peradin

.v " , . % ■ ' w!j.

<-.v: .................. » l *.

WV'M,r* i ti' /"■•'. / i '

?fes?s

-.t -::K.

; 0 V ; bKb a i,*:

%:■■■$.- j r r ^ 4 - r

V:5 r

-B j m

s

' U

r H

ČEMU OVA KNJIGA?

Proizvodttl vlše, bolja

I jeftinlje.

U FNRJ imamo oko 400.000 Tcošnica š pokretnim, saćem, ■pokraj 350.000 primitivnih Jcdšnica. Alco smatramo đa m one ■prve, f o sJcromnoj procjeni vrijedne, bez• pribora,. prosječno ‘ 10.000 Din., nalazvfno, dd je šamo u racionalno pčelarenje ulo- ženo oko Jf milijdrđe dinara.

Kad bi _ se [postojeći pčelarski poteneijal suvremenS i pof- puno iskorišćivao, samo pčelarstvo s pokretnim saćem, moglo

:bi svake godine ‘povisiti 'jfiackmalni dohodak najmanje za 'pold miJ,ijarde: đ na;ra• Mi, aJco malo kritičTci razgledama ma . lcoji pčelinjak u sezoni proizvodnje, neisbježno dolasimo do za- ključka, da postojeći živi 4 mrtvi pčelarski inventar nije dovolj- m o iskorišćen. Nei proizvodi se s njegovim punim kapacitetom. Uzroci su različiti: nedovoljne proljetne zalihe Tira/m, slaba društva, istrošene matice, neželjeno rojenje prije paše, mjer -stimična prenapučenost oJcoline s pčelama, gubici prilikom se- ijenja na pašu i dr., dok zimski gubici pojedinih 'godina, znaju na pčelinjaku doseći i 100%. AJco bismo sve sabrali, šteta bi iznosila na stotine milijuna dinara. Postotak dobro vođenih pče- UnjaJca, koji stdlno proisvode punim Jcapadtetom, upravo je neznatan. Jedva ako iznosi 5%.

Jasno je, da ovaJcvo stanje uzrokuje indi/mdualnu i opću -štetu. Cilj je ovoga djela da ukaže na nedostatke i smetnje u proizvodnji, a i ia metode njihovog otklanjanja.

Bivša Jugoslavija nije marila da uspostavi ni jednu jedinu ;pčeJarsku ust<cmovu, koja bi vršila pokuse u cilju povećanja pčelarsJce proizvodnje. Pa ni-rezultati značajniJv polcusa, do ko-

jih su dolazile mnogobrojne takve pčelarske stanice u inozemr stvu} nisu stigli dć nasih praktičara. Tako se često 'pojedinci u prdksi još i đanas ravnaju prema preživjelim teorijama ođ prije nekoliko decenija, đakako opet na štetu proizvođnje.

Naša proizvodnja u ovom obliku, u kojem postoji, ne za- dovoljava ni ukus ni želje potrošača, jer je jednolična, t. j. proizvodi se samo vrcani med. Meda u saću uopče nemamo pa ni u turističkim mjestima, gdje bi mu najprije bilo mjesto, u o iz- vozu takvog meda još nema ni govora, iako je američki med u. saću već počeo osvajati nam bliska zapadnoevropska tržišta. Zato je u ovom djelu, po prvi puta kod nas takva proizvodnja detaljnoobrađena.

Danas, kad se kod nas ulažu ogromni napori u cilju stva~ ranja novih materijalnih dobara iz prirodnog bogatstva nase zemlje, ne može i ne'smije ni naša pčelarska proizvodnja zao- stajati i podbacivati, a pogotovo nazadovati. Tm i pčelari, moramo proizvoditi više, bolje i jeftinije. To je deviza u novoj, socijalističkoj epohi našega društva.

Da koliko toliko pomogne našim pčelarirrm pri svlađavanjit novih, lakših, jeftihijih i produktivnijih načina pčelarenja, knji- žica je u 1. izdanju bila zamišljena u obUku referata, u kojefn bi se pčelari upoznali s najnovijim tekovinama pčelarske rtauke i prakse u inozemstvu, a koje se i kod nas uspješno mogu primjenjivati. Međutim, moralo se već i prvo izdanje proširiti s dbzirom na naše specifične proizvodne probleme. Ali, i pokraj toga, pokazalo se da ima jedan nedostatak. Početnici u pčeltir renju nisu se njime mogli potpuno koristiti, jer knjižica nije sadrzavala i osnovno znanje potrebno jednom početniku. Zato je sadanje, II. izdanje, dopunjeno gradivom, koje je najnužnije jednom početniku.

U ovom je izdanju obrađena i proizvodnja matica. Ni u NR Hrvatskoj, an i u drugim republikama, osim nešto u Slove- niji, nismo imali ni jednog pčelara, koji bi se bavio uzgdjanjem mcotica. Nismo ga imali prosto zato, što ’nije postojao priručnik, na koji bi še pojedindc mogao ošloniti u praktičnom radu. Ovivn djelom pokušava se ukloniti i taj nedostatak, jer je proizvodnja matica u njemu potanje. obradena.

Najzad, obradeni su i zakoni nasljeda i osnova selekcije pčela, tako da će ovo izdanje moći pomoći i onim - pčelarskim krugovima, koje to pitanje osobito zanima.

Ako ova knjiga pomogne početnicima u početku njihovog ipčelarenja, a našim 'pčelarima u njihovom nastojanju da pove- ■ćaju svoju proizvodnju i podignu kvalitet svojim proizvođ&ma, ■onda knjiga nije promašila cUj koji joj je postavljen.

Zahvalan sam drugu Josipu Katdliniću, uredniku »Pče- larstva«, koji je rukopis pregledao s a .stručne strane. Nađalje zahvdljujem Dr. Stjepanu Matuki, šefu Zavoda za biologiju i patologiju pcela pri Veterinarskom fakultetu u Sarajevu, koji j e pregleđao poglavlje o zakonima 'nasljeđivanja. Jsto tako sam zafivalan drugu Vladi Budaj, koji je oko izradbe brojnih ilu- stracija uložio puno truda i strpljenja. -

Zagreb, marta 1955. /,

S A D R Z A J

, ' Strana

TJVOD . . . . . . . . / . . . . . . . . . 13

MALO BIOLOGIJE . . . . . . . . . . . . 19Općenito o pčelama . . . ' . . . . . . . . .. 19Izgradnja i sadržaj saća .* . . . . ' ........................... ...... 21Matica, radilice i trutovi . • . . . . . s . . . . 22Vrste i razvoj legla . ......................................... ...... . . . . 26R ojenje . . . . . . . . . . . . . . . . 28

PCEMNJE PASE . . . . . . . . . . . . . . . 32POZNAVANJE I GRADNJA EOŠNICA . / . . . . 35

Vrste košnica . . . .................................. ...... -35Gradnja košnica . . . . . . . . . . . . . 41

NAPOMENE PRIJE POCETKA . . . . . . . . . . 53Početak i opseg p č e l a r e n ja ............................................... 53Bez znanja nema napretka. . . . . . . . . . . 56■Najobičnije pogreške . . . . . . . . . . . 56

IZBOR TIPA KOSNICE . . . . . . . . . . . . . 59

IZBOR P O L 02A JA . . . . . . . . . . . . . 62

BOLJI RAZMJESTAJ DAJE VECl PRINOS . . . . . . 66

POSTUPAK S PCELAMA . . . . . . . . . . . 71

PODIZANJE PCELINJAKA . . . . . . . . . . . 76Bolje saće daje više legla . . . . ........................... ...... . 76

. Naseljavanje i njega prirodnog roja . . . • ,. . . .. . 82Preseljavanje iz prostih košnica . . . .................................. 84■Naseljavanje na gotovu zimnicu . ., . . . 89Prezimljenje golih. rojeva na jugu . .........................................90Sumske pčele za novi pčelinjak . . . . . . . . 91

POCETAK NOVE PROIZVODNE GODINE . . . . . . . .95DOBRO PREZIMLJENJE . . . . . . . . . . . . 103

Strana.

OSNOVNI UVJETI ZA NAJVEČI USPJEH . . . . . . 111NACINI PCELABENJA . . . . - ..................................116.-BEZ PRAŠKA NEMA PCELABENJA . . , ........................119>

Ut'jecaj praška na množenje . ■ . . . . . .' . . . 119°Naprave za skidanje p ra šk a ..................................................... . 121Dobivanje praška iz starog saća . . . . . '. . . 125.

PROLJETNI RADOVT . .................................... ..... . . . • . 12TUTJECAJI NA POVECANJE LE2ENJA . . . . . . . . 130-

Uipliv rezervne hrane u košnici . . . . . . . . . 130Toplina je važan faictor . .................................... ..... . . 131Prihranjivanja s dodatkom praška . . . . . . . . 133iPrihranjivanje kvascem i vitaminlma . . . . . . ■ - . 13&.Amerioko automatsko p rih ra n jiva n je ........................ . 13TSužavanje proštora između okvira . . . . . . . . 138:

; RefLeksi pospješuju leženje . . . . . . . ; • -. . 142-.

UZROCI ROJENJA . . . . . . . . . . ’ . . i44-■Stjesnjavanje zailege . . . . . . . ’ . .............................. 145-Štješnjavamje pčela u gnij'ezdu . - . . . . . : . . . "14?Nedosfajanje mjesta za. deponiranje izlučenog >voska, . . . 150-Nedovoljna ventilacija . . . . . . . ; . . . 150>Potreba z.asjenjivanja . . ,. . . . . . ■ 152-,Trutovi nisu uzročnici rojenja .' . . . . . . ; . . . r 153:Vladajuće pčele . . . . .. . . . . . . . . 154Nagon za. umnažanje vrste . . . ■ . . . ■ . . . . 154Prenapučenost okoline . . . . . . . . . . . ’ . 155

BRZA LIKVIDACIJA NAGONA . . . -. . . . . . . . 156Delokacija . . ,* . . . . . . . '. . . . . ' 156Istjerivanje roja . . . . . . . . . . . . . . 1‘56Odstranjivanje aktivno rojevnih ipčela . . . . .. . .. 157Engleska proturojevna metoda . . . . . . . . . 160Sprečavanje drugog roja ........................................ . . . 162

GLAVNA iPASA ............................................................ ’ . . 163Veličina medišnog p ro s to ra .....................................................163Zalihe potrebne pčelama . . _ . ............................ ........ . . 166P r ib o r ..................................... : . . . . . . . . . . . 169Kada i ' kako v r c a t i ..................■ .......................... - . . . . 175.tNajfbrže SMđanje medišta . . . . . . . . . . 179.

POVECANJE PROIZVODNJE VOSKA . ? ..................... ... 182■Nekoliko načina proizvodnje .............................. ..... . . .. 182Topljenje pomoću s u n c a ........................................................... 186Topljenje vrućom vodom .............. .............................................. 188-Topljenje p a r o m ....................................................................... 190Čišćenje v o s k a ........................................................................... 191

'Strana

BRZE UMNAZANJE D R U S T A V A ........................................ ' . . 193

PCELARENJE SA DVIJE' MATICE . . . . . . . . . 200IZMJENA MATICA ........................... 209.

Izgleđ i vladanje matice ....................................................................209Samoizm jena. matice ........................... ...... . 210Uspješno đođavanje m a t i c a ............................................................ 212Um jetna. samoizmjena m a t i c a ........................................ 216

SELEČE PČELARENJE ~ . . . . . . . . . . . . . . 220;-Ka-da s e l i t i .................................................................................................. 220Opasnost od zaraze . . . . . . .................................. 221Potrebna oprema . . . . . . . . . . . . . 223Košnica za seljenje . . . . . . . . . . . . 226Kako seliti . - . . . ' . , ....................................... ...... ■ 235Seljenje s otvorenim letom- . . . ..................................236Prijevoz pčela željeznicom . . . ... .' .. . . • • • - 237Preseljemje na manje udaljenosti . . . . . . . 240

NEPRILIKE NA PČELI'NJAKU . . . . .' . . . .. . 242-■Tuđice su opasna pojava . . . . . . . .. . . • —242Lažne tnatitee , .. . . . .. . - . . . 244Voštani m oljac . . . . . . . . . . . . . . • • '245Pčelinja uš . . . . . . . . . ' . . . . . . . 246Još neki neprijatelji . . . . . . . . . . . 247

PROIZVODNJA MEDA U SEKCIJAMA . . . .- • 248Medište za sekcije . . „ . . . - . . . ' .i . . . . 250Društva za ižgradnju sekcija . . . . . . . . . . ' . 257Postupak s medištima . - . . . . . . . . . . . • 258Priređivan'je sekcija za tržište ' . . . .................................. 260

.Nedovršene seikeije . . . . . . . ,. . 263Preokret u proizvodnji sekcija / . . . . . '. - 264

PROIZVODNJA REZANOG MEDA U SACU . . . . . . . 265-Društva za proizvođnju . . . . . 265.Postupak s' međištima . . - . . . . . . . . - . 266

■ Priređivanje' za tržište' . . . . . . . . . .. . . . 267

PROIZVODNJA M LIJECI'. . . . . V . . ................... 272

UZGOJ M ATICA . . . . . . . . . . . . .. . 275Potrebe za maticama i nedostaci dosađanjeg uzgoja ■. . • . 275Izbor mjesta za u z g o j .................... ...... . . . . '. . . 278Opseg posla i potrebni .pribor.............................................................279Zašto, kada i kako prihranjivati . . . ......................................285IDobivanje ličinki jednake s t a r o s t i ............................................... 286Prihvat i početna izgradnja . . . . . . . . . ■ 292Manje matičnjaka — toolje matice . ........................... ...... . 295TJzgajivačka društva . ' ......................................................................297Početak i tok r a d a ........................... ...... . . . . . . . 302

Izbor o p lo d n ja k a ........................... ...... . . . .' . - . 308Naseljavanje o p lo d n ja k a ...................................................... ....... . 318Zreli matičnjaci . . . . . . ............... ................................ 326Oplođnja (trutovi, umjetno o s je m e n j iv a n je ) ..............................328Održavanje oplodnjaka . . . . . .................................332Otpremanje m a t i c a ...........................................................................334UsMadištenje matica . . . . . . .................................338E v id e n c i ja .......................................... . . . . • 339Kalendar uzgoja . . . . . . . . . . . . . 340

SELEKCIJA PCELA '. . . . . . . . . . . . . 341, Komkretni ciljevl -. . . . . . . . . . . . .- 341' O zakonima nasljeđivanja . . . . . . . . . . 342

Program uzgoja . ... . . .'- . ■ • • • • • 356-Literatura . . • . ' . : • • - ' • • ■ ■ • - - • 364

UVOD

Nefna interesantnije zajeđnice u životinjskom svijetu, od pčelinje. Njiliov život i rad oduvijeb je zaniinao umove mnogili velikili prirodnjaka počevši od Swammerdama, Hubera i Darwina pa sve do Frischa, Bonniera i Butlera, Postepeno su otkrivene mnoge tajne i prirodni zakoni, koji vlađaju njihovim životom. Instinkt je ovdje usavršio pojedine faze njihovog života u tolikoj mjeri, da ih mnogi stavljaju kao. uzor čak i samdm Ijudskom društvu.

Već sama izgradnja njihovog stana veoma začuđuje. Posta- vimo li ih ma u kakav oblik nastambe, one će prostor iskorlstiti

. savršeno ekonomieno, dok će sama voštana izgrađnja biti pravo arhitektonsko remek-djelo.

Njihova podjela rada također je veoma zanimljiva. Tu su pčele voskarice i graditeljice, čistačice i odgojiteljice, sabiračice i stražarice. Sve nastupaju, obavljaju i mijenjaju svoje dužnosti ne po nekoj zapovijedi, već po osjećaju potreba čijele zajednice. Poremeti li im se kojim slučajem kakav posao, njihov nepogrešivi instinkt vrši novi raspored dužnosti, koji će najbolje odgovarati novonastaloj situaciji.

x što-se tiče porasta i opadanja njihovog potomstva, i tu.vlada savršena usiklađenosfr š godišnjim dobama i s obiljem, odnosrio, oskudicom cvjetrie paše. U tom procesu množenja hraniteljice i odgojiteljice čudesnom točnošću-određuju količinu, kvalitetu i način odgoja tisućama. mlađih jedinki, te savršeno pogađaju pravi čas, u kojem po zaikonu biogeneze moraju izvršiti voštano poklapanje neđoraslih nimfi. Rade .ono, što mnoga naša majka-, nadarena ponosnim razumom, ne zna da radi kod svojeg djeteta.

Pripremanje i prirodno stvaranje nove pčelinje zajednice, r.o- jenje, predstavlja cijeli kompleks zanimljivosti. Instinkt pritom,

kao kakav matematičar, određuje svakoj jedinki, već prema dobi i fiziološkoj sposobnosti, njezinu buduću ulogu, bilo u staroj, bilo u novoj zajednici. Kao nekim čudom ćlanovi nove zajednice g u b e , / sjećanje za svoj stari dom. Nitko još nije objasnio, kakvim spora-?' zumom uspijeva izvidnica da povede roj u novo prebivalište, što ga je pronašla.

