Petar Preradović
-
Upload
suzana-jerkovic -
Category
Documents
-
view
222 -
download
3
description
Transcript of Petar Preradović
PETAR PRERADOVIĆ
• pripadao je mlađoj grupi iliraca• rodio se 1818. u Grabrovnici• Vojna akademija• prelazak s pravoslavne na katoličku vjeru• austrijski general• umro 1872. u Austriji; ostaci preneseni 1879. u
Zagreb
(„Odlična gospodo i dične gospodje! Zagreb se digao listom, narod leti zanosita srdca i rodoljublja, vrlo grdjanstvo i živa mladež skupiše se oko mrtvačke škrinje. Zagonetka je evo središtem bučnoga rada. Da vam riešim tu zagonetku? Ta već ju je Vaše srce odgonetnulo... Tu je šaka pepela, koji i sada krije tisuću živih srdaca.” - iz govora Augusta Šenoe)
• za života prepoznat kao ponajbolji hrvatski pjesnik
• uvršten u čitanke za srednje škole
- o slobodi stvaranja: (Ne razumije pjesma zapovijedi, / Slobodna je, svomu glasu slijedi!)
- o ljubavi prema domovini: (Zdravo da si, domovino mila, / Zdravo majko, zdravo, zdravo bila, / Pozdravlja te vjeran sinak tvoj!)
- o čovjeku: (Ljudskom srcu uvijek nešto treba, / Zadovoljno nikad posve nije, / Čim željena cilja se dovreba, / Opet iz njeg sto mu želja klije!)
- o prolaznosti i promjenljivosti: (Stalna na tom svijetu samo mjena jest!)
• poezija mu nije bila programatska
(„…svaka je njegova pjesma proizišla iz njegova doživljavanja i svaka se dade povezati ili s njegovim shvaćanjem i osjećanjem svijeta, ili s njegovim reakcijama na hrvatske prilike njegova doba.“)
• kronologiju izradio
Dragutin Tadijanović• autobiografije i pisma:
- Čerte mog života
- Nacrt moga života
• nije bio zadovoljan svojim zanimanjem(„Tisuću sam ti puta zavidio i zavidim ti još zbog tvoje slobode…čovjek služi za to da ne bi umro od gladi.“ – u pismu Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom)
(„Slatko je zvanje za dom i rod se boriti voljno, / Ići za plaću u boj, to je čemeran zanat.“ – Razlika boja)
• realizam; prihvaćanje sudbine• problemi s novcem; ljubomora
(„Ja nisam ni u kakve nove mreže zapleten, nikakva nova zvijezda ne sjaji na mome horizontu; na njemu je noć, noć bez zvijezda.“ – u pismu ženi)
• prevoditelj
• izvana pratio političko stanje u Hrvatskoj(„Ja sam se naime od nekog vremena
previše predao svojim patriotskim
osjećajima tako da me svaka vijest
iz Hrvatske uzbudi, i u ona
prijepodneva kada dolaze novine,
ja upravo dršćem na cijelom tijelu.“)
• književnošću se bavio u
slobodno vrijeme
(„Pjesnik po njegovu mišljenju
mora vjerovati u ono što piše,
te mora i sam živjeti prema
načelima koja izriče u svojim
djelima; čim jedno piše a
drugo radi, gubi na vrijednosti.“)
KNJIŽEVNI RAD
• pisanje započinje u vojnoj školi - na njemačkom jeziku• u Milanu upoznat s radom iliraca • u Zadru piše na materinskom jeziku• pjesnička poslanica Šimi Dimitroviću – prva pjesma na
hrvatskom jeziku• programatska pjesma Zora puca (časopis Zora
dalmatinska) – prva hrvatska objavljena pjesma• prva knjiga pjesama Prvenci• druga knjiga pjesama Nove pjesme
• sudjelovao je u radu svih ilirskih institucija• ciklus ljubavnih pjesama Lina-Lieder• književni časopisi Naše gore list i Vijenac• epska pjesma Prvi ljudi• Kraljević Marko – najopsežnije djelo (slavenska
drama)• libreto Vladimir i Kosara• nedovršena epska djela – Lopudska sirotica i
Pustinjak• ciklus soneta Milim pokojnikom• oda Slavjanstvu
RAZDOBLJA STVARALAŠTVA
• tematski: - rodoljupke
