PLAMEN - sfb12a5664712b57e.jimcontent.com€¦ · Za vrijeme studija u Be~u Ivan Merz je zapisao u...

IVAN MERZ1896. - 1928.

Ivan Merz

ZA

PLAMEN

VISINAMA

Ivan Merz

PLAMENZA

VISINAMA

Biblioteka RADOST I NADA - 26

Izdava~Filozofsko-teolo{ki institut Dru`be IsusoveZagreb Jordanovac 110 i Postulaturaza beatifikaciju Ivana Merza, Zagreb, Vla{ka 93

Za izdava~aBoìdar Nagy, Zagreb, Palmoti}eva 31

LekturaDaliborka Pavo{evi}

Tehni~ka suradnjaVlatko Radovi}

Kompjutorska pripremaMedijski centar "Glas Slavonije" d.d., Osijek

Tisak»Ceris«, Vinkovci

Naklada: 3000

Naslovna stranica: Dolomiti, Croda del Toni, 3094 m.Foto: G.Ghedina. U predjelima Dolomita Ivan Merz je boravio nafronti za vrijeme prvog svjetskog rata i tu je doìvio potpunoobra}enje Bogu.

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveu~ili{na knji`nica, Zagreb

UDK 242

MERZ, Ivan

Plamen za visinama : misli Sluge Bo`jega IvanaMerza / Ivan Merz ; priredio i komentirao Boìdar Nagy. -Zagreb : Filozofsko teolo{ki institut Dru`be Isusove :Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza, 1999. - 128 str. :ilustr. ; 19 cm. - (Biblioteka Radost i nada ; 26)Biliografija str. 117-126.

ISBN 953-6257-69-6 (Institut)

990712050

Ivan Merz

PLAMENZA

VISINAMAMisli

Sluge Bo`jega Ivana Merza

Priredio i komentirao:Bo`idar Nagy, DI

Zagreb, 1999.

PREDGOVOR

Za vrijeme studija u Be~u Ivan Merz je zapisaou svoj dnevnik ove rije~i: "U meni je plamen zabeskrajnim visinama, àr za nepomu}enim grlje-njem Sina i Oca i Duha…" (12.V.1920.) Nekolikorije~i iz ovog njegova zapisa, tj. "plamen za visi-nama", u~inile su nam se najprikladnije da ih sta-vimo kao naziv ove zbirke njegovih odabranihmisli. U ovim rije~ima ~itamo najprije nazo~nostmilosti Bo`je u njegovoj du{i koja je Ivana rasvje-tljavala, privla~ila i vodila prema boànskim visi-nama; ali isto tako otkrivamo i njegov odgovor isuradnju s Duhom Bo`jim koji ga je nadahnjivao.Kako se odvijao taj Ivanov zemaljski uspon pre-ma vrhuncima kr{}anske savr{enosti o tome namgovore upravo ove njegovo misli u kojima }e onikoji sli~no osje}aju na}i mnogo poticaja i ohra-brenja za svoj uspon prema Bo`jim visinama.

Papa spominje "ìvotno zvanje" Ivana Merza

Lik i djelo sluge Bo`jega Ivana Merza postajusve prisutniji na{em vremenu. Njegov postupakza beatifikaciju koji se odvija u Rimu bliì se po-malo kraju, {to je jo{ jedan poticaj da {ira javnostbolje upozna ovog hrvatskog kandidata za oltar.

Na svome drugom pastoralnom pohoduHrvatskoj u listopadu 1998.g. Papa Ivan Pavao II.ponovno je spomenuo Ivana Merza kao {to je tou~inio i prilikom svoga prvog pohoda, ~etiri godi-ne ranije. U propovijedi na sv. misi u Splitu na@njanu, 4.X.1998., Sveti Otac je osim spomena nje-

5

gova imena naveo Merzovu poznatu misao: "Ka-toli~ka vjera je moje ìvotno zvanje."

Kroz ove odabrane Merzove tekstove u kojimase zrcali du{a Ivana Merza moèmo slijediti putkako je Ivan ostvarivao svoje "ìvotno zvanje".Misli ovdje objavljene sabrane su iz njegovadnevnika, ~lanaka, pisama i neobjavljenih ruko-pisa; svrstane su po srodnosti u cjeline poodre|enim temama. Merz ih je napisao u raznimprigodama, na raznim mjestima.

Priru~nik duhovnog ìvotaKroz ove odabrane misli moèmo duboko za-

viriti u du{u Ivana Merza i njegovo doìvljavanjei proìvljavanje katoli~ke vjere i njezinih istina. Unjegovoj du{i, po prirodi otvorenoj za sve {to jedobro, lijepo i plemenito, moèmo jasno uo~itidjelovanje Bo`je milosti koja ga od mladena~kihdana poti~e i vodi prema vrhuncima kr{}anskesvetosti. Tako|er je i vidljivo kako se Ivan sprem-no odazivao Bo`joj milosti koja prosijava iz njego-vih tekstova i kako je s njome sura|ivao, {topotvr|uje njegov intenzivni duhovni i asketskiìvot samosvladavanja, njegova borba na moral-nom podru~ju u nadvladavanju slabosti koje jeosje}ao kao i svaki ~ovjek. Njegovu suradnju s mi-lo{}u potvr|uje njegovo zauzeto izgra|ivanje isticanje kr{}anskih vrlina o ~emu nam posebnosvjedo~e njegova "pravila ìvota", kao i odluke zausavr{avanje kr{}anskog ìvota koje je ~inio podduhovnim vje`bama.

Kad je Ivan zapisivao ove misli sigurno nijeslutio da }e jednoga dana biti ovako probrane isvrstane u sistematsku cjelinu kao jedan mogu}ipriru~nik duhovnosti. No, ako on to nije izravnoslutio kad ih je stavljao na papir, danas nam je ja-

6

sno da ga je Bo`ja Providnost vodila i pripremalada njegov primjer i vjersko iskustvo posluì zauzor drugima. Njegove su misli posluìle za iz-gradnju kr{}anskih stavova mnogih mladi}a idjevojaka koji su slijedili njegov primjer. Pomoglesu i pomaù nadalje onima, koji poput Ivanaosje}aju da ih Bo`ja milost poziva na dublji,savr{eniji kr{}anski ìvot, na ostvarivanje idealakr{}anske svetosti. Dr. B. K. iz Zagreba, izjavila jekako joj je samo jedna Ivanova re~enica - "i}i u ne-ugodne situacije" - veoma mnogo pomogla uìvotu. (Merz ju je napisao u Parizu kao jednu odsvojih odluka u "ìvotnom pravilu").

Za bolje razumijevanje Merzovih misli

Misli i tekstovi Ivana Merza objavljeni u ovojknjizi sami za sebe ve} puno govore. Me|utim,kad se stave u kontekst iz kojega su izva|eni, kadim se promotri tzv. "Sitz im Leben", moè im seotkriti i pro{iriti daljnje zna~enje. Stoga smo nakraju svakog dijela teksta stavili oznaku izvoraodakle je misao uzeta. îtatelj po toj bilje{ci moèlako prona}i mjesto u Ivanovim spisima i uo~iti{iri kontekst u kojem je misao nastala kao i njezi-nu daljnju poruku. Slovo "D" na kraju ve}eg dijelatekstova koji se redovito nalaze na po~etku goto-vo svakog poglavlja, zna~i da je tekst uzet iz nje-gova dnevnika. Brojke u zagradama na krajuostalih tekstova zna~e redni broj bibliografske je-dinice tj. Merzova ~lanka ili spisa, koji su navede-ni na kraju knjige u Bibliografiji objavljenih rado-va Ivana Merza. Ti su spisi zreli plod njegova du-hovnog stvarala{tva a nastali su uglavnom u Za-grebu. Uz neke tekstove nazna~eno je da su uzetiiz knjige odabranih Ivanovih tekstova "Put k Sun-cu", (2. izdanje, Zagreb, FTI, 1993., 232 str.)

7

Va`no je imati u vidu mjesto i okolnosti u koji-ma su pojedini tekstovi nastajali; to vaì posebnoza tekstove uzete iz dnevnika, uz koje je naz-na~eno mjesto i datum kad su napisani. Iz tih po-dataka vidi se da je Ivan ~esto mijenjao mjesto bo-ravi{ta, posebno za vrijeme rata, ali je svugdje na-stojao staviti na papir svoja zapaànja i raz-mi{ljanja. U kratkoj biografiji stavljenoj na po~et-ku lako se moè prona}i gdje se Ivan koje godinenalazio i {to je u kojem periodu radio. Tekstovikoji su nastajali na rati{tu za vrijeme prvog svjet-skog rata izme|u 1916. i 1918. posebno su zanim-ljivi i bogati proìvljenim iskustvom susreta s pat-njom i smr}u, {to je za posljedicu imalo njegovopribliàvanje Bogu i prihva}anje kr{}anskog poi-manja svijeta i ìvota.

Merzov uspon prema kr{}anskoj savr{enosti

îtatelj }e nadalje mo}i uo~iti da su Ivanovitekstovi u svakoj cjelini poredani uglavnom kro-nolo{ki, onako kako su vremenski nastajali; napo-se se to odnosi na tekstove iz dnevnika. To namomogu}uje uo~iti njegov razvoj u pristupuodre|enim vjerskim istinama ili moralnim pro-blemima s kojima se suo~avao.

U duhovnom razvoju Ivana Merza postojistupnjevitost i uspon. Prve godine mladena{tva~esto su ispunjene nejasno}ama, lutanjem itraènjem na vjerskom i moralnom podru~ju. Sveje to na{lo odjeka u njegovom dnevniku, {to ga~ini veoma bliskim svakome, napose mladom~ovjeku koji poput njega traì odgovore na ìvot-na pitanja. Merz se postupno uzdizao premakr{}anskoj svetosti, ali to nije i{lo bez borbe, odri-canja, uo~avanja svojih slabosti i otpora ljudskenaravi; sve to on iskreno priznaje na stranicama

8

svoga dnevnika. Stoga je kod ~itanja ovih njego-vih misli korisno i va`no obratiti pozornost prekobilje{ke na godinu kad je koja misao ili tekst na-stao. Moè se tako uo~iti, s jedne strane, mlade-na~ko stanje traènja njegove du{e, izraènouglavnom u tekstovima iz dnevnika, a koje se ra-zlikuje od onog dubokog iskustva vjere i iz-gra|enih kr{}anskih stavova koji su karakteri-sti~ni za zreli period njegova ìvota, {to nalazimou njegovim tekstovima objavljenima u raznim~lancima i djelima nastalim posljednjih godinanjegova ìvota. S druge pak strane, u tekstovimaiz dnevnika moè se vidjeti kako je Ivan, premdamlad, veoma zrelo razmi{ljao o pojedinim ìvot-nim problemima.

Kardinal Franjo Kuhari}:"Ivan Merz nam ima puno toga re}i!"

Za pedesetu obljetnicu smrti sluge Bo`jegaIvana Merza 1978.g. bio je odràn u Zagrebu oblagdanu Krista Kralja, simpozij, zatim euhari-stijsko slavlje u zagreba~koj katedrali te sve~anaakademija. Zagreba~ki nadbiskup, kardinal Fran-jo Kuhari}, odrào je tom prigodom dva govora oIvanu Merzu iz kojih donosimo ove izvatke.

"Kad se planine gledaju iz daljine ne vidi sesve bogatstvo njihove ljepote. Ali, kad se u|e unjih vidi se sva razli~itost vidika, o~ituju sevrhunci, vide se doline i otkriva se bogatstvo pla-ninskih vijenaca. Sli~no se doga|a i s Bo`jim ~o-vjekom. Ako ga gledamo iz daljine, bilo vremen-ske, bilo prostorne, ne doìvljavamo bogatstvonjegove du{e. Ali, kad se u|e u otajstvo du{e, ot-kriva se bogatstvo milosti. Simpozij prigodom 50.obljetnice smrti Ivana Merza (1978.g.) otkrio jebogatstvo njegove du{e i sluì tome da danas po-

9

kaè tko je ìvio me|u nama, tko je djelovao ugradu Zagrebu, i tko je svim srcem nastojao daIsusa Krista {to vi{e unese u du{e i da Crkva uhrvatskom narodu bude {to svetija." (Propovijed uzagreba~koj katedrali, 24.XI.1978.)

"Ima ljudi, sigurno i me|u mladima, koji voleplanine. Kao {to sam ju~er u katedrali spomenuoda je otkrivanje Mer~eve du{e ulazak u jedansplet divnih planina, tako bih sada pozvao da bu-de {to vi{e planinara duha koji }e teìti prema timvrhuncima. Ivan Merz blije{ti u tom nizu velikih,vjernih sinova i k}eri na{e Crkve u hrvatskom na-rodu kao jedan blje{tavi vrhunac. I kao {to se navrhunce penju hrabri planinari, tako bih èlio daotkrivanje Ivana Merza u mladim du{ama ove ge-neracije, ovih na{ih prilika, budi te`nju da se pe-nju, da idu u visine i da osjete kako je divno gleda-ti s tih visina na {iroke horizonte Bo`je stvarnosti ida osjete kako je ~ist zrak u visinama, te da uvijekprema njima teè.

Ivan Merz ima mnogo toga re}i danas na{immladima, na{im sjemeni{tarcima, na{im bogoslo-vima, na{im redovnicima i redovnicama, namasve}enicima i biskupima. Zaista, ovaj na{ dragiOrao bio je apostol vrlo kratko vrijeme, samo {estgodina, a unio je mnogo, u~inio je mnogo, zapalioje mnoge, jer je sam gorio ljubavlju Duha Svetogakoja se u njemu razgorila u otvorenost du{e daprihvati Isusa za Kralja svoga srca i ìvota i dau|e u Njegovo Kraljevstvo."

(Govor na sve~anoj akademiji u Zagrebu, 25. XI.1978. prigodom proslave 50. obljetnice smrti IvanaMerza.)

