Petrić o vrlini i sreći u »humanističkom« razdobljuInstitut za filozofiju, Ulica grada Vukovara...

IzvorničlanakUDK179.9:17.036.1Petrić,F.Primljeno20.10.2009.

Bruno ĆurkoInstitutzafilozofiju,UlicagradaVukovara54/IV,HR–10000Zagreb

[email protected]

Petrić o vrlini i sreći u »humanističkom« razdoblju

SažetakU četiri djela objavljena do 1562. godine, Frane Petrić tematizira vrlinu i sreću. Osnovna tema prvog Petrićeva djela, La città felice (1551), jest postizanje sreće putem vrline. Ostala tri Petrićeva djela u kojima se tematizira vrlina ili sreća su IlBarignano.Dialo-godell’honore (1552), Dellahistoriadiecedialoghi (1560) i Dellaretoricadiecidialoghi(1562). U navedenim su djelima vrlina i sreća teme kojih se Petrić dotiče samo usput. U Barignanu, dijalogu o časti, tematizira se odnos vrline i časti. Desetdijalogaopovijestidonosi nam kratku raspravu o ostvarenju sreće, kao podtemu raspravi o svrsi povijesti. U Deset dijaloga o retorici Petrić kratko raspravlja o povezanosti pohvale i vrline te o različitosti izvora vrline i dobra. Petrić je pisao kako mu je cilj slijediti božanskog Platona, međutim, u navedena četiri djela, barem što se tiče vrline i sreće, ostaje vjeran Aristotelu i njegovim učenjima iz Politike, Nikomahoveetike i Retorike.

Ključne riječivrlina,sreća,odgoj,dobro,zakonodavac,zajednica,FranePetrić,Platon,Aristotel

Urazdobljuod1551.do1562.Petrićjeovrliniisrećipromišljaoučetirimasvojimdjelima:La città felice (1551), Il Barignano (1552), Della historia diece dialoghi (1560) iDella retorica dieci dialoghi (1562).Upravo su todjelakojaodređujuranorazdobljePetrićevamišljenja.SvaPetrićevadjelaiztograzdoblja,kakoprimjećujeMihaelaGirardi-Karšulin,»polazeodjednog‘antropološkog’fenomena,ljudskezajednice,ljudskepovijestiiljudskoggo-vorenja…«.1KakouspomenutimdjelimaCresaninobrađujetemeoustrojudržave,čovjekovojčasti,smislupovijesnihistraživanjaiteorijigovorništva,opravdano je razdobljeod1551.do1562.nazvati»humanističkim«razdo-bljemPetrićevamišljenja.Napočetkutogarazdoblja,većjeupozorilonekolikoautora,međunjimanaj-ranijePremeciVeljak,PetrićseoslanjaonaAristotela.SamjePetrićusvojojautobiografijipisanojutrećemlicuistaknuo:

»[Petrić]čuvšijednogfratraizsvetogFranjekakoizlažeplatoničkezaključke,zaljubiseunjihpasprijateljivšisesfratromupitadagaovajusmjeriPlatonovimputem.FratarmukaonajboljiputpredložiFicinovuTeologiju,aonjojsepredadesvelikomžudnjom.Itakavbijašepočetaktihstudijaštoihjezatimstalnoslijedio.«2

1

MihaelaGirardiKaršulin,»FranePetrić:Od‘antropološkog’problemadonovoplatoničkogsustava«, u:ErnaBanić-Pajnić,MihaelaGi-rardi Karšulin, Marko Josipović, Magnum miraculum – homo (Veliko čudo – čovjek): Humanističko-renesansna problematika čo-vjeka u djelima hrvatskih renesansnih filo-

zofa (Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada,1995),pp.143–164,nap.159.2FranePetrić,»PismoBacciuValorijuuFiren-cu«,u:LjerkaSchiffler,Frane Petrić o pjes-ničkom umijeću (Zagreb:Institutzafilozofi-ju,2007),pp.285–294,nap.289.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA119God.30(2010)Sv.3(395–412)

B.Ćurko, Petrić o vrlini i sreći u »huma-nističkom«razdoblju396

IakouautobiografijisvjedočikakojekrenuozaPlatonom,uSretnom gradujošjeslijedioAristotela.PoredbenomanalizomtekstovaistražitćutkojePetrićubioglavnifilozofskiizvorzatemeovrlini,srećiiodgojuudjelimaobjavljenimado1562.Osimtoga,pokušatćuustanovitijelisePetrićpriraspravljanjuotimtemamaod-maknuoodantičkihuzoraizauzeovlastitastajališta.

Aristotelova Politika i Petrićev Sretan grad

Uposveti Sretnog grada,potpisanojuPadovi21.srpnja1551.,Petrićjesvojuizvornuzamisaootkriosljedećimriječima:

»Ovihsamdanasažeouredbeistatute,zakojeAristotelhoćedaihimajedangraddabibiosretan.«3

Alijemalokasnijedodaoiovo:

»…pauskoroočekujtevještinukojaćepoputDedalovihkrila,alibezbojaznidaSunceotopivosak,omogućitiletzabožanskimPlatonomkojiseponesenovimkrilimapopeouzovobrdoidospiodonebaušavšikrozvrataKaprikornameđubesmrtnedušedaseodmara.«4

Dakle,premasvjedočanstvusamogapisca,Sretan grad sažetakje Aristotelo-vefilozofijepolitike,iakojeskorapiščevanamjeraslijeditiPlatona.Petrićjeusvomprvomdjelubio»vjeran«Aristotelu,posebnosedmojiosmojknjizinjegovePolitike,štoćuuovomčlankudokazatianalizomPetrićevihgledištaovrlini,srećiiodgoju.TezudajePetrićevSretan gradiznikaonatemeljimaAristotelovepolitičkefilozofijeprvijeunasizložioVladimirPremecupogovoruuzsvojhrvatskiprijevodSretnoga grada.5Onje,pošavšitragomPetrićeveposvete,»meto-dom uspoređivanja Petrićevih stavova sa stavovimaAristotelovePolitike«upozoriona12stavovakojejePetrićpreuzeoodAristotela.6Uzaključkujenastojaopobližeobjasniti»dasePetrićevafilozofijadržave-gradatemeljinaPlatonovojeticiiAristotelovojPolitici«.7KadjeLinoVeljakrazmatraojeliSretan grad utopijskodjelo,inzistiraojenaAristotelovuutjecaju:

»Filozofijsko-političkigledano,Sretan gradjekompendijAristotelovihpogleda,prilagođenpo-trebamakojesuprouzrokovanepreobrazbomantičkogpolisausrednjovjekovnukomunu.«8

Ponešto drukčije postupio jeMislavKukoč, tvrdeći kako je »Frane Petrićsvojemladenačko socijalnofilozofijsko djelo napisao pod prevladavajućimutjecajemAristotela,štoizrijekomisamnavodiuuvodnojposveti«.9Istijeautorkasnijebiojošodređeniji:

»Naime,poredbenaraščlambaPetrićevaSretnog gradaiAristotelovePolitike nedvojbenona-vodinazaključakdajePetrićpriizgradnjisvojeranesocijalnofilozofijskekoncepcijeimaozauzorisključivoAristotela,očemunedvosmislenoisampišeuuvodnojposvetibraćiVigeriuiGirolamudallaRovere.«10

Uupravoobjavljenomčlankuzaključiojejoškonkretnije:

»Ustrojstvo svojega ‘sretnoga grada’ Petrić doslovno izvodi preuzimajući postavke izVII. iVIII.knjigePolitike…«11

Ipak,napočetkuSretnog grada očitjeiutjecajPlatonovefilozofije,kakojetouočilaMihaelaGirardi-Karšulin:

»Njegova [=Petrićeva]vizijasvijetahranjena,čini se, izplatoničkih,novoplatoničkih ikrš-ćanskihizvoradoživljavasvijetkakoizvire‘iznajdubljegvrtlogabeskonačnebožanskedobro-te’.«12



Moglobisesažeti:nadahnutplatonovsko-kršćanskomzamisliBožjedobrote,Petrićjeodlučio»izgraditi«gradspomoću»nacrta«sadržanoguAristotelo-vojPolitici.UtonasuvjeravavećPetrićevarečenica:

»Tvrdimnaime,dačovjek,kaosvaostalastvorenja,težećiksvojemdobru,želidaonobudetakvo,daunjemunjegovažudnjanađesvojspokojisvrhu.«13

Naime,izteserečeniceiščitavaprvarečenicaAristoteloveNikomahove etike:

»Svakoumijećeisvakoistraživanje,tesličnodjelovanjeipothvatteže,činise,nekomdobru.Stogajelijeporečenodajedobroonočemusveteži.«14

PetrićseslažesAristotelomdasvakobićetežinekomdobru,koje,poPetriću,nijeništadrugodo»najdubljivrtlogneizmjerneBožjedobrote«.