Kad slušamo njihove glasove, u kojima se točno raspoznavaju y izrazi radosti, tuge, srdžbe i straha, ponekad nam se čini, da je njihova inteligencija prešla granicu, koja je dijeli od razuma! Jednom sam nehotice ispustio stariju tešku maticu^i oiia je pala na pod košnice. Kod toga je proizvela neki posebni glas, kdji uopće nije svojstven inatici u poznatim prilikama. Na taj glas brujanje je pčela prestalo kao odsječeno, te se istom poslije nekoliko sekundi postepeno vratilo. Imao sam dojam, da je cijela zajednica protr- nula od strave. Ogromna je njihova privrženost prema majci,

Interes zajedniGe vrhovni je zakon za sve njezine članove. Mnoge tisuće godina usjekle su u njihove, razmjerno ogromne mo'Zgove, neumitnu potrebu rada i predanosti u korist zajednice.Ali kruti i nesmiljeni ekonomski zakoni, koji vladaju cjelinom, ne odužuju se jedinkama istom mjerom. Zajednica ne trpi ni invalide^ ni nemoćnike, ma koliko da su je svojim radom zadužili. Kakvu lr nesmiljenu suđbinu dožive muški • članovi zajedniće, trutovi, iako su'do jučer bili privilegirani i čašćeni! Oni moraju napolje, i, pokraj bogatih zaliha hrane u zajedničkom domu, giriu od gladi___

Jedina matica, ta roditeljka cijele zajednice, uživa najveću. pažnju i ljubav. Jednom je zgodom prof. živanovič u svojoj košnici za promatranje zapazio izvanredan prizor. Pčele su se na satini zbile tijesno jedna uz drUgu i napravile velik zatvoren krug. Gla;- vama su bile okrenute prema središtu gdje je- mirovala matic'a. Jedna po jedna pčela prilazila' je matici, pomilovala je svojim ticalima, a zatim se vraćala na svoje mjesto. Vjerojatno se takvi prizori događaju, iako nezapaženi, u svim pčelinjim zajednicama. Koja psihologija životinja može da objasni ovakvu veličanstvenu ceremoniju? Pa ipak najzad i maticu zadesi nesmiljena sudbina, . kad postane nesposobna za reprodukciju. I ona mora da nestane iz zajednice kad je zamijeni mlađa. . .

čudesna je vitalnošt tih insekata! Oduzmemo li im cijelo potomstvo, hranu, pa i svu voštanu građu, mi ćemo ih zburiiti samo za kratko vrijeme, jer one opet prionu na rad, kao da se

v ništa nije dogodilo. Nastupi li loša sezona, pa se njihova zajeđnica . nađe na granici glada, kontrolne pčele poduzmu drakonske mjere:

izbace napolje mnoštvo nedoraslih, budućih svojih nasljednica, čak i starije svoje sestre, kojima su oštećena krila, jer po njihovoj »logici« hranu ne vrijedi trošiti na neproduktivne članove. Najzad, kad u prirodi ponestarie i posljednjih uvjeta za njihov život, onda klone njihova srčanost: ostavljaju prazan dom, da bi na kakvom grmu zajedno poginule od glađi, ili se pak cijela- družba baci u valove obližnje.iijeke. Tad već nije na djelu instinkt, nego nešto

■ drugo, nama nepoznato. . .

Košnica za promatranje

život im je pun tajni, koje,ljuđski um ne će još za dugo moći da otkrije i objasni. Ljubitelji prirode naći će u promatranju pčeli- njeg života neiscipan izvor duševnog.užitka i razonode. Maeter- linckovo djelo: »život pčela«, a naročitoknjiga »Sunčano pleme«, koju naš poznati pisac Mario Mateljan sprema za štampu, upotpu- nit će još više pogled u taj čudesni svijet.

*

Sve do neikoliko decenija unazad, smatrao se med i vosak jeddnom korišću od pčela. Međutim, najnovija su istraživanja pokazala da je neizravna korist, postignuta oplođivanjem raznih poljoprivrednih kultura posredovanjem pčela nekoliko puta veća od koristi, dobivene u obliku njihovih izravnih proizvoda.

15

Tako je ustanovljeno, da je zbog te oplodnje prinos sjemena crvene djeteline povećan do 70<Y0, lucerne do 50o/o, suncokreta do'50%, jabuka za 60<yo i t. d. Da bi se to postiglo, treba košnice s pčelama razmjestiti za vrijeme cvatnje odnosnih kultura tako, da na 1 hektar đođu po dva komadai).

Međutim, pčele sudjeluju i u oplodnji različitog drugog raslinja. Jedan učenjak predočuje tužnu sliku zemljine površine, kad bi kojdm slučajem nestalo pčela. Nestalo bi šarenih boja cviječa, livade bi dobile jedrioličan izgled zbog malog broja preostalih trava, a nakori jednog stoljeća mogli bi se uzorči većine povrća i dragocjenih plodova iz vrtova i polja naći možda još samo u botaničkim vrtoviina.

_ U prađavno doba čovjek je u fimao pčelama.med, kad bi se slučajno namjerio na njihova skrovišta. No već u prošlim civili- zacijama počelo je sinišljeno uzgajanje pčela radi njihovih produkata. Ali kod uzimanja meda obično je stradala cijela pče- linja zajednica, jer bi je tadanji »pčelar« uništio, bilo vodom ili vatrom, a u novije vrijeme i sumporom„Još i dandanas mnogi pčelari po našim selima dolaze tako do meda i voska. I dok jedni to smatraju barbarstvom (jer se do meda može doći, a da se pčele ne unište), dotle drugi takav postupak smatraju razumnim, navo- deći da se radi mesa uništavaju i životi. različitih domaćih živo- tinja. štoviše, ovi u tome vide iselekciju pčela, jer se za prijesađ ostavlja samo ono, što se pokazalo sposobnijim za život.

Uzrok takvom uništavanju leži poglavito u tome, što se iz priproste pčelinje nastamha ne može vaditi med bez uboda i neprilika, budući da pčelinje saće prianja iznutra za stijene.

Interesantno je spomenuti da je dobivanje meda bez dušenja pčela bilo poznato još i starim Egipćanima. Iz njihove položene valjkaste glinene košnice moglo se3 naime, sa stražnje njezine strane vaditi medno saće. Pa i stari Rimljani znali su iz svojih ulišta vaditi med bez uništavanja pčela. Ali tama srednjeg vijeka pokrila je sve dotadanje tekovine. Istom 1814. načinio je Rus Prokopović takvu košnicu, iz koje su se mogli izvlačiti gornji okviri s mednim

Budući da oplodnja poljoprivrednih kultura posredovanjem pčela spada u agrotehn.':ku, nije posebno ni' obrađena u ovoj knjizi.

satinama. No s obzirom na nekulturnu sređinu toga doba, njegova se košnica nije proširila, a ni usavršila. - :

Konačno je 1851. američki pastor Lorenzo Lorraine Langstroth izumom svoje košnice otvorio novu eru u ■privrednom pčelarenju. Ta je, kako ćemo dalje vidjeti, ostaia sve do dandanas, te se

Lorenzo Lorraine Langstroth

rasprostranila po cijelom svijetu. Zato se on i smatra ocem raci- onalnog pčelarstva. Izumom vrcaljke (major Hruška) i osnova umjetnog saća (stolar Mehring) pospješeri je daleko njegov razvoj.

Pčelarstvo je danas po svome opsegu i značenju postalo važnim privrednim faktorom. Kemijske su analize otkrile u medu raznovrsne sastojke, korisne ljudskom 'organizmu. Med je prestao

đa bude izuzetnom poslasticom, i sve više postaje sastavni dio svakodnevnih obroka. On je nenadoknadivo sredstvo za razvitak dječjeg organizma, za Hječenje bolesti dišnih i probavnih organa, slabokrvnosti, za bolesnike koji se dijetalno hrane i za rekonva- lescente. Med se kao namirnica i kao medikamenat sve više troši i sve 'vlše cijeni.

Kod nas se u 99% slučajeva pčelari samo radi dobivanj a međa, dok se vosak smatra nusproduktom. No s obzirom, na veliku njegovu primjenu u industriji i farmaceutici, ide se za tim da se poveča njegova proižvodnja.

Več se nalazimo i pred djelomičnom orijentacijom u smislu proizvodnje ineda u saću, na što nas upućuje potreba turističkih krajeva, a i potireba izvozaO) ' _ . .

I proizvodnja rojeva z£ prodaju jedan je rioviji oblik pčelarske prakse. Taj je razvijen jedino u Sloveniji, a slabo ili nikako u ostalim krajevima, , • '

Specijalna pčelarska grana jest odgajanje matica za prođaju, koja također nije kod nas nimalo razvijena, osim nešto u Sloveniji.* Rroizvodnja peluda, t. j. njegovo. revnosnije skupljanje i kon- zerviranje za pčelarske i terapijske svrhe stvar je bliske budu- ćnosti, jer se tek u najnovije vrijeme pokazalo njegovo blagotvorno djelovanje ne samo na razmnožavanje pčela nego i u medičinskoj primjeni. : ' ■ :

Pčelinji se otrov odavna već upotrebljava u liječničke svrhe, ~I kod nas i u.inozemstvu pod nazivom 'Forapin, Apisan i. t. d.

Propolis (lem), što ga pčele sabiraju, sad se uopće ne iskori- štava, dok su nekad stari majstori njime premazivali violine, koje su navodno zbog-toga imale izvanredm zvuk.

Najnoviji oblik specijalne pčelarske proizvodnje jest proizvodnja matične mliječi. Svi znaci govore da će proikvodnja mliječi biti pokraj proizvodnje meda možda glavni prihod od pčelarenja u bliskoj budućnosti. ' ..

18

MALO BIOLOGIJE

1. Općenito o pčelama' 1 ' .

Pčele žive u velikim zajednicama, koje se sastoje od p.čela / radilica, matica; i trutova. Takvu zajednicu negdje nazivaju pčeli- ■/ njim društvom, a po većini hrvatskih. krajeva nazivaju je pčelcem.Te ćemo nazive i mi updtrebljavati1). U životu i radu pčelama upravljaju prirodni nagoni. Najjaee je izražen nagon za sabiranjem hrane, koji neki identificiraju s marljivošću (marljiv k&o pčela). U pbtrazi za hranom pčefe obično lete do dva kilometra daleko ođ svoje nastambe. Ako nađu jači i bolji izvor hrane u jednom pravcu, tada lete i pet pa i viš.e kilometara. Ali kod veće đaljine potroše i više hrane prigodom letenja; naravno da tada načine manji broj lzleta. Zato še pčelinjaci i smješeuju tako da biidu bliže izvoru hrane.' -. Pčele sabiraju nektar s cvjetova i drugih nektarija, zatim

medenu rosu ili medljiku s lišća (koja je biljnog ili životinjskog podrijetla), nadalje cvjetni prašak ili pelud i najzad lem ili propolis, koji nalaze na različitom drveću kao jagnjedu, topoli i dr.

Nektar, koji pčele unose u mednom mjehuru, još nije med.On sađrži veliku količinu vbde. Tu suvišnu vodu pčele u košnici isparuju'tako, da najzad meor"u žrelom stanju, u poklopljenim stanicama, sadrži samo oko 20<Vo vode. Tako u pčelarstvu razlikujemo nektar, nezreli med i zreli med-’).

1), Pravllaii bi naziv b:.o: pfielinja zajednica, ali je uho teško priv’iknuti na novi naziv. To se treba uvriježiti prvenstveno u pčelarskim časopisma.

2) Po načinu đobivanja postoje ove vrste meda: 1. M e d u s a ć u : a ) u sekcijama, b) u novom (mlađom) saću, c) u starom s^ću; 2. M e d s a m o t o k je med, koji je otkapa® bez.pritiska i centrifugalrie siie; 3. V r- c a n i m e d koji može biti a) cvjetni med, b) medljikovae, c) miješan sa prihranjivanim šećerom; 4. T i j e š t e n i m e d : gnjećen hladhlm putem;

Pelud, koji pčele unose na nogama i istovaruju u saće, gđje ga druge pčele sabijaju u stanice i ikonzearviraju, služi za hranu legla, mladih, a i starih pčela.

Fropolisom premazuju stijene košnice, utvrđuju saee, sužuju i zatvaraju nepotrebne rupe na košnici i đr.

Pčele unose u košnicu i vodu, osobito u rano proljeće, dok u prirodi još nema nektara. Toplu vodu uzimaju nekoliko puta radije nego hladnu. Voda im služi ža priređivanje hrane ličinkama, za otapanje ušećerenog meda, a za vrućeg i suhog vremena i za regulaciju temperatore i vlažnosti u košnici. Vodu pohranjuju, kombinirajući je s medom, u mednim mjehurima brojnih pčela koje služe kao rezervoari. Takva mješavina može biti pohranjena i u saću, ali je obično pčele rezervoari zadrže u sebi sve do upotrebe. ( • , , .

Katkad se navedeni nagon za sabiranjem hrane potencira u tolikoj mjeii, da priliikom nestašice hrane u slobođnoj prirodi pčele iz jednog pčelca navaljuju na drugi i otimaju mu već saku- pljeni med, koji prenose u svoju 'košnicu. U pčelarstvu se takvi napadi nazivaju pčelinjim grabežom, a pčele napadačice »tuđi- cama«. Naravno, da u takvom rafcu bude i mnoštvo žrtava na obim stranama. Napadačice se poznaju po drugom mirisu, glasu, a i vladanju. ' . - " ■ ■

Žatim postoji nagon za umnažanjem vrste, koji se ispoljava u obliku rojenja. Kod toga se čina od osnovne zajednice odjeljuje stanovito'mndštvo pčela, roj, te odlijeće u pronađeni drugi stan,

. gdje dtpočinje sa svojim daljnjim samostalnim razvojem. Taj nagon pčelari mogu prema potrebi pojačati, a mogu njegovu pojavu i spriječiti (vidi »Uzroci rojenja«).

Pčele raspoznaju žutu, modrii i bijelu boju, a i ultraljubičaste zrake izaživaju kod njih osjet stanovite boje. Kad su košnice sti- snute i blizu jedna do druge, onda ih neki pčelari obojadišu razli- čitim bojama da se pčele ne bi zalijetale u susjedne košnice. Osim toga pčele posjeduju i osjetilo njuha, opipa, okussui sluha.

Kako se peele nieđusobno sporazumijevaju, još nije potpuno objašnjeno. Samo je K. Frisch objasnio, kako pčele sabiračice, kad stigmi s tovarom nektara ili praška, različitim načinom pleša označuju drugim pčelama daljinu pa i smjer pronađenog izvora hrane. . .

5. T o . p l j e n i m e d đobLven zagrijavanjem i odvajanjem voska; 6. Mu- l j a n i m e d : sa praškom, leglom, pfielama i sa saćem.

Pčele se mogu veoma točno orijentirati. Ako ulaz košnice pomaknemo samo za nekoliko centimetara, ’pčele će pokušati ulaziti tamo, gdje se ulaz prije nalazio.

2. Izgradnja i sadržaj saća

Pčele borave na saću. Kad se nasele u svoju nastambu, odmah otpočnu sa izgradnjom saća od voska, koji izlučuju radilice ia svojlh voštanih žlijezda u obliku sitnih, bijelih listića. Te se žlijezde nalaze između kolutova na donjoj strani zatka. Početno saće biieie je boje, no kasnije od upotrebe i cvjetnog praška poprimi žućkastu pa i tamnosmeđu boju. Gradnja saca gotovo uvijek odvija se odozgo pa na dolje. Da bi pčele mogle graditi sače. potrebno je d a u njihovom gnijezđu vlada tooMna od oko 30°C. zatim da imaju. na vaspolaganju dovoljno meda i praška.

Sat sa zatvorenim matičnjakom, trutovskim i radiličkim zatvorenimleglom .

Saće se uglavnom sastoji od šestorostranih stanica, kojih ima tri vrste. To su:

Radiličke stanice, u kojima se legu pčele radilice. U posebnim prilikama mogu se u njima, kako ćemo dalje vidjeti, izleći i tru-

Qtovi. Ovlh stanica -ima najviše. Na jedan dm! ima ih sa obje strane 850. Debljina takve satine iznosi 24— 25 mm, a razmak između satina iznosi 9— 10 mm. Ove stanice služe ne samo za leglo nego

' i za smještaj meda te cvjetnog praška.Trutovske stanice. U njima se legu trutovi. Ove su stanice

nešto veće od radiličkih, a ima ih oko 510 na dm! sa obje strane saća. Debljina takve satine iznosi oko 29 mm. Kad se trutovi izlegu, pčele u ovakve stanice smješćuju med. Pohekad se u slabom pčelcu dogodi da na satini ima previše trutovskih stanica. Tada pčele sužavaju otvore tih stanica, te matica i u takve trutovske stanice sa suženim otvorpm polaže oplođena jaja, iz kojih se izlegu pčele rađiiice. Inače trutovske stanice pčeie grade, kad se pripremaju za rojenje. Rojevi iz prošle godine grade više trUtov- skih stanica nego ovogodišnji rojevi. .

Medne stanice.'Ove su često izgrađene od radiličMh stanica na taj načm, što su im pčele izđužile stranice, te su tako postale' znatno dublje od običnih radiličkih stanica. Ovakve medne stanice' žnaju biti i 3 cm duboke. No, pčele grade i posebne medne stanice, koje su široke poput tmtovskih i na donjem kraju zaobljene, zbog čega izgledaju ponešto torbaste. ■ Ovakve stanice grade pčele u košnici na.dobroj paši najviše tamo, gdje nema mjesta za dvostruki red stanica. Medne stanice služe isključivo za smještaj meda. .

Osim ovih šesterostranih stanica u saću se nađu nepravilne. i prijelazne stanice različitih oblika, a po rubovima saća završne stanice.

Najzad na saću ima i posebna vrsta stanica, koje se zovu matičnjaci. U njima se legu matice. Matičnjaci, kad nisu zaleženi, izgledaju poput male kapice od žira. Pčele ih grade obično po rubovima saća.

