£e da BirÄanin intervenira kod zapovjednika Osamnaestog talijanskog korpusa u Splitu.159
BuduÄi da se odluka nije mogla donijeti u Splitu, BirÄanin je upuÄen na razgovor sa
zapovjednikom Superslode, generalom Roattom. UoÄi odlaska u Rijeku, on je
izvijestio MihailoviÄev Å”tab: "Pripreme za otvaranje koridora o kome smo govorili
privode se kraju, mada to umnogome zavisi od ItalijanaĀ«.160 BirÄanin je boravio u
Rijeci 7-23. rujna, gdje je razgovarao s Roattom. Razgovori su voÄeni 10-12. rujna i,
kako sam navodi, Roatta je bio Ā»oÄito zagrejan mojom idejomĀ«, pa je zbog toga
Ā»otputovao avionom u Rim da u glavnom Å”tabu idejstvuje odobrenje za radĀ«.
Ā»Osnovna ideja planaĀ«, izvjeÅ”tavao je BirÄanin MihailoviÄa, Ā»sastojala se u
sledeÄem: koristeÄi povoljnu okolnost da su komunistiÄke glavne snage grupisane na
jednoj relativno suÅ£enoj prostoriji, treba ih napasti nadmoÄnijim snagama,
koncentriÄnom akcijom po svim raspoloÅ£ivim pravcima, angaÅ£ujuÄi gro ÄetniÄkih snaga i 2-3 italijanske divizije sa ciljem da se komunisti primoraju na odsudnu bitku i
da im se po svaku cenu spreÄi eventualno izvlaÄenjeĀ«. Na Roattino inzistiranje da se u
operaciju ukljuÄe i oruÅ£ane snage NDH, BirÄanin navodi da je pristao na Ā»uÄeÅ”Äe
domobranskih jedinicaĀ«, i to da one zauzmu defanzivne poloÅ£aje.161 Prema
podacima iz talijanskog zapisnika o razgovorima, BirÄanin se predstavio kao
Ā»moralni vojni voÄa Äetnika HrvatskeĀ«, pod Äijom komandom se nalazi 9000
naoruÅ£anih i 50.000 nenaoruÅ£anih Äetnika u Dalmaciji, Lici i Hercegovini. BirÄanin
je izjavio da nije ovisan o MihailoviÄu i da ovaj Ā»odobrava saradnjuĀ« njegovih
Äetnika s Talijanima. Kao jedan od osnovnih razloga za poduzimanje spomenutog
plana BirÄanin je istakao da Ā»Äetnici vide u partizanima zajedniÄkog neprijatelja br.
1Ā«.162
NeÅ”to prije Talijani su poduzeli jednu vojnu operaciju u Dalmaciji u kojoj su sudjelovale i hercegovaÄke ÄetniÄke jedinice pod imenom MVAC. RijeÄ je o
talijanskoj operaciji Ā»AlbiaĀ« protiv partizanskog bataljona Ā»Jozo JurÄeviÄĀ« na
podruÄju Biokova, krajem kolovoza i poÄetkom rujna. U njoj je sudjelovalo
159 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 519. O kakvom je planu rijeÄ, govori sam BirÄanin u pismu MihailoviÄu, krajem rujna: Ā»U nameri da ostvarim terensku vezu sa Vama, a shodno VaÅ”em nareÄenju za realizovanje koridora izmeÄu Hercegovine i Zap. Bosne naredio sam, joÅ” za vreme svog bavljenja u Hercegovini, da jedan odred jaÄine 3.000 Äetnika preduzme operacije opÅ”tim pravcem: Nevesinje-Pozor-Livno-GlamoÄ-Bos. Grahovo s tim, da taj odred docnije dirigujem shodno situaciji. Moje nareÄenje meÄutim nije moglo biti izvrÅ”eno iz razloga Å”to komandant VI armijskog korpusa italijanske vojske nije dozvolio odlazak Äetnika iz Hercegovine, verovatno iz bojazni od eventualnih novih nemira, koje bi izazvali komunisti ili bi saznali za otsutnost ÄetnikaĀ«. (Isto, 641).
160. Isto, 585. 161 Isto, 641;-642, BirÄaninovo pismo MihailoviÄu, krajem rujna 1942. Usp. i V o j m i r K l j a k o v i Ä, Ā«ÄetniÅ”tvo u Dalmaciji 1941-1943. godine (politiÄki aspekt),Ā« Zbornik IHRPD, sv. 3, 618 i d.
162 Ā»Tajna i javna saradnja Äetnika i okupatoraĀ«, n. dj., 46-48.
10* 147
680 Äetnika koji su krenuli od Stoca i preko LjubuÅ”kog i Imotskog izbili kod
Makarske na more. ÄetniÄki komandant BaÄoviÄ oznaÄio je tu akciju kaznenom
ekspedicijom, a po instrukcijama MihailoviÄa ona je trebala biti iskoriÅ”tenaa Ā»da se
postavi siguran kanal za vezu s Dinarskom divizijomĀ«.163
Roatta je, nakon razgovora s BirÄaninom, otputovao na konzultacije u Rim, a 19. rujna veÄ je bio u Zagrebu, traÅ£eÄi PaveliÄevu suglasnost. Iako je PaveliÄ oklijevao s
odgovorom, ipak je dao naÄelni pristanak za izvoÄenje zajedniÄkih operacija, s tim da
se snage NDH ne mogu ukljuÄiti prije 15. listopada.164 Na drugom sastanku s
Roattom, 21. rujna, kojemu je pored BirÄanina prisustvovao i JevÄeviÄ, ÄetniÄki su
predstavnici upoznati s moguÄnoÅ”Äu sudjelovanja Äetnika u planiranoj operaciji
Ā»DinaraĀ«, koja je zamiÅ”ljena da bude manjih razmjera. Dogovoreno je da bi u toj
operaciji sudjelovale Ā»antikomunistiÄke jedinice iz Hercegovine, gde ih ima previÅ”e,
ili iz drugih rejonaĀ«, a ako bi operacija bila odgoÄena te bi jedinice bile prebaÄene
Ā»radi potpomaganja odbrane na podruÄju izmeÄu Imotskog i GraÄacaĀ«. Ispostavilo se
da su u tim razgovorima vaÅ£nija bila pitanja politiÄkog karaktera, za koja je Roatta
ovaj put pokazao veÄu osjetljivost, zasigurno po instrukcijama iz Rima a i
PaveliÄevim protestima. Roatta je, naime, tom prilikom u vezi s Ā»politiÄkim pitanjem ÄetniÄkog pokretaĀ« precizirao da Äe ÄetniÄke formacije Ā»saraÄivati sa italijanskim
oruţanim snagama jedino sa ciljem da se suzbije komunizam i stanovniŔtvu vrati mir
i spokojstvo.Ā« To znaÄi da talijanske snage Ā»ne mogu pomagati Äetnike za druge
ciljeve; ÄetniÄkim manifestacijama treba oduzeti svaki politiÄki karakter i moraju se
ukloniti sva obeleÅ£ja koja imaju protihrvatski karakterĀ«. U vezi s tim je Roatta
postavio i pitanje uloge MihailoviÄa, tj. da mu se precizno odgovori da li se pod
njegovom nadleÅ£noÅ”Äu nalaze ÄetniÄke formacije koje su pod komandom BirÄanina i
JevÄeviÄa. Na to pitanje oni su odgovorili: Ā»DraÅ£a MihailoviÄ je efektivni voÄa samo
stare Srbije i Makedonije i tamo deluje u sporazumu sa generalom NediÄem,
predsednikom srpske Vlade. Za ostale oblasti, on je samo moralni voÄa sa kojim
komandanti saraÄuju ukoliko njegova nareÄenja vode raÄuna o stvarnim interesima
Srba. Sada, u Bosni i Hercegovini srpski narod prema Italiji gaji takve oseÄaje
priznanja da protiv nje nikad ne bi mogao niÅ”ta preduzeti, Äak ako bi to naredio
MihailoviÄ ili neko drugi.
Cilj cetnickih snaga je, naÄelno, da spase srpski narod i da (se) stvori izvesno
sredstvo koje Äe kad zavrÅ”i rat moÄi da materijalizuje granice srpske drÅ£aveĀ«.165
O tim je pitanjima, meÄutim, bilo rijeÄi i na sastanku Å”to ga je sutradan talijanski
pukovnik Carla, kao predstavnik Superslode, odrÅ£ao s BirÄaninom, JevaÄviÄem i
GrÄiÄem. BirÄanin je tom prilikom izrazio odreÄeno nezadovoljstvo posljednjim
razgovorom s Roattom, tj. Ā»muÄan utisakĀ« Å”to ga je dobio ÄudeÄi se da se
Ā»posumnjalo u njegovu i uopÅ”te ÄetniÄku lojalnost prema ItalijanimaĀ«. Carla je dao
do znanja da je povjerenje Roattino u Äetnika Ā»potpuno i apsolutno, jer ne samo da je
do sada data stvarna podrÅ”ka pokretu, veÄ su razbijeni svi hrvatski pokuÅ”aji da se minira egzistencija
163 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 614-615.
164 isto,641-642.
165 Isto, 882..
148
ÄetniÄkih antikomunistiÄkih formacija i da se sa komandnih poloÅ£aja udalje
najeminentnije stareÅ”ine, medu kojima i sam TrifunoviÄ i najbolji oficiriĀ«. Ono Å”to je
kod Talijana izazvalo Ā»neprijatan utisakĀ«, jest BirÄaninov susret s MihailoviÄem u
Avtovcu, Ā»koji je bio odrÅ£an bez znanja italijanskih vlastiĀ«. IstiÄuÄi talijansko
glediÅ”te prema kojem se dopusta Ā»da u ÄetniÄkim redovima treba da vlada srpski
nacionalistiÄki, antikomunistiÄki duh Ā«, Carla je upozoravao da treba izbjegavati
Ā«svaku vidnu politiÄku manifestacijuĀ« koja bi izazvala reagiranje NDH s kojom Italija ima savezniÄki ugovor. BirÄanin je tom prilikom precizirao glavne elemente
daljnje suradnje u cilju da ona bude Ā»potpuna, apsolutna i efikasnaĀ«:
Ā»a) Dopustiti da se podesnom propagandom odrÅ£ava srpski nacionalistiÄkii duh,
kojim su Äetnici nadahnuti, bez ubadanja Hrvata, sa ciljem da se veÅ£u mase, kako ne
bi pale u klopku vrlo aktivne partizanske propagande.
b) Drugarsko poverenje u potpunu lojalnost Äetnika, stareÅ”ina i boraca, a naroÄito
u onoga ko upravlja pokretom.
c) Na Äelo svih formacija postaviti bivÅ”e jugoslovenske oficire, odabrane medu
onima koje komandanti budu predloÅ£ili kao najpodesnije i dopustiti ÄetniÄkim
komandantima najveÄu moguÄu samostalnost Å”to se tiÄe njihovih unutraÅ”njih odnosa
izmeÄu stareÅ”ina i boraca, pa i izmeÄu viÅ”ih i niÅ£ih stareÅ”ina, uvek u okviru direktiva
i borbenih zapovesti dobijenih od italijanske viÅ”e komandeĀ« .166 Iz BirÄaninova izvjeÅ”taja, koji je odmah uputio MihailoviÄu, vidljivo je da je on
bio nezadovoljan razgovorima u Rijeci. Istakao je da je sastanak s MihailoviÄem u
Avtovcu izazvao jaÄe nepovjerenje talijanskih vojnih faktora, i da je ono upravo
glavni krivac Ŕto nije uspio dogovor oko bitnog zadatka, tj. odobrenja operacije i
borbe Äetnika protiv glavne partizanske grupacije na podruÄju
GlamoÄ-Livno-Duvno-D. Vakuf-Jajce, a Å”to bi bio znaÄajan doprinos Ā»produbljenju
kolaboracije izmeÄu Italijana i ÄetnikaĀ«.167 O rezultatima BirÄaninova boravka u
Rijeci obavijestio je MihailoviÄev Å”tab i kapetan IvaniÅ”eviÄ. On je posao od ocjene da
su, naprotiv, rezultati, koje je BirÄanin postigao Ā»ogromniĀ«. Äetnicima je obeÄana
veÄa koliÄina oruÅ£ja (2000 puÅ”aka za Dinarsku diviziju i 1000 za Liku, tj. za ÄetniÄke
posade u Medku i OtoÄcu), a u toku listopada predviÄena je isporuka joÅ” veÄih
koliÄina. MihiÄ je i sluÅ£beno od Talijana potÄinjen BirÄaninu. Ā»Uslov da sve ovo realizujemoĀ«, zakljuÄuje IvaniÅ”eviÄ, Ā»je, da se obustavi akcija protiv Hrvata i
Muslimana, jer oni protestuju preko NemaÄke, koja opet vrÅ”i presiju na Rim. Visoki
interesi opÅ”te stvari nalazu da ne kidamo sada, kad toliko oÄekujemo od njih.
Muslimani i ustaÅ”e odn(osno) Hrvati platiÄe ceh pre ili posle, za njih ima vremena, jer
nemaju gde, ostaju nam jednako pod ruku.Ā«168
U planiranoj operaciji protiv partizanskih snaga, koja je poduzeta poÄetkom
listopada u pravcu Prozora, sudjelovalo je, prema ÄetniÄkim izvorima, oko 5500
Äetnika.169 Nakon te operacije joÅ” su se viÅ”e zategnuli odnosi izmeÄu Roatte i
BirÄanina. Roatta je, naime, poslije masovnih pokolja koje su Äetnici
166 Isto, 884-885.
167 Isto, 643-645.
168 Isto, 636.
169 OpŔirnije Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 655-656.
149
neŔto ranije i tom prilikom izvrŔili nad hrvatskim i muslimanskim stanovniŔtvom, na
pritisak PaveliÄa uputio BirÄaninu telegram s prijetnjom, da, ako nasilja ne prestanu,
Ā»biÄe obustavljena prehrana i plaÄanje nadnica onim formacijama, kojima pripadaju
krivci tih nasilja. Ako bi ta ilegalna situacija i napred trajala, preduzeÄe se stroÅ£e
mereĀ«170 BirÄanin je u odgovoru - kako obavjeÅ”tava MihailoviÄa - meÄu ostalim
izjavio da je Ā»pogreÅ”io Å”to je u poÄetku saradnje prevideo obaveze Italije prema
Hrvatskoj, kao saveznici, jer je ta Äinjenica u stvari ometala i ometa kolaboracijuĀ«. BirÄanin je ujedna izraÅ£avao MihailoviÄu i nezadovoljstvo emisijama londonske
radio-stanice za Jugoslaviju, navodeÄi da Ā»sve ÄeÅ”Äe zloupotrebljava namenjenu joj
ulogu i zadatak (. . .), snazi komunistiÄku misao u naÅ”oj zemlji, glorifikujuÄi akciju
'rodoljuba'Ā«. U vezi s tim je sugerirao MihailoviÄu da intervenira kod emigrantske
vlade, traÅ£eÄi ujedno da se preciziraju odgovori na neka bitna pitanja buduÄnosti.
ObraÄajuÄi se MihailoviÄu, on je formulirao ova pitanja:
Ā» 1. Borimo li se mi za Jugoslaviju ili za Srbiju?
2. Ako se borimo za Jugoslaviju, onda kako Äe ona biti ureÄena? Da li sporazum
CvetkoviÄ-MaÄek neÄe biti uzet kao baza za to buduÄe ureÄenje, kako to tvrde gotovo
svi Hrvati?
3. Koga pomaţe vlada, nas ili komuniste?
4. Kako gledate Vi na ove probleme i na ovakav rad vlade? 5. Dali mi svojom danaÅ”njom borbom sluÄajno ne niveliÅ”emo teren za buduÄe
ustoliÄenje te iste vlade, koja danas slavi i veliÄa borbu komunista partizana, ne
vodeÄi ni najmanje raÄuna o stvarnom stanju duhova i a Å£rtvama, koje Srbi podnose
od komunista i od Hrvata u borbi za odbranu, ne samo ugroţenih nacionalnih ideala,
nego i golih ţivota.
Ja mislim da imam pravo i da mi je duÅ£nost, obzirom na Äelu moju proÅ”lost i na
danaŔsnju moju ulogu, da ova pitanja ovako formuliŔem i da odgovor, koji na njih
dobijem, dostavim onima, koji se bore pod najteţim prilikama protiv
komunistiÄko-hrvatske ideologijeĀ«.171
OÄito je bilo da je BirÄanina sve vise optereÄivalo pitanje veÄe koncentracije
ÄetniÄkih snaga na podruÄju tromeÄe Dalmacije, Like i Bosne, u cilju poduzimanja
ofenzive protiv Ā»BihaÄke republikeĀ«. Time bi se, prema njegovu miÅ”ljenju, ojaÄalo to podruÄje kao jedan od glavnih punktova ÄetniÄkih snaga u Jugoslaviji. S druge strane,
raÄunalo se da bi to bila uspjeÅ”na demonstracija vlastite vojne snage pred Talijanima,
Å”to bi kod njih moglo samo ojaÄati poziciju Äetnika i samog BirÄanina kao faktora koji
treba sve viÅ”e respektirati. U tom cilju, BirÄanin je bio zainteresiran da istraje na
ostvarivanju plana a prebacivanju veÄe ÄetniÄke grupacije iz Crne Gore i Hercegovine
na spomenuto podruÄje. On je 12. listopada uputio zahtjev Roatti da se dopusti
prebacivanje 3000 Äetnika iz Crne Gore u podruÄje Knina, navodeÄi da bi bila
Ā»neopravdanoĀ« protivljenje NDH toj akciji. TakoÄer je, uz zahtjeve za naoruÅ£anje,
odjeÄu i opskrbu, traÅ£io da se u Split sto hitnije upute jugoslavenski oficiri iz
zarobljeniÄkog logora u Sulmoni.172 MihailoviÄ je osobno bio zadovoljan
dotadaÅ”njim BirÄaninovim radom i davao je punu podrÅ”ku spome
170 Isto, 672. 171 Isto, 676. 172 NOB u Dalmaciji, zbomik dokumenata, knj. 4, 774-778.
150
nutoj akciji. Polazio je od toga da je u postojeÄoj situaciji Ā»najvaÅ£niji zadatak, da se
definitivno preÄisti sa komunistimaĀ«, pri Äemu je u prvom redu mislio na podruÄja
Hercegovine, Dalmacije, Like i zapadne Bosne. U tom cilju davao je smjernice da
Ā»treba raditi dogovorno sa vojvodom BirÄaninomĀ« koga treba Ā»Å”to bolje podraÅ£vati u
raduĀ«. S druge strane, Ā»okupatora iskoristiti do maksimuma, i izvlaÄiti od njega Å”to
viÅ”eĀ«. Istodobno, Ā»dok se izvode operacije prema komunistima, Å”to viÅ”e taktizirati s
Muslimanima i HrvatimaĀ«.173 Uz BirÄanina i JevÄeviÄ se aktivno angaÅ£irao u spomenutoj akciji. Prema
raspoloţivim podacima, on se krajem rujna sastao s Roattom, kojom prilikom su
talijanski vojni faktori dali pristanak da se uputi 3000 Äetnika Ā»za pojaÄanje Dinarske
divizijeĀ« i da im se dade na raspolaganje oruÅ£je, odjeÄa i hrana te da ih Talijani Ā»svojim
sredstvima transportuju u MetkoviÄ-Split-KninĀ«.174 Po svoj prilici rijeÄ je o naÄelnom
obeÄanju Talijana, a ne o konkretnoj odluci, Å”to potvrÄuje i spomenuti, kasnije upuÄeni
BirÄaninov zahtjev. JevÄevic je za Roattu izradio i posebnu promemoriju, po svoj prilici
u drugoj polovici studenog 1942, koja takoÄer potvrÄuje da je spomenuto prebacivanje
Äetnika i dalje bilo sporno. U ime Äetnika iz Hercegovine on je pitanje Ā»pomoÄi
ÄetniÄkim odredima u DinariĀ« predoÄio Roatti ovim rijeÄima: Ā»Ekselenciji je poznato
kakve gubitke i neprilike nanose i nama i talijanskoj armiji skoncentrisane partizanske
bande u zoni Like i Severne Dalmacije, te Primorja. Nas je vitalni interes da definitivno uniÅ”timo te razbojnike, jer Äe nam inaÄe na zavrÅ”etku rata joÅ” viÅ”e jada zadavati kao i
VaŔim trupama. U tu svrhu mi smo voljni da poŔaljemo u Dinaru dve hiljade naŔih
najboljih boraca koji bi im zadali smrtni udarac. Te trupe bi trebalo transportovati
Å£eljeznicom do MetkoviÄa s brodom do Splita i opet Å£eljeznicom do Knina. Za njih bi
traÅ£ili samo svi da dobiju cipele, Å”injele i dovoljno municije. Äim bi se sastali sa naÅ”im
odredima oni bi jednim ofenzivnim zamahom likvidirali famozne brigade proletaraca:
Za ovo su Vam se obraÄali odredi Vojvode Pukovnika TrifunoviÄa, a mi Äinimo to sa
naÅ”e strane. Za ceo Balkan imalo bi ogromno znaÄenje uniÅ”tenje ovih bandiĀ«.175
Svakako je pitanje povlaÄenja dijela talijanskih vojnih snaga, koje se upravo u to
vrijeme aktualiziralo, moglo izazvati joÅ” veÄe uznemirenje Äetnika. U studenom je
Supersloda najavila smanjivanje svojih vojnih snaga na okupiranom podruÄju NDH, na
Å”to je u prvom redu utjecao razvoj situacije na Sredozemlju, tj. napredovanje Saveznika. Kao prvi konkretan korak najavljeno je povlaÄenje divizije Ā»SassariĀ«, koja je bila
stacionirana u sjevernoj Dalmaciji. PredviÄeno je da nakon toga okupirano podruÄje do
demarkacione
173 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 658-659, MihailoviÄevo pismo JevÄeviÄu, 8. X 1942. 174 Isto, 634-635, zabiljeÅ”ka o razgovoru izmeÄu Roatte i JevÄeviÄa, 29. IX 1942. 175 Isto, 728. JevÄeviÄ je istodobno dolazio u dodir i s predstavnicima ustaÅ”kih organa. Prema nekim podacima, on se u srpnju 1942. u Dubrovniku sastao s ustaÅ”kim ministrima A. ArtukoviÄem i Vladimirom KoÅ”akom (Isto, 430). U studenome JevÄeviÄ je preko oruÅ£niÄkog pukovnika JakovljeviÄa u Nevesinju zatraÅ£io pregovore s vojnim vlastima NDH Ā»radi smirivanja i prehraneĀ«. Dodiri su nastavljeni u toku sijeÄnja 1943, kada je doÅ”lo do sastanka i sa Å£upanom u Mostaru Perom Zlatarom. JevÄeviÄ je tom prilikom isticao da Ā»on ima pune ovlasti od svog vrhovnog zapovjedniÅ”tva, da sklopi trajan sporazum sa predstavnicima hrvatske vojske i ÄetnikaĀ«. (AVII, NDH, kut. 80, br. reg. 9/6, i kut. 156, br. reg. 46/6; Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 1057-1058).
151
linije bude podijeljeno na tri dijela: 1. na sjeveru Peti i Jedanaesti korpus, do linije
ZdenÄina, Tounj, Å¢uta Lokva, Sveti Juraj; 2. u centru Osamnaesti korpus u
anektiranoj Dalmaciji, proÅ”iren na podruÄju Knin-OmiÅ”-Klis; 3. na jugu Å esti korpus,
koji bi ostao kao i do tada.176 Za jedinice koje Äe doÄi na napuÅ”tena podruÄja i
zamijeniti talijanske snage, bilo je predviÄeno da budu pod talijanskom komandom,
ali se u tom trenutku joÅ” nije preciznije znalo da li Äe to biti vojne snage NDH ili
jedinice MVAC-a. Po svoj prilici raÄunalo se i na jedne i na druge. Svakako je MVAC, pod Äime su Talijani podrazumijevali Äetnike, privlaÄio posebnu paÅ£nju u
tom planu. Roatta je u vezi s tim obavijestio komandante armijskih korpusa: Ā»U
odnosu na formacije MVAC, treba po svaku cenu izbeÄi da one sebe smatraju
prepuŔtene svojoj sudbini, i da samim tim budu primorane pre ili kasnije da podlegnu
pritisku ustanika ili da im se pridruÅ£e. Radi spreÄavanja da se do toga stigne,
neophodno je:
- bilo navesti ih da nas prate, eventualno s porodicama i sa svim onim Ŕto mogu
da ponesu sa sobom, i dati im zatim moguÄnost da se pristojno smeste na teritoriju
koju mi drţimo (pokreti i smeŔtaj bili bi od nas organizovani i kontrolisani);
- bilo ostaviti ih da okupiraju teritorije koje se nalaze na ivicama naŔe okupacije,
omoguÄavajuÄi im time da budu podrÅ£ane naÅ”im oruÅ£jemĀ«.177
O uznemirenosti meÄu Äetnicima zbog moguÄnosti povlaÄenja Talijana svjedoci peticija koju je S. Bjelajac uputio komandantu Petog talijanskog korpusa. istiÄuÄi da
je ÄetniÅ”tvo u Lici imalo Ā»najjaÄi oslonac u prisutnosti italijanskih trupaĀ«, i na tome je
Ā»poÄivala ÄetniÄka organizacijaĀ«, on izraÅ£ava uvjerenje da Äe odlaskom Talijana
pozicije Äetnika naglo oslabiti i da im prijeti osveta oruÅ£anih snaga NDH i partizana.
Posebno istiÄe opasnost koja prijeti od partizana jer su oni Ā»u ovim krajevima sada
najjaÄiĀ« i njihov Äe udar biti Ā»upravljen bas protiv Äetnika, jer su oni jedini protivnici,
odnosno bolje reÄi najveÄi protivnici partizanaĀ«. PoboljÅ”anje situacije Bjelajac i
drugi ÄetniÄki rukovodioci vide u moguÄnosti da u to podruÄje doÄe Ā»najmanje
4000-5000 Äetnika iz Crne Gore i HercegovineĀ« .178 U pismu upuÄenom Roatti,
Bjelajac otklanja moguÄnost suradnje s ustaÅ”ama, ali zagovara suradnju s domobra-
nima, jer se oni i Äetnici mogu naÄi Ā»na pravilnoj liniji u borbi protiv
partizanstvaĀ«.179 S druge strane, ne moÅ£e se u vezi s Äitavim ovim planom zanemariti operiranje s
moguÄnoÅ”Äu iskrcavanja Saveznika na jadransku obalu, o Äemu je ÄetniÄko vodstvo,
dakako, vodilo raÄuna. VrÅ”ene su i odreÄene pripreme u sluÄaju otvaranja Ā»drugog
frontaĀ«. MoguÄnost veÄe koncentracije ÄetniÄkih snaga u Dalmaciji mogla je, dakle,
imati svoju funkciju i u vezi s predviÄanjima takvog razvoja dogaÄaja.180
PoÄetkom prosinca 1942. izvrÅ”ene su pripreme za pokret Äetnika iz
176 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 4, 538, izvod iz dnevnika Superslode, 22. XI 1942. 177 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 845, Roattino pismo, 25. XI 1942. 178 B r a n k o L a t as, Ā»ÄetniÄka zlodjela u Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Istri,Ā« Ā»Novi list,Ā« Rijeka, 26. i 27. II 1980. 179 AVII, ÄA, kut. 159, br. reg. 43/2, pismo Bjelajca od 18. XII 1942. 180 Ā»Izdajnik i ratni zloÄinac DraÅ£a MihailoviÄ pred sudomĀ«, Beograd 1946, 165-166; PajoviÄ, n. dj., 276 i d.
152
Hercegovine na tromeÄu Like, Dalmacije i Bosne. Glavni organizator te akcije bio je
major Petar BaÄoviÄ, komandant ÄetniÄkih operativnih jedinica u istoÄnoj Bosni i
Hercegovini. MihailoviÄ je majora Zaharija OstojiÄa, kao delegata Vrhovne
komande, imenovao rukovodiocem operacija, Ā»koje se preduzimaju za tuÄenje
komunista u Dalmaciji, Lici, Zapadnoj i IstoÄnoj BosniĀ«.181 U pismu Å”to ga je po
BaÄoviÄu poslao BirÄaninu, MihailoviÄ je cilj i plan operacije formulirao ovim
rijeÄima: Ā»Operacija koju sada pripremam prema zaostaloj Sovjetskoj Republici biÄe kombinovana. U njoj ima da sudeluju Dinarci zajedno sa Hercegovcima, snage od
OtoÄca, snage sa planine ManjaÄe i Borja i crnogorske snage koje Äu uputiti u napad
preko Prozora opet prema GlamoÄu. Poslao sam nekoliko radio stanica. Jednu kod
vas, jednu za OtoÄac, jednu za ManjaÄu i jednu sa crnogorskim snagama. Celu ovu
mreţu vezao sam za sebe a jedan istaknuti centar obrazovao u Hercegovini preko
koga Äu neposredno dirigovati svima ovim operacijama. U Hercegovinu kao svog
delegata uputio sam majora OstojiÄa preko koga Äu upuÄivati sva nareÄenja i koji je
odneo ukupan plan akcije da ako Bog da stignemo do pred Karlovac i ZagrebĀ«.182
Samo pak transportiranje ÄetniÄke grupacije organizirali su Talijani. Äetnici su
najprije, poglavito iz BileÄe, prebaÄeni Å£eljeznicom u MetkoviÄ, a odatle brodovima u
Split, te Å£eljeznicom do Knina. Ukupno je transportirano oko 2800 Äetnika.183
PredstavljajuÄi se kao Ā»komandant pokrajine i Dinarske oblastiĀ«, ÄujiÄ je objavio proglas Ā»Srpskom narodu Äitave Like i zapadne BosneĀ«, 12. prosinca, najavljujuÄi
dolazak jedinica Ā»srpske vojskeĀ« iz Bosne, Hercegovine i Crne Gore, te okupaciju
Äitave Like.184 ÄujiÄ je svakako mogao biti i osobno zainteresiran za pojaÄanje
ÄetniÄkih snaga na svom podruÄju, jer su se poÄele voditi Å£eÅ”Äe oruÅ£ane borbe s
partizanskim snagama. Dolazak proleterskih brigada na Äelu s Vrhovnim Å”tabom u
Bosansku Krajinu imao je poseban odjek za razvoj NOP-a u Dalmaciji. U toku
studenoga poduzete su veÄe oruÅ£ane akcije protiv ÄetniÄkih i ustaÅ”kih uporiÅ”ta u
Kninskoj krajini i dolini Cetine. UnatoÄ postignutim uspjesima, pokazalo se da borba
protiv Äetnika zahtijeva snaÅ£nije i trajnije oruÅ£ane operacije.185 U smjernicama, koje
su po Titovim uputama i naredbi, iz Vrhovnog Å”taba upuÄene Å tabu Äetvrte opera-
tivne zone, krajem prosinca, isticalo se da ne treba napadati utvrÄene talijanske
garnizone su Dalmaciji. Ukoliko ustaÅ”e zaposjednu te garnizone, kada budu ispraÅ£njeni, Ā»to nije tako opasno, jer se oni do sada nisu pokazali aktivni ako nemaju
okupatorske podrŔke. Nas najopasniji neprijatelj jesu i ostaju
181 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 752. 182 Isto, 759, pismo od 13. XII 1942.
183 Prebacivanje Äetnika izvrÅ”eno je u nekoliko transporta. OstojiÄ je obavijestio MihailoviÄa da je prva grupa Äetnka stigla u Knin 15. XII, a da je dva dana kasnije posla druga grupa iz Hercegovine. (Isto, 786-787). Njihov komandant BaÄoviÄ joÅ” je bio u Kalinoviku, zajedno s OstojiÄem, ÄekajuÄi dolazak Äetnika iz Crne Gore, Äije je transportiranje bilo planirano na podruÄje Jablanica-Livno-GlamoÄ. (Isto, 758, 788). JevÄeviÄ i BaÄoviÄ su 28. XII krenuli iz BileÄe u MetkoviÄ i dalje, noseÄi radio-stanicu. Po svoj prilici, ÄetniÄki centar u Splitu tek tada je dobio radio-stanicu, Å”to mu je omoguÄilo brÅ£u vezu s MihailoviÄem. (Isto, 803-806).
184 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 6.
185 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 4, 131, 164-166, 171, 182-184, 197-199, 343.
153
Äetnici: dok su ustaÅ”e politiÄki onemoguÄeni, dotle Äetnici mogu naÄi tu i tamo
izvesne podrŔke. S toga je nas glavni zadatak u ovom periodu da ih razbijemo
svuda gde god se oni pojave. Prema podacima vaŔe obaveŔtajne sluţbe zapaţena je
jaca koncentracija ÄetniÄkih snaga u Kninskoj Krajini i u Lici. Mi u Lici imamo
jednu liÄku diviziju (misli se na Å estu diviziju, op. F.J.B.) koja je dobila zadatak da
razbije koncentracije Äetnika na tome podruÄju. Trenutno u Kninskoj Krajini
imamo vrlo slabe snage koje bi mogle da se uhvate u koÅ”tac sa priliÄno jakim
ÄetnicimaĀ«. Stoga se ukazuje na potrebu osnivanja Pete dalmatinske brigade, koja
bi na tom podruÄu ujedinila djelovanje partizanskih snaga pod jednom komandom,
s ciljem da Ā» budno prati kretanje i rad ÄetniÄkih snaga, kao i svih ostalih neprijateljskih snagaĀ«. TakoÄer se ukazuje na pojaÄanje rada obavjeÅ”tajne sluÅ£be u
sjevernoj Dalmaciji zbog dijelovanja Äetnika. Ā»U sluÄaju da Talijani evakuiÅ”u
Knin i ustupe ga Äetnicima ili Äetnicima i ustaÅ”amaĀ«, istiÄe se u smjernicama, Ā»mi
Äemo upotrebiti sve raspoloÅ£ive snage da razbijemo Äetnike i zauzmemo Knin,
kako bismo onemoguÄilii Äetnicima da uspostave svoju vlast na ovom sektoru i
terorom izvrÅ”e mobilizaciju srpskog Å£ivlja kao Å”to su to uÄinili u Crnoj GoriĀ«.
PoÄetkom veljaÄe 1943. doÅ”lo je do osnivanja Pete dalmatinske brigade.186
Zbog koncentracije ÄetniÄkih snaga u sjevernoj Dalmaciji Vrhovni Å”tab
procjenjuje da Ā»zaista Äetnici poklanjaju Dalmaciji osobitu paÅ£njuĀ«. Konstatira se
da Ā»glavni ÄetniÄki Å”tabovi i svi njihovi rukovodioci nalaze se danas u Dalmaciji
(sem DraÅ£e koji je, verovatno jos u Hercegovini). Dakle, moÅ£e se zakljuÄiti da je
teÅ£iÅ”te ÄetniÄkog vojno-politiÄkog rada danas preneto u Dalmaciju, gde oni nameravaju da sebi obezbede neku vojno-politiÄku bazu za buduÄe dogaÄajeĀ«. U
vezi s tim se pomiÅ”ljalo i na izvoÄenje jedne veÄe operacije protiv domaÄih i
pridoÅ”lih Äetnika na tom podruÄju.187
Dolazak Äetnika iz Hercegovine uznemirio je ustaÅ”ke vlasti. SinÄiÄ je
ocjenjivao da je drÅ£anje talijanske vojske u Äitavom obalnom pojasu Ā»u podpunoj
suprotnosti sa utanaÄenjima ,ZagrebaÄkog sporazuma', te svim obeÄanjima, koje je
u posliednje vrieme dao zapovjednik 'Superslode' - general Roatta - prilikom
svojih posjeta i pregovora u ZagrebuĀ«. Talijani, prema SinÄiÄu, i dalje organiziraju
Ā»pravu ÄetniÄku organizacijuĀ«. Krajem studenoga i poÄetkom prosinca dano je
oruÅ£je Äetnicima oko DrniÅ”a, u PaÄenima, pa i u samom Kninu. SinÄiÄ je posebno
upozoravao da Talijani vlakovima iz Splita Ā»dovode i to uglavnom na Å£eljezniÄku
postaju Kosovo Äetnike iz HercegovineĀ«. Prema njegovoj procjeni, u GraÄacu ih je bilo veÄ Ā»najmanje dvije tisuÄeĀ«. Navodi da su ga ÄetniÄki voÄe obavijestili da je
predveden dolazak oko 8000 Äetnika iz Hercegovine i Crne Gore kako bi
sudjelovali u operacijama protiv NOVJ prema zapadnoj Bosni i juÅ£noj Lici Ā»sa
glavnim ciljem iztjerati partizane i preuzeti ÄetniÄku vlast na Å”irokom podruÄju
zapadne Bosne, Like i diela Dalmacije (Knin)Ā«. U vezi s tim i s povlaÄenjem
Talijana iz pojedinih garnizona, SinÄiÄ je zakljuÄivao da Talijani u stvari vrÅ”e
pripreme za predaju vlasti Äetnicima te da postoji opasnost da oni preuzmu vlast i u
Kninu, u kojemu je bila malobrojna domobranska posada.188 SinÄiÄ se
186 J. B r o z T i t o, Sabrana Djela, sv. 13, Beograd 1982, 242-S44.
187 Kao u bilj. 185, knj. 5, 52-53, izvjeÅ”taj zamjenika naÄelnika VS Titu, 17. I 1943.
188 AVII, NDH, kut. 76, br. reg. 1/6, izvjeŔtaj od 15. XII 1942.
154
27. prosinca 1942 sastao u Kninu s domaÄim ÄetniÄkim voÄama. Svi su se sloÅ£ili u
procjeni da se situacija mijenja odlaskom talijanske vojske. Äetnici su predlagali da
jaÄe oruÅ£ane snage NDH preuzmu Äuvanje liÄke Å£eljezniÄke pruge i uspostave posade
u GospiÄu, OtoÄcu, Kninu i GraÄacu, te da se odrede zone djelovanja, kako ne bi
dolazilo do nesporazuma. Osnovno naÄelo za sporazum je Ā»da hrvatske oruÅ£ane snage
Å”tite srbski Å£ivalj u zonama, gdje operira hrvatska vojska, a Äetnici da Å”tite hrvatski
Å£ivalj u ÄetniÄkim zonamaĀ«. Za provoÄenje zajedniÄke akcije ÄetniÄki predstavnici su
traţili razgovore s vojnim predstavnicima NDH, u prvom redu domobranstva.189
SinÄiÄ je upozoravao da se u Kninu nalazi Ā»ÄetniÄki Å”tab za Bosnu, Liku i DalmacijuĀ«,
jer tu dolaze i zadrÅ£avaju se Ā»ÄetniÄki prvaci iz svih krajevaĀ«. Nastalu situaciju on je ocjenjivao ovim rijeÄima: Ā»NaÅ”a slabost, odlazak talijanske vojske, poveÄani broj
Äetnika, preuzimanje vlasti u GraÄacu - stvorili su kod Äetnika uvjerenje, da Äe oni
sticajem prilika i raznih okolnosti, te s pomoÄu Talijana u ovim krajevima preuzeti
vlast i da Äe ostavÅ”i bez ikakvog nadzora stvoriti si pravu i sigurnu osnovicu i
odskoÄnu dasku (u teritorijalnom i politiÄkom smislu) - i sve preduvjete za razvitak i
postignuÄe svojih politiÄkih i vojniÄkih ciljeva u smislu naloga DraÅ£e MihailoviÄa, a
sve u duhu 'velikosrbske' politike i jugoslavenske vojske. GraÄac je trebao biti prvo
podruÄje s kojeg Äe oni bez nadzora i nesmetano poÄeti provoditi svoje ciljeve. Prvi
bliÅ£i cilj trebao je biti Knin, a zatim Äitava Lika, Bosna, sjeverna Dalmacija i
KordunĀ«.190
ÄetniÄki rukovodioci su bili osobito zainteresirani za dolazak novih ÄetniÄkih
snaga, kako bi se izvriÅ”ila Å”to veÄa njihova koncentracija u cilju poduzimanja planirane ofenzive. Oni su obavjeÅ”tavali MihailoviÄa da su zatekli Ā»vojniÄku situaciju
do te mere oÄajnu da bi svaki samostalni pokret sa naÅ”im snagama bio unapred
osuÄen na neuspeh, a Äekanje dovodi trupe do moralnog rasula. NaÅ” neuspeh
zapeÄatio bi sudbinu Äitave naÅ”e oslobodilaÄke borbeĀ«.191 MihailoviÄ je dakako, bio
posebno zainteresiran da se veÄa grupacija Äetnika iz Crne Gore prebaci u zapadnu
Bosnu. Pokazalo se, meÄutim, da rjeÅ”enje i tog pitanja ovisi iskljuÄivo o Talijanima.
MihailoviÄ se Å£alio BaÄoviÄu da nije njegova krivica Å”to Äetnici iz Crne Gore joÅ” nisu
krenuli, jer se radi o tome da Talijani Ā»ne dozvoljavaju da se snage Crnogoraca
prebace Äak ni u HercegovinuĀ«.l92 Istodobno je MihailoviÄu svoju zabrinutost
izrazio i BirÄa
189 AVII, NDH, kut. 80, br. reg. 8/6, izvjeÅ”taj SinÄiÄa od 28. XII 1942. SinÄiÄa su u Kninu posjetili BaÄoviÄ i Radomir ÄekiÄ-Äedo, koji je s njim doÅ”ao iz Hercegovine. SinÄiÄa je posjetio i novinar Milan Å antiÄ, koji je takoÄer doÅ”ao iz Hercegovine sa zadatkom da organizira ÄetniÄku propagandu. On se predstavio SinÄiÄu kao MihailoviÄev opunomoÄenik, izraÅ£avajuÄi spremnost Äetnika za suradnju s organima NDH, posebno s domobranstvom. (AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 46/1, SinÄiÄev izvjeÅ”taj 2. I. 1943.).
190 SinÄiÄ se u Kninu sastao i s JevÄeviÄem. IzvjeÅ”tava da je JevÄeviÄ u Kninu odrÅ£ao konferenciju Ā«sa svim ÄetniÄkim prvacima i ÄetnicimaĀ«, na kojoj je govorio o potrebi borbe protiv komunista kao najveÄih neprijatelja. Prema SinÄiÄevim rijeÄima, JevÄeviÄ je tom prilikom izjavio: Ā«PoÅ”to je najveÄi neprijatelj naÅ”eg naroda i naÅ”e zemlje komunizam, to mi moramo saraÄivati sa svima, koji se bore protiv komunizma i to s Nijemcima, s hrvatskim domobrancima i Äak s UstaÅ”amaĀ«. SinÄiÄ navodi da mu je isto glediÅ”te izrazio i BaÄoviÄ. (NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 5, 640-646, izvjeÅ”taj od 19. I 1943).
191 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 34. 192 Isto, 42, telegram 6. I 1943. Dva dana kasnije, MihailoviÄ je optimistiÄki javio da je Ā«Crnogorcima odobren prolazĀ«. (Isto, 43). Pokazalo se, meÄutim, da su ÄetniÄke snage preÅ”le samo u Hercegovinu, ali odatle dalje nisu iÅ”le. Radi se o Zetskom leteÄem odredu i NikÅ”iÄkoj brigadi pod komandom Baje StaniÅ”iÄa i o jedinicima Limsko-sandÅ£Äkih ÄetniÄkih odreda, pod
155
nin, jer Ā»snage U Dinari sa pojaÄanjima iz Hercegovine suviÅ”e su slabe da bi se
upustile u odluÄujuÄu bitku protiv komunista bez uÄeÅ”Äa CrnogoracaĀ«.193 Oko tog
pitanja posebno se angaÅ£irao JevÄeviÄ. Kod Talijana nije uspio isposlovati da se
Äetnici iz Crne Gore zajedno transportiraju s onima iz Hercegovine. To nije uspio ni u
kasnijim pokuÅ”ajima.194 Ubrzo se, meÄutim, ispostavilo da je u Rimu donesena
odluka da se ne dopusti dolazak novih ÄetniÄkih jedinica na spomenuto podruÄje.
Poslanik NDH u Rimu PeriÄ dobio je 25. sijeÄnja 1943. obavijest od talijanskog ministra Pietromarchija da je izdan nalog Ā»kojim se opozivlje odluka Superslode, da
se crnogorski Äetnici upute u HrvatskuĀ«. Talijanski poslanik u Zagrebu prenio je
iduÄi dan tu obavijest PaveliÄu.195 Isti dan je veÄ o tome bio od JevÄeviÄa
obavijeÅ”ten i OstojiÄ. On je javio MihailoviÄu da je Ā»iznenadno po nareÄenju iz Rima
obustavljen u opÅ”te dolazak CrnogoracaĀ«., Izrazio je miÅ”ljenje da je to uÄinjeno Ā»pod
presijom NemacaĀ«.l96 Ta je ocena bila na mjestu. U Rimu su se poÄetkom sijeÄnja
sastali Roatta i njemaÄki komandant za Jugoistok general Alexander Lƶhr. Tom
prigodom Lƶhr je upoznat s prijedlogom Talijana o razoruÅ£anju Äetnika, na Äemu su
upravo Nijemci inzistirali. Roatta je iznio podatke o brojnom stanju i disklokaciji
Äetnika kojih je pod talijanskom komandom bilo ukupno 19.000. Od toga se 3000
nalazilo duÅ£ Å£eljezniÄke pruge Ogulin-Vrhovine, 8000 na podruÄju izmeÄu Knina i
GraÄaca, a 8000 u Hercegovini. Talijani su predlagali da se postupno razoruÅ£avaju ÄetniÄke grupe, Å”to Äe reÄi da su zapravo izbjegavali to pitanje.197 U razgovoru Å”to ga
je imao uskoro zatim s PaveliÄem, Roatta je izjavio da Äe Ā»privremeno da odustane
od, daljnjih mera evakuacijeĀ« talijanskih trupa. IznoseÄi isti podatak kao i Lƶhru o
brojnom stanju Äetnika, on je u specifikaciji te brojke konstatirao da se od 11.000
Äetnika na podruÄju Dalmacije i Like, 3000 odnosi na one koji su doÅ”li iz
Hercegovine, a ostali su domaÄi.198 U pismu koje je potom uputio Ministarstvu
vanjskih poslova NDH, Roatta je konstatirao da je ÄetniÄka grupacija iz Hercegovine
doÅ”la Ā»uz prethodno odobrenje PoglavnikaĀ«, a da Ā»joÅ” nijedna crnogorska formacija
nije preÅ”la na teritoriju ArmijeĀ«.199
komandom Pavla ÄuriÅ”iÄa. Bilo je predviÄeno da te jedinice operiraju u zapadnoj Bosni kao Äetvrti ÄetniÄki korpus. Prema MihailoviÄevom podatku, radilo se ukupno o oko 4000 Äetnika. (Isto, 43).
193 Isto, 68. .
194 U pismu upuÄenom MihailoviÄu, 18. 11943, JeviÄeviÄ je obavjeÅ”tavao da mu je Ā»saopÅ”tila vrhovna talijanska komanda, da je dovrÅ”en veliki plan o generalnom napadu na partizane u kom Äe da uÄestvuju talijanske, nemaÄke, hrvatske trupe i naÅ”e snage u saradnji sa talijanskim. Na moje pitanje potvrdili su mi, da ima izgleda da u toj operaciji uzmu uÄeÅ”Äe i crnogorske trupeĀ«. (Isto, 77-78). RijeÄ je o najavljivanju Äetvrte ofenzive.
195 AH, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20; AH, NDH, MVP, kut. 8, pismo Perica LorkoviÄu, 27. I 1943. 196 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 161. 197 Isto,1039-1040.
198 Isto, 1023, izvjeÅ”taj njemaÄkog poslanika u NDH Siegfrida Kaschea, 11. I 1943. U pregledu bbrojnog stanja Äetnika (MVAC) po garnizonima u Dalmaciji, 15.11 1943, komandama Osamnaestog korpusa je iznijela podatak da se na podruÄju korpusa nalazi 5009 domaÄih Äetnika (Strmica, Bos. Grahovo, GraÄac, Zrmanja, Krupa, PaÄene, Kosovo, Vrbenik, GolubiÄ, Å¢itniÄ, Knin) i 2807 iz Hercegovine (Plavno, Kosovo, GolubiÄ, Strmica, Knin). Posade MVAC-a , sastavljene od Hrvata nalazile su se u Dicmu, Bisku, Trilju-KoÅ”utama i Obrovcu (ukupno 321). (NOB u Dalmaciji, zbornik dok., knj. 5, 481-482). Prema podatku koji daje ÄujiÄ, Ā»naoruÅ£ane snage Dinarske oblasti iznose 4.200 boracaĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 296).
199 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 5, 371-374.
156
U svakom sluÄaju, oduljeno Äekanje Äetnika iz Crne Gore i spoznaja da oni zapravo neÄe ni doÄi, onespokojili su BaÄoviÄa i druge ÄetniÄke rukovodioce. BaÄoviÄ se zalio MihailoviÄu da neÄe viÅ”e moÄi Äekati i da se osjeÄaju Ā»prevareniĀ« i Ā»izdaniĀ«. Krivicu za nedolazak crnogorskih Äetnika pripisivao je i MihailoviÄu, a s druge strane Å£alio se na slab moral domaÄih Äetnika. On je prijetio da neÄe viÅ”e nimalo Äekati i da Äe pokuÅ”ati sa svojom grupacijom da se probije natrag u Hercegovinu.200 MihailoviÄ je nastojao da BaÄoviÄ i dalje ostane, obeÄavajuÄi da ne odustaje od planirane akcije, dapaÄe, da se razmiÅ”lja i o operaciji Ā»moÅ£da joÅ” Å”ireg obimaĀ«. Ako bi se Äetnici iz Hercegovine povukli, zakljuÄuje on, Ā»Dinarci bi bili izgubljeniĀ«. On je zamiÅ”ljao da se izvede jedna samostalna operacija protiv snaga NOP-a, Ā»ali sad preko ÄajniÄa i dalje kroz BosnuĀ«. PredviÄao je da se ta operacija izvede u dvije faze: Ā»Prva faza uniÅ”tavanje sovjetske republike. Druga faza gonjenje u celoj Bosni, Lici i Kordunu i definitivno uniÅ”tavanjeĀ«. MihailoviÄ je isticao da su Talijani Ā»za sada onemoguÄili prelaz Crnogorcima, pod izgovorom da je sovjetska republika pred uniÅ”tenjem, i da Crnogorci nisu potrebniĀ«.201 MeÄutim, OstojiÄ je imao veÄ sasvim suprotno miÅ”ljenje, koje je izrazio MihailoviÄu ovim rijeÄima: Ā»Zbog nastupajuÄih dogaÄaja moramo se pomiriti sa Äinjenicom da je sad nemoguÄe ostvariti naÅ” plan za tuÄenje komunista na Marievom (BirÄanin, op. F.J.B.) terenu, sem ukoliko ih IÅ”tvan (BaÄoviÄ, op. F.J.B.) zakaÄi pri povratkuĀ«. Zagovarao je kao kompenzaciju poduzimanje operacije u SandÅ£aku i Crnoj Gori, s ciljem da se Ā»definitivno likvidirajuĀ« Muslimani, crnogorski separatisti i komunisti.202
Äetnici su ipak sudjelovali u dvije vojne operacije koje su zajedno s Talijanima poduzete protiv partizanskih snaga. Prva operacija je poduzeta 25. sijeÄnja u pravcu Vrlike, s ciljem da se izvrÅ”i Ā»ÄiÅ”Äenje podinarske oblasti od komunistaĀ«. Prema planu operacije, Ā»ÄiÅ”Äenjem ove zone od komunista uniÅ”tava se glavni komunistiÄki oslonac za celu Dalmaciju: onemoguÄava se svaka njihova akcija i propaganda ne samo na ovoj teritoriji nego na teritoriji cele DalmacijeĀ«. Ujedno bi se oslobodile Ā»od partizanskog pritiska sve suho putne i Å£eljezniÄke komunikacije na ovoj teritorijiĀ« i presjekle Ā»partizanima sve veze izmeÄu Dalmacije i BosneĀ«.203 Talijani su bili zainteresirani za izvoÄenje te operacije, smatrajuÄi je kao Ā»generalnu probu stvarnih moguÄnosti grupe BaÄoviÄĀ«.204 U operaciji su, kako konstatira ÄujiÄ, sudjelovali Ā»uglavnom Hercegovci i Dinarci, pomognuti slabijim Italijanskim delovimaĀ«, a cilj joj je bio da se nakon njena zavrÅ”etka Ā»pristupi organizaciji osloboÄene teritorijeĀ«. MeÄutim, ta operacija nije provedena do kraja, Ā»jer su komunisti, u meÄuvremenu, veoma jakim snagama napali i okupirali Strmicu, GolubiÄ, Plavno i Radljevac, te je operacija morala biti prekinutaĀ«.205
200 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 67-68, radiogram MihailoviÄu 11. I 1943.
201 Isto, 139-141, radiogrami OstojiÄu, 28. I 1943. MihailoviÄ je traÅ£io od OstojiÄa da obavijesti BaÄoviÄa
da su ÄetniÄke snage veÄ u pokretu Ā»bez obzira na Italijane i da on to Äuva u najveÄoj tajnosti, a da on mora
ostati tamo sa DinarcimaĀ», tj. da se ne vraÄa u Hercegovinu. (Isto).
202 Isto, 162-163, radiogram MihailoviÄu, 29.1 1943.
203 Isto, 52-58; NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 730-735, zapovijest
komandanta Å taba operativnih jedinica Dinarske oblasti majora Miodraga P. PaloÅ”eviÄa.
204 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/3, 52-55. 205 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 296-297, ÄujiÄev izvjeÅ”taj 28. II 1943. IvaniÅ”eviÄ
157
Druga operacija, koju su Talijani organizirali s Äetnicima, poduzeta je u pravcu
Like. Bio je to zapravo dio opseÅ£nijih operacija koje su od 20. sijeÄnja 1943.
poduzele njemaÄke i talijanske oruÅ£ane snage, te snage NDH na podruÄju Korduna,
Banije, Bosanske krajine i Like, tj. u prvoj etapi Äetvrte ofenzive. ÄetniÄko vodstvo
je pridavalo osobito znaÄenje toj operaciji, raÄunajuÄi na moguÄnost da se te snage
teritorijalno proÅ”ire i potvrde kao vaÅ£an dvojni faktor. U proglasu Å”to su ga 10. veljaÄe objavili Ā«Narodu Bosne, Like i DalmacijeĀ«, komandanti operativnih
ÄetniÄkih trupa (MihiÄ, ÄujiÄ, BaÄoviÄ, IvaniÅ”eviÄ), ovim su rijeÄima izrazili
znaÄenje te operacije: Ā»PoÅ”to smo oÄistili Srbiju, Crnu Goru i Hercegovinu, doÅ”li
smo Vam u pomoÄ da razbijemo Å£alosne ostatke komunistiÄke meÄunarodne,
zlikovaÄke bande (. . .) Petnajest hiljada Äetnika do zuba naoruÅ£anih napada sa raznih
strana i uniÅ”tava na svom istoriskom pohodu sve Å”to pokazuje otporĀ«. ObraÄujuÄi se
onima koji su stupili u NOP, ÄetniÄki komandanti su apelirali na njih da poubijaju
politiÄke komesare i da stupe u ÄetniÄke redove.206
Cilj operacije je bio da se zaposjedne podruÄje Srbske doline. Prema ÄujiÄevim
rijeÄima, to bi znaÄilo da se ÄetniÄke snage spoje s divizijom Ā»SassariĀ« i tako stvore
neprekidnu frontu, koja bi prisilila partizanske snage da se sudare s Nijemcima.
MeÄutim, kako navodi ÄujiÄ, Talijani su zahtijevali od Äetnika napuÅ”tanje Srbske doline, koju su uskoro i sami morali napustiti zbog prodora partizana.207 Time je
otpadala i moguÄnost daljeg proboja grupacije hercegovaÄkih Äetnika preko Bos.
Grahova i GlamoÄa, s ciljem da se kopnenim putem, na Äemu je posebno inzistirao
MihailoviÄ, vrate u Hercegovinu. S druge strane, spomenuta je operacija joÅ” viÅ”e
utjecala na pogorÅ”anje meÄusobnih odnosa ÄetniÄkih rukovodilaca, posebno ÄujiÄa i
BaÄoviÄa. BaÄoviÄ je predbacivao ÄujiÄu da je borbena spremnost njegovih snaga
vrlo slaba i da se moÅ£e govoriti o Ā»najviÅ”e o 1500 ljudiĀ«, a ne oko 6000 kako se raÄunalo.208 Prema ÄujiÄevoj ocjeni, Äetnici koji su doÅ”li iz Hercegovine jos su viÅ”e
pogorÅ”ali situaciju u sjevenoj Dalmaciji, poglavito zbog pljaÄke po selima. Ā»Jedan
deo HercegovaÄkih stareÅ”inaĀ«, prema njegovoj oceni, Ā»ili nije
(pseud. KataniÄ) se obratio generalu Spigu s molbom, Ā»da iz Splita, Å ibenika ili Zadra uputi pojaÄanje radi pruÅ£anja pomoÄiĀ« te da naredi bombardiranje okolice Strmice iz zraka. (NOB u Dalmaciji. zbornik dokumenata, knj. 5, 413). Komanda Osamnaestog korpusa naredila je Äetnicima da se vrate iz VrliÄke krajine, a u Knin je upuÄen jedan bataljon divizije Ā»BergamoĀ«. (Isto, 417-418). Deblokada Strmice je zapoÄela 28.1, a 29.1 dijelovi Druge proleterske divizije su se povukli prema sjeveru. (Isto, 423, 426).
206 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 175. 207 Isto, 297-299.
208 U izvjeÅ”taju MihailoviÄu, 15. 1 1943, BaÄoviÄ je pisao: Ā»Situacija u ovim krajevima mnogo je teÅ£a i mnogo kritiÄnija nego Å”to smo mogli da pretpostavimo iz izveÅ”taja koji su nam bili stavljeni na raspoloÅ£enje. Ona je nastala, uglavnom, zbog toga Å”to kod ovdaÅ”njeg naroda nije dovoljno razvijena nacionalna svest te su komunistiÄke ideje naiÅ”le na plodno zemljiÅ”te. Dosta veliki broj ljudi ovde nije naÄisto ko ce pobediti: Äetnici ili komunisti i zbog toga pokuÅ”avaju, na sve moguÄe naÄine, da budu u dobrim odnosima i sa jednima i sa drugima. Ta kolebljivost koja se opaÅ£a na svakom koraku, stvorila je veliku pometnju i u redovima ovdaÅ”njih Äetnika tako da Äovek nije siguran da neka jedinica, u toku borbe, ne preÄe na protivnu stranu. Prema podacima koje sam ovde dobio veÄ je oko 1.500 ljudi prebeglo na stranu komunista, tek Å”to su primili puÅ”keĀ«. (Isto, 61). U pismu MihailoviÄu, 18. I 1943), JevÄeviÄ daje ovu ocjenu: Ā«Dinarska divizija, odnosno Severna Dalmacija stoji najslabije. Srpske mase duboko infiltrirane komunizmom. Nesigurni dobrim delom i naoruÅ£ani Äetnici. Najpouzdanija snaga izbeglice iz po partizanima osvojenih delova Like i Zapadne BosneĀ«. (Isto, 73).
158
shvatio svoju ulogu i zadatak u ovim krajevima, ili je zlonamerno, ili iz liÄnih raÄuna,
radio suprotno od onoga Å”to je trebao da radiĀ«.209 JevÄeviÄ se Å£alio MihailoviÄu da je
Ā»strahovit antagonizam izmeÄu pokrajinskih voÄa Like i Bosne i Dalmacije sa druge
strane. Kod Å”efova otsustvo Å”irokih pogleda. Svim akcijama dominiraju liÄni prestiÅ£,
lokalni interes i kaprisiĀ«.210 Ta je podvojenost doÅ”la do izraÅ£aja u pretstavci koju su
namijenili MihailoviÄu, a predali JevÄeviÄu, u sijeÄnju 1943. predstavnici ÄetniÄkih
jedinica Bosanske krajine. Glavni nosioci te akcije bili su Mane RokviÄ i Branko BogunoviÄ. Predstavka je u prvom redu bila uperena protiv ÄujiÄa kao komandanta
Dinarske divizije. Prema njihovu glediŔtu, ta divizija nije u cjelini osposobljena da se
bori protiv partizana, jer nema dovoljno boraca i Ā»jer Dalmatinski Äetnici nisu bili
dovoljno pouzdaniĀ«. Oni su predloÅ£ili JevÄeviÄu da se organizira borba protiv
partizana u Lici i zapadnoj Bosni i da se u tom cilju formira GrmeÄko-klekovaÄki
korpus.211 TakoÄer su predloÅ£ili da se BaÄoviÄ imenuje za komandanta ÄetniÄkih
operativnih jedinica Bosne i Hercegovine, a da politiÄki predstavnik bude
JevÄeviÄ.212 Prema ÄujiÄevoj ocjeni, njih dvojica su i stajali iza Äitave akcije, kako
bi, meÄu ostalim, ostvarili svoje ambicije.213 Bio je to zapravo dio Å”ire Ā»zakulisne
borbe za vlastĀ«, kako je IvaniÅ”eviÄ obavjeÅ”tavao MihailoviÄa, a koja je poÄela odmah
nakon BirÄaninove smrti, 3. veljaÄe 1943. Ā»Ta borba u kojoj uÄestvuju svi
komandanti i nacionalni povjereniciĀ«, zalio se IvaniÅ”eviÄ, Ā»vodi se tajno i zakulisno. Ovih dana dostigla je vrhunac. TetkiÄima (Talijani, op. F.J.B.) je poznata ova borba,
ali oni je raspiruju svesni da smo bezopasni kad smo nesloÅ£ni i pocepaniĀ«.214
Svakako su i ti momenti utjecali na sve veÄu demoralizaciju u ÄetniÄkoj grupaciji
Å”to je doÅ”la iz Hercegovine i na Å£elju za povratak. RijeÄ je poglavito o prisilno
mobiliziranom ljudstvu, koje je napustilo svoje domove i obitelji, suoÄivÅ”i se sa
sasvim novom situacijom na podruÄju na koje je doÅ”lo. Razvoj dogaÄaja sve je viÅ”e
utjecao na dezorijentaciju u redovima Äetnika. Na osnovi izvjeÅ”taja od BaÄoviÄa i
drugih, MihailoviÄ je zakljuÄivao da bi bilo pogodnije da se hercegovaÄki Äetnici
vrate. Polazio je od procjene situacije da su partizanske snage potisnute iz Bosanske
krajine i dijela Like, te da Äe se u daljnjim borbama protiv njih angaÅ£irati u prvom
redu Talijani, prvenstveno zainteresirani za Dalmaciju, a njima Äe pomagati ÄujiÄ.
Svjestan da se organiziranje povratka Äetnika u Hercegovinu ne moÅ£e izvrÅ”iti neovisno o
209 Isto, 300.
210 Kao u bilj. 208. .
211 U Kninu je 26. II 1943. odrÅ£ana skupÅ”tina ÄetniÄkih Ā»vojnih delegata i civilnih predstavnikaĀ« s podruÄja Bos.
Grahova, Drvara i Bos. Petrovca. ZakljuÄeno je da se formira spomenuti korpus, a za komandanta je izabran Äuro PleÄaÅ”.
ZakljuÄeno je takoÄer Ā»da se odmah povedu pregovori sa hrvatskim civilnim i vojnim vlastima za Å”to teÅ”nu saradnju,
meÄusobnog pomaganja i zajedniÄku borbu. protiv partizanskih pljaÄkaÅ”kih hordiĀ«. Izabrani su Ā»opunomoÄeniciĀ« za
pregovore. (AH, ÄA, kut. 1).
212 AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 51/4. U predstavci se iznosi podatak da u sastavu Dinarske divizije ima oko 700
Äetnika s podruÄja Bos. Grahova i Bos. Petrovca.
213 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 301. U radiogramu MihailoviÄu, 28. III 1943, ÄujiÄ se Å£ali da su se
BogunoviÄ i RokviÄ povukli iz Bos. Grahova u Knin i time Ā»onemoguÄili nasu akciju u Bosni i vezu sa DrenoviÄem. - U
vezi njihovog osnivanja Bosanskog korpusa sa PleÄaÅ”em proglaÅ”uju otcepljenje od Dinarske oblasti i odbijaju da izvrÅ”e
moja nareÄenja ÄekajuÄi povratak PleÄaÅ”aĀ«. (Isto, 558).
214 Isto, 246, radiogram od 20. II 1943.
159
Talijanima, MihailoviÄ je intervenirao da JevÄeviÄ Å”to prije poradi kod njih za
poduzimanje te akcije.215 MihailoviÄ se ponovo zanosio i poduzimanjem veÄe
operacije protiv snaga NOVJ, u kojoj bi vaÅ£nu ulogu trebala da odigra BaÄoviÄeva
grupacija. UpoznajuÄi MihiÄa, OstojiÄa i BaÄoviÄa sa svojim planom, MihailoviÄ je
polazio od ocjene da su partizani Ā»potuÄeni i napustili sovjetsku republikuĀ«, te se
kreÄu prema Hercegovini. Uvjeravao ih je da se Hercegovina Ā»diÅ£e na oruÅ£jeĀ« i da Ā»Crnogorci stiÅ£u u pomoÄĀ«, te da je izvanredna prilika da se partizanske snage
potpuno uniÅ”te. U ostvarivanju zamiÅ”ljenog plana OstojiÄ bi imao zadatak da
Ā»zatvara sve pravce koji preko Neretve vode u Hercegovinu poÄevÅ”i od BjelaÅ”nice
pa na jug duÅ£ NeretveĀ«. BaÄoviÄ bi imao zadatak Ā»od kapitalnog znaÄenja za
definitivno uniÅ”tenje komunista ako bi ih napao s leÄa za vreme dok oni nastupaju
ka HercegoviniĀ«, gdje bi Ā»pretrpeli odsudan porazĀ«. IstiÄuÄi da je za BaÄoviÄev
udar Ā»najbolji pravacĀ« Livno-Duvno-Jablanica, MihailoviÄ je zahtijevao da Jev-
ÄeviÄ kod Talijana Ā»uÄini sve da olakÅ”a ovaj pokretĀ«, pa Ā»legalno ili ilegalno treba
ovu akciju izvrÅ”itiĀ«, jer Ā»udar u leÄa bio bi komunistima strasanĀ«.216 U vezi s
izvrÅ”enjem zamiÅ”ljenog plana, ÄetniÄki predstavnici su osobito inzistirali kod
komande Osamnaestog korpusa u Splitu da se odobri povratak ÄetniÄke grupacije
kopnenim putem. Talijani su bili viÅ”e skloni da se povratak organizira morem. Ipak je na kraju dogovoreno da se povlaÄenje izvede pravcem preko Imotskog, Å irokog
Brijega i Mostara.217 BaÄoviÄ je na Äelu svoje grupacije prebaÄen vlakom s
kninskog podruÄja 27. veljaÄe do Solina, a odatle do Dicma, nastavivÅ”i kretanje
pravcem Trilj-Šestanovac-Zagvozd-Imotski-PosuŔje i dalje.218 Na tom putu
Äetnici su provodili Å£estoki teror nad stanovniÅ”tvom. U proglasu Ā»StanovniÅ”tvu
Hercegovine i IstoÄne Bosne!Ā«, koji je u povodu povratka Äetnika u Hercegovinu
objavio JevÄeviÄ, teÅ£ilo se Ā»tromeseÄni pohodĀ« Äetnika oznaÄiti Ā»kao najlepÅ”i
primer junaÅ”tva, poÅ£rtvovanosti, pregalaÅ”tva, izdrÅ£ljivosti i svih ostalih vojniÄkih
vrlinaĀ«.219 Kako se vidi, ta je konstatacija bila u potpunoj suprotnosti s prikazanim
zbivanjima.
PojaÄani ÄetniÄki teror
Teror je bio sve znaÄajnija komponenta vojno-politiÄkog djelovanja Äetnika.
Sve se viŔe Ŕirio i postajao sve raznolikiji, ovisno o tome na koga je bio usmjeravan.
Na podruÄju Hrvatske prvenstveno se temeljio na opravdanosti borbe za spas srpskog stanovniÅ”tva. Najprije je parola o bioloÅ”koj obrani Srba bila usmjerena
poglavito protiv ustaŔkog reţima, koji je provodio masovni teror nad srpskim
stanovniÅ”tvom. Zatim je, s jaÄanjem i Å”irenjem njegove druÅ”tveno-politiÄke osnove,
i narodnooslobodilaÄki pokret svrstan U glavne neprijatelje srpskog naroda i u silu
koja prijeti njegovu bioloÅ”kom opstanku. ÄetniÄka propaganda je zbog toga
pripadnike NOP-a srpske nacionalnosti oznaÄavala izdajnicima i otpadnicima
srpskog naroda. U Hrvatskoj je na taj
215 Isto, 211, radiogram OstojiÄu, 11. II 19.43. 216 Isto, 215-216, radiogram 19. II 1943. 217 Isto, 255, radiogram IvaniÅ”eviÄa MihailoviÄu, 24. II 1943. 218 Isto, 341,377,427,433,436. Usp. i E g i Ä, Ā«Deveta dalmatinska divizijaĀ«, Zbornik IHRPD, sv. 3,
Split 1975, 179-181. 219 AIHRPH, NG, kut. 430, f. 6.
160
naÄin ÄetniÄki teror obuhvaÄao ne samo hrvatsko stanovniÅ”tvo i pripadnike NOP-a,
bez obzira na njihovu nacionalnost, nego sve vidljivije i srpsko stanovniŔtvo zbog
odbojnosti i otpora prema Äetnicima. Pokazat Äe se to sve viÅ”e u pojedinim vojnim
akcijama Äetnika u kojima se ubijalo, klalo, palila sela i pljaÄkalo. Pozivanje na
osvetu isticano je kao glavno geslo svih akcija bez obzira na koga se teror odnosio.
U toku 1942, posebno od jeseni, ÄetniÄki teror je u pojedinim podruÄjima
Hrvatske sve vidljivije dolazio do izraÅ£aja, poprimajuÄi u pojedinim momentima masovne oblike. On se gotovo redovito provodio u akcijama koje su organizirane
zajedno s talijanskim okupatorom, tako da je zapravo bio pod njegovim okriljem.
Intervencije Talijana u pojedinim momentima u cilju suzbijanja ili smanjivanja
ÄetniÄkog terora nisu imale presudniji utjecaj. One su gotovo redovito bile iz
formalnih razloga i dolazile naknadno.
Od proljeÄa 1942. u pojedinim vojnim akcijama Äetnika i Talijana u
sjevernoj Dalmaciji, Lici, Gorskom kotaru i Kordunu, sve su ÄeÅ”Äe paljena sela,
pljaÄkalo se i ubijalo. Osobito su na udaru bili aktivisti NOP-a i njihove porodice.220
Posebno se htjelo zastraŔiti stanovniŔtvo, Ŕto se poglavito odnosilo na srpska sela. U
proglasu Å”to ga je poÄetkom prosinca 1942. namijenio stanovniÅ”tvu Like i zapadne
Bosne, u svojstvu Ā»komandanta pokrajine i Dinarske oblastiĀ«, ÄujiÄ je naredio svim
ÄetniÄkim jedinicama da Ā»okupiraju sva sela i gradove i preuzmu svu vlast u svoje ruke - zavodeÄi preke vojniÄke sudoveĀ«. Prijetio je - sva naselja koja pruÅ£e otpor,
ÄetniÄke jedinice Ā»uniÅ”tiÄe do temeljaĀ«, bila srpska ili hrvatska.221
220 Npr. u vojnoj akciji, koju su poduzeli na podruÄju kotara GraÄac u srpnju 1942, Äetnici i Talijani su spalili veÄi broj sela i opljaÄkali ih. (AH, ZKRZ-zh-872/45). Na podruÄju PlaÅ”Äanske doline Ā»Äetnici su, gdje god su mogli, pljaÄkali i ubijali Hrvate, posebno pristane NOB-e. Tako su ubili Ivana Å ebelja iz Glibodola, oca devetero djece, Miju MesiÄa iz Lipca, Miju FertiÄa i njegovu Å£enu, inÅ£injera Å ariÄa iz PlaÅ”kog, inÅ£injera Denisova iz DreÅ£nika. VeÄinu ubistava i pljaÄki izvodili su maskirani partizanskim kapama kako bi svoje zloÄine prikazali kao djelo partizana. PoÄetkom septembra 1942. godine nalaze se u akcijama zajedno s Talijanima u selu Ponikve i okolini, gdje su zapalili i opljaÄkali 96 srpskih kuca. Svako uÄinjeno ÄetniÄko zlodjelo narod je PlaÅ”Äanske doline preko zborova, sastanaka i pojedinaÄno oÅ”tro osuÄivao. Otvoreno su nazivani ustaÅ”ama broj dva. Svoja zlodjela Äetnici su Äesto opravdavali kako su ih na to prisilili Talijani izraÅ£avajuÄi Å£aljenje Å”to su popalili srpske kuÄe, ali da su zato popalili viÅ”e hrvatskihĀ«. (L i v a d a, Ā»Kotarski komitet KPH Slunj, juli 1942-juli 1943. godineĀ«, Druga godina NOR-a, 199-200). Niz podataka o ÄetniÄkom teroru na tim podruÄjima donosi se u: B u k v i Ä, n. dj.: Prva godina NOR-a, n. dj.; Druga godina NOR-a, n. dj.; R a j no v i Ä, n. dj.; PlaÅ”Äanska do/ina i okolica u NOR-u, n. dj.; G i z d i Ä, Dalmacija 1942, n. dj.; Isti, Dalmacija 1943, n. dj.; Zbornik IHRPD,
sv. 42 n. dj. 221 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 5, proglas 5. XII 1942. Å tab Dinarske divizije objavio je 7. XII 1942.
posebno upozorenje Srbima i Srpkinjama sela Topolje, Kninsko Polje, Biskupija, PolaÄa, QrliÄ, Markovac, GlavaÅ”, Peulj, NuglaÅ”ica, Bastasi, Srbice, SajkoviÄ, Gubin, Kazanci, Prove i Äaprazlije. U njemu se stanovnicima prijeti dolaskom Ā»osamnajest hiljada naÅ”e brace Äetnika iz Crne Gore i HercegovineĀ«, koji dolaze Ā»od Mostara preko Konjica, Prozora, Livna, GlamoÄa, Rora i Grahova u pravcu vaÅ”ih selaĀ«. StanovniÅ”tvo se upozorava da ove ÄetniÄke jedinice Ā«Ne Å”tede, niti Äe poÅ”tedeti sela i gradove na koje naiÄu, a koji im budu dali otporĀ«; zahtijeva se da se Ā»zalutaliĀ« prikljuÄe Dinarskoj ÄetniÄkoj diviziji. (AIHRPH, NG, kut. 431, f. 2).
Äujic je 20. IV 1943. izdao naredbu o poduzimanju represalija prema stanovnicima sela Kanjane (opÄina DrniÅ”), zbog toga Å”to su otkazali posluÅ”nost komandantu Kosovske brigade. ÄujiÄ ih kaÅ£njava iskljuÄenjem iz ÄetniÄke organizacije i Ā«iz opÅ”te zajednice iz sastava Srpskog narodaĀ«, te ih prepuÅ”ta Ā»na milost i nemilost naÅ”ih neprijateljaĀ«. Naredio je da se istodobno obavijesti Ā»Italijanske i Hrvatske vlasti da selo Kanjane ne pripada pod zaÅ”titu Dinarske ÄetniÄke Oblasti, niti se smatraju Srbima, te prema pomenutom selu neka preduzmu mere kakove god Å£eleĀ«. (Zbornik dokumenata NOB-a, XIV/2, 620-621).
11 Äetnici u Hrvatskoj 161
U borbi protiv ÄetniÄkog terora, organi NOP-a su ga u prvom redu u politiÄkim
akcijama nastojali razotkriti. U vezi sa situacijom u sjevernoj Dalmaciji, u proljeÄe
1943, Pokrajinski komitet je izvjeÅ”tavao Centralni komitet KPH ovim rijeÄima:
Ā«Äetnici vrÅ”e strahoviti teror i nad pravoslavnim stanovniÅ”tvom. PljaÄkaju, hapse,
ubijaju, i odvode masovno ljude u njihov koncentracioni logor u Kosovo (kod
Knina), koji je narod prozvao drugim Jasenovcem. Ono isto Ŕto Talijani rade u
Primorju, to Äetnici rade oko Knina. Mi smo skrenuli paÅ£nju O. K. Knin, da pojaÄaju rad u masama na produbljivanju mrÅ£nje od strane naroda prema Äetnicima i da
iskoriste ovu situaciju za podizanje pravoslavnog stanovniŔtva na aktivnu oruţanu
borbu protiv ÄetniÄkih zvjerstavaĀ«.222 Nije se odustajalo ni od odreÄenih represivnih
mjera ako su se one pokazale efikasne u spreÄavanju Å”irenja ÄetniÄkog terora.223
Poseban odjek je imao teror Äetnika nad hrvatskim stanovniÅ”tvom u Dalmaciji,
od jeseni 1942. do proljeÄa 1943. RijeÄ je o pokoljima u selima Dalmatinske zagore.