Vanjski uvjeti potrebni za ostvarenje sretnoga grada

USretnom gradu Petrićizlažekojisuuvjetipotrebnidabijedangradbiosre-tan.Tibiseuvjetimoglirazvrstatiutriskupine.PoPetrićevuslijeduizlaganja

3

FrancescoPatritio, »AlMoltoReverendo etIllustreSignorUrbanoVigeriodallaRovere,ElettodiSinigaglia.Etall’IllustreSignorGi-rolamodallaRovere.«,snadnevkom21.srp-nja1551.,u:Di M. Francesco Patritio La città felice. Del medesimo, Dialogo dell’honore, Il Barignano. Del medesimo, Discorso della diversita de’ furori poetici. Lettura sopra il sonetto del Petrarca. La gola, e’l sonno, e l’ociose piume. (In Venetia: Per GiovanniGriffio, 1553), ff. 2r–3v, na ff. 2r–2v: »Chehavendoàquestidipassati,ridottoleordina-tioni,& gli statuti, cheAristotile vuole chehabbiaunacittà,chedebbiaesserefelice…«;Frane Petrić, Sretan grad, preveo VladimirPremec (Zagreb:Matica hrvatska, 1998), p.7,uzmodificiranprijevod.

4

Patritio,»AlMoltoReverendoetIllustreSi-gnorUrbanoVigeriodallaRovere,ElettodiSinigaglia. Et all’Illustre Signor GirolamodallaRovere.«,ff.3r–3v:»adaltrotempodaluiaspettandoun’artificio,dipotercomporreaguisadiDedalodueale,conlequali,senzatemerecheilsolehabbialaceraloroalique-fare,ellepossanolevarsiavolodietroaldivi-noPlatone,ilqualedaquestepenneportato,&àquestomonte falì,&quindi sopra terraalzatosivolòalCielo;&perlaportadelCa-pricornoentrando,fralaltreanimedebeatisiriposò.«;Petrić,Sretan grad,p.8.

5

Vladimir Premec, »Utopija – zbilja – politi-ka«,u:FranjoPetrić,Sretan grad(Zagreb:Fa-kultetpolitičkihnaukaSveučilištauZagrebu/SveučilišnanakladaLiber,1975),pp.43–63.

6

Premec,»Utopija–zbilja–politika«,p.55.

7

Premec,»Utopija–zbilja–politika«,p.63.

8

LinoVeljak, »Petrić i počeci utopijskog so-cijalizma«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 5(1979),pp.57–66,nap.63.

9

MislavKukoč,»Petrićevasocijalnofilozofskamisaoizmeđurealizmaiutopizma«,Filozof-ska istraživanja 15 (1995), pp. 169–180, nap.173.

10

MislavKukoč,»MladiPetrićuAristotelovuliceju«,sažetakizlaganjau:IvicaMartinovićiIvanaZagorac(ur.),16. Dani Frane Petrića / 16th Days of Frane Petrić(Zagreb:Hrvat-skofilozofskodruštvo,2007),p.167.

11

MislavKukoč,»Onajboljemustrojumedite-ranskog polisa«, Filozofska istraživanja 29(2009),pp.641–656,nap.652.

12

GirardiKaršulin,»FranePetrić:Od‘antropo-loškog’problemadonovoplatoničkogsusta-va«,p.148.Usp.FrancescoPatritio,La città felice(1553),f.4v:»dalprofondissimogorgodell’infinitabontàdiDio«.

13

Patritio, La città felice, ff. 4v–5r: »Dicoadunque, chedesiderando l’huomo, si cometuttel’altrecosecreate,ilbensuo,lodeside-ratale,cheildesideriosuounquellohabbiariposoetfinenepossacontinuamentedeside-rane unmaggiore«; Petrić, Sretan grad, napp.10–11.

14

Aristotel,Nikomahova etika1094a1–5;usp.hrvatsko izdanje: Aristotel, Nikomahova etika,preveoTomislavLadan(Zagreb:Hrva-tskasveučilišnanaklada,1992),nap.1.



tosu:vanjskiuvjetizasreću,odgovornostzakonodavcapremagrađanimaiodgojkojićeupućivatimladeljudekvrlinama.PetrićSretan grad započinjepodsjećanjemdasečovjeksastojioddvaglavnadijela: duše, koja je besmrtna i nepropadljiva, i tijela, koje nije samo sebidovoljno,negosumuzaodržavanjepotrebneizvanjskestvari.15PremdaseCresaninpritompozivanasuglasjesvihfilozofa,ovakavopisčovjekaupu-ćujenaAristotela:

»Jeruistinunitkonećeosporitionujednurazdiobupremakojojsutrivrstedobra:onaizvanjska,dobrautijeluionauduši,adasvatatrebajubitiprisutnaublaženima.«16

Prvivanjskiuvjet,uočavaCresanin,temeljnajeljudskapotrebazaživotomuzajednici,kojajemjestogdječovjekmožeostvaritisvojusreću.Tekudruštvusdrugimljudimačovjekmožestećistvarikojesumupotrebnezatijelo.Stogačovjekovisiopomoćidrugihljudi.17Dabiistaknuotuovisnostčovjekaoza-jednici,Petrićseprisjećastareposlovicepokojojonajkojineživiuzajednici–»ilijeBogilizvijer«.18Zajednicaosiguravačovjekudaimadovoljnojelaipila.Dabigradimaojelaipilauizobilju,potrebnomujeobradivotlo,ratariistočari.Potrebnasumuisvadrugazanimanjakojasunužnazaproizvodnjuhrane.Svisluge,kojiradenaproizvodnjihrane,trebalibibitislugama»povlastitojnaravi«(servi per propria natura).19Njimatrebapridodatisvaonazanimanja,kojasupotrebnazafunkcioniranjetakvogagrada:drvodjelci,zi-dari,tesari,krojači,tkalci…Dasusvatazanimanjapotrebnazafunkcionira-njegrada,tvrdivećAristotel:

»Jer najbolji državni poredaknemoženastati bezprimjereneopskrbe životnimpotrepština-ma.«20

Položaj grada treba odabrati tako da mu se zajamči »zdrav i nepokvarenzrak«.21Dakle,gradsenesmijenalazitiuzmočvare icrnogoričnodrveće,amorabitipostavljenvisoko, izložen istočnimisjevernimvjetrovimakojinećedopustitiustajalostzraka.Gradmoraležatinamoruradilakšeobrane,22aliizboguspješnijetrgovinejertrgovinamoremdonosivećuzaraduilak-šajeodtrgovinekopnom.23VećjeAristotelpoložajdržaveodredioipremamoruipremakopnu:gradsemoranalazitinapovoljnommjestunakopnuradilakšedostaveratarskihproizvoda,drvenegrađeisličnog,amoraimatiipristupmorukakobilakšezaustavioneprijateljaikakobiuspješnijetrgovao,pričemutrebatrgovatiradisebe,aneradidrugih.24ZarazlikuodAristotela,Petrićuvodizdravzrakkaovažanparametarpriodređivanjupoložajagrada.VeličinugradaodređujePetrićuskladusazahtjevomdaseugradusviljudimogupoznavati,kakobimeđunjimavladaloprijateljstvoiljubav.Dabisetajuvjetostvario,potrebnojedagradima»srednjuiprikladnu,aneneizbrojivumnožinu« stanovnikā.25Očito,Petrićovdje razmišljana traguAristotelovastajalištaoidealnombrojugrađanaudržavi:

»Istotakoidržava:sastojiliseodpremalopučanstva,nijesamodostatna(adržavatrebabitisamodostatna);akojepaksprevišepučanstva,uživotnimpotrepštinamajesamodostatnakaonarod,alinekaodržava,jertadanemoželakoopstojatiustavnavladavina.«26

Dasemeđugrađanimarazvijeljubav,potrebnojeodržavatijavnegozbe,kakojetopreporučiovećAristotel:

»Ozajedničkimblagovanjimasviseslažukakosuonakorisnaudobrouređenimdržavama.(…)Unjimatrebajusudjelovatisvigrađani…«27

Petrićjepritombiokonkretniji:javnegozbetrebaupriličitijednommjesečnouzajedničkimprostorijama.



Cresaninjepotomocrtaovladavinuusretnomgradu.Zaizvršavanjezakonabrinu se administratori,magistrati i suci, potpomognuti odmnogih drugihslužbi.28Svakigrađaninmorasudjelovatiugradskojupraviilivlastijerupra-vosudjelovanjeugradskojupraviilivlastičinigrađaninagrađaninom.29Onikojitežedavladajugradommorajubitirazboritiimudri.30Kakojerazbori-tostdijelomdanaponaravi,adijelomsenadograđujeiskustvom,zaupravlja-čegrada,tvrdiPetrić,trebabirativrlostareljude.31

15

Francesco Patritio, La città felice (Di M. Francesco PatritioLa città felice.Del mede-simo,Dialogo dell’honore, il Barignano.Del medesimo,Discorso della diversita de’ furori poetici. Lettura sopra il sonetto del Petrarca.La gola, e’l sonno, e l’ociose piume./InVene-tia:PerGiovan.[ni]Griffio,1553/),ff.4r–19r,naf.4r;Petrić,Sretan grad,p.9.

16

Aristotel,PolitikaVII,1323a25–28;usp.hr-vatskoizdanje:Aristotel,Politika,preveoTo-mislavLadan (Zagreb:Globus /SveučilišnanakladaLiber,1988),p.217.