- Broj izgrađenih satina zavisi o veličini prostora, koji pčefama stoji u košnici na raspolaganju. Na središnjem dijelu saća nalazi se leglo,'.oko njega u stanicama cvjetnd iprašak i najzad med, koji pčele.uvijek smješćuj'u što dalje od ulaza.

3. Matica, rađilice i trutovi

Matica, kao jedina potpuna ženka -u pčelcu, ima dužnost da polaže jaja u stanice iz kojih nastaju buduća pokoljenja. Po

vanjštini je nešto dulja od pčele rađilice te ju je među pčelama lako prepoznati. Dok je mlada, ponekad ju je teže pronaći, jer se rado sakriva ispod pčela. Kad se izleže, izleti nakon 3 dana iz košniee na osjemenjivanje s trutom. Osjemenjivanje se obavlja u zraku. Dva do tri dana poslije osjemenjivanja počne s polaganjem oplođenih jaja u radiličke stanice, iz kojih se nakon 21 dan razviju pobpune pčele. Neoplođena matica može da leže sarrio nećplođena jaja iz kojih se razviju trutovi. No i oplođena matica može da leže neoplođena jaja iz kojih se također razviju trutovi.

Matica (povećana)

Kad .oplođenoj matieiiponestaje trutovskog sjemena zbog čega' više ne može neprestano polagati samb oplođena jaja, (to je obično u posljednjoj godini njezina života), onda osim oplođeriih polaže naizmjence i neoplođena jaja u radiličke stanice, iz kojih se, naravno, izlegu/trutovi. Ovakvi trutovi iz 'fadiličkih stanica sitniji su od trutova izleženih u trutovskim stanicattia. Tada pčele, osje- ćajući njezinu iscrpljenost, ođaberu na najmlađem radiličkom leglu obično 2— 3 llčinke, razgrade • ,površinu njihovih stanica

i pretvore ih u matičnjake. Ličinke u njima nastave hraniti mli- ječom, a kad se najstarija matica iz takvog matičnjaka izleže i oplođi, otpočne leženjem. Stara matica prije ili kasnije nestane Ovo se zove tiha izmjena matice. Katkad legu stanovito vrijeme obje matice, to jest stara i mlađa, pa i na istoj satini.

/ - ’ • • VMatičnjaci, koje pčele izgrade u svrhu ovakve tihe izmjene

matice, poznaju se po tome, što nisu izgrađeni poput rojevnih matičnjaka po rubovima saća, nego oko sredine zaležene satine.

Za jedan dan matica može da položi 1500 i više jaja. U našim sjevernijim krajevima najviše ih polaže u jeku paše, a to je obično u proljeće i preko ljeta. U južnim krajevima matice legu u proljeće i u jesen, jer tamo u to doba padaju glavne paše, dok preko ljeta legu vrlo malo.

Matica ima i žaoku, no njome se služi samo u bo.rbi sa svojom suparhicom.

Matica može živjeti 4— 5 godina. Samo je jedan slučaj 'zabi-• lježen u američkoj pčelarskoj literaturi da je matica živjela

7 godina.Matica je najplodnija u drugoj godini syoga života.Pčele radilice. .One su ženke, ali nepotpuno razvijene, jer

nemaju. razvijenih organa za stvaranje potomstva. Nećemo opisi- vati njihovu vanjštinu i žalac,- jer će to svaki vjerojatno upoznati već u prvom susretu s njima.

I Za vrijeme najvećeg razvoja u pčelcu ima preko 70.000 pčela. Taj broj pomalo opada prema jeseni. •

Mlade pčele, čim se izlegu, počinju se hraniti cvjetnim pra- škom i medom, ali rado uzimaju i mliječ iz zaleženih radiličkih stanica. U dobi od 3 dana već čiste stanice i pripremaju ih matici za leženje. U dobi od 3 do 5 dana hrane ličinke u stanicama i to one, koje su starije od 3 dana. Hrane ih smjesom meda, vode i praška. U dobi od 6 do 10 dana hrane sasvim male ličinke do

Pčela rađUica (povečana)

3_Jana starosti. Hrane ih posebnom hranom, zvanom mliječ, koju stvaraju u svojim mliječnim žlijezdama. Da bi pčele mogle obavljati ove funkcije, moraju imati na raspolaganju dovoljne zalihe meda i praška. Bez toga nema razmnožavanja. Kad su stare 10 dana, ako je lijepo vrijeme, izlijeću u mnoštvu prvi puta pred košnicu na t. z. orijentaeioni izlet. Kruže po zraku ispred košnice, da bi se upoznale s mjestom gdje se'1nalaze. Ovakvo oblijetanje neki zovu prašenje ili igra mlađih pčela. Početnici često zamijene ovakvo prašenje s rojenjem.

U dobi od 10 do 18 dana preuzimaju nektar i prašak od onih pčela, koje ih donose u košnicu, zatim izlučuju vosak i grade.saće, eiste košnicu, a u dobi od 18 do 21 dan vrše stražarsku službu oko ulaza u košnicu. Na početku te dobi odlijeću u polje na sabiranje. Na tom poslu ostaju sve do kraja života, koji u sezoni rada traje ' oko 7 nedjelja. Jedino one pčele, koje se izlegu prije zime, žive -. dulje, jer dočekaju proljeće. U praktičnom pčelarstvu zato se i nastoji, da se prije zime namnoži što više pčela, kako bi pčelac u proljeće bio što jačd. Označena razdioba poslova nije stroga, te pčele prema potrebi mogu označene fuiikcije vršiti i ranije ili kasnije.

Trutovi su mužjači u pčelinjoj zajednici. Ima ih obično od proljeća do jeseni. Njdhov broj iznosi nekoliko stotina, ali ih se

Trut ('po-većan)

može naći i koja tisuća. Jedina im je zadaća da oplođuju mlade matice, kad one izlijeću iz košnice na osjemenjivanje. Za osjeine- njivanje su sposobni u dobi od 10 dana. Neki ih smatraju donekle

-i-korisnima, jer đa pčele marljivije rade kad u košnici ima i trutova l da svojom nazočnošću na saću pomažu grijanje legla.

Trutove je laiko prepoznati po njihovom zdepastom obliku i bučnom, bezopasnom zvmdanju izvan košnice. Iz košnice izlijeću samo po lijepom vremenu, između 11 i 4 sata po podne.

U jesen, poslije svršetka svake paše, a i usred ljeta, kad nestane paše, pčele otjeraju trutove ša saća i iz košniee te tako napolju bespomoćno uginu. Ponekad u jakim pčelcima, s velikim zalihama meda, pčele trpe u košnici trutove i-preko zime, a' ako je pčelac uzimljen s neoplođenom maticom, onda pogotovo zadrže trutove i do proljeća. Prema tome, i stariji trutovi mogu biti sposobni za oplođnju matica. -

4. Vrste i razvoj legla

Kad matica položi u radiličku stanicu oplođeno jaje, ono prvog dana stoji okomito, drugog dana je nagnuto, a trećeg položerio na dnu stanice.’ četvrtog dana nastane iz jajeta ličinka ili larva, koju pčele odmah otpočnu hraniti mliječom. Poslije tri dana počinju pčele takve la/rve umj.esto mliječom hraniti prostijom hranom, koju stvaraju od meda i praška. ' . -

.Kad matica položi oplođeno jaje u matičnjak, pčele će razvi- jenu Mčinku hraniti mliječom neprekidno sve do njezinog pokla-

•panja, koje izvrše deveti dan, računajući ođ dana polaganja.jajeta.' Prema tome se vidi da se iz oplođenog jajeta, pod utjecajem razli- čite hrane, mogu razviti dvije sasvim različite jedinke: matica ili pčela radilica. Zato pčele i mogu kad im slučajno nestane matica, da od mladih. radiličkih ličinaka, koje nisu starije od tri dana, odgoje matice. U tom slučaju prošire stanicu u kojoj se nalazi takva ličinka (jer je za razvoj matice potrebna veća stanica, matičnjak) i nastave je hraniti mliječom. Ovo je vrlo važno u praktičnom pčelarstvu.

Pčele poklapaju radiličke ličihke u stanicama tankim vošta- nim poklopcima kad su stare 6 dana. Poklopljene ličinke preobraze se kroz daljnjih 12 dana u kukuljicu, a nakon ukupno 21 dan, računajući od polaganja jajeta, izađe gotova pčela.

Kad se pčelac priprema za rojenje, ima dosta trutovskog legla. (Trutovske ličinke poklapaju, kad su stare 6,5 dana). U sla-

bim pčelcima, koji imaju starije matice, ima i trutovskog legla, iako nema nagona za rojenjem. U ovom slučaju pčele pripremaju izmjenu stare matice.

Prema tome u praksi razlikujemo .»otvoreno« i »zatvoreno« radilidko leglo. Satinu, zaleženu trutovima; zovemo »trutovsko leglo«. A kad se u matičnjacima nalaze položena jaja ili ličinke,._ kažemo da su matičnjaci zaleženi i otvoreni, za razliku od praznili i nezaleženih. Kad su ličinke u matičnjacima pokloplj ene, kažemo da su matičnjaci zatvoreni. -

Leglo, koje će se uskoro izleći, zovemo »zrelo leglo«, a mati- čnja'ke u istoj situaciji nazivamo »zreli matičnjaci«.

Matica treba'za potpuni razvoj znatno manje vremena nego radilica. Stađij ličinke traje 5% dana, a kukuljice 7% dana, dakle u svemu za razvoj treba samo.16 dana. j -

Trutovi za svoj razvoj trebaju 24 dana, jer se u stadiju ličinke nalaze 6% đana, a u stadiju kukuljice 14% daha. ’

Trajanje pojedinog stadija u danima . jaje licinka kukuljica Si)ega

Radiliea 3 6 12 ' 21 ■Matica, 3 ' 51/2 TVa . 16

- T ru t' 3 6V2 • • 14V*- 24 .

Po podrijetlu postoji još jedna vrsta legla. Kad u pčelcu nestane matice, a Ipčele ne mogu odgojiti drugu, jer nemaju legla prikladne dobi, onda počne više pčela, koje imaju najrazvijenije jajnike, s polaganjem jaja u radiličke, a gdjegdje i u trutovske stanice. Budući da njihova jaja nisu oplođena, iz njih se razviju samo trutovi. .

Te pcele radilice koje legu, zovu se lažne matice. Njihovo legio raspoznaje se po tome, što u istu stanieu legu’ po više jaja. Leglo im nije zbijeno, već je staro i mlado pomiješanopo saću. Poklopci tako zaleženih radiličkih stanica uvijek su ispupčeni, jer su u 'n ji-, ma poklopljene trutovske ličinke, koje su veće. Iznad pojedinih ličinaka pčele uzalud izgrađuju matičnjake. Takvo leglo od lažnih matića narod zove: »rđav crv«, a trutove iz tog legla: »divlja pčela«. Takav:je pčelac osuđen na propast, ako ga pčelar ne spasi.

Za razvoj legla potrebna je stanovita toplina. Oko otvorenog j legla ona' iznosi 30— 33°C, a oko zatvorenog legla 34— 36°C. Osim j topline potrebna je i stanovita’ vlažnost, da se ne bi sušila hrana I aa ličinke u stanicama. Vlažnost, pčele reguliraju s pomoeu nektara i vode, koju unose u košnicu.

Leglo lažruh matica ' - •

5. Rojenje

Prirodno množenje pčelinjili zajednica kao biološkili jedinica, Vrši se dijeljenjem, koje zovemo rojenje. Kad se riamnoži toliko pčela da im je normalni život i rad u košnici postao nemoguć, -stvara se u pčelcu postepeno sve jači nagon za rojenjem. Postoje i vanjski faktori, koji, kako ćemo đalje vidjeti, također probuđuju ovaj nagon.

Trutovsko leglo u košnici predznak je rojenja. U to vrijeme počinju ipčele po rubovima saća izgrađivati matičnjake, koje matica poslije nekoliko dana, svaki dan po nekoliko rijih, zaleže. Do prve zalege matičnjaka ob'ično dolazi 24 dana poslije zalege trutovskih stanica. Rađ pčela tada znatno popusti. Mnoge -se uklupčaju pred letom očekujući čas rojenja. Još prije izlaska roja

postosudjebrojmalo.

Ju kO£ time čnjak s roje

K•s mat dok si kratk< prvi r oko ll nekoli u nov započ«

:'■ K: rojnjađenu ■ svojih kruže

Dc s koje i pridi s dim< u pletE i spust pčele i na gra ođnese je nam u nekii se u bli vom n stresan; da se h treba h com ili

28

'g ! n ia ;u

ica,Lifeojuć,fcojetuju;

eme koje: Leže.! lege: i -se! roja :

postoji u pčelcu stanoviti broj pčela, koje su se već opređijelile za suđjelovanje u roju. Najviše ih je u starosti od 3— 21 dan. Njihov broj zavisi o količini legla, koje je ostalo u košnici. Ako je legla malo.. roj je veći i o' .rnuto.

Još i dandanas mnogi pčelari uništavaju zaležene matičnjake u 'košnici, kad ih opaze, te time sprečavaju rojenje. Zapravo, oni time rojenje samo odgađaju, jer pčele.odmah grade druge. mati- čnjake, koje matica zaleže. To je uzaludna, dosadna i štetna borba s rojevnim nagonom.

Kad je prvi matičnjak zatvoren, izlazi iz košnice prvi roj s maticom. Mnoštvo. se pčela mete po zraku uz posebno zujanje đok se konačno ne prihvate za kakvu obližnju granu, gdje se za kratko vrijeme smire. Time se rodila nova pčelinja zajednica, prvi roj, ili roj prvijenac. To se događa po lijepom danu, obično ok'o 10 ili 11 sati prije podne. Na tom mjestu ostane roj visjeti' nekoliko sati, vjerojatno dotle dok-ga 'izaslane pčele ne povedu u novu nastambu, koju su pronašle, i u kojoj če nova zajednica * započeti samostalnim životom. '

Kada se roj na grani smirio, može ga pčelar stresti u posebnu rojnjaču, ili u običnu pletaru od pruća ili slame, a iz nje u prire- đenu košnicu. Ne učini li to pravovremeno, ođletjet će mu roj svojih putem. Da se roj ne bi uhvatio visoko, dobro je pčele, dok kruže zrakom prskati vodom iz štrcaljke. ■

Događa se da se roj nežgodno uhvati, za kakvu debelu granu, s koj e se ne može stresti. U tom se slučaju iznad roja pričvrsti i pridrži na motki prazna pletara, a pčele se pomalo odozdo s dimom iz đimilice tjeraju u pletaru. Kad većina pčela uđe u pletaru, obično i inatica s njima, uđe, pletara se pažljivo skine i spusti na zemlju, da bi se u nju sakupile i ostale pčele. Ako se pčele iz pletare virate na granu, to je znak, da je matica ostala na grani. Tada se tjeranje mora ponoviti. Poslije toga roj se odnese na određeno mjesto. Da bi pčele brže išle 'u pletaru, treba. je namazati travom, zvanom matičnjak (Mellisa officinalis), koju u nekim krajevima zovu limunova trava i ljubica. štoviše, ako se u blizini pčelca, koji ce se rojiti, dan ranije natrlja.ovom travom neka niska grana, roj će se uhvatiti za nju. Pletara za stresanje mora biti čista. Ako su u 'njoj već bile pčele, dobro je da se iznutra opali zapaljenim papirom ili slamom. Novu pletaru treba iznutra istrljati, a&o ne spomenutom travom, a ono metvi- ■com ili orahovim lišćem. "

29

Za stresanje roja može poslužiti i rijetka vreća s raširenim i u'čvršćenim otvorom., Neki upotrebljavaju lagani hvatač od žičane mreže, u koji stave jedan okvtr s otvorenim leglom. Kad se ovakav hvatač s leglom izvjesi tamo gdje pčele najviše kruže, roj će se za njega uhvatiti. Time se sigurno sprečava i bijeg roja. Neki pčelari objese za. vrijeme rojenja među drvećem u blizini pčelinjaka .po više običnih košnica u koje rojevi šami ulaze. Poneki im ipak pobjegne. _

Hmtač roja'

U pčeleu, iz kojeg je izišao prvi roj, izađe iz matičnjaka najstarija matiea i, obilazećl po saću, pjeva: tiiii, tiiii, tiiii, dok one matice koje su se u matičnjacima Već razvile, odgovaraju sa: kua. kua, kua. To se može dobro čuti u pčelinjaku na večer. Ošmi ili deveti dan, izlazi i drugi roj s nekoliko mlađih matica. Drugi roj izlazi obično po podne r rado se uhvati vrlo visoko. Nakon đaljnja tri dana izađe i treći roj, a narednog dana i če- tvrti. Naravno da se i u ovim rojevima nalazi više mladih matica. Takvi su rojevi vrlo slabi i ne vrijede puno. Ako se ipak zadrže, što se radi ponajviše radi dobivanja mladih oplođenih matica,

•'onda treba kroz osam dana, pošto su smješteni, na njih pripaziti.; Ako pčele žurno unose u košnicu cvjetni prašak, o.nda je to znak : da je inatica oplođena i da leže. Nije dofero uznemirivati pčele . u vrijeme oplodnje, jer se može matica izgubiti.