10

Put k Suncu

Ove misli Ivana Merza ve} su objavljene zajed-no s mnogim drugim njegovim tekstovima u spo-menutom drugom izdanju knjige "Puta k Suncu".Naziv te knjige ima svoju zanimljivu povijest.Godinu dana nakon smrti Ivana Merza, do{li sumu na grob njegovi mladi prijatelji i {tovatelji ipoloìli mu vijenac s bijelom vrpcom na kojem jestajao natpis: "HVALA TI, ORLE KRISTOV, [TOSI NAM POKAZAO PUT K 'SUNCU'!" (Ovavrpca s natpisom sa~uvala se sve do danas i nala-zi se u Ivanovu muzeju u Zagrebu.) Ta re~enicanajbolje izraàva {to je Ivan Merz zna~io, a {to idanas zna~i, za hrvatsku mlade`: bio je onaj koji isvojim primjerom i bogatstvom svojih misli poka-zuje mladima put k Isusu Kristu, svjetlu svijeta isuncu ìvota.

Napisano u blistavom okrilju Milosti

Jedan od Ivanovih suvremenika i {tovatelja,Ton Smerdel, svoj susret s Merzom preko njego-vih misli i tekstova ovako je izrazio: "Iz svakog ra-da koji je on napisao osjetio sam snagu, jer je onmo`da bio jedini me|u nama koji je sve ono {to jenapisao, napisao u svetom zanosu i blistavom ok-rilju nerazja{njene Milosti. To je bila njegova sna-ga, a i danas je. Zato je mogao djelovati na mladeì ba{ nju u~initi onom koja }e braniti Boga".(TonSmerdel: In gloriosam memoriam, Nedjelja, 18. V. 1930.)

Boìdar Nagy, DIpostulator kauze za beatifikaciju

Sluge Bo`jega Ivana Merza

11

12

Ivan Merzna zavr{etku gimnazijeBanja Luka, 1914.

Ivan Merzstudent u Be~u,1920.

Ivan Merz~asnik u prvomsvjetskom ratu,

na talijanskojfronti, 1917.

IVAN MERZ1896. - 1928.

Biografski podaci

Ivan Merz rodio se u Banja Luci 16. XII. 1896.god. Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju jezavr{io u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914.god., poha|a kroz tri mjeseca vojnu akademiju, apotom 1915. zapo~inje studij prava na Be~komsveu~ili{tu. Prvi svjetski rat prekida mu studij.Mobiliziran je. Proìvljava sve strahote rata nafronti u Italiji od 1916. do 1918. Nakon rata na-stavlja studij knjièvnosti u Be~u 1919./1920. idovr{ava ga u Parizu tijekom dvije godine, od1920. do 1922.

Po zavr{etku studija, u jesen 1922. god., dolaziu Zagreb gdje postaje profesor francuskog jezika iknjièvnosti na Nadbiskupskoj klasi~noj gimna-ziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskom fakultetuZagreba~kog sveu~ili{ta radnjom pisanom nafrancuskom o utjecaju liturgije na francuske pi-sce. Potom kroz dvije godine, od 1923. do 1925.,kao prvi laik u Hrvatskoj studira filozofiju i teolo-giju pod vodstvom isusovaca nastoje}i se tako {tobolje osposobiti za svoj apostolski rad.

Razmi{ljanjem, studijem, a osobito u krvi i pla-menu rata dolazi do spoznaje o istinitosti kr{}an-ske vjere. Potpuno se dariva Kristu na~iniv{i kaolaik zavjet vje~ne ~isto}e. Sve svoje slobodno vri-jeme posve}uje odgoju hrvatske mladeì u kato-li~koj organizaciji "Hrvatski Orlovski Savez" kojojje dao geslo "@rtva - Euharistija - Apostolat". Kao

13

katoli~ki intelektualac rije~ju i perom odu{evljavamlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je odprvaka liturgijskog pokreta me|u Hrvatima. Su-stavno u Hrvatsku uvodi ideje Katoli~ke AkcijePape Pija XI. Glavna njegova karakteristika kaokatoli~kog intelektualca jest ljubav i odanost Ka-toli~koj Crkvi, Rimu i Papinstvu, {to je nastojaousaditi kod svih s kojima je saobra}ao. Premdamlad i kao laik smatran je "stupom Crkve" uHrvatskoj.

Svojim apostolskim radom i svojom op-se`nom spisateljskom djelatno{}u u katoli~komtisku ostavio je dragocjenu duhovnu ba{tinu kojaje postala izvor nadahnu}a budu}im nara{tajima.Namjeravao je osnovati svjetovni institut - zajed-nicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Nakonnjegove smrti ovu je zamisao djelomi~no ostvari-la Marica Stankovi}, osnovav{i ènsku ZajednicuSuradnica Krista Kralja, kao prvi svjetovni insti-tut u Hrvatskoj. Ime Ivana Merza zna~ilo je, azna~i i danas, program ìvota i rada za vjernikakatolika koji se èli aktivno angaìrati u {irenjuKristova Kraljevstva pod vodstvom Crkve i njezi-nih pastira.

Ivan Merz je bio ~ovjek ìve vjere, iskrene mo-litve, samoodricanja, dnevne Pri~esti, adoracije,predanog trpljenja, {iroke naobrazbe, bliz ljudi-ma i svakom je ~ovjeku iskazivao kr{}anskuljubav.

Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928.g. u 32. go-dini ìvota, na glasu svetosti. Na samrti je prika-zao svoj ìvot kao `rtvu Bogu za hrvatsku mla-de`. Njegova `rtva donosi obilne plodove u kato-li~kim organizacijama koje su nastavile ostvariva-ti njegovu duhovnu ba{tinu.

14

1958.g. zapo~eo je biskupijski postupak za nje-govo progla{enje blaènim. 1977.g. njegovi po-smrtni ostaci preneseni su u Baziliku Srca Isusovau Zagrebu u kojoj se redovito pri~e{}ivao, adori-rao i molio posljednjih {est godina ìvota. Od1986.g. postupak za njegovo progla{enje blaè-nim odvija se u Rimu. Milosti i usli{anja po njego-vu zagovoru se mnoè.

Ivan Merz je puno toga napisao, a o njemu suobjavljene i mnoge biografije, studije i ~lanci odkojih su najva`niji navedeni na kraju ove knjige. Ina Internetu Merz ima svoju stranicu na adresi:www.ffdi.hr/ivan-merz

Sve ostale informacije o sluzi Bo`jemu IvanuMerzu dobiju se na adresi:

Postulatura Ivana Merza, 10000 Zagreb, Vla-{ka 93. E-mail: [email protected]

15

IDEALI MLADOSTIslutnja budu}nosti

Prvi tekst koji nam po~inje otkrivati du{u mladogIvana Merza jest prva stranica njegova dnevnika {toga je po~eo voditi 27.2.1914. u Banjoj Luci. Tek je bionavr{io 17 godina; nalazio se u zavr{nom razredu gim-nazije, pred maturom. (Roditelji su ga bili dali godinudana ranije u {kolu). Za motto svoga dnevnika stavio jerije~i: "Evviva l'arte" - ìvjela umjetnost - pokazuju}itime da ga je u godinama mladosti umjetnost posebnoprivla~ila i odu{evljavala. Potom slijedi citat izknjièvnog djela - dramatske poeme "Manfred" od en-gleskog pisca Lorda Byrona.

Za mladih dana èlio sam vru}eDa srca drugih svojim pro`mem srcem,Da svijetlim narodima, da se uspnem,Ja ni sam ne znah kamo,Mo`da i da padnem.Al padnem poput gorskog vodopada,[to nakon skoka s velikih visinaU zapjenjenoj svog ponora snazi,I diù} magle stupove {to tvoreI oblak nov i novu ki{u s neba,On duboko, jo{ uvijek leì jak.

(Byron, Manfred, III. dio)

16

Ono {to je osje}ao i nesvjesno slutio u svojoj du{ina{lo je odjeka u tim stihovima. Sigurno da je u njimaprona{ao puno svoga mladena~kog odu{evljenja, idea-lizma, snova o budu}nosti u najljep{im bojama, {to jekarakteristi~no za svakoga mladog ~ovjeka koji se otva-ra ìvotu.

Ali sve ove slutnje i te`nje ostvarit }e se u Ivanovuìvotu u jednom potpuno duhovnom, kr{}anskom smi-slu, ~ega sigurno jo{ nije bio svjestan kad je ove retkeispisivao. Gledaju}i u svjetlu ovih mladena~kih stihovanjegov ìvot koji se odvio i zavr{io na pozornici povije-sti, moèmo uo~iti kako je u njima sadràna vizija bu-du}nosti, ono {to }e on stvarno kasnije postati: svjetlokoje }e mnogima svijetliti i koji }e svojim mislima mno-ga srca proèti i obogatiti.

Zanimljivo je povezati i usporediti ovaj prvi doku-ment du{evnog stanja Ivana Merza, njegove mlade-na~ke vizije svijeta i slutnje budu}nosti, s posljednjimtekstom {to ga je Ivan napisao u svome ìvotu nakon~etrnaest godina: bio je to njegov testament, odnosnotekst za nadgrobni natpis koji mu danas stoji uklesanna njegovu grobu u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Stim tekstom i zavr{ava ova knjiìca prikaza duhovnostiIvana Merza kroz odabrane njegove misli. Izme|u tadva teksta kao dva kamena me|a{a, ostvario se bogatiìvot pun kr{}anskih vrlina, za koji se nadamo i moli-mo da kao uzor zasvijetli s oltara katoli~kih crkava po-put drugih blaènika i svetaca.

17

@ I V O T

Pitanje tajne ìvota i postojanja Ivanu se nametalove} u prvim godinama mladena{tva o ~emu nam jeostavio brojne zapise u svome dnevniku. Dugo vreme-na ga je odu{evljavao Goetheov Faust u kojem je prona-lazio mnogo sli~nosti sa svojim te`njama i traènjimada do|e do otkri}a “sjemena koje sve drì”. Jedini zado-voljavaju}i odgovor na problem ìvota i postojanja po-stupno otkriva u kr{}anskoj vjeri.

@ivot je borba, a nagrada je vje~nost

@ivot nije uìvanje, nego `rtva.(D, Be~ko Novo Mjesto, 21.IX.1914.)

@ivot mora da nam je `rtva, da mnogo lijepogani ne gleda. @ivot je silno te{ka borba, koja traìpregaranje, negledanje lijepoga. Radi ove borbeima ìvot ~ovjeka vi{i sadràj… Mnogo je ljudistradalo, jer ih je predobila demonska ljepotaène. Mo`da je i mene skoro. Ali od sada velim:o~i zatvoriti i ne traìti ovaj princip ljepote, koji jeovdje samo da uspostavi borbu, kojoj je nagradavje~nost. (D, Be~, 10.III.1915.)

Sav je ìvot lijepa i velika tajna...(D, B. Luka, 27.XII.1915.)

Volim ovu sada{nju generaciju, jer je trpjela iuvidjela da je ìvot ozbiljna stvar, a ne igra~ka.

(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.)

18

Biti u harmoniji koja vlada u svemiru

Zato sebi i svima stavljam memento: proìvlja-vajmo dubok i velik ìvot i svakog trenutka budi-mo svjesni da mi zaista opstojimo i da se ne proti-vimo ovoj harmoniji, koja vlada u svemiru. Ovotjelesno zapravo i nije ìvot. @ivot je ono tamno,nevidljivo, puno dubine i perspektive, {to se uodabranim ~asovima jo{ vi{e pro{iruje...


@ivot je kratka te{ka ku{nja

Za{to sve to propada, nestaje, za{to i mi gine-mo, za nama opet generacije! I onda opet ista igra,pa opet smrt. Jest, Boè moj, ja Te razumijem,ìvot je - veli{ - kratka te{ka ku{nja i tko ovu pre-boli, istom stupa u ìvot pun sjaja i boja.

(D, Rati{te, Seewiesen, 17. XII.1916.)

Patnja sugerira smisao ìvota

Bol, patnja, pogled na tolike tisu}e izna-kaènih, mrtvih i ispa}enih ljudi, jama~no, pere sa~ovjeka sve prolazno i velikom mu energijomupravo sugerira smisao ìvota…. [to je ìvot?Neki je dan jedan leào kod groblja, izvrnuo se ileì kao klada, kano da ni ìvio nije. Zar je ondasvrha ìvota uìvati, popustiti strasti! ûdna lismisla, kad smr}u sve prestaje.

(D, Rati{te, Zingarella, 18.V.1917.)

Ho}u da prodrem u misterij ìvota

Polako gine mladena~ko odu{evljenje. Svevi{e padam na nivo obi~na slaba ~ovjeka. Napovr{inu su stupila druga, eti~ka pitanja. Najvi{eme zanima filozofija ìvota. îtam Solovjeva(Duhovni temelji ìvota), Sv.Pismo… Ho}u daprodrem u misterij ìvota.

( D, Rati{te, Zingarella, 17.VI.1917.)

19

PROLAZNOSTSMRT - VJE^NOST

Bave}i se razmi{ljanjem o tajni ìvota u koji nastojiprodrijeti i odgonetnuti ga, Ivan veoma brzo uo~avanjegovu prolaznost i krhkost. Problem smrti i trpljenjas ~ime se svakodnevno suo~avao na fronti za vrijemerata potpuno je promijenio njegov pogled na svijet.Umjetnost koja ga je u srednjo{kolskim danima pri-vla~ila stupa na drugo mjesto. Uo~avaju}i svu tu real-nost ozbiljno si postavlja pitanje zagrobnog ìvota ivje~nosti na {to mu odgovor daje kr{}anstvo.

Ovaj je svijet samo priprava za drugi koji je vje~an

Ima li ~ovjek ovdje pravo na sre}u? Zar nijeovaj svijet - svijet rada i muke, i kako se ~ovjek po-kaè u tom radu, dobiva nagradu na drugom svi-jetu, koji je vje~an. Ovaj je svijet samo priprava.

(D, B. Luka, 14.IV.1914.)

Misao na Vje~nost

Religiozni ìvot, misao na Vje~nost, Smrt, Lju-bav, to je ne{to veliko. (D, B. Luka, 17.VIII.1914.)