17

Patritio,La città felice, f. 4r: »Et conciosiacosachequestel’huomodasestessononpo-ssa solo tutte quante acquistarsi,ma egli hamistieri dell’aiuto d’altri huomini«; Petrić,Sretan grad,p.9.

18

Patritio,La città felice, f.4v:»…chehuomoènecessariochesia,òdameno;&comeperanticoproverbiosidisse,cheeglisiaòDio,òbestia.«;Petrić,Sretan grad,p.10.

19

Patritio,La città felice, f. 7r; Petrić, Sretan grad,p.15.

20

Aristotel,PolitikaVII,1325b37–39;usp.hr-vatskoizdanje:Aristotel,Politika,p.225.

21

Patritio,La città felice, f.9r:»Senoiadunquevogliamohaverel’ariasana,et incorrotta,etche cimantenga lavitanello statonaturale,noiabbandonaremoi luoghi,dovealcuno,opiùdiquestidifettisiveggano.«;Petrić,Sre-tan grad,p.18.

22

Patritio, La città felice, f. 12v: »Per mareveramente (percioche siamo sforzati, comesivedràà fare lanostracittàmaritima)par-teilsito,&parteglihuominiguarderannolacittà;laquale,disitovogliochesiaalquantoingolfata,& laboccadelgolfo, sia ristretta,&d’ambedueicantisiaedificatouncastello,che possa prohibire l’entrata, all’armata ne-mica.«;Petrić,Sretan grad,p.25.

23

Patritio,La città felice, f. 13r: »che lamer-catantia,piuvalepermare,&piufacilmente

siessercita cheper terra non si fa.Laondeàmaggiorecommoditàde’nostrimercatanti,porremolanostracittàsullamarina«;Petrić,Sretan grad, p.26.

24

Aristotel o položaju grada piše u:Aristotel,Politika1326b38–1327b18;usp.hrvatskoizdanje:Aristotel,Politika,pp.220–222.

25

Patritio,La città felice,f.9v:»Laqualcosa,piutostoinunamediocre,etconvenevolmo-ltitudine,cheinunainnumerabilesifa,&inquestapiufacilmenteancora,senonèconfu-sa,maèper casatedistinta.«;Petrić,Sretan grad,pp.19–20.

26

Aristotel,PolitikaVII,1326b2–6;usp.hrvat-skoizdanje:Aristotel,Politika,p.226.

27

Aristotel,PolitikaVII,1330a3–7;usp.hrvat-sko izdanje:Aristotel,Politika,p.235.Usp.Patritio,La città felice, f. 9v; Petrić,Sretan grad,p.20.

28

Patritio,La città felice, f.10r:»Dell’essecu-tioneveramentedelleleggi,sonoamministra-tori,imagistrati&igiudici,daqualipoideri-va,unalungaschieradiaccusatori,diavocati,diprocuratori,dinotai,dicursori,dibargelli,disbirri,&d’altresimilgenti.«;Petrić,Sretan grad,pp.20–21.

29

Patritio,La città felice,f.10v:»Pernonhavereadunquedatemere,deiromori&desolleva-mentipopolari,siainpoterediognicittadinoilregnare,overgovernarelacittà;chequelloèveramenteilverocittadino,ilqualepartici-padeglihonori,&dell’amministrationipu-bliche.«;Petrić,Sretan grad,p.21.

30

Patritio,La città felice,f.10v:»Etperchelasalute della republica, tutta da i governatoridepende, & con la prudenza loro si salva;peròbisogna,checoloro,chehannoadhavereilgovernodellacittà,sienodepiuprudenti&depiusavi.«;Petrić,Sretan grad,p.21.

31

Patritio, La città felice, f. 10v: »Deonoadunque esser eletti al governo della città ipiuvecchi,…«;Petrić,Sretan grad,p.21.



Obranigradaposvetio jePetrićčakčetiristranicesvogaprvijenca.32dabisegradobranioodneprijatelja,gradmoraimatidobruvojsku,sastavljenuodgrađanā,anevanjskihplaćenika.Položajsretnoggradamorabitiprikladanzaobranu.Mnogasuzanimanjapotrebnazaobranu:obrtnici,sabljari,bacači,pješaci,konjanici…Jedandiograđanāmoraprivatnotrgovatikakobigradprikupljenimcarinama ipristojbamamogao financiratiobranu i javnegra-đevine.33Radirazvojatrgovinegraduprikladnudijelumoraimatimjestazatrgovanje,»kaoštosutrgovi,tržnice,banke,skladištaiprodavaonice«.34ZatojeVladimirStipetićspravomupozorionagospodarskudimenzijuPetrićevapristupasretnomgradu:

»SvaekonomskanačelaPetrisizvodiiliodklasičnihautorailinaosnoviempiričkeanalizeta-dašnjihprilika.Iujednomiudrugomslučajuonjetemeljitanalitičar,dedukcijamujelogična,pagavaljauključitiimeđuekonomskepisce.«35

Napokon,budućidaje»unašimdušamaprirodnoutisnutavjera«(fissa na-turalmente, ne gli animi nostri la religione), gradmora imati svećenike ipoučavateljevjeronauka tepodićicrkve.36TimePetrićzavršavaspopisomzanimanjākojasupotrebnasretnomgradu,dokAristoteltompopisunepri-dajetolikuvažnost.Nakonštojenabrojiosvazanimanja,Petrićugradurazlikuješesttemeljnihstaleža.Tri»niža«staleža, tj. seljaci,obrtnici i trgovci,postojeugradudabi služila»višim«staležima–vojnicima,upravljačima i svećenicima.OvupodjeluPetrićpreuzimaodAristotela,kojirazlikujestaležekojise»morajunalazitiudržavama«odstaležākojisu»dijelovidržave«.37Kukočjeuvećspomenutomnedavnoobjavljenomčlankujasnoupozorio:

»IstovjetnustaleškupodjeluusvomSretnom graduuvodiiPetrić:seljaci,obrtniciitrgovcičinepotlačeneproizvodnestaleže,dokpovlaštenistaleži:vojnici,državnaupravaisvećenici,jedinimogupostići‘građanskuikontemplativnuvrlinu’«.38

Dakle,samosetri»viša«staležamoguposvetitigrađanskimikontemplativ-nimvrlinama.39Djelovanjempovrliniti»viši«staležimoguostvaritisreću.UpravotukarakteristikuživotauPetrićevusretnomgraduuočavaVeljak:

»Rezultat je,pak, tediferencijacijerezerviranostsreće idostojanstvasamozapravegrađane(drugimriječimazapripadnikevladajućeklase)inegativanodnosspramradakaozaprekezapristupduhovnimzadovoljstvimaivrlini.«40

KadPetrićrazlikujetristaleža,kojiusvojojdokolicimoguokusitisreću,odtrijustaleža,kojisvojomradomomogućuju»sretnima«dokolicu,onzapravonudi»model«gradasukladanfeudalnomkontekstuPetrićevavremena.Da-kle,Petrićevgradnećebiti»sretan«zasvenjegovestanovnike,negosamozaizabraneiztriju»viših«staleža.

Uloga zakonodavca u postizanju vrline

VanjskiuvjetizaostvarenjesrećeuPetrićevusretnomgradupovezanisusulogomzakonodavcauusmjeravanjugrađanapremakreposnomživotuisre-ći.Dabi čovjek stekao takvu sreću, potrebno ju je ostvariti u ovih sedamstvari:1.usamojduši;2.uupravljanjudušetijelom;3.udušiukolikobrinezastvarikojesupotrebnetijeluizvana;4.usamomtijelu;



5.ustvarimakojesunužnezaodržavanjetijela;6.uonimsredstvimakojatijelupripravljajutakvenužnestvari;7.uvremenuzdruženostidušestijelom.41

Petrićpritomističedajesâm»Aristotelmudroopisaosreću,imajućinaumuovihsedamstvari«.42Posljednjojodnjih,povezanostidušestijelom,Petrićusvojojanaliziposvećujenajvišepozornosti.Nesamozakonodavacnegoisâmgrađaninmorasepobrinutidavrijemezdruženostidušestijelomtraještoduže.UtomsmisluPetrićpromatraiuloguzakonodavca:

»Stogazakonodavac,ukolikomože,naprvomjestostavljabriguzatijelosvojihgrađana,atektadazadušu.«43

Zatuzdruženostvažnojezdravljegrađanā,nakojepozitivno,zakonima,morautjecatizakonodavac.UpravotajPetrićevzahtjevnaglašavaBiserkaBeliczausvomčlankuomedicinskimaspektimaSretnog grada.44 duhovnoitjelesnozdravlje,kaopreduvjetostvarenjuljudskesreće,ističeiLjerkaSchiffler:

32

Oobranigradavidi:Patritio,La città felice,ff.11r–13r;Petrić,Sretan grad,pp.22–26.

33

Patritio,La città felice,ff.12v–13r:»Etper-che nelle guerre, (&massimamente quandoà lungodurano)& inaltreopere,&edificiipublichi,sifannodellespese&civannodedinari assai, i quali dal territorio solo,&dapoderi non si possono cavare à sofficienza,èbene,chenellacittacisienodellepersone,chesidianoall’essercitiodeltraficare,&delmercatantare per il privato;«; Petrić, Sretan grad,p.26.