Nije rijetko da se pčelac, nakon puštanja prvog roja, okani daljnjeg rojenja, pogotovo ako se nalazi u velikoj košnici. Tada najstarija od mlađih matica, koja je prva izašla iz matičnjaka, , poubija-žaokom sve druge matice u matičnjacima:

Događa se da matica'nestane prije izlaska prvog roja. U tom slučaju prvi roj izađe nešto kasnije s mladom maticom. Ako se matica izgubi kod samog rojenja, roj se vrati u svoju košnicu, te ponovo izađe, kad mlada matica postane sposobna za izlije- tanje. Ponekad nenadano nevrijeme zađrži izlazak prvog roja,. Tada on izađe sa zakašnjenjem, -i to ne samo sa starom maticom, . riego i sa nekoliko mladih.

U drugom, trećem i svakom daljnjem roju, kad se nastani, započne između mlađih matica borba sa žaokama. Pobjednica * izlazi za nekoliko dana na oplođnju, i množenje zajednice za-~ počne. . -

Nešto se slično događa i u starom pčelcu, iz kojeg su ti rojevi proizašli. Tamo jedna mlada matica poubija sa žalcem svoje sestre, koje su' još u matičnjacima. Pčele izvuku iz košnice ubi- jerie matice, matičnjake razgtade, a vosak upotrebe na drugom mjestu. ; ,

-Kad prvak u istoj godini pusti roj, onda se taj roj zove parojak. Ako i parojak u istoj godini pusti roj,. onda se takve pčele zovu bijele pčele. No to se događa samo u rijetkim medo- vitim godinama. - ”

PČELINJE PAŠE

Pčelinja hrana sastoji se od meda, cvjetnog praška i vode. Med pčele proizvode ’ ođ nektara, koji sabiraju po jrazličitpim cvijeću, kao što sabiraju i evjetni prašak. Osim toga pčele sabiraju po lišću različitog drveća i t. zv. medljiiku; koja može biti biljnog i životinjskog podrijetla. Sve se'to u pčelarskom rječniku naziva »pčelinja paša«. Gdje nema dovoljno pčelinje paše, taino nema ni mjesta pčelarenju. Takvi su krajevi kod nas vrlo rijetki.

Zato je kod izbora mjesta za pčelarenje vrlo važno poznavati pčelinju pašu. iRazlikujemo glavnu i sporednu pčelinju pašu. Glavna paša je ona na kojoj pčele saberu dovoljno slatke materije ne samo za svoje potrebe, nego i štanoviti. višak za pčelara. Po našim krajevima postoje ove glavne paše: ruzmarin, vrijes, oljna repica, rana i kasna kadulja, akacija, hrastova medljika, livade, pitomi kesten, lipe, bijela djetelina, vrbolika (kipreja), suncokret, gorčac, jelova medljika, drača, metvica, bijeli bosiljak, vrišt, svilenica, crveni i bijeli vrijesak, heljda, vrijesovi i ruzmarin jesenje cvatnje.

Osim navedenih glavnih paša ima i takvih na kojima se ne žapažaju viškovi meda, i to zbog toga što je dotičnog bilja i šiblja malo, a sabrani nektar potroše pčele na svoje potrebe. To su: maslačak, mrtva kopriva, kupine, maline, grahorica, razne djeteline (lucerna, inkarnatka, crvena djetelina, facelija) gavež, lavandula, divlje mrkve, ovčije smilje, ljubičica, kokotac, tikve, zlatošipka, boreč, korijander, planika i t. d. Od đrveća: bukva, divlji kesten, sofora, katalpa, razne vrste voća i t. d.

! U jesen pčele nalaze dobru spoređnu pašu i na plodovima ^azrelog vbć'a, koje nij.e pobrano. To mogu biti šljive, kruške,- ..eke vrste jabuka, a osobito oštećene bobice grožđa.

Za -'žfjot i'razvoj pčela vrlo su važne-one paše, na kojima ;pčele nalaze dosta, cvjetnog praška, Nalaze ga doduše i na mnogom, naprijed spQraenutom,-.bilju, žiblju i drveću, ali ga najviše

' ima na ivi, johi, lijeski/ vru2?Sž^ drjjenku, brijestu, hrastu, bukvi,! boru, kestenu,' brezi, topoli 'i t d., a -G -VCĆ'ika na jabuki, kruški,

trešnji, višnji, bademu i kajsi;i. - ■• " ;

Najfiniji med se dobiva od gorčaca,"zatim od'" .^bolike (ki- preje), ruzmarina, akacije što raste na pijesku, od bijelog bosilika, i od kadulje na šolti. Smatra se daJipov,- kaduljin i jelov med, te med od pitomog kestena imaju-ljekoviti učinak.

Da bi se dobili viškoivi meda, nije đovoljno samo da na Jfjjenu.bude mnogo-biljaka odnosno ^vijeća jednn vrste, nego je potr&no’ đa ta paša bude. i, ,ai^dovita,--.t’. j. da bilKs izlučuju nektar, odnosno. drveć* -medljiku. .To redovito ovisi -o K^.ičini vlage u tl; i_ u zjakufi o mirnom i toplom- vremenu.-.Ponestane li u vrijeme cvalnje' koji' od ovih uvjeta za medenje, kažemo da je giavna paša propala.

Prema dugogodišnjem isknstvu naših starijih pčelara, naša najizdašnija biljka, vrijesak, obilno će mediti samo onda, kad u rastu procvate i ujedno zamedi. Ako mu u to doba pogođuje 'toplo i vlažno vrijeme bez vjetra;, davat će rekordni prinos. Tađ mu ni sjeveriii vjetar ne će mnogo snietati. Bujni vrijesak prije cvatnje nikada ne će dovoljno mediti, 'jer održavanje razvijene biljke ide na štetu medenja. Obilno je medio 1929., 1937., 1945., 1948. i 1951.

Kadulja je valjda najosjetljivija biljka s obzirom na medenje.. Vjetrovito vrijeme redovito prekine medenje.

Akacija ne medi tako na plodnom tlu kao na lošijem i pje-- skovitom. Mlađa akacija više medi nego starija. Lipa je naj-

ćuđljivija, jer za nju nitko pouzdano ne zna kad će obilno mediti.\ • Izlučivanju jelove međljike pogoduju hladne noći i topli mjr?ii danii).

J

i) Prema nekim inostranim ispitivanj'ma navođfmo postotlce šećera. j u nektaru poznatih medonosnih b ljalca, šiblja i drveća, po ’ kojima se može [-■ ocijeniiti njiihova približna medovitost i u našin ikrajevima: Bagram 63,r2; j; Vrba 60; žđraljika bijela 60; Heljda 59; Ruzmarn 58; Grahorica 56,5; v Jabaka 55; Boreč 53; Različak 52,5; 'Vrb'ca 52; ždraljika žuta 51,6; Ma- \ slačaik' 51,2; Gorušica 51; Repica 5113; KSpreja 50; Badem 50; Javor 50; t Lan 49.5; Divlji kesten 49; Trešnja 48; Inkamnatka 47,7; D'nje 46,7; Sun- cokret 46; Poljska rotikva 45; Eaparzeta 45; Kadulja 45;- švedska djetelina 43,3; Bršljan 43; Mrtva kcpriva 42; Bijela djetelina 41,1; Lucema 41; Vrišt 40; Divlja trešnja 40; Kalina 39; Svilenica 37,2; Zvjezdan 36 2; Kupina 35; Šofora 35; Osjak 35; Crvena djetelna 34,3; Pitomi kesten 33; Lipa 33,6; .c. Kirugka 30; Biserak 28,6; Facelija 28; Kajsija 25. - • ........... ..

pFOZNAVANJE I GRADNJA KOŠNICA

1. Vrste kosnlca:(

Košnice uglavnom đijelimo na dvije osno'vne vrste: košnice nepokretnim i košnice' s pokretnim saćem.

Košnice s nepokretnim saćem grade se dd slame, pruća, loze ili dasaka. ,One, koje su građene od pruća i loze, narod obično. namaže s vanjske strane ilovačom. Ovakve su košnice riaijeftinije. U njih smješteni roj pričvrsti-svoje satine ne samo na gornji dio, strop košnice, nego i na postrane stijene, zbog čega se satlne ne mpgu izvaditi, a da se prethodno nožem ne odijele od stijena i stropa košiiice. U Sloveniji je najpoznatija takva košnica, gra- đena od dasaka, pod imenom »kranjić«. Đuga je 70 cm, široka 30 cm, a visoka 16 cm. Leto joj je na užoj strani. Pčele izgrađuju u njoj satine po duljini košnice tako da med unose najviše u stra- žnji dio, odakle se može vaditi kao međ u saću. Služi uglavnom za prozvodnju rojeva. - . . i' .

U ovu vrstu košnica pripadaju i takve kod. kojih su letvice uložene na gornji otvor toliko. široke i razmaknute kap .i- same satine. .Pčele ha ovrni letvieama izgrade saće, no ipak' se kod vađenja mora pojediria satina nožem odijeliti od stijene. ,

Razvoj košnica s pokretnim saćem počeo je g. 1851., kad je . amerikanac Langstroth napravio prvu praktičnu košnicu s pokretnim saćem. Njegova se košnica s neznatnim izmjenama zadržala do danas, te s njome pčelari 95°/o američkih pčelara. Poznata je pod imenom američka stanđard košnica. '

Po načinu otvaranja, ima dvije vrste košnica s pokretnim saćem: jedne se otvaraju straga, druge odozgo. Kod onih, koje se otvaraju straga,. okviri mogu stajati odnosno visjeti prema prednjoj strani košnice, t. j. prema letu. ili pljostimice ili sječi-

mice. A&o vise pljoštimice ohda se takova košnica zove dzierzonka’ (po Dzierzonu). Ako pak stoje prema letu sječimice, onda se zove Iisnjača. ■;

Dzierzonki kod nas ima vrlo malo. Lisnjača ima u Sloveniji, gdje je uvedena t. zv. Alb.erti-žniđeršićeva lisnjača (A. ž. košni-

Pletara nastavljača

ca) Ova je košnica građeria u jednom komadu, a u sredini" horizontalno podijeljena tako da u nju sta-nu dva reda okvira. Donji dio se zove plodište, a gornji medište. Originalna ima u svakom ođjeljku po 9 jednakili okvira. Okviri su, sa njihove unu- fcarnje strane, dakle bez letvica, široki 40 cm, a visoki 23 cm. Oni rie.vise nego stoje na tri željezne šipke, koje su poprijeko usađene u postrane stijene.

36

A ..ž . košnica ima tu prednost što je udešena za seljenje s ventilacionim otvorom na stražnjoj strani. Prednost je i to što .se može veliki broj košnica negdje na paši smjestiti na relat'ivno

Larigstrothova originalna košnica

malom "prostoru. Zbog toga se ta košnica prilično raširiia i na području Hrvatske. Osobito su je prihvatili pčelari željezničari. Međutim, novija su iskustva pokazala, da je ta košnica, sa svojih

Položena hošnica sa stijenama iz slame

165 dm2 saća, premalena, zbog čega se u ;pčelarenju s njom ne mogu ni približno iskoristiti naše obilne paše akacije, kadulje i vrijeska. Nadalje se pokazalo i to, da njezina ventilacija može dobro funkcionirati kod seljenja samo na kratkim relacijama,- a

37

nipošto ne na dugim, na pr. na relacijama od više stotina Mlome- tara, jer se tada pčele u njoj zaguše. Iz tih razloga nastoji se povećati veličina okvira, njihov broj u košnici, i dati košnici gornji ventilacioni otvor. Takva poboljšana A. ž. košnica, poznata je kod nas u novije vrijeme pođ imenom Locova lisnjača.

Dva osnovna tipa nastavljača: s jednakim. okvirima u plodištu i medištic■ - i s 'Poluokvirima w medištu ■ .

U toku vremena pčelari su mijenjali kako broj okvira, takO' i njihov oblik i veličinu. Na taj način imamo uškovisokih, cetvr- tastih i širokoniskih okvira. Posljednjih ima- najviše.

Košnice, koje se otvaraju odozgo mogu se proširivati ili u visinu, s pomoću' nastavljanja sličnih dijelova ili pak u širinu. U‘ prvom slučaju kažemo, da su to košnice nastavljače, a u drugom. da su to položene košnice ili pološke. Kod nastavljača se donji.

-■dio smatra plodištem, a nastavak medištem.I među nastavljačama ima razlike. Nastavci mogu biti s okvi-

rima is-te Veličine, a mogu biti. i s okvirima upola manjim od onih u dcnjem, plodišnom dijelu. Prve su nastavljače sa jednakim okvirima u plođištu i medištu, a druge su s polumedištem ili polu- nastavkom. Kod ovih košnica okviri u polumedištu upola su manji od onih u plodištu.

38

Evo nekoliko vrsti košniea, koje su kotf nas najviše u upotrebi:

Vrsta N a z i vea

Dimenzije okvira u cm (bez letvica)

Napomena

Bro

J

okvir

visina širina

Lisnjača

Alberti-Žniderši-

. ćeva (A. Ž.)9 23 40

Locova 12 30 40 Osim navedenlh

vrsta ima usvima

Nastavljače

s jednakim

okvirima

Američka Lang- strothova stan- dardna

10 20,2 43,2našim krajevima

sličnih tipova, koji

se od ovih neznat-

Antoniolijeva 12 20 40 no razlikuju po-

vellčini okvira i pq

njihovom broju u

košnici.Kongresovka 10 25 '40

Nastavljače

. s polu-

okvirinia

Dadant-Blattova 11 27 42

D. B. ruska ,12 27 42

D. B. francuska 12 30 42

. . Mršuljina manja 20 35 • P/

Pološke

Mršuljiiia zadru-

garka20 40 4 0 '

Boczonadijeva

ma'nja,20 30 40

Boczonadijeva ;

veća20 34 4 0 ,

Osim navedenih glavnih vrsta, ima po Hrvatskoj nešto malo i takvih košnica s nepokretnim saćem, na koje se meće nastavak

B'pokretnim saćem. Ovo su neki pčelari pokušali uvesti -u narod s namjerom ,đa se neupućenima, omogući postepeni prijelaz na pokretno saće. -Međutim, tko zna načiniti takav nastavak ili me- dište, zna načiniti i cijelu. košnicu s okvirima. Zato se ovakve košnice. nisu ,ni raširile u narođu.

Ako je košnica izgrađena tako, da joj okviri vise sječimice prema letu, onda se to zove hlađna ®rađa, a ako joj okviri vise pljoštimice pre'ma letu, onda je to topla građa. Strana, na kojoj ie leto, smatra se prednjom stranom. Istureni dio poda na prednjoj strani košnice, t. j. ispod leta, zove se poletaljka ili doletaljka. Ova se'može nalaziti i ispod gornjeg leta, na pr. kod košnica pološki.^

Sve današnje košnice s pokretnim saćem imaju stanovite dimenzije iste. To je, na pr., razmak .između stijena i okvira u košnici. Taj razmak mora da bude najmanje 6, a najviše 8 mm.

M o bi bio veći, pčele bi u međuprostoru izgradile saće. Ako bi opet bio manji, one bi propolisom zalijepile okvirnu letvicu za stijenu. U oba slučaja okvir bi se teško vađio iz košnice. Isto toliki razmak treba da postoji između gornje letvice i stropa, t. j. poklopca košnice. Od poda pa do okvira ostavija se razmak od IV2

do 2 cm.

2. G r a d n j a k o š n i c a

I Materijal za gradnju

. Ža gradnju košiiica najbolje odgovaraju suhe jelove ili smre- kove daske. No, dobre šu, iako nešto manje trajnije i lipove, vrbove, topolove pa i jagnjedove daske. Naravno da pritom treba voditi računa i 0 cijeni koštanja. Topolove se rado. izvijaju.'Daske ođ tvrdog drveta nisu za gradnju košnica. Uputno je narezane daske ostaviti godinu dana.da se. isuše na mjestu dostupnom vjetru i zakionjenom od sunea. Tek onda su prikladne za gradnju košnica. Nema gorega nego košnice izrađene od sirovih dasaka.

Prosušene daske, od kakvih se obično i grade košnice, sadrže još uvijek 13— 15% vlage. To je ndrmalna kdličina vlage. Međutim,

' one će se u Ijeto još sasušiti, po prilici za polovinu dolje označenih postotaka sasušenja. Kako. se kod izradbe košnica traži milime- tarska točnost, to se mora voditi računa i o sasušiyanju materijala.

Za košnice se.uzimaju daske različite debljine. U južnim kra- jeviina, dakle u krajevima s blažom klimom, dobre su daske i od 3A”, t: j. od oko 18 mm debljine. Za šjeverne krajeve trebaju stijene od 1” đebljine. Dobro je, ako se u ovim krajevima izrade 'košnice od dvostrukih dasaka, ili da je bar-prednja i stražnja

Iz priložene tabele se viđi koliko se može daiska sasušiti, kad je u •sirovom stanju. •

Skupljanje u postocima

Vrsta drveta , poduljinipiljena u

smjeru sržipiljena

smjerom godova volumnoJelovina 0,1 3,8 7,6 11,7Smrekovina 0,3 3,6 7,8 12Topolovina C,3 5,2 8;3 14,3iiipovina 0,3 5,5 9.1 15,5■Vrbovina 0,3 5,6 9,3 15,8

41.

stijena ođ đvostrukih dasaka. U tom je slučaju vanjska stijena debljine od a unutarnja od Ukupna debljina iznosi oko 28 mm. Ovako građena košnica bolje čuva toplinu nego kad bi stijene bile jednostruke od 28 mm debljine, jer se između dviju, makar i tankih stijena, nalazi nepokretni sloj zraka, koji odlično izolira. Tanja stijena od ulaže se i pribija sa unutarnje strane.

--rAko se košnice drže u paviljonu, onda se stijene mogu udvo- stručiti i na taj način, da se oblože daščicama okomito pribijenim, 6— 7 cm širine i spojenim na međusobni utor.