U spomenutoj operaciji Ā«AlbiaĀ«, krajem kolovoza i poÄetkom rujna 1942. na
podruÄju Biokova, u kojoj je, uz Talijane, sudjelovala i veÄa grupa Äetnika iz
Hercegovine, izvrÅ”en je teror u nizu hrvatskih sela izmeÄu LjubuÅ”kog i Vrgorca.
Sami Äetnici navode da je njihova Ā«kaznena ekspedicijaĀ» tada Ā«potpuno uniÅ”tilaĀ« 17
sela. BaÄoviÄ je u prikazu te akcije, medu ostalim, konstatirao: Ā«NaÅ”i Äetnici ubijali
su sve muÅ”karce od 15 godina na viÅ”e. Å¢ene i deca ispod 15 godina nisu ubijana. 17 sela je potpuno spaljenoĀ«.224 Prema izvjeÅ”taju Å£upe Cetina u OmiÅ”u, Äetnici su tom
prilikom u selu RaÅ”Äani ubili 37 osoba, u Å£upi Biokovskoj 2 osobe, u selu Kozice 63
osobe, u selu Dragljane 41 osobu. Spaljeno je nekoliko stotina kuÄa i izvrÅ”ene velike
pljaÄke. UstaÅ”ki organi su se zalili na drÅ£anje Talijana, koji su bili u blizini ali nisu
intervenirali.225 Krajem rujna i poÄetkom listopada 1942. Äetnici su izvrÅ”ili nove
pokolje u Dalmatinskoj zagori. Radilo se o novoj oruţanoj akciji, koju su organizirali
Talijani radi ÄiÅ”Äenja partizanskih sela. U akciji je sudjelovalo 120-130 Äetnika pod
imenom MVAC-a, koji su najprije dovedeni iz Knina u Split a zatim prebaÄeni u
OmiÅ”. RijeÄ je o ÄetniÄkoj grupi na Äelu s RokviÄem.226 Prema podacima Å£upe
Cetina, iz OmiÅ”a je glavnina Äetnika krenula u akciju u pravcu sela Gata, u kojima je
1. listopada izvrÅ”en masovni pokolj. Zatim su Äetnici istog dana izvrÅ”ili pokolje u
selima Naklice, Äislo, Ostrvica i ZveÄanje. Svi su ti pokolji bili popraÄeni paljenjem brojnih kuÄa i pljaÄkom. Dva dana kasnije uslijedili su pokolji, paljenja i pljaÄka u
222 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 6. 116, izvjeÅ”taj od 17. V 1943. 223 U izvjeÅ”taju Centralnom komitetu KPH, 8. IX 1942, OK KPH za Liku je u vezi s borbom protiv Äetnika, medu ostalim, pisao: Ā«Pokazale su se efikasnima i mjere, konfiskacije Äitave imovine i tjeranja familija onih ÄetniÄkih bandita, koji su pobjegli u 'Å£icu'. (...) Konfiskacija imovine i protjerivanje familija Äetnika poduzeto je po svim mjestima naÅ”e osloboÄene teritorijeĀ«. (AIHRPH, KP-12/311).
224 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 614-615.
225 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 4, 672-682 Usp. G i z d i Ä, Dalmacija 1942, n. dj.,
496 i N e d j e l j k o K u j u n d Å£ i Ä, Imotska krajina u narodnooslobodilaÄkoj borbi 1941-1945, Imotski
1981, 145-146.
226 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 4, str. 11. RokviÄ, prema rijeÄima ÄujiÄa,
na zahtjev Talijana, Ā«poduzeo je akciju protiv hrvatskih sela izmeÄu Splita i Klisa k Sinju. Kako je u
izgledu bila dobra pljaÄka, uspio je da sakupi 120 boraca sliÄnih njemu - sve aramije - i poÄe u akciju.
Kako je kasnije sam priÄao i otvoreno se hvalio, uspio je da popali 18 hrvatskih sela i da pobije say narodĀ«.
( G i z d i Ä, Dalmacija 1942, n. dj., 586).
162
selima Dugopolje, Kotlenice, Srijane i Dolac Gornji. Identificirano je ukupno 120
osoba, veÄinom staraca, Å£ena i djece.227 I sami organi NDH konstatirali su da bi ti
pokolji bili i veÄi da nije bilo intervencije partizana. Ā»ProtukomunistiÄkaa milicijaĀ«,
navodi se u izvjeÅ”taju Å¢upske redarstvene oblasti u OmiÅ”u, Ā»vjerojatno bila bi i dalje
vrÅ”ila sliÄna djela, ali na povratku iz Ostrvice u selu Gatima saÄekali su ih partizani,
koji su prispjeli iz planine Mosor i dali im otpor, tako da su milicionari morali se
povuÄi u pravcu OmiÅ”a, a na mjestu su ostavili mnogo plijena, kojeg su bili opljaÄkali po selima. Isti plijen partizani su neÅ”to uzeli za sebe a neÅ”to su natrag vratili
seljacima, koji su se po odlasku milicije vratili u selo. Äim je narod vidio da se vrÅ”i
ubijanje svatko po selima tko je samo mogao dao se u bjegstvo i time je mnogo manje
Å£rtava bilo. Dana 3. listopada 1942. u selu Gatima partizani uz sudjelovanje seljaka iz
sela Tugara i Dubrave pokupili su sve mrtvace, koje su mogli pronaÄi te iste pokopali
i to u groblju 45, a drugo po njivama, gdje se koji mrtvac zatekaoĀ«.228 TakoÄer
prema podacima Å£upe Cetina, Äetnici su, sudjelujuÄi u akciji Talijana u sinjskom
kotaru, Ā»radi ÄiÅ”Äenja sela od partizanaĀ« izvrÅ”ili 21. listopada pokolj, paljenje i
pljaÄku u selu BiteliÄ.229
ÄetniÄki pokolji u Dalmaciji izazvali su vrlo teÅ£ak dojam i Å”iroko ogorÄenje u
stanovniÅ”tvu. U proglasima, koje su u povodu tih dogaÄaja objavili
NarodnooslobodilaÄki odbor u Splitu i Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju, teÅ£iÅ”te je bilo na razotkrivanju stvarne uloge Äetnika, tj. na tome da su oni sluge
talijanskog okupatora, dokazujuÄi to i terorom.230 U spomenutoj oruÅ£anoj akciji na
podruÄju Vrlike, krajem sijeÄnja 1943, ubijano je stanovniÅ”tvo u pojedinim
selima.231 Teror i ubojstva vrÅ”eni su i na povratku ÄetniÄke grupacije iz
Hercegovine. PljaÄke su Äetnici vrÅ”ili u mnogim selima od Trilja dalje, te ubojstva u
pojedinim selima imotskog kotara (Grabovac, Zagvozd, LokviÄiÄi, grad Imotski,
Glavina Gornja, ProloÅ£ac Gornji, RiÄice, ProloÅ£ac Donji, Vinjani Gornji, Vinjani
Donji, Grubine, Crnogorci).232
Bili su to neki najvaÅ£niji momenti u provoÄenju ÄetniÄkog terora na pojedinim
podruÄjima u razdoblju od proleÄa 1943. godine. Taj Äe se teror, u veÄoj ili manjoj
mjeri primjenjivati i dalje, poglavito motiviran borbom protiv
227 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 4, 677-681. 228 Isto, 638, izvjeŔtaj 8. X 1942. U izvjeŔtaju PK KPH za Dalmaciju Centralnom komitetu KPH, 12.
X 1942, o tim se pokoljima govori sljedeÄe: Ā«Okupatori su u zadnje dane poÄeli primjenjivati najzverskije metode protiv narodne borbe, tj. poÄeli su paliti od reda sela i klati sve Å”to se u njima zateÄe Å£ivo. U tim zvjerstvima upotrebljuju i ÄetniÄke bande. Prvi ovoga mjeseca doÅ”lo je nekoliko kamiona Äetnika i okupatorskih vojnika u selo Gata PoljiÄke opÄine kod OmiÅ”a. Italijani su opkolili selo i onemoguÄavali da narod bjeÅ£i van, a ÄetniÄki banditi uÅ”li su u selo, stali sve redom kuÄe paliti i Å”to im je palo u ruke Å£ivo klati. Cijelo selo je izgorilo, a zaklano prema primljenim podacima 192 osobe, medu kojima najviÅ”e starci i nejaka djeca. Grozote ovoga pokolja se ne daju opisati. (. ..) Poslije ovih zvjerstava u Gatima, ÄetniÄke bande skupa sa okupatorskim vojnicima prebacile su se sjeverno od Mosora u selo Bugopolje i Kotlenice, te ista popaliliĀ«. (1sto, 58).
229 Navodi se da je ubijeno 29 osoba. (Isto, 681-682). 230 Isto, 53-54, 72-74.
231 MihiÄ je u radiogramu MihailoviÄu, 1. 111943. javio: Ā«U Kijevu i Vrlici BaÄoviÄ streljao 55 a u Maovicama i Otavicama ÄujiÄ 48 ustaÅ”aĀ«: Nije se radilo o ubijanju ustaÅ”a, nego civilnog stanovniÅ”tva. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 167).
232 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 6, 700-702; G i z d i Ä, Dalmacija 1943, n. dj., 160; K u j u n d Å£ i Ä, n. dj., 146-147. Autor navodi da su tom prilikom Äetnici u imotskom kotaru ubili 33 osobe.
11* 163
snaga NOP-a. U razliÄitim oblicima on se dosta Å”iroko manifestirao u vrijeme
brojnih borbi koje su se u pojedinim podruÄjima Hrvatske, gdje su djelovali Äetnici,
vodile u vrijeme Äetvrte i pete ofenzive.
PokuŔaji novih okupljanja
U svojoj politiÄkoj i vojnoj djelatnosti u Hrvatskoj, ÄetniÄki se pokret sve viÅ”e
suoÄavao s moguÄnosti privlaÄenja Hrvata u svoje redove. Propaganda protiv
ustaŔkog reţima i NOP-a, koja je polazila od parole o spaŔavanju srpskog naroda,
pokazuje da se ÄetniÄki pokret sve viÅ”e suoÄavao s opasnoÅ”Äu izolacije.
PoistovjeÄivanje Hrvata i ustaÅ”a, te NOP-a i ustaÅ”kog reÅ£ima, na kojim parolama je
sve viÅ”e inzistirala ta propaganda, ÄetniÄki pokret se do kraja razotkrivao kao
ekstremni srpski nacionalistiÄki pokret, koji kao takav moÅ£e pretendirati na sve uÅ£u
druÅ”tveno-politiÄku osnovu. Zbog toga su i moguÄnosti komunikacije s pojedinim graÄanskim politiÄkim grupacijama imale vrlo ograniÄene izglede. Teror, koji je i u
Hrvatskoj sve vidljivije dolazio do izraţaja, mogao je samo joŔ viŔe pridonijeti toj
Äinjenici. Zbog svega toga, u redovima onih graÄanskih snaga koje su podrÅ£avale
politiku emigrantske vlade, nije moralo da se stvara istovjetno raspoloţenje i prema
ÄetniÄkom pokretu. On je, s obzirom na razvoj dogaÄaja i pojedine situacije, u veÄoj
ili manjoj mjeri mogao biti izloţen kritici ili otklanjanju od tih snaga kao pokret koji
nije u pravom smislu rijeÄi izraz politike emigrantske vlade.
Kao sto je istaknuto, ÄetniÄki je pokret mogao posebno privuÄi paÅ£nju bivÅ”ih
proreÅ£imski orijentiranih Hrvata, aktivnih u politiÄkom Å£ivotu Kraljevine
Jugoslavije, poznatih kao Ā»jugoslavenski nacionalistiĀ« (jugonacionalisti). RijeÄ je o
malobrojnoj grupaciji, ali koju su Äinili pojedini istaknutiji i utjecajniji javni radnici,
intetektualci, na Äiji se utjecaj i osobne veze upravo i raÄunalo u novoj situaciji. Kao Å”to je konstatirano, i vodstvo NOP-a bilo je zainteresirano za mnoge pojedince iz tih
redova na liniji stvaranja NarodnaoslobodilaÄke fronte, ali u tom nisu u poÄetku
postignuti Å£eljeni rezultati. Distanciranje s njihove strane u ime Äekanja povoljnijeg
razvoja dogaÄaja, tj. izbjegavanje aktivne borbe protiv okupatora, ipak nije moglo
voditi prema ostvarivanju takve pozicije. Upravo je sve veÄa afirmacija NOP-a
utjecala i na politiÄku pokretljivost i tih elemenata, koji su poÄeli traÅ£iti odgovore na
pojedina pitanja, meÄu ostalim i na relaciji prema ÄetniÄkom pokretu. Akcija oko osnivanja NarodnooslobodilaÄkog odbora u Splitu, od poÄetka 1942,
svakako se odrazila i u dotadaÅ”njem drÅ£anju pojedinih graÄanskih grupacija u gradu.
Vidljivo je to doŔlo do izraţaja i u drţanju jugoslavenskih nacionalista. U svibnju se
pojavio letak koji je nosio potpis Ā»jugoslavenski nacionalistiĀ«, a Äiji sadrÅ£aj je bio
karakteristiÄan upravo po tome Å”to se ukljuÄio u ÄetniÄku propagandu. Letak je, naime, bio u prvom redu uperen protiv NOP-a, kojega se teÅ£i optuÅ£iti kao pokret
uperen protiv srpskog naroda i u Äijem su vodstvu ustaÅ”e. Bila je to akcija grupe koju
je vodio Silvije AlfireviÄ, predsjednik splitske Narodne odbrane, bliski BirÄaninov
suradnik. MeÄutim, sporovi oko formuliranja sadrÅ£aja tog letka pokazali su i
odreÄenu podvojenost u splitskoj grupi jugonacionalista. Nasuprot AlfireviÄu,
pojavila
164
su se i druga glediŔta oko sadrţaja letka, kao Ŕto je pitanje borbe protiv okupatora i
odnosa prema NOP-u.233
Kao odgovor na ocjene Ā»NaÅ”eg izvjeÅ”tajaĀ« o Äetnicima, posebno njihovim
akcijama u Splitu, u Hrvatskom primorju se pojavio letak Ā»RijeÄ jugoslavenskih
nacionalista PrimorjaĀ«. PozivajuÄi se na spomenuti splitski letak, autori su isticali da
su Ā»potpunoma saglasniĀ« s njegovim sadrÅ£ajem, tj. iznesenim glediÅ”tima koja
smatraju kao viastiti Ā»idejni nastavak. I tu je, dakle, doÅ”la do izraÅ£aja kampanja koja se vodila protiv NOP-a. Komunisti se optuÅ£uju za propast Jugoslavije, te se istiÄe da
se u Ā»nacionalno-oslobodilaÄkim redovimaĀ«, kako se oznaÄavaju partizani, nalaze
ustaÅ”e. U letku se iznosi prijetnja u sluÄaju da ne prestane partizanska propaganda
protiv Ā»jugoslovenskih nacionalista i ÄetnikaĀ«: Ā»Ako nas ne budu pustili na miru mi
Äemo za uzvrat objaviti njihova imena i adrese, ali ne samo partizanskih boraca i
njihovih agenata veÄ imena i adrese raznih njihovih pomoÄnika ustaÅ”a i frankovaca i
imena onih nacionalista, teroriziranih i prestraÅ”enih koji im pruÅ£aju pomoÄĀ«.
Jugoslavenske komuniste se kvalificira kao Ā»trockisteĀ«, koje vodi Kominterna, ali
koja nije Ā»nikakav organ Rusije niti SSSR-aĀ«, nego joj je sjediÅ”te u BeÄu. U letku se
propagira MihailoviÄa kao glavnog politiÄkog predstavnika snaga koje se bore za
osloboÄenje.234
Bila je to akcija proÄetniÄki orijentirane grupe u SuÅ”aku, koja se poÄela jaÄe okupljati i djelovati od proljeÄa 1942. Poticaj za to, po svoj prilici, mogla je dobiti
dolaskom GrÄiÄa, koji je vrÅ”io glavni utjecaj na daljnji rad te grupe. Prema nekim
podacima, poÄetkom svibnja osnovan je Srpski nacionalni komitet u SuÅ”aku, kojemu
je propagandna akcija davala glavni sadrÅ£aj. Na toj liniji su Äetnicima pristupili i
pojedini jugonacionalisti.235 GrÄiÄevim dolaskom svakako je oÅ£ivio rad na
propagiranju ÄetniÄkog pokreta i MihailoviÄa, a on sam je slovio i kao njegov
sluÅ£beni predstavnik. Pokazalo se, meÄutim, da su i u SuÅ”aku jugonacionalisti
poglavito imali odreÄenu distancu prema GrÄiÄevoj akciji. S njihove strane postojala
je, naime, rezerva prema pokretu koji se temelji na propagiranju velikosrpskih
koncepcija. I suradnja Äetnika s talijan
- 233 Nastanak tog letka prikazao je u svom izvjeÅ”taju MihailoviÄu, 1. III 1943, Äuro ViloviÄ, hrvatski
knjiÅ£evnik, koji je bio jedan od organizatora ÄetniÄke propagande u Splitu. On je izdavanje letka ocijenio kao Ā»prvi korakĀ«, koji je konkretno ispoljio Ā»produbljenjeĀ« odnosa meÄu-jugonacionalistima. Ā»Letak je redigovan u naroÄitoj grupi sastavljenoj od gg. direktora Silvija AlfireviÄa, Nike BartuloviÄa, dr BeroÅ”a i joÅ” nekoliko lica iz bivÅ”e uprave bivÅ”eg sokolskog druÅ”tva u Splitu. Kod same redakcije letka pokazala se teÅ”ka opreka u shvatanjima kao i u politiÄkim solucijama. Direktor AlfireviÄ stojeÄi uz Vojvodinu liniju i soluciju, upuÄivao je letak protiv ustaÅ”a, klerikalaca, a napose partizana - komunista, a uz drÅ£avnopravnu ogradu protiv aneksije i okupatora. Svi ostali jugonacionalisti u toj redakcionoj grupi gg. Niko BartuloviÄ i dr BeroÅ”, a i izvan redakcionog odbora, traÅ£ili su da letak bude prvenstveno upuÄen protiv okupatora, a sporedno i blago protiv partizana - komunista. Jugonacionalisti su naiÅ”li na energiÄan otpor, jer je politiÄka mudrost diktovala da nije Äas uzeti drugi stav. Ovaj je otpor g. AlfireviÄa bio dan u punom saglasju s blagopoÄivÅ”im Vojvodom, te je redakciju letka preuzeo sam direktor AlfireviÄ u druÅ”tvu sa advokatom dr Nonveillerom, sudijom g. Cirom Madirazzom i novinarom MatekalomĀ«. ViloviÄ navodi da je letak umnoÅ£en i raspaÄavan, te da su zbog toga od Talijana bili uhapÅ”eni AlfireviÄ, Nonveiller i Madiraca. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 772). Na letak se osvrnuo Ā«NaÅ” izvjeÅ”tajĀ«, 22. V 1942. Objavljivanje letka spominje i G i z d i Ä Dalmacija 1942, n. dj., 254-255.
234 AIHRPH, NG, kut. 432, f. 5, letak je nastao vjerojatno poÄetkom lipnja 1942. 235 Älanovi odbora su bili: Branko MaÅ”iÄ, knjiÅ£evnik, Å piro JokiÄ, trgovac, Niko MaskariÄ,
novinar, Äuro VukeliÄ, sveÄenik. (L a t a s, ÄetniÄka zlodjela u Hrvatskom primorju, n. dj., 7-8. II 1980).
165
skim okupatorom, a Å”to je postajalo sve oÄitije i na SuÅ”aku, utjecala je na spomenuto
odstojanje. S druge strane, u toj grupaciji nije bilo izdiferenciranog pogleda na
pitanje voÄenja borbe protiv NOP-a. Sve je to moglo utjecati na iznalaÅ£enje
moguÄnosti pribliÅ£avanja ÄetniÄkoj grupaciji pod odreÄenim uvjetima.236
U daljnjem politiÄkom angaÅ£iranju jugoslavenskih nacionalista, njihovu
pribliÅ£avanju ÄetniÄkom pokretu i ukljuÄivanju u taj pokret, poÄela je 1942. i joÅ” viÅ”e
1943. dolaziti do izraţaja posebna propaganda. Ona je polazila od toga da Kraljevina
Jugoslavija i dalje Ā»de factoĀ« postoji, a jedan od glavnih dokaza za to je i postojanje
njene vlastite oruÅ£ane sile u zemlji pod komandom MihailoviÄa. RijeÄ je dakle o
postojanju posebnog pokreta u koji treba da se ukljuÄuju i svi Hrvati koji su za ponovnu uspostavu Jugoslavije. Isticalo se da u ostvarivanju toga cilja Ā»danas stoje
na istoj linijiĀ« i Ā»pristaÅ”e HSS i Hrvati jugoslavenski nacionalistiĀ«. Parola Ā»za
narodnu koncentracijuĀ«, u cilju ruÅ”enja ustaÅ”kog reÅ£ima, trebala bi da bude osnovno
polaziŔte u daljnjoj akciji. U vezi s tim se NOP kvalificira kao pokret koji je
prvenstveno uperen protiv srpskog naroda, sto se oÄituje u njegovoj propagandi i
borbi protiv MihailoviÄa. Zagovara se potreba privlaÄenja partizana Ā»na ispravni
nacionalni putĀ«. U pogledu strukture pokreta otpora istiÄe se da on ima dvije glavne
komponente, nacionalistiÄku i partizansku, meÄu kojima je doÅ”lo do raskida. Za
razliku od nacionalistiÄkog pokreta otpora, kojemu se pretkazuje sve bolja
perspektiva, partizanski pokret se tumaÄi kao snaga koja sve rapidnije opada i gubi
svoje pozicije, kao Å”to to pokazuje primjer Srbije, Crne Gore, Hercegovine, istoÄne i
centralne Bosne. ZakljuÄuje se da partizani u sve veÄem broju Ā»prilaze u nacionalno koloĀ«. Preostali su Ā»tek ostaciĀ« koji Ā»skrÅ”tenim kopljima probijaju se u zapadni dio
Nezavisne DrÅ£ave HrvatskeĀ«. Posebno se istiÄe znaÄenje borbe Ā»srpskih Äetnika u
Lici i DalmacijiĀ« protiv kojih je Ā»dignuta naroÄita hajka sa strane partizanaĀ«. Zastupa
se teza da ondje Ā»oko 70% ÄetniÄkih odreda saÄinjavaju dojuÄeraÅ”nji partizaniĀ«.
Izvodi se zakljuÄak: Ā»Prema tome proces bi bio sledeÄi: UstaÅ”e su potjerali srpski
Å£ivalj u Å”ume, a partizani iz Å”umeĀ«. NOP-u se pridaje snaga i znaÄenje Ā»samo u uÅ£em
dijeluĀ« NDH i pretkazuje se da Äe on ondje Ā»jaÄati moÅ£da zbog bjeÅ£anja Hrvata u Å”ume umjesto u vojskuĀ«.237 .
U sklopu te akcije treba razumijevati i nastanak ideje o stvaranju jugosla-
venskog revolucionarnog pokreta (JUREPO), kao organizacije koja bi okupljala
jugoslavenske nacionaliste. Oni su raÄunali da Äe im to omoguÄiti daljnje Å”irenje
vlastite politiÄke akcije koja bi u JUREPO okupila veÄi broj pristaÅ”a. Ostaje otvoreno pitanje gdje se zapravo konkretno rodila ta ideja. Prema podatku koji daje
GraiÄ, JUREPO je osnovan u Splitu i SuÅ”aku.238 MeÄutim,
236 O situaciji u SuÅ”aku odreÄene podatke daje kapetan DuÅ”an Å orak, u elaboratu Ā»O stanju na SuÅ”aku u periodu od aprila 1942. do septembra 1943. god.Ā« (AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 18/4). Usp. i L a t a s, Ā»ÄetniÄka zlodjela u Hrvatskom primorjuĀ« n. dj., 9-10. II 1980.
237 Ta se propaganda Å”irila razliÄitim lecima. Navedena obiljeÅ£ja te propagande sadrÅ£ana su u lecima: Ā»RijeÄ onome, koga se tiÄe,Ā« Ā»Hrvati, Jugoslaveni!Ā«, Ā»Nova JugoslavijaĀ«, Ā»Dokument Jugoslavenskog revolucionarnog pokreta (JUREPO)Ā«. (AIHRPH, NG, kut. 425, f. 18; kut. 432, f.2 i f.5.).
238 R a d m i l a G r d i Ä Doprinos primorskih Hrvata, Knjiga o Draži, Windsor, Canada 1956, sv. 2, 265-266.
166
prema raspoloţivim podacima, i u Zagrebu je konspirativna djelatnost grupe
jugoslavenskih nacionalista, uglavnom studenata i intelektualaca, oznaÄavana
nazivom JUREPO. Konkretnu akciju stvaranja JUREPO u Splitu treba povezivati s
pokuÅ”ajima predstavnika bivÅ”ih graÄanskih stranaka, HSS-a, SDS-a, JNS-a, da se
formuliraju neka zajedniÄka glediÅ”ta i dogovori odreÄeni organizacioni oblik
djelovanja. Okupljanje tih elemenata poznato je pod imenom Ā»Nacionalno-demokratski blok ili Ā»GraÄanski blok, a inicijativu je, prema GrÄiÄu,
dao BartuloviÄ. MeÄutim, to okupljanje nije urodilo konkretnijim rezultatom, tj.
spomenuti se blok raspao u samom pokuŔaju stvaranja, jer grupaciji HSS-a svakako
nije moglo odgovarati da se uÅ£e povezuje s zagovornicima saveza s ÄetniÄkim
pokretom.239 MeÄutim, spomenuta inicijativa je rezultirala stvaranjem organizacije
JUREPO, Ŕto je bilo poticaj dijelu grupacije jugoslavenskih nacionalista da pokrenu
vlastitu politiÄku akciju. Pri stvaranju takve organizacije raÄunalo se na privlaÄenje
veÄeg broja Hrvata i Srba, tj. i svih onih jugoslavenskih nacionalista koji su se
pasivizirali ili su s distance pratili akciju Äetnika. Svoja glediÅ”ta BartuloviÄeva grupa
formulirala je u posebnoj Ā»deklaracijiĀ«, koja je u sijeÄnju 1943. upuÄena MihailoviÄu.
OznaÄivÅ”i sebe kao Ā»jugoslovenske nacionaliste hrvatskog plemenaĀ«, oni se obraÄaju
MihailoviÄu Ā»kao vrhovnom komandantu jugoslovenske vojne snage i jedinom predstavniku naÅ”e legalne vlade u zemljiĀ«. U pogledu daljnje akcije oni predlaÅ£u koje
bi konkretne korake trebalo poduzeti:
1. Osnivanje Jugoslovenskog revolucionarnog pokreta, Ā»koji Äe pod svoju
zastavu okupiti sve nekomprimitovane Hrvate, tako da unutarnjom revolucijom
dovede do moralne, nacionalne i socijalne obnove kod Hrvata, kao sto Äe i Srbi uÄiniti
kod sebe, te da time stvori preduslove za zajedniÄki i Å”to jednoduÅ”niji Å£ivotĀ«.
2. Organiziranje vojnih jedinica pod nazivom Ā»,jugoslovenske legijeĀ«, koje
trebaju biti Ā»nosioci revolucionarne borbe u hrvatskim krajevimaĀ«, neposredno
podreÄene MihailoviÄu. Te bi se jedinice smatrale kao sastavni dio Ā»redovne
jugoslovenske vojske, koje Äe djelovati paralelno sa ÄetniÄkim pokretomĀ« .
3. Kao jedna od najvaÅ£nijih zadaÄa u buduÄnosti istiÄe se Ā»provoÄenje
dalekoseÅ£nih socijalnih reforamaĀ«. 4. PredlaÅ£e se da Split postane sjediÅ”te planirane akcije, on je najpodesniji, jer je
Ā»geografski i politiÄki u sretnom poloÅ£aju za provoÄenje ovakvog rada i k tome ima u
njemu veÄi broj inteligencije, poÅ”teÄene od ratnih strahotaĀ«. U tom cilju u Splitu bi se
organiziralo rukovodstvo s odgovarajuÄim aparatom.
IzraÅ£avajuÄi uvjerenje da predstavljaju i poglede Ā»svih jugoslovenskih
nacionalista naÅ”eg plemena, a naroÄito onih koji su ostali daleko od politiÄkih borba i
reÅ£imskih interesa, i koji su saÄuvali sav idealizam iz vremena oslobodilaÄkih
ratovaĀ«, a kojih Ā»nije malen broj, i oni su iz dana u dan jaÄi i odluÄnijiĀ« - autori
zavrÅ”avaju taj dokumenat ovim rijeÄima: Ā«I pored svega Å”to se dogodilo, pa baÅ” i zbog
toga da se to nikada viŔe ne ponovi, Jugoslavija predstavlja i danas najsigurnije
jamstvo za dobrobit i buduÄnost svih Srba, Hrvata i Slovenaca, a ni danas nema
podesnije platforme za zajedniÄki Å£ivot,
239 Usp. J e l i Ä ā B u t i Ä, Hrvatska seljaÄka stranka, n. dj., 170-171.
167
nego Å”to je ispravno shvaÄena i razumno provoÄena jugoslovenska misaoĀ«.240
Akcija oko osnivanja JUREPO svakako je mogla iÄi na ruku Å”irenju djelatnosti
ÄetniÄke organizacije i kao takva odgovarati njenom rukovodstvu. Moglo se, naime,
raÄunati da Äe takav oblik organiziranja biti privlaÄniji za ukljuÄivanje novih
pristalica u politiÄku akciju, pri Äemu se poglavito mislilo na onaj dio omladine koji
je bio organiziran u Ā«SokoluĀ« i LjotiÄevu Ā»ZboruĀ«. RaÄunalo se da Äe se tako moÄi
efikasnije utjecati i na one jugoslavenske nacionaliste koji su u NOP-u gledali
pozitivan faktor i zastupali glediŔte da bi se zbog toga trebalo s njim
sporazumijevati.241
Istodobno se organizirala propaganda JUREPO u Zagrebu i SuŔaku. U Zagrebu
je, prema nekim podacima, 1942. pokrenut ilegalni list Ā»Sloboda i slavensko
bratstvoĀ«. U oÅ£ujku 1943. list je pisao: Ā»Kraljevina Jugoslavija u granicama od 6. IV
1941. nije prestala postojati. To je samo od neprijatelja okupirana drţava, kao Ŕto su
i mnoge druge zemlje kao Ŕto je bila i Srbija u proŔlom svjetskom ratu. Bilo pa
proÅ”lo. Tako Äe biti i sada. Zakonitu jugoslavensku vladu priznaju i s njom imaju
redovite diplomatske veze najjaÄe drÅ£ave, sigurni pobjednici u ovom svjetskom
hrvanju, Velika Britanija, Sovjetski Savez i Sjedinjene Drţave priznaju samo
Kraljevinu Jugoslaviju i njezinu vladu u LondonuĀ«.242 U spomenutom letku
Ā»Hrvati, Jugoslaveni!Ā«, koji je potpisao JUREPO, a koji je raspaÄavan u Hrvatskom
primorju u veljaÄi 1943, na pitanje Ā»Å to nam je dakle raditi?Ā« odgovara se:
Ā»Otvorimo oÄi pred sutraÅ”njicom. I otvaraju se veÄ. Istodobno sa viÅ”e mjesta na naÅ”oj
obali diţu se glasovi. Jest, mi Hrvati Jugoslaveni sa naŔih obala nismo se nikad
ogrijeÅ”ili ni o hrvatstvo, ni o srpstvo, ni o jugoslavenstvo ni miÅ”lju, ni rjeÄju, ni
djelom. Dajemo, eto, naÅ” glas iz svega srca, dajemo ga tamo gdje se je uvijek
najbolje procjenjivala naÅ”a narodna situacija, o Äemu su nam uvijek dogaÄaji davali
pravo. Neka se sjedine svi duhovi na naŔem moru u jedan snaţni topli dah, da duţe u
naÅ”u pozadinu gdje je sada led, i odakle su nam oduvijek dolazili hladni vjetroviĀ«.
243
U veljaÄi 1943. pokrenut je u SuÅ”aku ilegalni list Ā»Slavenski jugĀ«, koji se
predstavljao kao organ Jugoslavenskog revolucionarnog pokreta Hrvatske. U prvom
broju objavljena je rezolucija JUREPO. Po svom sadrţaju i obliku ona je gotovo
potpuno istovjetna tekstu splitske Ā»deklaracijeĀ«, s tim Å”to je proÅ”irena.
240 AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 11/2. Na kraju dokumenta su rukom dopisana imena, vjerojatno autora Ā»deklaracijeĀ«, Å”to je po svoj prilici uÄinio MihailoviÄ. To su: Niko BartuloviÄ, Jib i BeroÅ”, Zvonimir.Dokument je objavljen u: NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 747-749. Prema podatku koji daje GrÄiÄ, osnivaÄi JUREPO odrÅ£ali su nekoliko tajnih sastanaka na kojima je doneÅ”ena rezolucija, koja je upuÄena MihailoviÄu. ( G r Ä i Ä, n. dj., 265).
241 U jednom letku iz rujna 1942, ÄetniÄka propaganda se posebno obraÄala jugoslavenskim nacionalistima Splita i Dalmacije, nezadovoljna izraÅ£enim tendencijama meÄu njima, da je borba KPJ .Ā»nacionalna, za slobodu Jugoslavije, slavenskaĀ«. OsuÄujuÄi takvo drÅ£anje, Äetnici su se obraÄali jugoslavenskim nacionalistima uvjeravanjima i prijetnjama da su svi oni Ā»osuÄeni na smrt ako bi komunisti pobijediliĀ«. Posebno se zagovara prijateljstvo s Italijom i potreba njene pomoÄi Ā»da nas oslobodi najkrvoloÄnijeg elementa partizana i komunistaĀ«. (AIHRPH, NG, kut. 431, f. 11). U prosincu se pojavio letak Ā»OpaÅ£anja jednog SpliÄaninaĀ«. U njemu je autor upuÄivao vrlo oÅ”tre zamjerke SpliÄanima, za koje je isticao da su zaboravili Ā»na duÅ£nost prema Kralju i OtadÅ£biniĀ«. (Isto).
242 AIHRPH, ZB-Per-64/735. 243 AIHRPH, NG, kut.432, f. 2.
168
U tom dodatku Ŕire se razmatra uloga jugoslavenskih nacionalista koja se temelji na
ispovijedanju Ā»vjere u jedinstvo jugoslavenskog naroda sviju plemenaĀ«, ukljuÄujuÄi i
Bugare.244 Prema tome, inicijativa Ŕto je potekla od splitske grupe koja je u
spomenutoj Ā»deklaracijiĀ« formulirala nacrt programa i organizacije JUREPO,
rezultirala je pokretanjem njegova glasila i objavljivanjem konaÄne verzije tog
programa. Pokretanje Ā»Slavenskog jugaĀ« bilo je pokazatelj dinamiÄnijeg aktiviranja
suÅ”acke grupe, ali to nije znaÄilo da je ona postala vodeÄi organizacioni centar.245 U Splitu je krajem 1942. pokrenut ilegalni list Ā»UjedinjenjeĀ«, koji je propagirao glediÅ”ta
organizacije JUREPO. O okupljanju jugoslavenskih nacionalista list je pisao:
Ā»Krenulo se spontano, povezan je na viÅ”e mjesta. Krenulo se u isto doba, neznajuÄi
jedni za druge. Sve nas nagnala je jednaka, gola nevolja. Prve glasove o tome dobili
smo na BoziÄ. Bili su sa viÅ”e strana, mnogo ih je viÅ”e bilo nego Å”to smo se nadali. (. .
.) Mjesta ne spominjemo. Razumljivo, u danaÅ”njim prilikama. Ima meÄu njima i
srediŔnjih mjesta. Ona se sada povezuju. Ni u pokrajinama ne miruje se. (. . .) I kad
smo krenuli na taj put, nismo dvojili da Äemo, za revolucionisanje duhova, naÄi
saradnika za naÅ” pokret meÄu jugoslavenskim nacionalistima, meÄu onima koji su
bili takvi prije sloma drÅ£ave kao i onima koji su takvi postali pouÄeni teÅ”kim
dogaÄajima poslije slomaĀ«.246
Povezanost spomenutih punktova organizacije JUREPO, tj. Splita, SuÅ”aka i Zagreba, kako potvrÄuje raspoloÅ£iva dokumentacija, nije bila Ävrsta. Naprotiv, moÅ£e
se reÄi da je gotovo i nije bilo. DoduÅ”e, u jednom pismu Ā»jugoslavenskih nacionalista
Gornjeg JadranaĀ«, u oÅ£ujku 1943, koje je iz SuÅ”aka upuÄeno MihailoviÄu, navodi se
da su oni Ā»povezaniĀ« u djelatnosti s istomiÅ”ljenicima Ā»U Sloveniji, Dalmaciji i
unutraÅ”njosti HrvatskeĀ«.247 O izvjesnoj vezi, samo u
244 AIHRPH, ZB-Per-62/697. 245 U spomenutoj rezoluciji objavljenoj u prvom broju Ā»Slavenskog jugaĀ«, umjesto spomenutog
prijedloga da Split bude centar JUREPO, unesena je nova formulacija, u kojoj se predlaÅ£e da Ā»negdje u juÅ£nom dijelu Hrvatske bude centar akcije, te da se u njemu organizuje vodstvo sa svim potrebnim aparatom za njeno voÄenjeĀ«. (Kao u bilj. 244). Premna podacirna koje je dao mornariÄki poruÄnik KreÅ”mir VraniÄ, koji je pristupio Äetnicima, rukovodstvo organizacije JPREPO u SuÅ”aku Äinili su Vlado Kraljeta, Justin CuculiÄ, BoÅ£o FranciÄ, Anton Å ustar, Aleksej Äervar. On navodi da je FranÄiÄ bio Ā»stvarni voÄaĀ» organizacije. OdrÅ£avana je veza i s Ljubljanom. (AH, CA, kut. 1).
246 AIHRPH, ZB-Per-63/730, Ā»UjedinjenjeĀ», br. 3. Prema podatku obavjeÅ”tajnog centra NOP-a u Splitu, list su izdavali BeroÅ”, Å imuniÄ i Tomo Mimica. (AIHRPH, OS-6/527).
247 AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 28/2, pismo od 21. III 1943. RaspoloÅ£iva graÄa ne upuÄuje na to da bi u to vrijeme bilo pokuÅ”aja stvaranja JUREPO u nekim drugim mjestima. Tako npr. u Dubrovniku, gdje se koncentrirao odreÄen broj jugoslavenskih nacionalista, nema konkretnijih tragova o toj akciji. BaÄoviÄ i JevÄeviÄ su se Å£alili MihailoviÄu da ne stoje dobro ÄetniÄke pozicije Ā»kod takozvanih jugoslovenski orijentiranih Hrvata u dubrovaÄkom primorju i Hercegovini. Oni osjeÄaju da je narodno raspoloÅ£enje ekskluzivno srpsko i orijentiraju se sve viÅ”e prema partizanima. Pri tome je nezgodno za nas Å”to oni Italijane smatraju svojim glavnim neprijateljima pa i iz taktiÄkih razloga ne razumevaju saradnju sa njima... (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 596, pismo od kraja kolovoza 1942). BaÄoviÄ je 18. IX 1942. izvijestio MihailoviÄa da je poslao u Dubrovnik poruÄnika Nina Svilokosa, Ā»sa ovlaÅ”Äenjem.da putem dubrovÄana Hrvata izazove sukob u Dubrovniku (. . .)Ā». (Isto, 728). U izvjeÅ”taju Å¢upske redarstvene oblasti Dubrovnik, MUP-u NDH, 28. X 1942, navodi se da Svilokos Ā»sprovaÄa akciju meÄu dubrovaÄkim bivÅ”im Jugoslavenima, da se upiÅ”u u ÄetniÄke redove. MladiÄi koji se upisuju su veÄinom Hrvatski pripadnici - katolici.Ā« (AIHRPH, NG, kut. 2, inv. br. 137). U vezi s hapÅ”enjem Svilokosa od Talijana, JevÄeviÄ je intervenirao kod Roatte, navodeÄi da je on ne samo Ā»antikomunista par eccelence nego jedan od najubeÄenijih prijatelja ItalijeĀ«, pa je njegovo hapÅ”enje Ā»velika taktiÄka greÅ”ka baÅ” po talijanske intereseĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 728).
169
poÄetku, moÅ£e se govoriti izmeÄu grupe u Splitu i SuÅ”aku. Radi se zapravo o tome
da je u stvaranje JUREPO bio neposredno ukljuÄen GrÄiÄ, koji je kontaktirao s obje
grupe. Njegova uloga u toj akciji pokazuje da je rijeÄ o pokuÅ”aju organiziranog
okupljanja jugoslavenskih nacionalista na liniji politike ÄetniÄkog pokreta. S druge
strane, ne moÅ£e se izbjeÄi Äinjenica da se u toj akciji ispoljila i GrdiÄeva osobna
ambicija oko jaÄanja vlastite pozicije u rukovodstvu ÄetniÄke organizacije, tako da
je JUREPO mogao smatrati vlastitim osloncem. GrÄiÄ je dobio podrÅ”ku i u splitskoj i u suÅ”aÄkoj grupi. U popratnom pismu, Å”to ga je splitska grupa uputila MihailoviÄu
uz spomenutu Ā»deklaracijuĀ«, izraÅ£eno je puno povjerenje u GrÄiÄa. Istaknuto je da
bi bio pravo Ā»politiÄki odgovorno lice za ovaj naÅ” kraj, sa sjediÅ”tem u SplituĀ«, koje
bi jamÄilo uspjeh pokrenute akcije, a on se Ā»kao sekretar Saveza Sokol a vrlo dobro
znade sa svima jugoslavenskim nacionalnim radnicima kod nas, pa se ukazuje
najpodesnija liÄnost za taj posaoĀ«. BuduÄi da je osobit poznavalac Ā»prilika i odnosa
na terenuĀ«, zakljuÄuje se da je Ā»u stanju da najbolje poveÅ£e Srbe i Hrvate i da time
stvori povoljnu bazu za Äitav radĀ« o kojemu se govori u Ā»deklaracijiĀ«.248 O svojoj
akciji GrÄiÄ je obavijestio MihailoviÄa, istiÄuÄi da mu je uspjelo poslije niza
konferencija objediniti Ā»sve jugoslovenske grupe Splita i DalmacijeĀ« u JUREPO
pod MihailoviÄem vodstvom.249 Iz raspoloÅ£ivih podataka dade se zakljuÄiti da
MihailoviÄ nije bio povezan s tom akcijom stvaranja JUREPO, a joÅ” manje da je od njega doÅ”la neka direktiva u tom smislu. To, dakako, nije znaÄilo da bi on bio protiv
takve akcije. Ispostavilo se da je GrÄiÄeva akcija s grupom jugonacionalista u Splitu
voÄena ne samo mimo BirÄanina, nego je ona zapravo bila uperena protiv njega, tj.
u cilju slabljenja njegove pozicije. Na BirÄaninovo Å£aljenje MihailoviÄu da GrÄiÄ
Ā»vodi kampanju protiv organizacijeĀ« i njega osobno mrzi, MihailoviÄ mu je dao
podrÅ”ku istakavÅ”i da nije naredio GrÄiÄu Ā»da stvara nikakvu jugoslovensku
liguĀ«.250 .
Grupa jugoslavenskih nacionalista koja je u Zagrebu radila na stvaranju
organizacije JUREPO, imala je neposredan dodir s MihailoviÄevim predstavnicima.
Zagreb je, inaÄe, kao politiÄki centar u kojemu su bili i Älanovi vodstva HSS-a te niz
drugih graÄanskih politiÄara, poÄeo privlaÄiti paÅ£nju od poÄetka organiziranja
ÄetniÄkog pokreta. Prema raspoloÅ£ivim podacima, MihailoviÄ je u kolovozu 1941. zaduÅ£io majora Å¢arka TodoroviÄa, koji je inaÄe bio njegov predstavnik u Beogradu,
da pribavlja i informacije iz Hrvatske. U toku 1942. poduzeti su u tom pravcu
odreÄeni koraci. MihailoviÄ je u svibnju obavijestio Todorovica da u Zagrebu
postoji interes odreÄenih krugova za uspostavu veza sa njegovim Å”tabom, pa u tom
cilju traÅ£e da doÄe njegov delegat.251 PoÄetkom studenoga MihailoviÄ je
opunomoÄio TodoroviÄa da u njegovo ime Ā»radi na organizaciji jedinica
jugoslovenske vojske u otadÅ£bini u zonama: Srem, Banat, BaÄka, Baranja,
Slavonija i Hrvatska, u svojstvu delegata Glavne komandeĀ«. TodoroviÄ je od
MihailoviÄa dobio Ā»Å”iroka ovlaÅ”tenja u svojoj djelatnostiĀ«.252
248 Kao u bilj. 240. 249 Zbornik dokumenata NOR-a. XIV/2, 68, radiogram od 12. I 1943. 250 Isto, 36 i 45, radiogrami od 8. i 10. I 1943. 251 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 385. 252 Prijepis dokumenta kod autora.
170
TodoroviÄ je tada nastojao da se uspostavi i ÄvrÅ”Äa veza s grupom JUREPO u
Zagrebu. On je poÄetkom prosinca uputio pismo na tu adresu. Pismo nije saÄuvano,
ali iz odgovora Ā»vodstva JRPĀ« iz Zagreba, krajem prosinca 1942, vidi se da ga je
TodoroviÄ upoznao s nekim bitnim pitanjima uloge i djelatnosti ÄetniÄkog pokreta.
TakoÄer je vidljivo da se veÄ u srpnju 1942. pokuÅ”alo uspostaviti meÄusobni dodir.
Predstavnici JUREPO su u svom odgovoru polazili od konstatacije da izmeÄu dviju
strana nisu joÅ” Ā«razjaÅ”njena razna pitanjaĀ«, pa je potrebno njihovo objaÅ”njenje. Ta pitanja su svakako karakteristiÄna za upoznavanje glediÅ”ta zagrebaÄke grupe, tj.
JUREPO. Kao prvo, postavljeno je pitanje Ā«kakove garancijeĀ« se daju da ÄetniÄki
pokret Ā«ne vodi i neÄe voditi velikosrpsku veÄ samo jugoslovensku politikuĀ«. To
pitanje se podkrepljuje vijestima s terena, prema kojima Ā«u mnogim ÄetniÄkim
bataljonima vlada potpuno velikosrpski duh, kojega onda komunisti, a i sve viŔe HSS,
iskoriÅ”Äavaju u svjesnoj ili nesvjesnoj propagandi protiv Äetnika kao cjeline i JVOĀ«.
U vezi s tim nameÄe se i pitanje kakvo Äe jamstvo dati vodstvo ÄetniÄkog pokreta da
Äe Ā«svim silama sprijeÄiti klanje Hrvata kao celineĀ». Upozorava se na teror Äetnika u
Dalmaciji i Hercegovini i kaÅ£e da Ā»kod velikog dijela Srba u Beogradu, a i u
unutraÅ”njosti SrbijeĀ« postoji Ā»miÅ”ljenje, kako su svi Hrvati krivi za izdaju i pokolje, i
kako svi Srbi Äekaju jedva Äas osveteĀ«. Kao posebno pitanje postavlja se odnos
vodstva ÄetniÄkog pokreta Ā»prema Äetnicima - sporazumaÅ”imaĀ«, tj. onima koji kontaktiraju s Talijanima i ustaÅ”ama. Ako se ne odobrava takvo drÅ£anje, pita se zaÅ”to
se javno ne osudi i od njega ne ogradi, jer je rijeÄ o sporazumima koji Ā»mnogo Å”tete
naÅ”em radu i naÅ”oj opÄoj zajedniÄkoj i nacionalnoj stvari, a svi ih naÅ”i neprijatelji
iskoriÅ”Äuju - veÄ prema tome kako im konvenira - protiv Äetnika kao cjeline (i protiv
vojske DM)Ā«. jedno je od glavnih pitanja - kakve Äe JUREPO imati Ā»granice slobode
radaĀ«, ako pristupi JVO, tj. ÄetniÄkom pokretu, Ā»naroÄito obzirom na odnos prema
komunistima i HSSĀ«. Zahtijeva se upoznavanje sa Ā»sluÅ£benim stavomĀ« prema HSS-u
i kako se Ā»gleda na favoriziranje HSS po sluÅ£benim krugovima jugoslovenske
vladeĀ«, a Å”to je Ā«objavljeno viÅ”e puta preko radio LondonaĀ«. IstiÄuÄi da svojom
propagandnom akcijom rade na suzbijanju Ā»partizanske propagandeĀ«, predstavnici
zagrebaÄke grupe JUREPO postavljaju pitanje da li Äe im se Ā»ostaviti slobodu
odabiranja Äasa nastupa otvorene borbe sa komunistima, odn. u sluÄaju da to ne odgovara za ove krajeve, da se takova otvorena borba izbjegneĀ«. Postavljeno je i
nekoliko pitanja organizacione prirode.253
U odgovoru na to pismo, koje je pisano u ime Komande JVO za Hrvatsku i
Slavoniju, osnovno je polaziŔte bila teţnja da se JVO istakne kao regularna i
legitimna oruÅ£ana snaga. ÄetniÄke se jedinice u pojedinim krajevima kvalificiraju
kao Ā»samonikle poluvojniÄke formacije nastale u nuÅ£di radi samoodbrane srpskog
Å£ivljaĀ«, tj. one Ā»nisu jedinice JVOĀ«. TeÅ£nja je JVO Ā»da ih sebi potÄini, Å”to Äe jednoga
dana nesumnjivo milom ili silom uslediti, ali dok se to ne postigne, za rad Äetnika
JVO ne moţe biti odgovorna, niti se po tome radu sme suditi o radu, stavu ili
namerama JVOĀ«. Å to se tiÄe pitanja Ā»velikosrpskog duhaĀ« u tim ÄetniÄkim
jedinicama, odgovara se da je to Ā»samo posledica
253 AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 43/1, pismo od 27. XIII 1942.
171
nepravde koja je tim ljudima uÄinjena u hrvatsko ime, hrvatskom rukom, na potstrek
i pod zaŔtitom hrvatskih vojnih i civilnih vlasti (predstavljale ove hrvatski narod ili
ne)Ā«. IstiÄe se da Ā»velikosrpski duhĀ« moÅ£e razbiti Ā»jedino i samo jugoslovensko
istupanje HrvataĀ«. U vezi s pitanjem ÄetniÄkog terora odgovara se da Ā»JVO smatra za
jedan od svojih glavnih zadataka da spreÄi nepravedna i nerazumna krvoproliÄa i da
zaÅ”titi sve ispravne Jugoslovene, kako na podruÄju NDH, tako i svudaĀ«. U odgovoru
se istiÄe: Ā»TaÄno je da kod velikog dela Srba postoji miÅ”ljenje da su Hrvati kolektivno krivi i da treba da snose i kolektivnu odgovornost. Neka Hrvati stanu borbeno i bez
rezerve uz Srbe i Slovence, neka pruţe verodostojne podatke o svom nikad ne
prekinutom jugoslovenskom miÅ”ljenju i oseÄanju, o svojoj stalnoj jugoslovenskoj
borbi i o svom bratskom zalaganju za Srbe i Slovence pod ustaŔkom strahovladom,
pa Äe se to miÅ”ljenje samo od sebe razbiti ili Äe ga JVO sa tim dokazima u rukama,
razbitiĀ«. U pogledu pitanja suradnje Äetnika s Talijanima i ustaÅ”ama, odgovara se da
JVO ne odobrava takvo drÅ£anje, te da Äe nosioce takve politike pozvati na
odgovornost. Å to se tiÄe odnosa prema HSS-u, navodi se da je JVO Ā»pozvala sve Å”to
je ispravno u HSS na ukljuÄivanje u rad u okviru JVOĀ«. Pri tome se istiÄe da se JVO
viÅ”e Ā»pouzdaje u one elemente koji misle integralno jugoslovenski (oblik drÅ£avnog
ureÄenja nema s ovim nikakve veze), nego u one koji istiÄu plemenska obeleÅ£ja i
svoje jugoslovenstvo stavljaju pod izvesne uslove i rezerveĀ«. U pogledu odnosa prema komunistima, navodi se kao Ā»iskustvo i ubeÄenje JVOĀ« da se oni Ā»moraju
obesnaÅ£iti pre nego Å”to nastupi momenat osloboÄenja, jer u tom momentu treba imati
slobodne ruke za mnogobrojne druge zadatkeĀ«. U vezi s organizacijom i radom
JUREPO zakljuÄuje se da ta organizacija treba da se sa svim svojim Älanovima Ā»stavi
pod komanduĀ« MihailoviÄa. KaÅ£e se da Ā»sve rodoljubive snage u NDH treba ujediniti
u sastavu JVOĀ«, a one bi bile organizirane Ā»u Äisto vojniÄke formacije i u ostale
potrebne organeĀ«, kao Å”to je propagandna, obavjeÅ”tajna, sabotaÅ£na i druge sluÅ£be. U
skladu s tim bi i funkcioneri JUREPO primili odgovarajuÄe duÅ£nosti u JVO, koje bi
odgovarale Ā»njihovoj spremi, vrednosti i upotrebljivostiĀ«. Komanda JVO za
Hrvatsku i Slavoniju spremna je da na tom podruÄju i u Zagrebu povjeri odreÄene
rukovodeÄe funkcije pojedinim Älanovima JUREPO. Na kraju se izraÅ£ava nada i
oÄekuje da Äe se u Hrvatskoj organizirati jedinice JVO od Hrvata, te zakljuÄuje da Ā»tada prikriveni neprijatelji jugoslovenstva neÄe moÄi viÅ”e da tvrde kako su Hrvati
opet u suprotnom taboru, ovaj put komunistiÄkom,. veÄ u onom u kome su i Srbi i
Slovenci, u svojoj jugoslovenskoj reorganizovanoj vojsciĀ«.254
MihailoviÄ je teÅ£io proÅ”iriti nacionalnu osnovu ÄetniÄkog pokreta, koji je zbog
svoje uskoÄe u tom pogledu otvarao niz vaÅ£nih pitanja vezanih za daljnju djelatnost.
Za to je postojao i poseban interes u emigrantskoj vladi, osobito one grupacije koja je
zduÅ”no zagovarala MihailoviÄa. Njemu se kao nosiocu resora ministra vojnog i
komandanta JVO postavljao kao vaţan zadatak takav pravac akcije. Uspjesi u tom
pogledu pridonijeli bi jaÄanju njegove pozicije i obratno. MihailoviÄ je, dobivÅ”i
primjerak pisma koje je upuÄeno
254 AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 14/2, pismo od 2. U 1943. Autor pisma je vjerojatno bio TodoroviÄ
172
JUREPO u Zagreb, odgovorio TodoroviÄu da se potpuno slaÅ£e s njegovom akcijom,
sugerirajuÄi da se ona nastavi s ciljem Ā»da JUREPO Å”to pre uÄe u naÅ”u organizaciju i
da se to javno manifestujeĀ«. Na osnovi TodoroviÄevih izvjeÅ”taja on zakljuÄuje da je
Ā»jasno da Hrvatska ne ide putem komunizmaĀ«, zahtijevajuÄi da se uÅ£urba akcija Ā»da
se jasno opredele uz nas i sa namaĀ«.255
MeÄutim, ubrzo je TodoroviÄ uhapÅ”en u Beogradu, zbog sumnji Gestapoa da je
on bio povezan s otkrivenom MihailoviÄevom radio-stanicom. U istrazi je, meÄu ostalim, otkriveno da TodoroviÄ odrÅ£ava veze sa Zagrebom, pa je zbog toga ubrzo
ondje i sproveden. U Zagrebu je uspio pobjeÄi iz zatvora, pa je nastavio ilegalno
djelovati.256 Od prosinca 1942. u Zagrebu su veÄ bili Drago MatijaÅ”iÄ i Stanko
TonÄiÄ koji su doÅ”li iz Beograda kao MihailoviÄevi predstavnici. Imali su zadatak da
porade na ukljuÄivanju JUREPO u ÄetniÄki pokret, te da uspostave dodire s vodstvom
HSS-a radi sklapanja sporazuma. S ukljuÄivanjem TodoroviÄa, daljnja akcija je
mogla biti pojaÄana. Ispostavilo se, meÄutim, da je TodoroviÄev kurir Radoslav
Spitzer bio zapravo agent Gestapoa, te da je i TodoroviÄev bijeg iz zatvora bio s te
strane izreÅ£iran. Tako su u rujnu 1943. uhapÅ”eni TodoroviÄ, MatijaÅ”iÄ i TonÄiÄ. Prije
toga, u lipnju je uhapÅ”ena veÄa grupa Älanova JUREPO u Zagrebu.257
S daljnjim razvojem dogaÄaja akcija JUREPO je sve viÅ”e iÅ”Äezavala. Njeno
stvaranje kao samostalne organizacije ostalo je zapravo u zaÄecima. SudeÄi po propagandnoj djelatnosti, JUREPO se sve viÅ”e ukljuÄivao u ÄetniÄki pokret,
zagovarajuÄi u tom sklopu neka svoja programska glediÅ”ta. Vodstvu ÄetniÄkog
pokreta je odgovaralo da se ta propaganda usmjeri protiv NOP-a.258 Inzistiranje na
propagandi JVO kao nosioca pokreta otpora nije moglo izbjeÄi poistovjeÄivanje sa
ÄetniÄkim pokretom. Tako je u pripadnicima JUREPO ÄetniÄki pokret nalazio i svoje
nove pristalice ali je proces politiÄke diferencijacije ukazivao i na druge orijentacije.
Jedan broj njih prikljuÄit Äe se NOP-u.260 . .
255 MilovanoviÄ, Ā»RasuloĀ«, n. dj., 310-311. 256 MilovanoviÄ navodi da je TodoroviÄ uhapÅ”en u Beogradu u veljaÄi 1943, te da je sproveden u Zagreb, gdje je ubrzo pobjegao iz zatvora. (Kao u bilj. 225, str. 308).Vjerojatno je pobjegao kasnije, u srpnju 1943.
257 Policijski ataÅ”e kod njemaÄkog poslanstva u Zagrebu Hans Helm javio je u Berlin, u povodu hapÅ”enja u noÄi 8/9. IX 1943, da je uhapÅ”en Ā»rukovodeÄi Å”tab DraÅ£e MihailoviÄa za Hrvatsku, Slavoniju, Baranju, BaÄku i Banat koji su u stvari veÄ duÅ£e vremena poznati preko uhvaÄenih obavjeÅ”tajaca. MeÄu uhapÅ”enima se nalazi i rukovodilac DMĀ«. (Prijepis dokumenta kod autora). Nijemci su TodoroviÄa uputili u logor Mathausen.
Medu uhapÅ”enima, pod optuÅ£bom da su pripadnici JUREPO, bili su Viktor Holjac, Äivo TonkoviÄ, Franjo Tucan, Hrvoje MacanoviÄ i dr.
258 U povodu raspuÅ”tanja Kominterne, u svibnju 1943, Ā»Slavenski jugĀ« je zakljuÄivao da Ā»komunistiÄko vodstvo trebalo bi izbjegavati unapred sve one akcije koje proistiÄu iz njihovog ideoloÅ”kog stava i koji su u interesu partije, a nisu u interesu naroda. ( . . .) Tome imperativu KomunistiÄka partija Hrvatske ima se pokloniti. Pokloniti ili ukloniti seĀ«. (AH, CA, kut. 1, br. 6, lipanj 1943.). Isti kurs je vidljiv i u drugim listovima koji su kratkotrajno pokretani na liniji akcije JUREPO. List Ā»Jugoslovenska revolucijaĀ«, koji je pokrenut kao organ Ā»jugoslovenske revolucionarne omladine u ZagrebuĀ«, imao je izrazito antipartizanski karakter i zagovarao politiku MihailoviÄa. (AIHRPH, ZB-Per-62/708). List Ā»sloboda ili slavensko bratstvoĀ«, koji je takoÄer pokrenut u Zagrebu, propagirao je kralja Petra, Ā»Äekanje i sluÅ”anje DraÅ£e MihailoviÄaĀ«, te skori dolazak britanskih jedinica na Balkan. (AIHRPH, KP-46/391, iz izvjeÅ”taja Povjerenstva CK KPH Zagreb, 1. V 1943).
259 Prema raspoloÅ£ivim podacima, TodoroviÄ je 1942. odrÅ£avao vezu s pojedinim oficirima iz domobranstva NDH u Zemunu, koji su ispoljavali Ā»jugoslavensku orijentacijuĀ«. Preko te grupe su se odrÅ£avale i veze sa Zagrebom. (M i l o v a n o v i Ä, Ā»RasuloĀ«, n. dj., 311-313). U izvjeÅ”taju
173
Kada je rijeÄ o privlaÄenju Hrvata u zajedniÄku akciju s MihailoviÄevim
ÄetniÄkim pokretom, dodiru i sporazumu sa HSS-om trebalo je obratiti glavnu
paÅ£nju. U vodeÄem krugu HSS-a polazilo se od toga da je MihailoviÄev pokret
nosilac velikosrpskih koncepcija, tako da ne postoje vaţniji preduvjeti za
meÄusobno pribliÅ£avanje i sporazumijevanje. Takva su glediÅ”ta svakako postojala i
u emigrantskoj vladi, gdje su se oko ocjene MihailoviÄeve uloge suÄeljavali hrvatski
i srpski politiÄari. Jedna je strana isticala MihailoviÄa kao glavnog nosioca pokreta otpora, a druga je bila i za tretiranje HSS-a kao samostalnog faktora otpora.261
TakoÄer su obje strane postajale sve svjesnije i potrebe ispitivanja moguÄnosti
konkretnije suradnje izmeÄu Äetnika i HSS-a radi stvaranja zajedniÄkog i Å”to Å”ireg
pokreta otpora. Traţio se kompromis. U lipnju 1942. potpredsjednik vlade Juraj
KrnjeviÄ je, u svojstvu MaÄekova zamjenika, objavio na Londonskom radiju
posebnu Ā»poruku za hrvatski narod u potlaÄenoj i raskomadanoj hrvatskoj
domoviniĀ«, u kojoj je istakao znaÄenje pokreta koji vodi MihailoviÄ. U vezi s tim on
je pozdravljao i preporuÄivao taj put borbe Ā»i svima ostalim borcima koji se veÄ
aktivno bore kao i onima koji tek stupaju s odredima Äenerala MihailoviÄa protiv
zakletih neprijatelja i Srba i Slovenaca: nacista i faŔista i svih onih koji ih
podupiruĀ«.262 U isto se vrijeme predsjednik vlade Slobodan JovanoviÄ obratio
MihailoviÄu s pitanjem da li suraÄuje Ā»sa MaÄekovim organizacijamaĀ«.263 Prema raspoloÅ£ivim podacima, BirÄanin je u ljeto 1942. pokuÅ”ao uspostaviti vezu s
vodstvom HSS-a u Zagrebu. To je uÄinio preko splitske grupe HSS-a s kojom je
uspostavio dodire. Prema podatku obavjeŔtajnog centra NOP-a u Splitu, u Zagreb je
putovao Šime Poduje, bivŔi tajnik Gradske organizacije HSS-a, da se uspostavi
veza.264 MeÄutim, konkretnijih rezultata nije bilo. U vezi s uspostavljanjem
suradnje Äetnika i HSS-a, BirÄanin je u listopadu pisao MihailoviÄu:
obavjeÅ”tajnog centra NOP-a u Zagrebu, u prosincu 1943, govori se o postojanju Ā»Jugoslavenske revolucionarne organizacijeĀ«, Äiji su Älanovi uglavnom domobranski oficiri. IzvjeÅ”taj ih predstavlja kao Ā»jednu graÄansku antifaÅ”istiÄku frakciju u HrvatskojĀ«, i konstatira njihove stavove: ne identificiraju se s MihailoviÄem, ali s njim odrÅ£avaju veze; zastupaju antipartizanski i antikomunistiÄki stav; smatraju da NOP i ÄetniÄki pokret treba da sklope sporazum za zajedniÄku borbu protiv faÅ”izma; plaÅ”e se velikosrpske ideologije i politike Äetnika; zastupaju federativno ureÄenje Jugoslavije; eksponenti su britanske politike. (AIHRPH, NG, kut. 332, f. 5, izvjeÅ”taj od 7. XII 1943).
Iz raspoloÅ£ive dokumentacije vidi se da je u Zagrebu doÅ”lo do okupljanja joÅ” jedne grupe koju su Äinili pristalice JRZ-a, JNS-a, SDS-a, disidenti HSS-a, Älanovi Sokola. Grupa se nazvala Jugoslavenski revolucionarni komitet. OdreÄen broj pripadnika te grupe uhapÅ”en je u ljeto 1943, tako da su se u zatvoru naÅ”li zajedno s pripadnicima JUREPO. Ondje su se ujedinili u novu organizaciju, Ā»Podzemnu HrvatskuĀ«.
260 U obavjeÅ”tajnom izvjeÅ”taju NOP-a u Zagrebu, 10.lX 1944, navodi se da je uspostavljen dodir s grupom pripadnika Ā»Podzemne HrvatskeĀ«, koja broji oko 100 ljudi, te da Äe ih se prebaciti na slobodni teritorij. (AIHRPH, KP-52/1082r). Jedan broj ih je doÅ”ao u listopadu 1944. (AIHRPH, OS-1I83, elaborat: Ā»Podzemna Hrvatska. Njezin postanak, rad, uspjesi i programĀ«).
261 J e l i Ä ā B u t i eÄ, Hrvatska seljaÄka stranka, n. dj., 72 i d. 262 Isto, 83. '
263 Zbornik dokumenata NOR-a. XIV/1, 836. U studenome 1942. u Bern je, preko Rima, stigao Meneghello DinÄiÄ, koji je polovicom godine napustio Split. DinÄiÄ je u svom izvjeÅ”taju za jugoslavensku vladu, meÄu ostalim, isticao da borbu protiv Talijana vode samo partizani, koje Äine i Srbi i Hrvati. Ā»S druge straneĀ«, navodio je DinÄiÄ, Ā»Äetnici u Dalmaciji i Hercegovini iskljuÄivo Srbi - saraÄuju sa Italijanima u borbi protiv partizana i ne istupaju viÅ”e protiv ustaÅ”aĀ«. Takva politika se vodi u ime MihailoviÄa. DinÄiÄ je upozoravao da takva situacija Ā»moÅ£e imati teÅ”ke poslediceĀ« i traÅ£io da vlada intervenira. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 851).
264 AIHRPH, OS-6/623.
174
Ā»U cilju da se pokretu, kome ste na Äelu, prikljuÄe i nacionalni Hrvati, Äinio sam
napore viŔe od godinu dana, pa ipak nisam naiŔao s te strane na dovoljno
razumevanja. U tom pravcu iŔao sam toliko daleko, da sam u svoje vreme, u tri maha,
razgovarao i sa prestavnicima dr. MaÄeka, sugeriÅ”uÄi im tom prilikom potrebu da
formiraju zasebne hrvatske nacionalne Äete, samo da izjave, da Äe te Äete biti u
sastavu jugoslovenske vojske, kojom Vi komandujete. Stavio sam im tada do znanja
da niÅ”ta neÄemo imati protiv, da ti njihovi odredi, pored jugoslovenske, nose Äak i hrvatsku zastavu. Oni su bili oduÅ”evljeni i sva tri puta dali su svoju potpunu
saglasnost, ali na tome je i ostalo. Do danas nisu dali nikakvih rezultata.Ā« BirÄanin je
takoÄer tom prilikom izvijestio MihailoviÄa da je jedan MaÄekov predstavnik izrazio
ţelju da neposredno razgovara s njim.265 Iz raspoloţive dokumentacije ne moţe se
zakljuÄiti da je u to vrijeme bilo konkretnijeg dodira BirÄanina i nekog funkcionara iz
uÅ£eg vodstva HSS-a. BirÄanin je po svoj prilici mislio na dodire s vodstvom
organizacije HSS-a u Splitu, koji su mogli imati razinu meÄusobnog informiranja i
eventualnih prijedloga.266 Svakako je postojao i dalje obostrani interes za dodire na
najviÅ”em nivou. Tako su u studenome 1942. JevÄeviÄ i BaÄoviÄ obavijestili
MihailoviÄa da je u Split doÅ”ao MaÄekov delegat radi razgovora s BirÄaninom, ali
razgovora nije bilo zbog njegove bolesti, koja ga je Ā»onesposobila za uspjeÅ”an radĀ«.
267 Prema raspoloÅ£ivim podacima, MihailoviÄev delegat MatijaÅ”iÄ u Zagrebu tek je u
oţujku ili travnju 1943. razgovarao s Farolfijem, ali konkretan sporazum nije
postignut. Farolfi je izrazio naÄelni pristanak za odreÄeni sporazum.268 Razgovore je
zatim s Farolfijem nastavio Juraj Gattin, koji je kao MihailoviÄev emisar doÅ”ao u
Zagreb krajem svibnja 1943. god. On je prethodno nastojao doti u dodir s KoÅ”utiÄem,
ali nije uspio.269 Ni ovaj put nije bilo nikakva konkretnijeg dogovora. Farolfi je u
ime vodstva HSS-a izraÅ£avao odreÄene ograde oko nekih pitanja, meÄu ostalim, i
prema samom MihailoviÄu, kao odgovornom za ÄetniÄki teror nad hrvatsklm
stanovniŔtvom. To je vrijeme kada je od vodstva HSS-a vidljivije doŔla do izraţaja
odreÄena distanca prema ÄetniÄkom pokretu i MihailoviÄu. KosutiÄ je u oÅ£ujku 1943.
u poruci koju je uputio KrnjeviÄu meÄu ostalim sugerirao da Ā»MihailoviÄa kod
265 Ā»DuÅ£an samĀ«, zakljuÄuje BirÄanin, Ā»da Vam na sve ovo skrenem paÅ£nju i da Vam na sve ovo skrenem paÅ£nju i da Vas umolim, da prema tom delegatu MaÄekovom, ako joÅ” nije stigao do Vas, ne budete i suviÅ”e otvoreni kad doÄete. Po mom najdubljem uverenju ogroman broj Hrvata neÄe tamo gde su SrbiĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 673-674, pismo od 20. X 1942).
266 Prema podatku u jednom dokumentu, u obliku biltena datiranom 24. I 1943, koji je potisao Ā»srpski nacionalni komitet u SplituĀ«, Äetnici su predstavnicima HSS-a i jugoslavenskih nacionalista formulirali prijedloge za suradnju s ovim zahtjevima: Ā»1. HoÄemo dinastiju sa kuÄom KaraÄorÄeviÄa. II. Vojno vodstvo pod komandom Äenerala MihailoviÄa. III. Nikakva organizacija vojne prirode ne smije se vrÅ”iti bez odobrenja vodstva ÄetniÄke organizacijeĀ«. Radi uspjeÅ”ne suradnje dopuÅ”tana je i moguÄnost osnivanja posebnih vojnih organizacija za Hrvate, ali pod vodstvom MihailoviÄa. (AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 8/2).
267 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 735. Moglo bi se tek pretpostaviti da je tada u Splitu boravio Ivanko Farolfi, koji je u vodeÄem krugu HSS-a od kraja 1941. smatran glavnom osobom za organizacione poslove stranke.
268 Kao u bilj. 261, str. 112. 269 U jednom izvjeÅ”taju iz Zagreb a, 21.VI1943, konstatira se da Ā»sa strankinim predsednikom apsolutno je nemoguÄe bilo kome doÄi posredno li neposredno u vezuĀ«. Navodi se da MaÄek ima Ā»ovde dva legitimna predstavnikaĀ«. (AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 45/2, dokument je potpisan sa Ā»Å aÅ”iÄĀ«).
175
Hrvata ne treba forsirati, jer je obeleţen kao Velikosrbin i njegova akcija da se
ograniÄi samo na srpske krajeveĀ« . Takva su se glediÅ”ta reflektirala i u ilegalnoj
Å”tampi HSS-a. Tako je Ā»PravicaĀ«, sredinom 1943. godine, pisala da Äetnici djeluju
pod okriljem Talijana, koji ih ne samo Ā»naoruÅ£avaju, hrane i plaÄaju, veÄ ih i inaÄe
pomaÅ£u u rijihovu radu na istrebljenju svega Å”to je hrvatskoĀ«. U vezi s tim isticalo se
da je Äetnicima Ā»glavna misao osveta a cilj Velika SrbijaĀ«.271 TakoÄer je neposredno
nakon KoÅ”utiÄeve poruke KrnjeviÄ poslao vodstvu HSS-a pismene upute za. daljnje drÅ£anje i politiÄku akciju. o odnosu prema MihailoviÄu on je poruÄivao: Ā»DraÅ£a je
velikosrbin i na njemu se zasnivaju sve nade velikosrba. Mi Äinimo sve moguÄe, da se
eliminira ili da se stavi u svoju koloteÄinu. Britanci za sada trebaju DraÅ£u. Oni drÅ£e
kod njega puk. Bailey-a. Treba izaslati kod Draţe jednog spretnog i pouzdanog naŔeg
Äovjeka, kako Saveznici ne bi bili jednostrano obavjeÅ”Äivani o DraÅ£inim pothvatima i
djelimaĀ«.272
Svi su ti momenti mogli utjecati na daljnje odugovlaÄenje moguÄeg dogovora,
Å”to je doÅ”lo do izraÅ£aja i u daljnjim susretima Gattina i Farolfija. Ovaj se naÄelno
izjaÅ”njavao za odreÄeni sporazum, ali je odugovlaÄenje bilo glavna taktika u daljnjim
dodirima. Ipak su rezultat tih razgovora u jesen 1943. bili pismeni nacrti sporazuma.
Tako su u jednom dokumentu formulirani prijedlozi Ā»izaslanika Vrhovne komande
jugoslavenske vojske u otadÅ£biniĀ«, s kojima su bili upoznati predstavnici HSS-a. Prema tim bi se prijedlozima Ā»imala izvrÅ”iti koordinacija svih napora na Srpskoj i
Hrvatskoj strani u svrhu: da se Å”to efikasnije sprovede zajedniÄka borba protiv
okupatora i njihovih pomagaÄa, te da se predvide prve predmjere kako bi se sprijeÄile
pojave, koje bi mogle iÄi u prilog razornih naÅ”ih neprijateljaĀ«. Da bi se to postiglo,
HSS bi trebalo da prizna tu vrhovnu komandu; Ā»da se osnuje Hrvatska nacionalna
vojska (domobranstvo)Ā« pod vrhovnom komandom, koja bi bila Ā»dio jugoslavenske
oruţane sile (potpuno odvojena od domobranstva NDH, s Komandom smjeŔtenom
eventualno u Å”umi)Ā«; da HSS uputi poziv oficirima da se stave pod tu komandu, i Ā»da
preko svojih podruÄnih organizacija mobilizira ljudstvo, koje Äe se staviti na
raspoloÅ£enje ovoj komandiĀ«. Ta bi Ā»Hrvatska vojska Jugoslavenske oruÅ£ane snageĀ«
imala zadaÄu Ā»da na podruÄju Hrvatske u odluÄnom Äasu skrÅ”i otpor okupatora i
njihovih pomagaÄa, kako saveznici ne bi naiÅ”li na otpor pri svom nastupanju, te da na svom podruÄju preuzmu vlastĀ«. Zauzvrat, vrhovna komanda se Ā»obavezuje, da
Srpska vojska Jugoslavenske oruÅ£ane sile neÄe preÄi granicu teritorije, na kojoj u tom
Äasu bude preuzela vlast Hrvatska vojska kao dio Jugoslavenske oruÅ£ane sileĀ«. U
dokumentu potom slijedi saopÄenje, po kojemu se vodstvo HSS-a slaÅ£e s iznesenim
prijedlozima, istiÄuÄi da je Ā»U viÅ”e navrata ranije pokuÅ”alo da dopre do koordinacije
Hrvatskih i Srpskih nacionalnih akcija u borbi protiv okupatoraĀ«. Iznose se i
prijedlozi u vezi s komandnim kadrom; Ā»Komandi Hrvatske vojske podreÄuju se svi
odredi nacionalni na njenom teritoriju, a koji stoje pod komandom V. K. (vrhovna
komanda, op. F. J. B.), kao i svi Äetnici (u koliko
270 Jugoslovenske vlade u izbegliÅ”tvu 1943-1945, dokumenti, priredio B r a n k o P e t r a n o vi Ä, Beograd-Zagreb 1981, 53-54. 271 AIHRPH, ZB-Per-65/774. 272 Kao u bili. 261, str. 112-113.