- ljubovke i različne pjesme
- prepjevi, tuđinke i ciklus nadgrobnica NJEMAČKO PJESNIŠTVO
• vezano uz Vojnu akademiju• duh romantizma; utjecaj Byrona• bezgranična ljubav; svjetska bol, osamljenost…• objavljena samo jedna pjesma
HRVATSKO PJESNIŠTVO
• prelazak s individualizma na kolektivizam• pod utjecajem narodnog preporoda piše
domoljubnu liriku s naglaskom na ideju sveslavenstva
- prve domoljubne pjesme (Zora puca, Putnik, Dvije ptice)
- o spoznaji domovine (Djed i unuk i Pozdrav domovini)
- protiv nesloge (Braća)
- o neizvjesnoj budućnosti (Car Dušan)
- ljepota i moć jezika (Rodu o jeziku, Jezik roda moga)
• ljubavnoj tematici prilazi na intimniji i subjektivniji način
- ljubavni slom (Mrtva ljubav, Miruj, miruj srce moje)
- prigodnice (Majci, Sestri jedinici)• „Lik tvoj mili, majčice moja,
Nad prošlim mi pomalja se vijekom
Ko pun mjesec nad noćnim vidjekom
Svršena boja.“
• “Pozna ti se trag suza i znoja,
Kud si išla u zemskoj potrebi,
Da prehraniš samo jade sebi
Od jednoga do drugoga boja.”
ZADNJA FAZA STVARALAŠTVA
• razmišljanja o sudbini, vjeri, smrti, postojanju (Smrt, Bogu, Nada)
• mesijanistička uloga slavenstva• malo pjesama iz kojih se može osjetiti njegova
klonulost (Crni dan, Zmija, Suho drvo), ali i one obiluje optimizmom
• kritičan prema sebi
„Ima pjesnik lijepih misli,
Uznesenih čuvstva ima
U njih mu je san i bdjenje,
Sveđ ih pazi i njeguje,
Mazi, ljubi, obožava
…
Ali pjesnik oskudijeva
Na izrazu, na odjevu
Svojim mislim, svojim čuvstvom
Uzor stoji pred njim jasno,
Ali tužan ne dostiže
Da mu riječju oblik shvati.
Krpež mora u svijet slati.”
• „Nedovoljno poznavanje jezika, udaljenost od hrvatske književne sredine i zaposlenost jednoličnim vojničkim poslovima bili su uzrokom da nije ni izdaleka ostvario ono što je želio postići.“
ULOGA U ILIRIZMU• jedan od najutjecajnijih iliraca (uz Vraza i Mažuranića)• buđenje svijesti kod naroda• neraskidiva povezanost Preradovićeva života i hrvatske
stvarnosti
STANKO VRAZ - upoznao ga sa svim važnijim predstavnicima
- pomogao mu u jezičnom dotjerivanju pjesama
„Vi ste preveć dobro o mojih pjesnih sudili i da mi niste prijatelj, morao bih reći da se samo šalite. Ja dobro spoznajem, što sam i gdje sam na književnom našem polju – i tko zna hoću li ikad tamo stignuti, gdje bih može biti sad već bio, da su okolnosti odhranjenja moga drugačije bile.”
• Preradovićev spomenik
„Pogriješio je kipar Rendić,
kad mu je dao onaj izraz i obukao
ga u onu odoru. Preradović se nije
proslavio kao austrijski general
nego kao hrvatski pjesnik…“
- Vladimir Nazor
• „Besmrtni pjesniče , ti si svoj vijek izvio ko častan borac, ti si grudu ovu nosio širom svijeta u svom srcu…” - Silvije Strahimir Kranjčević
PUTNIK
Bože mili, kud sam zašo!
Noć me stigla u tuđinju,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svud go kamen noge gaze,
Trudne noge po pustinju!
Još noćišta nijesam našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tuđincu siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda!
Naokolo magla pada,
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga;
Majko mila, majko draga,
Da ti vidiš svoga sina!
Da ti vidiš njega sada
Okružena bijedom svega,
Ti bi gorko zaplakala,
Ruka bi ti zadrhtala
Od žalosti - grleć njega!
Zašto tebe nijesam slušo,
Kad si meni govorila:
"Ne idi, sinko, od matere,
Koja mekan ležaj stere
Tebi usred svoga krila!