Kod položaka, bolje je primijeniti prvi način, t. j. ulaganje fcanje daske sa unutamje strane, jer stoje redovito napolju na slobodnom prostoru. Naime, s vremenom mogu lako popustiti tu i tamo međusobni spojevi vanjških obložnih daščica, pa košnica počne na taikvim mjestima zbog vlage trunuti. Deblje stijene nisu potrebne u našim krajevima. Košnice s debelim stijenama suvlše zamaraju pčelara prilikom različitih manipulacija. Međuprostori su he 'samo suvišni nego i štetni, jer lako mogu postati mravinja- cima. Ni umetanje papira u međuprostor ne valja, jer papir na- vlači vlagu, koja pospješuje trulenje košnice.

Kod određivanja unutarnje dimenzije košnice, treba kraj postranih okvira uzeti veći prostor, nego 'što bi to prema debljini okvira sa razmakom trebalo biti. Na primjer, za 10 okvira po36 mm (od sredine jednog do sređine .drugog) trebalo bi da unutarnja dimenzija košnice iznosi 36 cm. Međutim, ona treba biti37 cm. Inače vanjske strane postranih okvira ostanu neiskorištene,a’ i vađenje okvira bi bilo teško. x

Leto

Otvor za ulaz i izlaz pčela zove se leto. Ono je vrlo važno, jer ne služi sarrio za ulaz i izlaz pčela, nego i za regulaciju topline i vlage u košnici. Inače može svojom veličinom pomoći ili .odmoći pčelama'u obrani od neprijatelja.

Kod nastavljača se leto nalazi na čitavoj prednjoj donjoj strani plodišta, obično u visini 2 cm od poda. U taj se otvor ulaže letina letvica, na kojoj je, urezano manje leto, 290~X 8 mm. Košnice s polumedištem, imaju na svome plodištu urezano i gornje leto i to obično na 20 cm visine od pođa. To gornje leto veliko je 20 X 8 mm.

Nastavljače s jeđnakim okvirima, a takve su obično nasta- vljače s okvirima visokim do 25 cm, nemaju na međištu posebno leto, nego se ono urezuje i regulira letvicom na donjoj prednjoj strani nastavka, u veličini od oko 1 0 0 X8 mm. Kod nastavliača uopče, kako čemo dalje vidjeti, može se postići i veće gornje leto na drugi način.

Kod položenih košnica, leto se urezuje na široj strani tako, da okviri sječimice yise prema letu. Jedno je leto pri dnu na duljoj strani košnice, veličine 200 X 8 mm. Može se načiniti i s ietinom letvicom, đakle slično kao kod hašfavljača. Takvo je leto potrebno osobito kod pološki za seljenje. Gornje se leto nalazi obično na % visine košhice iznad donjega. Dugačko je 20 cm, a visoko 2 cm. Po duljini je podijeljeno tanj'om letvicom, 4— 5 mm debelom, tako da stvarno postoje dva otvora u letu, svaki visine 8 mrn._Visina od jm m je vrlo važna, jer kroz takav otvor ne mogu u košnicu unići miševi, a ni leptir. mrtvačka glava,.

Kod položenih košnica mogu se leta načiniti i na užoj strani tako, da okviri vise pljoštimice prema letu. Neki'na takvim košni- cama prave leta na krajevima duljih strana. Leta imaju obično, kao svoj sastavni dio, češljeve ili zasune od lima s pomoću kojih se može regulirati njihova veličina.

Položaj leta na košnlci odlučuje o tome gdje će pčele slagati suvišak meda, t. j.,gdje će se nalaziti medište. Ako je leto na nžoj strani pološke, onda • će pčele suvišak meda, slagati straga, što dalje od leta. Ako je leto na sredini dulje stranice, onda će višak meda šlagati s jedne i s druge strane leta.

Pod košnice .

I pod košnice se može načiniti od dvostrukih dasaka, no obično se pravi prema debljini stijena. Ako se upotrebljava uložna podna daska, onda je za đebljinu poda dovoljna daska od 1” .-

Spomeriuta uložna daska vrlo dobro služi za čuvarije topline u košnici (vidi: »Toplina je važan faktor«). Ona se u košnici ulaže na jesen te ostaje preko zime, sve do svibnja. Kod proljetnog se cišćenja daska izvuče, očisti i opet uloži. Pravi se od daščica svega % ’’ .debljine, koje se uokvire tako, da se veličina daske ne. može povećati zbog vlage.

43

Pođ može biti uokviren kao posebni di6 ili je pribijen na donju strainu plodišta. Oba načina imaju stanovitih svojih prednosti, ali i nedostataka. Na primjer, ako se košnice preseljavaju po pašama, onda je bolje da je pod trajno pribijen. Međutim, kađ je potrebno da se većina plodišnili okvira izvadi, onda se to može brže obaviti,. ako pod nije pribijen. U svakom slučaju je dobro da se vanjska strana poda natopi vrućim katranom, jer će takav pod dulje trajati. U novije vrijeme neke američke tvornice izrađuju podove, koji su prema letu nagnuti, tako, da pčele mogu lakše čistiti košnicu!

Okviri

Za gradnju okvira upotrebljavaju se letvice različite širine,. i to od 22 do 27 mm. Tako su na primjer, u Mršuljinim položenim košnicama letvice široke 22 mm. Kod Langstrothove standardrie košnice široke su 27 mm. Ovako široke letvice nisu dobre za one košnice, koje se preseljavaju -na paše, jer je ventilacija zbog šteokih. letvica znatno slabija.

Prema širini letvica određuje se i razmak između okvira, i to- uvijek tako da od sredine jednog do sređine drugog okvira ima. 35— 36 mm. Na taj način-mogu-pčele nesmetano da rade na obim stranama satine. Kod izrađbe košnica vrlo je važno da se kontro- liraju ove dimenzije. Kod nas se letvice izrađuju obično 25 mm široke, tako da razmak između okvira iznosi 10— 11 mm.

44

6Gornja letvica, zvana satonoša, pravi se različite debljine,,.što

zavisi o veličini okvira. Ako su okviri samo 20 cm visoki, onda ta letvica može da bude samo 1 cm debela. Kod široko-niskih okvira,20— 25 cm visine, obično se uzima 1% cm debela. Ako je okvir viši od 25 cm tada je bolje uzeti 2 cm debelu letvicu. Letvice ove debljine najviše se i upotrebljavaju u većim radionicama košnica.

Postrane letvice za širokoniske okvire mogu biti od 8— 10 mm. Kod velikih okvira n.-pr. 35 i 40 cm visine preporuča se upotreba 10— 12 mm debele letvice.. '

Donja letvica treba da bude 10 mm debela. Kod polumedišnih okvira praktično je da donja letvica bude uža, n. pir. 15 mm, jer uža letvica čini manju zapreku pčelama kod prelaženja u medište.

Okviri sa svojim ušicama vise na limeno.i traki, pribijenoj uz žlijeb na stijerd košnice. Dubina žlijeba iznosi <22 mm. Budući da gornji rub trake nadvisuje žlijeb za 6 mm, mogu pčele prolaziti i ispod ušica okvira, te ih ne lijepe za drvo. '

Razmaci

Da bi okviri bili uvijek jednako udaljeni jedan od drugoga, služimo se razmacima. Ima ih mnogo vrsta, kako onih. koji se nalaze na samim okvirima, tako i onih koji su pribijeni na stijene košnice.

Za širokoniske okvire do 25 cm visine najviše se upotrebljavaju američki razmaci od lima ili Hoffmanovi razmaci, koji su izrađeni

45

u jednoj cjelini s postranim letvicama. I 'u košnicama, kojeimaju okvire više od 25 cm, ali koje se ne sele, mogu se upotrebljavati

bilo američki limeni, bilo Hoffmanovi razmaci. No ako se takve košnice' preseljuju, moraju imati limene razmake među koje zapa-

rr-._ i

^ buhihhhiB Ihhhuhuh

i<!lV1 1 piol— 25 mm-|'.5 W .

10 mm1 ....20 mm. I . . .

Najbolji razmaci za -pološke

Idaju okviri. Inače, zbog jake i neprestane trešnje u putu, navedeni razmaei pomalo popuštaju, te se donji krajevi okvira sudaraju i time mbijaju pčele. ■ ' '

Položene košnice za seljenje s velikim okvirima redovito imaju razmake pribijene po letvici dužinom prednjeg i zađnjeg zida' košnice te ispod okvirnih ušica. No i za ove košnice treba upotrebiti Iimene razmake u koje zapadaju okviri 1 cm dubobo. Inače, mogu okviri, ako se upotrebe plitki razmaci, zbog nabreknuća stijeria izaći iz svojih donjih ležaja. U tom se.šlučaju prilikom putovanja njihove donje strane sudaraju i tako poubijaju mnoštvo pčela.

Pregradna daska

Ona je pomična i njome se regulira veličina pčelinjeg gnijezda prema potrebi. Gornjim svojim rubom seže do poklopca, a donjim do đonje letvice okvira ili nešto niže. Ona visi na ušicama kao

Pregradna đaska s Isđubljenom satonošom za spekulativno prlhrmjivanje

i okviri, ali je od njih za 1 cm šira. Najbolja je od lesonita. Pre- građna daska može se iskoristiti i za hranilicu, ako se nježina. satonoša načini 4— 5 cm debela tako đa se na njoj može s gornje^ strane. napraviti udubina za podražajno hranjenje. Ako se na okviru pribije lesonit s obje strane, onda se dobije Doolittleova hranilica, koja še iskorišcuje za prihranjivanje većih količina hrane. Jedino se mora sa unutarnje strane premazati vrućim parafinom ili voskom. Ako se đonja strana takvog okvira s hranilicom ostavi slobodna, može poslužiti i kao okvir građevnjak.

•-vMe&tttifiii,- pregradna;se daska naože'uspješno nadomjestiti i s pomoću 3 letvice debele po 6 mm. Jedna se od tih letvica, koja je dugačka kao i satonoša, položi po cijeloj dužini satonoše zadiijega dkvira, a ;druge se dvije letvice ulože između zidova i postranih letvica tog istog (zadnjeg) okvira. Te dvije letvice dugačke su kao i postrane letvice na okvirima.

U novije vrijeme neki preporučuju da se u svrhu potpunijeg pregrađivanja košnice, kad se plodište iskorišćuje za dva roja, odnosno za uzimljenje nukleusa s rezervnom maticom, cijelom dužinom pokrajnih ivica pregradne daske pribije traka lima tako da pregradna. daska s tim trakama bude šira za % cm od unutar- ” n^6 širihe košnice! IJ tom se slučaju mora na postranim stijenama košniče načiniti urezi 2 mm široki i 5 mm duboki. Kad se pregradna daska utisne u te urezerpotpuno pregrađuje košnicu. Takva pregradna daska mora sezati blizu poda košnice, a za svaku sigur- nost pbloži se uz riju po podu jedna tanja letvica.

Matična rešetka

Za odjeljivanje plodišta od medišta, pčelari se služe matičnom (Hanemanovoni) rešetkom. Najviše se upotrebljava kod košnica u kojlma su široko-niški okviri istih dimenzija u plodištu i medištu.

Matična rešelka vd žicc

Kođ Dadant-Blattovih košnica, ova se rešetka ne upotrebljava. Nadalje, rešetka se upotrebljava i kod položenih košnica, kod kojih se obično ugrađuje u pregradnu dasku.'

Rešetke se izrađuju od cinkovog lima te od pocinčane žice. Ove potonje su bolje. Prolazi na rešetkama veliki su od 4,2 — 4,4 mm.

Kod košnica nastavljača, rešetke treba da pokrivaju cijelo . plodište, da tako omoguče pčelama prolaz u medište sa ma koje točke plodišta. Budući da se žičane rešetke obično izrađuju u širini oko 10 cm, to je potrebno nekoliko takvih komada utvrditi u nuto- vane letvice- i sve skupa uokviriti prema veličini plodišta.

. Drvene' matične rešetke nisu dobre, jer pčele vrlo brzo izgrizu drvo i prošire prolaze.^-

Poklopac košnice

Poklopac na košnici može biti različit. Kod nastavljača je* xedovito od jednog komada, ali može biti sastavljen i od više tanjih đaščica, koje .su debele najviše 10 mm. Te daščice su uokvi- rene jedniin .okvirom, koji je debeo, odnosno visok svega 2— 3 cm. Debljina poklopca veća od 10 mm ne bi valjala, jer bi se daščice izvijale, a time bi se gubila toplina iz košnice. Na sredini poklopca postoji četvrtasta r-upa, velika, 3 X 10 cm, pokriveria drvenim čepom. Ta rupa služi za hranjenje i za stavljanje bježalice kod oduzimanja meda. .

. Kod položenih košnica upotrebljava se za pokrivanje više tanjih daščica. Takve daščice moraju na svojim krajevima.biti pojačane ulošcima iz tvrdog drveta da se ne bi, izvijale. Kod polo- ženih košnica za selenje, ove se daščice kombiniraju sa uokvirenim ventilacionim mrežama. Neki pčelari, rado upotrebljavaju posebne t. zv. Layensove letvice, koje ulažu između okvira. Navodno su pčele mnogo mirnije/ jer se kod pregleda ne otvara cijela košnica nego samo pojedine ulice. Osim toga gubi se manje topline. Među- tim, rad s letvicama zahtijeva nešto više vremena nego s običnim poklopcima. -

Krov

Na poklopac košnice stavlja se krov.-Oblik krova ovisi o tome da li se košnice cesto preseljuju ili se pčelari na stalnom irijestu.

Ako se košnice preseljnju, tada je bolji rkvni krov američkog tipa.- Ako se ne preseljuju, onda su bolji krovovi s većim obodom bila na jednu ili na dvije vode, pa će košnica dulje trajati. Vanjski rub na obodu krova američkog tipa treba biti niži od unutarnjeg ruba za 1 cm. Tako nastaje okapnica, koja puno znači u čuvanju ko- šnice od zakišnjavanja. Ako je obod krova za 1 cm veći od vanj'skili dimenzija košnice, a toliko i treba da buđe, onda kišne kapljice padaju 3 cm daleko od košnice te tako znatno manje kvase ko- šnicu. Kad je okapnica udaljena od stijena košnice 5 cm, trajnost košnice se povećava za 20»/0.

Za pokrivanje krova upotrebljava se pocinčani lim, 0,5 mm debljine, lesonit br. 1 ili katranski papir, Ako se potrebljava lesonit onda je potrebno njegove rubove zatvoriti vrućim katranom. Ka~ transki papir nije trajari, a kod seljenja se brzo uništi. Košnicama u paviljonima krovovi nisu potrebni.

' . Podnožje za košnicu

Položene košnice, koje se redovito drže vani na slobodnom prostoru, moraju imati tri noge na koje se nasade. Tako ih je naj- lakše postaviti u horizontalan, položaj. Jedna osoba može kod. seljenja bez ičije pomoći podići na noge i najtežu košnicu- Kad se pod košnicu stavljaju noge, prvo še postavi ona sa stražnje strane, a ’ kad se skidaju, izvade se najprije obje prednje, a stražnja po- ^sljednja. . • .

Nastavljače, koje stoje napolju, trebaju imati svoje podmetke,. oblika kao na slici str. 132, jer su vrlo jednostavni i praktični. Ako se nastavljače preseljuju, onda je bolje uz njih ponijeti narezane komadiće letve, na pr. 3 X 4 X '5 cm i njima podložiti košnicu.

Dobro je noge na košnicama i stalne podmetke za košnice natopiti karbolineumom, jer tada mnogo dulje traju.

Bojađisanje košnice

Dobro obojadisane košnice mnogo dulje traju nego inače. Najpraktičnija je svijetlo siva boja. Nije uputno odmah prve godine- obojadisati košnice sva- tri puta, jer se obično u drugoj godini pokažu pukotine. Zato ih prve godine treba obojađisati samo dva

- puta, a naredne gođine, kad se drvo »smirilo«, treba ih obojadisati

50

treći puta. Bojađisanje se ponovi prema potrebi nakon nekoliko godina. Time se znatno prođužuje trajnost košnice.

Osiguranje

Da bi osigurali košnice od krađe, pčelari, koji pčelare s. nasta- vljačama, običavaju kroz vijke s prstenom, kojima su snabđijevene sve košnice, provući ž'eljeznu šipku promjera 8 mm na svakih 6— 8

' o

o o

* 4-0.

1° ° ,

\\v/ ,

1Wh

&

Brava za košnice pološke

ikošnica. Na kraju se šipka zaključa lokotom. Pološke košnice čuva ■od krađe njiliova težina. Da bi ih osigurali od nepoželjnih posje- tilaca, pčelari na svaku od njih postave 'narbu. s lokofcom. Među-

tim, različiti lokoti- zahtijevaju veliki gubitak vremena, jer nije moguće dobiti jedan ključ za sve lokote. Osim toga lokoti su skupi i vrijeme ih za nekoliko godina uništi. Zbog toga je najbolje đati izraditi za sve košnice posebnu vrstu brave, koja u vezi s narbom potpuno osigurava košnicu. Brava se ukopa na unutarnju stranu stražnjeg dijela pološke. Otvara se i zatvara jednostavnim šupljim trouglastim ključem i to kroz samu narbu. Na priloženim skicama vidi se njezina konstrukcija. Brava je potpuno jednostavna, jeftina i sigurna.