176
nisu u sluÅ£bi okupatora)Ā«; u suprotnom trebaju se Ā»povuÄi sa ovog teritorijaĀ«, a ako
se na to ne odazovu, s njima Äe se Ā»postupati kao s neprijateljimaĀ«; prihvaÄa se
prijedlog da se oficirima uputi poziv i u vezi s angaţiranjem organizacija HSS-a na
mobilizaciji ljudstva.273
Od tog projekta, meÄutim, nije se dalje otiÅ”lo. VodeÄem krugu HSS-a nije
odgovarao, a pregovori su uskoro prekinuti, meÄu ostalim, i zbog spomenutog
hapÅ”enja MihailoviÄevih predstavnika u Zagrebu. No, bez obzira na to, razvoj dogaÄaja je jasno potvrÄivao da su teÅ£nja i HSS-a i Äetnika bile daleko od stvarnih
moguÄnosti.
Kada je rijeÄ o prikazanim problemima Å”irenja osnove ÄetniÄkog pokreta, onda je
MihailoviÄ bio u prvom redu zainteresiran da se u Hrvatskoj stvaraju i vojne jedinice
sastavljene poglavito od Hrvata. Njih bi se predstavljalo kao da djeluju u sastavu
JVO. U vezi s tim je kao prvi korak poduzeta akcija da se uz oficire Srbe angaţiraju i
Hrvati. U sklopu BirÄaninove akcije okupljanja oficira, koji su upuÄivani u Dinarsku
diviziju, ukljuÄivali su se i oficiri Hrvati. Jedan od prvih bio je major Marin Stude
(pseudonim: Milan MilanoviÄ). Akcija, koju je provodio BirÄanin oko vrbovanja
oficira, bila je zapravo potpuno legalna. Oni su redovno, tj. poŔtom, dobivali pozive
za odlazak u Å”tab Dinarske divizije.274 Na osnovi MihailoviÄeve direktive BaÄoviÄu,
u vezi s uÄeÅ”Äem Äetnika u spomenutoj operaciji Ā»AlbiaĀ«, dalo bi se zakljuÄiti da je on polagao velike nade u ukljuÄivanje Hrvata u ÄetniÄke jedinice. On je, naime, izdao
naredbu da se u stvaranju Ā»kanala za vezu sa Dinarskom divizijomĀ«, koji, prema
njemu, omoguÄuje spomenuta operacija, pored ÄetniÄkih postavi Ā»i hrvatske odrede
kojima na Äelo staviti hrvate oficire koji su se ranije stavili vojvodi (BirÄanin, op. F. J.
B.) na raspoloÅ£enjeĀ«.275 OÄito se, meÄutim, njegova Å£elja nije ostvarivala ni
izdaleka onako kako je zamiÅ”ljao. U Splitu su se u BirÄaninovu akciju oko vrbovanja
Hrvata posebno ukljuÄili pojedini jugoslavenski nacionalisti. PojaÄana je i
propaganda. U listopadu 1942. godine je pokrenut list Ā»Krik iz jamaĀ«, koji su
ureÄivali AlfireviÄ i ViloviÄ.276 Pojedini Hrvati izraÅ£avaju svoju privrÅ£enost
BirÄaninu prijelazom na pravoslavnu vjeru.277
I to je bio jedan od momenata podvajanja meÄu splitskim jugonacionalistima.
273 AIHRPH, NG, kut. 425. Autor nacrta je po svoj prilici bio Gattin, a ne predstavnik HSS-a, kako je to autor ove monografije konstatirao u svojoj navedenoj knjizi: Hrvatska se/jaÄka stranka, n. dj., 115. SaÄuvan je joÅ” jedan tekst u obliku nacrta, koji je mogao biti poÄetna osnova za sporazum. (AIHRPH, KP-76/2272). SadrÅ£aj tih dokumenata mogao je biti formuliran na osnovi glediÅ”ta koja su izraÅ£ena u razgovorima izmeÄu Gattina i Farolfija, a nekima od njih je prisustvovao i Mirko PandakoviÄ.
274 AIHRPH, OS-7/714, izvjeÅ”taj Ā»MarkaĀ«, 3. VII 1942. Komanda bosanskih, liÄko-dalmatinskih i hercegovaÄkih odreda Jugoslovenske vojske, slala je u studenome 1942. oficirima i podoficirima u Splitu pisma u kojima im je u ime MihailoviÄa nareÄivano da se stave na raspolaganje toj komandi i u roku od 24 sata budu spremni za pokret. ObeÄavana im je dnevnica od 200 lira i materijalno osiguranje obitelji. Pozive su potpisivali pukovnik UzunÄeviÄ i kapetan Mladen KostiÄ. (AIHRPH, OS-7/716, izvjeÅ”taj iz Splita, 2. XII 1942; KP-320/4684, izjava jednog od pozvanih podoficira, 21. XI 1942). JevÄeviÄ je zastupao glediÅ”te da je iz Splita potrebno upuÄivati oficire i u Hercegovinu. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 291).
275 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 614-615. 276 List je raspaÄavan legalno, po kuÄama, Å”kolama, poÅ”tom. (A n t e K i s i Ä. Ljetopis grada Splita,
1943, str. 108, Muzej narodne revolucije, Split). 277 U spomenuti ViloviÄev izvjeÅ”taj od 1. III 1943. MihailoviÄu. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 772-773). I
12 Äetnici u Hrvatskoj 177
U BirÄaninovoj akciji okupljanja Hrvata u ÄetniÄke jedinice - koja se poglavito
vodila u Splitu - osobito se zauzimao Stude. Prema ViloviÄevim podacima, on je u
ranu jesen 1942. zajedno Ā»s kapetanom Vojmilom AlfireviÄem i potporuÄnikom
Matom Amatom, pristupio Vojvodinoj osnovi okupljanju jugoslovenske legije, koja
bi uÅ”Ia kao hrvatski borci u Äetnicke redove.Ā«ViloviÄ navodi da je ta njihova akcija
Ā»bila svugdje paralizovana od jugoslovenskih nacionalista potpunoĀ«, pri Äemu je
mislio na BartuloviÄevu grupu. Ipak je, istiÄe ViloviÄ, Ā»imala izvestan uspehĀ« u Splitu i blizoj okolici. RijeÄ je o stvaranju Ā»prve ÄeteĀ«, koja je sa spomenutim
oficirima otiÅ”la u Dinarsku diviziju.278 BirÄanin je bio osobito zainteresiran za nove
akcije u tom pravcu.279
InaÄe od ljeta 1942. ima sve viÅ”e prituÅ£bi na BirÄanina i njegov rad. Stvara se
nezadovoljstvo dotadaÅ”njim radom ÄetniÄkog centra u Splitu, za Å”to je glavna
odgovornost pripisivana BirÄaninu. U stvaranju atmosfere optuÅ£aba i nepovjerenja
prema njemu prednjaÄili su pojedinci koji nisu pripadali BirÄaninovu najuÅ£em krugu,
tj. oni koje je on na svoj naÄin udaljivao i onemoguÄavao u ispoljavanju njihovih
ambicija. BirÄaninom su bili nezadovoljniji i najviÅ”e su ga kritizirali pojedini oficiri.
Glavna se prituÅ£ba odnosila na vojnu organizaciju. Zastupalo se glediÅ”te da bi BirÄaninov Å”tab trebao da bude u sjevernoj Dalmaciji, gdje bi se neposredno radilo
na terenu u vojnom organiziranju Äetnika.280 BirÄanin je, inaÄe, bio osjetljivi tast na
drÅ£anje pojedinih ÄetniÄkih funkcionara. Pogotovu ako je smatrao da se pojedini
postupci i akcije vode mimo njega, tj. da pojedinci time ne uvaţavaju njegovu
funkciju. Zbog toga je u nekoliko navrata nudio MihailoviÄu ostavku na poloÅ£aj
komandanta Ā»zapadnobosanskih, liÄkodalmatinskih i hercegovaÄkih vojno-ÄetniÄkih
odredaĀ«. U kolovozu 1942. OstojiÄ je, kao MihailoviÄev izaslanik, imenovao
ÄetniÄke komandante u istoÄnoj Bosni i Hercegovini, a pri tome se nije konzultirao s
BirÄaninom. On je uvrijeÄeno zaprijetio da Äe podnijeti ostavku MihailoviÄu, istiÄuÄi
da ne Å£eli imati ulogu Ā»nekakvog dekorativnog komandantaĀ«.281 U vrijeme
priprema ÄetniÄke ofenzive u zapadnu Bosnu, BirÄanin je,
278 Ta je jedinica 7. XII 1942. otiÅ”la iz Splita u Kosovo. (AIHRPH, NG, kut. 425, elaborat: Ā»Aktivnost i rukovodstvo ÄetniÄkih organizacija u Splitu tokom okupacijeĀ«). ViloviÄ navodi da su Ā»sva trojica oficira i skoro 90% prve Äete krenuli (su) u ÄetniÄke redove kao - pravoslavniĀ«. (Kao u bilj. 277, str. 773). Ā»Krik iz jamaĀ«, 12. i 24.XII 1942., objavio je vijesti o odlasku Ā»prve ÄeteĀ« iz Splita i okolice, u kojoj su u Ā»ogromnoj veÄini roÄeni Hrvati Ā«. G i z d i Ä, Dalmacija 1942, n. dj., 721, navodi da se radi o grupi od 40 omladinaca.
279 U izvjeÅ”taju Å”taba Dinarske ÄetniÄke divizije, koji je ÄujiÄ uputio IvaniÅ”eviÄu kao naÄelniku Å”taba komande bosanskih, liÄko-dalmatinskih i hercegovaÄkih vojno-ÄetniÄkih odreda, 28. II 1943, u vezi s ocjenom politiÄke situacije navodi se: Ā»Odnosi sa Hrvatima, koji se nisu ogreÅ”ili o srpski narod, nastoje se produbiti i uÄvrstiti. U tom cilju ovih dana Äe doÄi na teritoriju ove Oblasti 100 nacionalista SpliÄana, koji Äe nastojati da uspostave vezu sa selima oko Promine, koja su dobro naoruÅ£anaĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 303). U izvjeÅ”taju PK KPH za Dalmaciju Centralnom komitetu KPH, 17. V 1943, navodi se da Äetnici stalno vrbuju omladinu, te se raÄuna da ih je iz Splita i okolice u Äetnike Ā»otiÅ”lo od poÄetka do danas oko stotinaĀ«. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 6, str. 116). . 280 U kolovozu 1942. BaÄoviÄ je upozoravao OstojiÄa da Ā»pojedini oficiri negoduju protiv Å taba Vojvodinog s tim da taj Å”tab niÅ”ta ne radi nego u Splitu kupa se i juri kurve. MiÅ”ljenja sam da biste trebali narediti da taj Å tab Å”to pre ode za Dinaru i sa ljudima radi na terenuĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 486). U pismu MihailoviÄu, sredinom kolovoza 1942, BaÄoviÄ je zamjerao BirÄaninu da njegov Å”tab troÅ”i mnogo novaca. (Isto, 533).
281 Isto, 583-585, BirÄaninovo pismo OstojiÄu, 31. VIII 1942.
178
ponovo uvrijeÄen, obavijestio MihailoviÄa da daje ostavku na poloÅ£aj. JevÄeviÄ,
GrÄiÄ i Å oÅ”kiÄ obavijestili su ga da su iz MihailoviÄeva Å”taba upuÄeni oficiri da
rukovode tom operacijom, a on je to protumaÄio kao sumnju u njegovu sposobnost.
MihailoviÄu se Å£ali da je to znak nepovjerenja prema njemu i njegovim oficirima, te
istiÄe da je on tu operaciju Ā»po sopstvenoj inicijativi i bez iÄije pomoÄi sam pripremio
i politiÄki i vojniÄkiĀ«.282 Ispostavilo se da glavne prituÅ£be na BirÄanina dolaze od
GrÄiÄa i JevÄeviÄa. DajuÄi podrÅ”ku BirÄaninu, MihailoviÄ je isticao Ā»neskromne ambicijeĀ« ove dvojice. Kada je u prosincu 1942. godine bio kod MihailoviÄa, GrÄiÄ je
izjavio da je BirÄanin jako bolestan i da ne moÅ£e obavljati duÅ£nost komandanta.
MihailoviÄ je sugerirao GrÄiÄu da pomogne BirÄaninu u svojstvu njegova zamjenika.
GrÄiÄ je nastojao to iskoristiti, pa je zahtijevao od MihailoviÄa i Ā»specijalan dekret za
odvojeni rad u LiciĀ«. Ta je njegova teÅ£nja izraÅ£avala protivljenje i MihiÄevoj ulozi
komandanta ÄetniÄkih jedinica u Lici. MihailoviÄ je stoga bio nezadovoljan GrÄiÄem.
Izrazio je BirÄaninu uvjerenje da GrÄiÄ i JevÄeviÄ pletu Ā»mahinacijeĀ« oko njih
dvojice Ā»i celog pokretaĀ«, ali da bi trebalo preÅ”utjeti zbog opasnosti Ā»cepanja
nacionalnih snagaĀ«.283 U tome je BirÄanin podrÅ£ao MihailoviÄa. Svakako je mogao
biti zadovoljan Å”to u sukobu sa GrÄiÄem i JevÄeviÄem ima MihailoviÄevu pomoÄ.284
GrÄiÄ je, meÄutim, dobio podrÅ”ku pojedinih grupa u Splitu i SuÅ”aku, koje su takoÄer
bile nezadovoljne BirÄaninom. Konstatirano je da je imao podrÅ”ku BartuloviÄeve grupe, s kojom je radio na stvaranju JUREPO. Jedna grupa aktivnijih Äetnika, za koje
se, prema nekim podacima, moÅ£e pretpostaviti da su Äinili Srpski nacionalni komitet
u Splitu, uputila je BirÄaninu posebno pismo u kome je izraÅ£avala svoje nezado-
voljstvo djelovanjem njegova Ŕtaba, koje ima teţe posljedice za razvoj situacije u
Splitu. IstiÄuÄi da Ā»tumaÄe raspoloÅ£enje svih dobromisleÄih SrbaĀ« u Splitu, te
izraÅ£avajuÄi poÅ”tovanje prema BirÄaninu, oni su mu davali do znanja da on zbog
bolesti nije u stanju da dobije Ā»pravu sliku dogaÄaja i potpun pregled elemenata
potrebnih za pravilno komandovanje i voÄenjeĀ«. IzraÅ£avajuÄi potpuno
nezadovoljstvo ljudima oko BirÄanina, isticali su da oni vode Äet-
282 Isto, 788-790, radiogram MihailoviÄu, 20. XII 1942. MihailoviÄ je u radiogramu iduÄi dan uvjeravao BirÄanina da je odluku donio Ā»usled nedovoljne ili pogreÅ”ne obaveÅ”tenostiĀ«, te da je ne smatra konaÄnom. IspriÄavao se da je uputio samo svoga delegata, dok BirÄanina i dalje smatra komandantom. (Isto, 783-784). Spor oko rukovoÄenja rijeÅ”en je na zadovoljstvo BirÄanina. OstojiÄ je obavijestio BirÄanina preko naÄelnika njegova Å”taba IvaniÅ”eviÄa, da operacijom rukovodi MihailoviÄ preko OstojiÄa, a da BirÄanin rukovodi Ā»na svojoj zoni preko svoga Å”taba na terenuĀ«. (Isto, 812, radiogram OstojiÄa MihailoviÄu, 30. XII 1942; XIV/2, 36, radiogram BirÄanina MihailoviÄu, 8. I 1943).
283 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/l, 807-808, MihailoviÄev radiogram BirÄaninu, 31. XII 1942. 284 U radiogramu MihailoviÄu, 8. I 1943, BirÄanin je javljao: Ā»Posto su najzad otkrivene zakulisne
radnje izvesnih ljudi koji su Å£eleli da izmeÄu nas po stave jaz, ja Vas nepokolebljivo uveravam da viÅ”e nema sile koja Äe me od Vas rastaviti. GrÄiÄ, koji se joÅ” zadrÅ£ava u Splitu, vodi kampanju protiv organizacije i mrzi mene liÄno. JevÄeviÄ ga pomaÅ£e u tom poduhvatu.Ā« TakoÄer je obavijestio MihailoviÄa da je GrÄiÄa Ā»razreÅ”io duÅ£nosti nacionalno politiÄkog poverenika za liÄku oblast i to treba tako da ostaneĀ«.(Isto, XIV/2, 36-37). U pismu MihailoviÄu, krajem sijeÄnja 1943, JevÄeviÄ se vrlo nepovoljno izraÅ£avao o BirÄaninu: Ā»Vojvoda je usled bolesti vrlo nepristupaÄan. Kreirao je neki dvor u stilu Luja Äetrnaestog, deli guvernerstva, za buduÄnost pojedinih pokrajina .ima dvorsku kliku i uopÅ”te radi neodmereno. Kako usled bolesti nikada nije iÅ”ao na teren, on o svim stvarima ima predstave koje mu servira najbliÅ£a okolina. IvaniÅ”eviÄ je arievista Äiste kivi, koji ne bira sredstva da pod vojvodinom firmom provodi svoje namere liÄne prirodeĀ«. (Isto,142).
12* 179
niÄku organizaciju Ā»iz temelja pogreÅ”nim principimaĀ«. Radi izlaza iz nastale
situacije predlagali su BirÄaninu stvaranje Å”ireg rukovodeÄeg organa. Bio bi to
Ā»jedan politiÄki odbor koji Äe saÄinjavati veÄi broj raznovrsno obrazovnih SrbaĀ« u
Splitu i koji Äe zajedno s BirÄaninom biti odgovoran Ā»za voÄenje naÅ”e narodne borbe
u ovim sudbonosnim ÄasovimaĀ«. Taj bi odbor trebao vrÅ”iti i utjecaj na Ā»voÄenje
vojne straneĀ«.285 Tu je akciju podrÅ£ao i Srpski nacionalni komitet u SuÅ”aku, koji je
uputio pismo komitetu u Splitu, tj. njegovu predsjedniku ÄoroviÄu. U pismu se brani GrÄiÄev Ā»nacionalni radĀ« i zahtijeva Ā»da se samo njemu prizna voÄstvo za nas sektor,
jer mi samo njega kao voÄu znamo i priznajemoĀ«. Potpisnici su odricali bilo kakvu
podreÄenost BirÄaninu i zahtijevali istragu nad njegovim postupcima. Posebno se to
odnosilo na zahtjev da se utvrdi kako je od BirÄanina GrÄiÄu Ā»izraÅ£eno nepoverenje i
uz to protiv njega upuÄena gruba optuÅ£ba italijanskoj komandi, iako je baÅ” on bio
onaj koji je prvi predloÅ£io i uspostavio s njom Äasnu i iskrenu saradnju korisnu za nas
napaÄeni srpski narodĀ«. U pismu se navodi da je BirÄanin pokuÅ”ao da Ā»ukloniĀ«
GrÄiÄa s mjesta Ā»opunomoÄenog predstavnika naÅ”eg komiteta pri ovdaÅ”njoj
Vrhovnoj komandi italijanskih oruÅ£anih snaga za Sloveniju i DalmacijuĀ«.286
GrÄiÄ je svakako bio najuÅ£e povezan s akcijama protiv BirÄanina. Bilo je to
vrijeme kada je BirÄanin, shrvan boleÅ”Äu, zapravo potpuno napustio obavljanje svoje
funkcije. Zbog toga se raÄunalo i s moguÄnoÅ”Äu njegova smjenjivanja, ili pak pojaÄanog pritiska na njegov najuÅ£i krug.287 Svakako je u akciji organiziranja
JUREPO GrÄiÄ stvarao i znatno siru opoziciju protiv ÄetniÄkog rukovodstva u Splitu,
dobivajuÄi podrÅ”ku i grupe jugoslavenskih nacionalista.288
BirÄanin je umro 3. veljaÄe 1943. u Splitu. Njegov pogreb imao je i karakter
svojevrsne ÄetniÄke politiÄke manifestacije.289 Okolnost da se u tom momentu u
Splitu okupilo vise ÄetniÄkih rukovodilaca mogla je joÅ” viÅ”e podgrijati rasprave o
BirÄaninovim nasljednicima i poveÄavati napetost u sukobima zainteresiranih strana
i pojedinaca. MihailoviÄ je ubrzo na raniju BirÄaninovu sugestiju imenovao za
njegove nasljednike JakÅ”u RaÄiÄa, Sergija Urukala i Silvija AlfireviÄa.290 TakoÄer
je naredio da IvaniÅ”eviÄ i dalje ostane
285 AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 46/1, pismo od 31. XII 1942. Pismo su potpisali: Ante Cettineo, Marko Stojanac, Radoslav ÄoroviÄ, Ivo MioviÄ, Vlado MatoÅ”iÄ i AÄim Äavlina. 286 AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 28/3. Pismo su potpisali: Äuro VukeliÄ, Å piro JokiÄ, Niko MaskariÄ, Branko MaÅ”iÄ.
287 U spomenutom izvjeÅ”taju MihailoviÄu, ViloviÄ navodi da je BirÄanin u studenome odredio svoje zamjenike: za obavljanje Ā»politiÄkih poslovaĀ« odreÄeni su Urukalo i AlfireviÄ, a za Ā»vojne posloveĀ« kapetani IvaniÅ”eviÄ i KostiÄ. On navodi da je ta odluka dala Ā»povoda posebnoj hajciĀ« na BirÄaninove zamjenike. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 773).
288 ViloviÄ navodi da su GrÄiÄevi pristaÅ”e u Splitu propagirali da Äe nakon BirÄaninove smrti on postati Ā»politiÄki vojvodaĀ«, a njegov pomoÄnik BartuloviÄ. (Isto, 774).
289 Na sahrani BirÄanina, 4. veljaÄe, bio je veÄi broj ÄetniÄkih prvaka, od kojih su neki posebno radi toga doÅ”li izvana. BaÄoviÄ je iz Knina doÅ”ao s odredom od 100 naoruÅ£anih Äetnika. ViÅ”e podataka o tome donosi se u nekoliko dokumenata: IzvjeÅ”taj Å£upe u OmiÅ”u, 10. II 1943. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 664-665); radiogram JevÄeviÄa OstojiÄu, 7. II 1943. (Isto, 751); pismo IvaniÅ”eviÄa OstojiÄu, 26. II 1943. (Isto, 757); radiogram ÄujiÄa MihailoviÄu, 3. III 1943. (Isto, 780). U povodu BirÄaninove smrti posebno je pisao Ā»Krik iz jameĀ« 6. II 1943. (AIHRPH, ZB-Per-63/713).
290 Iz pisma, koje je RaÄiÄ poslao MihailoviÄu, 25. III 1943, vidljivo je da su postavljeni 13. II
180
naÄelnik Å”taba u Splitu i da suraÄuje s BaÄoviÄem i ÄujiÄem. Istodobno je izrazio
miŔljenje da bi trebalo izvrŔiti reorganizaciju, tj. odvojiti u zasebna podrucja
Dalmaciju, Liku i Kordun, te zapadnu Bosnu. Svako bi podruÄje imalo svoga
komandanta.291 Kombinacije oko imenovanja pojedinaca na te poloţaje izazvale su
nezadovoljstvo i reagiranje pojedinih drugih ÄetniÄkih rukovodilaca. GrÄiÄ je i dalje
bio nezadovoljan tretiranjem njegova poloÅ£aja. MihailoviÄ ga je imao na umu za
BjelajÄeva pomoÄnika, Ā»ali sa ograniÄenim pravimaĀ«.292 Da je GrÄiÄ nastavio svoju akciju, pokazala su reagiranja s viÅ”e strana. MihailoviÄ je preko IvaniÅ”eviÄa nastojao
dati do znanja da Ā»u pogledu zakulisne borbe za vlast u SplituĀ« ni jedna odluka koju
donose pojedinci nema vrijednosti bez njegova odobrenja. Ā»GrÄiÄeva akcijaĀ«, isticao
je, Ā»najmanje je opasna, jer on nema vojske, pa moÅ£e da politizira koliko god hoÄe, to
naÅ”u stvar ne dovodi u krizu.Ā«293 ÄujiÄ je MihailoviÄu optuÅ£ivao GrÄiÄa da je
Ā»proglasio sebe za politiÄkogĀ«, a Bjelajac Ā»za vojniÄkog naslednika BirÄaninaĀ«,
zakljuÄujuÄi da je njima Ā»sada ovo glavna brigaĀ«.294 U isto vrijeme je IvaniÅ”eviÄ
obavjeÅ”tavao OstojiÄa da su GrÄiÄ i Bjelajac od svih najviÅ”e ukljuÄeni u Ā»zakulisnu
igru i borbu o vlastĀ« nakon BirÄaninove smrti. Navodi da su se Ā»proglasili za
vojnopolitiÄke voÄe LikeĀ«, Äime su uzurpirali MihiÄevo podruÄje i pola ÄujiÄeva.
IstiÄe da su se proglasili za Ā»naslednike vojvodine, Å”to su saopÅ”tili javno kako narodu
u Lici, tako i italijanskoj komandiĀ«.295 Osobito se pogoÄenim osjetio MihiÄ, koji je takoÄer GrÄiÄa i Bjelajca optuÅ£ivao kao glavne nosioce kampanje protiv njega. U
posebnoj Ā»naredbiĀ«, koju je u povodu toga izdao, MihiÄ je obavjeÅ”tavao da se povlaÄi
Ā»iz redova ÄetnikaĀ« i da svoju funkciju komandanta LiÄke oblasti predaje ÄujiÄu. On
je optuÅ£ivao GrÄiÄa za intrige i spletke u SuÅ”aku i Splitu, a Bjelajca za vrlo slab rad
na organizaciji ÄetniÄkih jedinica u Lici i Gorskom kotaru. IstiÄuÄi da je Bjelajcu kao
svom pomoÄniku potÄinio na tom podruÄju sve ÄetniÄke vojne snage, MihiÄ ga je
optuÅ£ivao da Ā»on iz zone OtoÄac nije makao iako je dosta Äesto iÅ”ao na SuÅ”akĀ«. Zbog
toga je glavni posao, kako navodi MihiÄ, pao na njega samoga, tako da je od
studenoga 1942. bio u pojedinim mjestima na spomenutom podruÄju (Gomirje,
Ogulin, PlaÅ”ki).296 OsjeÄajuÄi se zbog akcije GrÄiÄa i Bjelajca potpuno potisnutim,
MihiÄ je napustio Knin, u kome se nalazio u toku veljaÄe 1943, i preko Splita vratio
se u SuÅ”ak. Bio je to zapravo kraj njegove aktivnosti u ÄetniÄkom pokretu.297
radiogramom, o Äemu ih je obavijestio IvaniÅ”eviÄ. RaÄiÄ navodi da je MihailoviÄ sugerirao da se njihov rad
Ā»odrÅ£i u tajnosti, jer Äe samo tako moÄi da oÄekuje uspjehĀ«. (AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 29/2). 291 Za komandanta podruÄja Like i Korduna predviÄen je Bjelajac, za zapadnu Bosnu Boro
MitranoviÄ, dok je za podruÄje Dalmacije MihailoviÄ dvojio oko postavljanja ÄujiÄa. U vezi s tim imenovanjima OstojiÄ je izrazio MihailoviÄu miÅ”ljenje da ÄujiÄ Ā»nije za velike stvariĀ«, ali bi mogao prihvatiti spomenutu funkciju uz pomoÄ majora Stude i kapetana Å oÅ”kiÄa. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 206, 208, 235).
292 Isto, 208. OstojiÄ se sloÅ£io s MihailoviÄevom sugestijom da GrÄiÄ Ā»moÅ£e da saraÄuje sa BjelajcemĀ«, ali bez ikakve punomoÄi, tj. funkcije Ā»poverenikaĀ«, navodeÄi da su GrÄiÄ i JevÄeviÄ taj poloÅ£aj Ā»protumaÄili kao ministar za zonu gde rade, i uÅ£asno ometaju rad komandanataĀ«. (Isto, 235).
293 NOB u Dalmaciji, 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 755. 294 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 244. 295 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 757, pismo od 26. II 1943. 296 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 259-266, MihiÄeva naredba od 24. II 1943.
181
182
To potvrÄuje da je pitanje BirÄaninova nasljednika postalo vrlo akutno i da ga
MihailoviÄ treba Å”to prije rijeÅ”iti. On je na to mjesto krajem travnja 1943.
imenovao Mladena Å¢ujoviÄa, koji je u Split doÅ”ao 10. svibnja.298 Kako je veÄ reÄeno, Å¢ujoviÄ je kao Älan Centralnog nacionalnog komiteta bio jedan od
najbliÅ£ih MihailoviÄevih suradnika. Na novoj funkciji predstavio se kao Ā»delegat
Vrhovne komande za zapadnu Bosnu, Liku i DalmacijuĀ«, tj. neposredni delegat MihailoviÄa kao ministra u izbjegliÄkoj vladi. Ta je funkcija upuÄivala i na
zagovaranje novog kursa u organizaciji ÄetniÄkih snaga. U jednoj od svojih
naredaba Å¢ujoviÄ je izdao direktivu da sve ÄetniÄke jedinice u Dalmaciji i
zapadnoj Bosni Ā»ulaze u sastav Jugoslovenske vojske u otadÅ£biniĀ«, na Äelu s
MihailoviÄem kao ministrom i naÄelnikom Å”taba Vrhovne komande.299 Bila je to
tvrdnja da se ÄetniÄki pokret postavi na Å”iru osnovu, a na Äemu su, kako je
prikazano, radili MihailoviÄevi predstavnici i u Zagrebu. On je namjeravao
pozvati na suradnju sve politiÄke grupacije i istaknute pojedince. Pozivao je
aktivne i rezervne oficire i traţio od njih da se odazovu pozivu emigrantske vlade
odlaskom u Dinarsku diviziju.300
U teÅ£nji za ostvarivanjem zamiÅ”ljenog kursa Å¢ujoviÄ se istodobno suoÄavao s
problemima vezanim uz ÄetniÄki centar u Splitu. Situaciju koju je zatekao u Splitu ocijenio je u mnogoÄemu nepovoljnom i oteÅ£avajuÄom upravo za provoÄenje
nove politike. IzvjeÅ”tavajuÄi MihailoviÄa u vezi s tim, on je dao potpuno
negativnu ocjenu BirÄaninova Å”taba u Splitu i DujiÄeve divizije. Prema njegovoj
ocjeni, u Splitu je Ā»postojao jedan omrznuti ÄetniÄki forumĀ«, koji je Å£ivotario,
tako da je u politiÄkom pogledu situacija Ā»bila takva da je Äetnistvo predstavljalo
rugloĀ«. Ā»U vojniÄkom pogledu,Ā« isticao je, Ā»sem loÅ”e formirane, rÄavo naoruÅ£ane,
nedisciplinovane i ljene dinarske divizije, nije postojalo niŔta. Vojni Ŕtab u Splitu
pravdao je svoje postojanje toboÅ£njom vezom sa Italijanima a ona se praktiÄno
svodila na lak, bezbriÅ£an i provokatorski Å£ivot oficira (IvaniÅ”eviÄa, KostiÄa,
Å oÅ”kiÄa i dr.) koji su Å£iveli raskoÅ”no, putovali slobodno, ne radeÄi apsolutno
niÅ”ta.Ā« Prema Å¢ujoviÄevoj ocjeni, Talijani su Ā»tolerirali srpsku pa Äak i
velikosrspku politiku koja je u jednom inaÄe jugoslovenskom Äak i antihrvatskom gradu bila odvratnaĀ«. Ā»VelikosrpstvoĀ« su predstavljali AlfireviÄ i ViloviÄ. a
Dinarskoj ÄetniÄkoj diviziji, Å¢ujoviÄ navodi da su njeni izvjeÅ”taji Ā»ako ne Äista
izmiÅ”ljotina a ono potpuna preteranostĀ«, a njeno brojno stanje mu je nepoznanica.
Pretpostavlja da ima oko 3000 boraca. Ā»Vojska je uglavnom sedela u Å£icama i
sarno povremeno odlazila u tzv. akciju ÄiÅ”Äenja terena. Krvavi experimenti
ponavljali su se dosta Äesto ali niko nije iskoriÅ”Äavao bolna iskustva svake od tih
akcija. Poslije svakog ÄiÅ”Äenja trupe su se vraÄale u Å£icu a partizani se vraÄali na
stara mesta. I kakogod Ŕto su Italijani pogreŔno radili, drţali se ţice a teritoriju
napuŔtali partizanima, tako su radili i naŔi s tom sarno razlikom Ŕto su povremeno
lzlazili iz Å£ica i vodili borbe sa partizanima u kojim je akcijama Äesto
297 Isto, 266; NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj.5, 757, pismo IvaniÅ”eviÄa OstojiÄu, 26. II 1943. 298 UoÄi odlaska u Split, Å¢ujoviÄ je, inaÄe rezervni poruÄnik, proizveden kraljevom naredbom u Äin potpukovnika. Predstavljao se i kao potpukovnik AÄimoviÄ. 299 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 7, 990. 300 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2; 887-898, pismo Å¢ujoviÄa MihailoviÄu, 6. VIII 1943.
uÄestvovala i talijanska vojska. Kako je svaka od tih akcija bila popraÄena pljaÄkom
pa i zloÄinima to je svet, iz tog razloga smatrao Äetnike obiÄnim zloÄincima i
tuÄinskim plaÄenicima.Ā«
Å¢ujoviÄ je izdao nareÄenje ÄetniÄkim jedinicama da izrade Å£igove s natpisom:
Ā»Jugoslovenska vojska u otadÅ£biniĀ«, a iznad naziva svoje komande, s objaÅ”njenjem
da su oni Ā»drÅ£avna vojskaĀ«, u koju Äe se Ā»Äetnici pretopiti i dosadaÅ”nji naziv izgubiti
kad zato doÄe momenatĀ«. Molio je MihailoviÄa da donese u vezi s tirn jedinstveno nareÄenje za sve Ā»preÄanske krajeveĀ«, u kojima je ÄetniÅ”tvo Ā»sinonim skoro
razbojniÄke bandeĀ«.
PoklanjajuÄi naroÄitu paÅ£nju gradovima, posebno Splitu i Å ibeniku, Å¢ujoviÄ je u
svojim Ā»Å”irokim konsultacijamaĀ«, iskljuÄujuÄi jedino, kako kaÅ£e, katoliÄko
sveÄenstvo i Ā»zagriÅ£eneĀ« Hrvate, veliku brigu usmjerio na Ā»tzv. jugoslovene tj.
Hrvate patriote koji su traţili da pomire njihovu krvnu pripadnost sa njihovim srcem
na taj naÄin Å”to su se izjaÅ”njavali za unitarizam a ukoliko u tome ne uspeju onda za
pripadnost srpskoj jedinici. PoÅ”to oni nemaju iluzija da do unitarizma ne moÅ£e doÄi i
da se federacija nameÄe, da Äe Å”taviÅ”e biti nametnuta, njih treba smatrati ljudima
vezanim za BeogradĀ«.301
Å¢ujoviÄ je istodobno radio na osnivanju novog politiÄkog rukovodstva u Splitu,
Å”to se za njega nametnulo kao glavni zadatak nakon porazne ocjene zateÄenog stanja. S obzirom na tu ocjenu ima novu koncepciju koju je najavio, to je znaÄilo da
je trebalo okupiti i nove ljude; tj. one koji su bili u drugom politiÄkom planu za
vrijeme BirÄanina. Krajem svibnja odrÅ£an je u Splitu osnivaÄki sastanak tog organa
Å¢ujoviÄ je obavjeÅ”tavao MihailoviÄa da je rijeÄ o Ā»sastanku prijatelja, koji
predstavljaju konstruktivni i rodoljubivi deo Splita oba plemena (.. .).Ā« Sastanku su
prisustvovali i Ā»vojni komandantiĀ«, a predsjedavao mu je RaÄiÄ. Na sastanku je -
kako navodi ZujoviÄ ā meÄu prisutnima bila Ā»velika veÄina istaknutih intelektualaca
i javnih radnikaĀ«, i dana je puna podrÅ”ka āispunjenju svih zadatakaĀ« koje treba da
izvrÅ”i JVO pod MihailoviÄevom Komandom.302 MihailoviÄ je dao punu podrÅ”ku
tom Å¢ujoviÄevu osnivanju Ā»patriotskog forumaĀ«, zahtijevajuÄi da se svakako
privuku predstavnici HSS-a i SDS-a.303 Ā»Patriotski forumĀ«, kako ga je Å¢ujoviÄ
nazvao, sastojao se od Ā»uÅ£egĀ« i Ā»Å”iregĀ« odbora. U Ā»uÅ£iĀ« odbor su uÅ”li: Niko Bartulo-viÄ, Zvonko Å imuniÄ, Marko Stojanac, Vlado MatoÅ”iÄ, Duje IvaniÅ”eviÄ. Ā»Å iriĀ« su
odbor Äinili: Niko Markov, AÄim Äavlina, Jovo MargetiÄ, Roko ÄuliÄ, Zvonko
Murat, Vjekoslav Laus, Ivo ÄiÄin Å ain. Generalni sekretar je postao Nenad
Grisogono. Ā»Cilj ovoga odbora,Ā« pisao je Å¢ujoviÄ MihailoviÄu, Ā»sastoji se u tome da
propagandom i akcijom u narodu rehabilitira Äetnike i potpomogne obrazovanje
vojnih organizacija u Splitu i u Dalmaciji. Osim toga on je moj savetodavni organ i
potpomaÅ£e me u formiranju drugih sliÄnih organa kao Å”to su odbori za snabdevanje,
finansiranje itd.Ā«304
Kako se vidi, Urukalo, AlfireviÄ i RaÄiÄ nisu uÅ”li formalno u novo
301 Isto. 302 Isto, 737. Usp. i B r a n k o La t a s, Ā»Delatnost ÄetniÄkog centra u Splitu 1941-1943. godineĀ«, Zbornik; Split u narodnooslobodilaÄkoj borbi i socijalistiÄkoj revoluciji 1941-1945, Split 1981, 1055 i d. o drÅ£anju jugoslovenskih nacionalista u Splitu usp.: L j u bo B o b a n, Ā»DrÅ£anje graÄanskih grupacija u Splitu od 1941. do 1943. godineĀ«, na i. mj., 1027 i d.
303 Zbornik dokumenata NOR-A, XIV/2, 737. 304 Zbornik dokumenata NOR-a XIV/2, 891-892,
" 183
rukovodstvo, ali je Å¢ujoviÄ raÄunao s njihovom suradnjom. U obrazloÅ£enju
MihailoviÄu, on navodi da ih je Ā»ostavio kao nominalne predstavnike ÄetniÄkih
organizacijaĀ« s kojima Äe odbor biti povezan. S druge strane, oni su trebali
Å¢ujoviÄu da koriste Ā»poglavito za vezu sa Italijanima pred kojima i dalje
fungiraju,Ā« kako zakljuÄuje ZujoviÄ, Ā»kao jedini pozvani forum naÅ”e ÄetniÄke
organizacijeĀ«. Kao prva liÄnost u odboru i pomoÄnik Å¢ujoviÄa pojavio se BartuloviÄ, Å”to je svakako ukazivalo na promjene u dotadaÅ”njim odnosima utjecaja
pojedinih grupacija u Splitu. Novi kurs koji je zastupao Å¢ujoviÄ svakako je od
BartuloviÄa i ostalih Älanova odbora mogao dobiti podrÅ”ku veÄu nego od nosioca
dotadaŔnje politike. S druge strane, i nova opozicija takvoj politici, s obzirom na
razvoj dogaÄaja, nije viÅ”e dolazila jaÄe do izraÅ£aja, bez obzira na to Å”to su pojedinci
doŔli u drugi plan.305
S obzirom na voÄenje daljnje politike, osnivanje spomenutog odbora, koji Äe se
nazivati Nacionalni komitet za Dalmaciju, trebalo je oznaÄavati na neki naÄin
uvoÄenje novog kursa u odnosu na prethodnu politiku. U vezi s tim treba
konstatirati da je taj kurs imao otprije svoje zagovornike u samom Splitu, poglavito
u krugu jugoslavenskih nacionalista. Ta su glediŔta osobito aktualizirana odmah
nakon BirÄaninove smrti. Iz raspoloÅ£ive dokumentacije dade se zakljuÄiti da je MihailoviÄ s njima bio neposredno upoznat. Prijedlog za novu politiku formuliran
je tada ovim rijeÄima:
Ā»S obzirom da Italijani ne Å£ele jugoslovensku veÄ samo srpsku akciju, naÅ”a
taktika trebala bi da bude ova:
U odnosu prema okupatoru voÄstvo Organizacije u Splitu treba da nosi srpsku
etiketu, a prema stanovniÅ”tvu jugoslovensku. Svaki drugi stav osuÄen je na neuspeh
bilo od Italijana bilo od naroda.
SadaÅ”nje voÄstvo ÄetniÄkog pokreta u Splitu nije htelo ili moglo to da uvidi i to
je jedan od uzroka neuspeha u dosadaÅ”njem raduĀ«.
U vezi s poduzimanjem konkretnih mjera, tom se prilikom predlagalo
MihailoviÄu da se u Split Å”to prije uputi Ā»jedno lice od autoritetaĀ«, koje bi ispitalo
postojeÄu situaciju Ā»i donelo odluke koje se budu nametaleĀ«.306 S obzirom na status, Nacionalni komitet za Dalmaciju trebao je da djeluje
konspirativno.307 Å¢ujoviÄ je inaÄe teÅ£io da se organizira Å”to uspjeÅ”nija
propagandna sluÅ£ba. Pokrenut je povremeni bilten Ā»Vijesti za svakogaĀ«, koji je na
neki naÄin bio organ Komiteta. Urednik mu je bio novinar Ante Matekalo, kojega je
ZujoviÄ inaÄe postavio za rukovodioca propagandne sluÅ£be.308
305 U pismu GrÄiÄu, 6. VII 1943, Josip BeroÅ” je izraÅ£avao osobno nezadovoljstvo sastavom odbora,
zasigurno i zbog toga Å”to on nije bio izabran iako je prije pripadao BartuloviÄevoj grupi. Izrazio je miÅ”ljenje da trojka
AlfireviÄ, RaÄiÄ i Urukalo u odbor nije uÅ”la Ā»vjerojatno zbog opÄe povike na njuĀ«. On smatra da ga je BartuloviÄ
Ā»gurnuo u stranuĀ«, jer je, meÄu ostalim, povezan s GrÄiÄem. (AH, ÄA, kut. 1).
306 RijeÄ je o dokumentu pod naslovom Ā»PolitiÄko stanje u Splitu i u DalmacijiĀ«, .od 30. III 1943. Dokument je potpisao dr NikoliÄ, iz kruga jugoslavenskih nacionalista. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dok., knj. 5. 784-787).
307 Prema podacima N. Grisogona, ovaj odbor je odrÅ£ao samo dva sastanka, prvi konstitu irajuÄi i drugi 9. rujna. Na prvoj sjednici ZujoviÄ je isticao da je njegova zadaÄa prekid suradnje Äetnika s okupatorom te organizacije politiÄke i vojne akcije. Cilj odbora je bio Ā»koordinacija rada na otporu okupatorima, pripremanje ustanka i reorganizacija vojskeĀ«, tj. Ā»osloboÄenje Dalrnacije po padu ItalijeĀ«. (Pismena izjava N. Grisogona od 1. VI 1971, prijepis kod autora).
308 AIHRPH, NG, kut. 428, f. 2, pismo Matekala Å¢ujoviÄu, 12. VII 1943;AIHRPH, 05-6/ 659, POC za Split, 24. VII 1943.
184
Njegov prethodnik ViloviÄ, koji je inaÄe pripadao BirÄaninovu krugu, napustio je
Split u travnju 1943. i otiÅ”ao u MihailoviÄev Å”tab. Doista je ÄetniÄka propaganda u
Splitu bila posebno intenzivirana u srpnju i kolovozu 1943. Prvenstveno je bila
usmjerena protiv NOP-a. ReagirajuÄi na Prvo zasjedanje ZAVNOH-a, odrÅ£ano u
lipnju 1943, u posebnom je letku bila objavljena falsificirana.. geografska karta kao
Ā»nacrt partizanskog projektaĀ« buduÄe Hrvatske, kojom se dokazivalo da bi ona
Ā»imala gotovo isti oblik PaveliÄeve Hrvatske sa dodatkom IstreĀ«.309 Osobito je Å£estoko ÄetniÄka propaganda napala NarodnooslobodilaÄki odbor za Dalmaciju,
nazivajuÄi ga Ā»srboÅ£derskimĀ«. Njegov proglas ocijenjen je kao poziv hrvatskom
narodu Ā»na borbu protiv SrbaĀ«, a Ā»partizanski voÄi u Dalmaciji pokazali su bez
uvijanja, da izmeÄu njih i ustaÅ”a nema baÅ” nikakve razlike, bar Å”to se tiÄe odnosa
prema SrbimaĀ«.310 Za proglas Älanova sinjske organizacije HSS-a, kojim se
stanovniÅ”tvo pozivalo u NOP, ocijenjeno je da je usmjeren Ā»protiv srpskog naroda,
izazivajuÄi mreÅ£om kleveta i laÅ£i zlu krv protiv onih koji su, pukim sluÄajem, do
sada umakli njihovom ustaÅ”kom noÅ£u (. . .)Ā«.311 Poseban je cilj ÄetniÄke
propagande bilo zastraŔivanje.stanovniŔtva, tj. stvaranje psihoze neizvjesnosti i
straha od NOP-a. U letku Ā»Poslije poziva na pokolj u SplituĀ«, Äetnici su propagirali
da se Ā»huÅ”ka u redovima komunista da se veÄ danas izvrÅ”e ubistva prvaka Hrvatske
seljaÄke stranke, pristalica gen. DraÅ£e MihailoviÄa i jugoslovenske vlade Kralja Petra. Komunisti otvoreno izjavljuju da ovo krvoproliÄe treba da izvrÅ”i āhrvatski
narod DalmacijeĀ«. 312
Posebno je ÄetniÄka propaganda u Splitu bila uperena protiv HSS-a, s
tendencijom da se HSS usmjeri protiv NOP-a. Kako je veÄ reÄeno, MihailoviÄ je
posebno zahtijevao od ZujoviÄa da doÄe u dodir s predstavnicima HSS-a radi
sporazuma. Sugerirao je da se pojaÄa propaganda Ā»laÅ£nim letcima da bi se
maÄekovci Äas pre naterali na saradnju pred komunistiÄkom opasnoÅ”ÄuĀ«.313 BuduÄi
da dodiri sa HSS-om nisu vodili Å£eljenom rezultatu, ÄetniÄka propaganda u Splitu
doista je usmjerila svoj napad na osnovu MihailoviÄevih smjernica. U srpnju i
kolovozu pojavili su se u Splitu falsificirani ÄetniÄki letci u ime HSS-a. Tako je npr.
objavljen ÄetniÄki letak Ā»SeljaÄki i graÄanski narode DalmacijeĀ«, potpisan od
Ā»Odbora SeljaÄko GraÄanske Narodne ZaÅ”titeĀ«. U njemu se najteÅ£e optuÅ£be upuÄuju partizanima kao Ā»razbojnicimaĀ« i Ā»izrodima hrvatskog narodaĀ«. Nasuprot
njima, izraÅ£ava se glediÅ”te da su Srbi Ā»svi bez razlike antikomunisti i sloÅ£ni sa
DraÅ£om MihailoviÄemĀ«. NOP se ocjenjuje kao Ā»pokret za uniÅ”tenje svoga vlastitog
narodaĀ« te se u letku apelira da se partizanima viÅ”e ne daje Ā»nikakvu moralnu ili
materijalnu potporu i pomoÄĀ«.314
309 AIHRPH, NG, kut. 432, f. 2, letak: Ā»Raspodela Jugoslavije po partizanskom nacrtuĀ«, 310 AIHRPH, NG, kut. 430, f. 6, letak: Ā»Novo vodstvo NOO DalmacijeĀ«. 311 Isto. 312 K i s i Ä, n. dj., 1943. 313 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 737.
314 Kao u bilj. 312. U spomenutom pismu Å¢ujeviÄu Matekalo navodi da je rasturio Ā»jedan apokrifan letak, u cilju da se produbi jaz stvoren izmeÄu komunista i maÄekovaca. Situacija je sada takva da se u ovom pravcu mora stalno raditi.Ā« (Kao u bilj. 308). I letak Ā«Tko se promijenio: Dr MaÄek ili mi?Ā«, raspaÄavan u Splitu u kolovozu 1943, s potpisom Ā»Mladi pristaÅ”e HSSĀ«, nastao je u ÄetniÄkom krugu. HSS-ovci su na te letke odgovarali vlastitim, demantirajuÄi ih. (Usp. J e l i Ä ā B u t iÄ, Hrvatska seljaÄka stranka, n. dj. 209 i d.).
185
Slom ÄetniÄkih planova
U proljeÄe 1943. pitanje uloge Äetnika joÅ” je viÅ”e aktualizirano u odnosima
izmeÄu njemaÄke i talijanske vojne sile. Nijemci su to pitanje posebno zaoÅ”trili u
operaciji Ā«SchwarzĀ» (Peta ofenziva), kada su zapoÄeli razoruÅ£avanje Äetnika u
Crnoj Gori i Hercegovini. Bio je to ujedno i pritisak na Talijane da poduzimaju
sliÄne akcije, Å”to je i zapoÄelo krajem svibnja na istim podruÄjima. Iako je operacija "SchwarzĀ« bila planirana da se u prvom redu razoruÅ£aju ÄetniÄke snage, ona je
zbog dotadaÅ”njeg razvoja dogaÄaja dobila zapravo drugi pravac, pretvorivÅ”i se u
novu veliku ofenzivu protiv NOP-a. Bio je to novi napor za uniŔtenje Glavne
operativne grupe NOVJ na Äelu s Vrhovnim Å”tabom i Titom, zbog neuspjeha u
prethodnoj, Äetvrtoj ofenzivi. A u njoj su snage NOVJ nanijele teÅ£ak poraz upravo
Äetnicima. NjemaÄki komandant za Jugoistok, general Lƶhr, izvijestio je njemaÄku
Vrhovnu komandu da su Ā«uspjesi koje su postigli u borbi protiv Äetnika posluÅ£ili
koministima da ponovo ojaÄajuĀ«.315 Zbog svega toga i zamiÅ”ljeno razoruÅ£avanje
Äetnika nije dobilo veÄe razmjere. Ipak je ono bilo u tom trenutku dosta
aktualizirano s obzirom, na razlike u tretiranju uloge Äetnika. Talijani su, naime, i
dalje pridavali vaÅ£nu paÅ£nju angaÅ£iranju Äetnika na svom okupacionom podruÄju.
Prema rijeÄima generala Robottija, novog zapovjednika Druge armije, koji je poÄetkom travnja 1943. izdao nareÄenje da prestane naoruÅ£avanje Äetnika, Talijani
se ipak ne slaÅ£u s Nijemcima da se to pitanje rijeÅ”i Ā»strijeljanjem i silomĀ«, jer se
tako sarno poveÄava broj neprijatelja, i to u ratnom stanju. Iako su Talijani svjesni
da su Äetnici neprijateji, oni ipak misle da njihovo pitanje treba Ā«postepeno
rijeÅ”itiĀ«.316 Na sastanku Lƶhra i guvernera Crne Gore Pirzia Birolija, u Solunu 2.
lipnja, postignut je konkretniji dogovor oko pitanja razoruÅ£avanja Äetnika. Talijani
su podrÅ£ali zajedniÄku operaciju u cilju razoruÅ£avanja formacija MihailoviÄaĀ«, ali
se istodobno nastojalo saÄuvati MVAC. Na inzistiranje talijanskog predstavnika
pukovnika Tommasa Grignole na spomenutom sastanku, dogovoreno je da se
rasformiraju jedinice MVAC-a samo u Hercegovini, jer su ih Talijani smatrali kao
Ā«najopasnije zbog svoje tesne povezanosti sa MihailoviÄemĀ«. Å to se tiÄe Äetnika u
sjevernoj Dalmaciji, Grignolo je traÅ£io da se za njih prihvati kriterij Ā»progresivnog razoruÅ£avanjaĀ«, a za Äetnike u Lici Ā«da se razoruÅ£avanje odloÅ£i, precizirajuÄe da je
reÄ o odanim jedinicama koje dejstvuju u dobroj slozi sa hrvatskim jedinicama i
pruÅ£aju koristan doprinosĀ«. Lƶhr je inzistirao na stavu da sve Ā«pravoslavne
formacijeĀ« moraju biti razoruÅ£ane. Ipak je prihvatio glediÅ”te o Ā«progresivnom
razoruÅ£avanjuĀ«, ali pod uvjetom da se, odredi vremenska granica. PredloÅ£eno je da
ona bude dva mjeseca, ali je talijanski predstavnik i dalje inzistirao na tome da se
Äetnici u Lici ne razoruÅ£avaju, Ā«ukazujuÄi takoÄer i na moguÄnost da ove formacije
pretrpe korenitu promenu koja bi izmenila ÄetniÄki karakter (. . .)Ā». Kako se vidi,
Talijani su radi odrÅ£avanja Äetnika u svojoj sluÅ£bi bili spremni i da ih reorganiziraju
u formacije koje bi potpuno ulazile u sastav talijanskih oruÅ£anih snaga. Lƶhr je sa
svoje strane
315 OpÅ”irnije o tome usp. F a b i j a n T r g o, Ā»Cetvrta i peta neprijateljska ofanzivaĀ«, zbornik: Neretva-Sutjeska 1943, Beograd 1969, 18 i d.; P a j o v i Ä, n. dj:, 356 i d. 316 J e l i Ä ā B u t i Ä, UstaÅ”e i NDH, n. dj. 260.
186
ukazao Ā»na neophodnost da se u sluÄaju iskrcavanja saveznika na Balkanu odmah pristupi razoruÅ£avanju svih joÅ” postojeÄih formacija, kako na Dinari tako i u Lici 317. Istodobno su Talijani uhapsili grupu ÄetniÄkih rukovodilaca, i to upravo u Splitu. UhapÅ”en je Å¢ujoviÄ i grupa oficira (IvaniÅ”eviÄ, Stude, KostiÄ, AlfireviÄ, i dr.). U Dubrovniku je uhapÅ”en JevÄeviÄ.318 Taj je dogaÄaj uznemirio vodeÄi ÄetniÄki krug u Splitu. VeÄ sutradan uslijedila je kod prefekta Paola Zerbina i generala Spiga intervencija Urukala, AlfireviÄa i RaÄiÄa.319 Poslije hapÅ”enja ÄujiÄ je premjestio svoj Å”tab iz Kninu u Topolje, naredivÅ”i da svi ÄetniÄki komandanti odmah napuste Knin i upute se u svoje jedinice.320 U pismu komandantu ÄetniÄkog korpusa Ā»VelebitĀ«, Milivoju VuksanoviÄu, ÄujiÄ je poÄetkom lipnja upozoravao na hapÅ”enja u Splitu i na nareÄenje Å estog talijanskog korpusa u Dubrovniku za razoruÅ£avanje Äetnika, te na moguÄnost sliÄnih akcija na podruÄju sjeverne Dalmacije. ÄujiÄ mu je napominjao da je Ā»u interesu i italijanskog i Srpskog naroda da naÅ”i odnosi do kraja ostanu prijateljski, te da je potrebno Ā»da sa svoje strane otklonimo sve Å”to bi moglo da poremeti odnose sa TalijanimaĀ«.321 U lipnju je veÄina uhapÅ”enih, meÄu njima i Å¢ujoviÄ, bila puÅ”tena i vratila se u Split. Pokazalo se da talijanski vojni faktori nisu bili voljni za radikalnu akciju razoruÅ£avanja i eliminaciju Äetnika. Na njih se i dalje, ozbiljno raÄunalo, pa se izlaz traÅ£io u odreÄenim oblicima reorganizacije ÄetniÄkih jedinica. Zbog svega toga, spomenuta su hapÅ”enja viÅ”e sliÄila na trenutnu demonstraciju u odnosu na Nijemce. Talijani su, naime, ubrzo nastavili ukazivanje naklonosti prema Äetnicima. Vidljivo je to doÅ”lo do izraÅ£aja dolaskom Grignola iz SuÅ”aka DujiÄu u Topolje, 2,2.lipnja 1943. Prema DujiÄevim rijeÄima, Grignolo je, kao Ā»osvedoÄeni prijatelj Srpskog narodaĀ» doÅ”ao zbog njegove intervencije u vezi sa hapÅ”enjima. Grignola mu je obeÄao da Äe uhapseni oficiri biti uskor puÅ”teni, a neki od njih otpremljeni u Dinarsku diviziju.322 Prema izvjeÅ”taju podÅ£upana u Kninu Ante Vatavuka, ondje je 22.1ipnja doÅ”ao osobno i general Robotti izdao jamstva Äetnicima da neÄe biti razoruÅ£ani. Vatavuk navodi da mu je tom prilikom komandant Kninskog sektora general Francesco Ginagreco izjavio Ā»da smatra da su Nijemci pogrijeÅ”ili i da grieÅ”e time Å”to u
317 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/3, 267-271.
318 AIHRPH, OS-61621, Povjerenstvo 2. otsjeka za Split, 3. VI 1943. HapŔenja su u Splitu izvrŔena
noÄu 31. VII. VI 1943. UhapÅ”ena je grupa od 24 oficira i civila, koji su isto jutro odvedeni brodom u Rijeku. 319 Isto.
320 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 7,845.
321 AH, ÄA, kun 3, dopis primljen u Å tabu korpusa Ā«VelebitĀ« 10. VII 1943. u Å¢egaru. ZaplaÅ”eni
iznenadnim dogaÄajima, Äetnici su naredili mobilizaciju svih sposobnih muÅ”karaca u Kosovu, bez obzira na
to da li imaju oruÅ£je. Ā«Svaki onajĀ«, isticao je komandant Kosovske brigade Novak MijoviÄ; Ā»koji joÅ” i danas
bude naÅ”ao izgovora da ne doÄe zato Å”to ne bude dobio hleb, i misli da Italijanski hlebac treba da nas brani od
Italijana i UstaÅ”a, to je izrod i srpski otpadnikĀ«. (AH, ÄA, kut.}, naredba od 13. VI 1943).
322 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 797-797; ÄujiÄevo pismo Å¢ujoviÄu, 22. VI 1943.
Radoslav ÄoroviÄ - koji je iÅ”ao u Opatiju da intervenira za uhapÅ”ene - izvjeÅ”tavao je ÄujiÄa 26. VI 1943.
ga su Talijani zaplijenili kod Stude sve telegrame i Å”ifru, i da je to potrebno javiti MihaioviÄu. Å¢ujoviÄ,
koji se slobodno kretao po Opatiji, i s kojim se ÄoroviÄ sastajao, naredio je da se sve vijesti MihailoviÄu
upuÄuju preko ÄoroviÄa. ÄoroviÄ se u Opatiji sastao sa pukovnikom Grignolom. Oni, koji mu je potvrdio
da je upravo posjetio ÄujiÄa i da su Talijani njegovim Ā»radom zadovoljniĀ«. (AIHRPH, NG, kut. 428, f. 2,
pismo R. ÄoroviÄa).
187
Bosni i Hercegovini razoruÅ£avaju Äetnike, jer da se njih moÅ£e joÅ” vrlo dobro
upotrebiti u borbi protiv neprijatelja br. 1 - partizanaĀ«. Prema Vatavukovoj ocjeni,
Ā»promjena u odnosima izmeÄu Talijana i ÄetnikaĀ« opazila se Ā»u punom opseguĀ« 28.
lipnja, Ā»kada su Äetnici u Kosovu slavili svoj VidovdanĀ«. Proslavi je prisustvovala
jedna talijanska jedinica iz Knina, veÄi broj talijanskih oficira i general
Ginagreco.323 Istodobno je i JevÄeviÄ bio vrlo dobro obavijeÅ”ten o daljnjoj politici
Talijana prema Äetnicima. Ā»Ne verujem,Ā« pisao je on Å¢ujovicu, Ā»da Italijani imaju nameru da kidaju sa nama, jer im to ne ide u raÄun i jer po tradiciji igraju uvek na
dve karte. NaÅ”u likvidaciju u Crnoj Gori i Hercegovini izvrÅ”ili su Äisto pod presijom
Nemaca, koji su jaÄi i kojih se boje. Na primer poznato mi je, da su Nemcima
obrazloÅ£ili odrÅ£avanje i nadalje veza sa liÄkom i dinarskom zonom Äinjenicom da
pripremaju projekt svojih SS trupa i za vreme izraÄivanja tog projekta iste te zone,
da ih kasnije prevedu u svoje formacijeĀ«. TakoÄer je javljao da Talijani u Å¢ujoviÄa
Ā»liÄno imaju puno poverenjeĀ«.324 Prema rijeÄima samoga Å¢ujoviÄa, Talijani su
njegovo hapÅ”enje iskoristili i za ispitivanje moguÄnosti dodira s MihailoviÄem.325
RaspoloÅ£iva dokumentacija ne omoguÄuje da se to pitanje podrobnije razmotri, ali
je svakako na mjestu pretpostavka da je rnoguÄnost eventualnog iskrcavanja
Saveznika mogla dati poticaj za odreÄene dodire. Svakako je s tom moguÄnoÅ”Äu
raÄunalo i ÄetniÄko vodstvo, pa s tim treba povezivati i Å¢ujoviÄev dolazak u Split i akciju koju je poduzeo. U toj akciji, tj. u daljnjem naoruÅ£avanju Äetnika, on je
najozbiljnije raÄunao na vojnu pomoÄ Talijana. Za sastanak koji je planirao s
generalom Spigom, on je predvidio da se raspravlja o glavnim pitanjima u vezi s
tim. Kao prvo, to je bilo Ā»regulisanje eventualne primopredaje vlasti u vojnom i
upravnom pogleduĀ«. Zatim, pitanje naoruÅ£avanja ÄetniÄkih Ā»nenaoruÅ£anih
formacija i obrazovanje novih jedinicaĀ«. Daljnje se pitanje odnosilo na Ā»regulisanje
meÄusobnih odnosa za sluÄaj iznenadnog iskrcavanja desanta iz nebaĀ«. Posebnu je
paÅ£nju trebalo pokloniti Ā»borbi sa komunistima do toga kritiÄnog momentaĀ«.
Povezano s tim pitanjima Å¢ujoviÄ je ukljuÄivao i ponudu Talijanima za Ā»svoje
posredstvo za vezu sa sa veznicimaĀ«. 326
323 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 7, 845-849. Vatavuk navodi da je za tu prigodu objavljen i poseban broj ÄetniÄkog lista Ā»VidovdanĀ«. On je izvjeÅ”taju priloÅ£io i fotografiju s te proslave, na kojoj se vidi da je na okiÄenoj pozornici bila slika kralja Petra II, srpska i jugoslavenska zastava, te zajedno Ginagreco i ÄujiÄ.
324 AH, ÄA, kut. 1, nedatirano, lipanj ili srpanj 1943. 325 VeÄ u travnju 1943. talijansko Ministarstvo vanjskih poslova zatraÅ£ilo je posredstvom Cesarea
Damianija iz Zadra da se preko Urukala uspostavi veza s MihailoviÄem. Radilo se o prijedlogu za razgovore o Ā»promeni kursaĀ«. Urukalo je MihailoviÄa obavijestio o toj ponudi preko BlaÅ£a ÄukanoviÄa. (AVII, ÄA, kut. 159, br. reg. 32/3 i 18/4, pisma Urukala od 11. IV i 10. VI 1943). MihailoviÄ nije odgovorio na ta pisma. SliÄni su pokuÅ”aji poduzeti i preko IvaniÅ”eviÄa. (AVII, ÄA, kut. 159, br. reg. 38/3, telegram IvaniÅ”eviÄa, 25. IV 1943). Talijanske ponude MihailoviÄu stizale su i preko Beograda. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 738). Å¢ujoviÄ je u radiogramu, 20. VII 1943, obavjeÅ”tavao MihailoviÄa o ponudama za razgovore ovim rijeÄima: Ā»SluÄaj u vezi moga hapÅ”enja reÅ”avao Musolini, kada sam na prvom sasluÅ”anju izjavio da sam VaÅ” delegat i neprijateljski oficir, a ne legalizovani saradnik. Sada svi Italijani znaju ko sam i ukazuju svu paÅ£nju. Pitaju da li imam instrukcije diplomatskog karaktera. Mole da i od Vas traÅ£im da o tome sa mnom liÄno raspravljaju u armiji u SuÅ”aku. Ovo se taji od civilne vlasti koje su Äinile ponudu preko Urukala. Da Ii bi Englezi preko Vas prihvatili ponudu o savezu protiv 11 (Nijemci, op. F. J. B.). Ponavljam 11 i pod kojim uslovima moÅ£ete odigrati sudbonosnu ulogu ako budete veÅ”tiĀ«. (Isto, 798).
188
U pogledu spomenute reorganizacije ÄetniÄkih jedinica, tj. MVAC-a, Talijani su
u srpnju 1943. izradili projekt stvaranja tri Ā»dobrovoljaÄkeĀ« formacije: Ā»LikaĀ«, sa
sjediÅ”tem u Selcima; Ā»DinaraĀ«, sa sjediÅ”tem u Kninu, i Ā»HercegovinaĀ«, sa sjediÅ”tem u
Trebinju. Prema projektu, prednost primanja u te jedinice imali bi pripadnici
MVAC-a, a po svom statusu bili bi izjednaÄeni s talijanskim vojnicima. Pripadnici su
mogli biti samo roÄeni na podruÄju Hrvatske i Bosne i Hercegovine od 18 do 30
godina starosti.327
Å to se tiÄe realizacije spomenutoga projekta, treba konstatirati da do toga zapravo
nije doŔlo. Talijani nisu poţurivali rjeŔavanje tog pitanja. Prema izvjeŔtaju general a
Robottija General Ŕtabu kopnene vojske, sredinom kolovoza, sa 1. lipnjom
Ā»objavljeno je rasformiranje najznaÄajnijih hercegovaÄkih formacijaĀ«, a u vezi s
ostalim navodi se ovo: Ā»Dinarske i liÄke formacije nisu znaÄajne, jer se sastoje od
svega nekoliko hiljada pouzdanih i vernih ljudi. Sada se pristupa i njihovom
rasformiranju, a prelazi se na regrutovanje dobrovoljaca za meŔovite bataljone
pravoslavaca, katolika i muslimana, sporazumno sa hrvatskim vlastima, a poput
poznatih nemaÄkih SS-divizijaĀ«.328
326 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 7, 973, Å¢ujoviÄevo pismo Bjelajcu i GrÄiÄu, 2. VIII 1943.
JuriÅ”iÄ je 3. VII 1943. obavijestio vladu da je u Bern stigao kapetan Mihajlo BabiÄ, Ā»kao kurir vojvode ÄujiÄa i majora BjelajcaĀ». On je JuriÅ”iÄu predao ovu njihovu poruku: Ā»1. Razne neprijateljske snage postigle su u poslednje vreme znatne uspehe u danaÅ”njim slobodnim ÄetniÄkim oblastima. Usled toga preseÄene su, a negde i onemoguÄene, liÄne i tehniÄke veze izmeÄu pojedinih ÄetniÄkih oblasti. Slovenija usamljena (MihiÄ), Severna Lika usamljena (Bjelajac), JuÅ£na Lika sa delom Bosne i Dalmacije usamljena (ÄujiÄ), Centralna Bosna usamljena (DrenoviÄ), crnogorsko-hercegovaÄke trupe prikupljene pod vodstvom Äenerala MihailoviÄa.
2. Bjelajac i ÄujiÄ oseÄaju sve jaci pritisak Nemaca i ustaÅ”a-partizana. MoguÄnosti daljeg naoruÅ£anja su neznatne. Hitna poÅ”iljka automatskog oruÅ£ja (puÅ”aka-mitraljeza) i municije spada u najaktuelnije pitanje sadaÅ”njosti, zbog njihovog daljega odrÅ£avanja u neprekidnim borbama. Neophodno postiÄi telegrafsku vezu i u visini Senja, Knina i Kosova spustiti materijal. StanovniÅ”tvo trpi glad. Nedogledne posledice ako definitivno reÅ”enje ne bude pre ove zime. Novac dostaviti za ove grupe preko Kraljevskog poslanstva u Bernu, gde ce biti podignut preko njihovih opunomoÄenika. Ovo uÄiniti Å”to pre da bi narod i Äetnici mogli makar Å”to blagovremeno pripremiti za zimu u hrani i odelu. 3. Prilikom dolaska savezniÄkih trupa na Balkan neophodno je da izvestan deo bude neposredno upuÄen na teritoriju MihiÄ-Bjelajac-ÄujiÄ, kao garantija ostvarenja prvih zamisliĀ«.
Predsjednik vlade BoÅ£idar PuricÄ je 19. VIII 1943. prenio MihailoviÄu ovu poruku pitajuÄi da li j on povezan s tim. (AVII, elaborat: Ā»MeÄunarodne veze organizacije DraÅ£e MihailoviÄaĀ«, I dio, neregistrirano).
327 AIHRPH, NG, Inv. br. 16706. Prema informacijama koje je SinÄiÄ, kao predstavnik NDH kod Druge armije, dobio na SuÅ”aku, Ā»nareÄena je likvidacija Äetnika te svih njihovih politiÄkih voda i castnika bivse jugoslavenske vojske u koliko i najmanje pripadaju struji Draze Mihailovica. Svi oni trebaju biti internirani, povraÄeni u zarobljeniÅ”tvo ili pak drÅ£ani kao taoci na sigurnim mjestima unutar Italije (ne u anektiranim podruÄjima), odnosno trebaju biti uklonjeni od svakog politiÄkog utjecaja in djelovanja u Hrvatskoj. Nakon raspuÅ”tanja svih politiÄkih ÄetniÄkih formacija, priÄi Äe se dobrovoljnom organiziranju puÄanstva bez razlike na vjeru u odrede talijanske regularne vojskeĀ«. (AH, NDH, MVP, kut. 1, SinÄiÄev izvjeÅ”taj Mili Budaku, 19. VI 1943).
328 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/3, 458-461. Radi se o Robottijevu izvjeÅ”taju 11. VIII 1943, o razgovoru koji je vodio sa novim talijanskim poslanikom u NDH Luigijem Petruccijem. U izvjeÅ”taju su zanimljive primjedbe talijanske obavjeÅ”tajne sluÅ£be na Petruccijev politiÄki projekt buduÄih odnosa na Balkanu po savrÅ”etku rata. Na Petruccijevo miÅ”ljenje da bi Ā»stvaranje jedne velike HrvatskeĀ«, bilo za Italiju manje Å”tetno u odnosu na stvaranje jedne Ā»velike JugoslavijeĀ« ili Ā»velike SrbijeĀ«, obavjeÅ”tajna sluÅ£ba je dala ovaj komentar: Ā»Eksel. PetruÄi posmatra situaciju sa zagrebaÄkim naoÄarima. Njemu je nepoznat zamrÅ”eni problem Srbi-Hrvati-Slovenci-muslimani i Äetnici.
189
DogaÄaji koji su ubrzano slijedili do kapitulacije faÅ”istiÄke Italije, pokazali su da
je pitanje reorganizacije ÄetniÄkih jedinica na spomenutim podruÄjima postalo
zapravo sasvim nevaÅ£no. Äetnici su radili na svom daljnjem jaÄanju, a Talijani su im
u tome pomagali. Å¢ujoviÄ je u vezi s tim teÅ£io da se ÄetniÄke snage javno ispoljavaju
kao JVO. RaÄunao je, prema informacijama koje je dobivao, da bi se na taj naÄin
moglo privlaÄiti u prvom redu domobranske jedinice, koje bi bile potÄinjene
ÄetniÄkoj komandi. Svoju akciju na daljnjem organiziranju ÄetniÄkih snaga pod vidom JVO, on je temeljio na optimistiÄkom sagledavanju situacije. Polazio je od
uvjerenja da je pozicija Äetnika dosta jaka, jer MihailoviÄ Ā»drÅ£i u svojim rukama sve
srpske oblasti otadÅ£bine osim naÅ”ih nesretnih podruÄjaĀ«. Ocjenjivao je da su
partizani u zapadnoj Bosni Ā»nejaki i slabo borbeniĀ«, te da se svakodnevno predaju,
zakljuÄujuÄi da Ā»partizanstvo u ovim krajevima sve viÅ”e dobija hrvatsko
partikularistiÄko obeleÅ£jeĀ».329 Nastojao je da se Å”to viÅ”e ojaÄaju ÄetniÄke snage, pa
je od MihailoviÄa traÅ£io da poÅ”alje 1000-1500 Äetnika.330 Posebno se Å£alio
MihailoviÄuu da nema dovoljno oruÅ£ja i novÄanih sredstava. ObavjeÅ”tavao ga je da
Äe od Talijana traÅ£iti 20.000 puÅ”aka.331 Å¢ujoviÄ je osobito bio zainteresiran za
daljnju mobilizaciju novih pripadnika u ÄetniÄke jedinice pod vidom JVO. Å¢alio se
MihailoviÄu da je Ā»oficirsko pitanjeĀ« jedan od Ā»najmuÄnijih problemaĀ«, posebno na
ÄujiÄevu podruÄju. Zbog toga je u kolovozu uputio u Knin na kurs 20 omladinaca iz Splita. DoÅ”ao je u dodir, kako navodi, s veÄim brojem oficira, veÄinom Hrvata, Ā»Äija
je apstinencija bila dosta shvatljivaĀ« do njegova dolaska, Ā»jer su neosnovano bivani
napadani od strane pripadnika ÄetniÄke organizacijeĀ«.332 Å¢ujoviÄ se dosta aktivno
povezao sa pojedincima u Å ibeniku. Ondje je vrlo aktivni predsjednik Pododbora
UdruÅ£enja Äetnika prota Stevan Prostran uspio u kolovozu organizirati ÄetniÄku
komandu. Svakako je to bio vaÅ£an korak u mobilizaciji novih pristalica u ÄetniÄke
jedinice, jer se radi o akciji poduzetnoj na anektiranom podruÄju, za Å”to su
Jedna velika Hrvatska, naklonjena ili prijateljski raspoloÅ£ena prema Italiji, nemoguÄa je, Hrvati su istorijski bili i jesu naÅ”i neprijatelji. Razlog: Jadransko more. NaÅ”i interesi za ovo more su u Äistoj suprotnosti i mi ne moÅ£emo u jednoj velikoj Hrvatskoj da oÅ£ivimo i, joÅ” gore, da uspostavimo staru Austriju. S druge strane, Hrvatska nikad nije bila sposobna da Å£ivi a da se na nekoga ne oslanja, pa posto se neÄe oslanjati na Italiju, znaÄi, ukoliko bude veÄa, utoliko Äe biti opasnija po nas. Stoga bi bilo poÅ£eljno da se stvori takva Hrvatska koja bi, prema svojim prirodnim moguÄnostima, bila mala.
Uspostavljanje Srbije moÅ£e nam koristiti ako ta Srbija bude ograniÄena na svoje prirodne granice; jedna velika Srbija lansirala bi refren o Jadranskom moru, a tu se naÅ”i interesi sudaraju, kao Å”to je reÄeno za veliku Hrvatsku.
Medutim, najvece zlo svakako predstavlja formiranje jedne velike Jugoslavije (po zamislima i po planovima Londona). Sa njom ne samo da jadransko pitanje ostaje i postaje opasnije, veÄ se raÄa i problem iredentizma u odnosu na Dalmaciju, Istru, Albaniju, Julijsku krajinu, itd.Ā« (Isto).
329 Kao u bilj. 326, str. 973-974. 330 AVII, ÄA, kut. 160, br. reg. 47/1. 331 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 895. Å¢ujoviÄ je, kako navodi, po dolasku u Split donio 3,700.000 lira, od toga je glavninu podijelio ÄujiÄu, GrÄiÄu i Bjelajcu, Novaku i PleÄaÅ”u. Obavijestio je MihailoviÄa da je ostao bez novca, te je prisiljen da se zaduÅ£uje kod Ive ÄiÄin Å aina. TraÅ£io je od MihailoviÄa odobrenje za zakljuÄivanje zajmova. (Isto, 896-897). Od spomenute sume Å¢ujoviÄ je uroÄio 404.000 lira Ā»na ime mjeseÄne pripomoÄi porodicama Älanova naÅ”e organizacije,Ā» RaÄiÄu i Urukalu. Iz te sume su plaÄeni i kuriri izmeÄu Splita, Knina i Sinja, dijeljena pomoÄ ranjenim Äetnicima, koji su u ljeto 1943. lijeÄeni u KaÅ”tel Å tafiliÄu. (AH, ÄA, kut. 1).
332 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2,890.