34

Patritio,La città felice,f.13r:»dentrolaqu-ale [citta] sarannodisposti inparteopportu-na,iluoghidemercatanti;comesonopiazze,mercati,banchi,fondachi,ebotteghe«;Petrić,Sretan grad,p.26.

35

VladimirStipetić,Povijest hrvatske ekonom-ske misli (1298.–1847.) (Zagreb:Goldenmar-keting,2001),nap.263.

36

Ovjeri,svećenicima,vjeroučiteljimaicrkva-mavidi:Patritio,La città felice,f.13r;Petrić,Sretan grad,pp.26–27.

37

Aristotel,PolitikaVII,1329a34–39;usp.hr-vatskoizdanje:Aristotel,Politika,p.234.

38

Kukoč, »Filozofija Mediterana od antike dosuvremenosti«,p.652.Vidinap.653uspored-buAristotelovihiPetrićevihgledištaosocijal-nojstratifikacijipolisautabelarnompregledu.

39

Patritio, La città felice, f. 14r: »Gl’altri treordini… possono donare tutto l’animo allevirtù, & civili, & contemplative.«; Petrić,Sretan grad,p.28.

40

LinoVeljak,»Petrićipočeciutopijskogsoci-jalizma«,p.61.

41

Patritio, La città felice, f. 5r, uz zahvate uinterpunkciji: »Hora s’egli dee giamai pos-sederetantobene,&allapropriabeatitudinepervenire, èmestieri che in sette cose, tutteall’huomoappartenenti,questobenesiaripo-sto, & primieramente nell’anima semplice-mente sola; secondo nell’anima, per quantoella il corpo governa; [terzo] appresso nellamedesima,perlacura,cheellahadellecose,cheestrinsecamentealcorpofannomestieri;quarto,nelcorpopersestesso;quinto,nellecosechealmantenimentodiluisononeces-sarie;sestoinquegliistrumenti,chetalicosegliapparecchiano;ultimo,neltempodelcon-giungimento dell’anima col corpo.«; Petrić,Sretan grad,p.11.

42

Patritio,La città felice,f.5r:»Laondesavia-menteAristotelehavendoalpredettosettena-rioriguardodescrisselafelicità,un’operationesecondolavirtùperfetta,senzaimpedimento,in vita compiuta, nel primo membro com-prendendolevirtùtutte.«;Petrić,Sretan grad,p.11.

43

Patritio,La città felice,f. 16r:»Peròconsen-taneacosaèche’llatoredelleleggi,inquantopuo,habbiainprimacuradelcorpode’suoicittadini,&poidell’ anima.«;Petrić,Sretan grad,p.32.

44

BiserkaBelicza, »Frane Petrić imedicina udjeluLa città felice«,u:LjerkaSchiffler(ur.),Zbornik radova VI. međunarodnog filozof-skog simpozija »Dani Frane Petriša«, Cres 13.–17. srpnja 1997. (Zagreb:Hrvatskofilo-zofsko društvo, 1999), pp. 213–225, na pp.219–220.



»Skladtjelesnogiduševnogzdravljapretpostavkajeljudskedjelatnostiucjelini,bitnaodred-nicaljudskogživota.«45

Dakle,osimživotauzajednici,Petrićuještočvršćaidužavezatijelaidušejedanodvažnihpreduvjetazaostvarenjesreće.Po Petriću, sreća semože dostići jedino putem vrline odnosno kreposnimdjelovanjem.Dakle,dabičovjekbiosretan (beato),prvomorabitikrepo-stan(virtuoso).46Čovjekusuzapostizanjevrlinepotrebnatrisredstva.47Prvosredstvojesposobnostljudizavrlinu–ponaravi,štojeosobinakojunepo-sjedujuostalaživabića.Drugojesredstvonavikailinavada,kojauzpomoćrazumačistidušuodneurednihafekata,navikakojučovjekmožeizvježbati.Upravosunavikeononaštozakonodavacmožedjelovati.Unavikuspadavećinaljudskogophođenjapremadrugimljudima.TrećejePetrićevosredstvozapostizanjevrlinerazumkoji,sâmdjelujući,možekrivenavikeprepoznatiiodbacitiih,aispravnenavikeprepoznatiiprihvatitiih.NaovajetrisredstvaupozoriovećAristotel:

»Nuljudipostajudobriičestititrimastvarima,kojesunarav,navada,razbor.«48

ZatoCresaninspecificirauloguzakonodavcagledetihtrijusredstavazapo-stizanjevrline:

»Prvosredstvojeposveprirodno,drugoucijelostizavisiodzakonodavca,autrećemimaijed-nogidrugog,zatoštojeispravnostrazumadjelomicedarprirode,adjelomicedolaziizstečenogiskustvauznanjimakojajeurediozakonodavac.«49

Zakonodavcujenaprvommjestubrigazazdravljetijela,patekondaslijedibrigazadušu.50IovajnaukCresaninpreuzimaodAristotela:

»Zbogtogabrigaokotijelamorabitiprijeoneoduši;zatimslijedibrigaonagonu,paipakjebrigaonagonuradiuma,aonaotijeluradiduše.«51

Drugajezonazakonodavčevadjelovanjaupućivanjenamoralnevrline,štojekorisnoizapojedincaizazajednicuucjelini.Uovojsferizakonimamožemoupućivatigrađanenadobrenavike,kojerezultirajukreposnimživotom.Utre-ćojsferi,nakojuutječuinaravizakonodavac,ulogazakonodavcajeupućiva-tipremaspekulativnimvrlinama,pabidobrimzakonimatrebalousmjeravatispekulativnumoćduše.

Uloga zakonodavca u odgoju

UzavršnomdijeluSretnog gradaPetrićsepozabavioodgojemkaousmjera-vanjemmladihljudipremavrlini.52Cresaninjetunaglasiozakonodavčevuodgovornostuodgoju:zakonodavacjedužansustavnodonositizakone,kojićegrađanimaodgojemomogućitiputpremavrlini.IpriizlaganjuovetemePetrićjeslijedioAristotela,kojijekrajsedmeknjigesvojePolitikeposvetioodgojnimtemama.53RasporedtemāuAristotelaiPetrićagotovojeidentičan.KaoiAristotel,Petrićzapočinjebrigomzapotomstvo.Najprijepreporučujevrijemekadjenajboljeućiubrak.Najboljeje,tvrdiCresanin,damuškarciuđuubrakodtridesetičetvrtedočetrdesetidevetegodine,dokježenamanajbolje vrijeme za udaju između osamnaeste i četrdesete.54Aristotel je uPolitici zauzeodrugačijestajalište:

»Zbogtogaježenamaprikladnoudavatiseokoosamnaestegodine,amuškarcimaženitiseokotridesetisedme[iliranije].«55

PoPetriću,zakonodavacmoravoditiposebnubriguozdravljutrudnicā,onji-hovojprehraniiraspoloženju.Budućamajka,upozoravaPetrić,morapaziti



nasvojuprehranu,hranećisejelomkojapogodujenjezinupotomku,pričemu»nesmijesmanjivativlastitusnagu,anesmijejenezdravoniproširivati«.56ItejenaputkePetrićpreuzeoodAristotela.57

AlipostojiiočitarazlikaizmeđuAristotelaiPetrića.DokAristoteltvrdi:»Nunjihovum,suprotnonjihovimtijelima,trebaštojemogućevišemirovati«,58Petrićpaktvrdi:»imajućinaumuvlastitiidržavniinteres,trudnicemorajuodbacivatisveštetnemisliibitivesele«.59Uzto,zakonomtrebaodreditidatrudnicečestoposjećujucrkve,štoćeimdobrodoćikaolaganatjelovježba,kojanemožeškoditinjihovimpotomcima,auztoćeimporastivjeraipo-božnostpremaBogu.60OvajnaputakpreuzimaPetrićizsedmeknjigeAristo-telovePolitike:

»Atrebajuseitrudnicebrinutiosvojimtijelima,dasepremalonegibaju,tedaimprehrananebudeslaba.Toćezakonodavaclakopostići,odredivšidaonednevnoodlazeušetnjudokakvahrama,kakobisepomolilebozimaštobdijunadrađanjem.«61

PlatonseuZakonimapodsmjehujeovojideji:

45

Ljerka Schiffler, Frane Petrić / Franciscus Patricius: Od škole mišljenja do slobode miš-ljenja (Zagreb,Institutzafilozofiju,1997),p.47.

46

Patritio,La città felice, ff.14v–15r:»Consi-stendoadunque,lafelicità,perlamigliorpar-te & compimento suo, nell’operationi dellavirtù, bisogna, se i nostri cittadini voglionoesserbeati,chesienoinprimavirtuosi.«;Pe-trić,Sretan grad,pp.29–30.

47

Patritio,La città felice,f.15r: »Etall’acquistodellavirtù,sirichieggononecessariamentetremezzi«;Petrić,Sretan grad,p.30.

48


49

Patritio,La città felice,f.15r:»Ilprimoètuttodellanatura,ilsecondopoiètuttodellatoredelleleggi.Etnelterzohannomanoambedue.Perciochelabontàdellaragione,parteèdonodinatura,&partevienedall’habitoacquistatodellescienzeordinatedallegislatore.«;Petrić,Sretan grad,p.30,uzmodificiranprijevod.