52

NAPOMENE PRIJE POČETKA

1. Početak i opseg pčelarenja

Pčelarstvom se može baviti svako zđravo lice, staro i mlado.. muško i žensko. Nikakvo glavno zanimanje ne može biti smetnja za.pčelarenje. Ako izuzmemo seljake-pčelare, u čijim se rukama

- nalazi največi broj košnica, vidimo da: se pčelarstvom bave razni• namieštenlci, obrtnici l ' penzioneri. Svi onf pčeMrerijem u svojem.

slobodnom vremenu nastoje poboljšati životni standard svoj i svoje obitelji. Oni su srž pčelarske inteligencije i pioniri naprednog pce- larstva. Iz tili zvanja če se i ubuduće regrutirati naši najnapredniji

• pčeiari.Kod naš prevlađuju pčelinjaci od 20— 30 košnica, jer je to

obično normalni »kapacitet«, koji apsorbira sve raspoloživo vrijeme koje pojedincu preostaje od redovnog njegovog zanimanja. AkO' mu u pčelarškim radovima pomažu i drugi ukućarii, taj se broj može udvostručiti.

Danas ria privatnom sektoru imamo vrlo malo većih pčelar- stava, sa stotinu i više košnica, a vjerojatno ih ne će mnogo.više' biti rii u bliskoj budućnosti zbog nekih naših specifičnih prilika. Sigurno je da se u budućnosti ne će nariietnuti nikakva ograrii- čenja u pogledu broja pčelaca kod‘ pojediriih privatnika, jer mi. još mnogo desetljeća ne ćemo imati dovoljrio pčela da bišmo mogli sabrati sve slatke materije, što ih izlučuje bilje i drveće na našem području. Žato narodna vlast i pomaže razvoj pčelarstva.

Ima dosta slučajeva da su pojedinci svoje pčelarstvo, koje im je bilo sporedno zanimanje, pretvorili u glavno, i postali stalni seleći pčelari. Takvi postižu ponekad vrlo lijepe uspjehe. Jedan je nedavno dobio za med od svojih 30 pčelaca nekđliko stotina tisuća dinara i kupio kuću. Jedan drugi, dobio .je 1954, godine od istog

J' ■ •' ' -

broja pčelaca 1700 kg meda. Naravno da se ovakvi uspjesi mogu pos^ići samo na dobrim pašama kojih nema svuda i svake godine.

Poćetnik ulazi u pčelarenje u opsegu, koji mu novčana sred- Btva dozvoljavaju. Ipak se nikome ne može-savjetovati da otpočne pčelarenjem sa većim brojem pčelaca. Za početak je dovoljno 2— 3 komada. Samo neki pojedinci koji posjeduju osobitu sklonost

, t razumijevanje za pčele i pčelarenje, mogu početi i sa 10 komada.Poznati su slučajevi gdje su neki bolje situirani početnici počeli

odmah »na veliko« pčelariti, aii su, bez potrebnog znanja i iskustva, brzo propali s pčelarenjem. Naprotiv ima.mnogobrojnih primjera, gdje su pojedinci počeli oprezho, s malim brojem, te su se postepeno i bez štete razvili u napredne pčelare.

I početnici sa skromnim sredstvima mogu početi pčelariti, c§no ako iole znaju služiti se pilorn i čekićem. Na primjer, umjesto fla.kupuju košnice, koje su danas vrlo skupe, mogu od starih trgo- vačkih sanduka sasvim jeftino izraditi sami 2— 3 košnice. Tako Im više sredstava prepstane za nabavu pčela. Prve prihode od pčela mogu upotrebiti za. kupovanje solidnije građenih košnica.

■ Na državnom i zadružnom sektoru opseg pčelarstva obično ce ustanovljuje prema procjeni vjerojatnog godišnjeg prinosa meda l voska, koji se može postići na neiskorišćenom području dotičnog (manja, kao i prema potrebi oplodnje pojedinih kultura na ima- ■nju. Osnivanje većeg pčelarstva š namjerom da se iskorišćiiju I neke paše :na tuđem području, koje je na stotine kilometara uđa- tjeno, nije probitačno, jer se pokazalo da takva pčelarstva u slabijim godinama stvaraju zbog velikih režijskih troškova velike pasive.

■ O svim investicijama, prihćdima i rashodima mora se voditi fcočan račun. Samo tako će se moći ustanoviti pravi prihod. Kod fcoga će jedan faktor uvijek biti izvan kontrole. To je utrošak vremena koji privatnik 'ne može uvrstiti u proizvođne troškove.

Osim mvesticionih izdataka za nabavu košnica, pčela, voska, Bprava, i za podizanje pčelinjaka, postoje svakogodišnji troškovi: 2a popravak košnica, za bojenje, za usluge izrađivanja umjetnih satnih osnova, za plaćenu radnu snagu, zatim kamati, porez i pre- mije za osiguranje, troškovi oko preseljenja na pašu i s paše i t. d.

Tako vođena evidencija poslužit će pčelaru i. kod eventualnog oporezovanja prihoda od pčelarenja.

54

Za nabavu sta'rih pčelaca, najzgodnije đoba u našim sjevernim krajevima je proljeće. Kod košnica s nepokretnim saćem nije fcoliko važno od kakvog je materijala građena. Važnije je znati kvalitetu njezine sadržine. Tu se pazi na starost saća, mnoštvo pčela, starost matice i na količinu hrane. Ako je saće staro, ono je cmo i teško. Mlade matice bolje su od starijih. U pčelcima, koji su se izrojili prošle godine, nalaze se mlade matice, jer je s prvim rojem( izašla stara matica. Mlade matice nalaze se i u lanjskim drugencima i trećencima.

Ako pčele u rano proljeće pokrivaju pet do šest satina, onda su to srednje jaki pčelci. Zaliha hrane mora biti tolika, da potraje do prve obilnije paše, a to je bar 4— 5 kg.

Cijene su gtarim pčelcima različite, ne samo u pojedinim krajevima, nego i u pojedinoj godišnjoj dobi. Goli rojevi (sa grane) prodaju se obično po kilogramu težine. U sjeverriim krajevima, ranim rojevima obično je cijena 1000 dinara po kilogramu. Dobro je najprije se informirati o tome kod najbliže pčelarske organizacije.

Ako sei kupuju stari pčelci, koji su u proljeće već 'izlijetali, breba ih kupiti i p'renijeti s mjesta, koje je najmanje 3 km udaljeno,.jer bi se inače pčele vraćale na svoje staro mjesto. Pletare se najsigurnije prenose u kolima punim slame. Na večer se pletara posta,vi na kakovu rijetku ponjavu, koja se oko pletare dobro zaveže. Zatim se pletare poredaju u slamu- s vrhom dolje i dobro uglave, da se što marije tresu. Nastoji se poredati ih tako da saće stoji u smjeru osovina. ' -

. II PNR.I pcstoje: ■ ■ •1., Pčelatiske justanove 1 crganizacije: Zavođ za biologiju i patologiju pčela

pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu;. Zavod; ža b:ologiju i- patoloigiju pčela, Veterinarski fakultet Sarajevo; Peelarskr o.dsjek voćarskog instituta u čačku; Pčelarska ogledna stanicafDečaaii; Bčelarska škola u No- vom Vinodolu; Pčelasr^ki savezi u centrima svih Narođnih. Republika; Centralno pčelarsko udruženje »Vojvođina« u Novom Sadu. ‘

2. Pčelaiske zadruge u Zagrebu, Beogradu, Os:jeku, Đubrovniku, Varaždiiiu, Vinkovcima, Virovitici, Vukovaru, zatim željeznrčka pčelarska zadiruga u Zagrebu. Osim ovih večili zadruga , postoje zadrug'e i pčelarska društva u mnogim kotarškim mjestima na području sviju narodnih repubKka.

3. Pčelarska podozeća: Pčelarska centrala u Zagrebu; Invaldsko poduzeče »Košnica« u Sarajevu; PčelarsM centar u BLtolju.

4. Pčelarski časopisi: »Pčelarstvo«, mjesečnik, izdaje P. N. Z. u Zagrebu, Tomislavov trg 21; »Pčela«, OsCjek, mjesečnik, izdaje Osječka pčelaraka zadruga; »Napredno. pčelarstvo«, mjesečnik, izdsje Beogradska pčel. za druga »Slovenski čebelar«s mjesečnik, izdaje Pčelarsko društvo u Ijjubljani.

%, Bez znanja nema napretka

Kao u svakoj poljoprivrednoj grani, tako se i u pčelarstvu jnora poznavati teorija. Bez toga je početnik na sigurnom putu fla đoživotno ostane neznalica i pčelarski šeprtlja. On se treba koristiti i iskustvom drugih, jer če na taj način uštediti puno energije, vremena i novaca. Ne će uzalud lutati po stazama prakse, 'koje su drugi, iskusniji odavna napustili.

Mnbge stvari, koje ga interesiraju, može vidjeti i naučiti kod kojeg naprednog pčelara, često lakše, brže i bolje nego što bi naučio jz kiijige.

U pčelarskim zadrugama i ustanovama može dobiti upute i informacije o svim pitanjima, koja ga interesiraju. On se svakako mora učlaniti u svoju područnu pčelarsku zadrugu ili pčelarsko društvo i pretplatiti na jedan pčelarski list.

Samo tako će inoei usgješno u pčelarenju napredovati.

3. Najobičnije pogreške

Svaki početnik prije stvarnog početka pčelarenja treba poztia- vati pogreške ii kakve obično upadaju neoprezni početnici.

1. Ako se odluči osnovati pčelinjak s prirodnim rojevima, neka ' to ne bude kasno u sezoni, jer. tad množenje pčela popušta, pa će

• imati puno posla i izđataka da bi im osigurao zimske zalihe. Na- protiv, rani prirodni rojevi obično se za to pobrinu sami.

2. Prije svake nabavke pčela treba se informirati kod kojeg naprednog pčelara, kod pčelarske organizacije ili kod nadležnog veterinara, da li u tom kraju vladaju kakve pčelinje zarazne bolesti. Doduše, i u zaraženom kraju ima zdravih pčelaca. Ali ima i nesavjesnih pčelara, koji, kad vide oboljenje kod svojih pčela, nastoje da ih se što prije riješe, često uz vrlo nisku cijenu. Neopre- zan početnik strada.

3. Nikad nije dobro nakupovati različite košnice različitih dimenzija. Početniku, istina, izgleda interesantno, da »prokuša« što više vrsta, te pritom naravno zaboravlja, da su to mnogi drugi ođavna prije njega iskušali. Vrlo brzo će se osvjeđočiti da su mu različite košniee s razl:č:tim dimenzijam?. okvira samo na veliku nepriliku. Tad će nastojati da ih se što prije riješi. s.Muzejski«

I pčelinjaci uvijek su bili na štetu privrednog pčelarenja. Nikad ne treba zaboraviti da med ne donosi sistem košnice, već da ga stvaraju unutariiji i vanjski uvjeti, kojima pčelar može prilično uspje- šno, ali i loše, upravljati.

4. Prekasnim razrojavanjem mnogi su 'sebi napravili štete.. Rasparčali su jaka društva za volju većeg broja slabih, koja su na. kraju sezone ili na proljeće ipak morali spajati. Rezultat je toga, slabije prezimljenje i uzaludan posao.

5. Kod nas u Hrvatskoj ima jedna vrsta pčelara koja nikada, u svojim košnicama nema potrebne zalihe hrane. Zbog toga oni nikad ne mogu imati normalno jaka društva, koja bi donijela takve zalihe. Oni smatraju da je tome uzrok slaba paša te. neumorno sele svoje pčele po nekoliko puta godišnje na različite paše, naravno uzaluđ, jer su im društva slaba. Uvijek se vrte u: jednom zatvorenom krugu. Ako se slučajno namjere na malo bolju pašu, onda viškove meda, koje treba izvaditi, ne ocjenjuju prema stvarnoj potrebi pčelinjih društava, nego po visini selidbenih tro- škova, koje valja pokriti.

Najviše takvih pčelara ima sa A. ž. košnicama. Ovakav njihov »način pčelarenja« zarazi mnogog početnika i neiskusnog pčelara,i od njega napravi jednog plačidruga više.

6. Nemojte olako pokretati svoje pčele na »bolju pašu«. Mnoge na seljenje ponuka velika agilnost i oduševljenje, a bez dovoljno realne osnove. Svake godine možete vidjeti na stotine ovakvih

• pčelara koji su požurili sa seljenjem i svoje pčele s dobre, ili bar sa kakve takve paše preseliti na — nikakvu. Briga, trud, trošak,. slabija društva, slabe zalihe hrane, ugušen po; koji bolji pčelac, to su eto posljedice takve olake odluke. Osim toga se u današnje

, doba sve češće događa da’-pčelar sa paše donese nozematozu ili gnjilocu legla.^:.

7. Treba se okaniti česte manipulacije s pčelama. Ono, što - se s uspjehom izvede, ne treba smatrati nekom novošću i prikazi- vati drugome kao svoj »izum«, jer su praktični izumi u pčelarstvu danas vrlo rijetki. Sve ono što prosječan pčelar zna, odavna je iskušano i objavljenp. Mnoge stvari, na'oko praktične i logične, kasnije su odbačene i zaboravljene, jer nisu bile korisne.

8. Za onoga, koji više vidi nego što jeste, narod kaže da »;ma: velike oči«. Kad se u stanicama pokaže nešto novoga meda, ovakvi

će reći da su satine upravo zalivene novim medoni. Kad ispođ -satonoše ima prst debeli sloj meda, oni će reći da pčele imaju »dosta« hrane, a o njthovoj ocjeni zimskih zaliha da i ne govorimo. U pćelarstvu je vrlo štetno imati takve »velike« oči.

9. Nikada nemojte držati pčele u lošmTuSovima: na previše zasjenjenim i vlažnim mjestima, na pljesnivom saću, u trulim košnicama i sa oskudnim zalihama hrane. Pčele koje oskudijevaju na hrani, uzgajaju manje i , slabije potomštvo koje je manje otporno, manje donosi i kraće živi.

\

58

IZBOR TIPA KOŠNICE

Početnici često dolaze u priliku da kupe gotove, napučene košnice s pokretnim saćem. No oni rećiovito ne znaju ocijeniti praktičnu vrij'eđnost košnice. Od velikog je značenja da li se radi o tipu košnice koji je početnik izabrao za pčelarenje, ili se radi o nekom drugom tipu, iz kojeg će morati da pretjeruje pčele u svoju izabranu košiiicu. Da bi' se ustanovila vrijednost neke košnice za pčelarenje na med, mora se' poznavati njezina ukupna zapremina saća.’ Pčelci u malenim košnicama rado se roje, jer se zbog tjeskobe ne ’mogu razviti u jaka društva, koja bi mogla sakupiti veće količine meda. Razvoj pčelca može ići dotle, da pčele zapremaju i do 300 dm2 saća. Ako neka košnica iiema toliku zapreminu, onda je manje'priklađna.

Nema sumnje da će svaki dobar pčelar s dovoljno prostranom košnicom u svakoj prilici postići najbolje rezultate, bez obzira na-to, da li je to košnica pološka ili nastavljača, s jednakim okvirima u medištu ili s poluokvirima. Međutiiri utrošak vremena za dobivanje istih rezultata, bit će različit kod različitih tipova. Manji utrošak vremena po jedinici proizvodnje, pojeftinjuje proizvodnju, pa može time utjecati i na sniženje cijena meda i voska.

Današnji američki pčelar-proizvađač najmanje troši vremena u pčelareriju sa. standardnim tipom Larigstrothove 10-okvirne nastavljače. To se riajbolje vidi iz činjenice da jedan njihov vješb pčelar može da pčelari sa 500 pa i sa 7.00 takvih košnica bez pomoćnika Samo kod vađenja međa ili preseljenja košnica treba - pomoćnika1). Preko toga broja' potreba,n mu je stalni pomoćnik.I u SSSR-u je, pored. ostalih tipova košnica, uvedena i-takvax nastavljača. . . •

Amer.kanc'. i u tcone imaju rekordere. Braća Meyer. s njlhova dva .aiiia operiraju. s 10.000 košnica, Itoje su razmještene na području Kalifomije. trtaha, Idaha i Wyomiiga.

59

4Kod Amerikanaca se najveći dio pčelarske proizvodnje nalazi

ii rukama različitih kompanija i profesionalnih privathika, koji posjeđuju na stotine pa i na tisuće košnica. S njima bi se mogla uspoređiti naša velika pčelarska poduzeća koja se formiraju za iskorišćivanje nektara od kadulje i vrijeska. Ona bi trebala u skladu s američkim iskustvom i američkom praksom uvesti isto takvu košnicii ili, još bolje, njezinu suvrstu, Antoniolijevu košnicu, koja je kođ nas prilično uvedena. Pokraj takve košnice, spomenuta poduzeča moraju raspolagati ne samo s viastitim i neza- visnim prevoznim sređstviina nego trebaju imati i ostali moderni pčelarski uređaj. Samo pod tim uvjetima bi se mogli posvršavati različiti sezonski pčelarski poslovi s minimumom stručne radne snage. Tu nema mjesta položenim košnicama, a zbog toplije klime ni velikim okvirima uopće. Primjena drugih tipova košnica, zbog potrebe većeg broja stručnog osoblja, ukočila bi razvoj poduzeća i .povećaia proizvodne troškove.

I pčelarima privatnicima iz.tih krajeva, koji često na konjima I magarcima preseljuju svoje košnice, vrlo dobro mogu poslužiti navedena dva tipa košnica nastavljača, što je već i.praksom potvrđeno. .

Osim navedenih, imamo još nekoliko vrsta sitnijih proizva- đača, kojima više odgovaraju drugi tipovi košnica.