Pravednost i smrt dovode do prave spoznaje

Bog postoji. Onda se pitamo: {to je taj Bog, ka-kav je? Moèmo li se moliti? Je li on osoban? Na tanam pitanja odgovara na{a nutrina u pojedinimjednostavnim slu~ajevima. Uvrijedim li svoje ro-ditelje, silno mi je ào. To je dokaz da osje}aj u~i-njene nepravde nije predrasuda, nego da u namapostoji pravda. Pravda je jedan princip, koji je u

20

nama, i sva se nutrina u nama uzrujava, ako radi-mo protiv ovomu principu. I Onaj, kojega mi okosebe osje}amo, do kojega razum dolazi da jevje~an, kome du{a nehotice teì, Taj }e jama~nobiti Pravednost. Time dolazimo do osobnog Bo-ga…Kad on postoji, ve} slijedi da na{ ìvot imasvrhu. Onda treba jo{ pomisliti na ne{to, na {toljudi ne misle, i {to bi ih moglo lako dovesti doprave spoznaje: da }emo umrijeti. Nekoga silnovolimo i taj umre. Nikad, nikad ga vi{e ne}emovidjeti. Pa mi sami, puni smo misli, sumnja,te`nja, mnijenja. Na{e "ja" jest sredina, oko koje sesve okre}e, cio svemir, koja dojmove prima irazvrstava. Sve mi to doìvljavamo, katkada semu~imo i patimo. To je dokaz da pravda nije pre-drasuda, jer ako je tko uzrok na{e patnje, borimose realno protiv njemu. I sad najednom umremo.Za{to bi sve ovo? Za{to toliko misli i te`nja, kad jesve badava, kad propada u ni{ta, kada du{a nijezaseban elemenat, koji je poput duha u Diable bo-iteux zatvoren u bocu? Ne, to ne moè biti. Kad jeu prirodi sve tako sjajno ure|eno, mora biti ivje~nost na{ega ìvota u smislu pravednosti. I ui-stinu, to je tako, i u to vjerujem, i u ~asu, kada ovodjetinjom vjerom osje}am, kada se gnjusim zla ikada se topim u molitvi, ostaje u dnu du{e opetona sumnja, onaj veliki upitnik zadnjeg Adama:za{to? {to? I opet, uza svu sumnju, vjerujem.

(D, Be~, 17.V.1915.)

Na kraju ìvota slavlje Uskrsnu}a

Pro}i }e i roditelji i sve }e izgledati kao san,dok i ja ne za|em u tamnu, groznu ulicu. Ne, nijetamna ni grozna, nego svijetla, puna nadnarav-nog sjaja. Tamo se slavi Resurrectio - Uskrsnu}e.

(D, B. Luka, 1.X.1915.)

21

Du{evni svijet no}i i molitve realniji je od svega{to postoji

Uistinu, kad se ~ovjek zavu~e u samo}u, u ta-mu, sav realni svijet, svi drugovi, prijatelji, sva~arobna priroda ~ini mu se snom. ôvjek tadaosje}a da je ona nerealna, a misao da je prava real-nost, da je du{evni svijet, svijet no}i i molitve, re-alniji od svega uop}e {to vidljivo postoji. Trebateìti samo za tim ìvotom, za ovom realno{}u.

(D, B. Luka, 28.II.1916.)

Tamo gore je pravo carstvo

Iskreno govore}i, ja se ne bojim smrti, ta tamogore je ono pravo carstvo. Samo se jo{ nisam po-mirio s mi{lju da }u ja zaista onamo i nisam sebisvjestan da vodim krepostan ìvot.

(D, Graz, 18.III.1916.)

Problem smrti najva`nije pitanje

Najva`nije je pitanje za ~ovjeka problem smrti.Taj me problem mora sada najvi{e zanimati, jerbih mogao za dva mjeseca biti daleko od nada ovezemlje. Zapravo sada vidim da mi ìvot nema~vrste podloge. Sazdao sam si svoju ideologiju nabudu}em ìvotu, na budu}oj zemaljskoj sre}i, pane mogu pojmiti da bih mogao skoro poginuti.

(D, Mürzzschlag, 26.VIII.1916.)

Ovaj ìvot samo prolazna faza

U ~ovjeku je te`nja da ne{to stvara, da ga jednastvar zaokupi, oko koje se, kano oko jezgre mine-rala, sve koncentri~no skuplja.... Najednom osje-tim kako taj ìvot nije ni{ta, samo prolazna faza uonaj trajni, kad se ono, {to u nama uvijek kuha ivrije, oslobodi i po|e u onaj svijet. Misle}i na ovuprolaznost, ne mili mi se nikakav studij, nikakva

22

literatura, nikakva djevojka, uop}e ni{ta. Jediniasketski, mona{ki ìvot u oboàvanju Euharistijemo`da daje zadovoljstvo. Drugo, ~ini mi se, ne.

(D, Pe~uh, 22.X.1916.)

Uvijek svjesni kratkotrajnosti ìvljenja

Kad bude pro{ao taj rat, ne smijemo se zavu}iu svoje tople sobe i uz ~a{u vina pri~ati o ju-na~kim doga|ajima. Moramo uvijek biti svjesnikratkotrajnosti ìvljenja i da je ono samo mini-malna faza vje~nosti. Trebamo nastojati zasladiti iovo kratko doba asketskim ìvotom.


Gomilati blago za onaj ìvot

Gdje nema Tebe, Boè, tamo nema ni veselja.Snage, snage, snage! Koga bih se bojao, kad smoovdje putnici, a za nas je dika probijati se krozìvot i gomilati blaga za onaj veliki ìvot. Snage iopet snage Te molim!

(D, Rati{te, Zingarella, 15.IV.1917.)

Na ovoj smo zemlji samo do{ljaci i putnici

Kada top grune, mislim da mi propovijedasv.Franjo: Advenae et peregrini sumus (do{ljacismo i putnici)! (D, Rati{te, Zingarella, 17.IV.1917.)

U susret beskrajnim svjetovima Apokalipse

Valja sav svijet zaboraviti i sve sile koncentri-rati u radu za Isusa. Zaboraviti prijatelje, planove,sve - i{~eznuti sa zemlje, izgorjeti, da zaista u|emsa {to vi{e bli`njih onamo gdje nas ~eka, Otac, Sin,Blaèna Djevica Marija u Duhu Svetomu, aposto-li, mu~enici, an|eli, djevice, Toma, Mahni}, Ro-gulja - svi oni beskrajni svjetovi Apokalipse.

(D, Pariz, 4.XI. 1921.)

23

Filozofija sre}e

U ovome leì filozofija sre}e: valja postavititeì{te svih na{ih èlja u onaj svijet, sebe posve za-boraviti rade}i za Na{ega Gospodina Isusa Kristakoji je jedini vje~an. (Pismo ocu, Pariz, X. 1921.)

@rtvujmo sekundu ìvota da u|emo u nebo

Ako naime vjerujemo u apsolutno Boànstvo,tada nema slu~aja (Lk. 12,1-8). Osim toga valjaznati da dragi Bog nikada ne}e natovariti na ~ov-jeka onaj teret koji ne bi mogao podnijeti.... Po{tosmo tako sretni da znamo da je ovaj ìvot vrlokratka faza i da }emo zatim biti u vje~nome nebu,budimo juna~ki, `rtvujmo sekundu ovoga ìvotada u|emo u beskona~no nebo. Upotrijebiti svena{e energije da spasimo na{e du{e i {to vi{e du{ana{ih bli`njih. (Pismo roditeljima, Pariz, 9.X.1921.)

Najbolja upotreba vremena - kontemplacija o Bogu

Treba sve sile ovoga ìvota usredoto~iti premaìvotu koji slijedi nakon boravka na zemlji. Naj-bolja upotreba vremena jest kontemplacija o Bogui o objavljenim istinama. Svetac je ~ovjek u sre-di{tu stvaranja koji sve usmjeruje prema Bogu.

(Duh.vje`be, Pariz - Clamart, 1921.)

24

B O G

Odgajan u liberalnoj sredini Ivan Merz se tek podkonac gimnazije po~eo ozbiljnije baviti razmi{ljanjemo religioznim temama. Promatra stvoreni svijet oko se-be i napose svemir i logi~kim razmi{ljanjem zaklju~ujena postojanje Stvoritelja koji svime upravlja. Njegovavjera u Boga, me|utim, prolazila je kroz krize i sumnjeo ~emu nam je ostavio lijepe zapise u svome dnevniku.Postupno, napose kroz iskustvo patnje u ratu, njegovase vjera pro~i{}ava, u~vr{}uje i on raste u ~e`nji i ljuba-vi za sjedinjenjem s Bogom.

Veli~anstveni Duh koji obuhva}a svemir

Boè, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kre}e!Taj ~itav svemir, ono {to se vidi i ne vidi, ono {to se~uje i ne ~uje, tko ravna tim pozori{tem, tko je tajveli~anstveni Duh, koji to obuhva}a? ON je.

(D, B. Luka, 2.III.1914.)

Svemir, vje~nost, neizmjernost, du{a - vje~ne tajne

Kojom li brzinom ta neizmjernost juri i okre}ese, a prah, ~ovjek, sve to misli. Kuda to vodi?Za{to ~ovjek ima tijelo, kad je on u biti du{a?Za{to? Kuda? Kako? Vje~ne tajne. Misao, iskra,pamet, ta iskrica vje~ne Istine, do kakovih nas u-zvi{enih misli dovodi i koliko moèmo shvatiti, a{to je istom Neizmjernost (D, B. Luka, 21.VI.1914.)

ôvjek iskra Duha

[to je spram svemira ~ovjek - crv? Tijelo je crv,ali ~ovjek nije tijelo, u njemu je ne{to nevidljivo,{to zaboravlja da je tijelo. Njegova iskra. Nei-

25

zmjerno mali dio, dio Njegove iskrice, ali opet jeod Njega. I ta nas malenkost vodi da zaklju~uje-mo na ~itav svemir, na neizmjernost, ~ak na Nje-ga. To je divno. (D, B. Luka, 4.VII.1914.)

Sve je od neizmjernog Duha

Sve divote svijeta, sva priroda, dovode dospoznaje da je to sve od neizmjernog Duha, odIdeala ~ovje~anstva, od Istine, Dobrote i Ljepote.@ivot je borba za Istinom i promotrimo ga.

(D, B. Luka, 4.VII.1914.)

Vjerujem da je Bog savr{en duh

Sav je ìvot ovakva borba izme|u dva elemen-ta i ovom se borbom dovinjavamo Idealu na{egaìvota: Svevi{njemu. Ja vjerujem u Gospoda Bogasvemogu}ega, vjerujem da je On savr{en Duh uslobodi volje i veli~ini.

(D, Be~ko Novo Mjesto, 25.X.1914.)

Bez molitve religija mrtva

Na{ duh svom èstinom teì za savr{enim, zavelikim Duhom. U molitvi se s Njim razgovara iOn mu tako ~udnovato fino odgovara da ~ovjekmisli te di{e zrak visina. Taj razgovor sa Sve-vi{njim, ta veza, priznavanje Svevi{njega, to je re-ligija. Religija je bez molitve mrtva. Razgovor izvlastitog ~uvstva, razmi{ljanje o Pismu i namjera-ma Svevi{njega, to je molitva. Da Ga razumijemo,postao je Emanuelom, nama sli~nim. I mi se Isusumoèmo moliti i ta nam je molitva mnogo lak{a,jer nam je Isus bliì.

(D, Be~ko Novo Mjesto, 25.X.1914.)

Uza svu sumnju tvrdo vjerujem

Postoji li Bog ili ne postoji? Onda: {to razumi-jem pod imenom Bog? înjenica je da On postoji,

26

da Ga osje}am oko sebe, u sebi, tu ovdje, ondje,svagdje. Njegove melodije drè i napunjaju savsvemir. Svaki ~ovjek }uti dah ne~ega ve}ega ivje~nijega. On postoji, i ja tvrdo vjerujem i u naj-ja~im ~asovima ku{nje i sumnje da je On jedini,vje~ni, veliki Bog. Kad ovaj postoji, ve} slijedi dana{ ìvot ima svrhu. Kad je u prirodi sve tako sjaj-no ure|eno, mora biti i vje~nost na{ega ìvota usmislu pravednosti. I uistinu, to je tako, i u to vje-rujem. (D, Be~, 17.V.1915.)

Ljubav, du{a, Bog - nije utopija

Kad posumnjam u Najvi{e, u Dobrotu i u svusvoju ideologiju, u meni je nepokolebiva ljubav inaklonost prema roditeljima, nju osje}am takoìvo i ona mi svjedo~i da ljubav, du{a, Bog nijeutopija, da sve ovo postoji, da je ~ovjek, uistinu,ideja koja teì svome izvoru. (D, Be~, 24.VI.1915).

A kad se srce zaleti u misti~ne predjele, osje}a~arobnu è|, koja je to golemija, {to je blià Izvo-ru, bolje re}i slutnji Izvora. (D, B. Luka, 14.I.1916.)

Moja du{a leti k Tebi

Boè, koliko Te ljubim, koliko Ti zahvaljujem{to mi sada du{u napunja{ ~udnom, punomsla{}u. Kako se moja du{a diè, kako leti k Tebi,htjela bi da nad~ovje~nom snagom razbije ovaprsa i ode gore i da se vje~no s Tobom sjedini.

(D, Slov. Bistrica, 4.VI.1916.)

Boè, Boè, oprosti mi {to sam Te ostavio. Dajmi opet snage da Te svagdje i u svemu upoznam,da Te svagdje osje}am.

(D, Rati{te, Zingarella, 20.IV.1917.)

27

Apsolutno je zadovoljstvo samo u BoguStra{nih li ~asova kad se Duh Sveti nekuda po-

vu~e, pa u nutrini zavlada tama. To su oni ~asoviu kojima Faust i moderno dru{tvo o~ajava jer jeizgubilo vezu s Praizvorom. Apsolutno je zado-voljstvo samo u Bogu.

(D, Rati{te, Monte Rasta, 17.IX.1917.)

Bo`je djelovanje u ~ovje~anstvuNajbolja apologija Bo`jega djelovanja u ~ov-

je~anstvu jest taj jedinstveni duh, koji proìmljekatoli~ke pokrete svijeta. Nikakva ljudska sila, ni-kakav filozofski sistem ne moè stvoriti to re-mek-djelo; to je djelo Sile, koja je iznad nas i kojumi traìmo i èlimo spoznati. Ateisti, internacio-nalci i svi mogu}i teoretici neka prou~avaju povi-jest Crkve i njezinu sada{nju aktivnost, pa }e vid-jeti da je ona jedina koja ~ovje~anstvo naprijedvu~e. (D, Pariz, 30.I.1921.)

