PJESME O KRVI

BARBARA PLEIĆ

SADRŽAJ

ŠAV 2 .......................................................................................................................................

šav 3 .........................................................................................................................................

kartografija 4 ...........................................................................................................................

prapovijest 5 ............................................................................................................................

crvena arena 6 .........................................................................................................................

ražalošćene kćeri 7 ..................................................................................................................

modrica 8 .................................................................................................................................

ljubavnici 9 ...............................................................................................................................

mojoj majci 10 ..........................................................................................................................

šumski duh 11 ..........................................................................................................................

branje borovnica 12 .................................................................................................................

PREGRIZ 13 .............................................................................................................................

pregriz 14 .................................................................................................................................

zodijak 15 .................................................................................................................................

dan na plaži 16 .........................................................................................................................

napuklina 17 ............................................................................................................................

mirne žene 18 ..........................................................................................................................

bestijarij 19 ..............................................................................................................................

lijepi ljudi 20 ............................................................................................................................

Zaustavljena, ne na rubu 21 ....................................................................................................

Grana je pukla usred šume 22 .................................................................................................

Oko nikada nije bilo sjecište oluje 24 .......................................................................................

čitačica 25 ................................................................................................................................

OTJECANJE 26 .........................................................................................................................

otjecanje 27 ..............................................................................................................................

utjeha tople vode 29 .................................................................................................................

pravocrtno 30 ...........................................................................................................................

Smiješak i ptice 31 ...................................................................................................................

Estellina krivnja 32 ..................................................................................................................

prije sraza 33 ...........................................................................................................................

Pokušavaš li sada pronaći tragove? 35 ....................................................................................

sraz 36 ......................................................................................................................................

poslije 37 ..................................................................................................................................

botaničareva žena 38 ...............................................................................................................

INTERMEZZO(PATCHWORK) 39 ....................................................................................................................

intermezzo

(patchwork) 40 .........................................................................................................................

Sutra ću kupiti kamilicu za tvoje oči 41 ...................................................................................

(oda čovjeku na suvozačevom sjedištu) 42 ..............................................................................

žice 43 ......................................................................................................................................

BESKRVNO(TRIPTIH) 44 ............................................................................................................................

beskrvno(triptih) 45 ................................................................................................................................

O autorici 47 ............................................................................................................................

Impresum 48 ............................................................................................................................

Drago mi je što je djevojčica. I nadam se da će biti budala – to je najboljastvar koja djevojka može biti na ovom svijetu, prekrasna mala budala.F. Scott Fitzgerald, Veliki Gatsby

1

ŠAV

2

ŠAV

“Magnolije su opet procvjetale”Pokušavam to predstaviti kao znakali majka je umorna,kaže dosta nam je znakovasve što u sebi nosi naznakenužno je zlosutnoili barem staro, potrošenoZato se i može prisjetitijedino epileptičara(oni su ti koji imajuauru,zar ne?)Premda mi nije jasnootkuda mu magnolijeobično se drže mirisa agrumaTi imaš auruje li to točan nazivOtkada boluješ sve je ispreskakano, krivoOvdje sve vrvi aurama,ne dopuštaju namda se mimoiđemo na hodnikutoliko su guste

3

KARTOGRAFIJA

Na nebu se stvara tlocrtOprezno namještam svoje dvije nogedva krastava koljenaipak to nisu paraleleIsprekidana sam; kosti leđataru se jedne o drugetu nešto rastetu se nešto spremaProvirujem oprezno na svježi vjetarjoš nije pao mraki nebo visi, plošnopovučeno finom grafitnom olovkomKoščice nisu instrumenti daleke tople zemljeSve je čisto, ravni potezlinija koja ne postaje krivuljaU meni nema nimalo krvi