Tako na primjer, velika pčelarska poduzeća ne mogu-se razviti u našim žitorodnim krajevima. Tu će ostati manja pče-

, larstva preostalih seljačkih radnih zadruga, koja će raspolagati obično sa oko 50— 60 feošnica. Za veći razvoj u takvim krajevima ne će imati uvjeta, jer ,će većinu nektarskog područja iskorišća- vati pčelari-zadrugari sa svojim pčelama, koji, kako je poznato, mogu držati neograničeni broj košnica. Za takva pčelarstva dobra - je obična velika položena košnica, kod koje ne će nastati nikakva šteta zbog zakašnjelog, proširivanja, vađenja meda ili nečuvanja saća.

Ali i kod ovakvih proizvađača važno je razmotriti, nije li možda unosnije zbog slabije nektarske i dobre praškove paše, umjesto pčelarenja s pokretnim saćem, uvesti pčelarenje s pletarama, s kojima se također može racionalno pčelariti. Ono ima svojih neospornih prednosti: potreban je minimalni ulog, zbog čega je i postignuti godišnji dobitak relativno veći. Nadalje ne postoji nikakav riziko i najzađ ne zahtijeva se školovano pčelarsko osoblje. Za takvo pčelarenje zadruga' će uvijek naći neko lice

s nešto pčelarskog znanja, koje je za drugi rad nesposobno, i uposliti. kod ovakvog pčelarenja. Za Holandiju, na primjer, znamo da je -napredna ppljoprivredna zemlja, pa ipak je i danas kod njih velikim dijelom zastupljeno prostokošničarstvo.

Isto tako i u našoj Sloveniji, koja obiluje praškom, pogrešno bi bilo uvoditi velike košnice za proizvođnju meda, kojega na najvećem dijelu svoga područja i nemaju, jer kod njih najbolje ođgovara proizvodnja rojeva u njihovim malim košnicama.

Nadalje imamo posebnu vrstu proizvađača: seleće pčelare u_ sjevernim krajevima. Oni obično pčelare sa 50 — 100 košnica i bez vlastitih prevoznih sređstava. Oni se ne će razvijati u veća pčelarstva. Za njih je najprikladniji tip košnice pološka uređena za seljenje, s okvirima đo najviše 35 cm visine! U pološkama oni imaju ono, što je za njih najvažnije: sve im je u jednom komadu, lagano, brzo i sigurno ih mogu spremiti za pokret, ne trebaju posebnih paviljona i t. d.

Zatim imamo vrstu sitnili proizvađača. To su mahom radnici, obrtnici i službenici koji se bave pčelarenjem u svom slobodnom vremenu. Mnogi od njih drže svoje košnice i stotinu kilometara daleko od svoga stanovanja. Oni ih također i sele. Za njih najbolje odgovara navedena košnica pološka s uređajem za seljenje, a manje Dadant-Blattova nastavljača, koja zahtijeva dopremanje i čuvanje naštavaka. .

Položena košnica nije doduše moderna košnica kao nasta- vljača, jer se s rfjome ne mogu provesti mnoge opeiracije u pčela- renju^fcako lako 1 brzo kao kod nastavljače, ali će ona'ipak, zbog naših specifičiiih prilika (manjak dobrih puteva u medonosnim pođručjima, nedostatak vlastitih motornih prevoznih sredstava i t. d.), još dugi niz godlna prevladavati kod privatnih pčelara, a osobito selećih.

Najzad za vrstu sitnih proizvađača u žitorodiiim krajevima, koji ne sele, nego pčelare ,kod svojih domova, vrlo dobro ođgovara Dadant-Blattova nastavljača. Tu su paše jednolične i slabije, ali ,s dužim trajanjem, pa za takve paše ova nastavljača, ima stanovitih prednosti pred pološkom.

61

IZBOR POLOŽAJA

Pri izboru mjesta za pčelinjak najvažnije je da se zna, kakva je paša na tom mjestu i kako je obilna. Isto, je tako važno, kako ćemo dalje vidjeti, paziti i na to da-li je okolina već prena- pučena s pčelama, jer bi se u tom slučaju moglo dogoditi, da bi umjesto dobivanja meda^ morali kupovati sećer za prehranu pčela. I'tu može pomoći mišljenje i savjet kojeg obližnjeg pčelara. Za ravnanje pri očjenjivanju pašnlh prilika može poslužiti i ovo mjerilo: ako se rojevi drugenci u' prostim košnicama (koji' se razvijaju bez pomoći pčelara) mogu opskrbiti dovoljnim količi- nama hrane za zimu, te se i za prijesad ostavljaju, onda taj kraj ima dobru pašu za pčele. Tada se u taj kraj može smjestiti još nekoliko desetina košnica s pčelama. Ako samo rojevi prvijenci lispijevaju sabrati dovoljno hrane za zimu, onda je ,to slab kraj za pčelarenje.^,

Obično su dcbra ona mjesta gđje se od pčelinjaka u jednom ' pravcu nalazi šuma, u drugom cvjetne livađe, a u trećem pravcu .

kultivirano zemljište. Za pčelarenje su najbolja ona mjesta, gdje pčele~mćiu iskoristiti po dvije glavne paše i gdje preko cijele godine ima dovoljno sporednih paša nektara i praška.,

Za pčelarenje nije neophodno potrebno posjedovati vlastito zemljište, jer se ono može dobiti uz stanovitu odštetu, kod kojeg seljaka u njegovom voćnj.aku ili šljiviku. Obično se daje u ime^ odštete godišnje 3«/o od berbe meda ili približna vrijednost u novcu.

Udaljenost od mjesta stanovanja može biti i 100 km samo ako postoje dobre prometne veze.

Dobar položaj za pčelinjak važniji je nego što se.kođ nas obično misli. Parrar (SAD) smatra jednim od glavnih uvjeta za uspjeh.i to da je pčelinjak na ocjeditom položaju. Treba izbjegavati Vlažna i previše zasjenjena mjesta, maglovite doline i uval-e, gdje

se razvijaju razne plijesni. Na ovakvim mjestima, kako ćemo dalje vidjeti, pčele loše zimuju.

IšTadalje imamo 'sjevernih krajeva s kotlinama kroz koje trajno struji hladan planinski zrak i koje znatno kraće obasjava

Jedan manji dobro zaklonjen pčelinjak (s nepokošenom travorm)

sunce. Takva mjesta-nisu za pčelinjak. Iznimke šu južni i krševiti krajevi gde su sunčane zrake jače, a zrak općenito suvlji i topliji.

Nadalje mora se naročito paziti na vjetrobran. Pčelinjak izložen vjetrovima, od kojih je najgori onaj sjeverni i istočni, osobito u hladnom proljeću, slabo napreduje i pčele daju manji prihos. Ako je njegova brzina 5— 10 m u sekundi, onda gubitak topline u košnici po Tjemnovu iznosi 7,5 do 30°/o. Da.bi naknadile takav gubitak, pčele naravno troše više meda.

Vjetrobran može biti, već prema prilikama, brdo, živica, šuma, plot ili naselje. Za smještaj košnica treba iskoristiti gdjegod je moguće voćnjake i sunčane 'šumske proplanke. Na ovakvint mjestima u ranom proljeću pčele nesmetano rade, dok se one izvan šume teško bore s vjetrom ili uopće ne izlijeću pa, naravnCL s razvojem zaostaju.

Prema ispitivanju Njestjerova, šuma razbija i usporava šnagn vjetra u tolikoj mjeri da se n a . 50 metara od ruba šume brzina vjetra smanji za 50o/o, a u dubirii šume od 170 metara, za 95o/0-

I u našim južnim krajevima dobro dolazi kakav vjetrobran da bi zaštitio pčele od poznate bure, koja izaziva upravo zamiranje života i rada u košnici,

God. 1934. na pčelinjaku Kungurskog pčelarskog kombinata utvrđeno je, da je u košnicama, koje su bile zaštićene sa sviju strana od vjetra, bilo za 70<Vo više legla nego u onima, koje su bile zaštićerie samo sa dvije strane. '

Udaljenost od vjeferobrana'vrlo je važna, što se vidi iz pokusa provedenih u Novoj Zelanđiji: .

Udaljenost košnica od vjetrobrana u m

Količina izleženog legla ..

Količina dobivenog meda u kg

‘ 1 183.020 584.5 180.000 . 47 58 175.000 . 37

12 158.000 2615.5 123.000 22.5

Košnice najbliže vjetrobranu đale su za 127»/o više meda od onih, koje su bile najdalje od vjetrobrana.

Najbolje je smjestiti košnice ispod drveća i okrenuti na jugo- istok tako da u Ijetno doba budu preko podnevnih sati zaklonjene- od sunca. Gdje nema prirodnog zaklona od sunca, može se ovaj načiniti od granja, kukuruzovine, loze i sl. U južnim krajevima je to obligatno. (vidi: »Potreba zasjenjivanja«).

Dobro je podmetnuti pod košnice komadiće cigle, crijepa ili kamenja tako, da budu malo poviše od zemlje. Time se čuvaju od vlage i trulenja. . --------

• Blizina kakvog potoka, pa i bare, dobro đolazi, jer se tada ne mora voditi računa o opskrbi pčela s vodom. Inače se mora postaviti pojilo, da pčele ne bi smetale stoci na pojilištima susjednih dvorišta, jer to često urodi lošim odnosima.- Za pojilo služi kakvo staro bure ili stara kanta od meda.- Treba omogućiti da iz nje voda pomalo kaplje kroz pipu ili kroz trsku na jednu

položenu dasku. Po đaski se pribiju letvice, da bi se voda na njoj d.ulje zadržavala. Dobro je pri punjenju baciti u vodu šaku|solij jer pčele vole, osobito u proljeće, malo osoljenu vodu. Pojilo t'reba postaviti na sunčano i od vjetra zaklonjeno mjesto.

Kad-pčele prvi put u proljeće izlijeću na t. zv. pročisnl izlet,' one u lijetu obavljaju čišćenje svojih crijeva. Dobro je upozoritl, đoniaćice da u to vrijeme ne prostiru u blizini pčelinjaka opra rublje. -

3 65

BOLJI RAZMJEŠTAJ DAJE VEĆI PRINOS

I.

Kad se već govorilo o ižboru položaja za pčelinjaki moramo • se osvrnuti.i na razmještaj postojećih i novih pčelinjaka.

Naši žitorodni krajevi, u kojima se najveći dio površina zasi- java žitaricama, a malim dijelom medonosnim krmnim 1 indu- strijskim biljem, imaju slabu pašu za pčele. Po Ljubenickovom pravilu, kako ga navodi Mršulja, treba u krajevima sa slabom pašom pčelariti s košnicama položenog tipa, zapremine 84— 126 lit., t. j. sa ;230— 350 dm" saća, zbog toga, što se iz. ovako velikih košnica pčele obično ne roje i jer zbog velikog broja radilica mogu I na slabijoj paši, sabrati dovoljne zalihe i viškove meda. .

Nema sumnje, da, je ovo pravilo točno. Mnogo je pčelara u prošlim đesetljećima uzalud pokušavalo pčelariti s malim.košni- cama, računajući pogrešno i šamo prividno opravdano: »što će mi' velika košnica, kad pčele ne mogu ni malu da napune«. Tako mnogi još i đanđanas misle.

Međutim, prednje dragocjeno pravilo ne odgovara i na pitanje: »S koliko se tako velikiM košnica može uspješno pčelariti na mjestu sa slabom pašom?«. Nije naime svejedno, hoće li pčelar držati na jeđnom mjestu 50 komađa velikih košnica s jakim pčel- cima ili će ih držati samo 10 komada. Mali račun rješava i to pitanje. Jediia pčelinja zajednica potroši na svoje potrebe oko

meda na godinu (Gubin, Nolan). Po Hahlovu110 kg.

Gođišnji ipotrošalk Gulbm računa ova:ko:1. Potrošaik ođraslfli pčela

preko zime 7 kgu proljeće, ljeto i jesen ikroz 2 mjeseca u vrljeme Itada nema paše . po 3 kg • . 6. kgkroz 2 mjeseca sa slabom 'pašom po 18,5 kg 37 kgza vrijeme glavne p ’ še krcz jedan mjE^ec 25 kg

H. Za pro zvodnju 1 kg voska (materijalni 1 energijski potrošak) , 6 kgrrr Za hranu 200.000 I'.činaka najmanje ’ 8.5 kg

S v e g a 89.5 kg

Ako se sav nektar, koji izlučuje bilje na dohvatu pčela u promjeru od oko 3,5 km, i koji pčele saberu, utroši na njiliove životne potrebe, onda takav pčelinjak ne će davati nikakvih viškova. Zato treba u jnavedenim žitorodnim .krajevima sa slabim pašama držati manji-=broj pčelaca na jednom mjestu, kako bi se iz istih nektarskih izvora podmirile. ne samo njihove godišnje potrebe nego i dobili stanoviti viškovi meda. Utvrđeno je đa godišnji prinos, prema petogodišnjem prosjeku u ovim krajevima, od 30 jakih pčelaća, držanih na jednom mjestu, iznosi 8— 12 kg (Slavonija, Zagorje, Podravina). Ništa tu ne pomaže neprestano obilaženje bliskih ni dalekih cvijetova i »golicanje« nektarija. Ako se ovdje broj takvih pčelaca na jednom mjestu smanji za 50%, višak meda če se na go'dinu povećati. Prekobrojne treba preseliti na drugo neiskorišćeno hektarsko područje, t. j. udaljiti Ih 3— 4 km. Po ravnicama bi razmještaj trebalo vršiti približno prema oyoj shemi: .

Schema razmještaja

67

—f - ■' /1 Na ovaj način bi svaki pčelinjak iskorišeivao nektarsko područje od oko 9,6 km2 (960 ha). Ovdje naravno nisu uzete u obzir speci’jalne potrebe za oplodnju bilja po pčelama, ali bi ovakav razmještaj pogodovao i oplodnji.

Glavna paša traje u tim krajevima gotovo cijele sezone, a dnevni prinos iznosi od nekoliko dkg do pola kg. Bespašno doba traje od sredine juna do sredine jula. Karakteristika ćve paše je ta, da se nikada ne zna od koje će biljke pčele stvarati viškove. Jedne godine medi grahorica, druge bundeve ili heljda i .t. d. Zbog toga nije uputno, kođ pčelaca, u cilju stvaranja viškova meda, provoditi »ograničenje legla«, jer znatnija paša, može nastup'iti upravo nakon oslabljenja pčelaca, koje -je uslijedilo zbog ogranl- čenja legla. Ukupna količina legla na pčeiinjaku, najbolje.se umanji preseljenjem pčelaca, na drugi teren. Treba, đakle, držati ne isti ili veći broj pčelaca u manjim košnicama, nego manji broj pčelaca u velikim košnicama.

Kod nas u NR Hrvatskoj (gdje se u ovakvim krajevima nalazi oko 60% pčelaca s pokretnim saćem)' a i u ostalim republikama, Ima dosta i državnih i privatnih pčelinjaka, koji, ne samo dana godinu daju neznatne viškove,- nego njihov područni . godišnji nektarski kapacitet, često nije dovoljan ni za namirenje potreba pćelinjih društava. Rješenjem ovog osnovnog organizaciono-proizvodnog problema u planskom iskorišćivanju nektara, znatno bi se povećala godišnja proizvodnja meda. Neproduktivni i neren- tabilni pčelinjaci postali bi produktivni.

n.Ali, i u žitorodnim krajevima imamo područja, koja graniče

s hrastovim šumama, u kojima se gotovo svake godine javlja hrastova medljika. Zatim postoje područja, gdje ima puno lipe, vrbolike ili metvice. Nadalje imamo slabijih žitorodnih krajeva:,'-- gdje se livade kose u julu ili augustu, a obiluju medonosnim tra- vama, šumskom malinom, bijelom djetelinom i t. d. U takvirri krajevima, nije mnogo držati i 50 komada na jednom mjestu." Budući da se u takvim krajevima godišnji prinos kreće preko" 25 kg po košnici, ako ih ima 50 na jednom mjestu, smatramo, da su to krajevi s boljim pašama.

Američki pčelari, i te kako vode računa o pravilnom razmje- štaju košnica. Tako poznati pčelar A. Latham drži svojth 375 komada košnica razmještenih na .16 pčelinjaka. On kaže, da izbjegava to da drži više od 20 komada na jednom mjestu, jer mu je prinos, kod većeg broja (40— 50 komada), bio znatno manji.

Deset košnica može dati, kaže Root, u stanovitim pređjelima prosječni godišnji prinos ođ 65— 90 kg. Ako se broj pčelaca utrostruči ili učetverostruči, prinos će pasti na polovicu. Ako 75 pčelaca, dade u normalnoj sezoni, iprosječno po 65 kg, može se broj pčelaca povećati do 100 ili čak do 1501 U drugom slučaju, ako je prosječni prinos od 50 košnica 20— 25 kg po košnici, taj je broj dovoljan za to mjesto, a da pčelinjak ostane unosan. Pitanje .je, ne bi li u tom slučaju, možda još bolje bilo, držati šamo 35 košnica, jer bi se smanjio osnovni kapital i snizila režija. :

Mi uvijek podrazumijevamo pod jakiin pčelcima bilo pčelce. u pološkama bilo u nastavljačama, a nikako ne u Alberti-žniđar- šićevim lisnjačama, u kojima. se mogu pčelci razviti tek do 60% hormalne snage. Zato se i broj pčelaca u takvim košnicama može uzeti dvostruko. . . . ~

Babij navodi nekoliko primjera, gdje je razdiobom većih pčelinjaka na viš.e đijelova dobiven za 87— 94o/0 veći prinos meda.

TTT.