Valovi oceana - slika ìvota Duha SvetogaPrvi put sam vidio svijetlo-modri Atlanski

ocean, ~iji su se valovi ùrili, pjene}i se i natje~u}i.Taj neprestani ìvot, to kretanje neizmjernosti,kao da je slika Duha Svetoga, koji je neprestani,vje~ni, neizmjerni i lijepi ìvot.

(D, Toulouse, 27.VII.1921.)

ôvjek teì za BogomPostoji jedan Bog, koji neprestano djeluje na

ljudske du{e. U svakoj je ljudskoj du{i te`nja zane~im velikim: jedan teì za slavom, drugi za veli-kim djelima... U svakom je ~ovjeku te`nja da po-stane u neku ruku Bog. Ne}e{ na}i ni jednog filo-zofskog sustava koji bi ovu misao tako istakao itako divno izgradio, kao {to to ~ini kr{}anstvo,koje tvrdi da je te`nja i zada}a svakog ~ovjeka po-stati djetetom Bo`jim. (Pismo ocu, Pariz, 1921.)

28

Tajanstvena sveprisutnost Bo`ja u no}i

Merzovo razmi{ljanje u ranim jutarnjim satima uhodu prema kolodvoru prigodom liturgijskog izleta s|acima kongreganistima u trapisti~ki samostan uReichenburg.

Misterij no}i stade djelovati na moju odmore-nu du{u. I {to se vi{e kroz mrak ùrim, to mi seposve nehotice sve to jasnije ukazuje slika U~ite-lja, koji se tako|er u no}i dizao preko gora i doli-na, i{ao kroz gradove i {ume - dok su ostali ljudipo~ivali; i tada je pomi{ljao na spas svoga stada,koje je do{ao otkupiti. A tako su ~inili i apostoli; ioni bi probdjeli ~itave no}i, mole}i se beskrajnomStvoritelju, vrhovnom zapovjedniku milijunazvijezda {to trepte na nebu, Zakonodavcu svemi-ra, koji uzdràva sunce i najmanju travu, i svakopojedino stvorenje vodi prema odre|enoj svrsi. Itajna me je no}i sve vi{e zaokupljala i u kretanjusvemira osjetih bilo Onoga koji je bio u po~etku,koji jest sada i koji }e kraljevati u vijeke vjekova.

I apostoli, i mu~enici, i monasi i ispovjednici, idjevice, i svete ène, i svi ti heroji ~ovje~anstva,svi ti koji su u pro{losti probdjeli no}i u molitvi ilikoji su u smirenim zvjezdanim no}ima ~ekali daih odvedu pred krvnika - svi ti, pa me|u njima ione mnoge tisu}e hrvatskih mu~enika - svi suosjetili kucanje no}noga bila, tajanstvenu svepri-sutnost Bo`ju.... (24)

29

K R I S Tsredi{te ìvota i svemira

Sredi{te Ivanova kr{}anskog iskustva bio je IsusKrist. Njega susre}e i doìvljava na razne na~ine i uraznim podru~jima. Najprije ga vidi kao kozmi~kogvladara svemira, potom prisutnog u Euharistiji, zatimnazo~nog u liturgiji Crkve i crkvenoj hijerarhiji, napo-se u rimskom biskupu - Papi, prepoznaje ga u bli`nje-mu, a Kristovu ljubav {tuje i u nju se pouzdaje podznakom Presvetog Srca Isusova. U tekstovima koji sli-jede nalazimo Ivanova razmi{ljanja op}enito o Kristukao sredi{tu stvorenoga svijeta.

Krist - svrha i cilj na{im vje~nim èljama

Te{ko da je tko pomislio da se prikazao On,koji je svrha i cilj na{im vje~nim èljama, koji jeGospodar svemirske vje~nosti i neizmjernosti,koji ravna svakim detaljem prirode, svakom nje-zinom trav~icom i svakim mravom.

(B. Luka, D, Uskrs, 12.IV.1914.)

Rado bih studirao Kristov ìvot. îtao bih mi-sli velikih ljudi o Njemu i topio bih se u tomodu{evljenju prou~avaju}i Njega.

(B. Luka, D, 21.IX.1915.)

Krist posve}uje prirodu, ~ovjeka, narode

Krist je do{ao na svijet da posveti svu prirodu,svakoga ~ovjeka i svaku narodnost.... Upravo se utomu ima pokazati vje~nost Duha, koji vodiCrkvu, da On uz svaku formu, uz svaki jezikmoè jedinstveno i sna`no na okupu dràti svu tuveliku organizaciju, {to je sa~injavaju raznobojni

30

narodni elementi, koji su sav svoj narodni menta-litet i kolorit stavili u slu`bu uzveli~avanja Crkve.

(Maslovare, D, 18.XII.1918.)

Djelovanje Kristova ìvota kroz Evan|elje i liturgiju

Najbolje sredstvo da oku{amo snagu kr{}an-stva jest da pustimo neka ìvot Kristov, kako namga prikazuje Evan|elje i liturgija, na nas djeluje...

(Pismo ocu, Pariz, 21.I.1921.)

Cijeli moj ìvot kre}e se oko Krista Gospodina

Znade{ da me je ìvot na sveu~ili{tu u Be~u,onda rat, studij i napokon Lurd potpuno uvjerio oistinitosti katoli~ke vjere i da se zato cijeli mojìvot kre}e oko Krista Gospodina.

(Pismo majci, Pariz, 20.X.1921.)

31

@AR EUHARISTIJEprisutnost neizmjerne Ljubavi

Privilegirano mjesto susreta s Kristom za Merza jebila Euharistija koja je postala sredi{te njegova duhov-nog ìvota. Posljednjih {est godina ìvota svakodnevnoje prisustvovao svetoj misi u Bazilici Srca Isusova uZagrebu gdje mu se danas nalazi posljednje po~iva-li{te. Ve} u njegovu dnevniku zapaà se kako ga jeBo`ja milost od mladih dana privla~ila preko otajstvaEuharistije {to ga je duboko proìvljavao. Misli {to ihje zabiljeìo o Euharistiji pune su zanosa i ljubavi.“Govorio sam sa àrom koji mi je dala presv. Euharisti-ja” izjavio je Ivan nakon predavanja odrànog na veli-kom skupu katoli~ke mladeì u Mariboru 1920. god.Ljubav prema Isusu nazo~nom u Euharistiji bila je uishodi{tu njegovih brojnih apostolskih pothvata.

Pri~est - izvor ìvota

Pri~est je izvor ìvota. (D, B. Luka, 25.III.1914.)

Krist dariva sebe za blagovanje

[to vi{e upoznajem katolicizam, to vi{e vidimda je neiscrpljiviji. Kolika je Ljubav Njegova, kadOn, Neizmjernost, koga ne moèmo shvatiti, Onkoji ravna svemirom i svakom travkom i koji zna igleda na prepiranje si}u{nog ljudskog roda, dajenama, malenima i ni{tavnima Sebe na blagovanje.

(D, B. Luka, 26.IV.1914.)

Misti~ki osje}aj pretvorbe u misi

Sjajna su neka mjesta iz Ivanova evan|elja opri~esti. Kod zadnje mise mnogo sam o njima ra-zmi{ljao i tako se uìvio da sam zbilja misti~ki

32

osje}ao pretvorbu i da je ondje prisutan Krist, ko-jemu se moramo klanjati. (D, Sarajevo, 25.X.1915.)

Neizrecivi osje}aji kad se Krist s nama sjedini

ôvjek u svakom ~asu vidi kako je malen, a ka-ko je velik Onaj, koji je umro za nas, koji Kruh -Boè, samoga sebe, svu svoju veli~inu, svu ljubav- nama daje. Ne moè se izre}i {to se }uti, kad seOn s nama sjedini. Ne, èlja za jo{ vi{e i vi{e, zaKristom cijelim za Svjetlom, za Bogom - Stvorite-ljem za kojim srce na{e eruptivno teì

(D, B. Luka, 24.XI.1915.)

Osjetne milosti kod svete Pri~esti

Kad sam gdjegod u vedroj, svijetloj, sun~anojprirodi, pa pomislim na svoje osje}aje kodPri~esti, ~udno mi je, kao da je to bio neki san, ta-jinstven, ~udan i lijep san, neki osje}aj, neko oz-ra~je, kojeg sada nemam, a kad sam u tomosje}aju, zaboravim sve, samo me ne{to vu~e, ne-odoljivo vu~e... (D, B. Luka, 27.XII.1915.)

Vje~no se diviti Euharistiji - neizmjernoj Ljubavi

Jako volim ti{inu i mir, mogu razmi{ljati, mo-gu misliti na misterij Euharistije, zapadati u nepo-mi~no za~u|enje, mogu se dugo moliti… Ljep{eje u samo}i. Ljep{e je zavu}i se u tamnu crkvicu ikod treptanja vje~nog svjetla, za zadnjih trakasunca, tiho moliti krunicu i diviti se, vje~no se di-viti Euharistiji, tome sjaju, toj veli~ini, toj nei-zmjernoj Ljubavi. (D, B. Luka, 24.II.1916.)

ôvjek je ovdje putnik i odre|en je za ne{to vi{e

Bio sam ju~er na Pri~esti i tako sam veseo i za-dovoljan, tako da se, ~ini mi se, ne}u nikada àlo-stiti, pa makar mi i te{ko bilo. ôvjek je ovdje sa-

33

mo putnik, njegovo pravo odre|enje nije ovdje,na toj zemlji, on je izabran za ne{to vi{e.

(D, B. Luka, 28.II.1916.)

Blizina Euharistije krijepi

I sva ona mistika crkve, ono treptanje vje~nogasvjetla i bezbroj svije}a, obuzima du{u kano nekinadnaravni miris. Svatko znade kako blizina Eu-haristije krijepi. (D, Graz, 23.III.1916.)

Svesilna mo} Euharistije

Upravo sada trebam du{evne snage, trebamcrpsti iz nepresahljivog vrela Ljubavi, iz one sve-silne mo}i Euharistije, koja napunja du{u rasvje-tom, koja je svjetlija od dana, koja je pretvara udu{evno zadovoljstvo, koja smiruje u osje}anjune~ega nepoznatog i neizmjernog. Silno, svesilnobih htio opet tome Vrelu. O, Boè, pomozi mi!

(D, Graz, 27.III.1916.)

Silna èlja za Hostijom

Sam ne znam, bez ikakve misli, tu je ona silnaèlja za Kruhom, za onom malom Hostijom. Tadani{ta ne znam, sav razum spava, a moja bi usta isva bi moja unutra{njost htjela Hostiju da se snjom spoji. (D, Slov. Bistrica, 19.VII.1916.)

Dodir s nadnaravnim svijetom kroz Euharistiju

Rano sam ustao, oti{ao na Pri~est i nastojaosam se zadubiti u taj misterij, pa mi se ~ini da samdoista duboko zaronio u sama sebe i u onaj svijet.Ne, nisam vidio sve, no kano da sam osjetio kao unekoj magli one zakone, ono ne{to koje pokre}esve, pa iza toga Madonnu s Djetetom, a uz to Onojo{ ve}e, sve skupa sam osjetio ujedinjeno u Ho-stiji. (D, Rati{te, Mürzzushlag, 15.VIII.1916.)

34

Religiozna okolina pozitivno djeluje na ~ovjeka

Neopisivo duboko djeluje crkva, gdje se uzmisti~ni sjaj od mnogo i mnogo svije}a obavlja uisti ~as, toliko puta taj misterij svih misterija. I svi-jet u toj ti{ini stupa glavnom oltaru, gdje sve}enikdijeli kruh Gospodnji. Direktno se osje}a, kako je~ovjek kano na nekom otoku usred burnog mora;na otoku istinitog i pravog ìvota. Iz onih malihènica, {to su trpjele i na sebi razumjele sfinguovog ìvota, izlazi u tim velikim ~asovima, kadasu sasvim sitne kod Stola Gospodnjeg - neko nad-naravno svjetlo, koje cijelu crkvu ispunjava melo-dijama ne~ujnih pjesama an|ela. Nemam rije~i daizrazim, kako religiozna okolina pozitivno djelujena ~ovjeka.

(Rati{te, pismo prijatelju N. Bilogrivi}u, Bozen, 26.I.1917.)

Pri~est vojnika na rati{tu ratu u Alpama

Pri~est se dijeli. Ona mala bijela hostijica, bijelai sjajna i sjaji tog vedrog dana, ide tim crnim iz-mu~enim ljudima. A ovi su sklopili preko prsijuruke, spustili glavu sve do zemlje i u sebi proì-vljuju taj Misterij. Sva priroda je divna, sve uop}e,osim ~ovjeka, je sretno i lijepo. Izgleda samo: du{aim je danas ~i{}a i svjetlija od ovog ogromnogsvjetla alpske nedjelje, sva ova veli~ina prirode jesamo simbol ~ovje~je du{e. I ovo njegovo jadno,skr{eno i slomljeno crno tijelo ne spada zapravoovamo; ono mora propasti i do}i u harmoniju sostalom ljepotom.

(Rati{te, pismo prijatelju N. Bilogrivi}u, 28.III.1917.)

Gospodin mi je draì od svega na svijetu

Htio bih blagovati Gospodina, koji me volivi{e nego itko i koji mi je draì od svega na svije-tu. Samo ga nisam dostojan, odvi{e sam slab da

35

bih se bez i najmanje pomisli `rtvovao za presve-tu Hostiju. (D, Rati{te, Zingarella, 22.VI.1917.)

Tuga zbog nedostatka Euharistije

Nema svete Euharistije. @ivim ovdje kao po-ganin ili kao kakva zvijer, kao da Agnus(Jaganjac)nije vi{e u sredi{tu kosmosa, kao da Ga uop}e ne-ma. Boè, Tje{itelju, do|i da moju prirodupro`me{ atomima vje~nosti, pa da tako - sli~nijiTebi - razumijem tijek bivovanja.

(D, Rati{te, Monte Rasta, 9.IX.1917.)

Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganjca?!

Kad }e kona~no do}i vrijeme kad ne}e vi{e bitinikakve odvratnosti, nikakve no}i i nikakvog gri-jeha? Kad }e do}i vrijeme vje~ne slave, vje~nogosvjetljenja? Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganj-ca i sjaj njegove vje~no lijepe Majke, koji se pro-teè iznad svih svjetova? Kada, kada }emo bitiujedinjeni u pjevanju nebeskih korova, kada}emo se izgubiti u vje~nom pjevanju Sanctus,Sanctus, Sanctus, obavijenom boànskim sjajem?Kada }e do}i vrijeme da se ne}e morati jesti, kadse ne}e morati boriti za najmanje dobro djelo. Una{em je tijelu zakon, sasvim druga~iji od onogakoji je u na{oj du{i. Apstinencija i Euharistija suputovi koji nas onamo vode. Post i pri~est, dvijeopre~nosti. Post zadaje muku i li{ava nas uìtka, apri~est nam daje neizmjerni uìtak i pretvara na{etijelo u boànski bitak.

(D, Rati{te, Monte Rasta, 5.X.1917.)

Pri~est daje snage za borbu

Idem sutra na sv. Pri~est da opet upijem snageza borbu. Ovih zadnjih dana dosta sam popustio.Bio sam polijen, neuredno sam jeo, malo se molio,

36

nimalo trpio, ljutio se, bio i po{krt... i izgubio zatovezu s Onim. (D, Be~, 9.IV.1918.)

Ruke koje drè Krista

Neki dan vidjeh sve}enika. Najradije bih pol-jubio ruke koje su dràle Krista. O, Boè, da samve} kod Tebe! Najbolje bi bilo da plamenom svogamilosr|a sa`ge{ parazite grijeha, koji su se usuka-li u moju du{u, pa da dobar i svet stupim u Te.

(D, Rati{te, Solarol, 13.VII.1918.)

Krist u Euharistiji sredi{te makrokozmosa

ôvjek je silno slab i bez tu|e pomo}i ne moèni{ta. Zato je On iz vje~nosti stupio u povijest i po-stav{i sredi{tem cijeloga makrokozmosa, daonam je Sebe da nas tjelesno i du{evno preporodi.Ne zaboravimo na tu neizmjernu ljubav i posveti-mo ve}u pa`nju maloj bijeloj Hostijici, koja osa-mljena na nas ~eka u studenim crkvicama. Svijetìvi za se, kao da se nije dogodilo to ~udo ~udesa,na koje je silnom ~e`njom ~ekao kroz eone cijelimakrokozmos. (36)

Najve}a stvar na svijetu: Crkva - Misa - Pretvorba

Najve}a stvar, koja opstoji na svijetu jest sv.Crkva; najve}a stvar u Crkvi jest misa, a u misipretvorba. I kao {to je Krist za svog zemnog ìvo-ta bio usmjerio sve svoje misli prema Golgoti, ta-ko zaru~nica Kristova, Crkva, upire sve svoje po-glede prema oltaru. [to se dakle doga|a na olta-ru, to je najve}a stvar koja se uop}e zbiva na svije-tu. Tamo se zbiva socijalno djelo kategzohen, mo-litva i `rtva, koju je za spas cijeloga svijeta prika-zao Isus na Kalvariji i koju katoli~ka hijerarhija -taj nosilac sve}eni~kog reda Kristova - javno pri-kazuje Bogu za sve ljude i u ime njih svih. (18)

37

Vrhunac liturgije: sjedinjenje s Kristom u Pri~esti

U sv. Pri~esti gdje se va{e tijelo i va{a du{a uje-dinjuje sa samim Boànstvom, treba biti vrhunacva{ega ìvota; u tom je ~inu i vrhunac cjelokupneliturgije. Sve veli~anstvene molitve i pjesme, svava{a razmatranja, svi va{i ~ini tijekom dana mo-raju biti kristocentri~ni, moraju biti usmjereniprema tom jedinom ~asu va{ega dnevnoga ìvo-ta. Na taj se na~in ve} na zemlji ispunjava va{azadnja svrha i postajete dionicima same bitiBo`je. (18)

Po Pri~esti postajemo dionicima Rije~i Bo`je

Budite uvjereni da je sveta misa bez svetepri~esti donekle fragmentarna. Spasitelj se mogaoutjeloviti tako|er pod prilikama zlata ili kamena;on to nije u~inio, ve} je primio prilike kruha i vinai time nam je jasno rekao da èli da ga kod svakesvete mise blagujemo. @rtva je tek onda potpunaako se u misi najtjesnijim vezama ljubavi sjedini-mo s Isusom pretapanjem jedne biti u drugu. To~inimo po sv.Pri~esti. Zato su se prvi kr{}anipri~e{}ivali prigodom svake svete mise. Budimosuvremeni katolici i postanimo po sv. Pri~esti dio-nicima beskrajnog ìvota Rije~i Bo`je.(18)

Euharistija nas vodi k vrhuncu savr{enosti

Euharistija, najja~e sredstvo, za nas je na ovojzemlji ona vatra koja u nama pali hr|e grijeha idaje ìvota na{oj du{i, tako da i ona usplamti no-vim àrom. Tada mi sami na sebi iskusimo rije~isv. Pavla, koji veli: “@ivim ja, ali ne ja nego u meniìvi Krist.”(Gal. 2,20). To je plod presv.Euharistije.Ona nas vodi k vrhuncu kr{}anske savr{enosti,pravog unutarnjeg ìvota. Ona je na{a prva ra-

38

dost na zemlji; po njoj ve} postajemo dionicimabudu}e nebeske slave.

Po svetoj Pri~esti u na{oj du{i po~inju strujatione vode koje vode u ìvot vje~ni (Iv 4,14). SvetaPri~est najbrè i najlak{e prepora|a i diè na{ nu-tarnji ìvot. U svetoj Pri~esti du{a slavi svoje tri-jumfe, ona postaje sli~na svome boànskom Za-ru~niku, postaje boànska. Granice nutarnjegsavr{enstva kao da prestaju; du{a postaje dioni-com neizmjernosti i vje~nosti. (49)

39

LJUBAV KRISTOVA SRCASrce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj ìvot!

Ivan je bio veliki {tovatelj Presvetog Srca Isusova.Nije o tome puno zapisao, ali iz ono malo redaka {tonam je ostavio zaklju~ujemo kako je duboko gajio po-bo`nost prema Kristovu Srcu. Obavio je pobo`nost de-vet prvih petaka. Posljednjih {est godina svoga ìvotasvakodnevno je dolazio u Baziliku Srca Isusova na sv.misu i sv. pri~est. Svoja privatna pisma redovito jezavr{avao rije~ima: “U presvetom Srcu odani….”Osobno se posvetio Srcu Isusovu kako biljeì u svomednevniku. Smatra da bi se i katoli~ki novinari trebaliposvetiti Srcu Isusovu. Svoju ideju osnivanja zajedni-ce posve}enih laika povjerava s velikim pouzdanjemSrcu Isusovu. Na posljednje stranice svoga dnevnikastavlja rije~i: “Sve na slavu Presvetog Srca Isusova.”(21.1.1928.) Misao pouzdanja u Srce Isusovo na{la jemjesta napose u njegovom posljednjem spisu, njegovojoporuci. Koliko je Boànska Providnost nagradila tunjegovu ljubav i pouzdanje u Srce Isusovo pokazuje~injenica da se njegovo zemaljsko po~ivali{te od 1977.nalazi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.

Vjerujem da }u gledati dubine Presvetog Trojstva

Ju~er je bio najznamenitiji dan u mome ìvotu.Obavio sam devetu sv. Pri~est na slavu Presv. SrcaIsusova i vjerujem da }u gledati dubine Presv.Trojstva. Neizmjernu ovu Kristovu ljubav morambarem nekako ovdje zasluìti, pa }u Bo`jom po-mo}i gledati da {to sna`nije nastavim djelo po-sve}enja. (D, Zagreb, 26.IX.1919.)

40

Moje su molitve Srcu Isusovu usli{ane

Tata je 12. I. (o srebrnom piru) nakon 20 godinaprimio sv. Pri~est. Moje su molitve Srcu Isusovuusli{ane. U pismu, {to mi ga je pisao, vidim ti-pi~an primjer konverzije. Obratio ga je nadnarav-ni elemenat: milost. Jo{ ostaje mama na brizi. SrceIsusovo, pomozi! (D, Pariz, 20.I.1921.)

Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj ìvot!

Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj ìvot: akoje na Tvoju slavu da trpim i tako do|em k Tebi,neka bude Tvoja volja, i molim Te da uza me buduu Tvome kraljevstvu i moji roditelji.

(D, Pariz, 23.III.1921.)

Srce Isusovo najja~i faktor za rekristijanizacijudru{tva

Ivan se bavio mi{lju da pokrene izdavanje jednogkatoli~kog dnevnika. Sam je sastavio pravila za duhov-ni ìvot urednika u kojima na poseban na~in nagla{ava{tovanje Srca Isusova. Donosima ovdje po~etak tihpravila:

Svaki urednik mora biti uvjeren da ne}e napre-dovati i ne}e mo}i postati duhovnim vo|om svo-jih ~italaca, ako ostane isklju~en iz euharistijskogpokreta i ako se ne posveti Presv. Srcu Isusovu,koje je danas najja~i faktor za rekristijanizacijudru{tva. Budu}i da je ~ovjek odvi{e slab i jer po-sve generalni savjeti vrlo rijetko urode konkret-nim plodom, to valja od svakog urednika laikatraìti da se obveè sub levi (pod laki grijeh) da }eispunjavati, dok je ~lan redakcije, slijede}e: 1.Po-svetit }e se Presv. Srcu Isusovu, pri~estiv{i se nadevet prvih petaka; 2. Pri~estit }e se barem dvaputa mjese~no (ali se preporu~a da to ~ini svakenedjelje); 3.Ispitat }e si dnevno savjest; 4.Dnevno}e barem pola sata posvetiti razmatranju, molitvi,

41

duhovnom {tivu...; 5. Dnevno }e izmoliti jedanVeni Creator (Do|i Du{e Sveti); 6. Barem }e jed-nom na tjedan postiti za uspjeh katoli~kog pokre-ta; 7. Nastojat }e imati stalnog ispovjednika; 8. Ba-rem jednom }e obaviti duhovne vje`be; 9. Pristu-pit }e ~etiri puta godi{nje s ostalim suradnicima…na zajedni~ku sv.Pri~est, koja se ima prikazati zaumrle drugove, za sve}eni~ki podmladak i uspjehKatoli~kog pokreta; 10. Prije toga }e obaviti zajed-ni~ki kri`ni put; 11. On }e, ~uje li koji va`niji pri-govor o pisanju Kristova Stijega koje ne bi bilo uduhu Crkve, o tome pitati savjet kod svog ispov-jednika. (Put k Suncu, str. 171)

U zagrljaj Srcu Isusovu

O~ekujem milosr|e Gospodinovo i nepodije-ljeno, potpuno, vje~no posjedovanje PresvetogSrca Isusova. (Iz Ivanova Testamenta ).

42

C R K V Avelebni odraz neizmjernog Krista

U svojim brojnim spisima, napose objavljenim~lancima, Ivan Merz je ostavio mnoge misli o Crkvi, tetako moèmo u}i u njegovu du{u i vidjeti kako je dubo-ko u{ao u otajstvo Misti~nog Tijela Kristova, iz ~ega jepotom slijedio njegov apostolski anga`man. Ne{to odPavlovog duha i njegove teologije imamo u Merzovimzapisima o Crkvi koji su kao iskre rasijani po njegovojbogatoj duhovnoj ostav{tini. I u Crkvi kao institucijiMerz vidi prisutnog Krista, napose u osobi rimskog bi-skupa Pape.

Crkva - vrhunac i sredi{te kulture I ~ovje~anstva

Gledao sam s Monte Kuka na Roanu. U dolinise vidi grad s crkvom. Crkva, Boè moj, vrhunac isredi{te kulture i cijelog ~ovje~anstva. Kako se di-vim ~ovje~anstvu koje gradi gradove i ujedinjujeto ljudsko djelo s Bo`jom idejom, poput slike Kri-stove. Srce me vu~e onamo dolje. Zaèlio sam seljudi i rada, kolorita raznih jezika i umije}a, boja,{arenila, raznolikosti. Zaèlio sam se kulturnihustanova, raznih dru{tava, raznih redova, kojidjeluju u ~ovje~anstvu. Sredi{te svega neka budena{ Gospodin Isus, koji je u Crkvi, svome ìvomtijelu, posvetio cijelu prirodu i djelovanje ~o-vje~anstva. (D, Rati{te, Zingarella, 4.VI.1917.)

Vratimo se Crkvi

Ova silna galama, eksplozije granata i mina,onda ti{ina i glasovi pu{aka, zvrka aeroplana u

43

zraku, mrtvi i ranjeni, sve je to `iva povijest.Iznad svega ovoga lebdi bijela velebna Kristovapojava:"Ja sam donio ma~". Istom sada razumi-jem puno}u i slikovitost ovih rije~i: “Ako me nebudete slijedili, ako budete mislili svi samo na se,otrgnut }ete se od moga Tijela i nastat }e me|u va-ma nesloga, rat, sa svim svojim strahotama.”Uvijek mi zvu~e njegove rije~i:"Ja donosim ma~."Lijek: Revenons à l’Eglise - Vratimo se Crkvi.

(D, Rati{te, Zingarella, 12.VI.1917.)