4

PRAPOVIJEST

Magični broj istresen iz rukavaKoža koja se guli cikličkiStari ožiljak u obliku potkove za srećuPustinja koja se širiu obliku pješčanog sata moga tijelaNitko od tvojih predakanije bio gladan niti žedannitko nije bio izbjeglicanitko nije prehodao pustinjuA moj se želudac pretežeod obilja stolovaprsti vrijedno rastačutepih sićušnih grudicakako bi razotkrili veliku vodukoja se protežeu pozadini naših pohlepnih ustai potapa magične brodovei tovare obilja upornošću sirenei okrutnošću bogovasvake sedme godine

5

CRVENA ARENA

Samo sam jednom bila u cirkusui nije mi se svidjeloIspod svake šarene krpiceproviruje konjska lubanjaNanjušila sam ihdok još nisam znala za EnsoraA on me sada vodi među lavoveTa to su moljcima izjedene krpeto su polomljeni gležnjevi plesačicai samo je hladnoća na svačijim usnamaa on mi pokušava približiti nekakvu AfrikuOpržit će nas sve, jer nismo navikliA on me uvjeravakako će biti svjetlosti, i topline, i radaMoj dragi, moj dragi, samo djece neDjece nikada

6

RAŽALOŠĆENE KĆERI

Rastopljeni oblikkada prelazim jagodicom prstapreko licaOgledalo je sterilno i hladno;ono ništa ne govori o namaA kako i biJedino moja majkadodirujući mi nosnu kosti oluke ponad vjeđapronalazi nešto tebe u namaTvoj se hod pretvarau lomno šuštanje balerinaa nagovještaj igreu udaranje valova nepregledne vodeA mene je more odavno odbaciloGraditelj brodova, prvi kupač na plažamaTvoja kći nema niti slabašnog korijenamorske algei od prvog dana uvjerena je, utopit će seU bespoštednosti tvoga neznanjaili silini tvoje ljubavi

7

MODRICA

Na ovom je mjestukrv željela pobjećiusplahirena i ljepljivaNalik na riblje okona rasprsnutu bobu crnog grožđakoju sam slučajno ispustilaSada se taloži ovdjeumrtvljena i mom tijelu beskorisnaS vremenom će izblijedjeti,poprimiti zelenu pa žutu bojupostat će duh prošle krviotisci nožica kukacaPoput vampirskog ugrizapoput posezanja za nečim što mi ne pripadapromatra me nepovjerljivo i procjenjivačkiizaziva me da ju dodirnem usnamada je proglasim ljubavnikom

8

LJUBAVNICI

Tvoje je lice kaleidoskopjedno oko zeleno,drugo sivoIzlizana si ruža;kao dijete nađoh tena dnu bunaraskrivaš svoj ljuskasti zlatni pokrivačod zraka sunca i ruku pohlepnihČaroban si; i zvučiš čarobnosakupljen i skrpljenod komadića tkiva tudaška piljevine ondjeMeđukorakkljasti u zbijanju redovaMoja izmišljotina, moja noćna morabolni pomak igle u mesu

9

MOJOJ MAJCI

Nježnost bi mogla ohladititvoje srcekoje pluta iza spletamojih kostiju i žicakao presađenoKod nas se nikadanije govorilo o privrženostiumjesto toga uredno si me rastvaralapoput anatomskog atlasapoput tajanstvene bolestikoja me već tada izjedalaa koja se preselila iz tvoga gnijezdau moje krilo

10

ŠUMSKI DUH

Tvoje me lišce podsjećana zgrčenu drijaduizaziva sućut i zaštitu čarolijevječno vezano za lik svoga drvetamasivnih križevazbog kojih se ruši jedno po jedno stabloUmilna poplava rijeka zaboravatrga u komadiće tvoj sanbolničkih pluća i čista okaglavobolje liječiš solju i ljekovitim travamaTebe sam našla poput traga fosforatebe sam urezala na mahovinastoj koritebe je vučica donijela u zubimada me oplakuješ,oplakuješ do vječnosti

11

BRANJE BOROVNICA

Glasovi odjekuju brežuljcimai ja sretno pružam ruke u plavu tintupuneći košare sitnom sačmomkoja mi ostavlja metalni okus u ustimaTada još nisam znalašto će od mene postatiiako, uvjeravali su me, stvorena samza ulogu pisara koji će nas sveodržati na životuSada, dok se metalni okusširi mojom kožomPedesetak mojih crvenih ustašaca se otvaraKako bih im poslala poljupce i pozdravestarija i bolesnijaod bilo koga od njih

12

PREGRIZ

13

PREGRIZ

U počecimasmatramokako su golubičine očibez iznimkesačinjene od grožđicaili grubog papra

Takva je naša nesavladiva volja.