190
Talijani pokazivali posebnu osjetljivost. Njihovo odobravanje takve akcije bio je u
prvom redu znak zainteresiranosti za organiziranje novih ÄetniÄkih jedinica za borbu
protiv NOP-a. Prostran se u svojoj akciji nije zapravo sloÅ£io sa Å¢ujoviÄevom
inicijativom oko stvaranja JVO. Njegov stav je bio da Ā«Srbi moraju da budu
organizovani samo za sebe, a ako ima joÅ” tih vajnih jugoslovena, neka oni organizuju
sebe, pa ako njihov rad bude u skladu sa naŔim, nacijonalnim ciljevima, moţe da
postoji i veza izmeÄu nas i to na odreÄen naÄin i preko odreÄenih naÅ”ih ljudi (. . .)Ā«. U tom cilju je upuÄena i molba talijanskom prefektu za osnivanje posebne Äete u
Konjevratima od oko 100 ljudi. RaÄunalo se da bi to bio poticaj za razvoj ÄetniÅ”tva u
tom kraju. ObraÄajuÄi se neÅ”to ranije ÄujiÄu, kao voÄi Äetnika, Prostran je iznio i
razraÄeni plan ÄetniÄke organizacije u Å ibeniku. Njenu bi djelatnost obiljeÅ£avala tri
osnovna pravca: Vojno-operativni, ekonomski i politiÄko-propagandni.333 U svojoj
akciji oko mobilizacije Hrvata Å¢ujoviÄ je u Å ibeniku glavni oslonac dobio u Slavku
GrubiÅ”iÄu, bivÅ”em Älanu JNS-a, a zatim JRZ-a i poslaniku. GrubiÅ”iÄ je Å¢ujoviÄu
izjavio da moÅ£e okupiti Äak 400 Hrvata u Å ibeniku i okolici. Å¢ujoviÄ ga je imenovao
za svog povjerenika na anektiranom podruÄju sjeverne Dalmacije. U tu akciju su bili
ukljuÄeni i istaknuti Älanovi LjotiÄeva Ā«ZboraĀ«, KreÅ”imir Samodol i Miroslav Peran.
Oni su izbjegli u Beograd i u travnju 1943. vratili se sa zadatkom da Ā«prikupe
zboraÅ”ku omladinu u srednjoj i severnoj Dalmaciji i svu drugu nacijonalnu omladinu, koja se nije izgubila u vrtlogu politiÄkog i druÅ”tvenog rasula, da je upute u
ÄetniÄke redove, kao u jedinu organizaciju koja u ovom kraju nosi nacijonalni barjak
(. . .)Ā«.334 Uslijedilo je osnivanje Splitsko-Å”ibenskog ÄetniÄkog bataljona. Bio je
sastavljen od grupe Å”ibenskih omladinaca i Splitske Äete, tj. grupe splitskih
omladinaca, koji su veÄ otprije bili u Kosovu. Ta se jedinica tretirala kao elitna i bila
je u sastavu Kosovskog korpusa pod neposrednom ÄujiÄevom komandom, tj.
kapetana Novaka MijoviÄa, komandanta tog korpusa. Prema Å¢ujoviÄevoj zamisli, taj
je bataljon trebao postati Å”kola za ÄetniÄke rezervne oficire.335 Daljnji korak bilo je
osnivanje u Å ibeniku ÄetniÄkog Nacionalnog komiteta za anektirano podruÄje
sjeverne Dalmacije. Glavna zadaÄa Komiteta trebala je da bude sirenje mobiliziranja
novih pripadnika na liniji stvaranja JVO.336 MeÄutim, ta akcija nije mogla dati
oÄekivane rezultate, a i u samom Komitetu vidljivo su dolazile do izraÅ£aja suprotnosti dviju strana, tj. GrubiÅ”iÄa i Prostrana.337
333 AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 47/2, pismo Prostrana ÄujiÄu, 27. VI 1943. 334 AVII, ÄA, kut. 158, br. reg. 38/6, referat S. Prostrana.
335 Bataljon je osnovan 12. VIII 1943. i u tom momentu je imao oko 120 boraca. Za komandanta je postavljen rezervni potporuÄnik DraÅ”ko Prostran, koji je takoÄer doÅ”ao iz Beograda sa Samodolom i Peranom. {Isto; AH, ÄA, kut. 5, naredba komandanta Kosovskog korpusa 12. VIII 1943). 336 Komitet je osnovan krajem kolovoza 1943. Tome su prethodila dva sastanka u Splitu i Å ibeniku, sazvani na inicijativu Å¢ujoviÄa, na kojima je on razgovarao s GrubiÅ”iÄem, S. Prostranom, Lazarom MatiÄem, Francom KovaÄem. Å¢ujoviÄ je tom prilikom posebno zagovarao potrebu rada na stvaranju JVO, povezujuÄi to s moguÄnoÅ”Äu skore kapitulacije Italije. (Usp. B r a n i c a , n.dj., 908-909). Å¢ujoviÄ je pismenom naredbom u ime MihailoviÄa imenovao ÄetniÄku komandu Å ibenika. TakoÄer je nastojao organizirati i veze sa Zadrom. (NOV u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 7, 991 i 995-996).
337 B r a n i c a, n.di., 908-909.
191
Akcija oko ukljuÄivanja Hrvata u ÄetniÄki pokret pod vidom JVO osjetila se i na
podruÄju Hrvatskog primorja. Ona se zapravo nastavljala na akciju koju je poduzela
suÅ”aÄka grupa JUREPO, a koja se prvenstveno ogledala u politiÄkoj propagandi.
Izvan SuŔaka ta je akcija konkretnije doŔla do izraţaja na Krku. Prema raspoloţivim
podacima, na Krku je postojala ÄetniÄka organizacija sastavljena poglavito od
jugoslavenskih nacionalista. Na sastanku Ā»predstavnika svih mjesnih organizacija na
otoku KrkuĀ«, odrÅ£anom u Aleksandrovu (Punat) 23. lipnja 1943, donesena je rezolucija u kojoj se izraÅ£ava privrÅ£enost MihailoviÄu i zahtijeva da se otok Krk
Ā»odvoji od zajednice, kojoj bi Zagreb ili njegovi politiÄki predstavnici imali
predstavljati nasu volju i naÅ”e raspoloÅ£enjeĀ«. U rezoluciji se izraÅ£ava protivljenje
Ā»svakome federativnom ureÄenju zemljeĀ« jer bi to znaÄilo slabljenje Jugoslavije.
Ā»SmatrajuÄi Srbe, a ne Gote (Hrvati, op. F.J.B.) predstavnicima slavenstvaĀ«,
zakljuÄuje se u rezoluciji, Ā»mi se prikljuÄujemo njihovoj borbi protiv svih unutarnjih
i vanjskih neprijatelja i u toj borbi oni mogu raÄunati na nas, kao Å”to mi raÄunamo na
njihovu bratsku slavensku junaÄku potporuĀ«. 338 Iz spomenutog Å¢ujoviÄeva pisma
Bjelajcu i GrÄiÄu, poÄetkom kolovoza 1943., vidljivo je da je ta rezolucija poslana
MihailoviÄu i da ju je on dobio, izjavljujuÄi u vezi s tom akcijom Äetnika na Krku da
je Ā»istinski bio dirnut njihovom rodoljubivom paÅ£njom (. . .)Ā«.339
Na osnovi podataka iz Ā»Slavenskog jugaĀ« dade se zakljuÄiti da je u srpnju odrÅ£an sastanak Ā»jugoslavenskih delegata Hrvatskog primorja, otoka i Gorskog
kotaraĀ«, na kojemu je donesena posebna rezolucija. IstiÄuÄi da je ustaÅ”ki reÅ£im
Ā»jedini unutarnji neprijateljĀ«, u rezoluciji se apelira za koncentraciju svih snaga na
zajedniÄkoj Ā»platformiĀ«, koja se formulira ovim rijeÄima: Ā»Savjesnim prouÄavanjem
svih Äinioca doÅ”li smo do zakljuÄka da je ta platforma priznanje drÅ£avnog
kontinuiteta Kraljevine Jugoslavije i demokracije. U Kralju, modernom i
demokratskom, vidimo simbol drţavnosti i jednu empirijsku instituciju koja jedina u
ovakvim teÅ”kim vanjsko-politiÄkim i unutarnjim prilikama moÅ£e posluÅ£iti kao
instrument za koncentraciju svih snagaĀ«. Ā»Slavenski jugĀ« piÅ”e da su u vezi s
ostvarenjem ideja rezolucije dana Ā»nareÄenja i instrukcije svim radnicima na
terenuĀ«, te da se pristupi stvaranju Ā»jugoslovenskih propagandnih jedinicaĀ« koje
Ā»nemaju borbenog karakteraĀ«.340 Istodobno je donesena i vijest o osnivanju jedne vojne jedinice, koja bi trebala biti jedinica Ā»jugoslovenske vojske u otadÅ£bini - otsjek
SuÅ”akĀ«.341 U tom pravcu se ukljuÄila i ÄetniÄka propaganda ti SuÅ”aku zbog
nezadovoljstva u dotadaÅ”njoj akciji vrbovanja graÄana u ÄetniÄke jedinice. U letku
Ā»UstaÅ”kim partizanima grada SuÅ”aka i okoliceĀ«, poÄetkom rujna, Äetnici su se
obraÄali vojnicima Srbima s pozivom da stupe u JVO, Äije su osnovne zadaÄe: Ā»a)
narodno jedinstvo, b) Kraljevina Jugoslavija, c) dinastija KaraÄorÄeviÄa, Kralj
'-
338 U rezoluciji se navodi da su se na spomenutom sastanku okupili predstavnici iz Aleksandrova, Krka,
Vrbnika, Baske Stare i Jurandvora. (Prijepis dokumenta kod autora).
339 Å¢ujoviÄ navodi da je dobio i izvjeÅ”taj sa Krka. (NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 7, 976).
340 AH, ÄA, kut. 1, Slavenski jug,,br. 8, kolovoz 1943. 341 Prema izjavi kapetana DuÅ”ana Å orka, ta je jedinica osnovana pod imenom 243. bataljon JVO, a komandant joj je bio rezervni poruÄnik Anton Å ustar. Ona je bila stacionirana iznad Senja, a nakon kapitulacije Italije prebacila se na LoÅ”inj. (AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 29/3).
192
Petar II i DraÅ£a MihailoviÄĀ«. NovopridoÅ”li vojnici JVO trebali bi biti rasporedni na
odreÄena mjesta radi Ā»spreÄavanja stvaranja pobune, meteÅ£a i tome sliÄnoĀ« od strane
partizana, zaÅ”tite vlastitih Å£ivota i imovine, te Ā»odrÅ£anja na tim duÅ£nostima do
dolaska savezniÄke vojske kojoj Äe se staviti na raspoloÅ£enjeĀ«.342
Kako se vidi, Å¢ujoviÄeva akcija oko reorganizacije ÄetniÄkih snaga pod vidom
JVO imala je male razmjere i rezultate. Ona je bila koncentrirana prvenstveno na
jadranskom pojasu, Å”to je moglo biti motivirano oÄekivanjem skore kapitulacije
Italije i iskrcavanjem savezniÄkih vojnih snaga. Razvoj dogaÄaja je, meÄutim, suoÄio
ÄetniÄko vodstvo s mnogo teÅ£om situacijom. Veliki uspjesi koje su snage NOVJ
postigle u borbama protiv talijanskih vojnih snaga, te oruÅ£anih snaga NOH i Äetnika,
na podruÄju Hrvatske bili su odluÄujuÄi faktor u naglom slabljenju i dotadaÅ”njih pozicija ÄetniÄkog pokreta. PovlaÄenje talijanskih snaga iz pojedinih dijelova bio je
signal i za povlaÄenje Äetnika.
Taj proces je najprije zapoÄeo u proljeÄe 1943. godine u Lici.
Suradnja Talijana i Äetnika na podruÄju PlaÅ”kog doÅ”la je do punog izraÅ£aja u
borbi protiv NOP-a. Represalije nad stanovniÅ”tvom dosegle su vrhunac u sijeÄnju i
veljaÄi 1943, kada je doÅ”lo do masovnih hapÅ”enja u pojedinim selima te strijeljanja i
internacija.343 Ubijeno je i niz aktivnih pripadnika NOP-a. Zbog ţestokog terora i
zastraÅ”ivanja prisiljen je jedan broj uhapÅ”enih da stupe u ÄetniÄke redove. MeÄu
njima je bilo i pripadnika NOP-a.344 Prema podacima ţupana u Ogulinu, Talijani su
poÄetkom sijeÄnja 1943. namjeravali napustiti PlaÅ”ki i vlast predati Äetnicima, pa su u
vezi s tim sugerirali i evakuaciju hrvatskog stanovniÅ”tva. MeÄutim, do toga nije
doÅ”lo, nego su, naprotiv, u veljaÄi uslijedili sporazumi izmeÄu Äetnika i vlasti NDH. ÄetniÄki oficiri BakoviÄ, MandiÄ i BogdanoviÄ izjavili su da imaju nareÄenje Ā»biti u
dobrim odnosima sa hrvatskim graÄanskim i vojniÄkim vlastimaĀ«. Prema ocjeni
Å£upana, tom je prilikom doÅ”lo do Ā»uzpostavljanja normalnih ako ne politiÄkih, a ono
barem osobnih odnosaĀ« s Äetnicima.345 .
Dolazak Äetvrte kordunaske brigade NOVJ u PlaÅ”Äansku dolinu u drugoj
polovici veljaÄe 1943, unosi znatne promjene u dotadaÅ”nju poziciju Äetnika. Ta je
brigada zajedno s PlaÅ”Äanskom partizanskom Äetom izvrÅ”ila uspjeÅ”an napad na
ÄetniÄke snage u PlavÄa Dragi, 10. oÅ£ujka, Å”to je izazvalo paniku i demoralizaciju
medu Äetnicima. Njihova se pozicija joÅ” viÅ”e uzdrmala povlaÄenjem talijanskih snaga
iz PlaÅ”Äanske doline od kraja oÅ£ujka. Talijanske jedinice su napustile PlaÅ”ki 6.
travnja, a s njima se povuklo i oko 200 Äetnika u talijanske garnizone u Josipdol i
Srpske Moravice.346 Jedan broj Äetnika je
342 U letku se pozivaju zainteresirani da doÄu na Ā«prvu smotruĀ« 5. rujna, u pravoslavnu crkvu u SuÅ”aku, na liturgiju. (AH, ÄA, kut. 1). O djelovanju jugonacionalista i Äetnika u Hrvatskom primorju u to vrijeme daje neÅ”to podataka R a d u l e B u t o r o v i Ä, SuÅ”ak i Rijeka u NOB, Rijeka 1975, 235-237.
343 OpÅ”irnije: N i k o l a K o m a d i n a , Ā»Djelatnost organizacije KPJ u PlaÅ”Äanskoj dolini i okolini od aprila 1942. do juna 1943. godineĀ«, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u NOR-u, n. dj., 291 i d.; M i l e G r b a, Ā«Äetnici vrÅ”e zloÄin u MeÄeÄakuĀ«, na i. mj. 438.
344 K o m a d i n a, n. dj., 291; M i l a n P e Å” u t, Ā«PlaÅ”Äanska partizanska ÄetaĀ«, n. dj., 317. 345 AIHRPH, NG, kut. 1982, dopis Å£upe ModruÅ” Glavsiguru, 25. II 1943; AIHRPH, KP-23/1222, izjava BoÅ”ka PerkoviÄa, tajnika Å£upe u Ogulinu, u Glavnom Å”tabu Hrvatske, 14. VI 1943. 346 M i l a n P e Å” u t, Ā«PlaÅ”Äanska partizanska ÄetaĀ«, n. dj., 318-1320. Ā«Prilikom napuÅ”ta-
13 Äetnici u Hrvatskoj 193
dezertirao pristupivÅ”i partizanima.347 Grupa od oko 250 Äetnika na Äelu s
VidakoviÄem, koja je nastojala da djeluje samostalno, pokuÅ”ala je da sklopi
sporazum s partizanima, ali do toga nije doÅ”lo.348 VidakoviÄ je, meÄutim, krajem travnja bio u Zagrebu, gdje se nastojao sporazumjeti oko daljnje suradnje s
vlastima NDH.349
Na podruÄju OtoÄca i Gacke doline od kraja 1942. vidljivije dolaze do
izraÅ£aja teÅ£nje pojedinih ÄetniÄkih komandanata za sporazumima s vlastima
NDH. Svakako je bojazan od skorog povlaÄenja talijanskih vojnih snaga
prvenstveno utjecala na to da se traţi izlaz na drugoj strani u zaŔtiti vlastitih
pozicija. Pokazalo se da su i organi NDH vrlo zainteresirani za sporazumijevanje.
BjelajÄev pomoÄnik, major SrdiÄ, traÅ£io je sredinom prosinca 1942. da se u
Vrhovine uputi jedna jaÄa domobranska jedinica, Ā»jer da se on boji brojÄano jaÄeg
napada partizana iz pravca PlitviÄkih jezeraĀ«. U sluÄaju da Talijani napuste
Vrhovine, SrdiÄ je zahtijevao da NDH preuzme ispunjavanje obaveza iz
ZagrebaÄkog sporazuma, u prvom redu snabdijevanje Äetnika oruÅ£jem i municijom.350 U OtoÄcu je 17. prosinca odrÅ£an sastanak zapovjednika domo-
branske posade s Bjelajcem i kapetanom Jovanom DaboviÄem, njegovim
pomoÄnikom. Prema izvjeÅ”taju podÅ£upana u GospiÄu, tom je prilikom postignut
sporazum oko nekih vaÅ£nih zajedniÄkih pitanja. U prvom redu to je bilo
Ā»osiguranje OtoÄca i okolice od partizanskih napadajaĀ« i Ā»vojniÄka suradnja po
odlasku talijanskih postrojbi, Å”to Äe se u buduÄim dogovorima utvrditi, kao i sve
nastale potrebe oko zbliÅ£enja i zajedniÄke odbrane od neprijateljaĀ«.351 U
GospiÄu je 6. oÅ£ujka 1943. doÅ”lo do sastanka ustaÅ”kog pukovnika Vjekoslava
Servatzyja, oruÅ£niÄkog pukovnika Dragutina MaÅ”eka i Å£upana Ferde StilinoviÄa s
grupom ÄetniÄkih predstavnika, koju su Äinili: kapetan DaboviÄ, kapetan Miodrag
KapetanoviÄ, Nikola OmÄikus, Vladimir TesliÄ, Stojan VlaisavljeviÄ, Branko
Uzelac i Jovo VuletiÄ. Oni su izjavili da predstavljaju viÅ”e od 200 naoruÅ£anih Äetnika organiziranih u MedaÄki ÄetniÄki odred i izrazili Å£elju da suraÄuju s
vojnim vlastima NDH radi zaÅ”tite svog podruÄja od partizana. Izjavili su da
Ā»priznaju vrhovniÄtvo (suverenitet)Ā« NDH. Prema sklopljenom sporazumu,
Äetnici iz spomenutog odreda mogli su zadrÅ£ati nja PlaÅ”kog s Talijanima se povlaÄe i Äetnici, oruÅ£niÄke snage NDH i predstavnici njene vlasti.
Tada Josipdol postaje snaÅ£no uporiÅ”te pa ima oko 300 Talijana, do 400 Äetnika i do 100 stalnih i
pomoÄnih oruÅ£nika NDH. Na osloboÄenom dijelu PlaÅ”Äanske doline ostalo je, razbijeno po grupama i
sklonjeno u Å”umske predjele M. Kapele i PiÅ”tenika, oko 100 Äetnika. Sve ove snage, potpomognute sa
33. ustaÅ”kom bojnom iz Ogulina, vrÅ”ile su povremene ispade na osloboÄeni teritorij PlaÅ”Äanske
dolineĀ«. (S t e v o D o k m a n o v i Ä, B r a n k o S e d l a r , M i l a n P e Å” u t, Ā»Vojno politiÄki poloÅ£aj i znaÄaj PlaÅ”Äanske doline u NOB-uĀ«, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u NOR-u, n. dj., 78).
347 AIHRPH, KP-193/1228, 1237, 1275, 1369. 348 AIHRPH, KP-194/1416, 1420.
349 Pregovorima je, kao pomatraÄ Å£upe iz Ogulina, prisustvovao PerkoviÄ, koji u spomenutoj
izjavi daje o tome ove podatke: Ā»Ugovor se je imao potpisati u Ogulinu, poÅ”to bude predoÄen i odobren od strane ostalih Äetnika, MeÄutim, materijalna baza za ostvarenje ovoga ugovora je bilo odaÅ”iljanje jedne domobranske bojne u PlaÅ”ki. Kako se meÄutim za ovo nije moglo dobiti potrebno odobrenje od strane talijanskih vojnih vlasti, to do potpisivanja ovoga ugovora uopÄe nije ni doÅ”lo i cijela stvar se moÅ£e smatrati danas potpuno bespredmetnom. InaÄe ÄetniÄka delegacija u Zagrebu bila je dobro i srdaÄno primljena, a bila je i darovana raznim poklonima (odijela, Å”eÅ”iri, koÅ”ulje i t. d.)Ā«. (Kao u bilj. 345). 350 A VII, NDH, kut. 80, br. reg. 17/6, izvjeÅ”taj Vrhovnog oruÅ£niÄkog zapovjedniÅ”tva, 16. I 1943, Glavnom stoÅ£eru domobranstva. 351 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 1055-1056.
194
oruÅ£je i slobodno se kretati na svom podruÄju, a od NDH Äe dobivati municiju
II II
te novÄanu naknadu kada odred sudjeluje kao cjelina u borbi protiv partizana.352
Uz talijanske i ustaÅ”ko-domobranske vojne snage, na podruÄju Gacke doline bilo je krajem oÅ£ujka 1943. koncentrirano oko 2000 Äetnika (OtoÄac oko 100,
Vrhovine 130, Rudopolje oko 150, Škare oko 500, Doljane oko 200, Zaluţnica
oko 200, Staro Selo 113, Brlog 328, Ponori 105, Prokike 70).353 Bile su to
posade koje su sudjelovale u osiguranju glavnih talijanskih garnizona na
Å£eljezniÄkoj pruzi Ogulin-PlaÅ”ki-Vrhovine-GospiÄ i cestama Vrhovi-
ne-OtoÄac-Senj te Zuta Lokva-Brinje-KriÅ”polje. U Å£estokim borbama koje su
poÄele 1. travnja u Gackoj dolini jedinice Osme divizije i Å este primorsko-
-goranske brigade NOVJ napale su glavne ÄetniÄke posade. Osobito su teÅ”ke
borbe bile u Brlogu. Äetnici su doÅ£ivjeli teÅ£ak poraz i rasulo. Jedan broj ih se
,povukao u OtoÄac i Vrhovine, a pojedine grupe su se predale partizanima.354
Uslijedilo je, meÄutim, povlaÄenje Talijana. Oni su najprije napustili Vrhovine, a
zatim, 12. travnja, OtoÄac.355 Talijani su se povukli prema Senju i utvrdili na Vratniku, a zajedno s njima i Äetnici. Od tada su se manje grupe Äetnika
povremeno pokuÅ”avale ubacivati u Gacku dolinu, napadajuÄi pozadinske organe
NOP-a.356 Glavnina ÄetniÄke grupacije koja se povukla bila je smjeÅ”tena u
Selcima.357 Ondje je bila i Komanda liÄke ÄetniÄke oblasti na Äelu sa Bjelajcem.
Postojala je i ÄetniÄka komanda Selce, Äiji komandant je bio DaboviÄ.358 Te su
komande radile na organiziranju upada ÄetniÄkih grupa na osloboÄeni teritorij
Like. Prema naredbi koju je 7. srpnja Bjelajac uputio KapetanoviÄu i MaroviÄu,
komandantima Ā»ÄetniÄkih sektoraĀ« OtoÄac i Srpske Moravice-Josipdol, trebalo je
da 75 posto ÄetniÄkih snaga bude u Ā»stalnoj akciji u partizanskoj pozadiniĀ« i da
djeluju Ā»po sistemu gerileĀ«.359 OruÅ£ani upadi ÄetniÄkih grupa poÄinju od
svibnja. VeÄa ÄetniÄka grupacija probila se do Kosinja, gdje je poÄela teror nad
nezaÅ”tiÄenim stanovniÅ”tvom.36o Dosta jako uporiÅ”te Äetnici su imali u Lipovu polju, odakle su poÄetkom srpnja 1943. bili istjerani nakon akcije jedinica Å este
divizije NOVJ.361 U srpnju i kolovozu uslijedilo je nekoliko oruţanih upada
Äetnika iz primorja u Liku i Gorski kotar 352 Isto, 387-394, zapisnik sastanka, 6. III 1943. 353 BukviÄ, n. dj., 313.
354 Isto, 313 i d. Usp. i N i k o l a Ru b Ä i Ä, Ā»Ulomci zapisa i sjeÄanja, sijeÄanj-lipanj 1943Ā« zbornik: Druga godina NOR-a, n. dj., 464 i d.
355 Grupa od 70 Äetnika iz Prokika na Äelu s komandirom preÅ”la je 6. IV u partizane. (BukviÄ, n.
dj., 323). 356 U pismu DrenoviÄu, 17. IV 1943, ÄujiÄ je konstatirao da je situacija u gornjoj Lici teÅ”ka i da
je Bjelajac bio Ā»prinuÄen da vrÅ”i evakuaciju zoneĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a. XIV/2, 611). U izvjeÅ”taju o vojnoj situaciji nakon povlaÄenja, Bjelajac navodi da ÄetniÄka grupacija, koja je pod njegovom komandom, ima ukupno 2640 boraca, koji su rasporeÄeni u Lici, Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju. (Isto, 648-649).
357 Prema podacima obavjeÅ”tajne sluÅ£be NOP-a za Hrvatsko primorje, u travnju je u Selcu bilo oko 650 Äetnika. Od te grupe 210 prebaÄeno je u Sv. Jakov, a zatim u Karlobag. Krajem travnja u Selce je stigla i grupa od oko 150 Äetnika iz Medka. U lipnju je u Selcu bilo oko 670 Äetnika. (AIHRPH, OS-3/207, izvjeÅ”taj iz travnja 1943; OS-1I6, izvjeÅ”taj 26. IV 1943).
358 AH, ÄA, kut. 1 i 5. 359 AH, ÄA, kut. 1. 360 Vez mar, n. dj., 429, navodi da je ta grupa imala oko 300 Äetnika, koji su doÅ”li iz Jablanca.
361 AIHRPH, KP-23/12S6 i 233/362; Vez mar, n. dj., 429-431. 13* 195
(Å¢uta Lokva, Glavace, LiÄka Jesenica). Krajem kolovoza ÄetniÄka grupa na Äelu s kapetanom MiloÅ”em SavoviÄem izvrÅ”ila je napad na Brlog, operirajuÄi zatim u
III III
okolnim selima.362 .
Na podruÄju kotara GraÄac Äetnici su imali svoje glavno uporiÅ”te u nekoliko okolnih sela. Njihov puk Ā«VoÅ£d KaraÄorÄeĀ» osiguravao je talijanski garnizon u GraÄacu i terorizira o u pojedinim selima, posebno partizanske porodice.363 Jedinice Å este liÄke divizije NOVJ izvrÅ”ile su krajem listopada 1942. uspjeÅ”an napad na Å”tab puka i Äetnike u nekoliko sela, zadavÅ”i i tim iznenadnim udarcem teÅ£ak poraz.364 BuduÄi da se talijanska vojska. poÄetkom prosinca 1942. spremala da napusti GraÄac, komandant mjesta Lio Laerte Zanotti je 1. prosinca izdao proglas kojim obavjeÅ”tava stanovniÅ”tvo da Äe Ā»ÄetniÄke vlasti, kako u selima tako u samom gradu, biti jedine vojne i civilne vlastiĀ«. U roku od 24 sata svi koji su Å£eljeli napustiti GraÄac morali su se javiti ÄetniÄkoj komandi, odnosno OpÄinskom poglavarstvu u GraÄacu.365 VeÄ 6. prosinca DujiÄ je traÅ£io od komandanta BukoviÄkog odreda u PaÄenima Vlade NovakoviÄa, da hitno uputi u GraÄac 350 Äetnika s cjelokupnom ratnom spremom radi preuzimanja vlasti. PredviÄeno je da oni ostanu u GraÄacu do dolaska ÄetniÄkih jedinica iz Hercegovine.366 MeÄutim, veÄ sutradan je u GraÄacu objavio da je preuzeo vlast ÄetniÄki major Mihajlo TomaÅ”eviÄ. U proglasu, koji je uputio );svima Äetnicima, svom srpskom, hrvatskom i slovenaÄkom narodu i svoj zalutaloj braÄiĀ«, pozvani su svi oni koji su napustili svoje jedinice i svi koji su Ā»odbjegli u Å”umuĀ« da. se prijave ÄetniÄkoj komandi u GraÄacu u roku od pet dana Ā»radi prijema u vojno ÄetniÄke jediniceĀ«.367 Talijani se tada ipak nisu povukli. GraÄac je postao jedan od punktova ÄetniÄke grupacije koja je polovicom prosinca 1942. doÅ”la iz Hercegovine. Njihov dolazak je iskoriÅ”ten kao vaÅ£an poticaj za Å”irenje ÄetniÄke propagande u stanovniÅ”tvu radi privlaÄenja 'novih pristaÅ”a. Ponovo su upuÄivani apeli na Ā»svu zavedenu braÄu Srbe-partizaneĀ« da se vrate Å”to prije kuÄama i Ā»prijave najbliÅ£im vojno-ÄetniÄkim komandamaĀ«.368
Sredinom sijeÄnja uslijedio je napad jedinica Å este divizije NOVJ na sam GraÄac, ali je bio obustavljen zbog jakih kiÅ”a i poplave. Ipak su Äetnicima naneseni gubici, koji su izazvali uzbuÄenje u njihovu vodstvu. Radilo se o iznenadnom upadu jedne partizanske jedinice u sam grad koja se Äitav dan vrlo hrabro borila, izgubivÅ”i znatan broj svojih boraca, ali nanijevÅ”i Äetnicima
362 AIHRPH, KP-25/1460, 1476, KP-26/1488; AH, ÄA, kut. 5.
363 U GraÄacu je zasjedao Ā»Preki vojno-ÄetniÄki sudĀ«, Äiji je predsjednik bio Marko Crljenica.
(AH, ÄA, kut. 5).
364 OpÅ”irnije M a n e B r e ka, Ā»Napad bataljona 'BiÄo KesiÄ' na komandu ÄetniÄkog puka
'VoÅ£d KaraÄorÄe' u DojiÄima kod GraÄaca 23/24. oktobra 1942. godine", zbornik: Kotar GraÄac u
NOR-u, n. dj., 820 i d.
365 AVII, NDH, kut. 76, br. reg. 116-5. 366 AH, ÄA, kut. 1. . 367 AIHRPH, NG, kut. 432, f. 2. Uskoro je u GraÄac doÅ”ao i ÄujiÄ. Dana 10. XII u GraÄacu je odrÅ£ana smotra svih ÄetniÄkih jedinica i zbor na koji je trebalo Ā»doÄi svo civilno stanovniÅ”tvo GraÄaca i najbliÅ£e okoline". (AH, ÄA, kut. 1).
368 AIHRPH, NG, kut. 430, f. 14, proglas Ā«GraÄanstvu grada GraÄaca - braÄi Srbima, Hrvatima i SlovencimaĀ«, koji je potpisao TomaÅ”eviÄ. Ā»U ime Njegovog VeliÄanstva Kralja Petra II, a po nareÄenju vrhovnog zapovednika sve vojne sile Äenerala DraÅ£e MihailoviÄaĀ», apelirao je TomaÅ”eviÄ, Ā»pozivam poslednji put sve zalutale sinove naÅ”eg troimenog naroda da se vrate na pravi put, da se pridruÅ£e naÅ”oj vojsci i time dadu dokaza svoje lojalnosti;' solidarnosti i nacionalizmaĀ».
196
velike gubitke.369 U GraÄacu je 17. sijeÄnja, tj. odmah po samom napadu, odrÅ£an
sastanak ÄetniÄkih komandanata iz Hercegovine. OcjenjujuÄi partizanski napad,
BaÄoviÄ je izrazio razoÄarenje domaÄim Äetnicima. Ā»Od strane domaÄih Äetnika,
IV IV
koji su bili odreÄeni da Äuvaju GraÄacĀ«, javljao je on MihailoviÄuĀ« Ā»bili smo
izdani, zbog Äega blagodareÄi samo sluÄaju, nismo skoro svi izgubili glaveĀ«. Na
sastanku je izraÅ£eno nepovjerenje u dalmatinske i liÄke Äetnike, te izraÅ£en zahtjev
da svi Äetnici iz Hercegovine budu stacionirani na jednom mjestu, te da u borbu idu sami a ne s domaÄim Äetnicima. BaÄoviÄ je javljao MihailoviÄu da se
sporazumio s talijanskim komandantom da prikupi Ā»sve svoje jedinice u reonu
Knina (van Å£ice)Ā«.370
Pripreme Talijana za povlaÄenje iz GraÄaca bile su odluÄujuÄi faktor i za
daljnju poziciju Äetnika. ÄujiÄ Je 25. veljaÄe izdao naredbu za pripremu
evakuacije GraÄaca.371 Sutradan je odrÅ£an sastanakĀ»svih vojvoda i stareÅ”inaĀ«
Dinarske divizije, na kojem je ocijenjena novonastala situacija u vezi s
povlaÄenjem talijanske vojske. ZakljuÄeno je da se za 3-4 dana uz pomoÄ Talijana
evakuira dio civilnog stanovniÅ”tva iz GraÄaca u sjevernu Dalmaciju (Krupa,
Ervenik, Å¢egar, RaduÄiÄ, Kninsko polje), a ÄetniÄke jedinice u Velebit. BuduÄi da
je pala i odluka da se BaÄoviÄeva grupacija vrati u Hercegovinu, Äetnici s
'preostalim snagama nisu mogli organizirati daljnje drÅ£anje GraÄaca. Svjestan znaÄenja odrÅ£avanja tog punkta, ÄujiÄ je pokuÅ”ao ojaÄati ÄetniÄku posadu jednom
domobranskom jedinicom, ali nije uspio.372 Talijani su napustili GraÄac 5.
oÅ£ujka, Äime je bila prekinuta i Å£eljezniÄka veza s Kninom.373 Jedinice Å este
divizije NOVJ uÅ”le su potom u napuÅ”teni GraÄac. U 'iduÄem razdoblju uslijedili
su povremeni oruÅ£ani napadi ÄetniÄkih grupa na slobodni teritorij. Sredinom
oÅ£ujka Äetnici su napali Komandu mjesta GraÄac u Bruvnu i Kotarski komitet
KPH za GraÄac u Cerovcu. Tom su prilikom ubili partizanskog komandanta GliÅ”u
Äuka i zarobili grupu istaknutih organizatora ustanka u graÄaÄkom kotaru, meÄu
njima i Nikolu KrajnoviÄa, koji su potom bili strijeljani.374 369 OpÅ”irnije o tome usp. V u j a d i n R a p a j i Ä V u ja, Udarni bataljon Å taba grupe NOP
odreda za Liku, zbornik: Kotar Korenica i kotar Udbina u narodnooslobodilaÄkom ratu i socijalistiÄkoj izgradnji, Karlovac 1979, 484-485. BaÄoviÄ je obavijestio MihailoviÄa da je GraÄac'napadnut od 2400 partizana, ali je kasnije ÄujiÄ javio da se radi o 1500. Prema podacima MihailoviÄa, u GraÄacu je tada bilo 2300 Äetnika. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 1932).
370 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 80-82, izvjeÅ”taj od 18, I 1943. 371 AH, ÄA, kut 4.
372 AH, ÄA, kut. 5, ÄujiÄeva naredba Komandi trupa GraÄac, 26. II 1943.. Istodobno je ÄujiÄ uputio kapetana Davida Å oÅ”kiÄa podÅ£upanu Vatavuku u Knin u vezi s napuÅ”tanjem GraÄaca. ÄetniÄki izaslanik je predlagao uspostavljanje Ā»vojniÄke suradnjeĀ« i najavio dolazak posebne ÄetniÄke delegacije. (AVII, NDH, kut. 231, br. reg. 33/6, izvjeÅ”taj Vatavuka iz Knina, 9 III 1943).
373 AIHRPH, NG, inv. br. 26834, izjava Nikice StanisavljeviÄa, naÄelnika opÄine u GraÄacu, Å£upanu u Kninu, 16. III 1943.
374 Crljenica je 22. IV 1943. dostavio ÄujiÄu tekst Ā»sasluÅ”anja i presude streljanih partizana uhvaÄenih prilikom ÄetniÄke akcije na partizansku komandu u Bruvnu 19. III 1943. godineĀ«. Oni su suÄeni na osnovu Uredbe o prekim vojno-ÄetniÄkim sudovima, a sud je imenovao Crljenica. Trinaestorica su bila strijeljana. U obrazloÅ£enju presude za Nikolu KrajnoviÄa, s kojim je strijeljana i njegova supruga, navodi se: Ā«(. . .) kriv je Å”to je kao Äovjek dosta jakih umnih, naroÄito politiÄkih sposobnosti sve te svoje sposobnosti stavio u sluÅ£bu komunistiÄkoj partiji hrvatskoj i time nanijeo mnogo zla srpskom nacionalnom stanovniÅ”tvu iz GraÄaca i njegove okoline, pa ga radi toga osuÄuje na smrtnu kaznu streljanjemĀ«. (AH, ÄA, kut. 3). Usp. i Ä o r Ä e Ä u b r i l o, Ā»Napad Äetnika na KK KPH za GraÄac u Cerovcu i pozadinske ustanove u BruvnuĀ«, zbornik: Kotar GraÄac u NOR-u, n. dj., 841 i d.
197
Kako se vidi, operacije jedinica NOVJ u Lici u vrijeme Äetvrte ofenzive,
kojima je ujedno potpomagana Glavna operativna grupa na Äelu s Vrhovnim
Å”tabom, imale su jedan od glavnih rezultata razbijanje ÄetniÄkih snaga na tom
podruÄju. PovlaÄenjem s talijanskim trupama u Hrvatsko primorje, sjevernu
V V
Dalmaciju i uz Å£eljezniÄku prugu od Ogulina prema Rijeci, Äetnici su se naÅ”li u
novoj, mnogo nepovoljnijoj poziciji. StanovniŔtvo koje je s njima izbjeglo sve
viÅ”e Äe se htjeti vratiti kuÄama, Å”to je osobito doÅ”lo do izraÅ£aja u ljeto 1943, zbog
Å£etve. U izvjeÅ”taju Centralnom komitetu KPH, sredinom srpnja, OkruÅ£ni komitet za Liku je isticao da je meÄu izbjeglim Äetnicima zavladalo teÅ”ko stanje i
demoralizacija. Ocjenjuje se da je najveÄi dio obitelji koje su s njima izbjegle
Ā»silom prilika otiÅ”ao u Dalmaciju, mnoge da su zavedene, a samo ponekoje
familije su od pravih banditaĀ«. OdluÄeno je da se objavi letak Ā»zavedenim i silom
mobilisanim Äetnicima da se vrate kuÄama i da stupe u NOVĀ«.375 To je bilo
vrijeme kada je rukovodstvo NOP-a u Hrvatskoj ukazivalo na potrebu
dinamiÄnije politiÄke akcije protiv Äetnika, koji upravo zbog doÅ£ivljenih poraza i
gubitaka dotadaÅ”njih pozicija nastoje pojaÄanom propagandom da opravdaju
svoju djelatnost. U smjernicama Å”to ih je 27. lipnja J.943. uputio politiÄkim
komesarima i politiÄkim radnicima u jedinicama NOV i PO Hrvatske, politiÄki
komesar Glavnog Å”taba Hrvatske Vladimir BakariÄ je nastalu situaciju ocijenio
ovim rijeÄima: Ā«Osim na sektoru oko Knina naÅ”a je vojska u Hrvatskoj svagdje vojniÄki razbila ÄetniÄke bande. One su bile prisiljene ili da se potpuno rastepu ili
da se povuku zajedno sa svojim talijanskim gospodarima 'u Å£icu' Ā«. UkazujuÄi da
ÄujiÄ Ā»nasilno mobilizira puÄanstvo Kninske krajineĀ« u Äetnike, Ā»a talijanski
okupator organizira ÄetniÄke grupe za teroristiÄku djelatnostĀ« u Hrvatskom
primorju, Gorskom kotaru i na novoosloboÄenom podruÄju Like, u smjernicama
je glavno. teÅ£iÅ”te na potrebi organizirane politiÄke akcije protiv Äetnika. "Bez
politiÄkog razbijanja ÄetniÄkog utjecajaĀ«, isticao je BakariÄ, Ā»ne moÅ£emo govoriti
o razbijanju njihovih bandi. Njihov je korjen ostao, iako smo njih same istjerali s
terena. Bez toga se utjecaja niti silom ne bi dale stvoriti one formacije, koje
okupator danas ima u ÄetnicimaĀ«. UpozoravajuÄi da politiÄki rad u razotkrivanju
uloge Äetnika nije bio dovoljan, BakariÄ je isticao potrebu novog pravca u tom
radu. TumaÄenje Ā»kako Äetnici sluÅ£e talijanskom i njemaÄkom okupatoruĀ«, te da su zbog toga izdajnici, imalo je poglavito uspjeha na meÄunarodnom polju, jer se
u znatnoj mjeri uspjelo Ā»uÅ”utkati laÅ£i naÅ”e londonske reakcionarne emigracije o
DraÅ£i MihailoviÄu i njegovom toboÅ£njem heroizmuĀ«, ali u samom narodu takva
politiÄka akcija nije bila dovoljna. Strah od represalija i ÄetniÄka propaganda da je
suradnja s Talijanima Ā»u interesu srpskog narodaĀ« uÄinili su Ā»da se u svijesti
naroda izbrisalo sramno znaÄenje rijeÄi izdaja. Mobilizirani Äetnik i njegova
okolina znaju da on sluÅ£i okupa toru, ali ne smatraju to izdajomĀ«. Zbog toga u
daljnjoj politiÄkoj akciji treba Ā»neumorno dokazivati kako Äetnici ne sluÅ£e
srpskom narodu, kako ga ne spasavaju time Ŕto su stupili u sluţbu okupatoru.
Treba neumorno objaŔnjavati kako bi poloţaj okupatora u naŔoj zemlji bez
ÄetniÄke podrÅ”ke bio mnogo jadniji, da oni ne bi mogli bez Äetnika drÅ£ati niti one
poloţaje koje imaju. Treba nadalje koristiti sve ona
375 AIHRPH, KP-24/1373, izvjeŔtaj od 15. VII 1943.
198
priznanja, koja nam je uÄinila Velika Britanija i neumorno dokazivati kako je
povezivanje s okupatorom vezanje uz propalu stvar, koje vezanje neÄe i ne
moÅ£e odobriti niti jedna savezniÄka silaĀ«.376 U pozivu Å”to ga je u drugoj
polovici srpnja OkruÅ£ni komitet KPH za Liku uputio Äetnicima, apelira se na
izbjegle porodice da se vrate kuÄama, Ā»pa makar se i ne odazvali na mobiliza-
VI VI
ciju u NOVĀ«.
Radilo se, dakle, o pokretanju vrlo intenzivne politiÄke akcije na privlaÄenju
onog dijela stanovniÅ”tva koje je bilo pod utjecajem Äetnika i iz Äijih redova su vrbovani pripadnici u ÄetniÄke jedinice. Prema ocjeni obavjeÅ”tajnog centra
NOP-a za Liku, sredinom kolovoza 1943, u Lici je tada djelovalo nekoliko
ÄetniÄkih grupa koje su ukupno imale oko 700 Äetnika.377 PoloÅ£aj tih grupa bivao
je sve teÅ£i, posebno s obzirom na uskraÄivanje podrÅ”ke od stanovniÅ”tva. PolitiÄka
akcija organa NOP-a utjecala je na njihovu sve veÄu demoralizaciju i osipanje.
Sve su ÄeÅ”Äe predaje partizanima ili pak ponuda za pregovore.378
Na podruÄju sjeverne Dalmacije ÄujiÄ je, pod dojmom zbivanja u Lici,
teÅ£io da ojaÄa ÄetniÄke snage prisilnom mobilizacijom. Prema njegovoj ocjeni, za
razliku od Ā»gornjoliÄkog i primorskogĀ« podruÄja, Ā»jedina oblast u kojoj se vodi
stvarna borba veÄ godinu dana besprekidno jest dinarska oblast, koja je u toj borbi
dosada dala 600 Å£rtava najboljih boraca i 1.500 ranjenikaĀ«.379 Kad su Talijani, a
s njima i Äetnici, napustili Liku, te se ÄetniÄka grupacija vratila u Hercegovinu, stvorena je izuzetna situacija za Äetnike u sjevernoj Dalmaciji. Ta je Äinjenica
izazvala joÅ” veÄu zabrinutost ÄetniÄkog vodstva, jer se ubrzano suÅ£avalo podruÄje
na kome su djelovale ÄetniÄke snage i koje je tretirano kao vrlo znaÄajno za razvoj
pokreta u cjelini. Prema ocjeni IvaniÅ”eviÄa - koji je tada bio kod ÄujiÄa
obavljajuÄi joÅ” jedno vrijeme nakon BirÄaninove smrti funkciju naÄelnika
ÄetniÄkog Å”taba u Splitu - u njegovu izvjeÅ”taju OstojiÄu, krajem veljaÄe 1943,
Ā»ovaj teren je za nas odluÄujuÄi i mi ga ne smemo izgubitiĀ«. Stoga smatra da je
potrebno daljnje organiziranje i povezivanje ÄetniÄkih snaga u sjevernoj
Dalmaciji, Lici i zapadnoj Bosni. U vezi s tim predlagao je da MihailoviÄ Ā»odobri
da se na ovaj teren prebace 2.000 crnogoraca koji Äe svrÅ”iti ovu istorijsku misiju.
To treba da je elitna vojska spremna da likvidira sve i svakogaĀ«. IvaniÅ”eviÄ se
ponudio da bude komandant tog Ā»ekspedicionog korpusaĀ».380 Pokazalo se, takoÄer, da talijanski vojni faktori nisu bili zadovoljni organizacijom i borbenom
spremnoÅ”Äu ÄetniÄkih jedinica u Dinari. General Spigo se Å£alio BaÄoviÄu i
IvaniÅ”eviÄu, krajem veljaÄe 1943, da su Talijani Ā»dali za naoruÅ£anje u Dinari
velike koliÄine oruÅ£ja i municije, sve na zauzimanje i reÄ vojvode BirÄaninaĀ«, ali
se pokazalo da su
376 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 6, 309-311. 377 AIHRPH, KP-24/1374 i 26/1518; V e z m a r, n. dj., 431-433.
378 Tako je Glavni obavjeŔtajni centar Hrvatske obavijeŔten od POC-a za Liku, 3. VIII 1943. o
pregovorima s ÄetniÄkim oficirima, kapetanom KapetanoviÄem i poruÄnikom Milanom PotrebiÄem,
koji su bili na Äelu ÄetniÄke grupe u Velebitu. (AIHRPH, KP-26/1502). O tim pregovorima je OkruÅ£ni
komitet KPH obavijestio CK KPH, 5. VIII 1943, navodeÄi da se u ÄetniÄkim redovima Ā»osjeÄa velika
demoralizacija naroÄito kod pojedinih koji svakako Å£ele da se vrate kuÄamaĀ«. (AIHRPH,
KP-26/1S03). .
379 ÄujiÄevo pismo IvaniÅ”eviÄu, 19. IV 1943, u G i z d i Ä, Dalmacija 1943, Zagreb 1962, 246. 380 Zbornik dokumena.ta NOR-a, XIV/2, 274-280.
199
naoruÅ£ani Ā«nesigurni borci koji su postepeno preÅ”li u partizaneĀ«.381 Spigo je
upozorio i na neslogu izmeÄu ÄujiÄa, RokviÄa i BogunoviÄa, Å”to onemoguÄuje
konstruktivnu komandu ÄetniÄkih jedinica. On je za to da vojno rukovoÄenje
preÄe u ruke oficira, jer je to Ā«jedini put da se tako brzo i energiÄno sprovede
VII VII
organizacija Äetnika u Dinari (. . .)Ā«.382 Tako su na pojedina komandna mjesta
postavljeni oficiri. Za komandanta operativnih trupa, tj. ÄujiÄeva pomoÄnika,
joÅ” je BirÄanin postavio majora Miodraga PaloÅ”eviÄa, a za naÄelnika njegova
Å”taba kapetana Davida Å oÅ”kiÄa. Ubrzo se, meÄutim, pokazalo da ÄujiÄ nije bio
voljan prepustiti oficirima glavne komandne pozicije. VeÄ sredinom oÅ£ujka
1943, PaloÅ”eviÄ je dao ostavku na svoju funkciju zbog nesuglasica koje je imao
s ÄujiÄem.383
Krajem 1942. poÄela je reorganizacija ÄetniÄkih jedinica u sastavu Dinarske
divizije. Zapravo, rijeÄ je o pokuÅ”aju obuhvaÄanja neÅ”to veÄeg teritorija. Sve su
ÄetniÄke oruÅ£ane snage trebale biti organizirane u korpuse, kao najveÄe vojne
jedinice. Pojam Dinarske divizije sve se viŔe gubio i bio zamjenjivan pojmom
Dinarske ÄetniÄke oblasti. Prema MihailoviÄevoj direktivi, poÄetkom sijeÄnja
1943, za poduzimanje spomenute ofenzive protiv snaga NOP-a, ÄetniÄke su snage
u Hrvatskoj bile organizirane u tri korpusa. Prvi korpus obuhvaÄao je podruÄje
Banije, Korduna, Like i Gorskog kotara (lijevo od linije: uÅ”Äe Une u
Savu-BihaÄ-Udbina-Medak-Obrovac-Zadar).384 Drugi korpus je obuhvaÄao
podruÄje sjeverne Dalmacije i juÅ£ne Like, a treÄi su Äinile ÄetniÄke jedinice iz
Hercegovine pod komandom BaÄoviÄa.385 U daljnjoj reorganizaciji koju je
poduzeo ÄujiÄ, od jedinica drugog korpusa organizirana su dva nova: 501, koji se
zvao Kosovski, i 502, nazivan Dinarski.386 U oţujku 1943. je formiran novi
korpus, ),VelebitĀ«.387 Bio je stacioniran na prostoru od Ervenika do Zatona i od
rijeke Zrmanje do Å£eljezniÄke pruge prema GraÄacu.388 381 Ā»Danas u DinariĀ», prema rijeÄima Spiga, Ā»ima oko 4-5000 naoruÅ£anih Äetnika koji neÄe da se
bore van njihovih sela. NeposluÅ”ni su i nedisciplinovani, bore se i prestaju da se bore kad je njima stalo, a ne kad to narede stareÅ”ine. Na te Äetnike mi se uopÅ”te ne moÅ£emo osloni ti, jer nas dovode u teÅ”ku situaciju ostavljajuÄi u sred najjaÄe borbe naÅ”e jedinice na cedilu, kao Å”to je bio sluÄaj prilikom napuÅ”tanja Srba, Äime je divizija Sasari. bila izloÅ£ena boÄnom udaru i pretrpela oko 600 gubitaka u dvodnevnoj borbiĀ«. (Isto, 293).
382 Isto, 292-295. 383 PaloÅ”eviÄ je 14. III 1943. uputio ÄujiÄu pismo u kojemu ga obavjeÅ”tava. o ostavci i razlozima
za nju. U prvom redu to se odnosilo na ÄujiÄevu autokraciju, koja je doÅ”la do izraÅ£aja oko niza pitanja, meÄu ostalim i u tome da on sam planira i provodi Ā»akcije operativne prirodeĀ«, bez konzultacije s PaloÅ”eviÄem. (AVII, ÄA, kut. 159, br. reg. 24/3). 384 Po svoj prilici se Bjelajca smatralo komandantom tog korpusa. Taj korpus se naziva 503. korpus. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 9). 385 1sto, 9-10. 386 ÄujiÄ je smatran glavnim komandantom, dok je komandant 501. korpusa bio kapetan Novak MijoviÄ, a 502. korpusa najprije major Stude a zatim kapetan Å¢ivojin MladenoviÄ. (Isto, 9-10).
387 Taj je korpus nastao od TreÄe brigade 502. korpusa. Komandant mu je bio kapetan Milivoje VuksanoviÄ. (AH, ÄA, kut. 3, Naredba br. 1 komandanta korpusaĀ» VelebitĀ«, 15. III 1943).
388 Na podruÄju Krupe, Å¢egara i Obrovca ÄetniÄkom skupinom rukovodili su bivÅ”i Å£andar-merijski narednik Obrad Bijanko i iguman manastira Krupa Savatije MaÅ£ibrada. (S t e v o N. S i m i Ä- M a l e, S t e v a n Z. L j u b i Ä i Ä, Ā»OpÄina Obrovac u NOB-iĀ«, Zbornik IHRPD, sv. 4, 703). Autori navode podatak da Bijanko i MaÅ£ibrada nisu sudjelovali u prvoj ustaniÄkoj oruÅ£anoj akciji kod manastira Krupe, Ā»veÄ su se bili sklonili kod okupatora u Zadru i u manastiru
200
Ta je reorganizacija bila najuÅ£e povezana s moguÄnosti daljnje mobilizacije
stanovniÅ”tva u ÄetniÄke jedinice i njihova naoruÅ£avanja. Upravo su ta pitanja bila
najakutnija za ÄetniÄko rukovodstvo. Vojna reorganizacija, koja se ogledala u
stvaranju korpusa kao velikih vojnih jedinica, bila je sasvim neadekvatna
VIII VIII
stvarnim moguÄnostima, koje su se poglavito ogledale u stupnju ostvarenja
mobilizacije i naoruÅ£anja. Talijanski vojni faktori su raÄunali da ÄujiÄ moÅ£e
mobilizirati 4000 do 5000 boraca. Prema spomenutoj Spigovoj izjavi, ÄujiÄ je u
stvari mogao prikupiti jedva oko 1500 boraca, organiziranih u ÄetniÄkim jedinicama, dok je ostala masa na koju se znao pozivati bila nepokorna i
neposluŔna.389 Osim Ŕto je prvenstveno ovisio o Talijanima u pogledu
naoruÅ£anja i snabdijevanja, ÄujiÄ je radio i na tome da se ostvari i Å”to bolja
suradnja s domobranskim snagama. Sredinom oţujka 1943. poslao je u Knin svog
izaslanika podţupanu Vatavuku, s upozorenjem da Talijani namjeravaju napustiti
Knin. ÄujiÄ je traÅ£io da se u Knin poÅ”alju jaÄe domobranske snage, a ÄetniÄkim
odredima stavi na raspolaganje odreÄena koliÄina oruÅ£ja i municije.390 Äetnici su
u to vrijeme i na drugim primjerima pokazivali ţelju za suradnju s vlastima i
oruÅ£anim snagama NDH, a za zajedniÄku borbu protiv NOP-a': Poglavito je to
doÅ”lo do izraÅ£aja na podruÄju Vrlike, gdje su Äetnici izrazili Å£elju da bi Ā»suraÄivali
sa domobranstvom i oruÅ£niÄtvom dok sa ustaÅ”kom vojnicom neÄe pod nikakvim
uslovimaĀ«.391 Sredinom travnja 1943. u Sinju je odrÅ£an sastanak zainteresiranih strana, na kojemu je izraÅ£ena suglasnost o stacioniranju domobranskih i ÄetniÄkih
posada u VrliÄkoj krajini.392 Zbog opasnosti od slabljenja svojih pozicija ÄujiÄ
je traÅ£io i suradnju sa NDH, ali je nastojao da se to javno ne izraÅ£ava.393 Krka kod KistanjaĀ«. Oni su ,uspostavili dobru vezu. s talijanskim vlastima u Zadru, preko kojih su se snabdjeli oruÅ£jem. (AH, ÄA, kut. 5). U pismu koje je uputio MaÅ£ibradi, 11. VII 1942, kapetan Crljenica mu preporuÄuje da posveti viÅ”e paÅ£nje naoruÅ£avanju Äetnika. Å aljuÄi mu tekst zakletve i jedan letak, Crljenica dalje piÅ”e: Ā»Å aljem Vam ÄetniÄku zakletvu i propise o borbi protivu komunista s tim da se sa zakletvom upoznaju svi borci-Äetnici, to jest da je nauÄe, a ovaj letak umnoÅ£iti i Å”to pre rasturiti po VaÅ”oj teritorij i van iste. Imajte ÄeÅ”Äe sastanke sa komandantom bataljona i komandirima Äeta, te tom prilikom reÅ”avajte sva pitanja za Å£ivot i borbenu gotovostĀ«. (AH, ÄA, kut. 1). U prosincu 1942. u Krupi je bio stacioniran ÄetniÄki bataljon Ā»VelebitĀ«, koji je imao oko 400 naoruÅ£anih ljudi. Prema priznanju komandanta bataljona Milenka StevanoviÄa, glavni cilj tih grupacija Ā»bio im je pljaÄka a Äetovanje i borba za slobodu bili su u drugom reduĀ«. ÄujiÄevom naredbom, 12. III 1943, taj je bataljon preimenovan u Drugu brigadu novoosnovanog korpusaĀ» VelebitĀ«. (AH, ÄA, kut. 3, pismene izjave M. StevanoviÄa, koji je poÄetkom travnja 1943. u Å¢egaru predao duÅ£nost Bijanku).
389 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 293-295. Prema podatku koji daje podÅ£upan u Kninu Vatavuk, sredinom oÅ£ujka 1943 Ā»nakon odlaska Bosanskih Äetnika jakost ÄujiÄevih ÄetniÄkih odreda sa LiÄanima, koji su se k njemu prikljuÄili, cieni se na 2.000-2.200 ljudiĀ«. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, knj. 5, 694). .
390 AVII, NDH, kut. 92, br. reg. 38/3, izvjeÅ”taj Vatavuka 18. III 1943. 391 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 6, 655, iz izvjeÅ”taja OruÅ£niÄkog krila u OmiÅ”u, 19, IV 1943. 392 Prema podacima iz izvjeÅ”taja Å taba grupe partizanskih odreda Dalmacije, 15. IV 1943, i
izvjeÅ”taja obavjeÅ”tanog odsjeka tog Å taba, 19. IV 1943, na sastanak u Sinj doÅ”li su komandant divizije Ā»SassariĀ«, kotarski naÄelnik iz DrniÅ”a j ustaÅ”ki stoÅ£ernik iz Knina, a kao predstavnici Äetnika oficiri MijoviÄ, AsanoviÄ i AlfireviÄ i pop Petar StojsavljeviÄ. U VrliÄkoj krajini je bila stacionirana 3. brigada 501. korpusa, sa sjediÅ”tem u Civljanima, koja je imala oko 200 Äetnika. (Isto, 39-40 i 49-50). U vezi s tim karakteristiÄna je kasnija izjava popa StojsavljeviÄa, koju je dao komandantu domobranske posade u Sinju potpukovniku Jakovu PotoÄniku: Ā»U borbu protiv partizana ima veÄ tri godine da stup am sa svakim, pa i sa Vama dok ste bili u Sinju, sa tog pravca nisam nikad ostupio, a najmanje danasĀ«. (AIHRPH, NG, kut. 429, f. 7, StojsavljeviÄevo pismo PoroÄniku 14. II 1944, citirano u elaboratu: Ā»Odnos i saradnja Äetnika D.C.O. sa vlastima
201
Jedinice Dinarske ÄetniÄke divizije vidljivo su se angaÅ£irale u operacijama
koje su talijanske vojne snage poduzele protiv NOVJ u ljeto 1943. Za ÄujiÄa je to
bio poticaj da poduzme i Å”iru mobilizaciju, kako bi se predstavio Å”to jaÄim
saveznikom Talijana. Prema ocjeni Å taba Kninskog sektora NOVJ, Ā»ÄetniÄka
mobilizacija u Kninskoj krajini uspjela je i moÅ£e se reÄi viÅ”e nego Å”to se
oÄekivalo. Äetnici su izdali plakat u kom su pozivali muÅ”karce od 16 do 55
IX IX
godina, a ukoliko se neko ne javi biÄe strijeljan. Dvojicu seljaka iz sela Vrbnika
streljao je ÄujiÄ zato Å”to se nisu odazvali mobilizaciji.
Sela koja se nisu htjela odazvati mobilizaciji, i to na pr. Tepljuh, BioÄiÄ,
MioÄiÄ i Kanjani, bila su blokirana po noÄi, i odvedeni svi muÅ”karci. Na ovaj naÄin ÄujiÄ je uspio da u ova Äetiri sela pokupi 400 boraca i odvede u Knin.
Svakako ovo nisu pristalice Äetnika, ali oni ih sistematski privlaÄe u borbu protiv
partizana i tako ih prisile da se boreĀ«.394
Krajem travnja 1943. jedinice Dinarske ÄetniÄke divizije poduzele su
operacije protiv NOV] na zapadnim padinama Dinare, gdje je bilo i sjediŔte
Okruţnog komiteta KPH za Knin. Prema nekim podacima, u tim je operacijama
sudjelovalo oko 2300 Äetnika.395 Taj broj svakako pokazuje da je ÄujiÄ imao
namjeru da zada snaţan udarac snagama NOP-a. Prema ocjeni Štaba Kninskog
sektora NOV], Äetnici su na tom podruÄju bili Ā»brojÄano znatno ojaÄani i
predstavljaju ipak jaÄu snagu. Ovo se najbolje moglo ustanoviti prigodom akcije
na Dinaru, gdje su uspjeli da naŔa tri bataljona koja su operisala u Dinari odbace
prema BosniĀ«. 396 Äetnici su u tim operacijama, dakle, uspjeli potisnuti snage NOP-a i ovladati tim podruÄjem. Bio je to svakako poticaj ÄujiÄu za poduzimanje
daljnjih operacija.397 Krajem svibnja NDHĀ«). PoÄetkom lipnja 1943. StojsavljeviÄ je od ÄujiÄa imenovan za nacionalnog politiÄkog
poverenikaĀ« za kotar Sinj. (AH, ÄA, kut. 1). 393 ÄujiÄ se protivio sklapanju ugovora s organima NDH sliÄnih onome koji su predstavnici
MedaÄkog ÄetniÄkog odreda sklopili u GospiÄu. PodÅ£upan u Kninu je, naime, dobio tekst tog ugovora i predstavio ga kao uzor za sklapanje sliÄnog ugovora, tj. tako treba da postupe i Ā»kninski Äetnici kojima je taj ugovor pokazao (. . .)Ā«. ÄujiÄ se usprotivio i sluÅ£benom Äestitanju godiÅ”njice osnutka NDH, 10. IV, kod Å£upana u Kninu, za Å”to je bio RokviÄ. Na Å£albu. RokviÄa, zbog takvog ÄujiÄeva postupka inetrvenirao je talijanski zapovjednik u Kninu kod ÄujiÄa, ali se ovaj izgovorio da je bolestan. Ipak je ÄujiÄ, 10. IV 1943, Ā»odredio delegaciju koja je doÅ”la na Äestitanje i prisustvovala zboruĀ« u Kninu. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 6, 677).
394 Ā«ÄujiÄ, NovakoviÄ i kapetan IliÄ (Å oÅ”kiÄ, op. F. J. B.) u prisustvu jednog talijanskog
ÄeneralaĀ«, navodi se dalje u izvjeÅ”taju spomenutog Å taba, Ā»odrÅ£ali su zbor Äetnicima. Na ovome
zboru ÄujiÄ je rekao kako je on obeÄao Äeneralu da Äe mobilisati 7000 Äetnika, povesti u borbi protiv
partizana u Liku. IzmeÄu ostalog rekao je da treba da uniÅ”ti ostatak partizana u Liki i da Äe onda
srpski narod biti potpuno slobodan.Ā« (Isto, 155, izvjeÅ”taj od 21. V 1943). Prema podacima iz
izvjeÅ”taja Å taba Kninskog sektora, 1. VI 1943, ÄetniÄke snage na podruÄju Knina imale su oko 3600,
a na podruÄju Å¢egar-Ervenik oko 1000 Äetnika, od kojih se jedan broj odnosio na izbjegle Äetnike iz
Like. (Isto, 196). 395 G i z d i Ä, Dalmacija 1943; n. dj., 260. 396 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 6, 155.
397 U povodu spomenute operacije na Dinari, MihailoviÄ je 13. V 1943. javljao ÄujiÄu: Ā«Dobio
sam izvjeÅ”taj od Å oÅ”kiÄa o VaÅ”em nadiranju na Dinari. Razvijte Å”to jaÄu ÄetniÄku akciju i razbijte
poslednje ostatke bihaÄke republike. Ukoliko viÅ”e sa time Å£urite, utoliko Äete pre cilj postiÄi, jer su MoÅ”inovci u rasulu. Pozdrav vojvodi i saradnicima. (...) Nastavite rad na potpunom ÄiÅ”Äenju VaÅ”e prostorije od svih unutraÅ”njih neprijateljaĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIVl2, 734). U izvjeÅ”taju Å”to ga je Å tab Dinarske ÄetniÄke divizije 8. V 1943. poslao o tim operacijama komandi talijanske divizije Ā»ZaraĀ« - koja je zamijenila u Kninu diviziju Ā»SassariĀ« zakljuÄuje se: Ā»Å aljuÄi ovaj izvjeÅ”taj izveÅ”tavamo italijansku komandu, da jedinice dinarsko-ÄetniÄke divizije uzeÄe uÄeÅ”Äa uvek i u buduÄe kao i u proÅ”losti sa korektnoÅ”Äu u zajedniÄkoj
202
Äetnici su s Talijanima poduzeli operacije na prostoru Knin-PaÄeni-GolubiÄ-
-Strmica, gdje je bio stacioniran Sjevernodalmatinski partizanski odred.
MeÄutim, te operacije nisu poluÄile Å£eljene rezultate. Naprotiv, Äetnici su
doÅ£ivjeli poraz.398 Od poÄetka srpnja talijanske i ÄetniÄke snage poduzele su
veÄu ofenzivu na kninskom podruÄju. Prema podatku Å taba Kninskog sektora
NOVJ, ondje je izvrŔena brojna koncentracija od 2000-2500 Talijana i 4500-5000
Äetnika.399 ÄujiÄ se mnogo uzdao u tu ofenzivu, dajuÄi joj strategijsko znaÄenje.
X X
U pismu DrenoviÄu javljao je da ujedno priprema i ofenzivu prema Lici.
Ā»Neophodno je potrebnoĀ«, isticao je on, Ā»da se naÅ”e snage ujedine i da otpoÄnemo
najenergiÄnije i najbrÅ£e uniÅ”tavanje 'Titovaca', kakoje to uostalom i V. K.
(Vrhovna komanda, op. F.J.B.) naredilaĀ«. PodsjeÄao je ujedno DrenoviÄa na politiÄke ciljeve borbe ÄetniÄkog pokreta: Ā»Jedinstvo i sloga u danaÅ”njim danima
od Å£ivotnog su znaÄaja za ceo Srpski narod. Da su pojedinci od ranije toga bili
svesni danas bi vojniÄka i politiÄka situacija bila u potpunosti u naÅ”im rukama. Mi
smo u zakaÅ”njenju s obzirom na svetske dogaÄaje pa zato moramo Å£uriti da nas
dogaÄaji ne zateÄu nespremnim i nesposobnim, da ostvarimo naÅ” politiÄki cilj, a
to je stvaranje etniÄki Äiste Srpske drÅ£aveĀ«.400
U daljnjem razvoju te ofenzive pokazalo se da ÄetniÄke snage, unatoÄ svojoj
brojnosti, nisu mogle postiÄi planirane rezultate u borbama s jedinicama NOVJ.
ÄetniÄka grupacija je u tim borbama, naprotiv, bila razbijena, pretrpjevÅ”i znatne
gubitke. Krajem kolovoza talijansko-ÄetniÄke snage su odustale od daljnje
ofenzive i povukle se u Kosovo. Gubici su za Äetnike bili najteÅ£i na podruÄju
Vrlike, gdje ih je podosta bilo koncentrirano.4o1 O borbenoj vrijednosti Äetnika najbolje svjedoÄi ocjena Å”to je dao ZujoviÄ, koji je od kraja srpnja zajedno s
ÄujiÄem sudjelovao u operacijama. Ā»Pored sveg zalaganja vojvode ÄujiÄa i mog
liÄnog zalaganja i izlaganjaĀ«, Å£alio se on MihailoviÄu, Ā»nismo uradili Bogzna Å”ta.
Trupe su pokazale veliku marŔevnu sposobnost po najgorem terenu i vrlo veliku
otpornost fiziÄkog karaktera ali u borbenom pogledu nevaljaju. Nisu ni za kakvu
ofanzivnu akciju a ni u defanzivi nisu Bogzna Ŕta. Podloţni su panici i svaki ţeli
da izvuÄe glavu. Solidarnosti i povezanosti izmeÄu jedinica nema. Trupe su skroz
neobuÄene a stareÅ”inski kadar loÅ”. U velikoj sam briziĀ«.402
Za daljnje okupljanje Äetnika u Gorskom kotaru bila je znaÄajna opseÅ£nija
ofenziva koju su talijanske vojne snage u rujnu 1942. poduzele na partizanski
teritorij DreÅ£nice, Jasenka, te otoÄaÄkog i brinjskog kotara. Talijani su
transportira li dio stanovniÅ”tva u logore u Bakru i Kraljevici. Ondje je vrÅ”ena propaganda za vrbovanje u ÄetniÄke jedinice. Od zavrbovanih osnovan je jedan
ÄetniÄki odred, kojemu je bio komandant kapetan DuÅ”an ÄakoviÄ. Vrbovanje su
vodili Älanovi ÄetniÄkog komiteta u SuÅ”aku Äuro VukeliÄ i Å piro borbi sa zajedniÄkim neprijateljima partizanskim komunistima, sa puno zahvalnosti prema talijanskoj vojsci koja nam daje punu pomoÄ i podrÅ”ku u ovoj borbiĀ«. (Isto, 700).
398 OpÅ”irnije K v e s Ä, n. dj., 610 i d. 399 NOB u Dalmaciji 1941~1945, zbornik dokumenata, knj. 7,45, izvjeÅ”taj od 9. VII 1943.
400 Isto, 971-972. .
401 Isto, 834, 895-896, 944. OpÅ”irnije o tim borbama usp. R a p a j i Ä V u j a, n. dj., 494 i d.
402 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 893.
203
JokiÄ. Talijani su iz logora pustili sve one koji su pristali da idu u ÄetniÄke jedinice i bore se protiv partizana.403 Novu situaciju OkruÅ£ni komitet KPH za Hrvatsko primorje ocijenio je ovim rijeÄima: Ā»PolitiÄka situacija je mnogo gora nego je vojniÄka. Sve one Srbe koje je neprijatelj pohvatao za vrijeme ofenzive i koji su se predali naoruÅ£ao je i doveo u Gomirje, te tako danas u Gomirju ima oko 500 naoruÅ£anih Äetnika, Familije tih naoruÅ£anih zadrÅ£ane su u Kraljevici i u Bakru te tako su ih vezali uza se pored ostaloga i familijama. Mi smo jednim letkom pozvali te ljude da prelaze na naÅ”u stranu obeÄavajuÄi im da im se neÄe niÅ”ta
XI XI
dogoditi, ali joÅ” do danas rezultata se ne vidiĀ«.404 U proljeÄe 1943. ÄetniÄke su snage u Gorskem kotaru bile organizirane u
dvije brigade, koje su bile u sastavu 503. korpusa. S dolaskom Äetnika koji su se povukli iz Like, u Gorskom kotaru je u ljeto 1943. bila poveÄana njihova koncentracija Äetnika.405 Oni su bili neposredno vezani uz talijanske garnizone, odakle su Äesto u grupama odlazili na teren i terorizirali stanovniÅ”tvo. Iz izvjeÅ”taja OkruÅ£nog komiteta KPH za Gorski kotar vidljivo je da su Äetnici ÄeÅ”Äe napadali i ubijali politiÄke radnike NOP-a na terenu.406
ÄetniÄko rukovodstvo je bilo zainteresirano da se preko Äetnika u Gorskom kotaru uspostavi neposrednija veza sa Slovenijom. MihailoviÄ je u veljaÄi 1943. naredio kapetanu KapetanoviÄu, koji je bio u Medku, da ode u Sloveniju i poveÅ£e se s majorom Karlom Novakom.407 U lipnju je u Sloveniju poslan JevÄeviÄ, koji je izvijestio MihailoviÄa da Novak ima Ā»svega 500 do 600 ljudiĀ«.408 U kolovozu je Novak doÅ”ao u SuÅ”ak, a potom u Gorski kotar. Tom prilikom je dogovoreno da se stotinjak Äetnika s tog podruÄja i iz Like prebaci u Sloveniju.409 Na osnovi tog dogovora Bjelajac je naredio majoru Vasiliju MaroviÄu da s jednom ÄetniÄkom jedinicom krene iz Srpskih Moravica u Sloveniju i da se juÅ£no od KoÄevja sastane sa slovenskim Äetnicima. Prema podacima MaroviÄa, koji je 7. rujna sa 270 Äetnika preÅ”ao u Sloveniju, on se ni sa kim nije susreo, a dan kasnije je saznao za kapitulaciju Italije i odluÄio da se vrati u Srpske Moravice.410
403 B r a n k o L a t a s, Ā»ÄetniÄka zlodjela u Hrvatskom primorjuĀ«, n. dj., 19. II 1980. Komanda
ÄetniÄke zone Gorskog kotara obavijestila je 30. XI 1942. Äetnike Gomirja, DreÅ£nice i Jasenka o
obavijesti VukeliÄa da Äe se njihove obitelji vratiti u svoje domove. Prema VukeliÄevoj obavijesti, u
Bakru je bilo 1200 interniranih. (AH, ÄA, kut. 1).
404 AIHRPH, KP-13/405, izvjeŔtaj Centralnom komitetu KPH, 29. X 1942.
405 Prema podatku Kotarskog komiteta KPH Vrbovsko, 11. IX 1943, u Srpskim Moravicama je
bilo oko 900 Äetnika. (AIHRPH, KP-256/254). U izvjeÅ”taju od 23. VIII 1943. Å£upa u Ogulinu je dala
ove podatke o razmjeÅ”taju Äetnika u Gorskom kotaru: u Srpskim Moravicama 400-500 Äetnika i oko
1000 Älanova obitelji; u Gomirju 50-100 s obiteljima, a sliÄan broj i u Ogulinskom Hreljinu; u
Josipdolu oko 700 s obiteljima. (AVII, NDH, kut. 80, br. reg. 57/7).
406 Ā»Äetnici politiÄki u naÅ”em okrugu ne predstavljaju neku naroÄitu opasnost. Njihovo
nasilniÄko drÅ£anje pri upadima u sela, bezobzirna pljaÄka i maltretiranje puÄanstva, hapÅ”enja i vrÅ”enja
mobilizacije (ogulinski kotar) izaziva mrţnju prema njima. Mrţnja naroda s jedne, a previranje u
njihovim redovima, to je slika stanja, koje vlada u redovima te bande.
Iako politiÄki ne predstavljaju vidniju opasnost, ono nam kao naoruÅ£ane bande zadavaju joÅ”
uvijek brigu, - u posljednje vrijeme naroÄito, jer se pojavljuju i na oslobodeni teritorij (Lokve,
ogulinski kotar) i to u snagama od 20-35 ljudi, ulaze u sela, kolju ljude, zaustavljaju nam stoku i
odvode jeĀ«. (AIHRPH, KP-24/1370, izvjeÅ”taj upuÄen CK KPH, 14. VII 1943). Podaci o napadima
Ätnika na. politiÄke radnike NOP-a iznose se u izvjeÅ”taju od 26. VII 1943. (AIHRPH, KP-25/1432). .
407 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 212.
408 F r a n Ä e k S a je, Belogardizem, Ljubljana 1952, drugo izd., 559.
409 Isto, 566-567. .
410 Prema BjelajÄevoj naredbi, 7. IX 1943, od grupe slovenskih Äetnika juÅ£no od KoÄevja i
204
Å to se tiÄe podruÄja sjeverno od Save, ÄetniÄko rukovodstvo je pokazivalo
interes za Slavoniju. Slijedili su pokuÅ”aji stvaranja oruÅ£ane ÄetniÄke jedinice.
MoguÄnosti da se to ostvari neposredno na slavonskom terenu nisu bile nimalo
pogodne. Trebalo je organizirati ubacivanje Äetnika u Slavoniju. Za to je bio
angaÅ£iran, od poÄetka 1942, kapetan Å¢arko MiluroviÄ, koji se vratio iz njemaÄkog
zarobljeniÅ”tva. Razvio je propagandnu akciju meÄu izbjeglicama iz Slavonije u
Beogradu. U izvjeÅ”taju BoÅ”ku TodoroviÄu, sredinom veljaÄe 1942, navodi da je uspio formirati Ā«Slavonski ÄetniÄki odredĀ« od oko 300 ljudi, koji su izbjegli iz
XII XII
pojedinih slavonskih kotara. Planirao je da ta jedinica operira na veÄem podruÄju
Slavonije. RaÄunao je na Å”irenje jedinice ukljuÄivanjem domaÄih pristalica, meÄu
ostalim, i Ā»Hrvata Jugoslovenski orjentisanihĀ«. Å to se tiÄe odnosa prema
njemaÄkom okupa toru, zastupao je glediÅ”te da oni trebaju biti tolerantni.411 Äinjenica je, meÄutim, da do osnivanja te jedinice zapravo i nije doÅ”lo. Osim
nastavljanja propagande meÄu izbjeglicama iz Slavonije u Srbiji, poglavito u
Beogradu, slani su pojedinci da ispitaju situaciju i moguÄnosti povezivanja i
okupljanja domaÄih proÄetniÄki orijentiranih elemenata.412 Prema raspoloÅ£ivim
podacima, major DuÅ”an JanjiÄ je dobio posebnu punomoÄ u ime MihailoviÄa Ā»sa
zadatkom da ide u Slavoniju (Pakrac)Ā«.413 On je bio na funkciji u MajeviÄkoj
ÄetniÄkoj brigadi, a s njenog podruÄja trebala se i organizirati veza sa Slavonijom.