Crkva - velebni odraz samog neizmjernog Krista

Po liturgijskom razmatranju svaki katolik po-staje velik i univerzalan. On ostavlja po stranisvoje osobne interese i po~inje osje}ati {to osje}asama Crkva, taj velebni odraz samog neizmjer-nog Krista. (18)

Po Crkvi i Kristu prema uskrsnu}u

Kona~na svrha ljudi jest da do|u u KraljevstvoKristovo. Jedino po Crkvi }e do}i u nj i posti}isvoju kona~nu svrhu. Slijedi, dakle, da sve u svije-tu, sav svjetovni poredak mora slu`iti da ljudi pri-pojeni Crkvi i tako Kristu, uskrsnu na vje~nost.(84)

Bog je ostavio na zemlji rimsku Crkvu Katoli~ku

Ali Bog je postao ~ovjekom i ostavio na zemljisvoju Zaru~nicu, rimsku Crkvu Katoli~ku. I predovom idejom sve ostalo je sporedno: valja du{upredobiti nebeskom Zaru~niku, valja sebe zatajitii zaboraviti, samo da du{a druga ili prijatelja po-stane svjesni sudionik u djelovanju Bo`jem nazemlji. (126)

Crkva upozorava na pogibelji

Zar mi svi nismo odgojeni u liberalnom vijeku,koji nam prikazuje Katoli~ku Crkvu kao nekog

44

nasilnika; kao neku vrstu policije, koja dokida~ovje~ju slobodu. Imamo dojam da ona uvijekne{to zabranjuje..... Recimo, hvala Bogu, da imatko da nas za vremena upozori na pogibelji kojeprijete sa svih strana. Ona ima iskustvo od dvijetisu}e godina; nju vodi sam Duh Sveti.

(Put k Suncu, str. 119)

Na~ela Crkve ~vrsti temelji za dru{tveni poredak

Tko }e nam dati smjernice u zidanju KristovaKraljevstva? Tko }e nam dati upute kako da pro-svjetno djelujemo? To je bez dvojbe Crkva. Bezvelikih na~ela, {to ih daje Crkva, uop}e se nemoè postaviti dru{tveni poredak na ~vrste te-melje; bez tih velikih na~ela, {to nam ih bez pre-stanka daje Sveta Stolica i na{i nadle`ni biskupi,nije mogu}a obnova ljudskog dru{tva.


Katolicizam - nosilac istine, morala i milosti

Katolicizam ne smijemo nikada identificirati sinternacionalizmom. Internacionalizam, kako gasebi zami{ljaju pacifisti, jest negacija svake narod-ne kulture... Idejno je katolicizam univerzalan,pojam koji ozna~uje da je on intenzivan i ekstenzi-van, tj. da on obuhva}a cijelog ~ovjeka (njegovudu{u i tijelo) i drugo, da je on univerzalan nosilacistine, morala i milosti. (41)

Biskup - sredi{te katoli~kog ìvota

Po samoj biti katoli~kog ìvota, sve {to je kato-li~ko mora da se hotice ili nehotice - koncentrira ubiskupu kao u svom àri{tu... Boànski ustavCrkve nam jam~i da ispravni, normalni i redovitikatoli~ki preporodni ìvot mora te}i iz biskupakao iz svoga vrela. (Put k Suncu, str. 121)

45

Istine vjere - kriterij ìvota i umjetnosti

S obzirom na eti~ko prosu|ivanje umjetnosti -tj. da je samo ono lijepo {to je ujedno i dobro - po-stoji jedna znanost, jedan svjetovni nazor, kojikroz vjekove niè u jednu harmoni~nu cjelinu~estice svog kriti~kog suda o svim pojavama ìvo-ta, koje se neprestano mijenjaju. Taj organiziranikriti~ki nazor jest shva}anje Crkve, koja se kao go-ru{i~ino zrno razvilo do velikog stabla. Kritika }eprema tome biti relativno najobjektivnija tadakad promatra djela primijeniv{i na njih kr{}anskeistine, istine o kojima vjekovi svjedo~e da su isti-nite.... Istine su vjere jedini umjetni~ki kriterij dase objektivno shvati ìvot i umjetnost. (1)

Izvan Crkve nema potpune ljepote i umjetnosti

Duboko sam uvjeren da izvan Crkve zakr{}anina nema potpune ljepote i umjetnosti; sa-ma naravna ljepota, kako nam je daju Homer i So-foklo, prava je ljepota, ali nas ne moè zadovoljiti,nas, koji ìvimo okruèni sjajem bogoslovskihkreposti i darova Duha Svetoga, koji smo zaroniliu srce vje~ne Ljepote i koji se hranimo nebeskomkrvlju Jaganjca. Mislim, da se vrhunci stvoreneljepote nalaze u misalu i brevijaru (~asoslovu), upontifikalnoj misi i gregorijanskim melodijama.


46

SVJETIONIK KROZ VJEKOVERim - Papinstvo

Ivanova ljubav i odanost prema Kristovu Namje-sniku bili su jedno od njegovih glavnih duhovnih obi-lje`ja kao zrelog katoli~kog intelektualca. U tome jenadma{io i mnoge osobe iz kleri~kih redova. Tu je lju-bav i po{tivanje Svetoga Oca, te studij njegovih enci-klika i govora, {irio u svojoj okolini, napose me|u mla-dima. Sve {to je o Crkvi napisao proviralo je iz njegovadubokog duhovnog iskustva.

Za{to ljubim Katoli~ku Crkvu i Sv. Oca Papu?

Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spa-sitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savr{enstvi-ma, a u Sv. Ocu Papi pod prilikama ~ovjeka vidimBoga svoga i Gospoda svog. (Put k Suncu, str. 139)

Papa - vidljivi Krist na zemlji

Kao {to je Krist sredi{te cijele povijesti, isto jetako i Papa sredi{te te povijesti. Ta on je vidljivi iìvi Krist na zemlji. (Put k Suncu, str. 139)

Papinstvo - pe}ina na kojoj je sazdana Crkva

Papa je ona podloga i ona nepomi~na pe}inana kojoj je sazdana sva Crkva. Kako Crkva obu-hva}a sve krajeve svijeta, sve biskupije svijeta, ta-ko se podloga papinstva otajstveno proteè nasve biskupije svijeta. Ta kamena podloga je nepo-mi~na i sva Crkva, koja se na njoj uzdiè, dobivasvu svoju snagu i svu svoju ~vrsto}u od te podlo-ge. (Put k Suncu, str. 140)

47

Papinstvo - svjetionik kroz vjekove

U dana{njoj zbrci, koja vlada svijetom, gdje jete{ko razlikovati istinu od zablude, dobro od zla,Providnost je na goru posadila jedan svjetionik -papinstvo - koji svijetli vjekovima i svom ze-mljom. (Put k Suncu, str. 140)

Snaga Rimske Crkve, majke svih Crkava svijeta

Kad do|ete u Rim, kad vidite misijsku izlo`bui hodo~asnike s raznih kontinenata, tada osjetiteposve jasno urnebesnu aktivnost Rimske Crkve,majke svih Crkava svijeta. Osje}ate da kroz rim-skog biskupa i rimsku biskupiju teku mlazovi iz-vanrednih energija. Kada ste u Rimu, to vam se~ini da se nalazite u orija{koj, do sada nevi|enojelektri~noj centrali, ~iji se kota~i sveudilj vrte i ko-ja u sav svijet {alje energije velike i }udoredne ob-nove. (93)

Neuni{tivost Papine la|e

U Rimu imate intuiciju, osje}aj, da je Crkva per-petuum mobile ili, bolje re}i, da neka nevidljiva si-la trajno pokre}e taj divovski stroj. Imate `iv osje}ajda je sve krhko i nestalno, da svemu prijeti opa-snost da potone u bezdanima, ali da se Papinala|ica bez bojazni nji{e usred valovlja i munja, jerje usidrena na nepokolebljivoj Petrovoj stijeni. (93)

Petrova Stolica - sidro nade i luka spasa

U uzburkanom moru zabluda i strasti, kojetresu ~ovje~anstvom, Petrova je stolica “sidro na-de i luka spasa” za koju se valja uhvatiti i u kojojmoramo na}i zakloni{te ako ne `elimo nastradati.(88)

Karakteristika rimskog katolika: ljubav prema Papi

Jedna je od bitnih karakteristika svakog rim-skog katolika da ljubi sv. Oca Papu i da sve svoje

48

misli i sva svoja djela ravna prema odredbama ièljama njegovim. Rimski je Papa vidljivi Kristme|u ljudima, zaru~nik sveop}e Crkve. (88)

Odanost prema Papi va`na za svakog vjernika

Ljubav i odanost prema Papi jest za ìvot sva-kog vjernika od najve}e i bitne va`nosti. Isto je ta-ko od bitne va`nosti za sav dru{tveni ìvot: zaìvot u obitelji i {koli, za tisak i umjetnost, za go-spodarski i politi~ki i me|unarodni ìvot.


Papinstvo - podloga duhovnom ìvotu vjernika

Papinstvo je pe}ina i podloga duhovnomìvotu svakog vjernika. Zgrada na{eg duhovnogìvota, na{eg vjerskog znanja i na{ih djelatnosti,mora se podi}i na nepokolebljivoj podlozi istina{to ih papinstvo neprevarljivo nau~ava… Papamora stoga biti predmet na{eg posebnog {tovanjai na{e ljubavi, dio ìvota na{e du{e.


Veli~ina naroda ovisi o njihovoj vjernosti Papi

U ovoj smo Svetoj Godini (1925) dublje shvatili{to zna~i papinska nad~ovje~nost. Shvatili smoda veli~ina naroda ovisi o njihovoj vjernosti Papi:ovisi o tome kako se oni ravnaju prema zapovije-dima i èljama Kristova Namje-snika. (93)

Nebrojeni puci hrle vje~no vidljivom Kristu

Svi narodi hrle u Vje~ni Rim, u tu svoju drugudomovinu, da se poklone svome Kralju, svomeOcu. Hrle onamo da svemu svijetu, kr{tenom inekr{tenom, ispovjede svoju vjeru u Crkvu Kato-li~ku, jedinu sveop}u Crkvu, koju je osnovaoKrist, i koja }e ostati do konca svijeta.(89)

49

Svi su narodi bra}a i sestre u svetoj Crkvi

Katolici hrle u Rim da ispovjede svoju ljubavNamjesniku Kristovu, da sami sebe posvete i datako obnovljeni u svojoj du{i preporode svoje pri-jatelje, svoju obitelj, svoja dru{tva, svoje narode idràve; Jer, badava }e ~ovje~anstvo teìti za bla-gostanjem i mirom, za sre}om, ako ne bude ljubavKristova zaplamtjela u svim du{ama. I tu }e nu-tarnju vatru ljubavi prema Bogu i bli`njemu dobi-ti katolici u Rimu. Tamo }e osjetiti da su svi narodisamo bra}a i sestre u zajedni~koj obitelji i svetojCrkvi, koje je otac i poglavar vje~ni NamjesnikBo`ji, biskup rimski.(89)

Hrvatski se narod odnjihao u krilu Crkve Katoli~ke

Hrvatski se narod odnjihao u krilu svete CrkveKatoli~ke i od nje dobio mno{tvo duhovnih i vre-menitih dobara. Rimski su pape o~inskom ljuba-vlju pratili sudbinu malog hrvatskog naroda i za-uzimali su se za njegovu prosvjetu i za njegovupoliti~ku slobodu. (87)

Blagotvorni utjecaj Crkve na hrvatski narod

Sudbina je hrvatskog naroda bila nerazdru-ìvo spojena sa sudbinom Crkve Katoli~ke; zataji-ti taj blagotvorni utjecaj Crkve na sav razvoj naro-da bilo bi djelo najve}e nezahvalnosti. (87)

50

M A R I J Aposreduje nam boànski ìvot

Duboka pobo`nost prema Blaènoj Djevici Marijiozna~avala je duhovni ìvot Ivana Merza. Ve} kao mla-di} utje~e se Gospi da mu pomaè u borbi protiv grije-ha, te da mu sa~uva ~isto}u du{e. Pobo`nost prema Go-spi napose je produbio u Lurdu gdje je zavolio i kruni-cu koja mu je uz Euharistiju postala najvjernijim pri-jateljem do groba. Bio je veliki promicatelj {tovanjaLurdske Gospe, kojoj je posvetio brojna predavnja,~lanke i jednu bro{uru.

Molitva Mariji

Majko moja dobra, Najve}a, molim Te, napunimoju du{u lijepim osje}ajima i plemenitim misli-ma, uvijek mi ozna~i pravi put, pa makar mi i bilote{ko slijediti ga. (D, Be~ko Novo Mjesto, 14.XII.1914.)

Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj

Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj: nekame u ovom gradu prati na svakom koraku. Svakimoj hod i korak neka bude usmjeren lijepom.

(D, Be~, 17.I.1915.)

Molitva Gospi da mu sa~uva vid

Majko vje~na, Ti koja si utjelovljenje poezije,svega lijepog i vje~nog, daj da i dalje mogu prima-ti darove ljepote! (D, Be~, 22.I.1915.)

Nazo~nost Marije i predokus neba u Lurdu

U Lurdu te ponajprije obuzme osje}aj da je ta-mo “Ona”, Majka Bo`ja, koja je ve}a i mo}nija i

51

ljep{a i mirisavija i ja~a nego li svi oni pirinejskigorostasi koji Lurd okruùju. Ona tamo na zase-ban na~in stoluje i ja mislim da svi koji su tamo,pa makar i ne vjerovali, moraju imati taj osje}aj daona tamo jest. A tisu}e vjernika, po no}i svaki supaljenom svije}om u ruci, ide u serpentini uzbreùljak i pjeva bez prestanka Ave, Ave, Ave Ma-ria. Svaka svije}a, koja trepti, to je jedna du{a, koja}e danas sutra ili za koju godinu k Njoj. Oh, ho}eli {to prije do}i taj ~as, ~ovjek tamo pomisli, jer zai-sta tamo ima neki “predokus” Neba.


Vjera u prisutnost Boga u p{eni~nom kruhu

Jedan je kardinal svete rimske Crkve nosioSvetootajstvo, a sve}enstvo je rimske Crkve moli-lo u ime naroda i pred narodom. I ako tom prili-kom koji bolesnik zaista u tren oka ozdravi, ondaje Bog pod prilikama p{eni~nog kruha nazo~an isvi su “apsurdi” Crkve Katoli~ke ìva spasava-ju}a istina. I sveti je Sakrament polako prolaziopokraj ispruènih i sjede}ih bolesnika....