Nitko se ne trudiuvjeriti nas u suprotnote izrastamo u male kanibaledovijeka ovisni o bijelom pecivui bijelom mesu

A golubica se danas više nitko niti ne sjetiiako se i dalje uporno trudimoS jedne strane dijelimo tijesto na dva brdašcaS druge strane dijelimo atome

Ja se pak ustručavamdijeliti milosrđe i pravdusvjesna kako će nezadovoljnika biti uvijekZašto me ne pripustitena mjesto one prve,golublje prevarantice,koja je morala dijeliti samo ćuškei kuhane ploške krumpirasasvim dovoljnoza usmjerenje na pravi put

14

ZODIJAK

Ne znam bih li te usporedilas hrabrim čovjekom;nikako s Magellanom, ne – ti ne bi dopustioostaviti svoje kostina nekoj nepoznatoj obaliUostalom, tvoja je zemaljska čahura isuviše čvrstateško tlo koje podupire teško tijelooko kojega smo se okupljale poput sestara Bennettjer se život donekle okrutno poigrao s tobomdodijelivši ti samo grlice i bisereTvoje sate samoće mogla bih skupiti u naprstak;zato si ih ti sa strepnjom prepoznaou svom siročetu;zato je i naša kuća morala bitidovoljno velika i čvrstada je uzmogne pronaći i netko lišen kompasai odlučne ravnodušnostikojom se gazi preko stolova i posteljaOh, nas dvoje, tirani pripovijedanjačija se sebičnost uvijek lomilapreko leđa najdražih i najnedužnijihzar bismo dopustili da nas neko hladno zviježđe obeshrabri

15

DAN NA PLAŽI

Obluci i riječiu dječjem umumogu poprimiti isti oblikNiti najezda meduza nije nas mogla obeshrabritiprilijepljene uz kameni igre riječimau kojima si uglavnom pobjeđivalauvijek tamnije kože i dulje koseUz to: tvoj zeleni kupaći kostimdjevojčica prikliještena uz rub molajer se površina vodeuvijek činila predalekadok si ti već odavno iščezla negdje na horizontupriželjkujući potajno neku odvažniju kćerOvoga si se ljeta vratila kućis lelujavom opeklinom na boku;pričala si koliko je boljelokada te žarnjak dohvatioa ja sam to promatrala kao smiješnu pravdukrijući u šacioblutak koji sam nedugo prijeuspjela ispljunutijer znam kako su mi za pobjedu nedostajali ključni pojmovii zato jer se sve rjeđe mogu sjetititvoje sumanute hrabrosti

16

NAPUKLINA

Mnogo manje od nekog proloma lavetiho je kucnulopo jednom okoštalom zglobui ondje zatražilo vječnu utjehuS vremenom se ugnijezdiloizmeđu mojih grudiju(kaže da su mekesve linije moga tijela)i sada ga tamo zadržavampoput mliječne zmijiceuljez uljast poput jeguljeklizi niz moje grlopoput zametka medaiz cvjetne čaškeZakon prijelomatanji od moje vlasi

17

MIRNE ŽENE

Ravna obala rijekeOkvir ruke mi zaklanja pogledOvdje stječem svoje kraljevstvoOvdje tražim svoje podanikeSamonikle poput perunikavaše me oči prate posvudadok iskapam ostatke onogašto ste nekoć nazivale svojom dječicomKomadi mrtvog namještajaiscerenih fotografija, rubovi umornih slikarazasuti kao poslije brodolomaA vi, koje ste uvijek tražile pohvaluonih statičnijih od vaspromatrate me mirno poput mrtvozornikaizdužene figure astigmatizma moga okaDok štapom prevrćem čudnovate ljušturepod rukom nosim škrinjicuvašeg šutljivog naslijeđa