JanjiÄ je sredinom svibnja 1943. doÅ”ao u Slavoniju da se poveÅ£e s pojedincima i
ispita moguÄnosti ubacivanja grupe naoruÅ£anih Äetnika.414 Od svibnja je nekima
slao pisma koja su imala izrazito propagandni karakter u cilju vrbovanja za
ÄetniÄki pokret.415 No uvidio je da je u Slavoniji NOP snaÅ£an. Ā»Razbijanje
partizana u Slavoniji, a njih ima vezanih od Triglava do ZemunaĀ«, ocjenjivao je, Ā»vrlo je teÅ”ka stvar. Ima dva naÄina a ta su jedan taktiÄki privlaÄenjem sebi u
ÄetniÄke sektore, a drugi da se sa najmanje 1000 Äetnika otpoÄne akcija meÄu
njima samim. Naravno ova druga verzija otpada, jer takove snage mi
nemamoĀ«.416 Iz raspoloÅ£ive dokumentacije vidi se da se JanjiÄa oslovljavalo kao
komandanta Ā»Slavonskog ÄetniÄkog odredaĀ« veÄ u lipnju 1943, Å”to znaÄi da je on
od tada radio na okupljanju grupe Äetnika za prijelaz u Slavoniju. To se dogodilo
prvih dana kolovoza, kada se JanjiÄ s grupom Äetnika prebacio iz Bosne u
posavska sela u blizini OkuÄana.417 Toj JanjiÄevoj akciji ÄetniÄko je rukovodstvo
pridavalo MaroviÄeve grupe trebalo je da se formira druga brigada 503. korpusa s MaroviÄem kao komandantom. ZadaÄa joj je trebala biti da vrÅ”i Ā»brze intervencije i udareĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 949-951). MaroviÄ navodi da njegov put u Sloveniju Ā»nije urodio plodom, jer Äetnici majora Novaka nisu uspeli da doÄu na odreÄeno mjesto. Uzalud smo Äitava dva dana tumarali po Sloveniji od sela do sela traÅ£eÄi Novakove Äetnike, za koje nam niko niÅ”ta nije znao reÄiĀ«. (Isto, knj. 3, 380-381). Saje piÅ”e da je Novak sa svojim Ā»centralnim ÄetniÄkim odredomĀ« s oko 200 ljudi Äekao MaroviÄa g selu GrÄaricama od 3. rujna, gdje ga je 8, rujna opkolila Druga udarna brigada NOVJ Ā»Ljube Å ercerjaĀ«. (S a j e, n. dj., 584).
411 Zbornik dokumenata NQR-a, XIV/1, 156-159, 412 MrazoviÄ, n. dj., 162-163. 413 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 149,
414 U izvjeÅ”taju Å”to ga je o tom putu podnio 18. V 1943. kapetanu Bori MitranoviÄu, delegatu Vrhovne komande kod ÄetniÄkih odreda u zapadnoj Bosni, JanjiÄ, navodi da je dopro blizu OkuÄana i bio u nekoliko srpskih sela. (AIHRPH, NG, kut. 426, f. 13),
415 AIHRPH, NG, kut. 426 f. 13 i kut. 428, f: 2; AH, ÄA, kut. 5. 416 AH, CA, kut. 5, iz pisma ÄetniÄkom komandantu Sveti MitroviÄu, 26. V 1943. 417 T o m l j a n o v i Ä, n. dj., 16, navodi da je JanjiÄ preÅ”ao s oko 30 Äetnika, a M r a z o v i Ä, n, dj., 164, tvrdi da je grupa imala 16 Äetnika.
205
posebnu vaÅ£nost. Prema direktivi, koju mu je dao MitranoviÄ, on je trebao u Slavoniji da stvori Ā»bar jedno ma i najmanje uporiÅ”teĀ«, jer je ono Ā»od velike
vaÅ£nostiĀ« za ÄetniÄku akciju. TakoÄer je, prema toj direktivi, trebao da Ā»radi na
organizaciji svih nacionalnih a naroÄito srpskih snagaĀ«.418 Iz pisma koje je po
samom prijelazu poslao MihailoviÄu, vidi se da se JanjiÄ zanosio opseÅ£nijim
planom ÄetniÄke akcije u Slavoniji. Sugerirao je da je u blizini sela Äovac Ā»vrlo
pogodno zemljiŔte za aerodrom a pogodno je za bacanje oruţja i spreme, jer se
moÅ£e vrlo dobro da obezbediĀ«. TraÅ£io je bombardiranje OkuÄana i Nove GradiÅ”ke
XIII XIII
te bacanje letaka iz zraka na to podruÄje.419 U svakom sluÄaju, dolaskom
JanjiÄeve grupe ÄetniÄka je akcija bila pojaÄana. Ubrzo se pokazalo da je JanjiÄ u
njemaÄkim okupacionim snagama imao glavnu podrÅ”ku. Iz njegovih saÄuvanih
pismenih obavjeÅ”tenja Ā»NjemaÄkoj komandiĀ« u OkuÄanima, koja je potpisivao kao komandant Slavonskog ÄetniÄkog odreda, vidi se da je za Nijemce obavljao
obavjeŔtajnu ulogu, te da su ga oni snabdijevali oruţjem.420 S druge strane, i
njegov odnos prema vlastima NDH bio je lojalan. KarakteristiÄne su u tom
pogledu i direktive za organiziranje ÄetniÄke akcije na tom podruÄju, koje su
JanjiÄu upuÄene u listopadu 1943. U njima se istiÄe: Ā»Za sada je naÅ” glavni
neprijatelj Komunizam - Partizani. Prema tome, sve veze i rad organizujte za
borbu protiv njih. UstaÅ”e za sad ne napadajteĀ«. Osim toga, sugerira se stvaranje
veza s pristaÅ”ama MaÄeka i posebno u domobranskim jedinicama.421
Rukovodstvo NOP-a u Slavoniji pokazalo je izuzetnu osjetljivost za pojavu
JanjiÄeve grupe. Osim intenzivne politiÄke akcije u stanovniÅ”tvu, posebno u
srpskim selima, odmah su poduzete i pripreme za konkretnu oruţanu akciju protiv
Äetnika.422 VeÄ je 21. kolovoza Å tab Å estog korpusa NOVJ izdao naredbu za formiranje specijalne jedinice za borbu protiv Äetnika. Bila je to naredba o
osnivanju Protiv ÄetniÄkog bataljona Ā»u cilju onemoguÄavanja ÄetniÄke
djelatnosti u Slavoniji kao i u svrhu uniÅ”tenja svih ÄetniÄkih snaga koje se iz
Bosne prebacujuĀ« na slavonski teritorij. VeÄ prije toga, 15. kolovoza, doÅ”lo je do
oruÅ£anog sukoba Äetnika s partizanima iz Sedamnaeste brigade. Poslije toga
Äetnici viÅ”e nisu prelazili Å£eljezniÄku prugu Zagreb-Beograd i dolazili u posavska
sela. Bili su uglavnom u OkuÄanima pod okriljem Nijemaca i zajedno s njima i
domobranskim snagama izlazili u akcije. PoÄetkom listopada ProtivÄetniÄki
bataljon nanio je teÅ£ak poraz JanjiÄevoj grupi. Nakon toga uslijedilo je joÅ”
nekoliko oruÅ£anih akcija do kraja studenoga, u kojima su Äetnici bili vrlo
oslabljeni. Preostala manja grupa Äetnika s JanjiÄem napustila je Slavoniju krajem
prosinca 1943.423
418 AIHRPH, NG, kut. 426, f. 13, MitranoviÄevo pismo 20. VI 1943. 419 AIHRPH, NG, kut. 426, f. 13, pismo od 8. VIII 1943. 420 AIHRPH, NG, kut. 426, f. 13. 421 M r a z o v i Ä, n. dj., 164.
422 Oblasni komitet KPH za Slavoniju poslao je 12. VIII 1943. opÅ”irniju okruÅ£nicu okruÅ£nim i kotarskim komitetima te partijskim rukovodstvima u vojsci o organiziranju politiÄke akcije protiv Äetnika. Uz okruÅ£nicu je upuÄeno i spomenuto pismo V. BakariÄa od kraja lipnja 1943. (AIHRPH, KP-I08/35). .
423 T o m l j a n o v i Ä, n. dj., 17-19. U ÄetniÄkom se rukovodstvu pak u to vrijeme joÅ” vjerovalo da je JanjiÄ razvio dosta Å”iroku politiÄku akciju u Slavoniji i uÄvrstio svoje pozicije. Na tom uvjerenju su se gradile i daljnje organizacione pripreme. Tako je MihailoviÄ postavio pukovnika Aleksandra NikoliÄa za komandanta Komande Slavonije. On je MihailoviÄu 31. XII
206
Kapitulacija faÅ”istiÄke Italije, 8. rujna 1943, koja je uslijedila nakon svrgavanja
Mussolinija i uspostave vlade marŔala Badoglia, nije mogla iznenaditi ni jedan
vojno-politiÄki faktor na jugoslavenskom ratiÅ”tu, pa prema tome ni Äetnike.
MeÄutim, za one ÄetniÄke grupacije koje su bile neposredno vezane s talijanskim
vojnim snagama, tj. njihovim garnizonima, taj je dogaÄaj bio svakako teÅ£ak
udarac njihovim dotadaÅ”njim pozicijama. U povlaÄenju ÄetniÄkih snaga s
pojedinih punktova u Hrvatskoj bilo je sve viŔe dezorijentacije, demoralizacije i
osipanja. NOP je bio faktor koji ima vrlo znaÄajnu ulogu u tom procesu. Na
poÄetku kolovoza objavljen je proglas Glavnog Å”taba Hrvatske Ā»Srbi u ÄetniÄkim
XIV XIV
redovimaĀ«, u cilju privlaÄenja svih onih koji su voljni da pristupe NOP-u.424 Na
znaÄenje te akcije ukazao je BakariÄ u smjernicama Å”to ih je 6. kolovoza uputio
politiÄkim komesarima. UkazujuÄi na karakter dolaska Äetnika Ā»u Å”umeĀ« s ciljem da se bore protiv NOVJ, Ā»a pod laÅ£nom izlikom 'Äekanja' SaveznikaĀ«, on je
ocijenio ovim rijeÄima trenutnu situaciju, i upozorio na pravac daljnje akcije:
Ā»Talijanski je okupator, organizator ÄetniÄke izdaje, danas pred kapitulacijom.
Jasno je da Äe njegova pomoÄ i podrÅ”ka ÄetniÄkim bandama morati prestati. Jasno
je nadalje da Äe sve veÄi broj Äetnika, koji su - zavarani laÅ£nim rijeÄima - pristupili u redove izdaje, svakim danom sve viÅ”e uviÄati svoje pogreÅ”ke i sve viÅ”e
teţiti da krenu putem borbe protiv okupatora, kako bi ispunili svoju duţnost
prema domovini.
ImajuÄi to u vidu moramo svim silama nastojati da ubrzamo proces
prilaÅ£enja ljudstva u ÄetniÄkim redovima na stranu. NOB. U tu svrhu smo traÅ£ili
od naÅ”ih jedinica da im takav prelaz omoguÄe i da radi toga omoguÄe razgovore
s pojedinim grupama. Dali smo naÅ” stav u naÅ”em proglasu 'Srbi u ÄetniÄkim redovima' od 1. VIII o. g. Naredili smo da se svakom onom tko se Å£eli u buduÄe
boriti protiv okupatora omoguÄi da pristupi u naÅ”u vojsku i da time spere sa
sebe ljagu izdaje. Dali smo nareÄenje da se moÅ£e u istu svrhu pregovarati i s
pojedinim ÄetniÄkim voÄama, takoÄer u ciju olakÅ”anja i prelaza zavedenog
ljudstva na stranu NOBĀ«.
KonstatirajuÄi da su te direktive Ā»naiÅ”le i na mnoga nerazumijevanja kod
nekih naÅ”ih jedinicaĀ«, tj. da su se one Ā»poÄele sasvim liberalno odnositi prema 1943. javljao da je u Beogradu i Å apcu osnovao Ā»Slavonsko-KordunaÅ”ki komitet, koji se deli na finansisku, propagandnu, kurirsku i obaveÅ”tajnu sekcijuĀ«. Istom prilikom on JanjiÄevu grupu u Slavoniji naziva Psunjskim korpusom, tvrdeÄi da je s njim uspostavljena veza i da JanjiÄ drÅ£i Ā»vlast u OkuÄanima i okoliniĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 226). MeÄutim, nakon JanjiÄeva povratka u Beograd i ÄetniÄko rukovodstvo je postalo svjesno da njegova akcija u Slavoniji nije postigla nikakve rezultate. NikoliÄ se sastao u Beogradu s JanjiÄem i dao mu upute za daljnji rad. MeÄutim, od toga nije bilo niÅ”ta, jer se JanjiÄu nije napuÅ”talo Beograd. Jedina moguÄnost njegova opstanka u Slavoniji, kako je NikoliÄ javljao MihailoviÄu, 11. II 1944, bila je u okviru njemaÄkih privrednih interesa, tj. vojnom osiguranju sjeÄe slavonskih Å”uma. NikoliÄ je obavijestio MihailoviÄa da su JanjiÄa postavili Nijemci Ā»za zapovednika srpskih dobrovoljaca u HrvatskojĀ«. NikoliÄ je izraÅ£avao svoje nezadovoljstvo takvim razvojem dogaÄaja i obavijestio MihailoviÄa da Äe organizirati novi ÄetniÄki odred na Äelu s kapetanom Milanom StaniÄem, koji bi trebao Ā»ilegalnoĀ« nastaviti JanjiÄev rad. (Isto, 370 i 373-376). MeÄutim, u okupljanju izbjeglica s podruÄja Slavonije u Srbiji NikoliÄ nije postigao vidljivije rezultate koji bi mu omoguÄili da poduzme organiziranu ÄetniÄku akciju u Slavoniji, Mogli su se tek pojedinci ili manje grupe pojavljivati u Slavoniji, ali neposredno u sluÅ£bi Nijemaca. Tako se u izvjeÅ”taju OkruÅ£nog komiteta KPH za Osijek; 2. IX 1944, navodi da je NikoliÄ doÅ”ao u Vinkovce u njemaÄkoj uniformi, te da je pozivao Ā»neke ugledne Srbe na sastanak, meÄutim, oni nisu doÅ”liĀ«. Zatim je otiÅ”ao u Osijek. (AIHRPH, KP-157/5760).
424 AVII, NOR; kut. 108, br. reg. 27/1.
207
ÄetniÄkim grupacijamaĀ«, pod impresijom da Äe doÄi do Ā»nekih velikih 'spora-zuma'Ā«, BakariÄ je upozoravao da s Äetnicima Ā»kao cjelinom neÄe i ne moÅ£e biti
nikakvog sporazuma, a takav sporazum ne valja ni oÄekivatiĀ«. Pozivi upuÄeni
ÄetniÄkim grupama Ā»da se mogu zajedno s nama boriti i time otvoriti vrata
svakome da moÅ£e pristupiti u naÅ”e redoveĀ«, upozoravao je BakariÄ, ujedno su i
odreÄenje stava NOP-a, a to je Ā»nemilosrdno tjeranje svakog onog tko se na
osloboÄenom terenu naÄe s puÅ”kom u ruci, a ne sudjeluje u borbi protiv
okupatoraĀ«. Taj stav znaÄi Ā»da nema i ne smije danas biti nikakvog liberalizma u
odnosu spram tih bandi, nego samo rat, rat do istrebljenja kao prema svakom
XV XV
okupatorovom sluziĀ«. IstiÄuÄi da se NOVJ jedina Ā»bori u zemlji protiv
okupatoraĀ«, BakariÄ zakljuÄuje: Ā»ÄetniÄke su bande nanijele naÅ”oj zemlji
dovoljno sramote da ne moţe biti niti govora da bismo mogli trpjeti neke
samostale ÄetniÄke grupe, koje bi se pod komandom istih ljudi, koji su sluÅ£ili okupatoru, mogle slobodno kretati i 'boriti se' Ā«.425
Zamisao je bila, da se ÄetniÄke grupacije u povlaÄenju iz Gorskog kotara i
Like pridruÅ£e Dinarskoj ÄetniÄkoj diviziji. Å¢ujoviÄ je veÄ poÄetkom kolovoza
pisao Bjelajcu i GrÄiÄu o toj ideji: Ā»Ako smatrate da bi o slomu Italije vi bili
ugroţeni i da ne bi mogli izdrţavati trupe iz mesnih sredstava sa Ŕumskih terena
koje drÅ£ite, izvestite me pa da blagovremeno preduzimam Å”to treba. Äini mi se da
nam niÅ”ta drugo ne bi ostaj alo nego da se pomoÄu Italijana prebacite na ovaj
sektor, morem, i da ovde obrazujemo kompaktnu jaku grupu s kojom bismo Äistili
teren naslanjajuÄi se na zajedniÄku osnovicu. Svestan sam da bi ovo bilo u mnogo
kom pogledu Å”tetno, ali je ovo jedina solucija ako je u pitanju vaÅ” opstanakĀ«.426
Ta je ideja svakako raÄunala i s eventualnom moguÄnoÅ”Äu iskrcavanja Saveznika
na jadranskoj obali. Bjelajac je 29. kolovoza primio od Å¢ujoviÄa naredbu o organiziranju pokreta ÄetniÄke grupacije prema Obrovcu i Benkovcu. Ujedno ga
je upoznao i s MihailoviÄevom suglasnoÅ”Äu s tom odlukom i njegovom
sugestijom da se vodi raÄuna o Zadru, koji je Ā»vaÅ£an politiÄki Centar koga ne
smiju dobiti komunisti, jer je Zadar u stvari kopno italijanskoĀ«. U vezi s tim
MihailoviÄ je zakljuÄivao da je vaÅ£no Ā»da Bjelajac i svi ostali vladaju Primorjem,
da ne bi komunisti doÄekali SaveznikeĀ«.427
Glavna ÄetniÄka grupacija povlaÄila se na podruÄje Srpskih Moravica,
Gomirja i Josipdola, a u tim mjestima su uz talijanske bili veÄi ÄetniÄki garnizoni.
Odmah po kapitulaciji Italije sve ÄetniÄke snage koncentrirale su se u Srpskim
Moravicama. BuduÄi da su se talijanske snage veÄ povukle, ÄetniÄku su grupaciju
neposredno ugroţavale jedinice Sedme, Osme i Trinaeste divizije NOVJ. Zbog
opasnosti od brzog opkoljavanja, ÄetniÄka komanda je donijela odluku da se cjelokupna grupacija probije prema Obrovcu pravcem Vrbov-
sko-Gomirje-Stajnica-Dabar-Gacka dolina. Komandant grupacije bio je major
MaroviÄ, jer je Bjelajac nekoliko dana prije otiÅ”ao u SuÅ”ak.428 Grupacija
425 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 7, 299-300. 426 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 7, 974, pismo od 2. VIII 1943. 427 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 945.
428 RazliÄiti su podaci o jaÄini te ÄetniÄke grupacije. Prema svjedoÄenju kapetana DuÅ”ana ÄakoviÄa, grupacija je imala oko 2000 Äetnika. (AH, ÄA, kut. 1). Za razliku od njega, kapetan Aleksandar AranÄeloviÄ u svom izvjeÅ”taju, 15. II 1944, navodi da se u toj grupaciji povlaÄila oko 1000 Äetnika. (M i l o v a n o v i Ä, Rasulo, n. dj., 105). J o c o T a r a b i Ä, Ā»Osma divizija u
208
je krenula 12. rujna, a dva dana poslije ţestoko su je kod Musulinskog potoka
napale jedinice Druge kordunaŔke brigade. Partizanske snage nisu do kraja
uspjele opkoliti grupaciju, te su se Äetnici jednim dijelom uspjeli izvuÄi iz obruÄa,
ali su pretrpjeli osjetne gubitke. Bilo ih je oko 100 mrtvih i oko 150
zarobljenih.429 Glavni pak ishod tog sukoba bio je raspad ÄetniÄke grupacije. Äetnike je uhvatilo paniÄno raspoloÅ£enje, grupe i pojedinci su bjeÅ£ali u razliÄitim
pravcima, poglavito svojim. kuÄama.43o Pojedine su grupe bile zarobljene u
daljnjim sukobima s partizanima ili su se pak predavale, a jedan je broj Äetnika
poginuo u tim borbama. MaroviÄevi napori da ponovo okupi Å”to veÄu grupu i
XVI XVI
krene dalje nisu uspjeli. Ā»Iako sam Äetnicima objasnioĀ«, navodi on, Ā»da su se naÅ”i
saveznici iskrcali na naÅ”oj obali i da im mi idemo u susret, pojedini Äetnici, joÅ”
prvog dana naÅ”eg puta kradomice se izvlaÄe i vraÄaju nazad svojim kuÄama.
NajstroÅ£ija kontrola stareÅ”ina u ovom ih nije mogla spreÄitiĀ«.431 MaroviÄ navodi da ga je u daljnjim sukobima s partizanima napustilo oko 80 posto boraca. Neki
oficiri su sa svojim grupama otiÅ”li u pravcu Karlovca Ā»da tamo stupe u vezu sa
NemcimaĀ«, a mnogi su se predali partizanima, dok su se neki posakrivali oko
svojih sela.432 U Medku se MaroviÄu pridruÅ£io ÄakoviÄ sa svojom grupom. U
GraÄac su stigli 12. listopada 1943. sa samo 21 Äetnikom. U GraÄacu je bilo
stacionirano oko 250 Äetnika koji su stupili u sluÅ£bu Nijemaca, dobivajuÄi od njih
municiju i hranu.433 IduÄih dana stigle su joÅ” neke manje ÄetniÄke grupe, koje su
uspjeli okupiti pojedini oficiri Å”to ih je MaroviÄ na svom putu slao u pojedina
mjesta.434 NeÅ”to kasnije ÄujiÄ je MihailoviÄu prikazao nastalu situaciju. Prema
njemu, na podruÄju Like, Gorskog kotara i Korduna Ā»do katastrofe je doÅ”lo radi
toga, Ŕto je Bjelajac pobegao u Italiju, Ŕto su g. oficiri izgubili inicijativu iz svojih
ruku i pri padu Italije razbeÅ£ali se, pobegliĀ«. U vezi s novim pribiranjem Äetnika na tim podruÄjima ÄujiÄ istiÄe da su oni prisiljeni oslanjati se na Nijemce.
TakoÄer dodaje da je jedini od viÅ”ih ÄetniÄkih oficira ostao major KapetanoviÄ,
koji se odrÅ£ao u Medku s Ā»osloncem na domobrane u GospiÄu Ā«.435
Masovno predavanje jedinicama NOV] iz glavni ne spomenute ÄetniÄke
grupacije uslijedilo je nakon poraza kod Musulinskog potoka. Prema podatku treÄoj godini NOR-aĀ«, zbornik: TreÄa godina NOR-a, n. dj., 156-157, navodi 1500 Äetnika, koji su se povlaÄili iz Srpskih Moravica. Po svoj prilici je najrealniji podatak da je bilo oko 1200 Äetnika, kako navodi B r a n k o L a t a s, Ā»Äetnici iz Like u sluÅ£bi Nemaca na podruÄju Hrvatskog primorja i u Italiji (1943-1944. godine)Ā«, VIG 1/1979, 200.
429 T a r a b i Ä, n. dj., 157; M i l a n L u Ä i Ä, NarodnooslobodilaÄki ratu Istri, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru u ljeto i jesen 1943. godine, Rijeka 1983, 57.
430 VeÄ prije poraza kod Musulinskog potoka MaroviÄ konstatira da su se medu Äetnicima pojavili znaci osipanja. Ā»Na naÅ”em putu kuda smo prolaziliĀ«, konstatira on, Ā»partizanska propaganda bila je dosta uspela da pojedine ÄetniÄke familije ubedi da partizani Äetnike neÄe napadati i da nemaju razloga da napuÅ”taju svoje domove. Zbog toga su ÄetniÄke familije saÄekivale svoje Äetnike i nagovarali ih da se vrate. Bilo je viÅ”e sluÄajeva gde sam morao liÄno. da poteram pojedine Å£ene i majke naÅ”ih Äetnika koje su u tu svrhu dolazile i saÄekivale naÅ”u kolonuĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 136).
431 Isto, 381. 432 Isto, 382-383. 433 Sutradan su sa njemaÄkim propusnicama doÅ”li u Kosovo, u ÄujiÄev Å”tab. (Isto, 137-138).
434 U vezi s tim karakteristiÄan je izvjeÅ”taj kapetana Radomira MiriÄa, 11. II 1944. (Isto, 377-379). 435 Isto, 156, radiogram MihailoviÄu, 22. XI 1943.
14 Äetnici u Hrvatskoj 209
ObavjeÅ”tajnog odjela Glavnog Å”taba Hrvatske za rujan 1943, u kotaru OtoÄac
prijavilo se oko 250 Äetnika, od kojih je jedan broj otiÅ”ao u jedinice NOVJ.436
PoÄetkom listopada 1943. Komanda I. liÄkog podruÄja obavijestila je OkruÅ£ni
komitet KPH za Liku da su se predala 322 Äetnika, a Ā»svakodnevno se predaju i
donose oruÅ£jeĀ«.437 Poraz kod Musulihskog potoka osobito teÅ”ke posljedice
imao je za Äetnike iz PlaÅ”Äanske doline. VeÄa ih je grupa tom prilikom bila
zarobljena, nakon Äega su preostale grupe na tom podruÄju bile razbijene.
PuÅ”tanje zarobljenih Äetnika kuÄama imalo je snaÅ£nog utjecaja na. proces
njihova daljnjeg osipanja u PlaÅ”Äanskoj dolini. Tome je osobito pridonijela i
XVII XVII
intenzivna politiÄka akcija organizacija NOP-a na tom PodruÄju.438
VodeÄi ÄetniÄki krug u Splitu nastojao je da ne bude zaskoÄen dogaÄajima u
oÄekivanju skore kapitulacije Italije. Å¢ujoviÄ je u spomenutom pismu, poÄetkom
kolovoza, molio MihailoviÄa da ga se obavijesti Ā»kako saveznici zamiÅ”ljaju
likvidaciju italijanskih snaga. Ako doÄe do napada od strane naÅ”ih odreda na njih
to moÅ£e doÄi u onom momentu kada Äe to uÄiniti i partizani i onda Äe njihov udeo
u dobiti biti lavovski. Ako se pak likvidacija talijanske vojske reŔi putem
sporazuma sa saveznicima onda treba uÄiniti sve da se nama preda oruÄe i
VlastĀ«.Å¢ujoviÄ pri tome nije iskljuÄivao moguÄnost da Talijani pregovaraju s
predstavnicima ÄetniÄkog rukovodstva ako bi s te strane doÅ”la inicijativa. Ā»MoÅ£da
bi se moglo zamislitiĀ«, zakljuÄuje on, Ā»da Saveznici naloÅ£e Italijanima da sa
snagama kojima raspolaÅ£u imaju odrÅ£avati red i mir po gradovima dok ne doÄu
Saveznici kojima bi imali da predadu Vlast. To bi bio jedini naÄin da se izbegne
graÄanski rat u gradovimaĀ«.439 Å¢ujoviÄ se upravo prije nekoliko dana vratio u
Split iz sjeverne Dalmacije. Prema raspoloţivim podacima, on je trebao da se
sastane s generalom Spigom.440 I od Spiga je doŔla inicijativa da se poradi oko
Å”to spremnijeg oÄekivanja daljnjih dogaÄaja, pri Äemu su Talijani u prvom redu
bili zainteresirani da se odrÅ£i Å”to mirnije stanje. U tom pogledu Spigo je raÄunao
na podrÅ”ku predstavnika pojedinih bivÅ”ih graÄanskih stranaka i samih Äetnika. On
je 3. kolovoza organizirao sastanak Ā»uglednih liÄnostiĀ« iz Splita, koji su pripadali
razliÄitim strankama. Na sastanak je pozvan veÄi broj osoba, ali se mnogi nisu
odazvali, Ŕto ukazuje i na karakter koji je skup dobio. Poglavito su bili prisutni
poznatiji jugoslavenski nacionalisti i pripadnici JNS, kao i nekoliko njih koji su
pripadali vodeÄem
436 AIHRPH, OS-1/140. 437 AIHRPH, KP-235/577.
438 M i l a n J a k o v i Ä, Ā»Neka sjeÄanja na politiÄke prilike u kotaru PlaÅ”ki (august
1943-septembar 1944)Ā«, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u NOR-u, n. dj., navodi podatak da je
Glavni Å”tab Hrvatske donio odluku Ā»o amnestiji svih plaÅ”Äansko-jeseniÄkih Äetnika i njihovih
starjeÅ”inaĀ«. On navodi da su se Äetnici Ā»odazvali na amnestiju i skoro se svi vratili kuÄi, meÄu kojima
i Äuro VidakoviÄ. Nije se vratilo 25-30 veÄinom iz LiÄke JeseniceĀ«. Nakon toga uslijedili su zborovi u
pojedinim selima, pa je tako VidakoviÄ istupio na zboru u LiÄkoj Jesenici. Autor navodi da je
VidakoviÄ tada Ā»jasno priznao da 9noÅ”to su radili Äetnici nije bilo dobro. Ta je izjava uglavnom
umjeÅ”no koriÅ”tena za podsticanje brÅ£eg diferenciranja meÄu bivÅ”im ÄetnicimaĀ«. MeÄutim, VidakoviÄ i
Rade KneÅ£eviÄ su ubrzo pobjegli. Vojni sud Komande KordunaÅ”kog podruÄja osudio ih je na smrt u
odsutnosti, kao i Milana KosanoviÄa. OsuÄena je na smrt i grupa Ā»najaktivnijih ÄetniÄkih
organizatora propagatoraĀ«. (445-447).
439 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 897, pismo od 6.VIII 1943.
440 U izvjeÅ”taju POC-a za Split, 4. VIII 1943, navodi se da je Å¢ujoviÄ stigao 30. srpnja, a da je oÄekivao da se 2. kolovoza sastane sa Spigom. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 7, 283).
210
ÄetniÄkom krugu u Splitu. Primjetno je bilo da se pozivu za sastanak nisu odazvali
predstavnici HSS-a i SDS-a te neke druge liÄnosti.441 Taj sastanak u prvom, redu
privlaÄi paÅ£nju po tome Å”to je to bio pokuÅ”aj talijanskih vojnih faktora da pronaÄu
moguÄnost prijenosa graÄanske vlasti koju su zapravo oni preuzeli nakon pada
Mussolinija. U tom pogledu ÄetniÄki faktori su bili osobito zainteresirani za
preuzimanje vlasti u Splitu, a to je moglo odgovarati i Talijanima s obziroro na dotadaÅ”nju suradnju. Sastanak je, meÄutim, s obzirom na prisutne, pokazao da su Äetnici
u Splitu sasvim usamljeni i da zapravo ne predstavljaju nikoga. Zbog toga su Talijani
pokuÅ”ali da naÄu izlaz preko bivÅ”ih prvaka JNS-a koji se nisu angaÅ£irali i eksponirali u
ÄetniÄkom pokretu. Zamisao je bila da se preko njih osnuje Ā»odbor graÄanaĀ« kao
savjetodavno tijelo. Zasigurno su i ÄetniÄki faktori mogli biti zainteresirani za
ukljuÄivanje u tu akciju. MeÄutim, do toga nije doÅ”lo u obliku koji je Spigo zamiÅ”ljao, tj.
da odbor bude u sluţbi talijanske politike. Osnovano je 6. rujna savjetodavno tijelo
stranaka, kojem je na Äelu bio prvak SDS-a Ljubo LeontiÄ.442 Bila je to zapravo akcija
u koju se ukljuÄilo rukovodstvo NOP-a u Splitu preko NarodnooslobodilaÄkog odbora,
na Äelu sa bivÅ”im uglednim politiÄarom Josipom Smodlakom. Novoosnovani odbor je
izradio prijedlog sporazuma svih snaga zainteresiranih za zajedniÄku borbu protiv
okupatora, pri Äemu se u tom trenutku mislilo uglavnom na Nijemce, koji su prodirali prema Splitu. Sporazum je imao ovaj sadrÅ£aj: Ā» 1. ZajedniÄka borba protiv okupatora; 2.
Sve snage se moraju odmah mobilizirati i poslati na poloÅ£aje; 3. Svim graÄanima se
mora osigurati slobodno kretanje bez obzira na politiÄku orijentaciju i mora se zaÅ”tititi
liÄna imovina; 4: Predstavnici politiÄkih grupa nisu nadleÅ£ni da rjeÅ”avaju o bilo kakvom
ureÄenju u novoj drÅ£avi. To Äe biti stvar naÅ”ih saveznikaĀ«.443 Taj sporazum je prihvatio
Nacionalni komitet za Dalmaciju naÄelu s BartuloviÄem, koji se sastao 9. rujna.444
Istoga dana delegacija graÄana koju je vodio Smodlaka posjetila je Spiga u vezi s primo-
predajom vlasti. MeÄutim, nastupio je trenutak opÄeg ustaniÄkog raspoloÅ£enja
graÄanstva. NarodnooslobodilaÄki odbor Splita obratio se graÄanima s pozivom da se
pod njegovim vodstvom okupe Ā»U Ävrste redoveĀ«, apelirajuÄi da se prikljuÄe i svi oni
Ā»koji su do sada, iz bilo kojih razloga, stajali po strani, bez obzira na njihovu politiÄku i
nacionalnu pripadnostĀ«. U povodu osloboÄenja Splita, NOO i Komanda Splitskog podruÄja objavili su 13. rujna proglas u
441 Imena prisutnih donose se u izvjeŔtaju POC-a Split, 4. VIII 1943, i u izvjeŔtaju PK KPH za Dalmaciju Centralnom komitetu KPH, 16. Vlll1943. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 7, 282-283 i.381). .
442 Pored LeontiÄa, u tom odboru su bili, kao predstavnici HSS-a, Ante KuzmaniÄ i Josip BrkiÄ, te
jugoslavenski nacionalisti Mirko BuiÄ, Josip JablanoviÄ.i Niko Markov. (G i z d i Ä, Dalmacija 1943, n. dj.,
438--440 i 513; isti, Ā«Ulazak partizana u Split 1943Ā«, sjeÄanja, Zbornik IHRPD, sv. 5, 322).
443 AIHRPH, NG,kut. 425, elaborat: Ā«Aktivnost i rukovodstvo ÄetniÄkih organizacija u Splitu tokom okupacijeĀ«.
444 Prema podatku koji donosi Nenad Grisogono u svom izvjeÅ”taju Ā«PolitiÄka i vojna situacija u
Dalmaciji po primirju s ltalijomĀ», Nacionalni komitet je prihvatio sporazum Äiji nacrt je podnio LeontiÄ.
Prema Grisogonu, sadrÅ£aj sporazuma je bio ovaj: Ā«1. Sve se meÄusobne razmirice ostavljaju po strani, 2.
Kazna smrti biÄe izvrÅ”ena samo nad onima, koje ratni sud proglasi zloÄincima zbog pljaÄke ili izdaje, 3. Svi se
obavezuju da neÄe ometati akciju sabotaÅ£e strategijskih objekata u koliko bude bila potrebna.Ā« (AVII, ÄA,
kut. 157, br. reg. 3113, nedatirano).
211
kojemu se istiÄe da su ta dva organa nosioci narodne vlasti. U vezi s ulaskom jedinica
NOVJ u Split pozivalo se stanovniÅ”tvo Ā«da se zbije oko svoje vojske i narodne vlasti i
organizira najuzorniji red u graduĀ«.445 Zbog toga je spomenuti savjetodavni odbor
prestao postojati, a raspao se i Nacionalni komitet za Dalmaciju, unatoÄ teÅ£nji pojedinih njegovih Älanova da utjeÄu na zbivanja. To se u prvom redu odnosilo na
moguÄnost organiziranja vlastite oruÅ£ane jedinice, koja bi suraÄivala sa NOVJ, ali
imala samostalan status. ÄetniÄki faktori su bili zainteresirani da utjeÄu na
mobilizaciju graÄana za borbu protiv Nijemaca. Na Kozjak je 10. rujna upuÄena jedna
naoruÅ£ana dobrovoljaÄka jedinica od oko 300 ljudi da odrÅ£avaju frontu pred prodorom
Nijemaca. Äetnici su raÄunali da je to njihova jedinica, ali je u njenim redovima ubrzo
doÅ”lo do diferencijacije. Jedna je grupa, na Äelu sa potporuÄnikom Milanom
CvjetiÄaninom, veÄ 14. rujna napustila Kozjak i otiÅ”la ÄujiÄu, dio se predao
Nijemcima, a dio je pristupio partizanima.446
Å¢ujoviÄ nije bio aktivan u tim dogaÄajima u Splitu, jer je uoÄi kapitulacije Italije otiÅ”ao
u Rijeku.447 Ondje su se naÅ”li GrÄiÄ i Bjelajac, a iz Dubrovnika je doÅ”ao JevÄeviÄ, koji je potom otiÅ”ao u ltaliju.448 Å¢ujoviÄ i Bjelajac su pokuÅ”avali u Å tabu Druge
talijanske armije da se razrijeÅ”i daljnji status ÄetniÄkih snaga. Prema raspoloÅ£ivim
podacima, dogovoreno je povlaÄenje ÄetniÄkih jedinica. One iz Gorskog kotara trebalo
je da se povuku prema Zadru. Kako je veÄ reÄeno, taj plan nije ostvaren. ÄetniÄke
jedinice koje su bile stacionirane u Hrvatskom primorju trebale su se povuÄi na otok
LoÅ”inj i ondje Äekati savezniÄke pomorske snage. PovlaÄenje te grupacije uslijedilo je
9. rujna, kada su se Äetnici iz Selca, Crikvenice i Senja prebacili na Krk (u
Aleksandrovo). Odatle su se, zajedno s grupom krÄkih Äetnika, kojima je komandirao
Milivoje Ţic, uputili na LoŔinj, stigavŔi 10. rujna. Ondje se ukupno okupilo oko 450
Äetnika i Älanova njihovih obitelji.449 Å¢ujoviÄ je u Å tabu Druge armije bio obavijeÅ”ten
o povlaÄenju ÄetniÄke grupacije na LoÅ”inj. OmoguÄeno mu je da preko talijanske
radio-stanice uspostavi vezu s MihailoviÄem. Na sugestiju Talijana i s njihovom pomoÄi on se s Bjelajcem, GrÄiÄem, kapetanom Nedeljkom PleÄaÅ”om, Ivom ÄiÄin
Šainom i joŔ nekima uputio na LoŔinj, s nakanom da krene dalje, kako je svojoj grupi
saopÄio, u susret Saveznicima na Jadranu. Na LoÅ”inju su Å¢ujoviÄ i Bjelajac odrÅ£ali
sastanak s ÄetniÄkim oficirima radi 445 G i z d i Ä, Dalmacija 1943, n. dj., 530-531 i 564. 446 AIHRPH, NG, kut. 429, f. 2, dokument pod naslovom Ā»Sopstveni doÅ£ivljajiĀ«, bez
datuma i potpisa; AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 31/3, izvjeÅ”taj N. Grisogona, kao u bilj. 444; M i l a n C v j e t i Ä a n i n, Ā»Split u kapitulaciji ItalijeĀ«, Glasnik Srpskog istorijsko-kultumog druÅ”tva Ā«NjegoÅ”Ā«, Chicago, sv. 3, 1959,49-54. Pregovore s predstavnicima NOP-a u Splitu oko statusa te jedinice vodio je Marko Stojanac, koji je bio Älan Nacionalnog komiteta za Dalmaciju.
447 U Splitu su bili uhapÅ”eni Urukalo i AlfireviÄ, koje je Ratni sud Komande Splitskog podruÄja osudio na smrt. U kolovozu su ilegalci NOP-a izvrÅ”ili atentat na RaÄiÄa, koji je nakon nekoliko dana umro. Jedan broj ÄetniÄkih prvaka i jugoslavenskih nacionalista je napustio Split.
448 JevÄeviÄ je u vrijeme pred kapitulaciju Italije bio aktivan u Dubrovniku, odakle je 3. IX 1943. talijanskim avionom otputovao u Rijeku. Krajem kolovoza u Dubrovnik je doÅ”ao jedan broj ÄetniÄkih fuhkcionara, poglavito iz Hercegovine, s jedne strane zbog bojazni od Nijemaca, a s druge, u oÄekivanju iskrcavanja Saveznika. U trenutku kapitulacije Italije u Dubrovniku je bilo oko 300 naoruÅ£anih Äetnika. (AIHRPH, KP-336/7234, izvjeÅ”taj obavjeÅ”tajne sluÅ£be NOP-a iz Dubrovnika, 29. VIlI 1943; AIHRPH, NG, Inv. br. 7428). 449 B r a n k o L a t a s, .Ā»Äetnici iz LikeĀ«, n. dj., 194. Prema podatku koji daje kapetan ÄakoviÄ, na LoÅ”inju se okupilo oko 300 Äetnika i oko 140 Å£ena i djece. (AH, ÄA, kut. 1).
212
organiziranja obrane otoka od napada jedinica NOVJ. Istoga dana Å¢ujoviÄ je sa svojom
grupom otplovio u pravcu Italije, u Brindisi. Odatle je otiŔao u Bari, a zatim u Kairo,
gdje se ukljuÄio u djelatnost emigrantske vlade.450
ÄetniÄka grupacija na LoÅ”nju organizirala se u brigadu od dva bataljona s komandantom kapetanom Borivojem GeÅ”oviÄem. U pripremi obrane od napada jedinica NOVJ
zaposjeli su pozicije na Malom i Velikom LoŔinju. Desant koji su poduzeli Štab
Trinaeste divizije NOVJ i Komanda mornarice za Hrvatsko primorje, izvrŔen je na
LoÅ”inj 24/25. rujna. Cilj je bio da se Äetnicima Å”to viÅ”e onemoguÄi izvlaÄenje s otoka, jer
su raspolagali brodovima. U vrijeme borbe za Veliki LoÅ”inj ÄetniÄki oficiri su ipak
uspjeli, s grupom od oko 200 Äetnika i Älanova njihovih obitelji, isploviti u dva broda u
pravcu Suska, a zatim se probiti do Italije. Jedan brod je stigao u Brindisi, a drugi u
Pesaro. Grupa koja je doÅ”la u Pesaro zatekla je ondje Nijemce. Preostali Äetnici na LoÅ”inju bili su nakon Å£estoke borbe ubrzo svladani, pretrpjevÅ”i velike gubitke. LoÅ”inj je
bio osloboÄen 26. rujna 1943.451
Kako se vidi, s kapitulacijom Italije u Hrvatskoj je bio znatno suţen prostor na kome su
bile stacionirane i djelovale ÄetniÄke snage. Veliki uspjesi koje su postigle snage NOVJ
joÅ” su viÅ”e oslabili ÄetniÄke pozicije. U daljnjim pokuÅ”ajima i akcijama za oÅ£ivljavanje
svoje vojne i politiÄke djelatnosti, Äetnici Äe potraÅ£iti okrilje u njemaÄkoj okupacionoj
sili.
450 L a t a s, kao u bilj. 449, str. 194-195. 451 Isto, 196-198; Zbornik dokumenata NOR-a, VIII/1, 50-57, 59-62 i II/10, 330; L u Ä i Ä, n. dj., 89-94.
213
III. glava
U službi njemaÄkog okupatora do konaÄnog sloma
U funkciji politike njemaÄkih okupacionih snaga
Za njemaÄke okupacione snage kapitulacija Italije bila je signal da Å”to brÅ£e prodru
prema jadranskoj obali i da je osvoje. Radilo se zapravo o neÅ”to ranije utvrÄenom planu
uÄvrÅ”Äenja vlastitih pozicija na obali u cilju njene obrane od moguÄe savezniÄke
invazije. Temeljilo se to na Hitlerovoj direktivi od kraja srpnja 1943, prema kojoj je
glavna zadaÄa njemaÄke okupacione sile na jugoistoku bila da se uniÅ”te snage NOP-a na podruÄju Srbije i NDH, a s druge strane, da bude spremna da se Ā»prema odgovarajuÄem
razvoju situacije uÄe po moguÄnosti s jakim njemaÄkim snagama na podruÄje talijanske
obrane obaleĀ«. Stoga je trebalo i osigurati glavne Å£eljezniÄke prometnice. Nijemci su
ubrzo vidjeli da u ostvarivanju toga plana sami trebaju snositi glavni teret. UnatoÄ dosta
Å£ivoj ustaÅ”koj propagandi i PaveliÄevim izjavama o punoj podrÅ”ci Hitlerovim vojnim
snagama u zaposjedanju podruÄja koje su drÅ£ali Talijani, slaba efikasnost oruÅ£anih
snaga NDH, naroÄito domobranstva, sve je viÅ”e dolazila do izraÅ£aja. Radi Å”to snaÅ£nijeg
vojnog angaÅ£iranja protiv NOVJ, Nijemci su htjeli okupiti sve raspoloÅ£ivedomaÄe
oruÅ£ane snage, koje su za to bile spremne, pa i Äetnike na podruÄju Hrvatske. Kako je veÄ reÄeno, postojale su vidljive razlike u glediÅ”tima talijanskih i njemaÄkih
vojnih faktora oko angaÅ£iranja Äetnika za borbu protiv NOP-a. U meÄusobnim
odnosima ta su se glediÅ”ta uskladila dotle da su Talijani uspjeli Nijemcima sugerirati da uvaÅ£e status oruÅ£anih ÄetniÄkih grupacija koje su neposredno pod njihovom kontrolom,
tj. onih koje su oni zapravo naoruÅ£avali i opskrbljivali. MeÄutim, to ipak nije moglo
pokolebati glediÅ”te Nijemacada se radi o jedinstvenom vojnom i politiÄkom pokretu na
Äelu s MihailoviÄem, koji je pokret, s obzirom na svoje ciljeve, protivniÄki usmjeren
prema silama Osovine.1 Ali to nije znaÄilo da Nijemci olako odbacuju Äetnike kao
vojnu snagu, koja se u odreÄenom trenutku moÅ£e iskoristiti. Talijanska iskustva mogla
su u tom pogledu imati odreÄenog utjecaja.2 1 Prema ocjeni Nijemaca, od Talijana Ā»nije niÅ”ta preduzeto da se spreÄi razvitak tog neprijateljskog pokreta posredstvom vojnih i policijskih meraĀ«, nego je, naprotiv, Ā»postojanje i izgradivanje te ilegalne organizacije bilo potpomognuto redovnim opskrbljivanjem, naoruÅ£avanjem i plaÄanjem legalnih skupinaĀ«. Ishod toga je bio da je u odnosima izmedu Nijemaca i Talijana nastupilo Ā»neobiÄno Äudno stanjeĀ«, tj. da su ÄetniÄke jediniceĀ»smatrane od nemaÄke vojske kao ustaniÄke, borile se rame uz rame sa ItalijanimaĀ«. (AH, ZKRZ-GUZ-607-2549/1946, njemaÄki elaborat iz proljeÄa 1943).
2 U izvjeŔtaju podţupana Vatavuka iz Knina, sredinom oţujka 1943, donosi se zanimljiv
215
S druge strane, kapitulacija Italije suoÄila je Äetnike s novom situacijom. Pored znatnog
gubitka svojih pozicija i suÅ£enog prostora djelovanja, za njih je joÅ” veÄi udarac bio
gubitak dotadaÅ”njeg oslonca i zaÅ”titnika. Nastupanje njemaÄke vojne sile uznemirilo je
ÄetniÄke grupe. Neke su izbjegavale neposrednije dodire s njemaÄkom vojskom, a ni
jedna nije bila raspoloţena ni za kakav otpor. Ubrzo se pokazalo da je najpogodniji izlaz
podrÅ”ka njemaÄkim okupacionim snagama, tj. meÄusobna suradnja. S obzirom na
istovetnost glavnog cilja, tj. borbu za uniŔtenje NOVJ i NOP-a, ispoljila se ubrzo
moguÄnost ostvarivanja takve suradnje.
Smjernice koje su ÄetniÄki komandanti davali svojim jedinicama veÄ u rujnu 1943.
dovoljno su ukazivale na daljnje drÅ£anje Äetnika. U naredbi Komande
LiÄko-kordunaÅ”ke ÄetniÄke oblasti, 6. rujna, upozorava se da su Nijemci Ā»poÄeli sa ÄiÅ”Äenjem Like od partizana i da se veÄ nalaze oko Lapca, kao i da su GraÄac veÄ zauzeli
Ā«. NareÄuje se svim podreÄenim ÄetniÄkim komandantima da narede svojim jedinicama
da Ā»ako Nemci budu naiÅ”li na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drÅ£e
pasivnoĀ« do daljnjeg nareÄenja. Da se izbjegava dodir s Nijemcima, a ako to u
pojedinim situacijama nije moguÄe, da im onda dotiÄna ÄetniÄka jedinica dade do znanja
Ā»da se bori protivu komunizmaĀ«. U vezi s tim istiÄe se da su se Nijemci Ā»poneli vrlo
korektnoĀ« prema Äetnicima u Hercegovini.3
KarakteristiÄno je bilo ÄujiÄevo tumaÄenje drÅ£anja prema Nijemcima, izraÅ£eno takoÄer vjerojatno u rujnu 1943. ÄujiÄ je polazio od toga da njegov stav prema Nijemcima
Ā»proizlazi iz opÅ”teg stava u kome se prema situaciji nalazimo: Mi smo svesni da smo
okupirani i izbaÄeni iz rata, a prema tome i da smo iskljuÄeni iz uÄeÅ”Äa u dogaÄajima
koji se deÅ”avaju na frontovima. Radi toga smo rijeÅ”eni da mirno oÄekujemo kraj rata,
kojom Äe se prilikom rijeÅ”iti i naÅ”e pitanje bilo na jedan ili drugi naÄin. Ne Å£elimo
nikoga da napadamo, ali smo ipak rijeŔili da se odupremo bilo teroru koji bi bezrazloţno
bio sprovoÄen nad naÅ”im glavama. Radi toga smo se digli i protiv ustaÅ”a svojevremeno,
koji su bez ikakova razloga pokuÅ”ali da nas istrebe. Radi te iste stvari vodimo veÄ pune
dve godine bezkompromisnu borbu protiv komunizma, kojega smatramo najveÄim.
protivnikom i naÅ”im i celoga ÄoveÄanstva. U toj borbi uniÅ”tena su velika naÅ”a
materijalna dobra i mi smo dali hiljade naŔih najdragocenijih ţivota. Pri ovakvom
naÅ”em stavu stojim na glediÅ”tu da su duÅ£ni da nas pomognu svim sredstvima, svi oni koji smatraju, da je komunizam najveÄa opasnost za sve narodeĀ«.4 podatak da je 10. III 1943. doÅ”la iz Bos. Grahova u Knin grupa od pet njemaÄkih oficira i dva podoficira. U razgovoru s njima Vatavuk je saznao da su traÅ£ili Ā»obavjeÅ”tenja o ÄetnicimaĀ«, te da je opazio Ā»da su im imena glavnih voÄa poznata, da im je poznat njihov radĀ«, veze s MihailoviÄem i neprijateljstvo prema NDH. Ā»Istakli su, da ih ipak sa potrebnim oprezom treba upotriebiti uborbi protiv partizana", a poslije da Äe se s njima Ā«lako obraÄunatiĀ« ako budu zadrÅ£ali nepomirljiv stav prema NDH. Vatavuk takoÄer navodi da je s njima veÄ stupio u dodir potporuÄnik Milan CvjetiÄanin, a u samom Kninu da su doÅ”li u vezu s Manom RokviÄem i joÅ” nekim drugim Äetnicima. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 693) 3 Zbornik dokumenata NOR-a. XIV/2, 942. 4 AIHRPH, NG, kut. 429, f. 6. U pismu Todoru StanisavljeviÄu, 18. IX 1943, komandant ÄetniÄkog korpusa Ā»VelebitĀ« kapetan VuksanoviÄ, prenio je ÄujiÄevu direktivu ovim rijeÄima: Ā«Za sada pazite da ne bi neko napadao Nemce u blizini naÅ”ih sela, da ne bi Nemci pobili narod i popalili sela. Ljudstvo koje se nalazi na pojedinim mestima radi obezbeÄenja puta i NemaÄkih kolona, neka bude jako oprezno da ga partizani ne napadnu i uniÅ”te. Ne verujte
216
Nova je situacija poremetila dotadaÅ”nje veze meÄu ÄetniÄkim grupacijama u Hrvatskoj,
tj. koordinaciju u njihovu dotadaÅ”njem rukovoÄenju. Nakon nestanka rukovodeÄeg
ÄetniÄkog centra u Splitu, nije viÅ”e bilo pokuÅ”aja da se obnovi sliÄna institucija, Å”to je i
shvatljivo zbog sasvim novih okolnosti. Dolaskom Nijemaca i uspostavom nekih
upravnih organa NDH, situacija u Splitu se znatno izmijenila u odnosu na onu za vrijeme talijanske okupacije. Prema tome, Split viÅ”e nije kao nekad mogao biti znaÄajan
punkt u organiziranju ÄetniÄkog pokreta. Grupacija proÄetniÄkih elemenata u njemu
imala je vrlo suÅ£en djelokrug rada, ispoljavajuÄi se poglavito u sudjelovanju aktivnijih
pojedinaca u njemaÄkoj obavjeÅ”tajnoj sluÅ£bi. Å ira djelatnost nije mogla doÄi do izraÅ£aja
i zbog protivljenja ustaŔa. U pojedinim momentima Nijemci su bili prisiljeni da
interveniraju kao zaŔtitnici pojedinih osoba koje su bile u njihovoj sluţbi, a od ustaŔa su
oznaÄavane kao Äetnici.5
Veze s MihailoviÄem nisu viÅ”e imale prijaÅ”nji intenzitet. Kurirske veze bile su vrlo
rijetke, a tehniÄke moguÄnosti za odrÅ£avanje radio-veza oslabljene. Pri tome su svakako
velika zapreka bili sami Nijemci, koji su te veze nastojali Ŕto viŔe kontrolirati kako bi
sprijeÄili dodir ÄetniÄkih grupacija s MihailoviÄem. nikome i niÅ”ta. Sa nemaÄkoin komandom odrÅ£avaj dobre odnose kako bi mogao. uspeÅ”no intervenisati kada Å”to narodu trebaĀ«. (AH, ÄA, kut. 3). ÄetniÄka komanda mjesta u Vrlici izdala je 17. X 1943. ovu naredbu: Ā«Za kratko vrijeme oÄekuje se ulazak njemaÄkih grupa u Vrliku pak se u vezi s tim izdaje slijedeÄa naredba: Prilikom zaposjednuÄa Vrlike i vrliÄke krajine po NjemaÄkim vojnicima nareÄuje se Äetnicima, kao i puÄanstvu ovoga kraja, da se najkorektnije ponaÅ”aju prema njemaÄkim vojnicima i oficirima, a naroÄito se nareÄuje Äetnicima da moraju svakog njemaÄkog vojnika pozdraviti isto tako, kao i svogaĀ«. (AIHRPH, NG, kut. 426, f.7). Prema izvjeÅ”taju Partijske jedinice KPH za DrniÅ” OkruÅ£nom komitetu Knin, 14. X 1943, svi drniÅ”ki Äetnici su zbog dolaska Nijemaca pobjegli u Å¢itniÄ, ali su se ubrzo vratili i ponovo Äuvali Å£eljezniÄku prugu kao i za vrijeme talijanske okupacije. (AIHRPH, KP-310/3298). 5 ÄetniÄkoj grupaciji u Splitu vidljivije su doÅ”li od kraja 1943. do izraÅ£aja pripadnici LjotiÄeva "ZboraĀ«. VodeÄe osobe u ÄetniÄkoj akciji bili su Franjo Holly, Marko MikaÄiÄ, Mihajlo ZaklanoviÄ i Alojz KrÅ£iÅ”nik. Oni su odrÅ£avali kurirsku vezu s ÄujiÄem. Nastala je ideja da se zu pomoÄ Nijemaca i ÄujiÄa organizira ÄetniÄka jedinica u KaÅ”telima, Äiji bi pripadnici nosili njemaÄke uniforme. PoÄetkom travnja 1944. u Splitu su ustaÅ”ke vlasti uhapsile oko 70 osoba, od kojih je polovica oznaÄena kao Äetnici. HapÅ”enje je naredio ustaÅ”ki ministar Edo Bulat, koji je doÅ”ao u Split. Ta je akcija ustaÅ”a izazvala intervenciju Nijemaca. Predstavnici njemaÄkih oruÅ£anih snaga dali su do znanja da se Ā»ne moÅ£e jednostavno obraÄunati sa Äetnicima, jer bi njihov bijeg u odmetniÄtvo ugrozio odnosno oteÅ”Äao zadatke njemaÄkih oruÅ£anih snaga u DalmacijiĀ«. UstaÅ”ka policija u Splitu je obavijeÅ”tena da se za puÅ”tanje zatvorenika zainteresirao i sam general Lothar Rendulic, komandant Druge njemaÄke oklopne armije, u Äije je operativno podruÄje ulazila i NDH. Nijemci su bili posebno zainteresirani za hitno puÅ”tanje svojih obavjeÅ”tajaca ZaklanoviÄa, MikaÄiÄa i KriÅ£iÅ”nika. Dogovor je postignut - oni su puÅ”teni s tim da napuste teritorij NDH. Nijemci su ih prebacili u Beograd, a to je veÄ ranije uÄinjeno s Hollyjem. ZaklanoviÄ je pisao ÄujiÄu s molbom da intervenira za puÅ”tanje uhapÅ”enih kod njemaÄkog generala u DrniÅ”u. U proljeÄe 1944. ponovo se primjeÄuju napeti odnosi izmeÄu ustaÅ”a i Äetnika u Splitu. Tada je grupa Älanova LjotiÄeva Ā«ZboraĀ« napustila Split i otiÅ”la u Beograd. U svibnju su u Beograd doÅ”li i Ivo MioviÄ, Marko Stojanac i Vaso RadoÅ”. Zajedno s MikaÄiÄem i ZaklanoviÄem oni su kao Ā«delegacij iz DalmacijeĀ« u lipnju posjetili MihailoviÄa i podnijeli mu izvjeÅ”taj o situaciji u Dalmaciji. CetniÄka aktivnost u Splitu gotovo potpuno nestaje. I dalje je nastavljeno iseljavanje pojedinaca u Beograd. Prema rijeÄima Jerka Kekeza, koji je od proljeÄa 1944. odrÅ£avao veze s ÄujiÄem, u Splitu je, s obzirom na moguÄnosti daljnjega tada, vladala opÄa Ā»potiÅ”tenost, neizvesnost, preorijentacija za sto osamdeset stepeniĀ«. (AVII, ÄA, kut. 158, br. reg. 17/1, izjava M. ZaklanoviÄa, 18. XII 1944; AIHRPH, NG, kut. 428, pismo ZaklanoviÄa i MikaÄiÄa ÄujiÄu, 7. IV 1944. iz Klisa; AH, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20, Ā»Podatci o Äetnicima u SplituĀ«, ustaÅ”ki izvjeÅ”taj; AH, ÄA, kut. 2, pisma Kekeza ÄujiÄa, 4. IV 1944, i kapetanu MijoviÄu, 9. VIlI 1944). U izvjeÅ”taju Mjesnog komiteta KPH Split OkruÅ£nom/komitetu, 21. VIlI 1944, navodi se da se u Splitu nalazi oko 60 Äetnika koji su Ā»obuÄeni u njemaÄke uniforme i viÄa ih se po gradu. Kod naroda je u vezi njihovog dolaska izazvano ogorÄenje prenia okupatoru i ovim izdajicama, a i malostrah da bi mogli ubijatiĀ«. (AIHRPH, KP-319/4462).
217
Status koji su te grupacije dobivale u sluÅ£bi njemaÄkih vojnih faktora trebao je biti i pokazatelj da su one izvan MihailoviÄeve organizacije. Iz raspoloÅ£ivih podataka dade se
zakljuÄiti da je ÄujiÄ uspijevao odrÅ£avati stalnu radio-vezu s MihailoviÄem, te da je od
njega povremeno dobivao obavijesti i.smjernice. Bila je to poglavito radio-veza, a
ponekad i kurirska.6 U novoj situaciji ÄujiÄ je svakako nastojao dati MihailoviÄu do
znanja da mu ostaje i dalje privrÅ£en. ObavjeÅ”tavao ga je da njegovi Äetnici napadaju i
njemaÄke jedinice, ali su to bile laÅ£ne obavijesti. MihailoviÄ je izraÅ£avao zadovoljstvo
takvom ÄujiÄevom pozicijom. ObavjeÅ”tavao je OstojiÄa da je kod ÄujiÄa situacija
Ā»odliÄnaĀ», te da on Ā»vedro posrnatra situaciju u kojoj se nalaziĀ«, iako je zapravo on Ā»u
naj teÅ£oj situacijiĀ». BuduÄi da se, prema MihailoviÄevim rijeÄima, ÄujiÄ odrÅ£ao Ā»u
komunistiÄkom moruĀ», to on Ā»moÅ£e da posluÅ£i za primjer svim naÅ”im jedinicama i
velikim i malimĀ».7 U vezi s tim treba razumijevati i odreÄenu osobnu distancu koju je
ÄujiÄ pokazivao prema Nijemcima. UoÄi dolaska Nijemaca u Knin, 6. rujna, on je povukao svoj Å”tab u Kosovo. Zajedno s Nijemcima iz Bos. Petrovca je doÅ”ao u Knin
Mane RokviÄ, potvrÄujuÄi svoju suradnju s novim okupacionim snagama. RokviÄ je
ujedno bio i prva ÄujiÄeva veza s Nijemcima. Njemu je svakako bilo stalo da se ta veza
odrÅ£ava i bude od pomoÄi Äetnicima, ali je nastojao, za razliku od RokviÄa, da izbjegava
osobne dodire, koji bi bili potvrda prisnijih odnosa. Svakako je i u tom momentu bio
prepoznatljiv jedan od razloga daljnjeg zahlaÄenja odnosa ÄujiÄa i RokviÄa, Å”to je ubrzo
je dovelo i do njihova potpunog razlaza. S druge strane, i RokviÄ je raÄunao na jaÄu
osobnu poziciju u odnosu na ÄujiÄa uz pomoÄ Nijemaca. Zbog toga je veÄ li listopadu
poruÄnik CvjetiÄanin preuzeo ulogu ÄujiÄeva oficira za vezu s Nijemcima. Zatim je kod
Å taba 114. njemaÄke divizije ÄujiÄ kao svog glavnog predstavnika delegirao i kapetana
Novaka MijoviÄa, koji je ujedno bio naÄelnik njegova Å”taba.8 Uhrzo se potvrdilo da su
se Äetnici potpuno stavili u sluÅ£bu Nijemaca, dobivajuÄi od njih oruÅ£je i snabdijevanje, a kao protuuslugu uglavnom su osiguravali prometnice. Sam ÄujiÄ, pak, osobno je
nastojao da zadrÅ£i veÄ spomenuti status.9 6 Zbornik dokumenata NOR-a XIV/3, 155-156, 246-247, 320 i dr. Povjerljivi ÄujiÄev obavjeÅ”tajac i kurir bila je Nada StaniÄ. Kod ÄujiÄa se u ljeto 1944. pojavio i ZaklanoviÄ, koji je upuÄen kao kurir MihailoviÄu. Nakon njegova povrarka, MihailoviÄu je iÅ”ao Petar StojsavljeviÄ. Na svom drugom odlasku MihailoviÄu iz Beograda, poginuo je kod Lazarevca. Svakako su u obavljanju tih veza kuriri dolazili u dodir i s pojedinim faktorima u Beogradu, tj. s NediÄevim i LjotiÄevim krugom. Jedna od zadaÄa bila im je i da prenose novac, odjeÄu pa i oruÅ£je. (AVII, ÄA, kut. 158, br. reg. 17/1, izjava M.ZaklanoviÄa, 18. XII 1944). 7 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 150. OtkrivÅ”i da ÄujiÄ odrÅ£ava radio-vezu s MihailoviÄem, Nijemci su zakljuÄivali da MihailoviÄ Ā»pokuÅ”ava da stalnim pritiskom pridobije DujiÄa za svoje posebne intereseĀ«. KonstatirajuÄi da je DujiÄ Ā»slao netaÄne izvjeÅ”tajeĀ« MihailoviÄu, Nijemci su zakljuÄivali da je on to radio Ā»kako bi se otresao DraÅ£inog utjecajaĀ«. (B r a n i c a, Ā»RazoruÅ£anje talijanskih jedinica u Kninu, Zadru, Å ibeniku i Dubrovniku i suradnja Äetnika s njemaÄkim okupatorom,Ā« Zbornik IHRPD, br. 3, 630). 8 AH, ÄA, kut. 3, ÄujiÄevo pismo VuksanoviÄu, 24, X 1943; Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 341. 9 U izvjeÅ”taju DrenoviÄu, 20. II 1944, kapetan Ilija JevtiÄ, koji je jedno vrijeme nakon kapitulacije Italije bio kod DujiÄa, opisuje nastalu situaciju ovim rijeÄima: Ā»Sem samog vojvode DujiÄa i jednog malog broja Äetnika, svi Äetnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemaÄkom komandom. Hranu, odeÄu, obuÄu, cigarete i. novac svaki Äetnik i njegov stareÅ”iJ1a prima kao i nemaÄki vojnik odn. oficir. Svu municiju i oruÅ£je primaju takoÄer od Nemaca. Cetnici pod nemaÄkom komandom nalaze se po bunkerima poÄev od Knina do Å ibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmeÅ”ani, pola Äetnici pola ustaÅ”e. NemaÄki oficiri
218
S obzirom na ambicije pojedinih ÄetniÄkih komandanata, u prvom redu RokviÄa, DujiÄ
je mogao osjetiti da je ugroÅ£ena njegova rukovodeÄa pozicija. Prema njemu se stvaralo
sve veÄe nezadovoljstvo pojedinaca, meÄu njima i oficira. 10 Da bi oÄuvao svoju
poziciju ÄujiÄ se poÄeo obraÄunavati s pojedincima. VeÄ u listopadu 1943. izdao je
naredbu Äetnicima Dinarske ÄetniÄke oblasti da prekinu sve veze s RokviÄem.11 Zatim je uslijedila ÄujiÄeva naredba o prestanku vaÅ£nosti njegove zapovijedi od 15. rujna
1943: o stavljanju pojedinih jedinica i komandanata na raspolaganje RokviÄu. RokviÄ je
iskljuÄen iz ÄetniÄke organizacije, a zatim i neki drugi komandanti.12 Tako zaoÅ”tren
sukob znatno je optereÄivao odnose meÄu pojedinim ÄetniÄkim komandantima, Å”to Äe se
odraÅ£avati u daljnjim zbivanjima. 13 U svakom sluÄaju, ubrzo se ispostavilo da su u
ÄetniÄkim jedinicama na podruÄju Dinarske oblasti, kojima je ÄujiÄ slovio kao glavni
komandant, Nijemci dobili punu podrÅ”ku i odgovarajuÄi vojni oslonac. Ta Äinjenjica im
je i mogla biti glavni argument za jaÄanje daljnje suradnje, nasuprot ranije izraÅ£enim
glediÅ”tima o potrebi ograniÄene suradnje, a Äemu je moglo pridonositi i nezadovoljstvo
vrhova NDH. Naime, unatoÄ odreÄenim sporazumima s pojedinim ÄetniÄkim grupama i
poduzimanju odreÄenih zajedniÄkih akcija, ustaÅ”ko vodstvo je ipak u prvom redu bilo
zainteresirano da se Å”to viÅ”e oslabe pozicije Äetnika. U velikoj propagandnoj kampanji koju su ustaÅ”e poveli nakon kapitulacije Italije, pod parolom o teritorijalnom Å”irenju
NDH na podruÄje koje su anektirali Talijani, Äetnici su tretirani kao sredstvo bivÅ”e
talijanske politike protiv interesa NDH. Imperativ borbe protiv snaga NOP-a pokazao
se, meÄutim, za njemaÄke vojne faktore kao bitno polaziÅ”te u daljnjem tretiranju
Äetnika. KarakteristiÄno je bilo objaÅ”njenje Å”to ga je dao Å tab 114. njemaÄke lovaÄke
divizije, poÄetkom studenog 1943: Ā«Pri uspostavljanju veze sa ÄetniÄkim jedinicama na
podruÄju dejstva divizije, Å”tabu je bilo potpuno jasno da je trebalo koncentrisati sve
snage u borbi protiv komunista. Zato je Ŕtab divizije izaorao manje zlo, naime, da
ÄetniÄke jedinice ne otjera odmah u tabor protivnika, nego da ih najprije uvede u borbu
protiv komunista, dok divizija ne izvrŔi dobijeni zadatak - zaposjedanje sadaŔnjeg
rajona do ukljuÄno Zadar i Å ibenik. Odbijanje ponuÄene ÄetniÄke ruke imalo bi za dolaze na Kosovo polje u ÄetniÄku diviziju, a isto tako naÅ”i ÄetniÄki oficiri i ostale stareÅ”ine na Äelu sa ÄujiÄevim naÄelnikom Å”taba odlaze u NemaÄku diviziju. Voze se na nemaÄkim automobilima kroz Knin i t.d. jednom reÄju izmeÄu Äetnika i Nemaca postoji najteÅ”nja saradnja i nemaÄka puna kontrola nad radom Äetnika. jedino se pop DujiÄ, kao komandant diVizije, sa svojom uÅ£om
pratniom ne pojavljuje pred njimaĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 393). 10 Kod veÄine oficira koji su doÅ”li u njegov Å”tab povlaÄeÄi se s pojedinih podruÄja nakon kapitulacije Italije, ÄujiÄ je izazvao negativan dojam, odnoseÄi se prema njima uvredljivo i s potcjenjivanjem. Zbog toga su pojedinci ubrzo napustili njegov Å”tab i preÅ”li u Å”tab DrenoviÄa u zapadnu Bosnu, Å”to se vidi iz njihovih veÄ navedenih izvjeÅ”taja (MaroviÄ, MiriÄ, Pupavac, jevtiÄ i dr.). 11 ÄujiÄevo pismo VuksaoviÄu, kao u bilj. 8. O odnosima ÄujiÄa i RokviÄa usp. N i k o l a P u l i Ä , Sinovi ORJUNE, Zagreb 1971. 12 AH, CA, kut. 3, dopis Staba DÄO komandantu korpusa Ā«VelebitĀ«, 30. XI 1943. 13 Svoje ogorÄenje prema ÄujiÄu, RokviÄ je izrazio u pismu Å”to mu ga je poslao sredinom svibnja 1944, a Äiji se sadrÅ£aj prepriÄavao u ÄetniÄkim redovima. OptuÅ£ujuÄi ga za brojna Ā»sramna delaĀ«, RokviÄ je traÅ£io smrtnu kaznu za ÄujiÄa. (AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 33/4. To pismo citira se u P u l i Ä, n. dj., 109-111 i B r a n i c a, Ā»Razvoj ÄetniÄkog pokreta poslije kapitulacije Italije na bivÅ”em anektiranom podruÄju sjeverne DalmacijeĀ«, Zbornik IHRPD, BR. 4, 919).
219
posljedicu ne samo da partizani, veÄ i Äetnici, sa najveÄom odluÄnoÅ”Äu krenu protiv
naÅ”ih jedinica kao nikada ranije. Gubitak u vremenu, uslovljen oteÅ£anom borbom, doveo bi do toga da se talijanske jedinice, koje su veÄim dijelom poznate kao
nepouzdane, ne bi mogle pravovremeno razoruÅ£ati i one bi se u znatno veÄem broju
prikljuÄile partizanima ili bi im barem, bez borbe, u veÄem obimu bilo prepuÅ”teno
naoruţanje, municija i oprema.
I u narednom periodu divizija nije bila u stanju da sa svojim snagama drţi zaposjednute
potrebne kljuÄne poloÅ£aje, da osigurava dugi i vaÅ£an put za do tur i da drÅ£i spremnu
pokretnu rezervu za borbu protiv partizana, koji su se povlaÄili sa talijanskim plijenom.
Utoliko prije bilo je potrebno suraÄivati sa ÄetniÄkim jeainicama koje su se dobrovoljno
ponudile, a koje su se u dosadaÅ”njim akcijama pokazale dobre, nego plaÄati hrvatske
oruÅ£ane snage, Å£andarmeriju i ustaÅ”eĀ«. U vezi s opasnoÅ”Äu od eventualnog iskrcavanja
Saveznika, spomenuti je Å”tab ocijenio da bi dio Äetnika svakako preÅ”ao na drugu stranu,
ali se izraÅ£avalo i uvjerenje da se Ā»jedan dio veÄ angaÅ£irao u tolikoj mjeri u borbi protiv komunista na njemaÄkoj strani, suprotno nareÄenju DraÅ£e MihailoviÄa, tako da, je
njihov preokret jedva moguÄĀ«. Nijemci su u tom trenutku veÄ imali i dovoljno jasno
glediÅ”te o glavnim ÄetniÄkim komandantima, uoÄili su razlike u njihovoj spremnosti za
suradnju. RokviÄ je Ā»bezuvjetno pouzdanĀ«, sa Å”tabom divizije odrÅ£ava Ā»neposredan
kontaktĀ«, ÄujiÄ to radi Ā»preko oficira za vezuĀ«, on se Ā»ne moÅ£e smatrati za potpuno
pouzdanu liÄnostĀ«, ali je Ā»njegova pomoÄ u borbi protiv partizana dragocjenaĀ«. Njega
Äe pokuÅ”avati isticati u javnosti Ā»kao liÄnost prijateljski raspoloÅ£enu prema Nijemcima
u tolikoj mjeri da Äe mu jednog dana onemoguÄiti povratak u neprijateljski lagerĀ«. Prije
je uvijek nastojao Ā»da planirane sastanke sa njemaÄkim oficirima vjeÅ”to izbjegavaĀ«, a u
novije se vrijeme, ovisno o situaciji Ā»izjaÅ”njava spremnim za sastanak u Kninu ili
VrliciĀ«. Nijemci u toj ocjeni paÅ£nju obraÄaju i Radomiru ÄekiÄu Äedi, komandantu
Zlatiborskog ÄetniÄkog odreda, koji je sa svojom jedinicom doÅ”ao u sjevernu Dalmaciju
u sklopu ÄetniÄke grupacije iz Hercegovine, ali se nije vratio. Prema ocjeni Nijemaca,
ÄekiÄ Ā»liÄno ostavlja veoma dobar utisak i izriÄiti je borac protiv partizana, kao i svih
sumnjivih, i naklon je njemaÄkom WehrmachtuĀ«. S obzirom na glavnu pomoÄnu ulogu Äetnika, Å”tab spomenute njemaÄke divizije je zakljuÄivao da u sluÄaju raskida suradnje s
ÄetniÄkim jedinicama Ā»divizija ne bi bila u stanju da svojim slabim snagama osigura put
za dotur D. Lapac-GraÄac-Knin-DrniÅ”-Å ibenikĀ«.14 S obzirom na meÄusobne odnose
ÄetniÄkih komandanata, Nijemci su zasigurno pokazivali veÄu naklonost prema
RokviÄu, proteÅ£irajuÄi ga u pojedinim momentima.
ÄujiÄ je i dalje bio za vojno organiziranje Å”to brojnije i snaÅ£nije ÄetniÄke
grupacije na svom podruÄju. A to podruÄje, oznaÄavano kao Dinarska ÄetniÄka oblast,
trebalo je, prema njegovu planu, da obuhvaÄa znatno veÄi teritorij od dotadaÅ”njeg. U
rujnu 1943. dao je upute za vojnu organizaciju oblasti koja bi bila podijeljena na
korpuse. Njihovi komandanti bi bili najviŔi predstavnici vojne i civilne vlasti, a
postavljao ih je ÄujiÄ. Pri Å”tabu svakog korpusa komandant je imenovao savjetodavno
tijelo pod nazivom Ā»naci
14 Citirano u Bra n i c a, Ā»RazoruÅ£anje talijanskih jedinicaĀ«, n. dj., 630-631 i 636-637.
220
onaini komitetĀ«, koji bi Äinili predstavnici vojske i stanovniÅ”tva. Älanovi nacionlnih
komiteta pri Å”tabovima. korpusa bili bi i Älanovi nacionalnog komiteta na nivou oblasti.