Oh, ~arobne li bajke o rasvijetljenim crkvama,vatrenim rijekama i jezerima, zanosnim pjesma-ma, ~udesnim ozdravljenjima i svetim ljudima,koji iz ljubavi prema bli`njemu `rtvuju svoj ìvot;bajovita li prizora {to ga Otac nebeski prire|ujesvojoj zemnoj dje~ici! (102, str.5 -7)

Krunica se u~i moliti u Lurdu

Da, u Lurdu sam nau~io {to je Krunica i to mi jeodsada drugi najbolji prijatelj. Prije Lurda, iskre-no priznajem, bila je u dnu du{e neka sumnja, ne-ki osje}aj da li se ja ne molim kakvome fantomumoje ma{te?! Molio sam dakako, jer da sam pre-stao, zna~i ne vjerovati u Blaènu Djevicu Mariju.

52

Akuda onda? Okreni se od katolicizma, sve je okotebe mra~no i ru`no. Dakle Lurd je mojoj razum-noj vjeri pridodao i osje}ajni momenat...


Krunica uz Euharistiju - najvjerniji prijatelj do groba

Ako mi Blaèna Djevica Marija i nije posve iz-lije~ila o~i - tako da s dosta pote{ko}a ~itam - tosam u Lurdu zavolio krunicu, koja }e mi biti uz sv.Euharistiju najvjerniji prijatelj do groba.


Krunica daje snagu za podno{enje nevolja u ìvotu

Kada vam bude u ìvotu te{ko i kada vassna|u nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona }evas utje{iti i dati vam snage da sve mirno snosite spotpunim predanjem u Volju Bo`ju.


Lurdska ~udesa dokaz su istinitosti katoli~ke vjere

Osjetili mi u Lurdu ne{to ili ne, to su unato~tomu lurdska ~udesa neoborive ~injenice, kojenam govore, da izvan Crkve Katoli~ke nema pra-ve Crkve… I zato je sav rad, koji ide za spasomdu{a, najuzvi{eniji i najpotrebniji, {to se uop}emoè zamisliti. (102, str.19-20)

Marija Bistrica - izraz religioznog genija Hrvata

U Mariji Bistrici Hrvati stupaju u kontakt sMajkom Bo`jom i njezinim Boànskim Sinom. Ta-mo se sabiru molitve iz svih dijelova na{ega naro-da. Tamo napokon kao kroz kakav golemi `lijebProvidnost izlijeva bujice svoje Milosti, i odovudse razlijeva poput rijeka i potoka u sve na{e kraje-ve. (127)

53

Marija - darovateljica boànskog ìvota

Neizmjerni Bog nama daje svoj vlastiti ìvotpreko Marije; a gdje je nama ljudima Bog prisutni-ji negoli u presvetoj Euharistiji. Sve}enik, kojinam je dijeli, zapravo nadomje{ta Blaènu Djevi-cu Mariju, koja u svojoj beskrajnoj ljubavi namadaje puninu svoga vlastitog unutarnjeg ìvota,svoga vje~nog neograni~enog ìvota, koja namdaje samog Boga, Isusa Krista euharistijsko-ga.(49)

Savr{en odraz trojedinog Boànskog sunca

Do konca na{ega ìvota crpimo preko Marijeboànski ìvot! Molimo joj se bez prestanka dapuni svete radosti jednom preminemo u njezinunje`nom zagrljaju i na Srcu Isusovu. Tek u nebe-skoj }e slavi - u Srcu Isusovu - do}i stablo na{eganutarnjeg ìvota, koje je na zemlji po~elo klijati,do svoje potpune veli~ine i do svoga potpunogcvata. Tek onda }e na{a du{a postati savr{eni,uàreni odraz presvetog, vje~nog, trojedinoga,boànskog Sunca. (49)

54

ÂROBNA LJEPOTALiturgijska molitva

razgovor Crkve Zaru~nice iboànskog Zaru~nika Krista

ôvjekova vrijednost i veli~ina stoji u njegovu od-nosu s Bogom koji se ostvaruje u prvom redu kroz mo-litvu. Ve} u godinama mladena{tva, kako se to vidi izzapisa njegova dnevnika, Ivana privla~i svijet molitve.Molitveni }e se ìvot u njemu sve vi{e razvijati, te }emu postupno cijeli dan biti ispunjen duhom molitve.Ivan je prakticirao i druge oblike molitve, napose raz-matranje i kontemplaciju slijede}i u tome ignacijanskuduhovnost.

Liturgija - slu`beno bogoslu`je Katoli~ke Crkve -bilo je sredi{te Ivanova duhovnog, molitvenog ìvota.Iz srca liturgije, a to je sv. misa - euharistija, Merz jednevno crpio snagu i apostolski àr. Njegovo zani-manje za liturgiju potje~e jo{ iz studentskih dana. Li-turgija kao mjesto i izvor molitve postupno ga je tolikozainteresirala da je za predmet svoje doktorske diserta-cije obradio utjecaj liturgije na francuske knjièvnike.Promicanjem liturgijske svijesti i liturgijskog ìvota,te svojim ~lancima o liturgiji, postao je jednim od prvihpromicatelja liturgijske obnove u Crkvi u Hrvata.Merz je liturgiju promatrao i s umjetni~kog vida uko-liko prema njoj teè sve umjetnosti. Njegove divne mi-sli o liturgiji koje ovdje donosimo, otkrivaju nam sve-ti{te njegove du{e koja je bila u stalnom sjedinjenju sBogom i u te`nji da mu pjeva neprestanu hvalu.

55

@ivot du{e u zajedni{tvu s Isusom

Me|u svim krepostima prvo mjesto zauzimakrepost pobo`nosti, koja nas poti~e da odajemoBogu du`nu ~ast. Kontemplacija (duboki vjerskiìvot), ìvot du{e u neprestanoj zajednici s Isu-som, jest najbolji ìvot... (84)

Kako dobro obavljati molitvu razmatranja

Podsje}am vas na sljede}e glavne momentesvakog razmatranja. Prvo je da pripravite sampredmet. To ste u~inili u predve~erje. Dolazi ka-janje za grijeh - tu morate biti vrlo konkretni - imolitva da vam se on oprosti. Sjetite se prisutno-sti Bo`je: osje}ate da je On uz vas i da vi u Njego-voj prisutnosti kle~ite i da On budno pazi kako}ete obaviti va{e razmatranje. Moète si tako|erpredo~iti da Isus na vas gleda iz svetohrani{ta. -Kada ste svjesni te prisutnosti, izgradite u va{ojma{ti okolicu u kojoj se npr. zbiva evan|eoskascena. Pri ovom razmatranju nije glavno da se uvama uèù veliki i àrki osje}aji; glavno je dastvorite posve konkretne odluke, kako }ete istogadana pridonijeti neke `rtve suzbijanja stanovitihgrijeha ili ~ine}i neko dobro djelo. Pri podizanjuprikaìte va{e odluke, va{e `rtvice u zajednici sa`rtvom Isusovom Bogu Ocu i molite ga da vas seudostoji primiti i da vas sama jednom u~ini dioni-kom druge Boànske osobe, da vas ona unese usamo srce Presvetog Trojstva. (18)

Meditacija pomaè duhovnu ravnoteù

Redovita, konsekventna meditacija jedino jesredstvo da ~ovjek na zemlji ne izgubi nikada rav-noteù i da se radosno iz dana u dan s Kristom ra-duje ili s Njime trpi. (Put k Suncu, str. 148)

56

Liturgija - centralna umjetnost, izraàj du{e Crkve

Kao {to je teologija centralna znanost, tako jeliturgija centralna umjetnost. Ona je sasvim ob-jektivna i odgovara Wagnerovu idealu, koji je htiosve umjetnosti sjediniti u jednu. Liturgija je iz-raàj du{e Crkve, na njenu bi temelju bilo lako iz-raditi teoriju umjetnosti. U liturgiji se, kao u kak-vu zrcalu, ogledava ìvot Kristov. Liturgija je do-segla vrhunac: ona je najve}a umjetni~ka tvorevi-na koja postoji na svijetu, a uz to je centralna um-jetnost, jer umjetni~ki prikazuje ìvot Kristov, kojije centar povijesti. (D, Be~, 5.IV.1920.)

Razgovor Zaru~nice i boànskog Zaru~nika

Liturgija je slu`bena molitva Crkve, slu`benamolitva Zaru~nice Kristove, razgovor izme|u Za-ru~nice i boànskog Zaru~nika. O, kako mi radoprislu{kujemo kada se dva veoma mudra ~ovjekame|usobno razgovaraju; nama se ~ini da se na{egrudi pro{iruju i da mi postajemo mudrijima. A{to biva tek onda kada prislu{kujemo razgovorizme|u Krista Boga i njemu sli~ne Crkve? Zar dasav taj idejni svijet ostane za nas bespredmetan,da ne digne na{e ìvote do neizmjernih visinaboànskog ìvota? Oh ne! (18).

Liturgija - projekcija Neba na zemlju

[to se ti~e same sv. Liturgije, to je ona najboljivod, koji nam otkriva na vrlo pedago{ki na~in ti-jekom jedne crkvene godine sve pojedinosti izìvota na{ega Spasitelja. Crkva je naime Zaru~ni-ca Isusova, a du{evni ìvot savr{ene zaru~nicejest savr{eni odraz du{evnoga ìvota Zaru~nika.Ovaj je unutarnji ìvot te nebeske zaru~nice iz-raèn na umjetni~ki na~in u sv. Liturgiji. Njenemolitve i kretnje, njene melodije i njeni miomirisi

57

projekcija su Neba na zemlju, fotografija su unu-tarnjeg Bo`jeg ìvota. U Liturgiji najlak{e mo-èmo spoznavati sve ljepote unutarnjeg ìvotaBo`jega. Po Liturgiji najo~itije spoznajemo da jeBog, Tvorac svjetova, Bog stroge Pravednosti,Bog Ljubavi, tako|er Bog apsolutne Ljepote; onanas opaja svojim sjajem i blistavilom i ~ini namsve te{ko}e na{e svete vjere, sve kriève mnogolak{ima. (49)

Umjetni~ki refleks unutarnjeg Bo`jeg ìvota

Gospodin Bog je ìvot, kretanje; ljudske sudu{e ono ogledalo na kojemu se to kretanje Bo`jezrcali. Umjetni~ki refleks unutarnjeg Bo`jegaìvota je na{a sveta liturgija. Ona bez prestanka,dan i no}, zimi i ljeti, od generacije do generacije,svira poput kakvog orija{kog orkestra i {alje svo-je raznovrsne zvukove i melodije natrag svomza~etniku. Liturgija je dakle umjetnost “par excel-lence”, jer je ona ìva, kao {to je i na{ Gospodinìv. (11).

Liturgija se kre}e oko presvete Hostije

Sve~ana je liturgija u neku ruku projekcija ne-ba na zemlju. Sredi{te je neba, ako nam je do-pu{teno izraziti se na ljudski na~in, sam TrojediniBog, a an|eli i sveci oko ovoga obavljaju liturgij-ske ~ine. Kao {to je prema sv. Ivanu Jaganjac sre-di{te neba, tako se isto sv. Liturgija kre}e oko pre-svete Hostije - oko samoga Isusa Krista. (22)

Crkvena liturgijska godina odraàva Isusov ìvot

Crkvena godina kao u kakvome pomi~nomogledalu odraàva ìvot Isusov od svoga boravkaunutar Presv. Trojstva, kroz zemaljski ìvot, pasve do drugoga dolaska (Sudnji dan). U ovaj su

58

okvir uklopljeni sveta~ki dani, koji su opet umjet-ni~ki refleks djelovanja Zaru~nice Kristove nazemlji. U njima Crkva razmi{lja o ìvotu prvobo-raca ~ovje~anstva i daje nam uzore kako valja unajraznoli~nijim ìvotnim prilikama, u naj~udni-jim povjesnim epohama pri-mjenjivati Spasitelje-ve ideje na ìvot. (11)

O divne li Crkve koja pjeva hvalu Tvorcu!

Sa zemlje se eto neprestano diù molitve k ne-bu. Me|u katoli~kim narodima nema sata ni ~asakada redovnici ili sve}enici ne bi molili boànski~asoslov. O divne li Crkve, koja bez prestanka uzajednici s nebeskim vojskama pjeva hvalu Tvor-cu! (11)

âsoslov - najljep{i molitvenik

Uz misal je najljep{i molitvenik ~asoslov. Ne, onnije samo molitvenik, on je s misalom najljep{eknjièvno djelo {to ga ~ovje~anstvo posjeduje. (11).