18

BESTIJARIJ

Bitka je jednaa već se nekako okrljašteno doimamspuznula je caklina,sirotica, to kola u obiteljiHabitualni pobačaj, čitam tupo,kukuljica, kukuljicakakve veze kukuljica ima s ičimAli kada se bolje razmisli,odgovara mi ta tajanstvena životinjamekih kandžinakovrčane kičmegomoljastih zglobovato nam je u obiteljiVoštana i memljiva,rez će biti potreban,prije 100 godinasmrskali bi mi zdjelicu kamenomAli žilavo si ti stvorenje, kaže on,ove modrice to dokazujune moramo se igrati obazrivostiA ja pokazujem nisku igličastih zubatvrdoću jantarai nečujni škljocaj stupice za naivneMajko, ponosila bi se mnome

19

LIJEPI LJUDI

Promatram ihdok kosama vitlaju svijetomVjeđama vedre i oblačedopuštajući da ih se gledačak i lica obilježena pjegavim tifusomOni su nositelji zaraze, izjedeni mjesecJalovi su kao mule,alabaster im se treba nanovo krpitisvake druge godineA iza svakoga od njihdolazi kolona ružnih ljudikoji im razapinju šatoreraščešljavaju grivei pišu odeDočekuje ih gomila proždrljivih očicausta gladna poljubaca i krvi

20

* * *

Zaustavljena, ne na rubu,već u onom trenutku orgazmičkog odumiranjaprepunog duhovakoji mi dodiruju lice mekim krilomtustih noćnih leptiras licima novorođenčadikojih se potajno užasavamA i tvoje je lice iskrivljenou nešto neprepoznatljivo,ispunjava me gnušanjem i samilošćuSvatko je od nas to morao proćisječivo ili stisnutu šaku, rekli su mi, biraji svatko se od njih nasmijaočuvši me kako urlam na MjesecVukodlaštvo je ženska izmišljotinaa vještice su ona bićakoja nisu smatrala potrebnimkrvariti niti taj jedan jedini putkada je to od njih bilo očekivano

21

* * *

Grana je pukla usred šumeTo je 1. mukli prijelomu posljednjih nekoliko kilometaraStuden nas je toliko pritisnulada se i zvuk ledi(nitko ne pamti takvu zimua zaklinju sekako pamtesve)Nama to ne smeta,zamotani smo do ušijujoš kao djecu učili su naskako mogu uvenuti i otpastiiznenadi li nas mrazili kakva neljubaznariječMjesta se razaznajusamo po imenima onihkoje je zatekla bijela smrt,toplina je bez čvrstine,na nju se gledas prijeziromili sumnjom,snježno sljepilooduzima namnovorođenčad ikunićeUpravo zato ne razaznajemodmah crvenu boju“trag tvoje krvi u snijegu”užas koji unosijer to je grana, grana, grana

22

koja je puklasasvim slučajan događaji dok se toplina prikradajoš zurim prema svjetlimanajbližeg naselja

23

* * *

Oko nikada nije bilo sjecište olujeA čak su i tvoje noćne morerazlistane i pepeljastetoliko slične obrisu krošnjida se niti ne raspoznaju u sumrakSlabašni polumjesec ne uspijevam ti podvaliti;nepogrešivo u njemu prepoznaješoluk moga noktai razrezotinu na palcugrančice sasušene krvii vonj eteraBože, kako je bila tiha ta noćTvoje toplo i gorljivo srcea kraj njega jezovita lutkapogrešnih mjerazgrčeni čaporcii zdjela hladne plastikeu slučaju mučnine

24

ČITAČICA

Blaženo je neznanje,moglo bi se rećidok sjedi tu zgrčena, olovnoga licabarem one ovješene polovicetamo gdje joj izlazi dobrotaSva je u sitnom potcikivanjunakostriješena golubicajutrom pekmezasta i skorupastavečerima stup od soliTako nepomičnu i inertnumogli bi je zamijeniti za ispaljeno tanesrčani plug koji zemlju dijeli na obaleNeka vas to prhnuće ne zavarava,ukoliko imamo srećeotvorit ćemo knjigu na pravoj straniciSamo bi kolac jedne Dickinsonmogao zaustaviti bezdušnost ovog vampira!