Ne idi, sinko, draga dušo,
Ne id' od krova očinoga,
Tuđa zemlja ima svoje,
Ne spoznaje jade tvoje,
Tuđa ljubav ljubi svoga!" –
Govoreći sobom tako,
Ka kolibi jednoj klima
Koju spazi iznenada
Umoreni putnik sada,
I zakuca na vratima.
Otvarajuć sve polako,
Zamišljena: tko će biti?
Glavu pruži jedna stara.
"Daj u ime božjeg dara,
Bako, meni prenoćiti!"
Ne znam gdje sam-kud sam zašo,
Noć me stigla u tuđinju,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svud go kamen noge gaze,
Trudne noge po pustinju!
Drugi noćaj gdje bih našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tuđincu siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda.
Naokolo magla pada
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga,
Majko mila, majko draga,
Primi pod krov tuđeg sina!"
""Primila bih tebe rada,
Ali vidiš: tuj spavaju
Tri mi sinka i tri kćerce,
Koji cijelo majke srce
I svu kuću ispunjaju!""
"Nij' daleko već do dana,
Već pozdravlja pijevac vile;
Dok zagrije danak boži,
Malo vatre bar naloži,
Da otopim smrzle žile!"
""Vatra mi je zapretana,
Drva nemam skoro ništa,
Ovo malo što j' unutra
Treba mojoj djeci sjutra
Kad se skupe kod ognjišta!""
"Za tuđinca ništa nemaš,
Tuđa majko, kad te moli,
Tuđe dijete tvoje nije!" -
Tim mu grozne suze dvije
Niza lice kapnu doli.
""Gdje su ruke tvoje majke
Sad da skupe suze sina?
Gdje koljeno da počine,
Da si teško breme skine,
Gdje je tvoja domovina?""
Ko da su mu grči ljuti
Timi riječmi srce stisli,
Sav ukočen putnik stoji,
Leden znoj mu čelo znoji
I otimlje mozgu misli.
Al oči mu uzdignute
Okrenu se oj onamo
Gdje od drage domovine
Svako jutro sunce sine,
Tamo željom hiti, tamo!
"Tebi opet duša diše,
Tebi srce opet bije;
Domovino, majko sreće,
K tebi opet sin se kreće
Od radosti suze lije!
Primi opet svoje dijete,
Dovijeka će tvoje biti,
Ljubit tebe svako doba,
U tvom polju daj mu groba,
Tvojim cvijećem grob mu kiti!“
• „Počeh odmah učiti narodni jezik pazeći na govor prostoga puka i čitajući izišavše knjige mlađahne naše književnosti i tako ne bijaše mi više druge glavnije misli nego sastavljanje pjesamah u narodnom jeziku, i tako se porodi Putnik…“
• prvi put objavljena u 3. broju Zore dalmatinske 1844. godine
• o njoj piše Stanko Vraz: „Nu tek onda ,kako bi se regimenta ta premjestila u Dalmaciju, otvore mu se oči, zaplače mu srce, što je ostavio rodnu svoju majku, pa išo tražiti ljubav i slavu kod tuđih vrata, učini pokoru i zakune se ostati pravoj majci vjeran do smrti . A to je sadržaj druge njegove pjesme, one prekrasne pjesme, što se nalazi u Zori dalmatinskoj (broj 3) pod imenom Putnik.“
- zadnja dva stiha pjesme
nalaze se na njegovoj
nadgrobnoj ploči
LJUDSKO SRCE
Ljudskom srcu uvijek nešto treba, - prvi put objavljena u
Zadovoljno nikad posve nije: Danici 1847.
Čim željenog cilja se dovreba,
Opet iz njeg sto mu želja klije. - zbirka pjesama Nove pjesme
Zašto tako, prezirući hljeba -”Čovjek čezne više za onim
Svakidanjeg, u prsima grije čega nema ili što se boji da će
Vrućom željom okrutnog jastreba izgubiti nego za onim što mu
Koj’ ga uvijek gladnim kljunom bije? je na raspolaganju. To je u
čovjekovoj naravi, to je
Međ kolijevkom traje i međ rakom okrutna istina, ali ipak istina.”
Našem žiću odveć kratko doba,
Zato srce u nazočju groba
Uvijek dršće željom sve jednakom,
Misleć uvijek: zemlja ima slasti
Koja neće š njime u grob pasti!
Hvala na pažnji!
Suzana Jerković