Tvorac svjetova prisutan u liturgiji

Ako je, dakle, u sv. misi prisutan sam Tvoracsvjetova, nestvoreni Bog, to je razumljivo da jeprisustvovanje misi vrlo vaàn ~in, da je napokonìvot s liturgijom, koja nam donosi razne faze izìvota Bogo-ôvjeka, bitni ìvot. (22)

Kucaji vje~nosti

Nakon nekih drugih molitava zapo~e sve~anakonventualna misa (u trapisti~kom samostanu).Kako je dostojanstvena! Kako sve ide polako, da~ovjek osjeti kucaje vje~nosti. êmu se ùriti, ka-da ~ovjek pjeva hvalu Bo`ju radi koje je stvoren?!ôvjek je do{ao do svoga cilja, on ima samo damotri. (24)

59

Savjeti za plodan duhovni ìvot

Najbolje se razmatra na temelju svete Liturgi-je. Sve upute mogu se svesti na tri savjeta: 1.îtajdnevno duhovno {tivo. 2. Razmatraj dnevno natemelju misala. 3. Ne prisustvuj misi, a da se tomprilikom i ne pri~esti{. (18)

ârobna ljepota liturgije

Liturgija je umjetni~ka cjelina u kojoj sura|ujusve umjetnosti i koja je djelovala na sve umjetno-sti. U njoj nije ni{ta bez zna~enja... Tako je ~arobnaljepota katoli~kih obreda - razumije se mi ovdjeuvijek mislimo na to~no izvedene, kao {to to ~inekontemplativni redovi, benediktinci, kartuzijan-ci, trapisti, donekle franjevci i drugi - da ~ovjek,koji je jednom osjetio njene ~ari, osje}a u du{i~e`nju da sve ostavi i sav svoj ìvot provede u li-turgijskim molitvama, pjevaju}i dan i no} bezprestanka hvalospjeve Presvetom Trojstvu. (23)

Crkvena glazba prati i tuma~i rije~i Bo`je

No glazba se u neku ruku - i to posve tijesno -veè uz rije~, uz samu Rije~, uz Rije~, koja je bila upo~etku, koja bija{e u Bogu i koja je sam Bog.Crkvena glazba, glazba {to se pjeva u crkvi, neprati i ne tuma~i samo molitvu ili rije~i koje mi ka-zujemo, ve} prati i tuma~i rije~i koje nam je Bogrekao i koje nam On neprestano govori. Liturgij-ska glazba jest glazba koja sve druge nadilazi.Ona obra|uje i izraàva ono {to je glavno, bitno,jedino nu`no - ljubav k Bogu... Gregorijanska, li-turgijska glazba je glazba svetosti. (27)

Liturgija povezuje narode

No liturgija ne povezuje samo pojedince jed-noga naroda u jednu jedinstvenu cjelinu, ve} ona

60

uspostavlja niti izme|u svih naroda i ~ini ihbra}om i djecom jednoga Oca na nebu. (22)

Pedagogija u pravom smislu rije~i

Na temelju se Liturgije svaka pojedina du{aodgaja. Moè se re}i da je Liturgija pedagogija upravom smislu rije~i, jer pomo}u nje vjernik usvojoj du{i proìvljava sve faze vje~nog Kristovaìvota. Po katoli~koj liturgiji svi ljudi na cijelojzemlji razmatraju istoga dana o istim stvarima ina taj se na~in u~vr{}uje svijest o katoli~kom je-dinstvu svih naroda. Napokon u Liturgiji ~ovjekna najsavr{eniji na~in odaje Bogu onu ~ast koja gazapada. Vjernik, koji se moli liturgijski, pridruùjese korovima an|eoskim, koji neprestano hvaleTvorca i ~ovjek se zapravo na taj na~in ve} na ovojzemlji po~inje vje`bati u onoj slu`bi koju }e pun ra-dosti i ushi}enja obavljati u vje~nosti. (18)

Sredstvo sveop}eg mira

Sv. liturgija jedno od najmo}nijih sredstava sve-op}eg mira. Dok milijuni novina {ire narodnumr`nju i la`, Crkva mirno vr{i kroz vjekove svojumiroljubivu misiju i daje u ruke svojim slu`benici-ma mnoge stotine tisu}a brevijara i milijune misa-la, koji govore o ljubavi k Bogu i bli`njemu... (22)

61

STVARANJE REMEK-DJELABorba tijela i duha

Od prvih stranica Ivanova dnevnika moèmo slije-diti u njegovoj du{i dvostruku stvarnost koja je u ne-prestanoj napetosti: s jedne strane, tu je njegova te`njaza moralnim savr{enstvom, za idealima kako ih pred-stavlja kr{}anstvo. S druge strane, tu je osje}aj njegoveslabosti da ostvari te ideale koje mu razum i vjera stav-ljaju pred o~i duha. Osje}a u sebi podijeljenost isto kao isv. Pavao kad govori o dva zakona u svome bi}u, zako-nu duha i zakonu tijela koji vojuju jedan protiv drugo-ga: “Po unutra{njem ~ovjeku s uìtkom se slaèm sazakonom Bo`jim, ali opaàm u svojim udovima drugizakon, koji vojujue protiv zakona uma moga i zaroblju-je me zakonom grijeha, koji je u mojim udovima.”(Rim, 7, 21-23) Taj period borbe trajat }e u Ivanovudozrijevanju sve vrijeme ratnih i studentskih godina.Tekstovi iz njegova dnevnika, koji slijede zorno nam toilustriraju.

Kr{}anska vjera je put

Kr{}anska vjera je za nas moralni zakon i otva-ra nam neizmjerni put, koji je pravedan, da nedo|emo u opreku s dobrim. (D, B. Luka, 31.VII.1914.)

U srcu je mom nepokolebiva vjera

Napasti navale uàsno, no molitva me diè. Usvetinji nad svetinjama (R. Tagore) - u srcu mom,nepokolebiva je vjera. Skepse ima. Vje~it je boj.

(D, B. Luka, 30.VIII.1914.)

62

Odgoj samoga sebe - geslo ~ovjeka

Ratu su ratu krivi tirani, koji ugnjetavaju naro-de, i ~ovjek bi postao nihilistom, da ne zna da jetoliko milijuna inteligencije isto takav tiranin,egoist, kojemu je “ja”sve, a drugi ni{ta. Poradi to-ga je mirni rad, odgoj samoga sebe, geslo ~ovjeka.

(D, Be~ko Novo Mjesto, 8.XII.1914.)

Treba krvave borbe da se ne potone u obi~nomsvijetu. (D, Be~, 7.VI.1915)

Znam i osje}am da je katolicizam jedina prava vjera

Nije dosta samo vjerovati. Na{a vjera mora bitisistem, mora biti putokaz ìvota, da ne radimoprotiv principu pravednosti i vje~nosti. “Aut ca-tholicus aut nihil - ili katolik ili ni{ta.” U ovomepogledu nije u meni nikada postojala ni najblaàsumnja. Znam i osje}am da je katolicizam jedinaprava vjera... O drugima nisam nikada ni mislioda bi bile bolje od katoli~ke. (D, Be~, 17.V.1915.)

Htio bih priro|enu oholost uni{titi

Htio bih biti ponizan! Silno ponizan! Svu onupriro|enu oholost uni{titi i ponizno teìti za isti-nom, samo zbog te same istine, a nimalo i nikakone misliti na ljude, {to su oni uradili, {to su onipro~itali, i biti u tom pogledu suvremen.

(D, B. Luka, 23.I.1916.)

Stvarati od svoje du{e remek-djelo

Trebao bih se dulje moliti Bogu da ne izgubimonu misti~nu vezu s Njim, da ga osjetim u svakojmisli, kod svakog pogleda i kod svakog posla.Trebao bih dnevno, makar samo pola sata, ~itatiEvan|elje, razmi{ljati o tome, pa onda u podneiza Zdravo Marijo sebi predo~iti neke transceden-talne stvari i tako cijeli dan, cijeli ìvot provoditi u

63

tom misti~nom svjetlu, stvaraju}i od svoje du{eremek-djelo i traè}i Istinu-Svrhu.

(D, B. Luka, 28.I.1916.)

Moralna snaga osobe djeluje

Opazio sam da se neke tajne niti - misteriji! -vuku, koje djeluju na okolinu prema moralnojsnazi doti~noga, pa makar on i {utio. Klasi~an jeprimjer sv. Franje: ruke je zavukao pod rukave iponizno hodaju}i propovijedao je bez ijedne ri-je~i. (D, B. Luka, 24.II.1916.)

Biti svjestan svoje ovisnosti s harmonijom svemira

Na ve~er dolaze duboke i bogobojazne misli, ana svijetlom danu gubi se onaj misti~ki ìvot i~ovjek skoro izgubi onu tajanstvenu vezu sasvrhom ìvota i provodi instinktivno ìvotarenje,namjesto da je svakoga ~asa svjestan svoje ovi-snosti s harmonijom svemira.


Nikada mira, tjera me neumoljiva sila gore

I moj je nutarnji ìvot vje~na borba i kada po-mislim da sam ne{to postigao i do{ao do kakvogstupnja savr{enosti, zapanem u jo{ ve}i grijeh. Ni-kada mira, tjera me nekakva neumoljiva sila gore,a za malo po|em, pa opet gadno posrnem. Da nijeBog tako dobar, pa mi se nije dnevno toliko putaiza tolikih grijeha smilovao, ne znam {to bi bilo samnom. (Pismo N. Bilogrivi}u, Rati{te, 14.IV.1917.)

Za{to je u meni tolika te`nja za usavr{avanjem?

Za{to je u meni tolika te`nja za usavr{avanjemsamoga sebe, za zbliènjem s Onim najve}im,za{to mi neka nadnaravna sila uvijek govori: po-sti, ne jedi previ{e, budi nad~ovjek?

(D, Rati{te, Zingarella, 18.V.1917.)

64

Askeza - jedini pravi ìvotni postupak

Gledao sam oko dvadeset mrtvaca, koji su po-ginuli za ovih zadnjih bojeva. Leè pokriveni“celtovima”. Dobro se raspoznaje da su trupla ne-koja bez noge, nekoja bez glave. Jednomu je pro-virila noga, kojoj je koà ùta, izmeùrana poputpergamene. Eto, to je ìvot. Ne}u sentimentalizi-rati, jer je to slabost, ali je najkru}a zbilja, koja do-vikuje: “Ne daj se! Pobijedi smrt!” Nad ovim lebdiKrist: “Tko bude u me vjerovao, ne}e znati {to jesmrt!” Askeza, promatranje ìvota i rad jedino utom smjeru, bez ikakvih koncesija “ovoj” zemlji,to je jedini pravi ìvotni postupak.

(D, Rati{te, Zingarella, 22.VI.1917.)

Molitva i dobra djela u samostanskom ìvotu

Tko zna ho}u li ostati ìv? Oti}i }emo u Ko-ru{ku, odakle }e po~eti ofenziva. BOG vodi sud-binu naroda, On znade {to je za me najbolje. Bit }usa svime zadovoljan i zahvalno }u primiti sve {tomi On dosudi. Ako se rastuè moji roditelji, pro}i}e i ta bol, ta nije li na{a domovina “suzna doli-na”! Razmi{ljam kako su sretni ljudi u samostanu.Oni se uvijek mogu baviti molitvom i dobrim dje-lima. Tamo ~ovjek nema slobodne volje nego ona-ko radi, kako drugi odrede: Abnegatio sui ipsius(odricanje samoga sebe) i utopljenje jedne du{e usve, tako da ona sama na se zaboravi.

(D, Rati{te, Monte Rasta, 5.X.1917.)

Sav se smisao sastoji u vo|enju duhovnog ìvota

Ja volim ~ovje~anstvo, volim male, nepoznateljude, koji na svojim le|ima nose sav teret histori-je. Narod bez religije spada u zoologiju. Ne mislina smrt, plja~ka i jede. Kad ga optereti bol, malo-du{an je i prijeti Bogu. I ja sam izgubio vezu s

65

Njim... Samostanske misli, te`nja za samostan-skim ìvotom, gdje ~ovjek ìvi s Bogom, koji jeuvijek nepromjenljiv i realan. Slava, medalje... bu-dala{tine su. Poniznost, samozataja, {utnja i do-bra djela - jedina su realna sada i iza smrti. VirgoMaria, adiuva nos. (Djevice Marijo, pomozi nam).

(D, Rati{te, Santa Marija, 18.XI.1917.)

Biti prakti~nim katolikom mora biti moja svrha

Jer smo na ovome svijetu samo provizorno...za ~as nismo tu, a ovaj ìvot imade samo utolikosmisla, ukoliko je priprava za drugi... Teìt }u zasveto{}u, za ujedinjenjem s Gospodinom Bogom imolit }u ga da mi dade otporne snage u ìvotnojborbi i energije u stvaranju... Istina je, knjièvnostnije sve. Literatura, umjetnost, samo su detalji utom velikom djelu: Kraljevstvu Bo`jem. I plug, ipostolar, i mesar, i pravnik i straàr, svi oni su rad-nici na toj velikoj zgradi. Ne pita se mnogo {to seradi, nego kako se radi. Sve struke imaju pred Bo-gom jednaku vrijednost, samo se mora raditi poNjegovoj volji. Lako je teoretizirati o kr{}anstvu iushi}ivati se za Gospodina Boga, kad On od nasni{ta ne traì, ali biti prakti~nim katolikom morabiti moja svrha. Boè moj, prosvijetli me da ubrzodo|em do ~vrste odluke. Svagdje neka se vr{i vo-lja Tvoja, jer smo ovdje samo putnici, a u na{oj sepravoj domovini ne}e mnogo pitati da li sam bioprofesor ili zidar. Ali ne{to biti valja!

(Be~, 9.IV.1918.)

Bolje je umrijeti negoli biti meku{ac, igra strasti

Boè pomozi, daj mi milost da postanem be-zuvjetni gospodar tijela. Bolje je umrijeti, negolibiti meku{ac, igra strasti. Svibanjska Kraljica nekami oprosti, {to na nju tako rijetko mislim. Boè,Boè, vi{e misti~nog svijeta!

(D, Rati{te, Fontana Secca, 28.V.1918.)

66

Boè, saèì parazite grijeha, da svet stupim u Te!

Neki dan vidjeh sve}enika. Najradije bih po-ljubio ruke koje su dràle Krista. O, Boè, da samve} kod Tebe! Najbolje bi bilo da plamenom svogamilosr|a sa`ge{ parazite grijeha, koji su se usuka-li u moju du{u, pa da dobar i svet stupim u Te, ilibarem da u ìvotu budem nadahnut svetom ra-do{}u i nad~ovje~nom voljom.

(D, Rati{te, Solarol, 13.VII.1918.)

Kada }u zemljom stupati pro~i{}en?!

Ho}e{ da bude{ dobar, da sjaji{ kud prolazi{, arob si svog vje~no gladnog èluca, koji sve traì,traì ne{to sna`no i so~no. Sutra }e{ umrijeti, ~o-vje~e! Umrijeti! Kad }e{ ve} umrijeti, a ti baremgledaj da ti duh bude slobodan, da trbuh izgubivlast nad tobom, kukavico jedna! Boè, daj mi ur-nebesnu snagu da sve svoje strasti skupim u {aku,da ih zahvatim desnicom rukom i topovskomsnagom hitnem o stijenu, da se kao staklo razbiju irazlete na sve strane. Boè, Boè, kada }u to mo}i,kada }u zemljom stupati pro~i{}en! Pomozi mi,Boè, jer je bolje neìvjeti, nego tako ìvjeti.

Tko veli da je post glupost, taj ne zna ni{ta. Bezposta nema pravog du{evnog ìvota, ~ovjek ne-ma onda sam nad sobom autoriteta. A to je glav-no. Daj mi, Boè, silnu vol

PLAMEN - sfb12a5664712b57e.jimcontent.com€¦ · Za vrijeme studija u Be~u Ivan Merz je zapisao u...

Documents

Transcript of PLAMEN - sfb12a5664712b57e.jimcontent.com€¦ · Za vrijeme studija u Be~u Ivan Merz je zapisao u...