50

Patritio,La città felice,f.16r:»Peròconsen-taneacosaèche’llatoredelleleggi,inquantopuo,habbiainprimacuradelcorpode’suoicittadini,&poidell’ anima.«;Petrić,Sretan grad,p.32.

51


52

Patritio, La città felice, ff. 16r–19r; Petrić,Sretan grad,pp.32–38.

53

Aristotel,PolitikaVII,1334b29–1337a6;usp.hrvatskoizdanje:Aristotel,Politika,pp.248–254.

54

Patritio, La città felice, f. 16r: »quandol’huomosi trovanellostato,&nelfiorede-llasuaetà,cheènelmaschio,datrentacinqueanni, infino àquarantanove,&nella feminadaglidiciotto,finoàquaranta.«;Petrić,Sre-tan grad,pp.32–33.

55


56

Patritio,La città felice, f.17r;Petrić,Sretan grad,p.33.

57


58

Aristotel,PolitikaVII,1335b16–18.

59

Patritio, La città felice, f. 17r: »& oltre daoccasionequestoessercitio,alledonne,veg-gendoquestacosa,&quelladellacittàdidis-cacciareinoiosipensieri,&distareallegre.«;Petrić,Sretan grad,p.34.

60

Patritio,La città felice, f. 17r: »macomandiperleggeillegislatore,allegravide,chespessospessovisitino lechiese;cheèun’essercitio,incuinoncadonotroppipiegamentidicorpo,chenocerepossanoalconcettofanciullo;&ilqualefaaccrescerelareligione,&ladivotione,versoDio«;Petrić,Sretan grad,pp.33–34.

61




»Hoćetelidaizdajućizakoneodređujemonaopćismijehdatrudnicaimašetati,daimaobliko-vatinovorođenčekaovosak,dokjejošnježnoipovijatigaupelenedvijegodine?«62

Najboljahranazamalodijetemajčinojemlijeko,tvrdiPetrić,63aoistojćetemiAristotel:

»Pokazalobiseonimakojipromatrajuizprimjeraostalihživotinja,tenarodākojinastojeucije-pitiratničkenavike,kakojehranakojaobilujemlijekomnajprikladnijazatijela,alisaštomanjevinazbogbolesti.«64

Zakonodavacbi,priželjkujeCresanin,trebaozakonomureditikakodjecuodpetedosedmegodinenavikavatinakorisnevježbezajačanjetijelaiduše.65Državabičaktrebalapropisatikojesuvježbesigramakorisne.Tobi,premaPetriću,bilezadaćezakonodavcauodgojutijela.Štosetičeodgojaduše,zakonodavacmlademoraodvratitiodporokāstrahomodvelikekazne,aontočinizabranjujućidjecigledanjeislušanjeporočnihinečasnihstvari,kaoštosu»lascivneslike«te»komedijeidrugesličnepoe-me«.66Uzto,Petrićsezaložiodasejavnokazneodraslikojidjecunavodenaporoke:

»Trebajavnokazniti,nagozbamailinatrgovima,pogrdnimriječimailibatinanjem,onekojisuumuževnojdobipreddječacimabilogovorilibiločinilinepristojnostiilištodrugopokudnatesumoglizarazitinjihovduh.«67

Damladimatrebazabranitibezobrazneriječiičine,astarijezbogtakvapo-našanjakaznitijavnimsramoćenjemibatinanjem,pišeiAristotel,68poneštodrugačijeodPetrića,kojiizričitoapostrofiraodrasleosobekojesenečasnoponašaju pred djecom.Drugu razliku u gledištimaStagiranina iCresaninaprouzročiojeizumtiskarskogstroja.Petrićnaglašavadatrebaspriječitiutje-cajštetnogatiska,69auAristotela,razumljivo,otomunemaniriječi.Osimstrahomodkazne,putpremavrlinitrebapoticatiinagradom.Budućidasekoddjecekaznamainagradamanemožepostićiželjenicilj,Petrićzagova-ratrećipristupuodgojudjece:

»…zakonodavacutemeljujejavneustanovegdjeihsenadzireiupućujeumoralnevrlinezapo-vijedimaiprimjerimakojiseumladudušuutiskuju,čitavujeoblikujuinatajnačintakožigošu,dasetomožesamovrloteškoizbrisati.«70

Tejavneustanove,danasbismomoglirećiškole,ponajprijesuodgojnogka-raktera.Mlade,smatraPetrić,trebauputitiiu»spekulativnevrline«.Budućidaspe-kulacija započinje»ili slušanjem, ili gledanjem,… ili razumijevanjem« (ò col odire, ò col vedere, … ò col intendere),71zakonodavacjedužandonijetizakondasedjecajavnopoučavajuglazbiislikarstvu.72Glazbenaislikarskadjelanuderazumuslikovitepredodžbe,aonihnaknadnopovezujeucjelinu.Slušanjemidoživljavanjemglazberazvijaseželjazaspoznajombližihidalj-njihuzrokanjezinemelodije.Dabiopisaodjelovanjeglazbe,Petrićanalizirarazličitevrsteglazbe.PritomseCresaninoslanjanaAristotelaiosmuknjigunjegovePolitike,73 ali antičkenapjevepoučincimauspoređuje sglazbamasvogavremena:

»Neke[naše]glazbepoučincimaponeštosličeantičkima.«74

Različite vrste glazbe izazivaju različita raspoloženja: dok frigijska i njojsličnafrancuskaglazbarazveseljavadušu,lidijskainjojsličnanapolitanskaglazbasmirujeiopuštadušu,dorskainjojsličnalombardskastvarasrednjeraspoloženje,ahipolidijskačinidušužalosnomitužnom.75Zadjecuje,tvrdi



Cresanin,najprikladnijadorskailinjojsrodnalombardskaglazbajerstvarasrednjeraspoloženjeijerjesredinameđuostalimglazbama.76Zastarijeuzra-stekorisnesusvevrsteglazbejer jeglazbanajboljesredstvozapostizanjeraspoloženja.GlazbiislikarstvuPetrićjošpridodajegramatiku,kojanamslužiuosobnimiopćiminteresima:u tumačenjuzakona iupismenosti.Onanam,dodatnozapažaPetrić,pomažeidarazumijemofilozofskeknjige.77

PetrićuuSretnom gradunijestalo,kaoAristoteluuPolitici,odreditinaravdržavenegoštopreciznijeopisatinakojisenačinmože»izgraditigrad«koji

62

Platon,ZakoniIII,789E.Usp.Platon,Zako-ni,drugoizdanje,preveoVeljkoGortan(Za-greb:Naprijed,1974),p.242.

63

Patritio,La città felice,f.17r:»&questoav-verrà,seilciboglisidaràmolle&tale,chesiadifaciledigestione;&àciò,megliononsipuotrovare,cheillatte.«;Petrić,Sretan grad,p.34.

64

Aristotel,PolitikaVII,1336a5–8;usp.hrvat-skoizdanje:Aristotel,Politika,pp.251–252.

65

Patritio,La città felice,f.17r–17v:»Etquestipredettimodisitenghinoingovernarloinfinoal tempodicinqueanni,&diqui, in finoàsette, per legge, si assuefacci il fanciullo diodire&vederequellecose,cheallaperfettio-nedelcorpo&dell’animosiriechieggono.«;Petrić,Sretan grad,p.34.

66

Patritio, La città felice, f. 17v: »Le chiudeleviedelvitio,ognivoltachecontimoredigran pena sbandisce a’fanciulli il vedere,&l’odirelecosevitioseetdishoneste.Etperciòdalvedere lepitture lascive,&dall’odire lecommedie,&altrisimilipoemi,&moltopiudalrecitarli,gliritragga;acciocheilsemplice,& puro animo loro, non rimanga impresso,dicosibrutta&dannevolestampa;laquale,peresserestatalaprima,nonsipossagiamaid’indilevare.«;Petrić,Sretan grad,p.35.

67

Patritio,La città felice,f.17v:»Punendopu-blicamenteòne’conviti,ònellepiazze,òconingiurioseparole,òconbachettatecoloro,cheessendod’etàvirile,havesseroinpresenzade’fanciulli,òdetto,òfatto,qualchedishonestà,odaltracosamenoche lodevole,etchepo-tessel’animolorocontaminare.«;Petrić,Sre-tan grad,p.35,uzmodificiranprijevod.

68

Aristotel,Politika 1336a39–1336b24;usp.hr-vatskoizdanje:Aristotel,Politika,pp.252–253.

69

Patritio,La città felice, f.17v;Petrić,Sretan grad,p.35.Vidibilješku50.

70

Patritio, La città felice, f. 18r: »Et perchei fanciulli, per la debolezza dell’ingegno,non possono, ne la pena, ne’l premio, per-fettamente intendere, statuisca il legislatoreluoghi publici, dove essi sieno ammaestrati,etistruttinellevirtùmorali,coniprecetti,etcon gli esempi, i quali facendo impressioneinquelteneroanimo,tuttoloformino,etdel-lalorimmaginelostampino,dimanierachedifficilmenteellasipossapiuquindiscancel-lare.«;Petrić,Sretan grad,p.35.

