Pijani BožićLikovi:

Djed Mraz: Hercegovac koji voli pit i gledat' žene

Vilenjak Kamenko: Pametan i snalažljiv,krije pokvarenu narav ispod veselog lica

Emma Bovary: Sponzoruša,voli zavodit

Ana Karenjina: Suicidalna žena upitnog mentalnog zdravlja (kao i većina likova,in fact)

Baba Aljona: Luda vlajna,želi doći do posla podmićivanjem

Raskoljnjikov: Luđak kojeg grize savjest radi ubojstva

Therese Raquin: „agresivnija“ verzija Emme

Petrarca: Friendzoneani pjesnik

Beatrice: Vesela,pozitivna

Zoran Šprajc: Pripovjedač

Priča:

(Šprajc dolazi,iza njega stoje Kamenko i djed)

Šprajc: Bio je to još jedan običan Božić. Još jedna godina puna nepotrebnih političkih prepucavanja,krize,i glupih sponzoruša. Djed Mraz još jednu godinu prazni svoje skladište puno pića,koje je dobio na poklon od Nadana Vidoševića prije nekoliko godina. Tu monotonu svakodnevnicu je prekinuo novi radni dan. Djed Mraz je,nezadovoljan vilenjacima čija je sposobnost jednaka onoj saborskih zastupnika,odlučio zaposliti nekog tko će ih dovesti u red.

(Šprajc odlazi,Kamenko počinje prozivati)

Djed Mraz: Dakle,da vidimo neke od želja. Mali Šime želi električnu cigaretu,Jelena želi talijansko-hrvatski dnevnik,Ante i Renato žele sobu za zaljubljene u hoteu Hilton,Jakov novi slušni aparatić,Ena potkošulju onog Engleza Harryja…Joj što su zahtjevni,kao hrvatski političari.

Kamenic: Joj Djedice,pa zaboravili ste da je danas dan za radne intervjue.Znate,radi onog s vilenjacima. Kandidati već čekaju ispred

Djed: Jao,jao. Dobro,počni ih prozivati

Kamenko: U redu.Aljona Ivanova!

(Ulazi pogrbljena baba,nimalo simpatična)

Aljona: Jo jo sinko,ub'će me ovi busovi,nigdi se mladi ned'žu starijima,jooooo…Čula sam da treb'te nekog koće dove'st njizi u red,jel tako?

Djed Mraz: Istina,bako.

Kamenko: Koje su vam kvalifikacije?

Aljona: O kojin ti kval'fkacjama pričaš de sinko,ja došle oden rad't,jo današnje dice,jooooo….

Djed Mraz: Pitao te što bi mogla raditi ovdje,gusko stara!

Aljona: Ooo tako tako,oprost'te mi,moja lulava stara glava sve zaborvalja,joooo…Daklen,mog' se pohvalit' dab' ih mogla u red dov'st

Djed Mraz: A ne bih baš znao…

(Aljona ide podmiti Djeda,vadi iz kaputa bocu)

Aljona:Sinko,oš rašć'keeeee?

(Djed uzima bocu,onako junački potegne dok se Aljona lukavo smije)

Kamenko: Djedice,nemojte dati da vas podmiti!

(Na scenu ulazi neki povučen sumnjiv tip,koji drži nešto iza leđa,dođe do Aljone i ubode je)

Aljona: Marinko,nemooooj! (pada na pod)

Raskoljnjikov: Mislim da ona više nije problem. Drago mi je,Raskoljnjikov (pruži ruku Djedu)

Djed: Drago mi je. (Raskoljnikov se rukuje s Kamenkom,a onda sjeda na stolicu)

Kamenko: Joj,joj,joj,pa što ste joj to učinili….No,koje su vaše kvalifikacije?

Raskoljnjikov: Studirah pravo,razdora među vilenjacima ne bi bilo da ih vodim,a i još sam sedam godina u Sibiru proveo,pa ova hladnoća ne bi bila problem.

(Djed opet popije iz boce koju mu je Aljona dala)

Djed: Pa,moj Kamenko,ja bi ga zaposlio,što ti misliš?

Kamenko: A ne znam baš…

Djed: Ajde,ajde…

Kamenko: Ne!

Djed: Da! (i dok se oni svađaju,Raskoljnjikov se počne nervozno češkati)

Raskoljnjikov(histerično): O bože,što sam to učinio?!?!?! NEEEEEE! Ubio sam je! Ohhhhhhh! (odlazi i odvuče Aljonino truplo,djed još jedan gutljaj potegne)

Djed: Eh,a činio se baš dobar…Zovi idućeg!

Kamenko: Emma Bovary,molim!