Prema DujiÄevim uputama, Ā»jedan od najvaÅ£nijih zadataka nacionalnog komiteta jeste
nacionalno-ideoloÅ”ko izgraÄivanje narodnih masa i njihovo upuÄivanje u krstaÅ”ku i
odluÄnu borbu protiv komunizma kao najveÄeg neprijatelja ÄovjeÄanstva i naÅ”e
NacijeĀ«.15
Daljnju DujiÄevu razradu vojne organizacije sadrÅ£avala je njegova naredba iz
sijeÄnja 1944. Prema njoj se Dinarska ÄetniÄka oblast razgraniÄava na Å”est Ā»sektoraĀ«, a
na svakom od njih formirat Äe se korpus. Ta je naredba zapravo oznaÄavala novu
reorganizaciju vojnog sistema. Iz nje je vidljivo koja bi podruÄja trebalo da obuhvati
Dinarska ÄetniÄka oblast. ZamiÅ”ljeni su bili ovi sektori, tj. korpusi: 1. Prvi bosanski
korpus, koji obuhvaÄa podruÄje kotara Bos. Grahovo, Livno, GlamoÄ i kotarske
ispostave Drvar; 2. Drugi bosanski korpus, na podruÄju kotara Bos. Petrovac, Bos.
Krupa, BihaÄ, Cazin, Bos. Novi i Dvor na Uni; 3. Prvi liÄki korpus, s podruÄjem kotara
GraÄac, Donji Lapac i Udbina; 4. Drugi liÄki korpus, koji bi obuhvatio teritorij od
granice Prvog liÄkog i Drugog bosanskog korpusa te dolinom rijeke Une i Kupe prema
SuÅ”aku; 5. Prvi dalmatinski korpus, na podruÄju izmeÄu rijeka Cetine i Krke, te od
Dinare do mora; 6. Drugi dalmatinski korpus, koji obuhvaÄa podruÄje izmeÄu rijeke
Krke i Zrmanje, te Velebita i mora.16
Kako se vidi, Dinarska ÄetniÄka oblast trebala je da obuhvaÄa podruÄje
sjeverne i srednje Dalmacije, Like, Korduna, Banije, Gorskog kotara, Hrvatskog
primorja i zapadne Bosne. DujiÄ je sebe smatramo za glavnog komandanta ÄetniÄih
jedinica na podruÄju cijele oblasti. RaspoloÅ£iva dokumentacija ne pokazuje da je on
dobio i neku formalnu MihailoviÄevu privolu za takvu funkciju. Äinjenica je, meÄutim,
da je MihailoviÄ ipak izraÅ£avao veÄe povjerenje prema DujiÄu nego prema ostalim
ÄetniÄkim komandantima na tim podruÄjima. PogorÅ”aniodnosi i sukobi izmeÄu
pojedinih od hjih i DujiÄa potvrÄuju zapravo da se njegov autoritet nije priznavao onako
kako je on ţelio.
ÄujiÄ je naredio da se do kraja veljaÄe 1944. Ā»sprovede potpuno vojnoÄetniÄka
organizacija i organizuje civilna vlastĀ«, ali odmah se pokazalo da je ta teÅ£nja bila daleko
od stvarnih moguÄnosti. Spomenuti korpusi nisu mogli biti osnovani, tako da je zapravo
nova reorganizacija potvrdila uglavnom staro stanje. Planirani broj ÄetniÄkih korpusa
kao najveÄih jedinica ukazivao je da je DujiÄ raÄunao s osjetnim brojnim poveÄanjem
svojih snaga. MeÄutim, unatoÄ daljnjoj prisilnoj mobilizaciji i teroru, on je u tom
pogledu veÄ postigao krajnje domete. RaspoloÅ£iva dokumentacija govori o postojanju
Prvog liÄkog i Drugog dalmatinskog korpusa. Pored njih, biljeÅ£i se i spomenuti
Kosovski korpus, za koga se moţe pretpostaviti da je u novoj reorganizaciji dobio status
Prvog dalmatinskog korpusa.
ViÅ”e je doÅ”la do izraÅ£aja DujiÄeva akcija oko osnivanja Drugog dalmatinskog
korpusa, Å”to potvrÄuje njegovu veliku teÅ£nju da izvrÅ”i Å”to jaÄi prodor na podruÄje
izmeÄu Krke i Zrmanje, posebno u Ravnim kotarima. Velik dio toga -
15 AIHRPH, NG, kut. 424, f. 4, ÄujiÄevo uputstva od 6. IX 1943. . 16 AH, ÄA, kut. 1, Naredba br. 6 od 7..II 1944. za osnivanje Drugog dalmatinskog korpusa.
221
podruÄja prije su bili anektirali Talijani. Prema ÄujiÄevoj naredbi, poÄetkom veljaÄe
1944, taj korpus je trebao biti organiziran u devet brigada, koje bi djelovale na svojim
zasebnim sektorima. 17 ÄujiÄ je tu akciju mogao poduzeti samo sa znanjem Nijemaca.
18 Tome su prethodile akcije zajaÄanje utjecaja i pozicija Äetnika na pojedinim
punktovima od Å ibenika do Obrovca. ÄetniÄki predstavnici iz Å ibenika odmah su se u
rujnu 1943. stavili na raspolaganje komandi njemaÄke vojske u Kninu. Prva prepreka na
koju su naiÅ”li bilo je otvoreno neprijateljstvo izmeÄu ÄujiÄa i RokviÄa. Nije im poÅ”lo za
rukom da ostanu u dobrim odnosima s obojicom. BuduÄi da su Nijemci inzistirali na
tome da se rijeÅ”i pitanje ÄetniÄkog komandanta sjeverne Dalmacije, Å”ibenska grupa se
najprije opredijelila za RokviÄa, oÄekujuÄi da Äe od njega dobiti na raspolaganje oko
600 boraca i uz njegovu pomoÄ oruÅ£je od Nijemaca. MeÄutim, te im se Å£elje nisu
ostvarile, pa je RokviÄu Å”ibenska grupa dala do znanja da mora traÅ£iti novog
komandanta.19 U meÄuvremenu, nastojali su posredovati u sporu izmeÄu ÄujiÄa i
RokviÄa, te da ÄujiÄ stupi u osobni dodir s Nijemcima. Zagovarali su oslanjanje na
Nijemce, jer su raÄunali da Äe uz njihovu pomoÄ ojaÄati ÄetniÄku organizaciju u bivÅ”em anektiranom dijelu sjeverne Dalmacije. U neposrednom dodiru s njemaÄkom
komandom u Kninu, poÄetkom listopada, Prostran, Pavle ZeliÄ i Lazar MatiÄ su
predloÅ£ili konkretnu vojnu akciju protiv snaga NOP-a, koja bi se povela Ā«sa Äetiri
strane: od Knina prema Bukovici, iz Obrovca, sa zadarskog reona i iz SkradinaĀ«. Nakon
toga bi Nijemci s rasploÅ£ivim ÄetniÄkim snagama nastupili da Ā«raÅ”ÄiÅ”Äavaju terenĀ«.
ÄetniÄki odbor u Å ibeniku bi zatim, uz pomoÄ pojaÄane propagande, posebno veÄ
spomenutog Splitsko-Å”ibenskog bataljona (tzv. ÄaÄki bataijon) vrÅ”io Ā«ideoloÅ”ko
obraÄivanje terena, organizaciju i mobilizaciju novih boracaĀ«.20 Uslijedila je odluka
ÄetniÄkog odbora u Å ibeniku, krajem studenog, da se Radomiru ÄekiÄu, koji je bio u
Skradin u, predloÅ£i da preuzme komandu nad Äetnicima
17 To su ove brigade: BenkovaÄka, Zadarska, ObrovaÄka, Biogradska, Skradinska, ÄevrsaÄka,
Kistanjska, Bjelinska, Krupska. (Detaljnije: B r a n i c a, Ā»Razvoj ÄetniÄkog pokretaĀ«, n. dj., 921-922). InaÄe je najviÅ”e dokumentacije saÄuvano za taj korpus. 18 U pismu Stevanu Prostranu, 14. II 1944, ÄujiÄ je javio da Äe u Benkovac doÄi major KapetanoviÄ i kapetan MijqviÄ da se sastanu s komandantirna spomenutih brigada kako bi Ā»uveli ih u duÅ£nostĀ«. On posebno istiÄe da su Nijemci dali odobrenje za uvoÄenje ÄetniÄke vojne i civilne vlasti u Kistanjama. Navodi da su Nijemci Ā»dali Å”iroko ovlaÅ”tenje za rad.. majoru MornÄilu Medicijanu, kojega je ÄujiÄ imenovao za komandanta Drugog dalmatinskog korpu.sa. TakoÄer napominje da Äe i ostali kornandanti dobiti ista ovlaÅ”tenja u Benkovcu. (AH, ÄA, kut. 1). Medicijan se meÄutim, nije prihvatio povjerene mu funkcije. 19 AH, ÄA, kut. 1, pismo Prostrana, ZeliÄa i MatiÄa RokviÄu, 22. XI 1943. 20 AVII, ÄA, kut. 158, br. reg. 38/6, referat S. Prostrana. U Splitsko Å”ibenskom bataljonu doÅ”lo je krajem 1943. do sukoba s grupom Älanova LjotiÄeva Ā»ZboraĀ«, te su zbog toga Peran i Samodol bili iskljuÄeni iz ÄetniÄke organizacije. U pismu ÄujiÄu, komandant bataljona DraÅ”ko Prostran je ocjenjivao da se ta jedinica Ā»nalazi u kriziĀ«. (AIHRPH, NG, kut. 428, pismo nije datirano). Jedno vrijeme taj je bataljon osiguravao Å£eljezniÄki most kod Dabra, a u prosincu 1943. otiÅ”ao je u Skradin. Prije toga bataijon je imao oko 100 ljudi, koji je u Skradinu pao na polovicu. Prema ocjeni Franca KovaÄa, kojega je ÄujiÄ neÅ”to kasnije imenovao za komandanta Skradinske brigade, taj je bataijon bio Ā»u potpunom rasuluĀ«. (AH, ÄA, kut. 5, KovaÄevo pismo ÄujiÄu, 16. I 1944). ÄujiÄ je u oÅ£ujku izdao naredbu kojom se bataljon stavlja pod neposrednu komandu komandanta Skradinske brigade. Svoje nezadovoljstvo s pripadnicima te jedinice on je izrazio ovim rijeÄima: Ā»Oni su zaboravili na svetu duÅ£nost kojoj su se posvetili za dobro Kralja i OtadÅ£bine . Oni smatraju da saÄinjavaju jednu zasebnu grupu koja moÅ£e i treba da radi samostalno onako kako im izgleda lakÅ”e. Ovo se neÄe i ne sme dozvolitiĀ«. (AH, ÄA, kut. 3, ÄujiÄeva naredba od 23. 1111944).
222
bivÅ”eg anektiranog podruÄja sjeverne Dalmacije, te da se o tome obavijeste Nijemci
Ā»radi priznanjaĀ«.21 Kao komandant ÄekiÄ je poÄetkom prosinca imenovao Vojni i
Civilni komitet kao savjetodavna tijela.22
Äetnici su nastojali da drugi vaÅ£an punkt na bivÅ”em anektiranom podruÄju sjeverne Dalmacije organiziraju u Benkovcu. Cilj je bio da se odatle vodi vrbovanje i
mobilizacija srpskog stanovniÅ”tva u ÄetniÄke jedinice na podruÄju Bukovice i Ravnih
kotara. U Benkovcu je takoÄer osnovan ÄetniÄki odbor, koji se ubrzo povezao s
njemaÄkom komandom. TakoÄe je, prema raspoloÅ£ivim podacima, uspostavljena i
dobra suradnja s ustaÅ”kim organima.23 Glavni organizator ÄetniÄkih jedinica na tom
podruÄju bio je Milorad StegnjajiÄ, koji je u suradnji s Nijemcima nastavio zapravo
dotadaŔnju djelatnost pod okriljem Talijana. Njegovu daljnju akciju obiljeţavalo je
propagiranje njemaÄkih okupacionih snaga kao zaÅ”titnika srpskog stanovniÅ”tva od
NOP-a. Na Ā»propagandnom zboru protivu komunizmuĀ«, poÄetkom prosinca 1943. u
Kuli AtlagiÄa, gdje su se sastali ÄetniÄki odred Ā»VelebitĀ« i odred iz Benkovca, za
njemaÄku vojsku je istaknuto da Å”titi Srbe Ā»od terora i komunistiÄke kuge koja je
zavladala u ovim krajevimaĀ« i kojoj se treba suprotstaviti osnivanjem jedinica Ā»antikomunistiÄkih dobrovoljacaĀ«.24 Tome je veÄ prethodio StegnjajiÄev poziv za
Ā»uvrÅ”Äenja U redove Srpskih ÄetnikaĀ«, uz prijetnju onima koji se ne odazovu da Äe
osjetiti Ā»kaznu po vojno-ÄetniÄkom zakonuĀ«. Odmah je u suradnji s njemaÄkim
oruÅ£anim snagama uslijedila Ā»organizacija ÄetnikaĀ« na podruÄju Ravnih kotara.25
ÄetniÄke jedinice su sudjelovale u operaciji koju je poÄetkom prosinca 1943.
poduzela njemaÄka 114. divizija sa svojim snagama prikupljenim u Zadru, Zemuniku i
Benkovcu. Cilj je bio da se operacijom u pravcu Knina uniŔte ili suzbiju snage
Devetnaeste divizije NOVJ. ÄujiÄ je osobito bio zainteresiran za sudjelovanje Äetnika u
toj operaciji radi uniŔtavanja i istjerivanja partizanskih snaga iz Bukovice, gdje je bio
Å”tab spomenute divizije sa Sedmom brigadom. To potvrÄuje i opseg angaÅ£iranja
ÄetniÄkih snaga. Pored sudjelovanja Bosanskog, Zlatiborskog i Skradinskog odreda te
SplitskogÅ ibenskog bataijona, koje je vodio ÄekiÄ, nastupile su i ÄetniÄke jedinice Kosovskog korpusa, pod komandom kapetana MijoviÄa. BuduÄi da se radilo o operaciji
veÄih razmjera, koja je zahtijevala borbu u viÅ”e pravaca, Å”tab Devetnaeste divizije donio
je odluku da se probije prema Lici. Dok su se njemaÄke snage kraÄe vrijeme zadrÅ£ale u
Bukovici, ÄetniÄke jedinice su podu
21 AH, ÄA, kut. 1, zapisnik sastanka odbora, 26. XI 1943. 22 Bra n i c a, Ā»Razvoj ÄetniÄkog pokretaĀ«, n. dj., 915. 23 Isto 916.
24 AH, ÄA, kut. 2, dopis ÄetniÄke komande Benkovac komandantu njemaÄkih trupa u Benkovcu, 6. XII 1943. U dopisu se navodi da Äe se njemaÄkoj komandi naknadno dostaviti popis Älanova iz pojedinih sela Ā»za koje Äe se traÅ£iti oruÅ£je od NjemaÄke komandeĀ«.
25 AH, ÄA, kut. 5, dopis od 15. XI 1943; isto, kut. 2, dopis od 7. XII 1943. U njemaÄkoj komandi u Zadru i Benkovcu - radi izbjegavanja incidenata izmeÄu ustaÅ”a i Äetnika - dogovoreno je da ustaÅ”e ne ulaze u srpska a Äetnici u hrvatska sela. Å¢aleÄi se da ustaÅ”e ne priznaju taj sporazum, te dolaze u srpska sela, ubijanju i pljaÄkaju, StegnjiljiÄ je u veljaÄi 1944. uvjeravao njemaÄko zapovjedniÅ”tvo u Benkovcu da je Ā»spreman voditi borbu protivu bandita partizana skupa sa NjemaÄkim oruÅ£anim snagama u zajednici i sa potpunom iskrenoÅ”Äu, Å”to sam do sada i dokazao NjemaÄkim vlastima, a najbolje svedoÄe borbe koje su vodili ÄetniÄki odredi pod mojom komalldom u ovim krajevima, a koje Äe i dalje voditi skupa sa NjemaÄkim oruÅ£anim snagamaĀ«. (AH, ÄA, kut. 5, pismo StegnjajiÄa 6. II 1944).
223
zele Å”ire akcije probivÅ”i se u Kistanje, BioviÄino Selo i Äevrske. Na tom su podruÄju ostale jedinice pod ÄekiÄevom komandom, dok su se ostale trebale hitno vratiti zbog napada partizanskih snaga na podruÄje Cetinske krajine i Vrlike. MeÄutim, i na podruÄju Bukovice i Ravnih kotara pridoÅ”le ÄetniÄke jedinice bile su primoravane na borbe sa snagama Grupe sjeverno-dalmatinskih partizanskih odreda.26
Svakako su s povlaÄenjem glavnine partizanskih snaga s tog podruÄja Äetnici dobili slobodniji prostor za prisilnu mobilizaciju u svoje redove. Isto su to radili i ustaÅ”e u hrvatskim selima. Pokazalo se da je u mobilizaciji teror nad stanovniÅ”tvom bio glavna poluga. On je veÄ vidljivo doÅ”ao do izraÅ£aja u spomenutoj operaciji. '
RijeÄ je zapravo o potvrdi kontinuiteta ÄetniÄkog terora u sjevernoj Dalmaciji. Nakon kapitulacije Italije teror se proÅ”irio. U masovnom ustanku na tom podruÄju novi borci pristupaju u jedinice NOVJ. Osnovana je Devetnaesta divizija i zatim Osma Å”ibenska brigada. Mnogi borci s tog podruÄja odlaze u druge jedinice NOVJ. Za Äetnike je to bila velika zapreka u provoÄenju plana mobilizacije. Da bi ostvario taj plan i suzbio utjecaj NOP-a, ÄujiÄ je poduzeo daljnju Ā»organizaciju sudstvaĀ« na podruÄju Dinarske ÄetniÄke oblasti.27 TeÅ£io je da se Å”to viÅ”e aktiviraju prijeki vojno-ÄetniÄki sudovi. Te su se institucije trebale isticati kao vrlo efikasno oruÅ£je preko kojega su ÄujiÄ i njegovi komandanti nastojali svojoj represivnoj politici dati odreÄeni sluÅ£beni oblik. RaspoloÅ£iva dokumentacija pokazuje da su ti sudovi izricali brojne kazne smrti, poglavito zarobljenim partizanima i osobama koje su osumnjiÄene da su pristaÅ”e i pomagaÄi NOP-a. Stradale su mnoge osobe optuÅ£ene za razliÄita Ā»kriviÄna djelaĀ«: odlazak u partizane, obavljanje funkcije odbornika NOO-a, sakupljanje pomoÄi za NOP, pjevanje partizanskih pjesama, Å”irenje partizanske propagande, dezertiranje Äetnika u partizane, Älan partizanske porodice, pokazivanje putova partizanima kroz pojedina podruÄja (vodiÄi), neizvrÅ”avanje ÄetniÄkih naredbi protiv partizana, neprijav-ljivanje partizanskih sastanaka, ustupanje svoje kuÄe i stana za sastanke partizana, pozivanje Ä.etnika da pristupe partizanima, sudjelovanje u organiziranju partizanskih zborova, obavljanje kurirske veze s partizanima, pomaganje partizanskih porodica i dr.28 Pojedini ÄetniÄki komandanti su nakon hapÅ”enja pojedinih osoba, slali nadleÅ£nim komandama Ā»optuÅ£ne raporteĀ«.29 Bilo je i uzajamnog potpomaganja Äetnika i .ustaÅ”a u provoÄenju terora prilikom prisilne mobilizacije.30
26 Kao u bilj. 22, str. 916-917.
27 ÄujiÄ je 24. VI 1943. potpisao Uredbu oprekim vojno-ÄetniÄkim sudovima, na osnovu
MihailoviÄeve direktive poÄetkom sijeÄnja 1943. (AIHRPH, NG, kut. 424, f. 3).
28 Primjeri uzeti iz osuda Vojno-ÄetniÄkog kriviÄnog suda Komande Dinarske oblasti, 27. III i.29.
VIII 1944. Osude je u funkciji isljednika suda potpisao potporuÄnik Dane TrbojeviÄ. (AH, ÄA, kut. 1;
AIHRPH, NG, kut. 424, f. 2). Na podruÄju Like najaktivniji je bio Ā»Redovni vojnoÄetniÄki sud 1 brigade 1
liÄkog korpusaĀ«, Äiji je predsjednik bio Jovo StanisavljeviÄ, .komandant brigade. Sud ie zasjedao u GraÄacu.
Centralni ÄetniÄki zatvor je bio u Kosovu. (AH, ÄA, kut. 3).
29 AH, ÄA, kut. 2, izvjeÅ”taj M. StegnjajiÄa komandantu Drugog dalmatinskog korpusa, 3. VI 1944,
u kome podnosi Ā»optuÅ£ni raportĀ« protiv grupe uhapÅ”enih seljaka iz sela BukoviÄa, Ā»koji su poÄinili razna
kriviÄna dela i radili protivu Srpskog ÄetniÄkog pokretaĀ«.
30 StegnjajiÄ je u kolovozu 1944. obavijestio ustaÅ”ku posadu u Zemuniku da je odluÄio da izvrÅ”i
hapÅ”enje Ā»svih sumnjivih lica, koji su do sada bili u sluÅ£bi partizana... On je 17. VIII uhapsio u SmilÄiÄu i
okolici 17 Srba, partizanskih simpatizera, i uputio ih u Kosovo, DujiÄu. Isti dan je
224
Dakako, djelatnost ÄetniÄkog sudstva bila je samo jedna komponenta terora. I dalje je masovni teror bio glavni oblik zastraÅ”ivanja stanovniÅ”tva i onemoguÄavanja utjecaja
NOP-a. Zbog brojnih ubojstava, paleÅ£a, pljaÄke i drugih oblika tog terora u pojedinim
situacijama, poglavito kada nisu bile prisutne snage NOVJ, bili su izuzetno teŔki uvjeti
za protuÄetniÄku politiÄku akciju. U vezi s takvom teÅ”kom situacijom u kninskom
podruÄju u ljeto 1944, sekretar OkruÅ£nog komiteta KPH Knin je dao ovu ocjenu: Ā»Tome
je najviÅ”e krivo to Å”to je ÄujiÄ zaveo strahoviti teror kojim je uspio paralisati svaki
politiÄki rad sa naÅ”e strane. I pored toga Å”to smo mi uspjeli da prodremo u skoro sve
krajeve okruga ipak su mase neobavijeŔtene o pravom stanju stvari i nasjedaju
neprijateljskim parolama o 'dolasku vojske Pere Å¢ivkoviÄa', o 'dolasku ÄetniÄkih
korpusa iz Srbije', o tome kako Äe 'zauzeti Å ibenik gdje Äe se sastati sa kraljevskom
mornaricom' itd. Niko ne smije da proslovi slovo istine ili da podigne sa zemlje letak
kojeg raspu naŔi radnici. Streljanje 47 ljudi, ţena i djevojaka na Kosovu, sve samog srpskog ţivlja, potpuno je paralisalo svaku slobodnu misao kod naroda. Svak se
povukao u se i ne Äe da razgovara kad se pojavi naÅ” radnik. Na Titov poziv bijaÅ”e doÅ”lo
desetak Äetnika i bilo bi doÅ”lo dosta njih sa kojima smo mi uhvatili vezu da ÄujiÄ nije
ovoj prvoj desetorici zatvorio i poslije izagnao porodice a kod kuÄe im sve zatro i
nekima i zapalio. Tim ÄiÅ”Äenjem, a naroÄito streljanjem ljudi za koje se i malo sumnja
da su u vezi sa nama (a platilo je glavama i nekoliko koji sa nama nemaju nikakve veze)
ÄetniÄke voÄe preÄiÅ”Äavaju i uÄvrÅ”Äavaju svoje redove. VojniÄko uÄvrÅ”Äavanje jedinica
naroÄito su postigli stvaranjem stalnih 'leteÄih bataljona' pri svakoj brigadi u koje
svrstavaju sve samu omladinu meÄu koju ubacuje svoje najpovjerljivije koljaÄe i
neobiÄno dobre borce. Te se jedinice oÄeliÄavaju u svakodnevnim borbama koje vode sa
naÅ”im divizijama po periferiji naÅ”eg okrugaĀ«.31
ÄujiÄ je u kolovozu izdao naredbu o osnivanju tzv. Ā»leteÄih brigadaĀ«, koje Äe, prema njegovim rijeÄima, Ā«po izboru ljudstva, naoruÅ£anju i opremi, kao i obuci i
stareÅ”inskom kadru, nacionalnom, moralnom i vojniÄkom-vaspitanju, biti garancija za
izvrÅ”enje svih zadataka na teritoriji ove oblastiĀ«. One su trebale biti sastavljene od
izabranih Äetnika poslanih iz pojedinih brigada, koji bi bili obuÄeni na posebnom
kursu.32 Iako je ÄujiÄ polagao velike nade u taj plan, meÄu ostalim, i zbog Å”to
efikasnijeg provoÄenja terora, on zapravo nije bio ostvaren prema oÄekivanjima.
Jednako tako nije se u ţeljenom pravcu ostvarivala ni zamisao o formiranju Drugog
dalmatinskog korpusa. Sve su to optereÄivali i vrlo pogorÅ”ani odnosi izmeÄu ÄujiÄa i
RokviÄa, Äemu je joÅ” viÅ”e pridonio i sukob s ÄekiÄem. U ÄekiÄu je, naime, ÄujiÄ dobio
novog protivnika, iako ga je ranije proteÅ£irao. ÄekiÄ se svakako u svojoj novoj funkciji
osjeÄao samostalnijim. ÄujiÄu su upuÄivane Å£albe na ponaÅ”anje Äetnika pod njegovom
komandom, zbog teÅ”kih nasilja koja su vrÅ”ili u srpskim selima koja su kompromitirala ÄetniÄku akciju. Krajem veljaÄe 1944. ÄujiÄ je razrijeÅ”io pohapsio u SmilÄiÄu 12 Hrvata, koji Ā»nisu stupili ni do danas u ustaÅ”e veÄ su sluÅ£ili u korist partizanaĀ«. Uputio
ih je u Zemunik, navodeÄi da su Ā»sumnjivi kao partizani i radili su skupa sa Srpskim elementima za partizane te da ne mogu boraviti u SmilÄiÄu. O tom je obavijestio i njemaÄko zapovjedniÅ”tvo. (AH, ÄA, kut. 2, pismo StegnjajiÄa, 18. VIII 1944).
31 AIHRPH, KP-39/2661, pismo Tode Äuruvije, nedatirano. 32 AH, ÄA, kut. 4, naredba 18. VIII 1944.
15 Äetnici u Hrvatskoj
225
ÄekiÄa Ā«svake duÅ£nosti vojniÄkog komandovanja na podruÄju Dinarske oblastiĀ«. ÄekiÄ
je sa svojim Zlatoborskim odredom, s oko tridesetak ljudi, otiŔao preko Crne Gore u Srbiju.33
Poslije ÄekiÄeva odlaska vodeÄa liÄnost u Skradinu bio je Ignjatije LeÅ£ajiÄ, a u
Ravnim kotarima Milorad StegnjajiÄ. DoÅ”lo je i do promjena u ÄetniÄkoj komandi u
Å ibeniku. U sijeÄnju 1944. iz Å ibenika su otiÅ”li u Beograd GrubiÅ”iÄ, Samodol i Peran,
koji su po svoj prilici teÅ£ili da uz pomoÄ NediÄa i LjotiÄa ojaÄaju svoj utjecaj u sjevernoj
Dalmaciji. RaÄunali su, naime, na povratak s veÄom grupom pripadnika LjotiÄeva
Ā«ZboraĀ«. MeÄutim, od te akcije nije bilo niÅ”ta, tako da se viÅ”e nisu ni vratili u
Å ibenik.34 ÄetniÄku komandu u Å ibeniku preuzeo je u prosincu 1943. poruÄnik Franc
KovaÄ. On je od jeseni 1943. bio zapravo povezan s NOP-om, radeÄi kao obavjeÅ”tajac.
BuduÄi da je bio otkriven, prebjegao je na slobodni teritorij poÄetkom travnja 1944.
god.35 Nakon njega, komandant ÄetniÄke komande u Å ibeniku bio je kapetan Nikola
KitareviÄ, koga je ÄujiÄ postavio poÄetkom svibnja 1944.36 KovaÄev odlazak na slobodni teritorij bio je ne samo veliko iznenaÄenje nego i jak udarac ÄujiÄu. On se
mnogo uzdao u KovaÄa imenujuÄi ga za komandanta Skradinske brigade. KovaÄ je
nastojao da Ŕto viŔe odgodi preuzimanje te funkcije, pa je to osjetno pogorŔalo situaciju
u Skradinu. Zbog toga je LeÅ£ajiÄ samovoljno preuzeo mjesto komandanta brigade, s
opravdanjem da su to Ā«zahtevi i interesi ÄetniÄke organizacije i srpskog naroda ove
brigadeĀ«.37 Radilo se zapravo o sve veÄem dezerterstvu, koje je LeÅ£ajiÄ nastojao
represivnim mjerama sprijeÄiti. OdluÄio je da osnuje posebnu Ā»leteÄu ÄetuĀ«, koja bi
imala ulogu Ā«kaznene ekspedicije sa zadatkom, da pronalazi i hvata. sve partizanske
seoske odbornike, tereske radnike, ÄetniÄke dezertere, kao i sve one iz ÄetniÄkih redova
ili van njih koji rade protiv interesa ÄetniÄke organizacije, srpskog naroda, kralja i
otadÅ£bine, ali interesu neprijateljaĀ«.38 Istodobno je objavio i Ā«Poslednju opomenuĀ« za
sve one koji na bilo koji naÄin pomaÅ£u NOP - bit Äe
33 AIHRPH, NG, kut. 424, f. 2 i 4, ÄujiÄeva pisma ÄekiÄu; B r a n i c a, Ā»Razvoj ÄetniÄkog pokreta,Ā« n. dj., 918-919. 34 O njihovu odlasku iz Sibenika u Beograd, ÄujiÄ je 17. I 1944. obavijestio MihailoviÄa, istiÄuÄi da im je cilj Ā»da prime instrukcije od LjotiÄa i NediÄa i da se ovamo povrate sa veÄom grupom intelektualaca i boraca, te otpoÄnu neku akciju i organizaciju po uputama i nareÄenjima LjotiÄa i NediÄa, pod zaÅ”titom 11Ā«, tj. Nijemaca. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 292). GLAVSIGUR je obavijestio MUP NDH da je dobio telegram iz Zemuna, 18. I 1944, o dolasku spomenutih osoba u Beograd, s kojima je bilo i nekoliko SpliÄana. Å to se tiÄe razloga njihova dolaska, Ā»neki kaÅ£u, da su u Beogradu iz straha, neki vele, da oni imaju misiju kod opunomoÄe. nika NeubacheraĀ«. (AIHRPH, NDH, inv. br. 7033).
35 KovaÄ je uspostavio vezu vjerojatno u listopadu 1943. sa Å ibenskom komandom podruÄja, s kojom je postignut dogovor da bude partizanslsi obavjeÅ”tajac meÄu Äetnicima u Sibeniku. Potpisivao se sa Ā»LjubisavĀ«. O.kruÅ£ni komitet KPH Sibenik navodi u pismu Oblasnom komitetu, 12.IV 1944, da je KovaÄ bio znaÄajan obavjeÅ”tajac, i da je Osmi korpus NOVJ Ā»mnogo oÄekivao od ove vezeĀ«. KovaÄ je kompromitiran zapljenom starije partizanske arhive u Dobropoljcima, gdje su se nalazili neki podaci o njemu. (AIHRPH, KP-293/288; KP-295/552; OS-61/704. Usp. i P u l i Ä, n. dj., 86 i d.). PoÄetkom svibnja 1944. KovaÄ je napisao opseÅ£niju izjavu o razlozima napuÅ”tanja Äetnika i pristupanja NOP-u. TakoÄer je uputio i poziv Äetnicima da napuste svoje redove i stupe u NOVJ. (AH, ÄA, kut. 5). 36 AH, ÄA, kut. 2. 37 AH, ÄA, kut. 5, pismo DjujiÄu, 17. III 1944. .
38 AH, ÄA, kut. 5, LeÅ£ajiÄeva naredba komandirima Äeta Skradinske brigade, 20. III 1944. LeÅ£ajiÄ je posebnom naredbom, 17. III 1944, imenovao komandante pojedinih bataljona i Äeta u sastavu brigade. (Isto.)
226
svatko tko pruÅ£a Ā»ma kakvu podrÅ”ku partizanima (. . .) bez daljnjega streljan i uniÅ”tena
njegova imovinaĀ«.39
Na podruÄju Ravnih kotara vidljivije je doÅ”la do izraÅ£aja prisna suradnja
Äetnika i njemaÄkih vojnih snaga. StegnjajiÄ je osobito zagovarao tu suradnju. Kao
komandant Ā»leteÄeĀ« ÄetniÄke brigade u Kuli AtlagiÄa Äesto se obraÄao njemaÄkoj
komandi u Benkovcu i Zadru, nudeÄi svoje usluge i traÅ£eÄi oruÅ£je. Isticao je tom
prilikom da njegova jedinica Ā»iskljuÄivo sluÅ£i za voÄenje borbe protivu partizana u okolini Benkovca gde se god pokaÅ£uĀ«, a to se veÄ potvrdilo nekoliko puta u borbama
koje su zajedno s njemaÄkim jedinicama voÄene protiv partizana.40 MeÄutim, planirana
mobilizacija nije davala Å£eljene rezultate, oÄekivane nakon spomenute operacije u
prosincu. Zbog toga su predlagane nove vojne akcije.41 ÄujiÄ je u travnju uputio u
Benkovac majora KapetanoviÄa, koga je imenovao za komandanta Drugog dalmatin-
skog korpusa. Nakon Benkovca, KapetanoviÄ je doÅ”ao u Skradin zajedno s MedaÄkim
ÄetniÄkim odredom, pod komandom poruÄnika Milana PotrebiÄa. Taj je odred doÅ”ao iz
GraÄaca i po nareÄenju ÄujiÄa trebao je pomoÄi KapetanoviÄu u mobilizaciji na
skradinskom podruÄju.42
KapetanoviÄeva inspekcija bila je na neki naÄin zavrÅ”nica u konstituiranju
Drugog dalmatinskog korpusa. On je osnovao Å”tab korpusa, pored veÄ formiranih joÅ”
nekoliko brigada. One su, prema planu, trebale da imaju izmeÄu 200 i 300 Äetnika.43 Stvarno stanje, meÄutim, pokazuje da su bile znatno manje i veoma su oscilirale,
kreÄuÄi se uglavnom od sto do sto pedeset ljudi.44
Prema okruţnici koju je Štab Drugog dalmatinskog korpusa uputio krajem
lipnja 1944. komandantima brigada, nedvojbeno je da je iskljuÄiva zadaÄa te jedinice
bila borba protiv NOP-a, koji je oznaÄen kao Ā»glavni neprijatelj br. 1 Ā«, te se Äitava
djelatnost treba usmjeriti na uniŔtenje partizana. U okruţ -~
39 AVII, NDH, kut. 267, br. reg. 24/3. 40 AH, ÄA, kut. 5, StegnjajiÄevi dopisi iz travnja 1944. 41 Obrad Bijanko je predlagao da se poduzme Å”ira akcija sa jaÄim ÄetniÄkim snagama. Ā«Kada bi
jednog danaĀ«, predlagao je on, "krenule snage Äetnika i to najmanje u dve kolone od Knina. Jedna sa Padjena i OtriÄa, jedna iz GraÄaca i Velebita, jedna iz Karina. i jedna iz Benkovca, tako da se spoje negde oko PaÄiÄa, sastave u dve do tri kolone i krenu kroz sela uspostavljajuÄi komande po veÄim mestima, a sve one za koje se bude imalo podatke da su protiv Srpskog Kralja, pohapsiti i Äak u nekim selima popaliti kuÄe. Kada bi ova akcija V ovim krajevima trajala 10-15 dana, uspeh bi bio preko 200 boraca i zatim bi se ojaÄaliĀ«. (AH, ÄA, kut. 4, pismo komandantu korpusa Ā«VelebitĀ«, 19. I 1944). Kao zagovornik iskljuÄivo veÄe operacije, Bijanko je veÄ ranije, u studenome 1943, odbio da sudjeluje u mobilizaciji na podruÄju Benkovca. Tada su na to podruÄje doÅ”li Mirko. Veber i Jovo StanisavljeviÄ s grupom od oko 100 Äetnika. Bijanko je obrazloÅ£io da kao komandant brigade nije otiÅ”ao s tim Äetnicima Ā«zbog toga Å”to ih je malo pak bi tamo bila propaganda da sam sa svima doÅ”ao i da ih viÅ”e nemaĀ«. (AH, ÄA, kut. 3, pismo komandantu korpusa Ā«VelebitĀ«, 16. XI 1943). 42 AH, ÄA, kut. 2, poziv Å taba Drugog dalmatinskog korpusa, 29. VI 1944; B r a n i c a, Ā«Razvoj ÄetniÄkog pokretaĀ«, n. dj., 921-922. 43 Usp.' Bra n i c a, Ā«Razvoj ÄetniÄkog pokretaĀ«, n. dj., 922, navodi da je korpus prilikom formiranja imao oko 1600, a u ljeto 1944. oko 2700 ljudi. Autor daje popis brigada, imena njihovih komandanata, brojno stanje i dislokaciju. 44 Npr. prema ÄetniÄkim podacima, LeteÄa ÄetniÄka brigada u Kuli AtlagiÄa imala je u svibnju 1944. oko 120 naoruÅ£anih Äetnika; Zadarska ÄetniÄka brigada, krajem kolovoza 1944, imala je oko 100; ÄetniÄka grupa u SmilÄiÄu oko 120, a u SmokoviÄu oko 150 ljudi u proljeÄe 1944. U isto vrijeme u Karinu je bilo oko 280 ljudi. (AH, ÄA, kut. 2 i 5, dopis StegnjajiÄa komandantu njemaÄkih trupa u Benkovcu, 1944, nedatirano; izvjeÅ”taj Jovana Prostrana, 31. VIII 1944).
15*
227
nici se zakljuÄuje: Ā»Kako je do sada komunistiÄki pokret bio jak, a i joÅ”te nije u potpunosti uniÅ”ten te je u stanju da izvesnim naÅ”im odredima slabijim zada teÅ£e udarce,. to nesmemo dozvoliti da si stvaramo joÅ” jednog neprijatelja za sada dok nismo sa prvim obraÄunali Ā«. U vezi s tim istiÄe se da se. mora Ā»zauzeti stav mirnog ponaÅ”anja prema Hrvatima bilo koje politiÄke frakcije (. . .)Ā«.45 U daljnjoj praksi niz je primjera potvrÄivao spremnost Äetnika i ustaÅ”kih organa za suradnju u borbi protiv NOP-a i meÄusobne Å”to snoÅ”ljivije odnose.46 NjemaÄke vojne snage bile su osobito zainteresirane za Å”to uspjeÅ”nije angaÅ£iranje Äetnika u osiguranju glavne prometnice BihaÄ-GraÄac-Knin-DrniÅ”-Å ibenik. Prema podacima komande 15. armijskog korpusa, sredinom studenog 1943. Äetnici su bili duÅ£ te prometnjce Ā»okupljeni u posebnim uporiÅ”tima uz oslonac na nemaÄke trupeĀ«. Primali su naredbe i upute od njemaÄkih komandanata. Njihovim snagama pojaÄano je i osiguranje Ā»najvaÅ£nijih pogona na KrkiĀ». Prema njemaÄkim uputama, osiguravali su podruÄje prema istoku sa svojim jedinicama koje su bile stacionirane na teritoriju Vrlike. NjemaÄka komanda konstatira da Ā»pismeni sporazumi nisu ni u jednom sluÄaju sklopljeniĀ«, ali je ipak postignuta suradnja pokazala znaÄajne prednosti. To se ogledalo u dobivanju obavijesti o NOP-u, u ulozi vodiÄa, u pomoÄi oko nabave stoke za snabdijevanje njemaÄke vojske.47 RaspoloÅ£iva dokumentacija pokazuje da se ÄujiÄ u tom pravcu znatno angaÅ£irao, teÅ£eÄi osobno utjecati na pojedine akcije. On je bio zainteresiran da preko svog Äovjeka rukovodi Unskim etniÄkim odredom, koji je u studenome 1943. bio stacioniran u okolici BihaÄa. Bila je to dosta jaka grupacija koja je imala oko 400 Äetnika.48 U isto vrijeme doÅ”lo je i do dodira Äetnika sa Huskom MiljkoviÄem, koji je bio organizator i komandant Muslimanske milicije u Cazinskoj krajini.49 ÄlijiÄ je poÄetkom veljaÄe obavijestio MihailoviÄa da su odnosi i suradnja s MiljkoviÄem bili Ā»potpuniĀ«.50 MihailoviÄ je inaÄe bio u tom trenutku zainteresiran za poduzimanje ÄetniÄke akcije u muslimanskom stanovniÅ”tvu u Bos. Krajini. Stoga je poslao ÄujiÄu poruku Älana Centralnog nacionalnog komiteta Mustafe MulaliÄa, koju je namijenio Muslimanima Krajine. ÄujiÄ je obavijestio MihailoviÄa da je tu poruku poslao preko KapetanoviÄa u BihaÄ, gdje Äe biti odrÅ£ana konferencija s muslimanskim predstavnicima radi suradnje.51
45 AH, ÄA, kut. 2, okruÅ£nica od 26. VI 1944.
46 Usp. B r a n i c a, Ā»Razvoj ÄetniÄkog pokretaĀ», n. dj., 923-925.
47 Zbornik dokumenata NOR-a; XIV/3, 927-928.
48 AH, ZKRZ-GUZ-194S, kut. 20, elaborat GLAVSIGUR-a, 2. III 1944:
49 U Cazinu je 5. XI 1943. odrÅ£an sastanak kojemu su prisustovali dvojica Äetnika u pratnji
jednog njemaÄkog obavjeÅ”tajnog oficira, domobranski oficir i MiljkoviÄ. Na sastanku je konstatirano da je na
tom podruÄju velik broj Srba u partizanima, pa je odluÄeno da grupa Äetnika dode u Cazin Ā»da se prikljuÄi
Huskinom pokretu i da se sa tim Äetnicima sprovede jedna velika promiÄba, kako kod Å£ivlja koje se joÅ”i1alazi
kod svojih kuÄa, tako i kod redova aktivnih partizana. Cilj ovog pokreta i ove promiÄbe bio bi, da se stvara
razdor u redovima-partizana i tako njihove redove oslabiĀ«. ZakljuÄeno je da se nekoliko ljudi iz MiljkoviÄeve
jedinice uputi medu DrenoviÄeve Äetnike: (AVII, NDH, kut. 92, br. reg. 53/13, dopis ZapovjedniÅ”tva 2.
lovaÄke brigade Ministarstvu oruÅ£anih snaga NDH, 17. XI 1943). 50 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 364. 51 Isto, 293-294. Prema ustaÅ”kim podacima, KapetanoviÄ je doÅ”ao u BihaÄ 23. I 1944. sa zadaÄom da organizira ÄetniÄke jedinice na pravcu BihaÄ-Bos. Krupa-Bos. Novi-Dvor na Uni Ā»u vidu zaÅ”titnih odredaĀ«. (AH, ZKRZ-GUZ-194S, kut. 20, elaborat GLAVSIGUR-a, 2. III 1944).
228
NjemaÄke su vojne komande Å£eljele ukljuÄiti Äetnike u specijalne diver-zantsko-teroristiÄke akcije. U spomenutom izvjeÅ”taju Komande 15. armijskog korpusa, iz studenog 1943, istiÄe se da se Ā»specijalne ÄetniÄke grupeĀ« upuÄuju prema njemaÄkim direktivama Ā»u komunistiÄku pozadinuĀ«.52 Nijemci su, naime, sve veÄu paÅ£nju posveÄivali subverzivnim metodama borbe protiv NOP-a, a to je osobito doÅ”lo do izraÅ£aja u proljeÄe 1944. u Dalmaciji, posebno zbog bojazni od opasnosti desanta savezniÄkih snaga i NOVJ na obalu. Radi organiziranja teroristiÄko-diverzantske akcije na tom podruÄju, iz Beograda je poÄetkom oiujka 1944. doÅ”ao u Å ibenik njemaÄki poruÄnik Reinhard Kops, poznatiji pod imenom Konrad. On je poÄeo organizirati specijalnu jedinicu, koja bi bila sastavljena poglavito od Äetnika i njemaÄkih vojnika, uglavnom folksdojÄera. Konrad je odmah dobio ÄujiÄevu podrÅ”ku, a prema nekim podacima bio je i u njegovu Å”tabu u Kosovu.53 InaÄe je, nakon oduÅ£eg vremena, doÅ”lo i do sastanka ÄujiÄa i predstavnika Komande 15. armijskog korpusa. Tom prilikom ÄujiÄ je obavijeÅ”ten da Nijemci znaju da on odrÅ£ava veze s MihailoviÄem i dobiva od njega naredbe. Odgovorio je da bi takvu vezu trebalo pozdraviti, jer on vrÅ”i utjecaj na MihailoviÄa da Ā»shvati opasnost saradnje sa EnglezimaĀ«. ÄujiÄ je inaÄe tom prilikom zagovarao suradnju Ā»u znatno veÄem obimuĀ«, a predlagao je i poduzimanje veÄe operacije protiv NOVJ u sjevernoj Dalmaciji. Njemacki predstavnici su dobili povoljan dojam o ÄujiÄu i njegovoj spremnosti za daljnju suradnju.54 ÄujiÄ je tom prilikom posebno traÅ£io zaÅ”titu od ustaÅ”kog terora. Nijemci su izjavili da Äe Äetnici' i srpsko stanovniÅ”tvo biti zaÅ”tiÄeni, da ne bi bilo Ā»eventualnog ponavljanja dogaÄaja iz 1941. godineĀ«. U suprotnom, ako Äetnici Ā»povedu ofanzivu protiv ustaÅ”kih pripadnika, nemaÄka vojska morala bi stati na stranu ustaÅ”aĀ«. 55
Rezultat Konradove akcije bilo je organiziranje policijske grupe, nazvane Ā»Jedinica KonradĀ«, kao jedne od poznatih njemaÄkih specijalnih jedinica, najÄeÅ”Äe nazivanih Ā»trupoviĀ«. Za tu jedinicu Konrad je dobio na raspolaganje oko 30 Äetnika iz razbijenog Splitsko-Å”ibenskog bataljona. Bili su to poglavito pripadnici LjotiÄeva Ā»ZboraĀ«, Srbi i Hrvati. Konradova jedinica razvila je vrlo Å”iroku subverzivnu djelatnost. Bila je smjeÅ”tena u ZablaÄu, a dio u Arbanasima kraj Zadra. Glavna joj je zadaÄa bila da se njeni pripadnici ubacuju na partizanski slobodni teritorij, prikupljaju podatke o NOVJ i savezniÄkim jedinicama i rade na likvidaciji rukovodstava i pristaÅ”a NOP-a. Bili su obuÄeni u njemaÄke uniforme, ali su zapravo najÄeÅ”Äe zamaskirani kao partizani upadali iznenada u sela i na obliÅ£nje otoke. Rezultat njihovih akcija bili su brojni zloÄini, nasilja i pljaÄke, koje su provodili u nizu sela (Dubrava, Vodice, Bilice, Jadrtovac, Raslina i dr.) i na otocima (Krapanj, PaÅ”man, Dugi otok).56
52 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3. 927.
53 Branica, Ā»Razvoj ÄetniÄkog pokretaĀ«, n. .dj., 920; Latas-DÅ£elebdÅ£iÄ, n. dj., 270.
54 Sastanak je odrÅ£an 9. V 1944. Osim ÄujiÄa, prisustvovali su mu KapetanoviÄ i MijoviÄ, a s
njemaÄke strane naÄelnik Å taba 15. armijskog korpusa, naÄelnik obavjeÅ”tajnog odjela korpusa i poruÄnik
Konrad. IzvjeÅ”taj Konrada o tom sastanku u Zborniku dokumenata NOR-a, XIV/3, 951-954. 55 Isto, 953. 56 Detaljnije B r a n i c a, Ā»Razvoj ÄetniÄkog pokretaĀ«, n. dj., 920-921; Latas-DjelebdiiÄ, n. dj., 270-272. .
229
ÄujiÄ se sa svim raspoloÅ£ivim jedinicama ukljuÄio u akciju njemaÄkih i ustaÅ”ko-domobranskih snaga na osloboÄenom podruÄju zapadne Bosne, koja je zapoÄela 25. svibnja 1944. njemaÄkim desantom na Drvar. U svom nareÄenju iduÄeg dana on istiÄe da treba iskoristiti situaciju da se NOVJ Ā«nanese Å”to viÅ”e gubitakaĀ«; da se provede ÄetniÄka organizacija i mobilizacija u podruÄjima koja su dotad drÅ£ali partizani.57
Zaposjedanje pojedinih dijelova Like od njemaÄkih vojnih snaga bilo je odluÄujuÄi faktor i za ponovno oÅ£ivljavanje ÄetniÄke akcije na tom podruÄju. U Liku se vraÄaju ÄetniÄke grupe i pojedinci, uglavnom iz sjeverne Dalmacije, a s njima se okupljaju i oni koji suizbjegli i skrivali se po Å”umama. Sve daljnje akcije oko okupljanja i organiziranja Äetnika bile su naj uÅ£e povezane s njemaÄkim komandama u pojedinim garnizonima. Svakako je naoruÅ£avanje i snabdijevanje Äetnika od strane Nijemaca bilo naj uÅ£e povezano i sa zahtjevima da se od ÄetniÄkih jedinica organizira Å”to efikasnija vojna sila. Jednako tako ÄujiÄ je u svojstvu komandanta oblasti bio zainteresirah za organiziranje Äetnika u Lici. GraÄac ponovo postaje jedan od glavnih punktova koncentracije Äetnika. U njemu je bila komanda Prvog liÄkog korpusa, koji je po ÄujiÄevoj naredbi osnovan poÄetkom sijeÄnja 1944. u sklopu veÄ prikazane reorganizacije ÄetniÄkih snaga Dinarske oblasti. Za komandanta korpusa imenovan je major Milivoj VuksanoviÄ, koji je bio zaduÅ£en da organizira i graÄansku upravu.58 Korpus su Äinile Äetiri brigade, u GraÄacu, OtriÄu, Srbu i u Donjem Lapcu. U sastav korpusa ulazio je, kao samostalna jedinica, MedaÄki ÄetniÄki odred, koji je nakon povratka iz Dalmacije bio stacioniran u GraÄacu. TakoÄer je samostalna jedinica bio tzv. Komitski ÄetniÄki odred braÄe MariÄ, koji su meÄu prvima stupili u vezu s Nijemcima i bili stacionirani u OtriÄu.59 ZahvaljujuÄi njemaÄkom garnizonu u Donjem Lapcu, ondje se od jeseni 1943. takoÄer poÄinju okupljati izbjegli Äetnici iz juÅ£ne Like i zapadne Bosne. NeÅ”to kasnije to se dogaÄa i u Srbu. U vrijeme osnivanja Prvi liÄki korpus je, prema ÄetniÄkoj evidenciji, imao 928 Äetnika, a poslije se poveÄavao.60 Pod parolom o zaÅ”titi stanovniÅ”tva Äetnici su u toku 1944. glavni pravac akcije usmjerili na mobilizaciju. BuduÄi da su u tome doÅ£ivljavali velike neuspjehe, provodili su istodobno i teror u stanovniÅ”tvu, obiljeÅ£en meÄu ostalim i pojavama slanja naroda u logore posredstvom Nijemaca.61
ÄujiÄ je htio da se uz pomoÄ Nijemaca Å”to prije okupe i organiziraju razbijeni Äetnici u gornjoj Lici i Gorskom kotaru. AngaÅ£irao je kapetana ÄakoviÄa, koji je, prema raspoloÅ£ivim podacima, veÄ bio uspostavio dobre veze s njemaÄkom komandom u GospiÄu. ÄakoviÄ se sredinom listopada 1943. pojavio u ÄujiÄevu Å”tabu u Kosovu, odakle je s uputama preko Zadra otputovao u SuÅ”ak i Rijeku. ÄujiÄ je mogao raÄunati i na pomoÄ talijanskog
57 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 654-656.
58 AH, ÄA, kut. 4, ÄujiÄeva naredba od 1. i 2. I 1944.
59 Taj odred imao je oko 100 Äetnika s podruÄja TiÅ”kovca, OtriÄa i Zrmanje. U sukobu ÄetniÄkih komandanata
MariÄi su se opredijelili za RokviÄa, tj. nisu priznavali ÄujiÄa i VuksanoviÄa. (AH, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20).
60 AH, ÄA, kut. 3, Glavni spisak podataka ljudstva I liÄkog korpusa, 1. I 1944.
61 U izvjeÅ”taju sa sastanka plenuma OkruÅ£nog komiteta KPI;I za Liku, 20. I 1944, konstatira se: Ā»OsjeÄa se
pojaÄana i vojniÄka i politiÄka djelatnost Äetnika. CetniÄke grupe stalno vrÅ”e upade na naÅ” teritorij, a u okupiranim krajevima
juÅ£ne Like vrÅ”e stalno teror i nazad 10 dana su vrÅ”ili prisilnu mobilizaciju koja im nije uspjelaĀ«. (AIHRPH, KP-3112088).
230
pukovnika Grignola, koji je ostao u njemaÄkoj sluÅ£bi. ÄakoviÄ je u Rijeci doÅ”ao u dodir
sa Grignolom, o Äemu je ÄujiÄ obavijestio MihailoviÄa. 62 Od njemaÄke komande u
Opatiji je traÅ£io da mu se odobri prikupljanje rasturenih Äetnika. Zapovjednika
domobranske posade u SuŔaku, potpukovnika Hinka Rescha, Nijemci su obavijestili da
je ÄakoviÄ izrazio spremnost da prikupljeni Äetnici suraÄuju i s vojnim snagama NDH.
Resch navodi da je pristao na to, ali je zahtijevao Ā»kao uvjet suradnje, da Äetnici
apsolutno skinu svako srbsko obiljeÅ£je, priznavajuÄi vrhovniÄtvo Nezavisne DrÅ£ave Hrvatske i da u buduÄem skinu naziv 'Äetnik' zamjenjujuÄi ga nazivom 'pravoslavni
liÄki odredi', te da budu pod naÅ”om kontrolom i zapovjedniÄtvomĀ«. Resch je izvijestio
PaveliÄa da je ÄakoviÄ pristao na te uvjete i da se raÄuna da bi mogao Ā»prikupiti oko
1500 ranijih Äetnika, skrivenih oko OtoÄca i GospiÄaĀ«. PredloÅ£io je da se ta ponuda
prihvati.63 ÄakoviÄ je obavijestio MihailoviÄa da je u Rijeci prikupio Ā»desetak Äetnika
za kurirsku i obaveÅ”tajnu sluÅ£buĀ«, te da se pri ustaÅ”ko-domobranskom garnizonu u
Ogulinu sklonio Ā»oko 50 zadnjih ostataka naÅ”ih Äetnika od Moravica, Gomirja, jasenka,
DreÅ£niceĀ«.64 OÄito je bilo da ÄakoviÄeva akcija nije poluÄila Å£eljene razultate.
MeÄutim, u veljaÄi 1944. uslijedio je povratak grupe od oko 180 Äetnika, koji su u rujnu
bili prebjegli u Italiju. Bio je to rezultat akcije koju je uz odobrenje Nijemaca
organizirao jevÄeviÄ. Nakon kapitulacije Italije on je bio u Rimu, odakle je uspio
uspostaviti radio-vezu s MihailoviÄem. Izrazio mu je svoju zamisao da ondje nastavi s radom, poglavito obavjeÅ”tajnog karaktera.65 MihailoviÄ je, meÄutim, bio zainteresiran
da se jevÄeviÄ vrati u zemlju, a i Äetnici koji su izbjegli u Italiju. jevÄeviÄ je s majorom
Novakom, koji je takoÄer bio u Rimu, preÅ”ao u Trst, nalazeÄi se stalno u dodiru s
njemaÄkom obavjeÅ”tajnom sluÅ£bom.66 Istodobno se pokazalo da su i Nijemci bili
zainteresirani za povratak Äetnika iz Italije, pa su u tu svrhu angaÅ£irani ÄakoviÄ i
Grignolo. Izbjegla ÄetniÄka grupacija u Italiji bila je razmjeÅ”tena u Bologni i Padovi.
Spomenuta grupa od 180 Äetnika prebaÄena je u Opatiju, gdje je veÄ bio jevÄeviÄ,
preuzevÅ”i komandu nad njom.67 Äetnici su bili razmjeÅ”teni u Opatiji, Lovranu i joÅ”
nekim okolnim mjestima. Od Nijemaca su dobivali hranu i plaÄu. Ondje se okupio joÅ”
jedan manji broj Äetnika. Ubrzo se ta ÄetniÄka grupacija poÄela smanjivati, jer je
jevÄeviÄ upuÄivao manje grupe Äetnika u druga mjesta (Gorica, Postojna, pl. UÄka),
gdje su u njemaÄkoj i talijanskoj uniformi i pod njemaÄkom komandom obavljali odreÄenu policijsku sluÅ£bu.68
MeÄutim, MihailoviÄ i ÄujiÄ su oÄekivali od JevÄeviÄa da bude zapravo
62 B r a n k o L a t a s, Ā»Äetnici iz Like u sluÅ£bi NemacaĀ«, n. dj., 201-202. 63 AVII, NDH, kut. 81, br. reg. 8/17, Mjesno zapovjedniÅ”tvo u SuÅ”aku, 10. XII 1943. 64 Kao u bilj. 62. 65 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 203. 66 AH, MUP NDH, GLAVSIGUR, KUT. 1, spis: Ā»PolitiÄko djelovanje JevÄeviÄa Dobroslava u
Trstu,Ā« 26. II 1944. 67 AJ, 110, fasc. 614, inv. 16391, izjava JevÄeviÄa Britancima, 5. XI 1945. 68 U Opatiji je bio ÄetniÄki Å”tab, a ÄakoviÄ je smatran kao njegov naÄelnik. (AIHRPH, NG, kut. 429, elaborat: Veze izmeÄu D. C. O. i Vrhovne komande; AVII, ÄA, kut. 160, br. reg. 51/3; B r a n k o L a t a s, kao u bilj. 62, 205-206). JevÄeviÄ je htio da organizira i Hrvate kao dobrovoljce u ÄetniÄke jedinice. Nadao se da bi se to moglo uÄiniti na Krku, Odakle bi se jedan broj zavrbovanih uputio u Istru, pa je za to traÅ£io podrÅ”ku Nijemaca. (AH, ÄA, kut. 1, pismo Sorku, 11. VI 1944).
231
organizator upuÄivanja Äetnika u Liku i Gorski kotar, jer su htjeli da oÅ£ivi
ÄetniÄka akcija na tim podruÄjima. ObavjeÅ”tavajuÄi MihailoviÄa, sredinom
veljaÄe 1944, da je njemaÄka 114. pjeÅ”adijska divizija napustila sjevernu
Dalmaciju i preko Like se uputila prema SuÅ”aku, ÄujiÄ navodi da je iskoristio tu
priliku i poslao u gornju Liku Ā»trojke koje imaju zadatak, da doÄu u vezu sa
tamoÅ”njim naÅ”im razbijenim delovima rada povezivanjaĀ«.69 RaspoloÅ£iva
dokumentacija upuÄuje da je JevÄeviÄ radio na uspostavi veza s Likom i
Gorskim kotarom, ali da je istodobno bio zainteresiran i za jaÄanje svoje grupacije pridolaskom novih Äetnika sa spomenutih podruÄja. Tako je u travnju
1944. u Opatiju doÅ”la veÄa grupa Äetnika, koji su bili prikupljeni u Gackoj dolini
i okolici Ogulina, a zatim su otpremljeni u Sloveniju.70
Istodobno se uz pomoÄ Nijemaca nastojalo ojaÄati ÄetniÄke grupe u gornjoj
Lici. U svibnju 1944. u Gacku dolinu dolazi Ilija VlaÅ”iÄ, koji uz pomoÄ
Nijemaca intenzivno radi na okupljanju i organiziranju Äetnika. VlaÅ”iÄa su kao
Äetnika u sijeÄnju 1943. bili zarobili partizani u LiÄkoj Jesenici, i bio je upuÄen u
jednu brigadu NOVJ, odakle je dezertirao.71 U svojoj akciji dobio je zduŔnu.
pomoÄ Joce EremiÄa i njegove grupe koji su sredinom svibnja izvrÅ”ili puÄ u
PlaÅ”Äanskom partizanskom odredu. RijeÄ je o grupi partizanskih komandanata,
koji su ispoljili svoju nacionalistiÄku orijentaciju pod parolom da je srpsko
stanovniÅ”tvo sve viÅ”e ugroÅ£eno od NOP-a. EremiÄ je li Äinu majora bio komandant KordunaÅ”kog vojnog podruÄja dezertirao, i 12. svibnja stupio u vezu
s Nijemcima u OÅ”tarijama. Bio je to zapravo EremiÄev bijeg od hapÅ”enja i
sumnje koja je pala na njegovo drÅ£anje. Radilo se, naime, o pripremi puÄa, u
Äijem organiziranju su, pored EremiÄa, glavnu ulogu imali Stevo
KosanoviÄ-JabuÄar, zamjenik politiÄkog komesara KordunaÅ”ke grupe NOP
odreda, Äuro ÄuÄa Å umonja, komandant PlaÅ”Äanskog odreda, Milan
MomÄiloviÄ, obavjeÅ”tajni oficir odreda, Milan Basta, komesar odreda. Eremi-
Äev bijeg je utjecao da je puÄ odmah uslijedio. U pismu koje su organizatori
puÄa napisali 14. svibnja naveÄer obavjeÅ”tavaju se pojedinci na koje su raÄunali
da Äe akciju izvesti iduÄeg dana. ApelirajuÄi na podrÅ”ku i prikljuÄenje njihovoj
akciji, navode da mogu uspostaviti Ā»direktnu vezu sa Glavninom (Knin)Ā«, tj. s
ÄujiÄem, te da treba Ā»uhvatiti vezu sa Karlovcem, zbog kolaboracije naÅ”ih jedinica sa neprijateljem, jer je to neophodno potrebno radi veÄih
politiÄkih i vojnih uspjehaĀ«. IstiÄu da je situacija za njihovu akciju veoma.
povoljna Ā»jer glavnina komunistiÄkih jedinica stoje u Dalmaciji i Å£ele doÄekati
EnglezeĀ«. Sto se tiÄe odnosa prema Hrvatima, sugeriraju da u njih ne treba joÅ”
Ā»dirati dok se ne ojaÄamo, a poslije Äemo uzeti najpogodniji stavĀ«. Na kraju se
istiÄe da treba Ā»razviti srpsku propagandu meÄu narodomĀ«.72
PuÄ je doista izveden 15: svibnja, kada je dio boraca Drugog bataljona 69 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 423.
70 Te su Äetnike doveli poruÄnik Mile Marijan i potporuÄnik Milan PotrebiÄ. Svakako je njihov dolazak utjecala i bojazan od daljnjih sukoba sa ustaÅ”ama. Marijan i kapetan Äuro BoriÄ, koji su okupili grupu Äetnika u Gackoj dolini, nastojali su da u OtoÄcu uspostave ÄetniÄku komandu, ali su ustaÅ”e veÄinu tih Äetnika poubijali. (AH, ZKRZ-GUZ.1945, kut. 20; B r a n k o L a t a s, kao u bilj. 62, str, 206).
71 AH, ZKRZ.GUZ.1945, kut. 20. 72 AIHRPH, NG, kut. 425, f. 20. Pismo su potpisali KosanoviÄ, Å umonja i Branko KrajnoviÄ.
232
PlaÅ”Äanskog odreda, zajedno s nekoliko rukovodilaca napustio selo Grbe, gdje
su se nalazili i stavili se na raspolaganje Nijemcima.73 IduÄeg dana, 16. svibnja,
organizatori puÄa sastali su se s njemaÄkim oficirima iz 392. divizije, te
razgovarali o naoruÅ£anju puÄista i ostaloj pomoÄi. Prema nekim podacima,
sastanku su prisustvovali EremiÄ i MomÄiloviÄ, koji se veÄ- poÄetkom svibnja
1944. predao Nijemcima. MeÄutim, zbog neposrednog dodira s predstavnicima
njemaÄkih okupacionih snaga meÄu odbjeglim borcima doÅ”lo je do osipanja,
tako da se znatan broj vratio u odred.74 Ostali su se, nakon skrivanja po Ŕumama
oko PlaÅ”kog, uskoro prikljuÄili VlaÅ”iÄevoj ÄetniÄkoj grupi u Gackoj dolini. U daljnjem organiziranju Äetnika dogovoreno je s njemaÄkom komandom da se
formira jedan ÄetniÄki odred na podruÄju Gacke doline, pod komandom VlaÅ”iÄa,
a drugi, kao KordunaÅ”ki ÄetniÄki odred na podruÄju PlaÅ”kog, pod komandom
EremiÄa. Uspostavljen je i Å tab grupe Gacke doline i Korduna, s komandantom
Marijanom, koji je ponovo doŔao u Liku. Osnovan je i Nacionalni komitet
osloboÄenja Gacke doline i Korduna, s EremiÄem kao predsjednikom. Bili ,bi to
neki novi oblici organiziranja s kojima bi se trebalo suprotstavljati NOP-u. To je
bilo osobito vidljivo i izbjegavanju naziva Äetnik. U propagandnim lecima
kojima su se EremiÄ i njegova grupa obraÄali stanovniÅ”tvu, posebno
partizanima, govori se o Ā»dobrovoljaÄkim odredimaĀ«. Pod parolom da se NOP
raspada i da KPJ ne zastupa interese srpskog naroda, apeliralo se na partizane da
se prikljuÄuju u novoosnovane Ā»dobrovoljaÄke odredeĀ« Äiji se borci svakodnevno u sve veÄem broju okupljaju u Å”umama.75
Planirana akcija, meÄutim, nije se mogla razviti u onom opsegu kako se
zamiÅ”ljalo. Okupljanje i organiziranje Äetnika s pojedinih podruÄja uglavnom je
izvrŔeno u dijelu Gacke doline. Ondje se, uz podrŔku Nijemaca, prisilnu
mobilizaciju i teror u stanovniÅ”tvu, ta grupacija uspijevala odrÅ£avati do konaÄnog
povlaÄenja krajem 1944. godine.76 73 Borcima je reÄeno da se kreÄe u akciju prema ModruÅ”i. U govoru, koji je tom prilikom odrÅ£ao,
Sumonja je rekao: Ā»Od danas nismo viÅ”e partizani, niti Äemo se boriti pod komandom Tita. Hrvati koji dolaze u partizane odoÅ”e svi na viÅ”e poloÅ£aje, a mi ostajemo uvijek na istom mjestu. Mi se ne Äemo zvati Äetnici, nego dobrovoljaÄka oslobodilaÄka vojska JugoslavijeĀ«. (AIHRPH, KP-210/3476, izvjeÅ”taj Kotarskog komiteta KPH PlaÅ”ki OkruÅ£nom komitetu Karlovac, 19. V 1944).
74 RaÄuna se da je odbjeglo oko 100 boraca, od kojih se, prema podatku Kotarskog komiteta KPH PlaÅ”ki, do 26. V 1944, vratilo 66 boraca. (AIHRPH, KP-210/3498, izvjeÅ”taj OkruÅ£nom komitetu KPH Karlovac, 29. V 1944). U neÅ”to ranijem izvjeÅ”taju navodi se da je Å umonja Ā»razoruÅ£ao Å tab odreda, pokupio automatsko oruÅ£je i sa oko 100 ljudi otiÅ”aoĀ«. U vezi s EremiÄem iznosi se pretpostavka da Ā»ima namjeru neÅ”to sliÄno uÄiniti Å”to je uÄinio Huska (MiljkoviÄ, op. F. J. B.) odnosno da prikupi veÄi broj ljudi i da onda sa- nama pregovaraĀ«. (AIHRPH, KP-210/3474).
75 AIHRPH, NG, KUT. 430, f. 2, letakĀ» JunaÄki narode Like i Korduna!Ā« potpisan od Komande dobrovoljaÄkih odreda; NG, kut. 430, f. 12, letak Ā»Narodu Korduna i borcima u partizanskim redovima~, kolovoz 1944, potpisan: Jugoslavenski dobrovoljaÄki odredi. Istodobno su EremiÄ, KrajnoviÄ, Sumonja, KosanoviÄ, Basta, pisali pisma pojedinim znancima u NOP-u, apelirajuÄi da se prikljuÄe njihovoj akciji. (AIHRPH, NG, kut. 428, f. 1).
76 Prema raspoloÅ£ivim podacima, ta je grupacija imala oko 500 ljudi. ÄetniÄki bataljoni su bili u Å karama, ZaluÅ£nici, Brlogu i Ponoru. Jedna ÄetniÄka grupa ponovo je organizirana u Lipovu polju i formalno je pripadala ÄetniÄkoj komandi u Gackoj dolini. (AH, ÄA, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20). L a t a s - D Å£ e l e b d Å£ i Ä, n. dj., 276 navode podatak da je bilo oko 200 Äetnika kao pripadnika tzv. dobrovoljaÄkih odreda. U izvjeÅ”taju Centralnom komitetu KPH, 30. VI 1944, OkruÅ£ni komitet za Liku donosi podatak da se na Äitavom podruÄju Like nalazi oko 1700 Äetnika. (AIHRPH, KP-240/1021-1). OpÅ”irnije o djelatnosti EremiÄa i njegove grupe usp.: Ä u r o R e b i Ä ,Ā»Stvaranje i razvoj partizanske obavjeÅ”tajne sluÅ£be u karlovaÄko-kordunskoj, liÄkoj i
233
ÄetniÄko vodstvo je pokuÅ”avalo prodrijeti na podruÄje Korduna, ali nisu
postignuti Å£eljeni rezultati. ObavjeÅ”tavajuÄi JevÄeviÄa o ÄetniÄkoj akciji u Lici,
KosanoviÄ ju je ocijenio Ā»vrlo povoljnoĀ«, zakljuÄujuÄi da to zahtijeva prodor
ÄujiÄevih jedinica prema Gackoj dolini radi neposrednog povezivanja. Jednako
znaÄenje, prema njegovu miÅ”ljenju, ima prodiranje u pravcu Korduna. On je zbog
toga apelirao na JevÄeviÄa da utjeÄe na ÄujiÄevo angaÅ£iranje, Ā»jer Äe se jedino na
taj naÄin moÄi sprijeÄiti zamisao komunista - prodiranje u primorske krajeveĀ«.77
Od poÄetka 1944. pojaÄano je organiziranje Äetnika na podruÄju kotara Dvor na
Uni, na Äemu je radio ÄujiÄ. Javio je MihailoviÄu da je kapetana Crljenicu poslao Ā»na rad u Bosanski Novi i Dvor na UniĀ«, i s njim Ā»potrebnu ekipu ljudi boraca i
struÄnjake za obaveÅ”tajnu sluÅ£bu, sluÅ£bu veze, organizaciju i propaganduĀ«.78 Iz
izvjeŔtaja kotarskih rukovodstava KPH Dvor, Kostajnica i Petrinja vidi se da su
organizirane naoruÅ£ane ÄetniÄke grupe koje su se nalazile u sluÅ£bi Nijemaca i
zajedno s njima vrÅ”ili zloÄine i teror po selima.79
Bijeg pred snagama NOP-a UstaÅ”ki faktori su oÄekivali da Äe nakon kapitulacije Italije pristup ÄetniÄ- .
kom pitanju, dobiti novi pravac, svakako povoljniji za NDH. Vjera u to temeljila
se i na Äinjenici da su Nijemci drugaÄije gledali na ulogu Äetnika nego Talijani,
tj. da su njihova glediÅ”ta bila u mnogoÄemu u interesu ustaÅ”kog reÅ£ima.
MeÄutim, dosta brza promjena u glediÅ”tu na daljnju ulogu Äetnika pokazala je da
se to pitanje neÄe moÄi rjeÅ”avati onako kako su to ustaÅ”ki faktori oÄekivali.
Ministarstvo oruţanih snaga NDH poslalo je sredinom oţujka 1944. molbu
generalu Glaiseu da se na obostranu korist rijeÅ”i ÄetniÄko pitanje. On je
odgovorio da se suradnja na podruÄju NDH sa Ā»samozaÅ”titnim i ostalim
postrojbama koje djelatno sudjeluju u borbi protiv komunistaĀ«, pri Äemu se
mislilo na Äetnike, treba Ā»tako dugo podpomagatiĀ« dok oni ne vrÅ”e prestup
protiv njemaÄkih oruÅ£anih snaga i organa NDH. Jedino treba Ā»nastupiti svom
oÅ”trinomĀ« protiv onih ÄetniÄkih skupina Ā»koje nisu ugovorno vezaneĀ« a vrÅ”e
prestupe protiv njemaÄke vojske. Å to se tiÄe ÄetniÄkih skupina koje krÅ”e ugovor
Å”to ga imaju s njemaÄkim oruÅ£anim snagama, njih treba razoruÅ£ati.80 Daljnja je
praksa, meÄutim, sve viÅ”e potvrÄivala da njemaÄki vojni faktori nisu bili voljni
poduzeti radikalnije korake oko rjeÅ”avanja statusa Äetnika. Naprotiv, Äetnici su
privlaÄili sve veÄu paÅ£nju kao snaga koju treba Å£umberaÄko-pokupskoj regiji, s osvrtom na djelovanje. njemaÄke obavjeÅ”tajne sluÅ£beĀ«, zbornik: Druga godina NOR-a, n. dj., 380-381; isti, Ā»Pucnji pod TrojvrhomĀ«, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u NOR-u, n. dj., 394-395; M i l a n P e Å” u t, Ā»PlaÅ”Äanski partizanski odredĀ«, na i. mj., 360-361; M i l o j ko Å a Å” a, Ā»DoÅ£ivljaji u PaÅ”Äanskom partizanskom odreduĀ«, na i. mj., 372-373; Ä u r o S r e m a c, Ā»Da li si Äitao marksistiÄku literaturuĀ«, na i. mj., 377; J a k o v i Ä, n. dj., 458-459; L a t a s ā DÅ£ e l e b dÅ£ i Ä, n .dj.,274-276.Usp.i Äuro Zatezalo, Äetvrta konferencija KPH za Okrug Karlovac 1945, Karlovac 1985.
77 AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 56/4, nedatirano. 78 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 294, radiogram 17. 1. 1944.
79 AIHRPH, KP-33/2183; KP-180/306; KP-181/320, 326a, 391, 392; KP-183/572; AH, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20.
80 AVII, NDH, kut. 153, br. reg. 33/5, okruţnica GLAVSIGUR-a od 28. VII 1944.
234
Å”to viÅ”e iskoristiti u borbi protiv NOP-a, pogotovu na podruÄju Hrvatske. Ocjene
koje su njemaÄki vojni faktori u tom pogledu davali o Äetnicima najÄeÅ”Äe su bile
poticane nezadovoljstvom moguÄnostima i opsegom vojnog angaÅ£iranja NDH. U
analizi situacije u Dalmaciji, koju je sredinom travnja 1944. dao Å tab 264.
pjeÅ”adijske divizije, nasuprot izraÅ£enom nezadovoljstvu sa NDH, istiÄe se da
Ā»Äetnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunistiÄkih
bandiĀ«. Ukazuje se na to da Äetnici imaju bolje rukovoÄenje i organizaciju i da je
njihova obavjeÅ”tajna sluÅ£ba od vidljive pomoÄi njemaÄkim oruÅ£anim snagama.31
KarakteristiÄna je bila izjava generala Rendulica predstavnicima NDH, sredinom svibnja, da je on voljan razoruÅ£ati Äetnike, pod uvjetom da NDH dade novih
20.000 do 30.000 vojnika koji bi ih nadomjestili. Za NDH takav prijedlog nije
znaÄio nikakav ustupak, jer ga ona nije mogla ispuniti. SuÅ”tinu toga problema
izloÅ£io je Hitler PaveliÄu sredinom rujna 1944. PaveliÄ je, naime, prilikom svoga
posjeta Hitleru izrazio miŔljenje da bi trebalo da Nijemci prestanu dalje
potpomagati Äetnike, na Å”to je Hitler Ā»primijetio, da bi bilo bolje kad bi se Äetnici
skupa s nama borili protiv partizana, nego da ih se nezgodnim postupkom prisili
da priÄu partizanimaĀ«. 82
Zbog svega toga, od strane Nijemaca uslijedile su zapravo tek neznatne
intervencije u vezi s Äetnicima, koje bi trebale biti u interesu NDH. To je naj
konkretnije doŔlo do izraţaja u nastojanjima da se uklanjaju neka vanjska
obiljeÅ£ja kod Äetnika, Å”to bi trebalo biti i znak njihove odreÄene preobrazbe u pomoÄne snage njemaÄke vojne sile.83
Äetnici su u njemaÄkim vojnim snagama vidjeli i zaÅ”titnika od ustaÅ”kog
reÅ£ima. Naime, stalno je bilo odreÄene bojazni od ponovnih jaÄih oruÅ£anih
il1tervencija. Teror koji su ustaŔe provodili u toku 1944. godine u pojedinim
momentima je neposredno prijetio i opstanku pojedinih ÄetniÄkih grupacija, kao
Å”to je spomenuta likvidacija Äetnika u OtoÄcu i akcije protiv Äetnika u Lipovu
polju. Ta je opasnost bila i jedan od vaÅ£nijih razloga koji je utjecao na ÄujiÄa da
se osobno sastane s njemaÄkim vojnim predstavnicima. Na spomenutom
sastanku u svibnju, on se Nijemcima posebno ţalio na akciju ustaŔkog pukovnika
Servatzyja koji radi na stvaranju Ā»ustaÅ”ke milicijeĀ« na podruÄju 81 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV4, 192.