25

OTJECANJE

26

OTJECANJE

Divim se onima koji znaju odabratiprave riječi na rastankuprecizne kao oblutakodbit će se od površine još barem dva putaa možda niti neće ostaviti tragove

I sretna sam, zar ne,jer nisam ih morala čuti slučajnozgrčena nad prisluškivačem druge linijeili ih progutatiStigle su iskreno i pravocrtno,samozadovoljne u svojoj pravičnosti,pametne bombeusmjereni projektili

A ipak ne mogu odagnati to nezadovoljstvo,taj osjećaj promašenosti,tu nezahvalnostNemarni kirurg, loš matematičar,raščlanjivao me godinamada bi mi na kraju pokušao podvaliti ovo,sramotu i bijes,ruku pod ruku

I priznajem, uhvatio me nespremnu,nesuvisli mistifikator, polovni čarobnjak,pod krinkom jednostavnosti,običnosti koja puca od zdravlja,nimalo kao ti,rekao bi skeptik,rekao bi izdajica

A to zdravlje, zdravlje, moje zdravlje

27

ponovno me povlači za jeziki stavlja na njega jednu bijelu pilulu,ja brzo stvaram bisere,ne, ne, lapsus calami,blister je u pitanju,odstupite pohlepni prosci

Ipak, bilo je uzbudljivoigrati se kraljevne-guščarice,ili djevojke iz šipka, ilibilo koje od onih koje oplakuju biserjem,i koračaju po zlatnim opekama,i rađaju ružeTakve ne treba podmićivati zvučnim parfemima,mirisnim vodicama,životnim esencijama

Moja kemijska pljuskau lice velikom mistifikatoruKako je samo jednostavna moja formula!Paroksetin-klorid hemihidrat,pokušaj je izgovoriti brzo, bez lapsusaNi traga bukeima i buketima,ni traga dašku i omaglici!Nemoj da moram ispočetka objašnjavati!

Uz takav titanski ključ,lako me zatočiti.

28

UTJEHA TOPLE VODE

Kičmeni most zjapi nedovršenničiji prsti tuda ne prolazea koža tako nježna prema udarcimane sanjari o prijemčivosti poljubacaJa sam zrno graha;ja sam zgrčeno ukleknućeojedenih gležnjevau igri afričke princeze vrućih izvoraSate bih tako mogla provesti,u položaju mudracabez zrnca pronicavostiOh vi dragi, dragina koje više prava nemamvaša dobrota kulja dotrajalim cijevimanježna poput mačje šapeali ipak krijući neku ratničku obazrivostvraćajući me u dane blaženstvadane stupora

29

PRAVOCRTNO

I zašto to nazivaju putovanjemkada im je samo završetak na umusićušni kaleidoskoppredaka i potomakakoji niti svoje kostinisu imali hrabrosti ostavititko zna gdjeVažno je bilo vratiti sejer put je zapravo zavijen u pričiu klepetavim lubanjama Meksikau novčiću u fontani di Treviu malariji koju su preživjelina afričkim obalamaI smiju se mojoj usijanoj žicimom harlekinskom naglaskukomadiću ničijeg prostorana kojemu planiram ostaviti svoje šuplje kosti

30

* * *

Smiješak i pticePodsjeti me, pomislih bože,na već viđenoI onda se počeo penjatina vrhove planinai spavati uz obale rijekapoput onih Conradovih rukavaca,samo svjetlijih bojai na trenutak pomislih,mogao bi me povesti sa sobomAli onda me prenemiris požutjelog porculana u veljačii mreškanje valićakemijskih rukavaca u meniŽubor koji upozorava nastarost i artificijelnostjedne zabludjele priležnice