(ulazi Emma,samouvjerena,s onim „sponzouša lookom“,pa sjedne na stolicu)

Emma(zavodljivo): Dobar dan,djedice (namigne mu)

(Djed se pohotno nasmije)

Djed (Kamenku): Ova je skroz simpatična,mogli bi je hmhmh,zaposliti,hehehe.

Emma(zavodljivo). Možžžže,Djedice. Mogla bi umirit vilenjake…

Djed: A i mene,hehe.

Kamenko: Joooooj,Djedice,pa sjetite se da ste još s Bakom Mraz!

Emma: Ma pustite ga Djedice,bila sam i ja s Charlesom pa eto…

Djed(Kamenku): Dobro mala kaže,još je i Baka Mraz ostarila,nisu joj limuni što su nekad bili… (Emmi) Dobro,Emily,dobit ćeš posao,samo..(Emma ga prekine)

Emma(ljutito): Emma! Zovem se Emma, a ne Emily! (diže se sa stolice) SVI SU MUŠKARCI ISTI! Prvo Charles,pa Leon,pa Rudolph,pa ovaj (odlazi)

Djed: E moj Kamenko,ovo me podsjeća na ono kad me Baka Mraz uvatila s onom vilenjakinjom,kako se ono zove…

Kamenko: Brumhilda.

Djed: E da,Brumhilda. Kad me vidila s Brumhildom,bila je ljuta kao ova sad. Žene,na kakve se sitnice naljute…(potegne još jedan guc) Tko je idući?

Kamenko: Evo sad ću vidjeti(pogleda na papir) Ana Karenjina!

(polako,ulazi Ana,skroz povučena,sjeda na stolicu)

Ana (tiho): D-d-d-d-obar dan.

Djed: I tebi,ćerce.

Ana: Došla sam. Na posao,naravno.

Kamenko: Ok,kako bi mogla pomoći,zašto želiš raditi,reci nam…

Ana: A treba mi posao,muž je ljut na mene.Vronski zavodi druge,nema mi Serjože…Najradije bih se pod vlak bacila,što da vam kažem.

Kamenko: Ne znam baš,ne činite se baš veselom za posao,ipak je znate ovo vrijeme veselja,a vi tu kukate…

Djed. Žene.

(Ana počne šmrcati)

Ana: Ne znate kako mi je! Želim biti tu radi vilenjaka,podjećaju me na Serjožu.

Djed: Ćerce reci mi,jesi ti prsti u šteker stavila,srca ti?

(Ana već vidno uzrujana,počinje plakati)

Ana(uplakana): Najprije me Karenjin vrijeđa a sad i vi(zajeca glasno) ,još mi ni Serjože nema!

Djed: Bože moj koje glupo ime za dijete…

Ana: Aaaaaaaah,zašto mi to radite? Zašto ?(iznimno histerično) ZAŠTOOOOO?

Djed(Kamenku): Izgleda da ova za božić želi antidepresive.

Ana(ljutito): Čula sam vas!

Kamenko: Molim smirite se.

Ana: TI ŠUTI!

Djed(kao da pjeva): Antidepreeeeesiiiiiivi.

Ana: Meh,idem ja doma,možda do kolodvora! (Ustaje se) Serjoža,mama dolazi kući! (otišla je)

Kamenko: E moj Djedice, kako stvari stoje,morali smo pozvati zaštitare iz „Jelen Rudolf Security“.

Djed: Kamenko,Kamenko,nikad ne gledate na svijetlu stranu svega ovoga. Na primjer,još uvijek nemam cirozu jetre.

Kamenko: Koja je svijetla strana ovog? Imali smo totalne promašene slučajeve na ovom takozvanim intervjuima,vi samo ločete…

Djed: Dragi moj,utjehe nema u vodi,pitaj onog Šeksa. A ni u Baki Mraz,jer je bome ostarila.

Kamenko: Donekle ste i u pravu. E kad smo već kod Šeksa,kaže da Ivo želi pokoji rolex za božić.

Djed: Ma molim te,taj samo žica i žica. Kad sam mu prošli put onu jahtu poklonio,nije me primio u stranku,

Kamenko: Ali zato Slavko je.

Djed: Ma što će on,još mi je počeo porez na saonice nabijt,žali Bože. (potegne gutljaj)

Kamenko: Vidim ja,nije ni vama lako.

Djed: Nije,nije…Nego,zovi idućeg,tko god da je.

Lamenko: Ok. Therese Raquin!

(ulazi Therese,iznimno nervoznim hodom)

Therese(nervozno): Dobar dan.

Djedposprdno,pijan): Hvaljen isus

Therese: Ha Ha. Nego,došla sam radi posla.