82 Je l i Ä - B u t i Ä, UstaÅ”e i NDH, n. dj., 287. VranÄiÄ je prilikom posjete Berlinu, u kolovozu 1944, pred predstavnikom njemaÄkog Ministarstva vanjskih poslova, poslanikom Clodiusom, pokrenuo pitanje Äetnika. U razgovoru oko financiranja njemaÄke vojske u NDH i visini tog iznosa, VranÄiÄ je traÅ£io da ta sredstva ne budu koriÅ”tena i za financiranje Äetnika. U vezi s tim saopÄeno je Vladimiru KoÅ”aku, poslaniku NDH u Berlinu, da Ā»NjemaÄka Vlada ne moÅ£e u ugovor o financiranju njemaÄke vojske u Hrvatskoj unijeti traÅ£enu ÄetniÄku klauzulu, jer da imade 15.000 Äetnika unutar redova njemaÄke vojskeĀ». (AVII, NDH, kut. 90, br. reg. 10/1, dopis Ministarstva oruÅ£anih snaga NDH, nedatirano).
83 Tako je Jovo StanisavljeviÄ obavijestio 19. VII 1944. komandanta Prvog liÄkog korpusa da su Nijemci naredili Äetnicima da skinu svoje oznake, kao Å”to su znaÄke s dvoglavim orlom, te da ne smiju nositi srpsk.e trobojnice i zastave. Svi oni koji to ne uÄine bit Äe Ā»skinuti sa hrane i poslati u SrbijuĀ«. (AH, ÄA, kut. 4). U vezi sa isticanjem zastave u jednom mjestu Ā»gde Äetnici drÅ£e vlast u svojim rukamaĀ«, a na Å”to su ustaÅ”ki organi protestirali kod njemaÄke komande, komandant Prvog liÄkog korpusa VuksanoviÄ je Å£estoko intervenirao navodeÄi da je to uÄinila Ā»grupa nezrelih i nesvesnih ÄetnikaĀ«. U vezi s tim on je zakljuÄivao: Ā»Nije joÅ” momenat za isticanje srpskih zastava, jer bi se time mnoge stvari dovele u pitanje i nezgodan poloÅ£aj. BiÄe vremena i za to ali sve u svoje vremeĀ«. (AH, ÄA, kut. 4, dopis komandantu Prve brigade, 16. IX 1944).
235
koje su prije bile okupirale talijanske vojne snage. Prema ÄujiÄevoj ocjeni,
Servatzy Ā»vrÅ”i organizovanje i ponovno ustrojavanje veÄih jedinica oko pravo-
slavnih teritorija, sa oÄitom namerom, da se ovde prouzrokuje ponavljanje
dogaÄaja od 1941. godineĀ«.84 Ta je bojazan bila poveÄavana zbog vijesti da bi
Nijemci na intervenciju ustaÅ”kih faktora mogli razoruÅ£ati Äetnike. 85
Nijemci su bili za Å”to snoÅ”ljiviji odnos izmeÄu Äetnika i ustaÅ”a, tj. sve tri
zainteresirane strane. Zbog toga su u pojedinim momentima reagirali i na
postupke ustaÅ”kih organa prema Äetnicima.86 U svakom sluÄaju, daljnja je praksa
pokazivala da su zainteresirane strane nastojale da meÄusobni odnosi budu snoÅ”ljiviji. DapaÄe, i meÄusobna suradnja je s daljnjim razvojem situacije viÅ”e
dolazila do izraÅ£aja. Posebno se oÄitovala u meÄusobnom potp6maganju oko
provoÄenja mobilizacije i hvatanja bjegunaca.87
BuduÄi da je daljnji razvoj dogaÄaja sve viÅ”e ugroÅ£avao pozicije ÄetniÄkih
snaga, ÄujiÄ je htio da se Å”to viÅ”e Äetnika' koncentrira u Kosovu. RaÄunao je,
meÄu ostalim, da Äe tako sprijeÄiti:; sve veÄe osipanje njihovih jedinica. TakoÄer
ga je, prema raspoloţivim podacima, u rujnu zaokupljala i ideja o eventualnom
iskrcavanju Saveznika na dalmatinskoj obali. U vezi s tim poduzeo je i odreÄenu
akciju.88 Pokazalo se, meÄutim, da su Äetnici najnepo- 84 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 953.
85 U izvjeÅ”taju RAVSIGUR-a, 14. VIII 1944, iznosi 'se podatak da su Äetnici doznali za njemaÄke planove za njihovo razoruÅ£anje. Navodi se da je ÄujiÄ uputio Nijemcima Ā»spomenicuĀ« u kojoj dokazuje doprinos Äetnika u borbi protiv partizana i potrebu daljnjeg odrÅ£anja ÄetniÄke organizacije. Pretpostavljalo se da je Ā»spomenicaĀ« dostavljena generalu Glaiseu u 2agrebu. (AVII, NDH, kut. 267, br. reg. 4/1-43). ÄujiÄ je doista upuÄivao Nijemcima i pisane Ā»referateĀ«, kojima je autor vjerojatno bio Stevan Prostran. U pismu Prostranu, 19. I 1944; ÄujiÄ zahvaljuje za jedan takav Ā»referatĀ«, koji je predan Ā»njemaÄkim vlastima koje su bile sa "njime neobiÄno zadovoljne i pretstavnici Nijemaca su izjavili da je poslije ovoga sada sasvim razjaÅ”njena situacija izmeÄu nas i njih, da su odnosi postavljeni !Ja pravilnu osnovu i od sada da Äe nastojati da nam pomognu koliko viÅ”e budu mogliĀ«. (AH, ÄA, kut. 1). U elaboratu pod naslovom Ā«Severna DalmacijaĀ«, koji je vjerojatno u travnju 1944, dostavljen Nijemcima, navodi se da ÄetniÄki pokret "nema nikakvog politiÄkog programaĀ«, osim da Srbe drÅ£i, "na okupu na nacijonalnoj linijiĀ« ine dopusti Ā»da ih odnese internacijonalna crvena bujicaĀ«. U vezi s tom zadaÄom Äetnicima se nameÄe suradnja s njemaÄkom vojnom silom. (AH, ÄA, kut. 1).
86 Å¢upa u Dubrovniku izvijestila je 10. VII 1944. MUP NDH da ne moÅ£e izvrÅ”iti Ā»odstranjenje
pripadnika ÄetniÄkih organizacija i ÄetniÄkih zapovjednika koji nisu hrvatski drÅ£avljaniĀ«, jer se
Ā»njemaÄke vojne vlasti najenergiÄnije protive stvaranju neraspoloÅ£enja u ÄetniÄkim redovima, koje
oni sada trebaju u borbi protiv partizana, jer ovi sve viÅ”e ugroÅ£avaju podruÄje ove Velike Å¢upe a
Nijemci ne raspolaÅ£u dovoljnim postrojbama, o Äemu se je i ranije izvjestiloĀ«. TakoÄer je Zupska
redarstvena oblast. u Dubrovniku, u srpnju 1944, pokuÅ”ala da Ā»odkaÅ£e gostoprimstvo petorici Äetnika
sa podruÄja van Dubrovnika, jer su bili nepoÄudni a neki su se, bavili i kriumÄarenjemĀ«,ali su
njemaÄki generalni konzul i zapovjednik mjesta obavijestili Å£upana da Ā»dotiÄni uÅ£ivaju zaÅ”titu
NjemaÄkog Reicha do opozivaĀ«. (AIHRPH, NG; inv. br. 22484). 87 U ljeto i jesen 1944. Äetnici su ,zajedno s ustaÅ”ama drÅ£ali podruÄje oko Zadra (SmilÄiÄ,
SmokoviÄ, Islam GrÄki), Benkovac, Kulu AtlagiÄa kraj Benkovca, Poljice, Obrovac, te neka mjesta u Bukovici. (AH, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20). Usp. i B r a n i c a, Ā»Razvoj ÄetniÄkog pokreta,Ā« n. dj. 923-924.
88 B r a n i c a , Ā»Razvoj ÄetniÄkog pokreta,Ā« n. dj. 925; navodi podatak da je, radi pripreme za invaziju Saveznika na dalmatinsku obalu, ÄujiÄ uputio jedinice Prvog bosanskog korpusa, pod komandom CvjetiÄanina, u podruÄje Lozovca i Konjevrata. U vezi s tim, on citira naredbu MijoviÄa 1. X 1944, u kojoj se istiÄe da Dinarska ÄetniÄka oblast Ā»po svim znacima i izgledima imaÄe tu Äast da prva uhvati vezu sa naÅ”im velikim saveznicima koji se svakog Äasa oÄekujuĀ«.
U isto je vrijeme organizirana i ÄetniÄka propaganda na podruÄju Dubrovnika o iskrcavanju Saveznika. U tom cilju Å”ireni su ÄetniÄki leci u kojima poziva stanovniÅ”tvo dubrovaÄkog podruÄja da doÄeka i podrÅ£i jedinice .JVO, koje vodi major Vojislav LukaÄeviÄ. (AIHRPH, NG, inv. br. 22821, letak Ā»Hrvati i Srbi Dubrovnika i sreza dubrovaÄkog!Ā«, potpisao Ā»Pokrajinski nacionalni komitet za Hercegovinu, Boku i DubrovnikĀ», dijeljen u Dubrovniku, u rujnu 1944). TakoÄer je
236
srednije suoÄeni s pitanjem definitivnog povlaÄenja, pa se i ideja o
koncentraciji najuţe povezala s tim.
DoŔao je trenutak kada su kontrarevolucionarne snage ubrzano napuŔtale
Srbiju pred velikom ofenzivom NOVJ i Crvene armije. Preko podruÄja
sjeverne Hrvatske iÅ”ao je glavni pravac povlaÄenja tih snaga s istoka na
zapad. RijeÄ je u prvom redu o prebacivanju oruÅ£anih formacija koje su Äinile
jedinice NediÄa i LjotiÄa, te dio ostataka MihailoviÄevih Äetnika. Dakako,
Äitava je ta akcija organizirana u reÅ£iji Nijemaca. Dok se NediÄ sa svojim
najuÅ£im krugom poÄetkom listopada 1944. povukao preko MaÄarske u
Austriju, dotle su se njegove jedinice, reorganizirane u Srpski udarni korpus, povlaÄile pred ofenzivom NOVJ zajedno s njemaÄkim trupama u Bosnu,
odakle su u sijeÄnju 1945. stigle u Austriju, vrlo oslabljene. Istodobno se iz
Beograda povlaÄio LjotiÄev Srpski dobrovoljaÄki korpus, s ciljem da stigne u
Sloveniju. Iako je PaveliÄ protestirao zbog povlaÄenja tih jedinica preko
NDH, one su se ipak uz pomoÄ Nijemaca prebacile u Sloveniju.89 U Ilirskoj
Bistrici 1JjotiÄa je doÄekao JevÄeviÄ koji je ondje otprije bio sa svojom
ÄetniÄkom jedinicom.90 Koncentracija tih snaga u Istri provodila se zapravo
po planu Nijemaca. Taj je plan odgovarao i Äetnicima, jer je rijeÄ o podruÄju
odakle bi se u odreÄenom trenutku mogao izvrÅ”iti i neposredan spoj sa
savezniÄkim vojnim snagama. Ideja o povlaÄenju u tom pravcu zaokupila je,
meÄu ostalim, i ÄujiÄa.
U neposrednoj pripremi povlaÄenja ÄujiÄ je osobito bio suoÄen s bojazni od sve veÄeg osipanja ÄetniÄkih snaga koje sli bile pod njegovom komandom.
Na svom inspekcijskom putu u Obrovac, kamo je iÅ”ao zajedno s njemaÄkom
kolonom, poÄetkom listopada, 1944, komandant Prvog liÄkog korpusa Mili-
voje VuksanoviÄ, naiÅ”ao je na poraznu situaciju kod jedinica Drugog dalma-
tinskog korpusa. Ā»ÄetniÄki duh i moral kod boraca II Dalmatinskog kor-
pusaĀ«, konstatira on, Ā»se poljuljao i veliki broj 'Äetnika' je otiÅ”ao u partizane.
Ovo je nastalo usled zauzeÄa Benkovca od strane partizana, kao i zbog
ogromne laţne partizanske propagande i pritiska na ove krajeve, kao i usled
Sporazuma Å ubaÅ”iÄeve vlade sa Titom i navodnog govora Nj. V. Kralja Petra
II preko Londonskog radiaĀ«. GovoreÄi o stanju u pojedinim brigadama,
VuksanoviÄ istiÄe da se Gavro StanovjeviÄ povukao u Obrovac, jer u Karinu
Ā»nije mogao da ostane: Njegovi ljudi su prvo jednim dijelom otiÅ”li u partizane, a ostatak je otiÅ”ao u sastav leteÄe brigade u Kulu i SmilÄiÄĀ«. On
navodi da kapetan Svilokos objavio letak Ā»DubrovÄanima grada i srezaĀ«, u kome apelira da se Ā»bezuvjetno izvrÅ”avaju nareÄenja komandanta operacija Hercegovine i juÅ£nog primorjaĀ« LukaÄeviÄa. (Isto). LukaÄeviÄa je u to podruÄje poslao MihailoviÄ da razvije ÄetniÄku akciju, medu ostalim, i zbog eventualnog iskrcavanja Saveznika. LukaÄeviÄ je uputio poseban letak domobranima pozivajuÄi ih da stupaju u JVO. (Isto). U povodu akcije i raspaÄavanja spomenutih letaka, Gradski NOO Dubrovnik objavio je svoj letak stanovniÅ”tvu pod naslovom Ā»Posljednji pokuÅ”aji odbaÄenihĀ«, u kojem se razotkrivaju ciljevi ÄetniÄke propagande. (Isto, inv. br. 22820). L a t a s - D Å£ e l e b d Å£ i Ä, n. dj., 404, navode podatak da se LukaÄeviÄ trebao kod Dubrovnika spojiti s jednim britanskim odredom.
89 OpÅ”irnije M l a d e n S t e f a n o v i Ä, Zbor Dimitrija LjotiÄa 1934-1945, Beograd 1984, 294 i d. S LjotiÄevim korpusom, koji se. 8. X 1944. povukao iz Beograda, nije bio Peti puk s komandantom majorom Miloradom MojiÄem. Taj puk je stigao vlakom u Zagreb 6. XII, gdje su trebali prenoÄiti. Sutradan je grupa ustaÅ”a izvukla iz vagona 39 LjotiÄevaca zajedno sa MojiÄem i odvela ih. Ubrzo su stigli Nijemci da zaÅ”tite ostale i obavijestili ih da su odvedeni strijeljani. LjotiÄevci Å”u napustili Zagreb u njemaÄkim automobilima. (S t e f a n ov i Ä, n. dj., 306). 90 StefanoviÄ, n. dj., 305.
237
StanojeviÄ ima Ā»navodno oko 100Ā« ljudi. DraÅ”ko Prostran je raspolagao sa 30-35
Äetnika, Ā»dok mu je ostalo ljudstvo sa 8-10 mitraljeza, 2 novodobivena bacaÄa i
municijom, otiÅ”lo u partizaneĀ«. U BenkovaÄkoj brigadi je ostalo 4-5 Äetnika.
Prema VuksanoviÄu, komandanti Krupske i ObrovaÄke brigade Ā»nemaju nikakve
veze sa drugim brigadama svoga korpusa niti sa Å”tabom korpusa (. . .)Ā«.91 Taj
proces je joÅ” viÅ”e zahvatio ÄetniÄke snage u Å£estokim borbama koje su u toku
listopada i studenog uslijedile protiv jedinica NOVJ u sjevernoj Dalmaciji i oko
Knina. U pruţanju jakog otpora jedinicama Osmog korpusa NOVJ, zajedno s
njemaÄkim snagama, Äetnici su pretrpjeli znatne gubitke. Posljedica je rasulo
Äitavih ÄetniÄkih brigada, iz kojih je dio ljudstva preÅ”ao na stranu NOVJ. ÄujiÄ je
poslije toga zaprijetio joÅ” Å£eÅ”Äim terorom. On je odrÅ£avao radio vezu sa MihailoviÄem, koji mu je sugerirao da izbjegava veÄe borbe radi oÄuvanja svojih
snaga. TakoÄer je MihailoviÄ bio zainteresiran da se ÄujiÄ povuÄe prema tromeÄi
i ondje se pokuÅ”a utvrditi.92 Nije mu, dakle, odgovaralo potpuno povlaÄenje
ÄetniÄkih snaga s tog podruÄja. RaspoloÅ£ivi podaci potvrÄuju, meÄutim, da je
ÄujiÄ u prvom redu bio zaokupljen povlaÄenjem prema Istri. On je, naime,
odrÅ£avao i radio-vezu s JevÄeviÄem, na kojega je apelirao da se zauzme kod
Nijemaca da mu se omoguÄi povlaÄenje u Sloveniju iz sjeverne Dalmacije, gdje
je ÄetniÄkim snagama prijetilo okruÅ£enje i potpuno uniÅ”tenje od jedinica NOVJ. I
LjotiÄ se kod Hermanna Neubachera, specijalnog izaslanika njemaÄkog
Ministarstva vanjskih poslova, zauzimao za to, da se omoguÄi Äetnicima pod
ÄujiÄevom komandom da doÄu u Sloveniju, jer bi to bilo i u interesu Nijemaca
zbog zajedniÄke borbe protiv NOP-a. Za to se zalagao i major KapetanoviÄ, koji je veÄ bio u Ilirskoj Bistrici.93 JevÄeviÄ je krajem studenoga 1944. u posebnom
letku Ā»Slovenskoj nacionalnoj javnostiĀ«
uputio apel za podrÅ”ku ÄujiÄu, koji vodi Å£estoke borbe sa NOVJ i time daje
znaÄajan doprinos obrani Slovenije. Ā»Radi togaĀ«, naglaÅ”avao je JevÄeviÄ, Ā»treba
pre svega izvrŔiti duhovnu mobilizaciju svih nacionalnih Slovenskih f Srpskih,
odnosno Jugoslovenskih snaga koje se sreÄom u nesreÄi nalaze zajedno u ovom
prostoru. Bilo da ÄujiÄ stabilizuje svoju situaciju u Lici bilo da doÄe ovamo,
njegove dve divizije znatna su pomoÄ za SlovenijuĀ«.94
Nedvojbeno je da je ÄujiÄ veÄ u prvoj etapi borbi koje su snage NOVJ
vodile za osloboÄenje sjeverne Dalmacije, donio odluku o povlaÄenju ÄetniÄkih
snaga s tog podruÄja. On je 18. listopada izdao naredbu o rekviziciji stoke, Å£ita i
drugih namirnica. Po selima je popisivana cjelokupna imovina. Zahtijevao je da se naredba najhitnije izvrÅ”i, istiÄuÄi da je nastupio Ā»novi period vremena za naÅ”
dalji vojni i politiÄki rad li ovim krajevimaĀ«.95 Zatim je 21. listopada uslijedila
njegova naredba u ime Å taba Dinarske ÄetniÄke oblasti o prikupljanju Äetnika
Ā»na koncentracijsku prostoriju na Dalmatinsko KosovoĀ«, gdje su se trebale
okupiti sve jedinice oblasti. Ukazivao je da Ā»situacija i razvoj spoljnih
vojno-politiÄkih dogaÄajaĀ« utjeÄu na donoÅ”enje tih odluka. Polazio je od toga da
Nijemci Ā»prema svojim operacionim planovima
91 AH, ÄA, kut. 4, pismo od 4. X 1944.
92 B r a n i c a, Ā»Razvoj ÄetniÄkog pokretaĀ«, n. dj., 925-926. .
93 B o Å” k o N. K o s t i Ä, Za istoriju naÅ”ih dana. Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lille (Francuska), 1949, 185.
94 AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 54/4, letak od 27. XI 1944. 95 AH, ÄA, kut. 4.
238
napuÅ”taju teren JugoslavijeĀ« i da Äe najvjerojatnije uskoro napustiti i teritorij
Dinarske ÄetniÄke oblasti. Zbog toga, zakljuÄivao je ÄujiÄ, Ā»mi naÅ”u Å£ivu snagu
moramo da oÄuvamo za odsudni momenat. (. . .) Zato moramo blagovremeno da
izvrŔimo pripajanje svih naŔih manjih odvojenih i usamljenih grupa glavni ni te
da tako odbijemo svaki pokuÅ”aj ma sa koje strane dolazio protivu nas i konaÄno i
definitivno reÅ”imo naÅ”e nacionalno pitanje dolaskom Amerikanaca i EnglezaĀ«.
Naredio je da se sve ÄetniÄke grupe iz gornje Like prikupe i doÄu u Kosovo.96
Ideja o koncentraciji Äetnika u Kosovu svakako opravdava pretpostavku da
pravac za njihovo povlaÄenje tada joÅ” nije bio definitivno utvrÄen. ÄujiÄ je, Å”to bi
se moglo razumjeti iz prethodne naredbe, po svoj prilici joÅ” uzimao u obzir i
eventualnu moguÄnost iskrcavanja Saveznika, a to bi znaÄilo i da glavni pravac ÄetniÄke akcije bude usmjeren prema moru. MeÄutim, spoznaja da Äe vrlo brzo
NOVJ konaÄno osloboditi Dalmaciju odbacila je takvu moguÄnost. Preostao je
pravac povlaÄenja na sjever, tj. preko dijela Like prema BihaÄu, a odatle na zapad
u Istru. Prema nekim podacima na taj put se krenulo veÄ 1. prosinca 1944, tj. prije
zavrÅ”etka Kninske operacije. ÄetniÄke jedinice su sudjelovale u toj operaciji, ali
za razliku od njemaÄkih i ustaÅ”ko-domobranskih snaga, one nisu pretrpjele veÄe
gubitke.97 Prema tome, one su se mogle organizirano izvuÄi s podruÄja gdje su se
vodile zavrÅ”ne borbe u sklopu Kninske operacije.98 Dopis koji je major MijoviÄ u
ime Å taba Dinarske ÄetniÄke oblasti uputio njemaÄkoj komandi u Kninu, 1. XII
1944, tj. na poÄetku povlaÄenja, otkriva neke razloge poduzimanja te akcije. On je
najprije ukazao na znaÄenje dotadaÅ”nje suradnje Äetnika i njemaÄkih oruÅ£anih
snaga ovim rijeÄima: Ā»ÄetniÄka komanda sa svim svojim oruÅ£anim snagama od meseca septembra proÅ”le godine radi i saraÄuje sa nemaÄkom vojskom u ovim
krajevima iskreno i lojalno. Ovo su nam nalagali naÅ”i zajedniÄki interesi u borbi
protiv zajedniÄkog neprijatelja. Ova se saradnja produÅ£ila sve do danas. Kada je
pre skoro mesec dana otpoÄela velika partizanska ofanziva na Knin i kada su
Äetnici izgubili jedan veÄi deo teritorije, Äetnici su uvideli da je viÅ”e ovde njihova
borba uzaludna, jer da Äe ipak jednoga dana morati napustiti ovu teritorijuĀ«.
MijoviÄ dalje navodi da je njemaÄka komanda u Kninu bila upoznata s tim. Na
inzistiranje Nijemaca da se nastavi zajedniÄka borba protiv jedinica NOVJ,
ÄetniÄko vodstvo je pristalo na to pod uvjetom da se Äetnicima osigura naoruÅ£anje
i snabdijevanje, te
96 AH, ÄA, kut. 1. U vezi s ÄujiÄevim nareÄenjem od 21. X o koncentraciji Äetnika u Kosovu, 5.
brigada Prvog liÄkog korpusa (bivÅ”i MedaÄki odred) krenula je iz GraÄaca 30. X, sastavljena od 122
Äetnika. MeÄutim, 3. XI major VuksanoviÄ je obavijestio ÄujlÄa da se ta brigada nije uspjela probiti u
Kosovo zbog napada partizana na Oton i PaÄane, i zadrÅ£ala se u Zrmanji. (AH ÄA, kut. 4).
VuksanoviÄ je naredio 3. XI komandantu 1. brigade da se pripremi za povlaÄenje u OtriÄ. Ā»U koliko bi
se nemaÄke snageĀ», isticao je on, Ā»povukle iz nekog garnizona iznenadno, dotiÄna ÄetniÄka jedinica
povuÄi Äe se blagovremeno na koncentracionu prostoriju na OtriÄ ne ÄekajuÄi nareÄenje ovog korpusa.
Prema tome voditi budno raÄuna o pokretu NemaÄkih snaga tako da koja od jedinica ne bi bila
iznenaÄena te da joj ne bi bio onemoguÄen dolazak na koncentracisku prostorijuĀ«. (AH, ÄA, kut. 3).
Nijemci su se 2/3. XI povukli iz Obrovca. Prije njihova odlaska, povukli su se Äetnici Velebitske i
ObrovaÄke brigade u GraÄac, a s njima i ÄetniÄke porodice iz Obrovca. (AH, ÄA, kut. 4, dopis Å taba L
liÄkog korpusa ÄujiÄu, 3. XI 1944). 97 T o d o r R a d o Å” e v i Ä, Ofanziva za osloboÄenje Dalmacije (1. IX-9. XII 1944). Beograd
1965, 170, navodi da su uoÄi Kninske operacije ÄetniÄke snage Ā»u Å”irem rejonu KninaĀ« imale oko 5000 ljudi.
98 Isto 277.
239
organizira evakuacija ranjenika i svih graÄana koji su se Å£eljeli povuÄi. MijoviÄ
konstatira da Ā»sa strane Nemaca nisu ispunjena obeÄanja tako-reÄi nimaloĀ«,
unatoÄ intervencijama koje su poduzimane. On se, kako navodi, u to osvjedoÄio
i1.prosirica kada je doÅ”ao u njemaÄku komandu u Knin, gdje Ā»ne samo da nije
naiÅ”ao ni na kakvu pomoÄ, veÄ nije naiÅ”ao niti na razumevanjeĀ«. Å¢aleÄi Å”to je do
toga doÅ”lo, MijoviÄ zakljuÄuje da Ā»sa nemaÄke strane ne postoji moguÄnost da se
naÅ”e jedinice osposobe za daljnju borbu snemaÄkim jedinicamaĀ«.99
ÄetniÄka grupacija na Äelu s ÄujiÄem povlaÄila se pravcem PaÄene-Velika
Popina-Srb-Suvaja-Doljani-Dobroselo-Donji Lapac. Odatle je grupacija oko 10.
prosinca nastavila kretanje pravcem Nebljusi-SkoÄaj-Zavalje, te pored BihaÄa na
pravac LiÄko Petrovo Selo-DreÅ£nik-Saborsko. Odatle su Äetnici 21. prosinca stigli u Gacku dolinu, gdje ostaju pet dana. To je povlaÄenje organizirano uz
podrÅ”ku njemaÄkih vojnih faktora. Na takav pravac povlaÄenja ÄujiÄeve
grupacije mogla je utjecati i Äinjenica da su njemaÄke vojne snage izvrÅ”ile veliku
koncentraciju na prometnici BihaÄ-Vrhovine-OtoÄac, nastojeÄi je poÅ”to-poto
odrÅ£avati u Å£estokim borbama s jedinicama NOV]. U meÄuvremenu, dok je
grupacija boravila u Gackoj dolini, i PaveliÄ je izdao naredbu kojom se
omoguÄuje nesmetano povlaÄenje Äetnika. U naredbi od 21. prosinca on se poziva
na sporazum izmeÄu vlade NDH i vlade TreÄeg Reicha, prema kojemu Äe se
otpremiti Ā»ÄetniÄka skupina popa ÄujiÄa, ukupne jakosti oko 6000 ljudi, iz
podruÄja .juÅ£no od BihaÄa i juÅ£ne Like prema sjeveru u NjemaÄkuĀ«. U naredbi se
kao Ā»vjerojatni smjerovi pokretaĀ« navodi pravac BihaÄ-Bos.
Novi-Kostajnica-Novska-Dugo Selo-Zagreb-ZapreÅ”iÄ-granica, ili GospiÄ-Ogulin-Karlovac-Zagreb-ZapreÅ”iÄ-granica. PaveliÄ je naredio da se
spomenuta grupacija Ā»bezuvjetno nesmetanoĀ« propusti, prijeteÄi ratnim sudom
onima koji bi to ometali. Äetnike je do granice trebala pratiti jedna vojna jedinica
NDH.l00 Kako se vidi, u PaveliÄevoj naredbi se govori o drugim pravcima
povlaÄenja. MeÄutim, do toga nije doÅ”lo. Äetnici su se povlaÄili u pravcu Istre, za
Å”to je i ÄujiÄ bio zainteresiran. 101
U Gackoj dolini su se ÄujiÄevoj grupaciji prikljuÄili Äetnici iz gornje Like.
Tako velika koncentracija Äetnika stvorila je izvanredno stanje u tom podruÄju.
Glavno obiljeÅ£je mu je davala prisilna mobilizacija praÄena Å£estokim
zastraÅ”ivanjem stanovniÅ”tva. Iz Gacke doline su svi okupljeni Äetnici 26. prosinca
nastavili povlaÄenje u pravcu Brlog-Å¢uta Lokva-Prokike te preko Velebita na
Krivi put, a odatle su se spustili u' Novi i Bribir, kreÄuÄi dalje pored Crikvenice i Bakra u Å krljevo. Ondje su ih doÄekali Äetnici koji su im poÅ”li u
99 Dokument citira Branica, Razvoj ÄetniÄkog pokreta, n, dj., 926-927. U telegramu JevÄeviÄu, 3.
prosinca, tj. neposredno po osloboÄenju Knina, ÄujiÄ je apelirao da se od Nijemaca Å”to prije dobije odobrenje za transport njegove ÄetniÄke grupacije u Sloveniju. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/4, 480 i 590).
100 Dokument je u cijelosti citiran u B o g d a n K r iz m a n, UstaÅ”e i TreÄi Reich, Zagreb 1983, sv. 2,220-221.
101 Pravac povlaÄenja u smislu PaveliÄeve naredbe ÄujiÄu nije mogao odgovarati i zbog bojazni od sukoba s ustaÅ”ama. K o s t i Ä, n. dj., 189, navodi podatak da su grupu od 123 ranjena Äetnika iz Dinarske divizije, koji su transportirani vlakom, ubili ustaÅ”e 17. XII 1944. u Kostajnici. Autor takoÄer navodi podatak da je LjotiÄ 25. XII dobio telegram da je Ā»omoguÄenĀ« dolazak ÄujiÄeve grupacije u Istru. (188).
240
susret iz Slovenije, meÄu njima JevÄeviÄ i LjotiÄ. Iz Å krljeva je 1. sijeÄnja 1945.
grupacija preko Grobnika doŔla u Sv. Matej (danas ViŔkovo) gdje je reorgani-
zirana.102
Na putu od Gacke doline preko Hrvatskog primorja Äetnici su provodili
Å£estoki teror nad stanovniÅ”tvom, vrÅ”eÄi ubojstva, pljaÄkajuÄi i pa leÄi kuÄe u
pojedinim selima. U izvjeŔtaju Centralnom komitetu KPH, Okruţni komitet za
Liku konstatira da su Äetnici poveli sa sobom Ā«jedan dio svojih familijaĀ«
povlaÄeÄi se preko Gacke doline u Istru. Ā«Pri odlaskuĀ«, navodi se u izvjeÅ”taju,
Ā«ostavili su kroz sela pismeno obrazloÅ£enje, zbog Äega se povlaÄe, iz koga se
zapaţa u velikoj mjeri njihovo demoraliziranje i bezperspektivnost, ali uporedo
nastoje ubijediti svoje familije i narod koji ostaje da je svrha njihovog povlaÄenja saÄuvati vojniÄke formacije od uniÅ”tenja i vratiti se poslije neoÅ”teÄeni i joÅ”
ojaÄani. Krajevi kroz koje su se povlaÄili bili su od njih bezobzirno pljaÄkani, a
narod teroriziran, pa je to izazvalo joÅ” veÄu mrÅ£nju i ogorÄenje naroda protiv
njihĀ«.103 Prema izvjeÅ”taju OkruÅ£nog komiteta KPH za Hrvatsko primorje,
Äetnici su 30. prosinca proÅ”li od Senja do SuÅ”aka i Ā«napravili totainu pljaÄku,
paljevine i ubistva-meÄu narodomĀ«. Osobito je teÅ”ko stradao Bribir, u kome je
zapaljeno oko 60 kuÄa, a u opÄini GriÅ£ane ubijeno je Å”est Ijudi.1o4
Dolaskom ÄujiÄeve grupacije poveÄane su izbjegle kvislinÅ”ke snage u Istri i
dijelu Slovenije. JevÄeviÄ je 1. sijeÄnja 1945. javio MihailoviÄu da je grupacija
stigla i da Äe on i ÄujiÄ napraviti "zajedniÄki vojni savez sa LjotiÄem i
slovenaÄkim domobrancimaĀ«. ÄujiÄ je od JevÄeviÄa i LjotiÄa upoznat sa
situacijom na tom podruÄju i planovima za daljnju akciju. ObavijeÅ”ten je o nastojanju LjotiÄa da se i MihailoviÄ sa svojim snagama povuÄe iz Bosne u
Sloveniju, odakle bi zajedniÄki trebalo povesti borbu Ā«za osloboÄenje cele
Jugoslavije od komunistaĀ«. Prema LjotiÄevim rijeÄima, u prvom svjetskom ratu je
Ā«osloboÄenje OtadÅ£bine poÄelo od Soluna, a ovoga puta, ako Bog da, poÄeÄe se
od Triglava Ā«.105 O tome kakvo je pak bilo stanje meÄu Äetnicima 102 Prikaz povlaÄenja, tj. kretanja ÄetniÄke grupacije iz sjeverne Dalmacije do Istre, temelji se
na podacima iz ÄujiÄevih i JevdeviÄevih telegrama (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/4, 680, 694, 726) i onima koje daje K o s t i Ä, n. dj., 190. On navodi da je u Sv. Matej stiglo oko 6000 Äetnika.
U izvorima i literaturi se navode razliÄiti podaci o broj noj snazi ÄujiÄeve grupacije koja se povukla u Istru. Prema Pregledu naoruÅ£anja i brojnog stanja Dinarske vojno-ÄetniÄke divizije od 25. XII 1944, tj. po dolasku u Gacku dolinu, u njenom sastavu je bio 4561 Äetnik. (R a d o Å” e vi Ä, n. dj., 277).Prema drugom izvoru, ta je grupacija u isto vrijeme bila veÄa, tj. imala je 5380 Äetnika. (AH, ZKRZ-GUZ-1945, km. 20). Isti izvor navodi podatak da se toj grupaciji u Gackoj dolini prikljuÄilo oko 400 Äetnika. Prema izvjeÅ”taju koji su MaroviÄ i JevtiÄ uputili 8. I 1945. MihailoviÄu, navodi se da je Ā»pop ÄujiÄ, sa oko 4000 vojnika, otiÄao u IstruĀ«. (L a t a s DÅ£ e l e b d Å£ i Ä, n. dj., 268). U literaturi se navode brojke u znatno veÄem rasponu. L a t as, Ā»Äetnici iz Like u sluÅ£bi Nemaca,Ā« n. dj. 212, navodi da je ÄujiÄeva grupacija koja je doÅ”la u Liku imala oko 4000 Äetnika, a njoj se pridruÅ£ila grupacija od oko 1000 ljudi pod komandom poruÄnika Marijana. U r o Å” K o s t i Ä, OsloboÄenje Iste, SlovenaÄkog primorja i Trsta. Ofanziva Jugoslovenske armije, Beograd 1978, 244, donosi podatak da je ÄetniÄka grupacija pod komandom ÄujiÄa, 31. III 1945, tj. u Vipavskoj dolini, imala ukupno oko 7000 ljudi. Ta je grupacija bila sastavljena od ovih jedinica: LiÄki, Dalmatinski i Bosanski korpus, bataljon Ā»Kraljeve gardeĀ«, koji je ÄujiÄ osnovao neÅ”to prije povlaÄenja od izabranih Äetnika, slovenski ÄetniÄki bataljon Ā»Beli oraoĀ«. U isto vrijeme grupacija, koja je bila pod komandom JevdeviÄa, imala je oko 500 ljudi, organiziranih kao zaseban korpus.
103 AIHRPH, KP-42-I/3031, izvjeÅ”taj od 1. II 1945. 104 AIHRPH, KP-42-I/2922, izvjeÅ”taj Centralnom komitetu KPH, 4. I 1945. 105 S t e f a n o v i Ä , n. dj., 308.
16 Äetnici u Hrvatskoj
241
dok su bili u KastavŔtini, zanimljiva su zapaţanja koja je dao Oblasni komitet
KPH za Istru, poÄetkom oÅ£ujka 1945. Konstatira se da se na podruÄju kotara
Kastav, Opatija i Lovran nalazi oko 6000 Äetnika, meÄu kojima vlada Ā»nervoza i
nezadovoljstvo, jer ih Nijemci oblaÄe u uniforme i prebacuju prema SlovenijiĀ«.
Ā»Demoralizirani suĀ«, konstatira se dalje, Ā»hrane se pljaÄkom od naroda,
nabavljaju civilna odijela i nastoje se prebaciti ka Lici. Njihove voÄe govore im
da su doÅ”li da doÄekaju kralja i Saveznike i uspostave svoju vlast. U proÅ”lom
ratu, govore oni, stvarali smo Jugoslaviju na KajmakÄalanu, sada Äemo je
stvoriti u Istri. Poslije krimske konferencije izgubili su vjeru u Englesku i sada
govore da su im jedini spas Amerikanci, koji Äe se navodno iskrcati u IstriĀ« .106
U toku oÅ£ujka glavnina Äetnika iz Istre prebacila se u Sloveniju, na podruÄje
izmeÄu Ilirske Bistrice i Gorice.107 U Sloveniji je nastavljeno povezivanje kvislinÅ”kih snaga koje su ondje bile. U Ljubljani je doÅ”lo i do zajedniÄkog
sastanka izmeÄu LjotiÄa, ÄujiÄa i pukovnika Ivana Prezelja, komandanta Äetnika
u Sloveniji. JevÄeviÄ je inaÄe redovito obavjeÅ”tavao MihailoviÄa o razvoju
situacije.108 A ona se doista odvijala vrtoglavom brzinom s obzirom na poloţaj
Äetnika. Krajem travnja i poÄetkom svibnja 1945. ÄetniÄke i druge kvislinÅ”ke
jedinice prelaze SoÄu i predaju se anglo ameriÄkim snagama. 109 PodruÄje
Hrvatske bilo je u potpunosti osloboÄeno od ÄetniÄkih snaga. Ostale su tek rijetke
grupice i pojedinci, koji Äe pokuÅ”avati jedno vrijeme nastaviti ÄetniÄku akciju,
dok nisu bili do kraja poraţeni.
U fronti okupljanja snaga kontrarevolucije
Stvarne pozicije ustaÅ”kog reÅ£ima svodile su se od kraja 1944. uglavnom na malobrojne upravne i ustaÅ”ke ustanove u pojedinim gradovima. RijeÄ je o
podruÄju duboko zahvaÄenom glavnim linijama fronti i ispresijecanom brojnim
slobodnim teritorij ima NOP-a. Panika koja je zahvatila 'ustaŔke vrhove nakon
osloboÄenja Beograda, u listopadu 1944, privremeno je opala zbog stabilizacije
fronte u Srijemu. U nastaloj situaciji glavna je zadaÄa ustaÅ”kog reÅ£ima bila
zadovoljavanje potreba njemaÄkih oruÅ£anih snaga. U vezi s tim treba razumijevati
i reorganizaciju oruÅ£anih snaga NDH koja je zapoÄela krajem 1944.
Ujedinjavanjem ustaÅ”ke vojnice i domobranstva PaveliÄ je raÄunao da Äe dobiti
veÄu i privrÅ£eniju vojnu silu, koja bi mu posluÅ£ila za neku
106 AIHRPH, KP-42-II/3122, izvjeÅ”taj Centralnom komitetu KPH, 3. III 1945. U izvjeÅ”taju OkruÅ£nog komiteta KPH za Hrvatsko primorje navodi se da se meÄu Äetnicima u Kastvu uoÄava pojaÄano bjeÅ£anje kuÄama. (AIHRPH, KP-42-I/3071).
107 PoÄetkom travnja 1945. sjediÅ”te ÄujiÄeva Å”taba bilo je u Sv. Petru (danas Pivka) kod Gorice. Na podruÄju izmeÄu Ilirske Bistrice i Postojne bile su Stacionirane JevÄeviÄeve i LjotiÄeve jedinice. U Vipavi je bilo sjediÅ”te Bosanskog korpusa. (AIHRPH, NG, kut. 425, f. 20). Prema podatku u spomenutom izvjeÅ”taju Oblasnog komiteta KPH za Istru, procjenjuje se da je na podruÄju Rijeka-Trst stacionirano oko 17.000 Äetnika, LjotiÄevaca i NediÄevaca. (Kao u bilj. 106). Prema jednom podatku obavjeÅ”tajne sluÅ£be NOP-a iz Zagreba, u Istri i Sloveniji bilo je izmeÄu 15.000 i 18.000 Äetnika, pri Äemu se mislilo na sve spomenute snage. (AIHRPH, OS-8/911, izvjeÅ”taj 18. IV 1945).
108 S t e f a n o v i Ä, n. dj., 311 i d. 109 L a t a s - D Å£ e l e b d Å£ i Ä, n. dj., 268-269; S t e f a n o v i Ä, n. dj., 329-330.
242
buduÄu akciju nakon povlaÄenja. Na kljuÄna komandna mjesta postavljeni su
visoki ustaÅ”ki funkcionari, a raÄuna se da su te snage poÄetkom 1945. imale
oko 150.000 vojnika. Tu je akciju pratila i pojaÄana ustaÅ”ka propaganda -veliÄanja savezniÅ”tva NDH s TreÄim Reichom kao jedine perspektive
opstanka ustaÅ”ke drÅ£ave. Brzina odvijanja znaÄajnih dogaÄaja, u prvom redu
onih koji su dokazivali uspjeh borbe za meÄunarodno priznanje nove Jugoslavije, utjecala je da se u toj propagandi posebno inzistira na obrani
Ā»hrvatske drÅ£aveĀ«, tj. NDH kao konaÄnog rjeÅ”enja hrvatskog nacionalnog
pitanja. 110 U tu kampanju nisu se, meÄutim, ukljuÄile samo tzv.
reprezentativne ustanove ustaŔkog reţima, nego je konkretna podrŔka dana i
iz vrhova katoliÄkog klera u Hrvatskoj. Nedvojbeno je da je Poslanica, koja
je potkraj oţujka 1945. donesena na biskupskoj konferenciji u Zagrebu,
inicirana iz ustaŔkih vrhova. U tom dokumentu, koji je bio u prvom redu
namijenjen meÄunarodnoj javnosti, grupa biskupa na Äelu s nadbiskupom
Alojzijem Stepincem, usmjerila je oÅ”tricu protiv narodnooslobodilaÄkog
pokreta kao opasnosti za Ā»katoliÄku HrvatskuĀ« i hrvatski narod koji je
Ā»materijalistiÄki komunizamĀ«, kako se isticalo, Ā»plebiscitarno odbioĀ». Bilo
je oÄito da se radi u prvom redu o politiÄkoj akciji, koja je inzistirala na poistoveÄivanju interesa hrvatskog naroda s Ā»tisuÄgodiÅ”njom katoliÄkom
tradicijomĀ» bez koje je, prema Stepincu, njegova perspektiva
nezamisliva.111
Svakako je zanimljivije pitanje koliko se u tom momentu raÄunalo na
NDH kao na eventualni faktor Ŕireg okupljanja snaga kontrarevolucije.
Koliko je, naime, ustaÅ”ko vodstvo moglo biti privlaÄno i za neke druge
kontrarevolucionarne snage? Äinjenica je da su od kraja 1944. uspostavljeni
dodiri izmeÄu ustaÅ”kog vodstva, crnogorskih separatista, MihailoviÄevih
Äetnika i slovenskih kvislinga. Ovom prigodom, dakako, u prvom redu
paÅ£nju privlaÄe dodiri ÄetniÄkih faktora s ustaÅ”kim vodstvom i nekim drugim
faktorima u Zagrebu, poglavito sa HSS-om.
IzmeÄu crnogorskih separatista i ustaÅ”kih vrhova postojale su veze od 1941. godine. One su u Zagrebu poglavito odrÅ£avane preko publicista SaviÄa
M. Å tedimlije, koji je ondje 1941. organizirao tzv. Crnogorski ured.1l2
Akcija na toj liniji osobito je pojaÄana nakon kapitulacije Italije. Tada je
Sekula DrljeviÄ, voÄa desniÄarsko-separatistiÄke frakcije Crnogorske
federalistiÄke stranke, pojaÄao svoju akciju oko restauracije crnogorske
drÅ£ave, traÅ£eÄi pomoÄ od Nijemaca. Uspostavljeni su dodiri s njemaÄkim
poslanstvom u Zagrebu preko Å tedimlije, koji je prenio DrljeviÄeva glediÅ”ta.
DrljeviÄ je traÅ£io pomoÄ Nijemaca za, akciju separatista oko preuzimanja
vlasti u Crnoj Gori, obeÄavajuÄi da bi time bile poraÅ£ene snage NOP-a.113
Istodobno su uspostavljene i veze s vladom NDH kako bi se i od nje dobila
podrÅ”ka i pomoÄ za tu akciju. Vlada NDH je pokazala interes, jer je ustaÅ”ko
vodstvo time dobivalo saveznika i nosioca koncepcije razbijanja Jugoslavije i stvaranja viŔe zasebnih
110 OpÅ”irnije Je l i Ä - B u t i Ä, UstaÅ”e i NDH, n. dj., 278 i d. 111 Ā»Hrvatski narod,Ā« 25. III 1945; Ā»KatoliÄki listĀ«, 29. III 1945; Je l i Ä - B u t i Ä, UstaÅ”e i
NDH, n. dj., 301-303. . 112 Na intervenciju talijanskih predstavnika u Zagrebu, u sijeÄnju 1942., Crnogorci su se trebali
obraÄati samo njima, jer se spomenuti ured nije mogao smatrati njihovim Ā»zakonitim predstavniÅ”tvomĀ«. (AVII, NDH, kut. 77, br. reg. 23/4, obavijest MVP NDH, 7. I 1942). 113 P a j o v i Ä, n. dj.,A51 i d.
16*
243
drÅ£ava na njenom tlu. DrljeviÄ se u proljeÄe 1944. nastanio u Zagrebu i u srpnju
osnovao Crnogorsko drÅ£avno vijeÄe kao privremenu vladu, sa zadaÄom da bude
nosilac daljnje akcije ostvarivanja ideje osnivanja crnogorske drÅ£ave. NjemaÄko
poslanstvo u Zagrebu uputilo je DrljeviÄa da se obrati Neubacheru, koji je bio
nosilac projekta ujedinjavanja kontrarevolucionarnih snaga u Srbiji, Crnoj Gori i
Albaniji radi uspjeÅ”nijeg suprotstavljanja NOP-u. DrljeviÄ, meÄutim, nije s te
strane naiÅ”ao na oÄekivanu podrÅ”ku, Å”to je znaÄilo da treba joÅ” viÅ”e intenzivirati akciju kod Nijemaca. Stoga je bio angaÅ£iran i bivÅ”i novinar iz NikÅ”iÄa DuÅ”an
KrivokapiÄ, koji je bio nastanjen u Berlinu, i na koga je DrljeviÄ raÄunao u Å£elji
da se pribliÅ£i njemaÄkim politiÄkim vrhovima.114 TakoÄer je s istom zadaÄom
upuÄen u BeÄ Å tedimlija, koji je ondje radio pod okriljem Ministarstva vanjskih
poslova NDH.115 DrljeviÄ je osobito bio zainteresiran da organizira vlastite
oruÅ£ane snage, pri Äemu je mislio i na ukljuÄivanje crnogorskih Äetnika. U
prosincu 1944. ÄetniÄka grupacija u Crnoj Gori, pod komandom Pavla ÄuriÅ”iÄa,
koja je imala oko 7000 ljudi, pripremala se zajedno s Nijemcima za povlaÄenje
iz Crne Gore. Te su snage u povlaÄenju poveÄane na oko 8700 ljudi. ÄuriÅ”iÄ se
sa svojom grupacijom povlaÄio preko istoÄne Bosne i u Trebavi se sastao s
MihailoviÄem. MihailoviÄevoj sugestiji da se ÄetniÄke snage vrate Ā»u geriluĀ«, jer
je to glediÅ”te Vrhovne komande, ÄuriÅ”iÄ je suprotstavio plan povlaÄenja na zapad, u Sloveniju, s ciljem da se ondje stvori zajedniÄka fronta protiv snaga
NOP-a. DobivÅ”i podrÅ”ku svojih pomoÄnika, on je uspio kod Äetnika stvoriti
raspoloÅ£enje za daljnje povlaÄenje, tj. protiv MihailoviÄeve koncepcije. To je
utjecalo i na stvaranje napetih odnosa s MihailoviÄem. Istodobno je ÄuriÅ”iÄ
uspostavio radio-vezu s NediÄem, izraÅ£avajuÄi mu spremnost da s velikom
grupacijom od oko 15.000 Äetnika i oko 1500 izbjeglica iz Crne Gore, Srbije,
Bosne i Hercegovine doÄe u Sloveniju. Njegov prijedlog je 11aiÅ”ao na. zduÅ”nu
podrÅ”ku LjotiÄa i ÄujiÄa, koji su se zauzeli kod Nijemaca da se omoguÄi dolazak
ÄetniÄkoj grupaciji u Sloveniju. LjotiÄ je, ujedno, preko svog posebnog emisara
pokuÅ”avao pridobiti i MihailoviÄa da i on sa svojim snagama doÄe u Sloveniju.
MeÄutim, to nije uspjelo, a ÄuriÅ”iÄ je nastavio kretanje prema zapadu. PridruÅ£io
mu se i BaÄoviÄ s grupacijom hercegovaÄkih Äetnika i Romanijskim korpusom. Zbog razlaza s MihailoviÄem ÄuriÅ”iÄ je nastavio dodire s DrljeviÄevim
predstavnicima, zainteresiran u prvom redu za prijelaz Äetnika preko NDH. U
pregovorima do kojih je doÅ”lo s DrljeviÄevim predstavnicima u Doboju, po svoj
prilici poÄetkom oÅ£ujka 1945, ÄuriÅ”iÄ je pristao da sklopi sporazumY6 U
Zagrebu su se 16. oÅ£ujka sastali s DrljeviÄem ÄuriÅ”iÄevi delegati BeÄir
TomoviÄ, Milan PiletiÄ, DuÅ”an S. PavloviÄ i Vukosav DrljeviÄ. SaÄuvani
zapisnik tog sastanka sadrţi tekst sporazuma koji je tom prilikom uglavljen. On
glasi:
Ā» 1) Crnogorska vojska koja se sada nalazi pod komandom oficira Crno-
goraca na podruÄju Nezavisne DrÅ£ave Hrvatske u buduÄe Äe se zvati Crnogorska
Narodna vojska i priznaje se vojskom Crnogorske Narodne Organizacije; kojoj
je cilj borba za uspostavu slobodne Crnogorske Drţave.
114 OpÅ”irnije P a j o v i Ä, n. dj. 536 i d. 115 UstaÅ”e i TreÄi raich, II. n. dj., 243 i d. 116 P a j o v i Ä, n. dj., 534-540.
244
2) Crnogorsko DrÅ£avno VijeÄe, koje je vrhovna vlast Crnogoraca u
emigraciji, Crnogorska Narodna vojska priznaje svojom vrhovnom vlaÅ”Äu, a
predsjednika VijeÄa i voÄu Crnogorske Narodne Organizacije, dr Sekulu
DrljeviÄa svojim vrhovnim komandantom i obavezuje se pokoravati se njegovim
naredbama.
3) Crnogorska Narodna Vojska obavezuje se poloÅ£iti pod drom DrljeviÄem ili
njegovim izaslanikom zakletvu koju polaÅ£u svi Älanovi Crnogorske Narodne Organizacije, tj. zakletvu vjernosti Crnoj Gori i borbi za uspostavu samostalne
Crnogorske Drţave.
4) Sve odredbe ovoga zapisnika stupaju na snagu danom njegovog pravljenja
i podpisa prisutnihĀ«.117
Prema tom sporazumu, ÄuriÅ”iÄ je postao operativni komandant Crnogorske
vojske, koji dalje zapovijedi izdaje u ime DrljeviÄa. DrljeviÄ je poduzeo kod vlasti
NDH mjere za prihvaÄanje ranjenika i bolesnika, kojih je potom oko 2700 prebaÄeno preko Save i smjeÅ”teno u Staroj GradiÅ”ki. S druge strane, i MihailoviÄ
je poduzeo akciju, ocjenjujuÄi ÄuriÅ”iÄev postupak kao Ā»Äistu izdajuĀ« izvrÅ”enu u
korist DrljeviÄa. Svakako je DrljeviÄu i bio jedan od glavnih ciljeva da se
postignutim sporazumom pridonese razbijanju MihailoviÄeve ÄetniÄke
organizacije. MeÄutim, ÄuriÅ”iÄ nije ostao ravnoduÅ”an na MihailoviÄevu optuÅ£bu, pa je krenuo drugim pravcem, desnom obalom Save prema Motajici i LijevÄa
polju. DrljeviÄ je taj njegov postupak okvalificirao kao prekrÅ”aj sporazuma,
obavijestivŔi o tome i ustaŔko. vodstvo. Tako su ustaŔke i domobranske jedinice
iznenada napale ÄuriÅ”iÄeve snage na LijevÄa polju, 4. travnja 1945, i u
trodnevnim borbama ih razbile. Tome je pridonijela i DrljeviÄeva propaganda
preko vlastitih emisara, tako da je jedan broj Äetnika priÅ”ao na njegovu stranu, a
glavninu je zahvatila demoralizacija i rasulo. Äetnici koji su se predali smjeÅ”teni
su u Staroj GradiÅ”ki. Od njih je DrljeviÄ formirao tri brigade Crnogorske narodne
vojske, koje su potom prebaÄene na podruÄje oko Karlovca, gdje su bile
rasporeÄene pod komandu 2. i 5. ustaÅ”kog zbora. Odatle su se Äetnici tajedno s
ustaÅ”ama povlaÄili prema Austriji. Nakon razbijanja na LijevÄa polju, ÄuriÅ”iÄ je
pokuÅ”ao da se s manjom ÄetniÄkom grupacijom probije prema BihaÄu, ali to nije uspio zbog jedinica NOVJ. BuduÄi da je od DrljeviÄa dobio uvjeravanja da Äe ga
prihvatiti, ÄuriÅ”iÄ se sa svojom jedinicom uputio u Staru GradiÅ”ku i predao. Ondje
su ih ustaÅ”e razoruÅ£ali. ÄuriÅ”iÄ i njegova grupa odvedeni su u Jasenovac gdje su
pogubIjeni.ll8
U travnju 1945. doÅ”li su u Zagreb MihailoviÄevi emisari sa zadaÄom da
uspostave dodir s MaÄekom ili nekim od Älanova rukovodstva HSS-a. Dodiri, koji
su bili uspostavljeni u toku 1943, pokazali su da postoje vidljive razlike u
glediÅ”tima i odreÄene rezerve predstavnika vodeÄeg kruga HSS-a prema
prijedlozima danim u ime ÄetniÄkog vodstva. Ipak to nisu bili presudni razlozi za
prekid dodira, nego je na to utjecalo hapÅ”enje MihailoviÄevih emisara u Zagrebu.
MihailoviÄ je bio i dalje zainteresiran za uspostavu Å”to neposrednijih dodira, po
moguÄnosti i samim MaÄekom. To je bilo i shvatljivo s obzirom
117 U zapisniku se navodi da mu se prilaÅ£e ÄuriÅ”iÄeva punomoÄ, a zatim slijede potpisi. (AH, NDH MVP, kut. 2). 118 P a j o v i Ä, n. dj. 539-549.
245
na koncepciju stvaranja JVO i ispitivanje moguÄnosti oko ukljuÄivanja domo-
branskih jedinica. MihailoviÄ je raÄunao da Äe taj dodir biti lakÅ”i nakon ÄetniÄkog
kongresa u selu Ba, krajem sijeÄnja 1944, koji je u svojoj rezoluciji izrazio naÄelo
o federativnom ureÄenju buduÄe jugoslavenske drÅ£ave.119 To je bilo i miÅ”ljenje
generala Svetomira ÄukiÄa, kojega je MihailoviÄ imenovao za komandanta
Ā»sjevernih pokrajinaĀ«, i koji je na neki naÄin trebao zamijeniti uhapÅ”enog Å¢arka
TodoroviÄa. ÄukiÄ je u veljaÄi 1944. obavijestio MihailoviÄa da Ā»najviÄeniji Hrvati u BeograduĀ« polaÅ£u u njega Ā»velike nadeĀ«. Javljao je da je Ā»uhvaÄena veza
sa MaÄekomĀ« i da je uspio pribaviti Ā»pismene uslove koji su za polaznu taÄku
povoljniĀ«. Prema njegovom miÅ”ljenju, sve su to bili povoljni rezultati rezolucije
iz Ba.120 Iz svih navedenih podataka moglo bi se, dakle, zakljuÄiti da je
inicijativa za meÄusobne dodire dolazila od MihailoviÄa. On je svakako mogao
biti zainteresiran za konkretniji dogovor i poduzimanje odreÄene akcije, posebno
nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a, s ciljem da se ÄetniÄki pokret predstavi kao
matiÄna snaga oko koje se okupljaju prosavezniÄki orijentirane graÄanske snage
Jugoslavije. RaspoloÅ£iva dokumentacija ne potvrÄuje ÄukiÄeve podatke. Prema
podatku koji donosi MaÄek u svojim memoarima, MihailoviÄ mu je uoÄi ljeta
1944. poslao pismo u kojemu ga upoznaje s planom Ā»prema kojem bi tri
nezavisne vojske (srpska, hrvatska i slovenska), koje bi dobile iste povlastice, bile stvorene zajedno da se bore protiv komunistaĀ«. MaÄek zakljuÄuje da je Ā»na
Å£alostĀ« MihailoviÄev prijedlog Ā»doÅ”ao prekasnoĀ«, jer su se zapadne demokracije
Ā»odluÄno izjasnile u Titovu koristĀ«.121
Kako se vidi, inicijative su od Äetnika dolazile, ali su zbog razliÄitih okolnosti
ostajale na pokuÅ”ajima. To su potvrÄivale i odreÄene inicijative na terenu. 122
Raspoloţivi podaci govore da su se u Zagrebu u travnju 1945., kao
MihailoviÄevi emisari, naÅ”li Svetomir ÄukiÄ, Vladimir Predavec, Ranko BraÅ”iÄ,
Å¢ika AndriÄ i Matija Parac. Oni su bili zainteresirani za Å”to neposrednije dodire s
MaÄekom, ali je Äinjenica da su se zapravo sastali s PaveliÄem. Nastojanja da se
doÄe do MaÄeka vodila su neposrednim dodirima s Paveli
119 T o m a s e v i c h, n. dj., 355-361; Knjiga o DraÅ£i, sv. II, n. dj., 10-15. 120 Zbornik dokumenata NOR-a, XIVl3, 427, radiogram 23. II 1944. U njemu ÄukiÄ joÅ” navodi
ovo: Ā»MaÄek Å£eli da domobranstvom komanduje general MariÄ, koji Äe biti pod VaÅ”om vrhovnom komandom ( . . .)Ā«.
121 V l a d k o M a Ä e k, In the Struggle for Freedom, New York 1957,252. MaÄek navodi da je MihailoviÄev emisar trebao osobno njemu predati pismo, ali kako to nije bilo moguÄe, pismo je prepisao Ljudevit TomaÅ”iÄ i uspio mu ga prokriumÄariti.
122 U drugoj polovici kolovoza 1943. u Tepljuhu su se sastali ÄetniÄki predstavnici i predstavnici HSS-a iz DrniÅ”ke i Prominske krajine. Prema rijeÄima Nikanora Kalika, koji je o tome poslao ÄujiÄu izvjeÅ”taj, 24. VIlI 1943 Ā»utvrÄeno je da pretstavnici HSS u ovim krajevima odmah zatraÅ£e uputstvo od svoga vodstva i odmah i u najkraÄem vremenu sa odgovorom i svojem stanoviÅ”tu upoznaju ÄetniÄku komandu Dinarske oblasti da se sve uÄini da se sa jedne i druge strane stvara snoÅ”ljivo stanje, izbjegavaju sukobi i na taj naÄin omoguÄi Äestitim Hrvatima da mogu svoju saradnju povezati sa SrbimaĀ«. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 7, 992). U pismu jednom svom pouzdaniku u Splitu, 8. VIlI 1944, ÄujiÄ se Å£alio da je i Ā»pored najbolje volje sa naÅ”e strane i naÅ”eg proÅ”logodiÅ”njeg nastojanja, maÄekovci do sada nisu naÅ”li za potrebno da udu u saradnju sa nama. Takav njihov stav Å”kodio je njima samima kao i naÅ”oj opÅ”toj stvariĀ«. (AIHRPH, NG, kut. 424, f. 6). U spomenutom pismu, koje je po svoj prilici u isto vrijeme uputio Stevo KosanoviÄ iz Like JevdeviÄu, navodi se da je jedna od glavnih zadaÄa Ā»hvatanje veza sa prvacima HSSĀ«. (AVII, ÄA, kut. 157, br. reg. 56/4).
246
Äem i ustaÅ”kim vodstvom. Ti dodiri pokazuju da je PaveliÄ teÅ£io sebe postaviti u
prvi plan kada je rijeÄ o ispitivanju moguÄnosti Å”ireg organiziranja snaga
kontrarevolucije. Na prijedloge i planove koji su bili namijenjeni MaÄeku, on je
odgovarao vlastitim inicijativama i prijedlozima. To, meÄutim, ne znaÄi da
MihailoviÄevi emisari nisu bili zainteresirani i za dodir i odreÄene dogovore s
ustaÅ”kim vodstvom. Borba za uniÅ”tenje NOP-a bila je zajedniÄki cilj, koji je
jednako respektirala i jedna i druga strana. U zavrŔnici rata taj cilj je mogao joŔ
viÅ”e utjecati na pokuÅ”aje oko meÄusobnog pribliÅ£avanja. Po svoj prilici su BraÅ”iÄ
i AndriÄ veÄ neÅ”to prije odrÅ£avali dodire na toj liniji.123 Sastanak koji je ÄukiÄ imao s PaveliÄem pokazuje da je ÄetniÄko vodstvo izrazilo posebne zahtjeve, koji
su se poglavito odnosili na pruÅ£anje pomoÄi Äetnicima.124 Na osnovi jednog
drugog izvora vidi se da su se s PaveliÄem posebno sastali Predavec i Parac.
Predavec je bio sin. bivŔeg potpredsjednika HSS-a Josipa Predavca. Ţivio je u
Beogradu i prikljuÄio se ÄetniÄkom pokretu doÅ”avÅ”i u MihailoviÄev Å”tab. U svojoj
Ā»Prvoj poruci HrvatimaĀ«, vjerojatno krajem 1944, apelirao je na ukljuÄivanje
Hrvata u JVO, zagovarajuÄi MihailoviÄa kao njenog VoÄu.125 Predavec je
sudjelovao na kongresu u selu Ba, pa otuda i netoÄno miÅ”ljenje ponegdje u
literaturi da se njega moÅ£e smatrati predstavnikom HSS-a. Äinjenica je da je i
samo ÄetniÄko vodstvo konstatiralo da su na kongresu u Ba bile" zastupljene Ā»sve
politiÄke stranke u zemlji (...) sa izuzetkom Hrvatske SeljaÄke Stranke - sa kojom
usled specijalnog stanja u zemlji, nije mogao biti uspostavljen potpun dodir .126 Parca je u Äinu generala
123 Usp. T o m a s e v i c h, n. dj., 399-400. MihailoviÄ je BraÅ”iÄa upuÄivao u Zagreb prvenstveno
radi dodira s MaÄekom. Na suÄenju je MihailoviÄ izjavio da mu se BraÅ”iÄ nudio za uspostavu tih
dodira te ga je on poslao jer je bio jako zainteresiran da Ā»uhvati vezu sa MaÄekovcima i da tu vezu
obnoviĀ«, jer ju je izgubio dolaskom u Bosnu u jesen 1944. MihailoviÄ misli da je BraÅ”iÄ trebao
zapravo uspostaviti vezu s KoÅ”utiÄem. Navodi da gaje BraÅ”iÄ obavijestio Ā»da je uhvatio vezu sa
maÄekovcima, da su veoma neodreÄeni, da traÅ£e da se od strane Centralnog nacionalnog komiteta
upute pretstavnici na razgovor i da traÅ£e joÅ” da budu Srbijanci, a da ne budu iz drugih krajevaĀ«. BraÅ”iÄ
je viÅ”e puta dolazio u Zagreb u njemaÄkoj uniformi. Po svoj prilici se sastao i sa Stepincem.
MihailoviÄ inaÄe negira da je uputio pismo Stepincu. (Izdajnik i ratni zloÄinac DraÅ£a MihailoviÄ pred
sudom. Stenografske beleÅ”ke i dokumenta sa suÄenja Dragoljubu DraÅ£i MihailoviÄu, Beograd 1946,
287-294). U Zborniku dokumenata NOR-a XIV/4, 989-990, objavljen je tekst MihailoviÄeva pisma
Stepincu, datiranog 15. IV 1945. Da je BraÅ”iÄ neposredno kontaktirao s ustaÅ”kim krugovima svjedoÄi
podatak Eriha Lisaka, glavnog ravnatelja RAVSIGUR-a, koji mu je izdao osobnu iskaznicu i
dokument, Ā»da bi vlasti iÅ”le njemu na rukuĀ«. (Sudenje Lisaku, Stepincu, SaliÄu i druÅ£ini,
ustaÅ”ko-kriÅ£arskim zloÄincima i njihovim pomagaÄima, Zagreb1946, 533). 124 Na osnovi raspoloÅ£ivih izvora T o m a s e v i c h ovim rijeÄima rezimira te dodire: Ā»ÄukiÄ je
praÄen Predavecem, te BraÅ”iÄem i AndriÄem, imao dva sastanka s PaveliÄem, 17. i 22. aprila. Na njima je traÅ£io slijedeÄe: oslobaÄanje ÄetniÄke bolnice i onih koji su bili u njoj, a koje su ustaÅ”e zarobili na planini VuÄjak; puÅ”tanje 1.200 srpskih civilnih lica koje su ustaÅ”e zarobili i drÅ£ali u Samcu; lijekove, municiju i hranu za Äetnike te slobodan prolaz ÄetniÄkih trupa kroz NDH na putu u Sloveniju (ali bez MihailoviÄa koji Äe ostati u planinama). Ovaj posljednji zahtjev, slobodan prolaz preko teritorija NDH, oÄito je trebao zavesti ustaÅ”ke vlasti (a joÅ” viÅ”e jedinice Jugoslavenske armije, Äiji su obavjeÅ”tajni izvori u Zagrebu sigurno radili efikasno) da pomisle kako MihailoviÄ namjerava poslati svoje snage u Sloveniju, a ne u SrbijuĀ«. (N. dj., 400).
125 AVII, NDH, kut. 178, br. reg. 43/2. MihailoviÄ je 1. prosinca izdao letak Ā»BraÄo Hrvati!Ā« u kojemu poziva hrvatsko stanovniÅ”tvo da stupa u Ā»slobodne hrvatske odredeĀ« koji se nalaze u sastavu JVO, a u cilju zajedniÄke borbe protiv NOP-a. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/4, 435-437). Po svoj prilici u ljeto 1944. objavljena je broÅ”ura Ā»Ravna Gora - uskrsnuÄe nove JugoslavijeĀ«, koju su Hrvati-RavnogorciĀ« namijenili Ā»braÄi u tzv. Nezavisnoj DrÅ£avi Hrvatskoj". U njoj su objavljeni, meÄu ostalim, MihailoviÄevi proglasi Ā»Hrvatskom naroduĀ« i Ā»Hrvatskim domobranima, oficirima, podoficirima, kaplarima i redovimaĀ«.
126 AIHRPH, NG, kut. 425, Bilten br. 16 Direkcije za informativnu sluţbu.
247
MihailoviÄ u prosincu 1944. imenovao za komandanta Ā»Hrvatske vojskeĀ« u
sklopu JVO.127
Predavec i Parac su namjeravali u prvom redu da se sastanu s MaÄekom.
Akcija je bila organizirana posredstvom ţupana u Slav. Brodu Dragana
UrumoviÄa. Cilj im je bio da MaÄeka upoznaju sa Å”irim vojno-politiÄkim planom
na kojemu bi trebalo zajedniÄki poraditi. RijeÄ je zapravo o pokuÅ”aju okupljanja
svih kontrarevolucionarnih snaga u zemlji radi organiziranog otpora snagama
NOP-a, kako bi se izazvala paţnja i naklonost zapadnih saveznika. Treba ukazati
na odreÄenu istovetnost ideja tog plana s idejama Å”to ih je u MihailoviÄevu Å”tabu iznio Å”ef ameriÄke vojne misije Mac Dowell. Prema raspoloÅ£ivim podacima, rijeÄ
je o moguÄnosti stvaranja jednog Ā»zajedniÄkog politiÄkog tijelaĀ« Å”to bi ga Äinili
Slovenski narodni odbor, vodstvo HSS-a i ÄetniÄki Centralni nacionalni komitet,
koje bi tijelo bilo predstavnik Ā»jednog ne komunistiÄkog otporaĀ«. Ono bi
povlaÄenjem na zapad, na podruÄju Slovenije, doÅ”lo u vezu sa ameriÄkom
armijom od koje bi se traÅ£ila Ā»intervencija za prekid graÄanskog rata u
JugoslavijiĀ«.128 MeÄutim, Predavec i Parac nisu doÅ”li u dodir s MaÄekom nego
su odvedeni PaveliÄu. Spomenuti plan s kojim su MihailoviÄevi emisari trebali
upoznati MaÄeka, a koji je bio sadrÅ£anu posebnom memorandumu, predan je
zapravo PaveliÄu.129 PaveliÄ je, prema nekim podacima, bio spreman da se
ukljuÄi u takav plan, Å”to moÅ£e navoditi na zakljuÄak i o interesu za dodir sa
zapadnim. saveznicima. To potvrÄuje i konkretna akcija poÄetkom svibnja, kada je PaveliÄev emisar Vjekoslav VranÄiÄ poslan iz Zagreba avionom da preda
memorandum vlade NDH feldmarŔalu Alexanderu. 130
PaveliÄ je na kraju dopustio da se spomenuti dokument koji je dobio od
Predavca dostavi i MaÄeku.l3l Prema nekim podacima, taj je memorandum
mogao doÄi do MaÄeka i posredstvom biskupa RoÅ£mana, kojemu je primjerak 127 T o m a s e v i c h, n. dj., 392; AIHRPH, OS-9/911, izvjeÅ”taj obavjeÅ”tajne sluÅ£be NOP-a iz
Zagreba, 18. IV 1945. P r e d r a g D. I v a n o v i Ä, Ko su LjotiÄevci?, Chicago 1954, 121, navodi podatak da je ParÄeva Ā»hrvatska armijaĀ«imala oko 130 ljudi.
U spomenutom proglasu Ā»BraÄo Hrvati!Ā«, 1. XII 1944, pored Parca MihailoviÄ navodi i generala Dragutina KuzmiÄa, kao jednog od glavnih organizatora Ā»slobodnih hrvatskih odredaĀ«. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/4, 437). Dok je Parac bio zaduÅ£en za Ā»podruÄje uÅ£e HrvatskeĀ«, KuzmiÄ je trebao raditi na podruÄju Bosne i Hercegovine. KuzmiÄ se kao general Jugoslavenske vojske nalazio u njemaÄkom zarobljeniÅ”tvu -do ljeta 1944, kada se vratio u Kragujevac i odazvao MihailoviÄevu pozivu ukljuÄivÅ”i se u akciju ÄetniÄkog pokreta. Za Parca, meÄutim, nema konkretnijih podataka, pa se prema nekim indicijama moÅ£e pretpostaviti da su KuzniiÄ i Parac jedna osoba.
128 Pukovnik Robert Mac Dowell je doÅ”ao u MihailoviÄev Å”tab u blizini ÄaÄka krajem kolovoza 1944. sa joÅ” deset Älanova misije. TraÅ£io je od MihailoviÄa da mu, meÄu ostalim, omoguÄi i vezu s Nijemcima, Å”to je dovelo poÄetkom rujna do njegova sastanka sa Neubacherovim opunomoÄenikom. (OpÅ”irnije M i l o v a n o v i Ä, n. dj., Ā»SlomĀ«, 149-157).
129 Prema podatku Mehmeda AlajbegoviÄa, tada ministra vanjskih poslova NDH, on je osobno Äuo od PaveliÄa da je ovaj razgovarao s ÄetniÄkim predstavnicima. (J e l i Ä - B u t i Ä , UstaÅ”e i NDH n. dj., 306). Jedna verzija teksta memoranduma je objavljena u: SuÄenje Lisaku, Stepincu, SaliÄu i druÅ£ini, n. dj., 49-52. U Zborniku dokumenata NOR-a XIV/4, 1011-1015, objavljena je verzija jednog memoranduma upuÄenog MaÄeku, a koji je datiran 27. IV 1945. u Zagrebu. M i l o v a n o v i Ä, n. dj., Slom, 318-319, navodi da je memorandum napisao Predavec. Taj tekst je u mnogoÄemu sliÄan spomenutom memorandumu. 130 J e l i Ä - B u t i Ä, UstaÅ”e i NDH, n. dj., 307-308. '
131 Prema podatku Ilije JukiÄa, PaveliÄ se najprije protivio dodiru Predavca s MaÄekom, ali je zatim pristao. (I l i j a Ju k iÄ, Pogledi na proÅ”lost, sadaÅ”njost i buduÄnost hrvatskog naroda, London 1965, 162).
248
dokumenta Predavec uruÄio kada je doÅ”ao u Ljubljanu i susreo se s njim. Iz toga
proizlazi zakljuÄak da se zapravo ne radi o memorandumu predstavnika slovenske
kontrarevolucije, koji su oni uruÄili PaveliÄu, kalo se inaÄe u povijesnoj literaturi
navodi. Ostaje, dakako, za daljnju detaljniju analizu pitanje konkretnog odnosa
slovenskih kontrarevolucionarnih krugova prema tom dokumentu, tj. da li je u
vezi s tim doÅ”lo i do nekih promjena u njegovu sadrÅ£aju. Äinjenica je da su ti
krugovi odrÅ£avali u to vrijeme dodire sa ustaÅ”kim vrhovima, a takoÄer su nastojali
uspostaviti dodir s MaÄekom.132 Prema raspoloÅ£ivim podacima, MaÄek osobno
nije pokazao interes za razgovore s ÄetniÄkim predstavnicima, s motivacijom Ā»da
se joÅ” uvijek nalazi u internacijiĀ«.133 On je u stvari bio ponajviÅ”e zainteresiran da
Å”to prije napusti Zagreb i ode u inozemstvo Å”to je i uÄinio 6. svibnja 1945. Isti dan
je to uradio i PaveliÄ.