31

ESTELLINA KRIVNJA

Ovo nema imena, reče onzaokružujući otvorenim dlanomneko daleko otočjeneku strunu i voštani papirone koja je razrezanaKreveljenje dvorske ludei pompozne šetnjeod koštunjavog organizmado dječačke utvarei nejasno sjećanjeo skrivanju iza bršljanaDok neka u počecima plaha rukane zaokruži nekoliko otoka,drvoreda i galerijate si da za pravobiti savinuta i slomljena

32

PRIJE SRAZA

Čudan osjećajKliziš preko mene,a sve čega se mogu sjetiti(čudan osjećaj)jest pjenušava navala vode,dubina od koje bubnjići pucajuNe moraš biti prisiljenane moraš biti prisiljenagdje je riječ da je pokrenemčudan osjećaj, čudanosjećajOkolnosti su nas naučile prepredenostiokolnosti su nas prisililena tajne i sudioništvaljusku koju je nemoguće probitii kao takva strujimvašim zagonetnim telepatskim kanalimanije niti čudno što patite od migrena(komadić poruke zaostao u uskoj cjevčici)popraćenih povraćanjemTako je dušo, pokušaj se nagnuti nad strminukako bih u tom trenutku ugledalasvoj zrcalni odrazte ću prestati maritišto ležim ovdje gola i nepraktičnadok moj glas (izdajica)ne može oblikovati riječkojom ću se vratiti natragnatrag na iste stolicePsihoanaliza radi punom paromi osjećam kako me savijaju kao mjedenu žlicua ptičje mi kosti krckaju pod zubom

33

naletjevši na zidani dokaz tvoje ljubaviVoda koju sam sanjala gura me lagano naprijedi iako ponekad vrištim pogledaj,pogledaj, pogledaju trenutku kada razotkrijem prijevaruveć ćeš biti daleko

34

* * *

Pokušavaš li sada pronaći tragove?Nešto što možešnanjušiti, opipati, zagristi?Ja sam već, hop, u naslonjaču,promatram te ravnodušno,ili zabrinuto,prilagodit ćemo prilogovulacijskom kalendaru,histeričnom ljuštenjukoje nikako da nastupiIpak, dirljivo te promatratikako me želiš uspravnukada već svi znamokako sam najpametnija u horizontalii sve sam svoje životne vrhuncedočekala na leđimabio to procjep između želja i mogućnostiili suludi orgazmički pregrizI zato ne pokušavaj natjeratimoje atrofirane udove na neku ponosnu aktivnostkao što je hodanje ili stajanjeNismo svi konstruirani kao vertikalna bića,kao i/uspravni ljudi

35

SRAZ

Na današnji dan postajem brojdjeljiv brojem 11Puna brojka koja teško klizi niz grlonasuprot svim ovim ovlaš slijepljenim oznakamakoje sam rastrošno prosipaladok mi niti jedna nije preostalakako bi pružila dokaz mojih godinaukoliko me optuže kako semanjak iskustva izjednačavas manjkom mudrostiU njemu se ocrtava i brojmojih ljubavnikalako potrošnih materijalakrhkijih čak i od mojih kostijukoji možda još žive u nadikako se mogu regenerirati poput gušterate čekaju na suncurast novih plućnih krila,udova ili onog komadićalijeve pretklijetkeza koji smatraju da im dugujema ja se sa smiješkom pozivamna pravo neotuđivostiiako znam kako ih više ne mogu zavaratijer me tijelo upozoravakoliko je udvostručen moj novi brojte poput brodolomcastojim na rubu vlastite rijekei promatram drugu obalu

36

POSLIJE

U ovaj nježni satkažešu ovaj nježni tihi satkada bih trebala bitivan dohvataonkraj prazninepodatna lokvicai mačji predćutim svaki kralješaknepriličnošću koja me zapanjuje(kralješak-kraljevna,primjećujem duhovitu koincidenciju)i potvrđuje izlišnostda ovo prozovemčinom nevjerojatna nasiljai opovrgnempravo koje si uzima svatkokome se samo ovlaš osmjehnemda citira PrevertaU ovaj blaženi satzirkam u tvoje okokao u savršenu simetriju slivnikapokušavajući pretočitinazrijetisagradititu ljepotu koju mi saopćavašto anđeosko svjetlokoje curka niz stjenke mojih bedara