71

Patritio,La città felice, f.18r;Petrić,Sretan grad,p.36,uzmodificiranprijevod.

72

Patritio, La città felice, f. 18r: »Et perciòpongaleggeillegislatore,perinfonderecotaldesiderioneipettideifanciulli,chepublica-mentesialoroinsegnatalamusica,&lapittu-ra.«;Petrić,Sretan grad,p.36.

73

Ovrstamaglazbenihnapjeva injihovuutje-cajunaodgojmladežividi:Aristotel,PolitikaVIII,1340a38–1340b5,1341b19–1342b17;usp.hrvatskoizdanje:Aristotel,Politika,p.264,268–270.

74

Patritio,La città felice, f. 18v: »Et sono al-cune,checonglieffetti,all’antiche,alquantos’assimigliano.«;Petrić,Sretan grad,p.37.

75

Patritio, La città felice, f. 18v–19r.; Petrić,Sretan grad,p.37.

76

Patritio,La città felice, f.19r:»megliosareb-becheifanciullinellaDoria,ò insuavece,nella Lombarda, che sta di tutte nelmezzo,primieramentel’habitofacessero,perfermarel’animoinquelmezzanostato.«;Petrić,Sre-tan grad,p.37.

77

Patritio,La città felice,f.18v;Petrić,Sretan grad,p.36,37.



bibiosretan.78Kadrazlažeovrlini,srećiiodgoju,PetrićpočestopolaziodAristotelovihtvrdnji,razlažeih,prilagođavasvomvremenuitimepišedjelokojeusvojimtemeljimaimaAristotelovuPolitiku.UtomjesmisluSretan gradoriginalnarenesansnainterpretacijaAristotelovefilozofijepolitike.

O vrlini u dijalogu Il Barignano

Petrić jedijalog Il Barignano dovršionakonSretnog grada, jer jeposvetupotpisaouPadovi4.svibnja1552.79Obaspisaobjaviojeistodobno,zajednosjošdvadjela,godine1553.uVeneciji.80StogaIl BarignanopripadaranomaristotelovskomrazdobljuPetrićevamišljenja.UnjemuPetrićpokušavadefi-niratištojetočast,potaknutčestimdvobojimakojisubiliizazvanipovredomčasti.PritomCresaninpolazioddvijudefinicija časti:Ciceronove,koju jeRimljaninpreuzeoodAristotela, idefiniciječastinamanepoznatogautora,Petrićevasuvremenika,skojimPetrićpolemizira.Izrijekom:

»Poonommodernomautoru,častjeneiskvarenostanjenaravi.AAristotelkažedačastnijeništadrugodolinagradazavrlinu.«81

U potrazi za definicijom časti, Petrić je prvo nastojao ustanoviti postoji lineštošto»povlastitojnaravimožeproizvoditisamodobreučinke,anikadazle,osimslučajem«.82Utomjeispitivanjudoveosudionikesvogdijalogadozaključka:

»Međuljudskimstvarimasamojevrlinaonakojauvijekizazivadobreučinke,anikadzle,osimslučajem.«83

OvdjePetrićgovoriovrlinikao istinskomobilježjučovjeka,za razlikuodBogailianđelā,štojenovimomentunjegovunaukuovrlini.Petrićvrlinuprviputpovezujesasposobnošćuvolje:

»Ali, recitemi,nije livrlinastanovitasposobnostnaševoljekoja jeuvijeksklonačinitido-bro?«84

NoCresaninjeudijaloguIl Barignanopropustioobavitidubljuanalizuvrli-nekaosposobnostivolje.Niudrugimsvojimdjelimaiz»humanističkoga«perioda,kadpromišljaovrlini,Petrićnijeobradioodnosvoljeivrline.Ipak,nigdjesenijesuprotstavioovomsvomupitu,takodaovaPetrićevasugestijaostajevažnomsastavnicomPetrićevaetičkognauka.Petrićprikrajudijaloganudisvoju,novudefinicijučasti:

»Onajedobarpojamumisliljudinastaospoznajomdobrihdjeladrugih.«85

KakoističeŽivković,86Cresaninudefinicijučastiuvodipojamdobroganadvamjesta–polazećiodspoznajedobrih djeladrugihljudi,kojapotomurodinastankomdobrog pojma.

O sreći i vrlini u dijalogu »Il Donato«

SedamgodinanakonštojeobjavioSretan gradiIl Barignano,Petrićjeizdaosvojuzbirkudijalogāopovijesti,ukojimajeraspravio,kakosamkažeuuvo-du,»sveštojeuvezispoviješću,spisanjemiproučavanjempovijesti«.87Udevetomdijalogunaslovljenom»Donatoiliokoristiodpovijesti«88rasprav-ljao jeokoristipoznavanja iproučavanjapovijesti,ali ionjezinuutjecajuna ostvarenje sreće, što je pobudilo interpretacije povjesničara i socijalnihfilozofa.ZdenkaJanekovićtvrdikakojePetrić



»…ostvarenjesreće,glavnogciljapojedincaizajednice,smatraomogućimsamouspojufilo-zofskeipovijesnemetode,tojestopćegrazmatranjaoljudskojnaraviispoznajepojedinačnihslučajevakojakorigiraopćeniteteorije«.89

Analizirajućidevetidijalog»IlDonato«,NikolaSkledarobrađujePetrićevutezudajepovijestkorisna.Ljudimapovijestmožekoristiti,

»…odnosnopoučitiihkakoživjetiuljudnimisretnimživotom(historiakaomagistra vitae).Koristećise,dakle,svimtimspoznajamaiprimjenjujućiihuvlastitomživotuisredini,možeseiusrećitiiovjekovječiti.Toijestopćeljudskismisaoisvrhapovijesti.Ovdjeje,znači,explicitenadjeluPetrićevofilozofijskoihumanističkoutemeljenjepovijesti,nasuprotsamopukojde-skriptivnojempirističkojhistoriografiji.«90

78

Patritio,La città felice,f.4v:»iomisonode-liberatodivolermostrare,aquellichehave-rannoocchioetvogliadiseguitarmi,lastrada,di ritrovare questo rivo, et di edificarvi unaCittà…«;Petrić,Sretan grad,p.10.

79

Francesco Patritio, »AlMolto reverendo, etillustre il sig.contegio.FrancescodaGam-bara.«, u:Di M. Francesco PatritioLa città felice. Del medesimo, Dialogo dell’honore, il Barignano.Del medesimo, Discorso del-la diversita de’ furori poetici. Lettura sopra il sonetto del Petrarca.La gola, e’l sonno, e l’ociose piume. (InVenetia: PerGiovan.[ni]Griffio,1553),f.21r:»DiPadova,alliquattrodiMaggio.MDLII.«

80

Francesco Patritio, Il Barignano. Dialogo dell’honore(Di M. Francesco PatritioLa città felice.Del medesimo,Dialogo dell’honore, il Barignano. Del medesimo, Discorso della diversita de’ furori poetici. Lettura sopra il sonetto del Petrarca. La gola, e’l sonno, e l’ociose piume. /InVenetia: PerGiovan.[ni]Griffio,1553/),ff.22r–43v.

81

Patritio, Il Barignano, f. 23r: »FA.Secondoquelmoderno,l’honoreèunostatoincorrot-to della natura. Et Aristotile dice, l’honorenonesseraltrochepremiodellavirtù.«Usp.Aristotel,Nikomahova etikaIV,1123b34–36;usp.hrvatskoizdanje:Aristotel,Nikomahova etika,p.75.

82

Patritio, Il Barignano, f. 34r: »CON.Qualeèdunque la cosa, chebuona sia solamente?Forsequella,chedisuaproprianaturapuoso-lamenteprodurrebuonieffetti,etcattivinonmai,senonpercaso.«

83

Patritio,Il Barignano,f.34r:»FA.Signorsì,manoicerchiamol’honore,cheècosahuma-na,nelqualproposito,nonvieneDio,negliAngeli.CON.Voiditebene,che lavirtù trale cose dell’huomo è solamente quella, chesemprefaglieffettibuoni,etnonmaicattivi,senonperaccidente.«

84

Patritio,Il Barignano,f.34r:»Maditemi,lavirtùnonèuncertohabitodellanostravolon-tà,chesemperciinchinaadoperarbene.«

85

Patritio, Il Barignano, f. 39v: »CON. Eccochenoihabbiamofinalmentetrovatochecosasiaquestohonore,cheeglièunconcettobuo-nonellamentedeglihuominigeneratodallacognitionedellebuonealtruioperationi.«

86

Mladen Živković, »Petrićev mladenački di-jalog o časti«, Filozofska istraživanja 19(1999),pp.7–22,nap.14.

87

»Alettori«,u:FrancescoPatritio,Della histo-ria diece dialoghi(InVenetia:AppressoAn-dreaArrivabene,1560),f.2a:»Nequalisonodisputate,erisolutetuttelecoseappartenentiall’ historia & allo scriverla, & all’o osser-varla.«;»Čitateljima«,u:FranePetrić,Deset dijaloga o povijesti,preveoKrešimirČvrljak(Pula:Čakavskisabor,1980),usporedospre-tiskom,p.32–33.