PolitiÄka kampanja protiv NOP-a kao posljednje oružje
Kao jedan od nosilaca kontrarevolucije ÄetniÄki pokret je doÅ£ivio potpun slom
u sukobu s narodnooslobodilaÄkim pokretom. NastavÅ”i s tendencijom da bude
nosilac pokreta otpora protiv okupacionih sila u poraţenoj i raskomadanoj
Kraljevini Jugoslaviji, taj se pokret ubrzano ispoljavao kao nosilac idejnog i
politiÄkog programa na kojemu se nije mogao zasnivati nacionalno oslobodilaÄki
pokret. BuduÄi da je suprotstavljao programskim koncepcijama drugih
kvislinŔkih snaga u zemlji - u prvom redu velikohrvatskoj koncepciji ustaŔa i
njenoj konkretnoj primjeni u stvaranju NDH - svoj velikosrpski program, ubrzo
se pokazalo da organiziranje akcije na njegovoj realizaciji ne moÅ£e biti privlaÄno
u Ŕirim razmjerima. Zbog toga su bile neostvarive i teţnje da se taj pokret
organizira i djeluje kao. vojna snaga emigrantske vlade pod imenom
Jugoslavenske vojske u otadÅ£bini. Iako se vodstvo ÄetniÄkog pokreta nastojalo predstavljati kao nosilac takve sile, kojoj je glavna zadaÄa da vodi oslobodilaÄku
borbu protiv okupatora, njega je svakodnevna zbilja sve viŔe demantirala zbog
paradoksalnog statusa u koji je zapao ÄetniÄki pokret. Pojava i konstantno jaÄanje
narodnooslobodilaÄkog pokreta, kojemu je organizator i predvodnik bila KPJ,
utjecali su da ÄetniÄki pokret prvenstveno u njemu spoznaje svog glavnog
protivnika. Idejno-politiÄki i klasni razlozi bili su osnovno polaziÅ”te za etniÄki
pokret u odbacivanju moguÄnosti suradnje s NOP-om protiv okupatora kao
zajedniÄkog neprijatelja. Ta Äinjenica, kao i spoznaja da
nacionalno-oslobodilaÄka dimenzija jugoslavenske socijalistiÄke revolucije
postaje sve privlaÄnija i snaÅ£nija poluga u procesu opredjeljivanja naroda, utjecali
su da je ÄetniÄki pokret pribjegao stvaranju savezniÅ”tva sa snagama okupatora.
Kada je rijeÄ o Hrvatskoj, treba u prvom redu voditi raÄuna o Äinjenici da je uspostava ustaÅ”kog reÅ£ima, oznaÄenog proglaÅ”enjem NDH, a uz pomoÄ glavnih
okupacionih sila, bio faktor koji Äe posebno utjecati na stvaranje i organiziranje
ÄetniÄkih elemenata i grupacija. U idejno-politiÄkom pogledu
132 B o r i s M l a k ar, Ā»UstaÅ”i in slovenska protirevolucija,Ā« Borec 5/1984, 361 i d. 133 AIHRPH, F 20, sn 122, izjava Branka FiguriÄa, funkcionara ustaÅ”ke policije u Zagrebu .
249
bio je to zapravo nastavak sukoba unutar graÄanskih snaga iz predratnog
razdoblja. Taj sukob je pretkazivao ulazak u fazu Å£estokog obraÄuna, ali je daljnji
razvoj rata ukazivao i na druge momente. RijeÄ je o tome da Äe pojava i konstantno jaÄanje narodnooslobodilaÄkog pokreta biti presudni faktor koji Äe u
mnogoÄemu utjecati na taktiku u drÅ£anju suÄeljenih snaga unutar
kontrarevolucije. U Hrvatskoj Äe to vidljivo doÄi do izraÅ£aja u odnosima izmeÄu
ÄetniÄkog pokreta i ustaÅ”kog reÅ£ima. Pokazat Äe se, naime - kao i u cijeloj zemlji - da su NOP i revolucija bili onaj faktor protiv kojeg su se u mnogoÄemu
poistoveÄivali interesi i ciljevi snage kontrarevolucije utjeÄuÄi ujedno i na
karakter njihovih meÄusobnih odnosa, tj. stupanj sukobljenosti i iskljuÄivosti.
Dakako da usko povezano s tim treba sagledavati i ulogu okupacionih sila. PolitiÄka kampanja protiv NOP-a ispoljavala se kao jedna od bitnih
komponenata vojno-politiÄke djelatnosti ÄetniÄkog pokreta. Ona se izraÅ£avala u
brojnim i razliÄitim oblicima organizacionog i propagandnog karaktera. S
razvojem rata zapravo se sve viŔe ispoljavala kao svojevrstan pokazatelj stvarnih
moguÄnosti i utjecaja ÄetniÄkog pokreta. Postajala je, naime, sve neophodnija
zamjena za slabljenje stvarnih pozicija Äetnika. UoÄavanje njene funkcije i
sadrÅ£aja omoguÄuje istodobno spoznavanje sve veÄe nemoÄi ÄetniÄkog pokreta u
odnosu na sve dominantniju poziciju NOP-a.
Kada vidljivo oslabljene pozicije ÄetniÄkog pokreta od jeseni 1943. doÅ£iv-
ljavaju sve veÄe potrese, i zbog znaÄajnih promjena u kvalifikaciji tog pokreta od
strane Saveznika, u prvom redu Velike Britanije, pod Äijim su okriljem bili kralj i
emigrantska vlada - znatno veÄa paÅ£nja je bila posveÄena utemeljenju pojedinih organizacionih oblika. Na pojedinim podruÄjima poduzimaju se dosta intenzivne
akcije oko organiziranja stanovniŔtva u pojedine organizacije, preko kojih se teţi
uspostaviti Å”to potpuf1iji politiÄki nadzor i organizirati Å”to dinamiÄnija politiÄka
kampanja protiv NOP-a. Raspoloţiva dokumentacija pokazuje da se ta akcija
pokuÅ”ala Å”to Å”ire organizirati na podruÄju Dinarske ÄetniÄke oblasti. U svibnju
1944. osnovan je Nacionalno-prosvjetni odbor Dinarske ÄetniÄke divizije, koji je,
meÄu ostalim, trebao raditi na organiziranju Ā»prikupljanja graÄe antikomunistiÄke
propagandeĀ« i Ā»obavjeÅ”tajne sluÅ£be o Srbima koji su u partizanskim
redovimaĀ«134 U srpnju je uslijedilo osnivanje Oblasnog nacionalno-prosvjetnog
odbora, tj. za Äitavu Dinarsku ÄetniÄku oblast.135 Sredinom kolovoza odrÅ£ana i u
Kosovu konferencija uÄitelja i profesora. Cilj je ÄetniÄkog rukovodstva bio da se
Å”to viÅ”e angaÅ£iraju prosvjetni radnici u politiÄkoj akciji pod parolom da su Ā»duÅ£ni da svoj glas dadu na odbranu srpstva i svetosavljaĀ«, te da se od njih Ā»kao
nacionalnih radnika oÄekuje, da Äe kao takovi odobriti ne samo nacionalni rad
Dinarske ÄetniÄke oblasti, nego i odobriti sadaÅ”nju ÄetniÄku borbu, koja se vodj
protiv komunizmaĀ«. Skup je, meÄutim, pokazao da meÄu prosvjetnim radnicima
vlada vidljiva odbojnost prema Äetnicima i njihovoj akciji, u koju se veoma mali
broj ukljuÄioY6 Nacionalno-prosvjetni odbor je u organizaciji ÄetniÄke
propagande preuzeo i zadaÄu pokretanja i izdavanja listova.137
134 AH, ÄA, kut. 1, Zapisnik sednice za osnivanje Nacionalno-prosvetnog odbora Dinarske
divizije odrÅ£ane u Kosovu 20. V 1944. 135 AIHRPH, NG, kUt. 424, L2, ÄujiÄeva Ā»naredba pov. br. 9Ā«, 12. Nil 1944.
250
Istodobno je poduzeta i akcija politiÄkog angaÅ£iranja pravoslavnog sve-
Äenstva. ÄetniÄko rukovodstvo nije nailazilo u redovima sveÄenstva na Å£eljnu
podrÅ”ku, iako je jedan broj sveÄenika priÅ”ao Äetnicima. Krajem listopada 1943. u
Bjelini je odrÅ£ana konferencija pravoslavnih sveÄenika sjeverne Dalmacije, na
kojoj su se izjasnili za podrŔku NOP-u. Tom prilikom je donesen proglas u
kojemu pravoslavni sveÄenici protestiraju protiv zloÄina Ā»izvrÅ”enih od strane bezduÅ”nog faÅ”istiÄkog okupatora i njegovih slugu ustaÅ”a i ÄetnikaĀ«. U proglasu se
posebno osuÄuje Ā»izdajniÄki rad jugoslavenske izbjegliÄke 'vlade' u Londonu,
koja preko svoga ministra DraÅ£e MihailoviÄa organizuje ÄetniÄke bande koje, u
zajednici sa najveÄim neprijateljem naÅ”eg naroda Nijemcima, vode borbu protiv
NarodnooslobodilaÄke vojskeĀ«.138 U odgovoru koji je uslijedio na taj proglas u
ime Ā»sveÅ”tenika u ÄetniÄkim redovimaĀ«, poruÄuje se sveÄenicima i~ sjeverne
Dalmacije da narodnooslobodilaÄku borbu vodi Ā»hrvatska partizanska vojskaĀ«
radi uniÅ”tenja srpskog naroda.139 U daljnjoj akciji posebno se znaÄenje pridavalo
Ā»skupÅ”tini srpsko-pravoslavnog sveÅ”tenstva sa TromeÄeĀ«, odrÅ£anoj krajem
kolovoza 1944. li Kosovu, Trebao je to biti skup predstavnika sveÄenstva s
podruÄja Dalmacije, Like, Korduna, Banije i zapadne Bosne. Mnogi pozvani
sveÄenici nisu se, meÄutim, odazvali. Zbog toga, navoÄenje 35 imena sveÄenika kao potpisnika Izjave koju su prisutni objavili na konferenciji, ne odraÅ£ava pravo
stanje, nego je svojevrsni falsifikat.140 Izjava izraÅ£ava podrÅ”ku ÄetniÄkom
pokretu i sadrÅ£i apele na Ā»pravoslavnu javnostĀ«, od kojih se, meÄu ostalim, istiÄe:
Ā»U danaÅ”njim tragiÄnim danima kad se postavlja pitanje biti ili ne biti za srpski
narod, nema mesta nikakvoj partiskoj opredeljenosti ili delatnosti. Danas je
potrebno da se prikupe sve naŔe snage na spasavanju Srpstva. Zato apelujemo na
srpski narod da odbaci od sebe sve liÄne partiske nesuglasice i svaku podvojenost,
da se meÄusobno izmiri i na taj naÄin postigne jedinstvo duha i misli, kako bi
bratska ljubav i sloga potpuno triumfovala na spas milog nam SrpstvaĀ«.141
U toku 1944. pokuÅ”alo se, takoÄer u sklopu Dinarske ÄetniÄke oblasti,
pojaÄati organiziranje Ā»nacionalne omladineĀ«. Pri tome se posebna paÅ£nja
pridavala organiziranju omladinskih brigada i organizacija Ā»UzdanicaĀ« i Ā»ZatoÄniciĀ«.142 Intenziviran je rad na organiziranju Å£ena u Kolu srpskih sestara.
143 136 Zbog odluÄnog suprotstavljanja takvim tendencijama izraÅ£enim na konferenciji i odbijanja da
potpiÅ”u rezoluciju, Äetnici su uhapsili uÄiteljice Ilku PopoviÄ, Danicu PopoviÄ i Kseniju Govedaricu, koje su inaÄe bile suradnice NOP-a, i ubili ih. (Usp. Za slobodu - UÄitelji, nastavnici iprofesori Hrvatske poginuli u narodnooslobodilaÄkom ratu, uredio T o m o Å¢ a l a c, Zagreb 1955,51-52 i 122-123).
137 Na sjednici Nacionalno-prosvjetnog odbora, 9. IX 1944, zakljuÄeno je da se intenzivira rad na izdavanju ÄetniÄkih listova. (AH, CA, kut. 1, zapisnik sjednice). Osim veÄ konstatiranih u toku 1943-1944. izlazio je u Hrvatskoj povremeno veÄi broj listova, od kojih navodimo: Ā»ÄetnikĀ«, Ā»Glas srpstvaĀ«, Ā»Dinarski glasnikĀ«, Ā»NaÅ”a veraĀ«, Ā»Jadranski glasnikĀ«, Ā»Glas TromeÄeĀ«, Ā»Dinarski ÄetnikĀ«, Ā»VidovdanĀ«, Ā»Glas nove omladineĀ«, Ā»NaÅ”a uzdanicaĀ«, Ā»NaÅ”a BukovicaĀ«, Ā»Glas Bukovice i Ravnih kotaraĀ«, Ā»SrbobranĀ«, Ā»NaÅ”a LikaĀ«, Ā»Glas naÅ”e LikeĀ«, Ā»LiÄko planinski ÄetnikĀ«, Ā»Srpski ÄetnikĀ«, Ā»Krajina u krviĀ«. Ti listovi su se poglavito pojavljivali u nekoliko brojeva, ponekad kao leci u povodu nekog dogaÄaja, umnoÅ£avani na ciklostilu, a ÄeÅ”Äe pisani i, rukom.
138 G i z d i Ä, Dalmacija 1943, n. dj., 717-718. 139 AH, ÄA, kut. 1, Poruka sveÅ”tenicima iz sjeverne Dalmacije. 140 AH, ÄA, kut. 1, poziv i odgovori pozvanih za sastanak 31. VIII 1944. 141 AH, ÄA, kut. 1.
251
U Å£estokoj kampanji konfrontacije sa NOP-om ÄetniÄki pokret je bio jedan od
glavnih nosilaca ideja graÄanskog nacionalizma, antikomunizma i konzervativne
tradicije. NarodnooslobodilaÄkom pokretu, koji je utemeljenje puta rjeÅ”avanja
nacionalnog pitanja jugoslavenskih naroda sve uvjerljivije dokazivao svojim
pobjedama i sve veÄom snagom bratstva i jedinstva, teÅ£ilo se suprotstaviti sve
bezobzirnijom diskvalifikacijom i odveÄ prozirnim programskim postulatima. U
Hrvatskoj je takav smjer kampanje vidljivo doŔao do izraţaja.
U obezvreÄivanju NOP-a i njegovih ciljeva ÄetniÄki pokret je osobito teÅ£io ustrajati na tezi o njegovoj istovetnosti sa ustaÅ”tvom. Cilj je bio da se isticanjem
takve simbioze prvenstveno ukazuje kako je rijeÄ o pokretu koji je uperen protiv
interesa srpskog naroda i s kojim se njegova perspektiva ni u kojem pogledu ne
moÅ£e povezivati. Apsurdnost tih tendencija svakako je najuvjerljivije potvrÄivala
istovetna ustaŔka kampanja, dakako, s drugih pozicija: Ta je kampanja
pokuŔavala u prvom redu obezvrijediti NOP kao pokret uperen protiv hrvatskog
naroda, teÅ£eÄi pri tome gorljivo uvjeravati kako su glavni pokretaÄi i nosioci
NOP-a ÄetniÄke velikosrpske snage.
Usko povezano s tim, ÄetniÄka je kampanja prvenstveno teÅ£ila diskvalifikaciji
KPJ kao organizatora NOP-a. Komunisti su proglaŔeni kao glavni neprijatelji
srpskog naroda. Ā»Danas je naÅ”a borba protiv tog neprijatelja olakÅ”ana timeĀ«,
isticao je ÄujiÄ, Ā»Å”to se komunisti viÅ”e ne kriju, oni sada rade otvoreno, a pod njihovu firmu srpa i ÄekiÄa i jevrejske petokrake zvijezde, svrstali su se, osim
Jevreja i frankovci koji su duhovno podigli ustaÅ”e - za koje je veÄ i radio London
javio veÄ nekoliko puta, da prelaze u masama u komunistiÄke redove. Sada su se
svi strpali u jedan koŔ, i naŔ narod ţilavo udara po tome koŔu bez milosti i
saţaljenja, onako kao Ŕto su i komunisti pune dvije godine bez milosti, ubijali
naŔe najbolje sinove, uniŔtavali naŔa narodna bogatstva, i pod krvavom
jevrejskom petokrakom zvijezdom kroz naŔu razapetu Otadţbinu, u znaku srpa i
ÄekiÄa, sijali glad i smrt i stvarali od naroda i njegove imovine nova i straÅ”na
zgariÅ”ta, grobljiÅ”ta i pepeliÅ”taĀ«.144
Program rjeÅ”avanja nacionalnog pitanja, koji je formulirao NOP i uÄinio
kvalitetan korak naprijed u njegovu ostvarivanju s odlukama Drugog zasjedanja
AVNOJ-a, krajem studenog 1943. u Jajcu, bio je osobito teÅ£ak udarac ÄetniÄkom pokretu kao i ostalim kontrarevolucionarnim snagama. U vezi s tim ÄetniÄka je
kampanja posebno inzistirala na optuţbi da su odluke u Jajcu uperene protiv
interesa srpskog naroda i da, prema tome, ne vode rjeŔavanju njegova
nacionalnog pitanja. Inzistiralo se na tome da NOP radi na stvaranju velike
Hrvatske i komadanju srpskih zemalja. U povodu Prvog zasjedanja ZA VNOH-a,
sredinom lipnja 1943, ÄetniÄka propaganda je isticala da se NOP bori Ā»za
Hrvatsku od Zemuna do Kotora i za raspaÄavanje srpstvaĀ«. Stvaranje nove
Jugoslavije kao federativne zajednice ravnopravnih naroda okvalificirano je
prvenstveno kao negacija tekovina Ā»srpske drÅ£avne misliĀ«. 142 AIHRPH, NG, kut. 424, f. 2, Organizacija i formacija nacionalne omladine Dinarske ÄetniÄke oblasti, nedatirano. 143 AIHRPH, NG, km. 429, Pravilnik o radu Kola srpskih sestara, sijeÄanj 1944. 144 AIHRPH, NG, kut. 428, M. ÄujiÄ: Ā»O naÅ”em najveÄem narodnom neprijatelju o komunistimaĀ«, listopad 1943.
252
Konstituiranje federalnih jedinica Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine
ocijenjeno je kao tendencija da se te zemlje Ā»istrgne iz srpske zajedniceĀ« i Ā»odvoji
od srpstvaĀ«.145 Osnivanje Srpskog kluba vijeÄnika ZAVNOH-a, u sijeÄnju 1944,
ocijenjeno je kao Äin Ā»nacionalne izdajeĀ« izvrÅ”en od grupe samozvanaca u Äijem
se proglasu srpskom narodu u Hrvatskoj Ā»falsifikuje naÅ”u istoriju i pokuÅ”ava da
najpodlijim laÅ£ima i podvalama otruje duÅ”u narodnuĀ«.146
Na tim parolama ÄetniÄka je propaganda nastojala ustrajati isticanjem
ÄetniÄkog pokreta kao jedine snage koja se bori za spas srpskog naroda od
opasnosti koje prijete njegovom razjedinjenju i postepenom uniÅ”tenju. Ta je kampanja polazila od apela za okupljanje svih Srba u ÄetniÄke redove, Ā»jer jedino
ÄetniÅ”tvo Äuva Kraljevu Srbiju i osigurava nacionalnu egzistenciju BalkanaĀ« .147
Usko povezano s tim, ÄetniÄki je pokret zagovarao i svoju koncepciju buduÄe
1ugoslavije, u kojoj mora da se Ā»formira jedna jedina srpska jedinica, sastavljena
iz svih srpskih krajeva zajedno sa SrbijomĀ« .148
Svakako je zaokret u savezniÄkoj politici prema ÄetniÄkom pokretu i
MihailoviÄu, a zatim i kralju, bio teÅ£ak udarac takvim programskim nastojanjima
ÄetniÄkog pokreta. UspjeÅ”na bitka rukovodstva NOP-a na Äelu s Titom za
meÄunarodno priznanje nove Jugoslavije uÄinila je iluzornim ostvarenje
politiÄkih koncepcija na Äijoj je propagandi ÄetniÄka kampanja pokuÅ”avala da
ustraje.
145 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 10. 146 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 8, letak: Ā«Srpskom naroduĀ«. 147 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 2, letak: Ā»Ko ne mjeri mjerom - taj prevrne vjeromĀ«, izd.
Propagandnog otseka Drugog dalmatinskog korpusa. 148 Kao u bilj. 141.
253
Izvori i literatura
IZVORI
GraÄa u arhivima Arhiv Instituta za historiju radniÄkog pokreta Hrvatske, Zagreb (fondovi: Neprijateljska
graÄa, KomunistiÄka partija; zbirke Å”tampe i letaka) Arhiv Hrvatske, Zagreb (fondovi: ÄetniÄka arhiva, Zemaljska komisija za ratne zloÄine)
Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd (fondovi: ÄetniÄka arhiva, NDH) .
LITERATURA *
AntoniÄ Zdravko, Ustanak u {stoÄnoj i centralnoj Bosni 1941, Beograd 1973. Bergam
GaÅ”par, SjeÄanje na dogaÄaje u Kninu i DrniÅ”u 1941, Zbornik Instituta za historiju
radniÄkog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978.
Boban Ljubo, Sporazum CvetkoviÄ-MaÄek, Beograd 1965.
Boban Ljubo, DrÅ£anje graÄanskih grupacija u Splitu od 1941. do 1943. godine, zbornik:
Split u narodnooslobodilaÄkoj borbi i socijalistiÄkoj revoluciji 19411945, Split 1981.
Branica Vinko, Formiranje antikomunistiÄke milicije na anektiranom podruÄju sjeverne
Dalmacije i njena aktivnost protiv NOP-a, Zbornik Instituta za historiju radniÄkog pokreta
Dalmacije, sv. 4, Split 1978.
Branica Vinko, Razoruţanje talijanskih jedinica u Kninu, Zadru, Šibeniku i Dubrovniku i
suradnja Äetnika s njemaÄkim okupatorom, Zbornik Instituta za historiju radniÄkog pokreta
Dalmacije, sv. 3, Split 1975.
Branica Vinko, Razvoj ÄetniÄkog pokreta poslije kapitulacije Italije na bivÅ”em anektira-
nom podruÄju sjeverne Dalmacije, Zbornik Instituta za historiju radniÄkog pokreta
Dalmacije, sv. 4, Split 1978.
Breka Mane, Napad bataljona Ā»BiÄo KesiÄ,' na komandu ÄetniÄkog puka Ā»VoÅ£d KaraÄorÄeĀ« u DojiÄima kod GraÄaca 23/24. oktobra 1942. godine, zbornik: Kotar GraÄac
u narodnooslobodilaÄkom ratu 1941-1945, Karlovac 1984, knj. I.
Britanska politika prema jugoistoÄnoj Evropi u drugom svjetskom ratu, Zagreb 1978. Broz
Josip Tito, Sabrana djela, tom 7 (priredio Radomir VujoÅ”eviÄ), 8, 9, 10 (priredio
MiÅ”o LekoviÄ), 11, 12 (priredili MiÅ”o LekoviÄ, Pero MoraÄa, Slobodan MiloÅ”eviÄ), 13, 14,
15, 16,"17 (priredio Mehmedalija BojiÄ), 18, 19,20 (priredio Dimitrije BrajuÅ”koviÄ),
Beograd 1979-1984.
BukviÄ Milan, OtoÄac i Brinje u NOB 1941-1945, OtoÄac 1971. * Popis literature obuhvaÄa sve objavljene tekstove, tj. i one koji imaju karakter izvora. Na taj naÄin Äitaocu se omoguÄuje pregledniji i lakÅ”i uvid u objavljene radove kojima se autor koristio.
255
ButoroviÄ Radule, SuÅ”ak i Rijeka u NOB, Rijeka 1975.
CvjetiÄanin Milan, Split u kapitulaciji Italije, Glasnik Srpskog istorisko-kulturnog druÅ”tva
Ā»NjegoÅ”Ā«, Chicago, sv. 3, 1959,49-54.
ÄaliÄ DuÅ”an, ZnaÄaj partiiskog savjetovanja Slavonije (25-27. XII 1942), za razvoj NOP u
Slavoniji, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br. 1, Slavo Brod 1963.
Äubrilo ÄorÄe, Napad Äetnika na KK KPH za GraÄac u Cerovcu i pozadinske ustanove
u Bruvnu, zbornik: Kotar GraÄac u narodnooslobodilaÄkom ratu 1941-1945, Karlovac
1984, knj. I.
DakiÄ Mile, Razvitak i djelovanje partijske organizacije na Kordunu 1941. i u prvoj
polovici 1942. godine, zbornik: Prva godina narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju
Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i Ţumberka, Karlovac 1971.
Deakin F. W., Bojovna planina, Beogra11973.
DokmanoviÄ Stevo, Sedlar Branko, PeÅ”ut Milan, Vojno politiÄki poloÅ£aj i znaÄaj
PlaÅ”Äanske doline u NOB-u, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945,
Karlovac 1976.
Druga godina narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i Å¢umberka, Karlovac 1973.
EgiÄ Obrad, NarodnooslobodilaÄki partizanski odred za sjevernu Dalmaciju, Zbornik
Instituta za historiju radniÄkog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978.
Grba Mile, Äetnici vrÅ”e zloÄin u MeÄeÄaku, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u
NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976.
GregoriÄ Pavle, NarodnooslobodilaÄki pokret u zapadnoj Slavoniji, Moslavini i Bjelo-
varskomokrugu 1941. godine, SjeÄanja, Slav. Brod 1969. .
Ferenc Tone, NacistiÄka politika denacionalizacije u Sloveniji u godinama od 1941. do
1945, Ljubljana-Beograd 1979.
GizdiÄ Drago, Dalmacija 1941, Zagreb 1959.
GizdiÄ Drago, Dalmacija 1942, Zagreb 1959.
GizdiÄ Drago, Dalmacija 1943, Zagreb 1962.
GizdiÄ Drago, Dalmacija 1944-1945, Zagreb 1964.
GligorijeviÄ Branislav, Organizacija jugoslovenskih nacionalista (Orjuna), Istorija XX
veka, zbornik radova, V; Beograd 1963.
GligorijeviÄ Branislav, Srpska nacionalna omladina (SRNAO). Prilog izuÄavanju naci-
onalistiÄkih i teroristiÄkih organizacija u staroj Jugoslaviji, Istorijski glasnk, Beograd,
2-3/1964.
GraÄanska politika u Hrvatskoj prije pola stoljeÄa. Nepoznati izvjeÅ”taj Augusta Cesarca iz
1934. godine o politiÄkoj situaciji u zemlji, priredio Ivan JeliÄ, NaÅ”e teme, 12/1984.
GrÄiÄ Radmilo, Doprinos primorskih Hrvata,-Knjiga o DraÅ£i, Vindsor, Kanada, sv. 2,
1956.
GrubiÅ”iÄ Stevo, Napad na Äetnike u Velikoj Popini (mart-apriI1942), zbornik: Kotar
GraÄac u narodnooslobodilaÄkom ratu 1941-1945, knj. I, Karlovac 1984. Hurem Rasim, Sporazumi o saradnji izmeÄu drÅ£avnih organa Nezavisne drÅ£ave Hrvatske i
nekih ÄetniÄkih odreda u istoÄnoj Bosni 1942. godine, Prilozi, br. 2, Sarajevo 1966.
IvanoviÄ D. Predrag, Ko su LjotiÄevci?, Chicago 1954. Izdajnik i ratni zloÄinac DraÅ£a
MihailoviÄ pred sudom. Stenografske beleÅ”ke i dokumenta sa suÄenja Dragoljubu-DraÅ£i
MihailoviÄu, Beograd 1946.
JakoviÄ Milan, Neka sjeÄanja na politiÄke prilike u kotaru PlaÅ”ki (august 1943-septembar
1944), zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976. 256
JeliÄ Ivan, O nekim odjecima sporazuma CvetkoviÄ-MaÄek meÄu Srbima u Banovini
Hrvatskoj, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br. 3, Slavo Brod 1965. JeliÄ Ivan,
KomunistiÄka partija Hrvatske 1937-1945, knj. I i II, Zagreb 1981. JeliÄ-ButiÄ Fikreta,
UstaÅ”e i Nezavisna Država Hrvatske 1941-1945, Zagreb 1977. JeliÄ-ButiÄ Fikreta,
Hrvatska seljaÄka stranka, Zagreb 1983.
KaÄavenda Petar, Saradnja Äetnika i ustaÅ”a u Bosni 1942. godine, Vojnoistorijski: glasnik
5/1966.
KljakoviÄ Vojmir, ÄetniÅ”tvo u Dalmaciji 1941-1943. godine (politiÄki aspekt), Zbornik
Instituta za historiju radniÄkog pokreta Dalmacije, sv. 3, Split 1975.
KljakoviÄ Vojmir, Jugoslavenska vlada u emigraciji i Saveznici prema pitanju Hrvatske
1941-1944, Casopis za suvremenu povijest, 2-3/1971.
Komadina Nikola, Djelatnost organizacije KP] u PlaÅ”Äanskoj dolini i okolini od aprila
1942; do juna 1943. godine, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945,
Karlovac 1976.
KostiÄ N. BoÅ”ko, Za istoriju naÅ”ih dana. Odlomci iz zapisa. za vreme okupacije, Lil
(Francuska), 1949. KostiÄ UroÅ”, OsloboÄenje Istre, SlovenaÄkog primorja i Trsta. Ofanziva jugoslovenske
armije, Beograd 1978. Kotar GraÄac u narodnooslobodilaÄkom ratu 1941-1945, knj. I,
Karlovac 1984. Kotar Korenica i kotar Udbina u narodnooslobodilaÄkom ratu i
socijalistiÄkoj izgradnji, Karlovac 1979.
KovaÄiÄ Slavo, Neki vidovi djelovanja Mjesnog komiteta KPH Karlovac i Vojnog
komiteta u jedinicama karlovaÄkog garnizona tokom 1942-1943, zbornik: Druga godina
narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i Å¢umberka,
Karlovac 1973.
Krizman Bogdan, UstaÅ”e i TreÄi Reich, Zagreb 1983, sv. 2.
KrniÄ Zdravko, Slavonija 1941, Osijek 1978.
KrstuloviÄ Vicko, Dalmatinsko ljeto 1941, Vjesnik, 9. VI 1971.
KujundÅ£iÄ Nedjeljko, Imotska krajina u narodnooslobodilaÄkoj borbi 1941-1945,Imotski
1981.
KvesiÄ Sibe, Dalmacija u narodnooslobodilaÄkoj borbi, Split 1979.
LaÄa Ivan, Knin u ustanku i djelatnost komunistiÄke organizacije 1941-1921, Zbornik
Instituta za historiju radniÄkog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978.
Latas Danilo, Veza s Glavnim Å”tabom Hrvatske 1941. godine, zbornik: PlaÅ”Äanska
dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976.
Latas Branko, Äetnici iz Like u sluÅ£bi Nemaca na podruÄju Hrvatskog primorja i u Italiji
(1943-1944. godine), Vojnoistorijski glasnik, 1/1979.
Latas Branko, ÄetniÄka zlodjela u Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Istri, Novi
list, II-III 1980.
Latas Branko, Delatnost ÄetniÄkog centra u Splitu 1941-1943. godine, zbornik: Split u
narodnooslobodilaÄkoj borbi i socijalistiÄkoj revoluciji 1941-1945, Split 1981. Latas Branko-DÅ£elebdÅ£iÄ Milovan, ÄetniÄki pokret Draže MihailoviÄa 1941-1945,
Beograd 1979.
LekoviÄ MiÅ”o, Planovi DraÅ£e MihailoviÄa za uniÅ”tenje partizanske drÅ£aveĀ« u zapadnoj
Bosni u drugoj polovini 1942. godine, Jugoslovenski istorijski Äasopis 1-2/ 1966.
Lengel Krizman Narcisa, Sabirni logori i djeÄja sabiraliÅ”ta na podruÄju sjeverozapadne
Hrvatske 1941-1942, zbornik: Sjeverozapadna Hrvatska u NOB-u i socijalistiÄkoj
revoluciji, Varaţdin 1976.
Lengel Krizman Narcisa, Koncentracioni logori talijanskog okupatora u Dalmaciji i
Hrvatskom primorju (1941-1943), Povijesni prilozi, br. 2, Zagreb 1983.
17 Äetnici u Hrvatskoj
257
Lika u proÅ”losti i sadaÅ”njosti. Materijal s nauÄnog skupa odrÅ£anog na Plitvicama 14, 15. i 16. novembra 1971. godine u povodu centralne proslave 30-godiÅ”njice ustanka naroda
Hrvatske u Srbu, Karlovac 1973.
Livada DuŔan, Dijelovi kotara Slunja u ustanku 1941/1942. godine, zbornik: Prva godina
narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna, Gline, Gorskog kotara,
Pokuplja i Ţumberka, Karlovac 1971.
Livada DuŔan, Kotarski komitet KPH Slunj, juli 1942-juli 1943. godine, zbornik: Druga
godina narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna, Like,
Pokuplja i Ţumberka, Karlovac 1973. .
LuÄiÄ Milan, NarodnooslobodilaÄki rat u Istri, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru
u ljeto i jesen 1943. godine, Rijeka 1983.
MariÄiÄ Vladimir, Geografske osobine i razvoj NOR-a u graÄaÄkom kotaru, zbornik:
Kotar GraÄac u narodnooslobodilaÄkom ratu 1941-1945, koj. I, Karlovac 1984.
MariÄiÄ Vladimir, Ustanak u zrmanjskoj opÄini, zbornik: Kotar GraÄac u narodnooslo
bodilaÄkom ratu 1941-1945, knj. I, Karlovac 1984.
MarjanoviÄ Jovan, Draža MihailoviÄ izmeÄu Britanaca i Nemaca, knj. I, Britanski Å”tiÄenik, Beograd-Zagreb 1979.
MarjanoviÄ Jovan, Prilozi istoriji' sukoba narodnooslobodilaÄkog pokreta i Äetnika
DraÅ£e MihailoviÄa u Srbiji 1941. godine, Istorija XX veka, zbornik radova, I,
Beograd 1959.
MiloÅ”eviÄ D; Slobodan, Izbeglice i preseljenici na teritoriji okupirane Jugoslavije
1941-1945. godine, Beograd 1981'.
MilovanoviÄ Nikola, Kontrarevolucionarni pokret Draže MihailoviÄa, sv. 1-4, Beo
grad 1983. .
MiniÄ MiloÅ”, Äetnici i njihova uloga u vreme narodnooslobodilaÄkog rata 1941-1945,
Beograd 1982.
MitiÄ Ranko, Neka sjeÄanja s Banije, zbornik: Prva godina narodnooslobodilaÄkog rata na
podruÄju Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i
Ţumberka, Karlovac 1971. Mlakar Boris, UstaŔi in slovenska protirevolucija, Borec
5/1984. MrazoviÄ Karlo, NOP i borba protiv pokuÅ”aja stvaranja ÄetniÄkih oruÅ£anih odreda
u
Slavoniji, zbornik: Slavonija u narodnooslobodilaÄkoj borbi, Slavo Brod 1967.
NarodnooslobodilaÄka borba u Dalmaciji 1941-1945. Zbornik dokumenata, knj. 1-7, Split
1981-1984.
OpaÄiÄ Stanko, Neki neosvijetljeni dogaÄaji iz NOB-e na Kordunu, zbornik: Druga
godina narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i
Å¢umberka, Karlovac 1973. OslobodilaÄki rat naroda Jugoslavije 1941-1945, knj. Beograd
1963. PajoviÄ Radoje, Kontrarevolucija u Crnoj Gori. ÄetniÄki i federalistiÄki pokret
1941-1945, Cetinje 1977. PeÅ”ut Mane, Revolucija u Lici, Miinchen 1966. PeÅ”ut Mihn, Ustanak i stvaranje prvih partizanskih jedinica, zbornik: PlaÅ”Äanska
dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976.
PeÅ”ut Milan, PlaÅ”Äanska partizanska Äeta, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u NOR
u 1941-1945, Karlovac 1976.
PeÅ”ut Milan, PlaÅ”Äanski partizanski odred, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u
NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976.
PetroviÄ Dragoljub, ÄetniÄka organizacija Koste PeÄanca u okupiranoj Srbiji do
poÄetka oktobra 1941. godine, Vojnoistorijski glasnik, 2/1968.
PlenÄa DuÅ”an, PolitiÄka polarizacija narodnih masa Kninske krajine 1941-1942, Zbornik
Instituta za historiju radniÄkog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978. 258
PetroviÄ Rade, PoÄeci saradnje JevÄeviÄa i BirÄanina sa italijanskim okupatorom 1941.
godine (Prilog istoriji ÄetniÄko-italijanske kolaboracije 1941), Prilozi, Institut za
istoriju, Sarajevo, br. 19, 1982.
PlaÅ”Äanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976.
Polovina Gojko, SjeÄanja na poÄetni period narodnog ustanka u Lici godine 1941,
zbornik: Prva godina narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna,
Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i Ţumberka, Karlovac 1971.
PopoviÄ Jovica, Razvoj i rad NOO-a na podruÄju kotara GraÄac 1941-1945. godine,
zbornik: Kotar GraÄac u narodnooslobodilaÄkom ratu 1941-1945, knj. I, Karlovac
1984.
PopoviÄ Jovica, Bjelobaba Milan, OpÄina GraÄac u razdoblju od 1918. do aprila 1942.
godine, zbornik: Kotar GraÄac u narodnooslobodilaÄkom ratu 1941-1945, knj. I,
Karlovac 1984.
Prva godina narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna, Gline, Like,
Gorskog kotara, Pokuplja i Å¢umbe~ka, Karlovac.1971. PuliÄ Nikola, Sinovi
GRIUNE, Zagreb 1971. RadoÅ”eviÄ Todor, Ofanziva za osloboÄenje Dalmacije (1. IX-9.
XII 1944), Beograd
1965.
RajnoviÄ Nikola, Narod opÄine Vrbovsko od ustanka do slobode 1941-1945, zbor
nik: OpÄina Vrbovsko - njena proÅ”lost, njena sadaÅ”njost, Zagreb 1984.
RapajiÄ Vujadin Vuja, Udarni bataijon Å taba grupe NOP odreda za Liku, zbornik:
Kotar Korenica i kotar Udbina u narodnooslobodilaÄkom ratu i socijalistiÄkoj
izgradnji, Karlovac 1979. .
RebiÄ Äuro, Pucnji pod Trojvrhom, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i okolica u NOR-u
1941-1945, Karlovac 1976.
RebiÄ Äuro, Snraranje i razvoj partizanske obavjeÅ”tajne sluÅ£be u karlovaÄko-kordunskoj,
liÄkoj i Å£umberaÄko-pokupskoj regiji, s osvrtom na djelovanje njemaÄke obavjeÅ”tajne
sluÅ£be, zbornik: Druga godina narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca,
Korduna, Like, Pokuplja i Ţumberka, Karlovac 1973.
RubÄiÄ Nikola, Ulomci zapisa i sjeÄanja, sijeÄanj-lipanj 1943, zbornik: Druga godina .
narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i Å¢umberka, Karlovac 1973.
Saje FranÄek, Belogardizem, Ljubljana 1952, drugo izd. SimiÄ Stevo N. Male - LjubiÄiÄ T.
Stevan, OpÄina Obrovac u NOB-i, Zbornik InÅ”tituta
za historiju radniÄkog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978.
Sisak i Banija u revolucionarnom radniÄkom pokretu i ustanku 1941, Sisak 1974.
Sluţbene novine Kraljevine Jugoslavije, London-Kairo, 1941-1944.
Sremac Äuro, Da li si Äitao marksistiÄku literaturu, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i
okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976.
StanisavljeviÄ Äuro, Pojava i razvoj ÄetniÄkog pokreta u Hrvatskoj 1941-1942.
godine, Istorija XX veka, IV, Beograd 1962. StefanoviÄ Mladen, Zbor Dimitrija
LjotiÄa 1934-1945, Beograd 1984. SuÄenje Lisaku, Stepincu, Å aliÄu i druÅ£ini,
ustaÅ”ko-kriÅ£arskim zloÄincima i njihovim
pomagaÄima, Zagreb 1946.
Å aÅ”a Milojko, DoÅ£ivljaji u PlaÅ”Äanskom partizanskom odredu, zbornik: PlaÅ”Äanska
dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976.
Å ehiÄ Nusret, ÄetniÅ”tvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941). PolitiÄka uloga i oblici
djelatnosti ÄetniÄkih udruÅ£enja, Sarajevo 1971. .
Å inko Ervin, Drvarski dnevnik, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,
knj. 400, Zagreb 1983.
17*
259
--
Å tambuk Zdenko, U povodu memoara V. KrstuloviÄa Ā»Dalmatinsko ljeto 1941 Ā«, Vjesnik, 24. VI 1971.
Tanjga Luka, OÄestovo u narodnooslobodilaÄkoj borbi, Zbornik Instituta za historiju
radniÄkog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978.
TarabiÄ Joco, Osma divizija u treÄoj godini NOR-a, zbornik: TreÄa godina narodno
oslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i Å¢umberka,
Karlovac 1977. Tomasevich Jozo, Äetnici u drugom svjetskom ratu 1941-1945,
Zagreb 1979. TomljanoviÄ Cvjetko, NarodnooslobodilaÄki pokret i problem oruÅ£anog
ÄetniÅ”tva u
Slavoniji, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br. 2, Slavo Brod 1964.
TreÄa godina narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna, Like,
Pokuplja i Ţumberka, Karlovac 1977.
Trgo Fabijan, Äetvrta i peta neprijateljska ofanziva, zbornik: Neretva-Sutjeska 1943,
Beograd 1969.
TrnjakoviÄ Mile, Na TromeÄi Bosanske Krajine, Like i Dalmacije 1941, Beograd 1972.
UÄitelji, nastavnici i profesori Hr.vatske poginuli u narodnooslobodilaÄkom ratu,
. uredio Tomo Ţalac, Zagreb 1955.
UjduroviÄ Miroslav, Biokovsko-neretvansko podruÄje u narodnooslobodilaÄkoj borbi
i socijalistiÄkoj revoluciji, Split 1983.
VeÄerinoviÄ Äuro, ProbuÄeni smo baterijskim svjetlima, zbornik: PlaÅ”Äanska dolina i
okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976.
Vezmar Gojko, NarodnooslobodilaÄki rat i organizacija narodne vlasti u Lici
1941-1945. godine, rukopis doktorske disertacije.
Vezmar Gojko, Pregled razvoja NOB-e u PlaÅ”Äanskoj dolini do Drugog zasjedanja
ZA VNOH-a, zbornik: Druga godina narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju
Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i Ţumberka, Karlovac 1973. .
Zatezalo Äuro, Äetvrta konferencija KPH za okrug Kralovac 1945, Karlovac 1985.
Zatezalo Äuro-DakiÄ Mile, Narodna vlast na Kordunu 1941-1945. godine, Karlovac
1971.
Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilaÄkom ratu naroda Jugoslavije, tom V,
knj. 1-39, Borbe u Hrvatsk6j,1941-1945, Beograd 1952-1979; tom XII knj. 1-4,
Dokumenti NemaÄkog Rajha, Beograd 1973-1979; tom XIII, knj. 1-4, Dokumenti
Kraljevine Italije, Beograd 1969-1976; tom XIV, knj. 1-4, Dokumenti ÄetniÄkog
pokreta DraÅ£e MihailoviÄa, Beograd 1981-1985.
ZlatiÄ Savo MiÄo) Uz stranice partizanskog dnevnika 1941-1942 godine, zbornik: Prva
godina narodnooslobodilaÄkog rata na podruÄju Karlovca, Korduna, Gline, Like,
Gorskog kotara, Pokuplja i Ţumberka, Karlovac 1971.
ZoriÄ N. Milan, Drvar u ustanku Äetrdeset prve, Beograd 1984. 260
Kratice
A CK SKJ Arhiv Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije
AH Arhiv Hrvatske, Zagreb
AIHRPH Arhiv Instituta za historiju radniÄkog pokreta Hrvatske, Zagreb
AJ Arhiv Jugoslavije, Beograd .
AVII Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd
AVNOJ AntifaÅ”istiÄko vijeÄe narodnog osloboÄenja Jugoslavije
ÄA ÄetniÄki arhiv
ÄSP Äasopis za suvremenu povijest
DM DraÅ£a MihailoviÄ
GLAVSIGUR Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost
HIS Historijski institut Slavonije, Slav. Brod
HSS. Hrvatska seljaÄka stranka
IHRPD Institut za historiju radniÄkog pokreta Dalmacije, Split IHRPH Institut za historiju radniÄkog pokreta Hrvatske, Zagreb
JAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
JIÄ Jugoslovenski istorijski Äasopis
JNS Jugoslovenska nacionalna stranka
JRK Jugoslovenski revolucionarni komitet
JRZ Jugoslovenska radikalna zajednica
JUREPO Jugoslovenski revolucionarni pokret
JV Jugoslovenska vojska
JVO Jugoslovenska vojska u otadţbini
KK KPH Kotarski komitet KomunistiÄke partije Hrvatske
KPH KomunistiÄka partija Hrvatske
KPJ KomunistiÄka partija Jugoslavije
MUP Ministarstvo unutraŔnjih poslova
MV AC Milizia volontaria anticomunista
MVP Ministarstvo vanjskih poslova
NDH Nezavisna Drţava Hrvatska
NG Neprijateljska graÄa
NOB NarodnooslobodilaÄka borba
NOO NarodnooslobodilaÄki odbor
NOP NarodnooslobodilaÄki pokret
NOR NarodnooslobodilaÄki rat
NOV i POJ NarodnooslobodilaÄka vojska i partizanski odredi Jugoslavije
NOVJ NarodnooslobodilaÄka vojska Jugoslavije
OK Okruţni komitet ORJUNA Organizacija jugoslovenskih nacionalista
261
osZKR ObavjeŔtajna sluţba
OUP OpÄe upravno povjereniÅ”tvo
OVP OpÄe vojno povjereniÅ”tvo
PK Pokrajinski komitet
POC PomoÄni obavjeÅ”tajni centar
RAVSIGUR Ravnateljstvo za javni red i sigurnost
ROC Rajonski obavjeŔtajni centar
SDS Samostalna demokratska stranka
SRNAO Srpska nacionalna omladina
SUPERSLODA Commando Superiore FF. AA. Slovenia-Dalmazia (ViŔe zapovjedni
Å”tvo oruÅ£anih snaga Ā»Slovenija-DalmacijaĀ»)
VIG Vojnoistorijski glasnik
VK Vrhovna komanda
ZAVNOH Zemaljsko antifaÅ”istiÄko vijeÄe narodnog osloboÄenja Hrvatske Zemaljska komisija za ratne zloÄine okupatora i njihovih pomagaÄa
Kazalo imena A AÄimoviÄ, Milan 49
AÄimoviÄ, vidi Å¢ujoviÄ Mladen 182 AlajbegoviÄ, Mehmed 248
Alexander, Harold 248
AlfireviÄ, Silvije 34, 164, 165, 177, 180,
182-184,187,201,212
AlfireviÄ, Vojmil178, 187
Amat, Mato 178
Ambrosio, Vittorio 56-59, 69
AndriÄ, Å¢ika 246, 247
AnÄelinoviÄ, Danko 77
AntoniÄ, Zdravko 69
AranÄeloviÄ, Aleksandar 208
Ameri Jure 77
AsanoviÄ, BoÅ”ko 201
ArtukoviÄ, Andrija 28, 55, 59, 61, 109, 151 Athetton, Terence 76
B
BabiÄ, Ljubo 48-50, 127
BabiÄ, Mihajlo 189
BaÄiÄ, Vili 55, 56
BaÄe, Maks 130
BaÄoviÄ, Petar 77, 147, 148, 153, 155,
157-160, 162, 163, 169, 175, 177, 178,
180, 181, 197, 199,200,244
Bader, Paul 105
Badoglio, Pietro 207
BakariÄ, Vladimir 99, 131, 198,206-208 Balestra 117
BaniÄ 111
Banjanin, Äuro 98
Barballi 138
Barker, Elisabeth 76
Bartolucci, Aldo 32
BartuloviÄ, Niko 71, 72, 77, 165, 167, 168,
178-180,183,184,211
Basta, Milan 232, 233
Bastianini, Giuseppe 33, 39, 40, 54, 114, 115 Bergam, GaŔpar 50
BeriÄ, J. Branko 129
BeroÅ”, Josip 165, 168, 169, 184
Bijanko, Obrad 200, 201, 227
Biroli, Pirzio-Alessandro 186
BjegoviÄ, Petar 129
Bjelajac, Slavko 96 ,111, 132, 133, 137, 145,
146, 152, 181, 189, 190, 192, 194, 195,
200,204,208,209,212
Bjelobaba, Milan 138, 139 ,
Boban, Ljubo 16, 183
BobiÄ 98
BogdanoviÄ 193 .
BogunoviÄ, Branko Brane 50, 63, 74, 75, 81,
84,85,92-94,109-112,124,132,159,200 BoriÄ, Äuro 232
BosanÄiÄ, UgljeÅ”a 34
BosniÄ, MiloÅ” 42
BoÅ£oviÄ, Å¢arko 91
Branica, Vinko 10, 115, 120, 191, 218-220,
222,223,226-229,236,238,240 BraÅ”iÄ, Ranko 246, 247
Breka, Mane 196
BrkiÄ, Josip 211
BrkoviÄ, Å¢ivko 36, 41, 42, 50, 75, 79, 81-85,
102, 123, 132
Broz, Josip Tito 22, 70, 71, 130, 153, 154,
186,225,233,237,246,253
Budak, Mile 28, 189
BuiÄ, Mirko 34, 72, 211
BukviÄ, Milan 98, 137, 140, 161, 195
Bulat, Edo 217 .
ButoroviÄ, Radule 193
Buni, Giuseppe 115
C
Carla, 148, 149 Castellani, Vittorio 66 Cerin, Vlado 96
263
Cerovski, Boţidar 29
Cesarec, August 15, 16
Cettineo, Ante 180
Churchill, Winston 76
CiganoviÄ, Svetozar 139
Clodius, Carl-August 235
Crljenica, Marko 94, 139, 196, 197,201,234 CuculiÄ, Justin 169
CvetkoviÄ, DragiÅ”a 13
CvjetiÄanin, Milan 212, 216, 218, 236
Ä
ÄaliÄ, DuÅ”an 102
Äavlina, AÄim 180, 183 ÄiÄin Å ain, Ivo 183, 190,212 Äorak, Savo 97, 135
ÄuliÄ, Roko 183
Äuruvija, Todo 225
Ä
Äervar, Aleksej 169 ÄoroviÄ, Radoslav 180, 187 Äubrilo, ÄorÄe 197
Äuk, GliÅ”a 197
Äuturija, Stevo 136
D
DaboviÄ, Jovan Jovo 96, 133, 194, 195 DakiÄ, Mile 27, 101
Dalmazzo, Renzo 34, 38, 39, 63-65, 67, 68,
104, 108, 114
Damiani, Cesare 188
Deakin, William, F. 76
De Blasio, Ettore 46, 58, 108
De Bono, Emilio 53
De Hoebert, Carlo 32
DekiÄ, Nikola (vidi Bjelajac Slavko) 133, 138 De Matteis, Angelo 65, 66, 103, 104, 108 Denisov 161
Desnica, BoŔko 32, 36
DeÅ”iÄ, BoÅ”ko 36
DeÅ”iÄ, Niko 36
DikliÄ, Danilo 34
DinÄiÄ-Meneghello 174
DobrosavljeviÄ, Rade 100
DokmanoviÄ, Robert 136
DomjaniÄ, Drago 136
DragoviÄ, Marko 140
DrenoviÄ, UroÅ” 94, 108, 159, 189,203,219 DrljeviÄ, Sekula 234-245
DrljeviÄ, Vukosav 244
264
Druzetti, 140 DumandÅ£iÄ, Jozo 28
DZ
DÅ£elebdÅ£iÄ, Milovan 115,229, 233, 234, 237,
241,242 Ä ÄakoviÄ, DuÅ”an 193,203,208,209,212,230,
231 . ÄekiÄ, Radomir Äedo 155, 220, 222-226 ÄorÄeviÄ, Irinej 76
ÄujiÄ, MomÄilo 7, 33, 35, 36, 41, 46, 48-50,
55, 62, 63, 74, 75, 77, 81, 82, 84-87, 91-94, 96, 102, 109, 110--112, 115-119, 124-131, 138, 139,
153, 156-159, 161, 162, 178, 180--182, 187-191, 195-203, 209, 212, 216-232, 234-242, 244, 246,
250,252
ÄukanoviÄ, BlaÅ£o 144, 188
ÄukiÄ, Svetomir 246, 247
ÄuriÅ”iÄ, Pavle 18, 146, 156,244,245 G
Garibaldi, Giuseppe 65
Gattin, Juraj 175-177
Gazzini, Gazzino 62,112,251
GeÅ”oviÄ, Borivoje 133, 213
Ginagreco, Francesco 187, 188
GizdiÄ, Drago 33,34, 36, 37, 40, 72, 91, 92,
125, 127, 132, 161-163; 165, 178, 199, 202,211,212 .
Glaise von Horstenau, Edmund.105, 107, 108,
234, 236
GligorijeviÄ, Branislav 11-13
Govedarica, Ksenija 251
Grba, Mile 193
GrgiÄ, Radmilo 72, 77, 107, 108, 145, 148,
165-168, 170, 179-181, 184, 189, 190,
192, 208, 212
GregoriÄ, Pavle 101, 102
Grignolo, Tommas 186, 187,231 Grisogono, Prvislav 79
Grisogono, Nenad 183, 184,211, 212 GrubiÅ”iÄ, Slavko 191, 226
GrubiÅ”iÄ, Stevo 139
GutiÄ, Viktor 28 H Helm, Hans 173
Hitler, Adolf 17, 31, 55, 215, 235 Holly, Franjo 217
Holjac, Viktor 173 Hudson, D. T. 21 Hurem, Rasim 109
Ikica, Nikola 37
IliÄ, kapetan (vidi Å oÅ”kiÄ David) 202
IliÄ, Veljko 115
IVanÄeviÄ, Tomica 135
IvaniÅ”eviÄ, Duje 183, 188, 189
IvaniÅ”eviÄ, S. Radovan 87, 91, 93, 94, 115,
145, 146, 149, 157-160, 178-182, 187 IvanoviÄ, Bruno 125
IvanoviÄ, D. Predrag 248
IvoÅ”eviÄ, Nikola 141
J JablanoviÄ, josip 34, 211
jakoviÄ, Milan 210, 234
jakovljeviÄ, Stjepan 151
jakÅ”iÄ, Rade 140
JanÄiÄ, Bogdan 140
JanjiÄ, DuÅ”an 205-207
JeliÄ-ButiÄ, Fikreta 5, 6, 13, 21, 27, 56, 57,
105, 111, 167, 174, 185, 186,235,243,
248
JeliÄ, Ivan 16, 17
JevdeviÄ, Dobroslav 34,64-69,71,72,76,77,
92,102,104,107,108,119,146-148,151, 153, 155, 156, 158-160, 169, 175, 177, 179-181, 187, 188,
204, 212, 231, 232,
234,237,238,240-242,246
JevtiÄ, Ilija 139, 218, 219, 241 JokiÄ, Å piro 132, 165, 180,203,204 JovaniÄ, Äoko 44, 45
JovanoviÄ, BoÅ£idar 136
JovanoviÄ, DuÅ”an 135
JovanoviÄ, Slobodan 24, 174
JoviÄ, M. Aleksandar 129
JukiÄ, Ilija 248
JuriÅ”iÄ 189 K KaÄavenda, Petar 109
Kalik, Nikanor 83, 246
KaperanoviÄ, Miodrag 96,133,194,195,199,
204,209,222,227-229,238 KaradordeviÄ, Aleksandar 13, 65 KaradordeviÄ, Petar II 20, 22, 25, 55, 83, 87,
94,122,143,173,185,188;192,193,196, 237
KarÄiÄ, Andrija 57-60
Kasche, Siegfrid 156
KataniÄ, (vidi IvaniÅ”eviÄ S. Radovan) 158
KeÄa, jovo 33, 42 .
KeÄa, Nedeljko 96, 124
Kekez, Jerko 217
KesiÄ, BiÄo 138
KisiÄ, Ante 177, 185
KitareviÄ, Nikola 226
Kliska, Äuro 13 7
KljakoviÄ, Vojmir 10, 21, 46,147 Kljukavnica, Dragan 101
KneÅ£eviÄ, Obrad 123
KneÅ£eviÄ, Rade 210
Komadina, Nikola 193 .
KonÄar, Rade 67, 72
Kops, Reinhard Konrad 229
Korolija, Vlado 115, 116
KosanoviÄ, Lazo 42
KosanoviÄ, Milan 210
KosanoviÄ, Nikola 42
KosanoviÄ, Sava 15, 101, 102 KosanoviÄ, Stevo JabuÄar 232-234, 246 KostiÄ, Äuro 124
KostiÄ, Mladen 91, 177, 180, 182, 187 KostiÄ, N. BoÅ”ko 238,'240, 241
KostiÄ, UroÅ” 241
KoŔak, Vladimir 151,235
KoÅ”utiÄ, August 175, 176,247
KovaÄ, Franc 191,222,226
KovaÄeviÄ, Vidak 91
KovaÄiÄ, Ante Å ibiÅ”kin 71
KovaÄiÄ; Matija 28
KovaÄiÄ, Slavo 142
KrajnoviÄ, Branko 232, 233
KrajnoviÄ, Nikola 197
Kraljeta,.Vlado 169
KraljeviÄ, Novica 33, 34, 107, 108 KrivokapiÄ, DuÅ”an 244
Krizman, Bogdan 240
KrniÄ, Zdravko 27, 101, 102
KrnjaiÄ, Petar 142
KrnjeviÄ, Juraj 174-176
KrstuloviÄ, Marin 71 KrstuloviÄ, Vicko 71, 72, 126, 127, 130 KrÅ£iÅ”nik, Alojz 91, 217
KujundÅ£iÄ, Nedeljko 162, 163
KukoÄ, Ivica 130
Kuntze, Walter 104
KuzmaniÄ, Ante 211
KuzmiÄ, Dragutin 248
KvesiÄ, Sibe 36, 37, 122, 125,203
L
LaÄa, Ivan 37, 42, 128, 129
265
LaÅ”ic; ÄorÄe 18
Laras, Branko 10, 115, 152, 165, 166, 183,
204, 209, 212, 213, 229, 231, 232, 234,
237,241,242
Latas, Branko 136
Latas, Danilo 99
LauÅ”, Vjekoslav 183
Laxa, Vladimir 104, 105
LekoviÄ, MiÅ”o 146
Lengel-Krizman, Narcisa 27
LeontiÄ, Ljubo 211
LeÅ£ajiÄ, Ignjatije 226
Lisak, Erih 247, 248
Livada, DuŔan 98, 99, 136, 161
LonÄar, Mirko 101
LorkoviÄ, Mladen 28,58,60,62,119,156 Lohr, Alexander 156, 186
Lucich, Guido Rochi 84, 92, 129
LuÄiÄ LavÄeviÄ, Ivan 71
LuÄiÄ, Milan 209, 213
LukaÄeviÄ, Vojislav 236, 237
LukiÄ, Iso 42
Luzi 46
Lj LjakoviÄ, T. Bogdan 129
LjotiÄ, Dimitrije 13, 49, 218, 226, 237, 238,
240-242,244
LjubiÄiÄ, T. Stevan 117,200
LjubojeviÄ, Jovan 135 M
MacanoviÄ, Hrvoje 173
Mac Dowel, Robert 248
MaÄek, Vlado 13, 78, 109, 174, 175, 185,
206,245-249
Madirazza, Äiro 165
Mamula, Jovo 140
Mamula 140
MandiÄ, Jovan 96, 98, 111, 193
Manucci 132
MargetiÄ, Jovo 183
MariÄiÄ, Vladimir 139
MariÄ, braÄa 230
MariÄ, Mirko 94, 246
Marijan, Mile 98, 232, 233,241
MarinÄiÄ, Roman 98
MarinkoviÄ, Ivo 142
MarjanoviÄ, Jovan 9, 17, 22, 23, 66, 76, 90,
146
Markov, Niko 183, 211
MarkoviÄ, Stipe 72 .
MarkoviÄ, Jurica 141
MarkoviÄ, Vasilije 96, 141, 195, 204, 205,
208,209,219,241
266
MaruÅ”iÄ (Marussi), Vice 35, 36, 84, 85 MaskariÄ, Niko 165, 180
1V1aŔek, Dragutin 194
MaÅ”iÄ, Branko 165, 180
Matekalo, Ante 165, 184, 185
MatiÄ, Lazar 191, 222
MatiÄ, Stojan 42, 43
MatijaÅ”iÄ, Drago 173, 175
MatoÅ”iÄ, Vlado 180, 183
MaÅ£ibrada, Savatija 117, 200, 201 Medicijan, MomÄilo 222
MesiÄ, Mijo 161
MihailoviÄ, Dragoljub DraÅ£a 6, 7, 17, 18,
20-26, 65-70, 72-75, 77-79, 84, 86-88, 90-94, 97, 109, 114, 115, 122, 129, 132, 133, 135, 143-160,
163, 165-170, 172-193, 196-200, 202-210, 212,
. 215-218, 220-222, 224, 226, 228-229, 231, 232, 234, 237, 238, 241-248, 251, 253
MihiÄ, Ilija 96, 111, 132, 133, 135, 137, 149,
158, 160, 163, 179, 181, 189
MijoviÄ, Novak 187, 191,200,201,217,218,
222,223,229,236,239,240
MikaÄiÄ, Marko 217 MilanoviÄ, Milo 141 MileusniÄ, DuÅ”an 44
MiloÅ”eviÄ, D. Slobodan 27
MilovanoviÄ, Kosta PeÄanac 18, 22 MilovanoviÄ, Nikola 9, 18, 76, 81, 109, 114,
173,208,248
MiluroviÄ, Å¢arko 205
MiljkoviÄ, Husk 228, 233
Mimica, Tomo 169
MiniÄ, MiloÅ” 17, 18, 20, 23
MioviÄ, Ivo 34, 180,217
MiriÄ, Radomir 209, 219
MiriÄ, Ratko 133
MitiÄ, Ranko 142, 143
MitranoviÄ, Boro 181,205,206
MitroviÄ, Sveta 205
MladenoviÄ, Å¢ivadin 139,200
MladenoviÄ, Å¢ivko 119
Mlakar, Boris 249
MojiÄ, Milorad 237
MoljeviÄ, Stevan 18, 19
MomÄiloviÄ, Milan 232, 233
Monti, Ante 129
Monticelli, Furio 46, 47, 52-55, 59, 62, 63 Morgari, 108
Morro, Eugenie 115, 116.
MrazoviÄ, Karlo 102,205,206
MulaliÄ, Mustafa 228
Murat, Zvonko 183
Mussolini, Benito 17, 32, 56, 57, 188, 207,
211 .
N Napijalo, Mihajlo (MiŔan) 99-101
NediÄ, Milan 18, 22, 23, 70, 74, 148, 218,
226,237,244
Neubacher, Hermann 226, 238, 244, 248 NikoliÄ, Aleksandar 206, 207
NikoliÄ, Ante 38, 52, 53, 55, 62, 63 NikoliÄ, ÄorÄe 119
NikÅ”iÄ, Ante 118
Nonveiller 165
Novak, Karlo 77, 79, 190,204,205,231 NovakoviÄ, Niko Longo 32, 33, 35, 46-49,
58,62,75,102,138
NovakoviÄ, Vlado 33, 35, 36, 41, 46, 48,81,
93,94, 102, 123, 125, 128, 130, 196,202
NovkoviÄ, Milan 135 o OklQbdÅ£ija, Mirko 43, 45
OmÄikus, Nikola 194
OmÄikus, Pajo 42, 82, 92, 93, 96, 124, 138
OmÄikus, Savo 36 - . OpaÄiÄ, Äanica, 142
OpaÄiÄ, Stanko 100, 101
OreÅ”koviÄ, Marko 45, 48, 96
OstojiÄ, Zaharije 146, 153, 156, 157, 160,
178-182, 199,218 P PajoviÄ, Radoje 65, 114, 152, 186, 243-245 PaloÅ”eviÄ, P. Miodrag 157, 200 . PandakoviÄ, Mirko 177
Parac, Matija 246-248
PaveliÄ, Ante 13, 17,28, 31, 32, 43, 44, 49,
53-57, 61, 69, 76, 98, 99, 102, 104, 107, 108, 113, 114, 117, 119, 120, 135, 148, 150, 156, 185, 215, 231, 235, 237,
240,
242,246-249
PavloviÄ, S. DuÅ”an 244
PeÄanac, vidi MilovanoviÄ Kosta PeÄanac Peran, Miroslav 191,222, 226
PeriÄ, Stijepo 62, 156
PeriÄ, Vlada 95
PeriÅ”iÄ, Vojo 119
PerkoviÄ, BoÅ”ko -193, 194
PeŔut, Mane 133
PeÅ”ut, Milan 98, 136, 193, 194, 234 PetkoviÄ, Mutimir 68
PetranoviÄ, Branko 176
PetroviÄ, Dragoljub -18
PetroviÄ, Rade 34, 46, 64-66
Petrucci, Luigi 189
Pietromarchi,Luca 62, 156
PiletiÄ, Milan 244
PleÄaÅ”, Äuro 159, 190
PleÄaÅ”, Milan 111
PleÄaÅ”, Nedeljko 212
PlenÄa, DuÅ”an 10, 27, 36, 37, 59
PlovaniÄ, Mladen 69
Poduje, Å ime 174
Pokrajac 130
Polovina, Gojko 35, 45, 109
Poljak 69
Popovac, Ismet 119
PopoviÄ, Danica 251
PopoviÄ, DuÅ”an 131
PopoviÄ, Ilka 251
PopoviÄ, Jovica 138, 139
PopoviÄ, Onisim 126
PopoviÄ, Pajo 33, 36, 41, 55, 62, 63, 75,
81-83,86,92-94,102,109,111,126-132 PotoÄnik, Jakov 201
PotrebiÄ, Milan 96, 199,227, 232
Predavec, Josip 247 . Predavec, Vladimir 246-249
Prezelj, Ivan 242
Primorac, Rudolf 91
Prostran, DraŔko 191, 222, 238
Prostran, Jovan 227
Prostran, Stevan 190, 191,222,236
Pucar, Äuro 49
Puk, Mirko 28
PuliÄ, Nikola 219,226
Pupovac, Ilija 117
Pupovac, Mijat 117
PuriÄ, BoÅ£idar 189 R RaÄiÄ, JakÅ”a 34,180,181,183,184,187,190,
212 RaÄiÄ, PuniÅ”a 13 RadakoviÄ, MiÄo 96, 97
-RadakoviÄ, Nedeljko 97 RadiÄ, Stjepan 12, 13
RadojloviÄ, MiloÅ” 96, 132, 135
RadoÅ”, Vaso 34, 217
RadoÅ”eviÄ, Todor 239, 241
RaduloviÄ, S. Borivoje 87, 93
RaÄenoviÄ, Stevo 33, 35, 36, 41, 42, 44, 46,
64, 92, 96, 102, 110, 111, 115, 124 RajnoviÄ, Nikola 140, 161
RakiniÄ, Milan 100, 142
RakoÄeviÄ, Mile 87, 93
RapajiÄ, Vujadin 197, 203
Rapotec, Stanislav 76-79, 95
RaÅ”eta, BoÅ”ko 42-45, 85,96, 97, 135 RebiÄ, Äuro 233
267
RenduliÄ, Lothar 217, 235
Resch, Hinko 231
Roarta, Mario 104-108, 114, 115, 117,
119-121, 147-152, 154, 156, 169 Robotti, Mario 186, 187, 186
Roich, Gulio 116
RokviÄ, Mane 92, 94, 110-112, 132, 159,
162,200,216,218-220,222,225,230 Roţman, Gregorij 248
RubÄiÄ, Nikola 195
Rukavina, Juco 53
Rutalj, Mladen 135 s Sabro 117 .
Saje, FranÄek 204, 205 Salvatores, Umberto 46, 55, 56 Samodol, KreÅ”imir 191,222,226
SaviÄ, Damjan 137 SavoviÄ, MiloÅ” 196 Scasellati, Franc 34 Scipione 141
Sedlar, Branko 194
Seitz, Aleksandar 28
SekuliÄ, MiloÅ” 18
SekuliÄ, Nikola 37
Servatzy, Vjekoslav 194, 235, 236
SimiÄ, Stevo N. Male 117,200
SimoviÄ, DuÅ”an 211 22, 24, 76
SimuniÄ, Zvonimir 168, 169, 183
SinÄiÄ, David 54, 55, 59, 62, 63, 83,109-113,
127, 128, 154, 155, 189
Sinobad, ~ Nenad 129
SmiljaniÄ, Vujica 98
Smodlak, Josip 211
Soddu, Millo Francesco 97
Spigo, Umberto 158, 187, 188, 199-201,210,
211
Spitzer, Radoslav 173
SrdiÄ, Vojislav 96, 133, 138, 194
SredanoviÄ, Dmitar 142
Sremac, Äuro 234
Staljin, VisarionoviÄ Josif 77
StaniÄ, Milan 207
StaniÄ, Nada 218
StanisavljeviÄ, Danilo Cicvara 111, 138, 139 StanisavljeviÄ, Äuro 10, 16, 17,33-36,39-43,
45-47,51,64,81,82,93,97,99-101,142 StanisavljeviÄ, Jovo 224, 227, 235 StanisavljeviÄ, Nikica 111, 138, 197
StanisavljeviÄ, Todor 139, 216
StaniÅ”iÄ, Baja 88, 155
StanojeviÄ, Gavro 134, 135, 138, 237, 238 StarÄeviÄ, Milan 42
StefanoviÄ, Mladen 237, 241, 242
268
StegnjajiÄ, Milorad 116, 125, 223-227 Steinberg, Adolf vidi-DomjaniÄ Drago StevanoviÄ, Milenko 201
Stepinec, Alojzije.78, 243, 247, 248 StilinoviÄ, Ferdo 194
StipanoviÄ, MiloÅ” 141
StojadinoviÄ, Milan 15
Stojanac, Marko 180, 183,212,217 StojsavljeviÄ, Petar 201, 202, 218 Stude, Marin (pseud. MilovanoviÄ,
177, 178, 181, 187
Svilokos, Nino 169,237
Milan)
Å aliÄ 247, 248
Å akiÄ, Stanko 97
Å antiÄ, Milan 119, 146, 155
Å ariÄ 161
ŠaŔa, Milojko 234
Å ebelj, Ivan 161
Å ehiÄ, Nusret 11, 12, 14
Å imuniÄ 34
Å inko, Ervin 33, 37
Å inko JovanoviÄ, Stevan (Stjepan) 76, 77 Å orak, Brako 13 7
Šorak, DuŔan 132, 166, 192
Å oÅ”kiÄ, David 96, 132, 179, 181, 182, 197,
200,202
Å tambuk, Zdenko 71, 72
Å tedimlija, M. SaviÄ 243, 244
Å tikovac, Luka 42
Å ubaÅ”iÄ, Ivan 237
Å umonja, Äuro ÄuÄa 232, 233 '
Å ustar, Anton 169, 192 T TankosiÄ, Milan 46
Tanjga, Luka 47, 48,123
TarabiÄ, Joco 208, 209
TesliÄ, Vladimir 194
TodoroviÄ, BoÅ”ko 68, 69, 205
TodoroviÄ, Å¢arko 79,170-173,246 Tomasevich, Jozo 9, 17, 18, 21, 24, 104,
246-248
TomaÅ”eviÄ, Mihajlo 91, 196
TomaÅ”iÄ, Ljudevit 246
TomiÄ, Rade 140 . Tomini, Bruno 141
TomljanoviÄ, Cvjetko 102,205,206 TomoviÄ, BeÄir 244
TonÄiÄ, Stanko 173
TonkoviÄ, Äivo 173
Torbica, Milan 33
Torbica, MiloÅ” 42, 44 Travica, Äurad 135 TrbojeviÄ, Dane 224 Trgo, Fabijan 186
TrifunoviÄ, Ilija BirÄanin 34, 64-68, 71, 72,
76-78, 87, 90-94, 96, 102, 104, 115, 119, 122, 124, 129; 131, 132, 139, 145-151, 153, 155, 156, 159,164, 170,
174, 175,
177-185,199,200
TrivunÄiÄ, Radovan 27 Trkulja, Dmitar 98 TrnjakoviÄ, Mile 36, 37, 46 TuÄan, Franjo 173
U UjduroviÄ, Miroslav 27
Urukalo, Sergije 34, 71, 72, 91,102,180,183,
184, 187, 188, 190, 212
UrumoviÄ, Dragan 248
Uzelac, Branko 194
Uzelac, Milan 34
UzunÄeviÄ, Dimitrije 91, 94, 115, 119, 177
V VasiÄ, Dositej 29
VasiÄ, DragiÅ”a 18-20
Vatavuk, Ante 110, 187, 188, 197,201,215, Ţ
216
Veber, Mirko 227
VeÄerinoviÄ, Äuro 136
Veesenmayer, Edmund 108
VeljkoviÄ, Petar 97
Vezmar, Gojko 27, 39,42-45, 97, 124, 136,
139, 195,199 .
Viale, Carlo 120
VidakoviÄ, Äuro 98, 136, 137, 194, 210 ViloviÄ, Äuro 165, 177, 178, 180, 182, 185 VlaisavljeviÄ,
Stojan 194
VlaÅ”iÄ, Ilija 232, 233
VranÄiÄ, Vjekoslav 39, 55, 56, 107, 108, 118,
235,248
VraniÄ, KreÅ”imir 169
Vrcan, Jure 72
VukadinoviÄ, Sava 96, 133
VukeliÄ, Äuro 132, 165, 180, 203, 204 Vuksan, PekiÅ”a 96
VuksanoviÄ, Milivoj 187,200,216,218,219,
230,235,237-239
VuletiÄ, Jovan 135, 194 Z ZaklarioviÄ, Mihajlo 217, 218 Zanotri, Lio Laerte 196 Zatezalo, Äuro 27, 234 ZeÄeviÄ, Ilija 36
ZeliÄ, Pavle 222
Zerbino, Paolo 34, 187 Zlatar, Pero 15}
ZlatiÄ, Savo 99
ZoriÄ, N. Milan 45L49-51
Å¢alac, Tomo 251
Å¢aniÄ, Milovan 28
Å¢ic, Milivoje 212
Å¢ivanoviÄ, Sergije 96, 133
Å¢ivkoviÄ, Pero 225
Å¢ujoviÄ, Mladen 18, 182-185, 187-193,203,
208, 210, 212, 213
269
Sadržaj
RIJEÄ IZDAVAÄA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . PREDGOVOR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . UVOD
.............................................. I. glava POJAVA ÄETNIÅ TVA U HRVATSKOJ I NJEGOVO ORGANIZIRANJE Prva okupljanja. . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Äetnici kao sredstvo talijanskog okupatora za razbijanje oruÅ£anog
ustanka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Reagiranje ustaÅ”kog reÅ£ima i sporazumi s Talijanima. . . . . . . . . . . Akcije oko daljnjeg organiziranja Äetnika. . . . . . . . . . . .: . . . . . . . .
Vojna organizacija Äetnika i pokuÅ”aji Å”irenja. . . . . . . . . . . . . . . . ........ II. glava U SAVEZU S TALIJANSKIM OKUPATOROM I USTAÅ KIM
, REÅ¢IMOM PROTIV NARODNOOSLOBODILAÄKOG PO KRETA Mjesto i uloga Äetnika u daljnjoj strategiji borbe talijanskog oku
patora protiv NOP-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 103
Prve akcije oko sporazumijevanja ustaÅ”kog reÅ£ima i Äetnika. . . . .. 107 Daljnje akcije talijanskog okupatora i ustaÅ”kog reÅ£ima oko mobilizacije Äetnika protiv NOP-a '. . . . . . . . . . . . . . . .. 114
Äetnici i problemi borbe protiv NOP-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 122
PokuÅ”aj poduzimanja veÄe ÄetniÄke ofenzive protiv NOP-a ............................................... , 146
PojaÄani ÄetniÄki teror. ',' . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 PokuÅ”aji novih okupljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 164 Slom ÄetniÄkih planova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 186 270
5 9
11 27 37 52 64 79
III. glava U SLUÅ¢BI NJEMAÄKOG OKUPATORA DO KONAÄNOG
SLOMA U funkciji politike njemaÄkih okupacionih snaga ...................................... .............................. 215
Bijeg pred snagama NOP-a ............................................................................................................................ 234
U fronti okupljanja snaga kontrarevolucije .................................................................................... 242
PolitiÄka kampanja protiv NOP-a kao posljednje oruÅ£je .................................................. 249
IZVORI I LITERATURA ...................................................................................................................................................................................................255
KRATICE . ....................................................................................................................................................................... 261 KAZALO IMENA ..........................................................................................................................................................263
271
PLAVA BIBLIOTEKA
Fikreta JeliÄ~ButiÄ. ÄETNICI U HRVATSKOJ 1941-1945.
IzdavaÄ ÄGP DELO, OOUR GLOBUS, IzdavaÄka djelatnost ZAGREB
Za izdavaÄa TOMISLAV PUÅ EK
Lektor MILAN IVKOÅ IÄ
Oprema BRONISLA V FAJON
Naklada 4000 primjeraka
Tisak
ÄGP DELO, LJUBLJANA, 1986.
YU ISBN-86-343-0010-2