37

BOTANIČAREVA ŽENA

Smijao se uvijekšto ga pratim u stopuRitmično podiže čizmu po čizmu,svježa se zemlja rahli,ja je trpam u usta poput siročetaMjesečeve mijene ne narušavajunjegovu stamenost; pa čak iflorealije promatra ons mnogo nježnosti i razumijevanja,stojeći postranceupleten u nomenklaturu čudnog jezika,zeleni divStrpljiv poput lovca,samo ne tako svirep,sa šuškavim papirnatim grobištimau rukama(hej hej i svaka maćuhicazna mu ime)okreće naličje listakada posiječem nježnu kutikulusvoga prstaI kada kažem, život je tužanon priprema šalicu biljnog čajaZajesenit će, dragiTrebalo bi podrezatiove raskoljene grane

38

INTERMEZZO(PATCHWORK)

39

INTERMEZZO(PATCHWORK)

Radi se, naravno, o mekoj rukavicisivkastoj vegetacijišto raste na rubovima školjkiprizivajući svijet neumoljivog biljai kukavičkih srca životinjica.

Uz malo mašte može dočaratihermelinske zimeKatarine Velikeoči od žada u podnožju zagaslog vulkanaI taj kamen, naposljetku,nosi ime nekog odvažnijeg stvora!

Više mu se ne trudimo niti utvrditi podrijetloOštre nas kukice zvjezdačaobeshrabruju da ga omotamo oko vrata,omču, zimski šal, dokaz ljubavi,te ga puštamo da se razvija kako želiočiju sumnjivo sličnih žabljima,talenta raspršenog u prostim uzorcimaobojenih krpa.

Noću vjerojatno sanja tigrove.

40

* * *

Sutra ću kupiti kamilicu za tvoje očikoje plaču onako kako bisvatko trebao plakatibez gorčinebez talogaNježna ružičasta upaljenost oko rubovaodgovara mlačnoj nelagodikoju filtrirašuz pomicanje zvjezdastih udovaBlagoslovljeno dijetemučeničkih napora nečijih prosječnih rukukoje proklinjem od bijesajer ga čak ne mogu niti obožavati

41

(ODA ČOVJEKU NA SUVOZAČEVOM SJEDIŠTU)

Šutnja je zlatoali to nikada nije bila moja kovinaProvjerila sam – kuće nam se ne preklapajuS druge strane,rekla sam kako nikada neću pisatio nečemu što ne poznajemali onda nikada ništa niti ne bibilo napisano,čak niti o meniI ovako mogu ponuditi popabirčenu izložbupresjek nečega što se nikadaniti nije dogodiloprovidnost nekoga tko nikadaniti nije progledaoa nedoumica tu ne prestajejer želim da znaš samo najprobranije o meni,samo najfinije i najistančanijeljubavnike koji će me znati pohvalitineznance koji će preda mnom zadrhtatiNajsmješnije je od svegašto ti čak niti ne postojišosim možda kao ideja drugih,kao jedna od stupica na škljocajkoje istrijebe sve što se mičedavno prije nego li nas počisti šumski požar

42

ŽICE

On voli moju budućnost više od mene same;zamišlja je spokojnu poput večerekoju ćemo pripremiti zajedno,zajedničkim prijateljima.Već je odavna odabrao boje kojima će je oličiti.Drugo od mene niti nema osim budućnosti –sanja dan kada će jedine žice među namabiti one istovjetnih obruča za ključeveistovjetnih vrataili možda uzice zmaja kojeg ćemo puštati zajednona zajedničkom otokuNa karti ucrtava moje kretanjepažljivo poput vojskovođe(lako je biti viši od Napoleona)i svija malene omče,uzlove koji će nas spojiti u 1 kretanje,1 strpljivu ofenzivuOn voli moju budućnost više od mene;i uhvaćenu u krušku pješčanog satastavlja je na policu svoje,samo kako ne bih zaboravilašto sam sve propustila

