Platon: Država

Šesta knjiga - natuknice:

Sokrat, Glaukon, Adimant

Filozofi su oni koji mogu domašiti ono, što se uvijek u istome istovjetno nalazi, a oni koji to ne

mogu, nego lutaju među mnoštvom i raznolikošdu, nisu filozofi

Vođe država trebaju biti oni koji se pokažu sposobnima čuvati zakone i poslove država

Filozofi spoznaju svaki bitak, a iskustvom ne zaostaju za drugima, niti imaju manje vrlina

Narav filozofa: oni uvijek ljube nauk, koji im kaže nešto od onoga bitka, koji uvijek jest i koji nije

uznemiren u svom miru postojanjem i propadanjem; ljube sav onaj bitak i ne napuštaju niti

najmanji dio; ne lažu i svojevoljno ne prihvadaju laž, nego ju mrze, a istinu ljube

Tko je željan znanja, treba odmalena čeznuti za svom istinom; kome želje na jedno silno naginju,

za ostalo mu slabije, kao potok naveden u drugo korito ; komu želje poteknu za naukom, stavljaju

se u službu naslade duše, a ostavljaju naslade tijela

Koji je uredan, a nije željan blaga te nije proste dudi, ni razmetan ni kukavica, ne može postati

nepouzdan ili nepravedan

Filozofska duša - pravedna i pitoma, dobro pamti, ima umjerenu i ugodnu dud

Nefilozofska duša - nepouzdana i divlja

Od prirode pametan, lako uči, plemenit je i ugodan, prijatelj je i srodnik istine, pravednosti,

hrabrosti, trijeznosti - odgojem i godinama postaju cijeli ljudi te se njima treba povjeriti država

Adimant govori da oni koji se posvete filozofiji i duže se vremena njome bave, vedinom postaju

čudni i loši, a i onima koji se čine najčestitiji, od filozofije postaju za državu beskorisni

Najbolji među filozofima su u očima svjetine beskorisni

Vladar koji iole vrijedi, ne bi trebao podložnike moliti za vlast

Pravi filozof je od prirode stvoren da se bori oko bitka, a ne da ostaje kod mnoštva svakog

predmeta, koji imaju samo prividan bitak; on bi išao naprijed bez umora s neprestanim

oduševljenjem, sve dok ne bi shvatio bit svakog predmeta; stvorio bi mudrost i istinu te dospio

do spoznaje, pa tek tada istinski živio, rastao i tako se riješio muke

Filozofima pripada hrabrost, plemenitost, lako učenje i pamdenje

Rijetke naravi su takve, vedina je loša

Za te rijetke naravi postoje mnoge opasnosti:

1. Svaka pojedina osobina te naravi, koju smo pohvalili, upropaštava i od filozofije odvlači dušu

- hrabrost, trijeznost itd.

2. Zatiru i odvlače sva ona dobra: ljepota, bogatstvo, tjelesna snaga, modan rod u državi i sve

tomu srodno

Vrjednija narav pri neprikladnoj hrani (odgoju) gore prolazi od loše naravi

Osobito nadarene duše uz loš odgoj osobito zle postaju; slaba narav nikada nede biti uzrok ni

velikom dobru ni velikom zlu

Nazovimudraci (sofisti) kvare mladež; oni su učitelji koji poučavaju za novac; ne uče istinu nego

ono što svijet misli kad je na okupu i to zovu mudrošdu; govore ono što svjetina želi čuti

Sokrat to uspoređuje s nekim tko zna pripitomiti velike i jake životinje

Sofisti spoznaju nagon i naslade mnoštva na njihovim skupovima, bilo u pogledu slikarstva,

glazbe ili državništva, te to zovu mudrošdu

Filozofija nije za mnoštvo, iz tog razloga oni kude filozofe

Ostaje malen dio onih koji se dostojno bave filozofijom: to su plemenite i dobro odgojene dudi

koje su morale idi u progonstvo, te su prema naravi ostale vjerne filozofiji, jer tamo nije bilo

kvaritelja

I od toga maloga broja kada netko postane filozof te uvidi mahnitost svjetine i vidi da nema

saveznika, osjeda se kao čovjek koji je pao među zvijeri s kojima ne želi činiti nepravdu, niti im se

može oduprijeti, pa tako i prije nego što pomogne državi i prijateljima, mora propasti, ni o kakve

koristi ni sebi ni drugima

Nijedan sadašnji državni ustav nije dostojan filozofske prirode; država ne zna postupati s

filozofijom, a da sama ne propadne jer je sve što je veliko izvrgnuto opasnosti i ono što je lijepo

doista je teško; država se treba prihvadati filozofije protivno nego što sada čini