88

»IlDonatooverodell’utilitàdell’historia«,u:FrancescoPatritio,Della historia diece dia-loghi(InVenetia:AppressoAndreaArrivabe-ne,1560), ff.49a–54a;»Donato iliokoristiodpovijesti«,u:FranePetrić,Deset dijaloga o povijesti, preveo Krešimir Čvrljak (Pula:Čakavskisabor,1980),usporedospretiskom,pp. 237–257. Pri navođenju Petrićevih dija-loga o povijesti od ove se bilješke služimoznakama koje je u kazalu svog djelaDel-la historia diece dialoghi uveo sam Petrić:lice listaoznačeno jeoznakoma, anjegovonaličjeoznakomb.

89

ZdenkaJaneković,»Povijesno iskustvo ipi-sanje povijesti uPetrićevu sustavu spoznajesvijeta«,Dubrovnik 8/1–3(1997),pp.44–59,nap.46.

90

NikolaSkledar,»PetrićevodjeloDella histo-riaisuvremenaznanostodruštvu«,Dubrov-nik 8/1–3(1997),pp.74–89,napp.76–77.



MislavKukočpakističedaje»svrhaiciljpovijestiuutilitarističkojkoristisretnogživotapartikularnezajednice«jedanodčetirijubitnihaspekataPetri-ćevashvaćanjapovijesti.91On i razjašnjavakakoPetrićusvomtumačenjupovijestiuvodipojamsreće:

»Platonističkiodređujućisvrhusvekolikogaljudskogdjelovanjakaotežnjuknekomdobru,Pe-trićgadefinirakaosreću.Srećasepostižeuzajednici,uantičkompolisu,odnosnorenesansnojRepublici.«92

Petrićizričitoodređujedajenajizvrsnijasvrhapovijestibrigazajavnodobroodnosnodobrodomovine,anedobropojedinca.93Onudijalogu»IlDonato«ponavljatezuizSretnog grada,jasnoizlažućikakojesvrhasvakogljudskogdjelovanjanekodobro,kojejezadnjeodsvihljudskihciljeva:

»Aopćenitojepoznatopodimenomsreće.«94

USretnom gradu todobrojenovoplatoničko-kršćanski»vrtlogbeskonačneBožjedobrote«,doku»IlDonatu«ta

»…sreća,kaoštonasjepoučioprvičovjeknasvijetuPlaton,nijeništadrugonegosjedinjenjesBogompostignutomisaonimponiranjem.«95

Dabismodospjelido takvesreće,moramoumrtvitinašačuvstva ipožudeterazvitidobrevrlineinavike.Čovjektajzadatakmožeostvaritijedinoakos drugim ljudima živi u zajednici, a to je teza koju Petrić postavlja već uSretnom gradu.Da bi se dobrobit odnosno sreća ostvarila, potrebno je daudovoljimotrimaželjama»kojenašduhponaraviuvijeksasobomnosi«.96Tetriželjejesu:1)»biti«;2)»dobrobiti«;3)»uvijekbiti«,97štosukaovažanPetrićevstavvećuočiliistraživačiZenko,MartinovićiFestini.98

Dabisesvetriželjeostvarile,bitanpreduvjetjemir:

»Istinskimirpoglavitose,kaonavlastitomtemelju,ostvarujeuspokojusrcagrađanā,atajsespokojtemeljinanjihovojuljuđenosti,tezakonimaislužbamasvakoggrađanskogporetka.«99

Unutrašnjimirgradapostižesekad»mirispokojstvoleženadobrouređenimidobroobdržavanimzakonima«.100KaoiuSretnom gradu,Petrićovdjeističevelikuodgovornostzakonodavcadazakonibududobronapisani idabuduučinkovitoprovedivi.Timeštonaglašavada»najposebnijizakoni«,kojisedanaszovupodzakonskimaktima,»moguobuhvatitivelikomnoštvomanjevažnihstvari«,101Cresaninprviputističeodgovornostizvršnevlastizasrećugrađanā.

O vrlini u dijalozima »Il Lamberto« i »Il primo Tolomei«

Druguzbirkusvojihdijaloga,ovogaputaoretorici,Petrićjeizdao1562.go-dine,102audvamaodnjih,»Lambertoiliogovorenju«i»PrviTolomeiiliopredmetugovora«,kratkoseosvrnuoinavrlinu.Nasamompočetkuprvogdijaloga»IlLamberto,overodelparlare«Petrićsasvojimsugovornicimaraspravljaoodnosupohvaleivrline.103PolaznatočkanjihoveraspraveAristotelovajedefinicijapohvaleizRetorike:

»Pohvalajegovorkojiočitujeveličinuvrline.«104

Međutim,sudionicisePetrićevadijalogaudaljavajuodAristotelovedefinici-jekadtvrdekakopohvalavrlinuprikazujevećomnegoštoonauistinujest.



Petrićzaključujekako»vrlinaimasvojuvlastituveličinu«,105a»pohvalatvr-dikakojetavrlinavećanegoštouistinujest«.106

Raspravljajućiutrećemdijalogu»IlprimoTolomei«otomekakojeugovorupokudaprikladnazaporokapohvalazavrlinu,Petrićulaziukratkuraspravukakorazlikovativrlinuoddobra.Iakosečinidasuvrlinaidobroisto,Petrić

91

MislavKukoč,»Imalipovijestsmisao?Petri-ćevapovijesnarazmatranja i filozofijapovi-jesti«,u:LjerkaSchiffler(ur.),Zbornik rado-va VI. međunarodnog filozofskog simpozija »Dani Frane Petriša«, Cres 13.–17. srpnja 1997. (Zagreb:Hrvatsko filozofskodruštvo,1999),pp.279–290,nap.279.

92

Kukoč,»Imalipovijestsmisao?«, p.288.

93

Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f. 51a:»Masicomeàbuoncittadinodi Repubblica,& piu debita,& piu lodeuolopra,èlacuradelpublicobene,chedelpro-prio:cosipiueccellenteseruigio traggedal-l’historiachiiltraggeperlapatriasua,cheseilfapersemedesnao.«;Petrić,Deset dijaloga o povijesti,p.243.

94

Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f. 51a:»Certacosaèchetutteleope-razioni humane, hannosi proposto un fin dibene.Ilqualeèultimodituttiglialtrinostrifini.Etèconassaiconosciutonomeaddiman-datofelicità.«;Petrić,Deset dijaloga o povi-jesti,p.245.

95

Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f. 51a: »Questa felicità si come ciinsegnò il primo huom del mondo Platone,altrononè,cheun’riunirsi,chenoifacciamconDio,perlomezodellacontemplatione.«;Petrić,Deset dijaloga o povijesti,p.245.

96

Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f. 51a: »Et cio sarà, s’ella sodisfarapienamenteàtredisiderii,chedanaturaportaseco l’animo nostro sempre.«; Petrić,Deset dijaloga o povijesti,p.245.

97

Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f.51a:»Ciosono,ildisideriodell’es-sere,delbeneessere,&delsempreessere.«;Petrić,Deset dijaloga o povijesti,p.245.

98

FranjoZenko,»FranePetrić«,u:FranePetrić,Deset dijaloga o povijesti (Pula:Čakavskisa-bor,1980),pp.7–23,nap.23;IvicaMartino-vić,»Mediteranskestazehrvatskihfilozofa«,Dubrovnik 6(1995),pp.110–117,nap.115;Heda Festini, »Platonova koncepcija o uče-nju/neučenjuvrline–Petrić«,Prilozi za istra-

živanje hrvatske filozofske baštine 29(2003),pp.19–26,nap.24.

99

Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f.51b:»Lapaceveraprincipalmen-te sta si come in proprio fondamento, nellatranquillità de cuori de cittadini.La quale èpoi fondata nelle creanze loro, nelle leggi,&negli uffici di ciascun’ ordine della citta-dinanza«; Petrić,Deset dijaloga o povijesti,p.247.

100

Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f. 52a: »Et si puo conpocheparoledire, che la pace,& la tranquillità, stea ve-ramente nelle leggi bene ordinate, & beneosservate.«;Petrić,Deset dijaloga o povijesti,p.249.

101

Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f. 52a:»Etàquestitrefinideonoha-verlamiratutteleistitizioni,&tutteleleggibeneordinate.Maessiperòsitirandietroungrannumerodicosepiuminute.Lequalipoitutte,dallepiuparticolarileggiesserpossonoabbracciate.«;Petrić,Deset dijaloga o povi-jesti,p.249.

102

FrancescoPatritio,Della retorica dieci dialog-hi (In Venetia:Appresso Francesco Senese,1562);usp.dvojezičnoizdanje:FranePetrić,Deset dijaloga o retorici,preveoMateMaras(Pula:Čakavskisabor,1983).

103

Patritio, »Il Lamberto, overo del parlare«,u: Patritio,Della retorica dieci dialoghi, ff.1r–8r, na ff. 1r–2r; Petrić,Deset dijaloga o retorici,napp.41,43,45.

104

Aristotel,Retorika1367b;usp.hrvatskoizda-nje:Aristotel,Retorika, preveoMarkoVišić(Zagreb:Naprijed,1989),p.44.