43

BESKRVNO(TRIPTIH)

44

Ne, nije boljelo, ine, nisam urlala, ine, nisu me spalili kao vješticu;nedostajalo mi je nekoliko stoljeća na ramenimai 2-3 komplementarne boje“Sada, vidim, raspolažeš i s previše njih.Ovlaš te dodirnemi pretvaraš se u nemogućeg leptira,bolećivo krzno”Ne krzmaj se nego mi reci istinuo tom neukusnom šarenilu –istovjetno je tvome koji se smatraš milijunom,dijamantom u čijemu sam stvaranju i ja pripomoglačuvajući ga među bedrima kao bogznakakvu tajnu,u vrijeme kada sam od tebe očekivala propusnicuza nešto velikoU međuvremenu smo doznalikako grafit ima identičan kemijski sastava ono veliko večeras stoji pred tobomu nakani da te poždere živog

Moj mačak se ne boji grmljavinePrespava je mirno, sklupčan u svom krznenom oblakukoji u nakostriješen zrakšalje neprimjetne električne izbojePucketa plavo, radosni plamičci,te se odmičem kako mi ne bi oprljili vrškove prstijui zapalili vjeđe,čvrsto uzemljena pod krevetom,uzdajući se u porculanske navlakekoje će zaštiti moju nutrinuŠto mi sada vrijedi spasod drvlja i kamenjakoje mi je moglo slomiti kosti,kada će ih nasumični strujni udarkarbonizirati, spržiti do sive tvari,

45

uništiti nježno neuronsko stablosve do srcakoje sam štitila od psovki i urokljivih riječi

Tvrdiš kako se jezik ne može slomiti,jer nema kostijuMene on začudo podsjećana sipovinukoju more naplavi s vremena na vrijemei koju dajemo pticama da oštre svoje kljunoveOd svih mitova najdraži mi je pak onaju kojemu onijemimosamo kako bismo kasnije postali ptice,nišaneći na tuđe oči i jezikete potom obaramo šume i palimo drvećekako bismo u ruke mogli dobiti papir i olovkusamo da bismo zabilježili one neizrecive zločineuzrokovane ljubavlju ili nepromišljenošću,pojmovima koji se ne daju obuhvatiti jezikomKao što ja svojim obuhvaćam korijen tvoga,nadajući se iz tvojih usta izvućikorijen riječi voda,u koju dospijevamo naposljetku,uživajući u svojoj ribljoj nijemostisve dok je valovi ne izbace na obalugdje će je naći i prelomiti kakav putnik-namjernik,za svoje dvije ptice

46

Barbara Pleić

Rođena 1985. u Rijeci. Diplomirala engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskomfakultetu u Zagrebu. Poeziju i kratke priče objavljivala u brojnim časopisima i zbornicima.Živi u Zagrebu i bavi se prevođenjem i pisanjem. Jedna od urednica internetskog portala zafeminističku kritiku popularne kulture Muf.

Objavila tri knjige pjesama: 7. sonet (2004), Ruke koje skupljaju ruže (2005) i Pjesme o krvi(2008, 2009).

47

Biblioteka Mali rakunknjiga 36

Barbara PleićPJESME O KRVI

© 2009 Barbara Pleić© za elektroničko izdanje: Društvo za promicanje književnostina novim medijima, 2009, 2015, 2016

IzdavačDruštvo za promicanje književnostina novim medijima, Zagreb

Za izdavačaAleksandra David

UredniciKrešimir PintarićDario Grgić

Fotografija© AndreasG / Fotolia.com

ISBN 978-953-7669-01-0 (HTML)ISBN 978-953-345-297-5 (EPUB bez DRM)ISBN 978-953-345-298-2 (PDF)ISBN 978-953-345-299-9 (MOBI)

Knjiga je objavljena uz financijsku potporuGrada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

48