Djed: A ne,nego radi toga da jašeš jelena. Nastavi,zašto bi bila dobra za ovo,i tako dalje i tako dalje…

Therese: Pa,bila bi smirena,ipak sam podnijela brak s vlastitim rođakom…

Kamenko: Kojeg si kasnije ubila sa svojim ljubavnikom.

Djed: Jao,Kamenko,pa nitko nije savršen,vidi samo Jovanovića.

Kamenko: Pih.

Therese: Dakle,mogu li dobiti posao?

Kamenko: Može li,djedice?

Djed: Može,može,heh heh (pohotno gleda Therese)

Therese: Hvala vam,ali imam jedan uvjet. Želim da mačak Francois ima svoje radno mjesto.

Djed(glasno): Hahahaha Kamenko, a glupe žene. Prvo ona Ema-kako-se-već-zove,onda ona koja je vesela kao na sporvodu,a sad ova koja želi mačka na poslu.(sarkastično) Može,može,evo još će s vama biti mačak Dipsy,glavni računovođa.

Therese(ljutito): Kako se samo usuđuješ (skače do Djeda i guši ga,a Kamenko počinje vrištati)

Djed(dok kašlje): J-j-j-j-jelen Rrrrrudolf Security,pomoć!

(u prostoriju ulazi Zdravko Mamić,i udari Therese)

Zdravko: Eto sad si dobila svoje! Ajmooooooo,prokleta bila na Božić 2013. (odvuče Therese)

Djed: Hvala,hvala(još malo kašlje)

Kamenko: Khm,možemo li nastaviti?

Djed: Naravno.

Kamenko(uzme papir): Francesco Petrarca!

(ulazi Petrarca,koji izgleda kao tipični prolupali pjesnik,obučen kao Miljenko Jergović,u neki stari kaput,s knjigom u ruci)

Petrarca: Dobar vam,o Djede i vilenjački pomočniče,dan. Jednog dana nju u Firenci vidjeh,i oči moje zaljepiše se za nju. Laura moja se ljubav zvaše,predvnve,crvene,vatrene kose,što na pršut podsjeća. Slatka moja mezimica,snova mojih česta posjetiteljica…

Kamenko: Hmmmm,mislim da nismo zvali nijednog poludjelog pjesnika?

Djed: Pusti ga,mali je novi Dante,vidim ima talenta.

Petrarca; Djede,vama mnogo hvala. A ti,zli vilenjače,poludjeli,agresivni manijače. Laura i neki đikan kasnije se upoznaše,i skupa pod utjecajem alkohola spavaše. Živoj moj kratki nikad isti više bio nije,a on se,kad god je golu vidi,pervezno nasmije. Zato vama ovo kažem,i vjerujte mi nimalo ne lažem. Laura,moja prijateljica,maštarija mojih golubica,nikad sa mnom tango plesati neće. O živote,izdajico! (vadi pokvareno mlijeko i džepa,popije ga i padne na pod)

Djed: A bio je baš simpatičan

Kamenko(sarkastično): Poput Željke Markić.

Djed: Hajdemo pozvati zadnjeg kandidata.

Kamenko: U redu. Beatrice!

(u sobu ulazi Beatrice,vesela i pozitivna,doskakuće do stolice i sjeda na nju)

Beatrice: Dobar dan. Došla sam radi posla,čujem da se treba vilenjake dovesti u red.

Kamenko: Dobro si i čula. Dalje?

Beatrice: Imam nagradu za „Najsimpatičniji fiktivni lik“,volontiram,nekidan sam vodila desničare na tečaj pozitivnog mišljenja,uspjela sam nasmijati Kim Jong Ila…

Kamenko: E,super! Djedice,hoćemo je zaposliti?

Djed: Može,mož,može,simpatična je cura.

(Beatrice se nasmije)

Beatrice: Hvala! A sad,idem na posao!

Kamenko: Ok,evo sad ćemo vas do ureda odvesti.

(Djed se pijan digne,i tetura)

Djed: Ho Ho Ho,neka božić započne!

Šprajc: I tako. Taj dan je završio. Djeda su tri dana kasnije našli kako se ispovraćao u saonice,ali kao što se kaže,nitko nije savršen. Političari su barem nakratko prestali sa svojim imbecilnim debatama i skupa uživali u vremenu darivanja. A Beatrice je postala miljenica vilenjaka,koji su postali sposobniji i radišniji,poput zaposlenika Applea. Na kraju krajeva,to je bio još jedan veseli božić,tijekom kojeg se pjevalo „Zvočiće“ po trideseti put pogledao serijal „Sam u kući“. Uistinu najljepše doba godine.

KRAJ