105

Patritio, »Il Lamberto«, f. 2r: »LAM. Chela virtù, habbia la sua propria grandezza.«;Petrić,Deset dijaloga o retorici,p.45.

106

Patritio,»IlLamberto«, f.2r:»LAM.Etcioperquestoverso,che la lodaaffermi,quellavirtùessermaggiore,di cio, cheella si èdivero.«;Petrić,Deset dijaloga o retorici,p.45.



naglašavarazlikuunjihovuizvoru:dobrodobivamoodgojemiliodBoga,alibeznašegizbora,dokvrlina»potječeodnašegizbora,kojiserađasamoodznanja«.107Ovdje sePetrićoslanjanaAristotelovagledišta izNikomahove etike.TezudavrlinunedobivamoodgojemiodBogapronalazimouAristo-tela:

»Dakle,krepostinenastajuunamaniponaraviniprotivnaravi,negosmomiponaravinačinje-nitakodaihprihvatimo,dokseoneusavršavajunavadom.«108

Takođeritezukakojevrlinastvarnašegizbora:

»Njega[=blaženstvo]uvijekbiramoradinjegasamog,anikadradičegadrugog;dočimčast,užitak,um,isvekrepostibiramozaistaradinjihsamih…«109

UpetojknjiziNikomahove etike pronalazimosrodnutezu:

»Štosepaktičeodgojasvakogpojedinca,pokojempostajenaprostodobarčovjek…«110

Porokjesuprotanvrlini,takodajeinjegovizvoruizboru.Zbogtogazaklju-čujePetrić:

»Neznanje,dakle,zaslužujemnogovećupokudunegoštojezaslužujeporok,jerjeononjegovamati.«111

Petrićovdjenetvrdidajevrlinaznanje,većdasevrlinanemožepostićibezznanja.Sukladnoosnovnojtemisvojedijaloškezbirke,Cresaninovdjeumećeraspravuopohvalikaoo»uresnomrodu«,kojimseugovoruopisujevrlinaiznanje:

»…uresnirod,kojiobuhvaćapohvaluipokudu,neprotežesenaništadrugonegonaonoštooneobuhvaćaju.«112

Zaključak

Usvom»humanističkom«razdoblju(1551.–1562.)Petrićpromišljaovrliniisrećiučetirimasvojimdjelima.Uprvijencu,Sretnom gradu, Petrić zaizvorodabireAristotelovuPolitiku,naročitonjezinusedmuknjigu.Cresaninrazvr-stavauvjetenužnedabijedangradbiosretanutriskupine:vanjskiuvjetizasreću,odgovornostzakonodavcapremagrađanimaiulogazakonodavcauod-gojumladihljudizavrline.Vanjskiuvjetizaostvarenjesrećesumaterijalno-tehničkenaravi:odpoložajagradaipotrebitihzanimanjadoidealnogbrojagrađana.Svojuuloguzakonodavacostvarujekadzakonimaupućujegrađanenadobrenavike,kojerezultirajukreposnimživotomikadzakonimaodređujekakoodgajatimladeljudezavrline.PetrićevateorijaoodgojuuSretnom gra-dunadahnjujesestavovimaskrajasedmeknjigeAristotelovePolitike.CiljPetrićevaprvijencanije,kaoAristoteluuPolitici,odreditinaravdržave,negoštopreciznijeopisatinakojisenačinmože»izgraditigrad«kojibibiosretan.Kad razlažeovrlini, sreći i odgoju,Petrić počestopolazi odAristotelovihtvrdnja,razlažeih,prilagođavasvomvremenuitimepišedjelokojeusvojimtemeljimaimaAristotelovuPolitiku.UtomjesmisluSretan gradoriginalnarenesansnainterpretacijaAristotelovefilozofijepolitike.UdijaloguIl Barignano,gdjerazmatrapojamčasti,Petrićpromišljaoodnosuvrline ičasti.OvdjePetrićgovoriovrlinikao istinskomobilježjučovjeka,kojanekarakteriziraBogailianđele.Petrićovdjevrlinuprviputpovezujesasposobnošćuvolje.



UDeset dijaloga o povijesti,posebnoudevetomdijalogu»IlDonatooverodell’utilitàdell’historia«,Petrićpolaziodtvrdnjedaje»svrhasvakogljud-skogdjelovanjanekodobro«,štojeustvarisreća.IovdjeseosjećaAristotelovutjecaj,ukonkretnomslučajuprvarečenicaAristoteloveNikomahove etike.Sreća,tvrdiPetrićpozivajućisena»prvogačovjekasvijeta«–Platona,nijeništadrugodosjedinjenjesBogom,itokontemplacijom.Dabismodospjelidotakvastanja,trebamoumrtvitinašačuvstvaipožudeterazvitidobrevrlineinavike.Čovjektajzadatakmožeostvaritijedinoakoživiuzajednicisdru-gimljudima.PoCresaninu,bitanpreduvjetzaostvarenjevrlinemir.UDeset dijaloga o retorici razmatraPetrićodnospohvaleivrline.OvdjesePetrićneslažesAristotelovomdefinicijompohvaleizRetorike,pokojojjepohvalagovorkojimseiznosinavidjeloveličinatuđevrline.Cresaninmislisuprotnotvrdećikakopohvalavrlinuprikazujevećomnegoštoonauistinujest.Ipak,kadraspravljaopohvalikaoo»uresnomrodu«,Cresaninostaje»natragu«Aristotelasmatrajućikakojepohvalakao»uresnirod«onočimeseugovoruopisujevrlinaiznanje.Samapohvalanemožepovećatinečijuvrli-nu.UtrećemdijaloguPetrićseponovovraćatemivrline,sadpojašnjavajućirazlikuizmeđuvrlineidobra.DobroimasvojizvoriliuodgojuiliuBogu,dokjevrlinastvarnašegizbora.IovurazlikudobraivrlinePetrićpreuzimaizNikomahove etike.Promišljajućiovrlini i srećiudjelimaobjavljenimdo1562.godinePetrićpokušavaićitragom»božanskogPlatona«,štomuuspijevasamonanekolikomjesta.Usvemuostalom,»ostajevjeran«glasovitomPeripatetičaru,utolikojmjeridabi,kaoštojevećistaknuto,Petrićevopromišljanjeovrliniisreći,zanjegova»humanističkograzdoblja«moglinazvati–originalnomrenesans-nominterpretacijomAristotelovihstavovaovrliniisreći.

107

Patritio, »Il primoTolomei overo dellema-teriedell’oratoresecondo«,u:Patritio,Della retorica dieci dialoghi, f. 20v: »Conciosiacosa,che lavirtu,vengadanostraelettione,laqualed’altrondenonnasce,chedalsapere.Malabontà,odatenerouso,odaDio,èsenzaelettione.«;Petrić,Deset dijaloga o retorici,p.119.

108

Aristotel, Nikomahova etika 1103a 22–25;usp.hrvatskoizdanje:Aristotel,Nikomahova etika,p.23.

109

Aristotel,Nikomahova etika1097a38–1097b2;usp.hrvatskoizdanje:Aristotel,Nikomaho-va etika,p.9.

110

Aristotel, Nikomahova etika 1130b 28–29;usp.hrvatskoizdanje:Aristotel,Nikomahova etika,p.93.

111

Patritio,»IlprimoTolomei«,f.20v:»L’igno-ranzaadunque,meritamoltomaggioreilbia-simo, che no’l simerita il uitio; poscia cheellaèmadredilui.«;Petrić,Deset dijaloga o retorici,p.119.

112

Patritio, »Il primoTolomei«, ff. 16r–22r, naf.20v:»...che ilgeneredimostrativo, che lalode&ilbiasimocontiene,nonconterraapiucosediquello,chesicontengonoessi.«;Pe-trić,Deset dijaloga o retorici,p.119.



Bruno Ćurko

Petrić on Virtue and Happiness in the »Humanistic« Period

AbstractIn the four works published up to the year 1562, Frane Petrić discusses virtue and happiness. The basic theme of his first book, Lacittàfelice (1551), is how to achieve happiness through virtue. The other three works in which Petrić deals with virtue and happiness are Barignano. IlDialogo dell’honore (1552), Della historia diece dialoghi (1560) and Della retorica diecidialoghi (1562). In these works, the issues of virtue and happiness are just collateral issues. In Barignano, dialogue of honor, Petrić discusses the relationship between virtue and honor. In dellahistoria Petrić brings us a short discussion on the achievement of happiness, as a subto-pic in the discussion about the purpose of history. In dellaretorica Petrić briefly discusses the connection between praise and virtues, as well as the diversity of sources of virtues and good. Petrić wrote that his goal is to follow the divine Plato; however, in these four works he is still loyal to Aristotle – at least regarding the issues of virtue and happiness – and his teachings from Politics, TheNicomacheanEthics and Rhetoric.

Key wordsvirtue,beatitude,education,legislator,community,FranePetrić,Plato,Aristotle

Petrić o vrlini i sreći u »humanističkom« razdobljuInstitut za filozofiju, Ulica grada Vukovara...

Documents

Transcript of Petrić o vrlini i sreći u »humanističkom« razdobljuInstitut za filozofiju, Ulica grada Vukovara...