Konačno imamo krajeve s tipičnim jakim glavnim pašama kao što je:-kadulja, ruzmarin i različiti vrijeskovi. Broj pčelaca koji se može smjestiti na ovim pašama, ovisi o tome, kakva je njihova medovitost. To se ocjenjuje, iako ne sasvim pouzđano, prema stanju biljaka i prema vrsti i količini oborina, koje su pale do njihove cvatnje. Ako su.izgledi slabi, tada je dosta i 50 komađa na jednom mjestu. Ako su izgledi dobri, može se na ruzmarihovoj i kaduljinoj paši smjestiti oko 150 komada, a na vrijeskovoj i dvostruki broj. -

Nisu poznati svi uvjeti, pod kojima bilje izlučuje nektar. Tako lipa medi samo na stanovitim tlima, a zlatošipka samo u nizinama s dosta vlage. Na visinskim terenima bilje izlučuje znatno više nektara nego u .nizinama. Koliko pojedine biljke u našim krajevima izlučuju nektara po hektaru, nije ustanovljeno, God. 1948., koja je vrijedila kao naročito povoljna, na vrijesku je bilo

r/' 69

■rjz.na jednom mjestu smješteno preko 1000 košnica s pčelcima pro- _ sječno ispod srednje jačine, pa ipak je prosječni prinos iznosio- cca 40 kg. Prema tome hektar vrijeska može kođ nas u povoljnira prilikama dati preko 100 kg meda. Iste godine na kaduljinoj paši bilo je smješteno po 350 komada na jednom mjestu,, a dnevnl prinos bio je još uvijek po nekoliko kg.

IV.

Vrlo često stanoyite paše nalaze se udaljerie u jednom pravctt nekoliko kilometara od pčelinja,ka. Pčele se kod veće daljine prije iscrpe, a budući da trebaju više vremenia za ođlazak i povratak,. učine manji broj;izleta. Osim,toga kod dužeg puta troše 1 više nektara za »pogonsku energiju«. Količina prinosa neizbježivo se smanjuje s daljinom paše, što se vidi iz Eckertove tablice. • .

N ■

Daljiiia paše od pčelinjaka u km

0,8 1,6 . 2,4 3,2 00 6,4 8- 9

Prinos meda od

jednpg društva

u kg

1. pokus 14,8 10,6 9,7- 8,2 6,3 ”2,4 -3 ,4 —2,9

2. pokus 13,3 12,6 12,4 12 9,6 4 ,1 ' —1,5 —2 ,

Prema ispitivanju Ribbanđs-a udaljenost pčelinjaka od 1200 m umanjila je prinos u dobroj gođini (1949.) za 32®/o, a u lošoj (1950.) čak ža 83%. Prema tome treba košnice smjestiti što bliže paši.

0

POSTUPAK S PCELAMA

■ ' I,Prije nego počnemo pčelariti, moramo poznavati pravilan

način rada s pčelama. Time se izbjeghu mnoge neugodne žaoke.Pčele, ne trpe nikakva uznemirivanja, pa naravno, ni od

.strane pčelara. Uznemirivanje je štetno ne samo zato, što irn smeta, u radu, nego i zato, što pritom troše i stanovitu količinu" meda. Zato se uvijek unaprijed mora znati zbog čega treba ko- šnicu otvarati i ne bi li se taj posao mogao obaviti kasnije, usput, s nekim drugim poslom. Početnici obično »boluju« od čestog zavi- rivanja u košnice, jer ih sye u njoj zanima. Ako i nemaju pravog razloga za pregled, oni ga izmisle. Osobito rado traže maticu.

Košnici se mora pristupiti pažljivo, bez drmanja 1 lupkanja. Pčele se uznemire i onđa, ako samo grebemo noktom po košnici. Pčele stražarice na letu, prve. će napasti posjetioca.

U prolječe je najbolje doba dana za rad oko 9 ili 10 sati prije podne, kad je većina pčela zbiračiča na paši. U ljetno doba, može se početi s radom već 6, pa i u 5 sati, ujutro. Preko podnevnih sati, treba prestati s radom.

Pčele'se prije rada moraju nađimiti. Kad se nadime, one počnu užimati med iz stanica, jer »zaključuju« da je vatra zahva- tila njihovu nastambu. Nasićene pčele ne napadaju, pa se oko njih može raditi. . ‘ .

Za dimljenje najbolje služi dimilica. Za gorivo u njoj upotrebljava se suho trulo drvo ili suha hrastova gljiva, samo se mora čekićem malo istučati. Dobre su i šiške od četinjara, stare krpe, a osušene-droždine od voskovarine daju dim najdulje.

Iz dimilice se puhne nekoliko đimova u samo leto. Nakon pola minute, polagano se utisrie između poklopca i košnice, ame-

■7/ 71

cičko dlijeto, jaki nož, ili kakvo slično plosnato željezo, kojim se poklopac lagano malo odigne. Opet se puhne mlaz dima ispođ poklopca, a zatim se on sasvim odigne i preokrenut položi ispreci poletaljke. Tad se može početi s radom.

J

Dmuhca

Osim američkog dlijeta,- mnogi pčelari hvale i t. zv. j-kozju nogu«, kojom se okviri mogu najbolje podizati. Međutim, postoji i Brozovo (australijsko) dlijeto, koje je kombinacija obojega. Plosnati kraj treba biti tanak i oštar, da se prilikom-otvaranja ne bi oštetili rubovi košnice.

Zavinutim krajem zakvači se pokrajni okvir i podigne tolikor da se može prstima uhvatiti. Oprezno se izvuče i prisloni uz bošnicu. Pri izvlačenju se mora paziti na to da se njime ne struže

72

2»o stijenama košnice, jer bi se time gnjećile pčele. Glas prignje- čene pčele ili miris smrvljene pčele, kao i miris žaoke, šilno uzrujava druge pčele, pa još više napadaju.

Kad se okvir izvađi iz košmce, drži se za ušice. Kad je jedna strana okvira pregledana, okvrr se izvrne,' i to uvijek u okomitom smjeru tako, đa pred lice dođe druga strana sa satqnošom dolje. Ne vaija držati okvir u položenom smjeru, jer teška satina može da olabavi, a i nezreli med kaplje iz stanica.

Ne može se rad s pčelama uvijek ograničiti ha najpovoljnije vrijeme i doba dana, t. j. kad one najmanje napadaju. Zato treba Imati i valjanu zaštitrtu mrežu za liee. Ima ih različitih. Najbolje su od rijetkog' svilenog tila, jer su prozračne i lagane. Najgore. su one od platna koje imaju žičanu mrežu samo pred licem. U Ijetno doba glava se pod platnom jako znoji.

Crno odijelo i crni šešir neobično ljuti pčele i one tada znatno više napadaju. Bo’lje je raditi kod pčela neoznojen. Neki tvrde

Pender-Brozovo đlijeto

/ ,

Zaštitna mreža za Uce

73

/ ■da oznojenog pčelara pčele više napadaju, no amerikanac Latham opet kaže da nije ni radio, ako se kod rada nije oznojio..

U svako godišnje doba pčele reagiraju drugačije. Tako u pro- Ijeće, kad obično ima paše, pčele nisu ljute kao kasnije. Tada se neki manji poslovi, ako se košnica polagano i pažljivo otvori, mogu obaviti i bez dima.

/ ' i

Stolčić s prrborom naročito prikladan za rad fcođ nastavljača

U ljeto, kad je vrijeme vjetrovito i suho, pčele će mnogo više napadati nego kad je mirno, toplo i sunčano vrijeme. U poslje- dnjem slučaju bit će zato manje napadaja, što je većina pčela sabiračica na paši. U jesensko doba, pri kraju paše, pčele su neobično Ijute. Ako u to vrijeme napadaju i tuđice, onda su još Ijuće. Vodeći računa o- tim momentima upotrebljava se i različita količina dima. S dimljerijem nikad ne valja pretjerivati. Ako se mnogo dimi, tada dim postaje vruć, i umjesto da umiruje pčele, on ih još više razdražuje. U takvim prilikama pčele često uklup-

; čaju i usmrte vlastitu matiću. Zato je najbolje u nepovoljnim prilikama ne dirati u pčele.

n.Stanje u košnici često se može ustanoviti spolja, po vladanju

pčela. Navodimo nekoliko takvih primjera:1. Kad se u IJetno doba vidi na poletaljki pred letom veći

broj pčela glavama okrenutim prema košnici, koje miruju i samo lepezaju krilima, onda je to znak tjeskobe u košnici. Tada se mora proširiti leto, a možda i sama košnica.

74

2. Kad se pčele međusobno bore pred letom, to je jasan znak da na taj pčelac napadaju strane pčele t. j. pčele iz susjeđnili košnica ili pčele sa susjednog pčelinjaka. Kako to treba spreca- vati, vidjet ćemo u poglavlju: »Neprilike na pčelirijaku«.

. 3. Ako se na poletaljki vide mrtve i polumrtve pčele, koje dršću i puze to je znak gladi u košnici.

4. Kad pčele ispred košnice pužu i dršću krilima u većem- broju, onda to može biti znaik zarazne bolesti, nosemoze. ili grinje.

5. Padaju li pčele na povratku s paše pođalje od košnice, to ;je znak dobre paše.

6. Pojava trutova obično je predznak rojevnog raspoloženja.7. Kad se u vrijeme rojenja zadržavaju. na letu pređ jakim

_pčelcem pčele, koje nose prašak, onda je blizu čas rojerija. Kad pčele na svojim trbusima izmile iz košnice pred leto sa spuštenim irilima, da im se ni noge ne vide, orida je to, po zapažanju Janše, pouzdani znak da je čas rojenja vrlo blizu. -

8. Progon trutova znak je, da je paša, prestala.' . 9. Kad u neku košnicu unose pčele marije praška na nogama,

nego pčele iz drugih košnica, orida je to znak bezmatičnosti.10. Ako'je zimi ili u rano proljeće leto zamrljano smeđim

mrljama, a pčele jako bruje, znak je da su oboljele od griže.11, Ako pčele na kucanje po košnici odgovore otegnutim bru-

janjerri, to je znak bezmatičnosti.

75

PODIZANJE PČELINJAKA

1. Bolje saće daje više legla

Pčele izgube dosta vremena dok izgrade saće. Osim toga računa se da za izgrađivanje 1 kg saća potroše i do 7 kg meda. Za,to je naprednom pčelarstvu vrlo dobro došao izum stolara Me- hringa, koji je 1857 načinio prvi kalup za izradu voštanih osnova s počecima radiličkih stanica. Danas se obično takve osnove izra- đuju na valjcima. Međutim, takva se osnova mora pravilno učvr- stiti u okvir, da pčele mogu nastaviti na. njoj s pravilnorni gradnjom. No pođimo redom. '

Poznato je da se s pomoću ispravnog saća s radiličkim stanicama dobiva više legla, dakle ja'če društvo, koje Će dati i veći prinos. Dobrim saćem smatramo ono saće, koje nema više od 5% neispravnih i trutovskih stanica. Satine s 15— 20»/0 i više neispravnih i trutovskih stanica uklanjaju se iz košnica, jer sma- ’njuju proizvodnju radiličkih legla, a povećavaju količinu trutovskog.

Da bismo dobili pravilno izgrađene satine, moramo prije svega. imati na milimetar točno dimenzionirane j pravilno sastavljene okvire. Okviri koji su ižrađeni s urezima, lako se pravilno sastave,. jer se pogrešno skoro i ne mogu sastaviti. Ali i kod sastavljanja, ovih okvira a pogotovo kod onih koji su izrađeni od običnih letvicar mora se upotrebiti odgovarajući kalup. Takav kalup može izraditi svaki stolar. Bez takvog kalupa čavao »odvuče« letvicu u stranu,. pa se i kod najpomnijeg zabijanja dobije izvijeni okvir.-Da li su svi okviri dobro sastavljeni, vidimo najbolje, ako ih međusobno usporedimo u košnici, gleđajući ih odozdo. Iskrivljene treba ispraviti.

Satine na većim okvirima rado se .istegnu, a u ljetu i prekinu, pod teretom meda. Da se to ne bi dogodilo, treba ih pojačati

70

žicom. žica se mora što tcčnije nategnuti unutar okvira. Inače 'se dobiju loše izgrađene satine, poput ovih dolje na slici, koje su slabo vrijedne u pčelarstvu. Ako su njihove stanice plitke, matica ih ne će zaleći, ako su duboke, onda ih i ne može zaleći. Pravilna se izgradnja može postići jedino pod uvjetom da se rupice za žicu nalaze točno po sredini letvica. Zato te rupice moramo bušiti sa unutarnje strane okvira prema vanjskoj. Uzme se limena traka

Posljedice lošeg i dobrog Sičenja okvira1)

duga kao i letvica od okvira, te se na njoj zabilježe mjesta gdje će trebati izbušiti rupice. Kad takvu zabilježenu traku prislo- nimo na okvirnu letvicu, odmah viđimo gdje treba izvršiti bušenje šilom. •Za žičenje okvira najbolja je pocinčana žica promjera 0.6 mm. Broj žica ovisi o veličini okvira. Kod okvira koji su 20 cm visoki, obično se upotrebe u vodoravnom smjeru 4 žice. Broj ređova žice

. i) I. Krivo iztmšena letvica, ži’ee lcaje su popustile i teško klupko pčela mogu uzrokovati ovaikvo i^krivljenje saća;

H. Kad se kasnjje takvi okviri izmjene ili ofcrenu, nastanu preširoki i preuski prolazi između ulica), koje prolaze nastoje pčele što prije ispraviti;

m . Kad pčele izravnaju prolaze među ulicama, nastanu nmcgobrojn'e suviše . pKtke staaice, koje se ne mogu iskoiistiti za rađilidko. leglo. Nastanu i preduboke stanice, koje rado pčele pretvaraju u trutovSke stainice;

IV. Pravtino žičenje omogućuje izgradnju prav'.lnog saća s najvećim brojem radiličkih stanica,

77

raste s visinom okvira. Na svaki 5-6 cm dolazi novi red žice. Neki naši napredni pčelari preporucuju da se, umjesto jedne žice za cijeli okvir, upotrebi za svaki red posebna žica. Na taj način, ako se neka žica kasnije i prekine, drže satinu ostale žice.

Ali, ni ovako gusti redovi vodoravne žice nisu dovoljni kod okvira' širokih 40 cm, kakvi se kođ nas najviše upotrebljavaju.

Pravilno izgrađeni okvir, omogučiije ndjveći postotaJc radilickog legla

2ica, ma kako ćvrsto bila napeta, postepeno olabavi, te se satina istegne. Da se to ne bi dogodilo, treba u sredinu okvira uvesti još jednu, okomitu žicu. Kad su vodoravne žice već nategnute, onda ovu okomitu' žicu treba jedanput oviti oko svake vodoravne, s kojom se križa, zatim je malo zategnuti, i, najzad pričvrstiti za donju letvicu. Kod velikih okvira potrebna su dva okomita reda, a neki za velike satine upotrebljavaju i četiri okomita reda.

Prema Popovu prvi gornji red žice uvede se 1,5— 3 cm ispod satonoše, pa se umjetna osnova uopće i ne lijepi za satonošu, već se pričvrsti samo o žice.. Kako pčele izgrađuju umjetnu osnovu tako postepeno izgrađuju i ostavljeni prostor između gornje žice i satonoše. Tako se uštedi i stanovita količina voska, na primjer kod Dadant Blattovih okvira 7— 14o/0. Loša strana ovog načina-- kod velikih satina je u tome što se teška medna satina kida na tom mjestu.

78

Prvo se izmjeri duljina jedne žice. Zatim se u neku dulju dasku zabiju 2 čavla, oko kojih se namota žica potrebne duljine. Kada je namotano dovoljno žice, ona se priveže na više rnj esta^/ i na krajevima kod čavala presječe, a potom smota u pletenicu iz koje se može izvlačiti komad po komad, a da se ne zamrsi. Ima i posebnih naprava koje služe za uvlačenje žica, ali su one obične udešene za male žičane koturiće.

Kad su žice uveđene, pričvrste se na slijedeći način. Kraj izbušene rupice pribije se po jedan čavlić br. 12 ili 14, tako da mu je glava slobođna. Oko njega se kraj žice 2— 3 puta ovije, a zatim se čavlić potpuno zabije.

Zatim 'se pomoču plosnatih kliješta nastavi sa zatezanjem žice od jedne letvice do druge. Drugi se kraj žice utvrdi na isti način. Time je okvir potpuno priređen za uljepljivanje umjetne satne osnove. '

tTmjetne osnove saća ne smiju biti ni pretanke ni predebele. Ako su previše tanke, rado se izviju između žiča. Ako su previše debele, šteta suvišnog; voska. Najbolje su debljine one osnove kojih 15 komada, veličine 29 X 40 cm, teži 1 kg. Za polumedišne okvire mogu biti i tanje. • ' V ■ -

cvrstoća i otpornost osnova umjetnog saća znatno se pove- ćava, ako se ostave da što đulje odleže. Prema pokusima nekih. inozemnih stručnjaka, povećava se čvrstoća kroz 20 dana ležanja

za 25P/o, dok američka firma Root pušta da izrađeno saće ieži 6 tjedana. -

Prije umetanja u okvir, treba osnovu izložiti na kraće vrijeme sunčanoj toplini, 'ili' je držati malo kraj ugrijanog štednjaka, jer se na taj način još više poveća njezina otpornost (za 35o/o). Ume- tanje u okvir treba uvijek vršiti u prostoriji gdje vlada teinpe- ratura od oko 30°C. : "

Pri učvršćivanju osnove u okvir upotrebljava ,se jedna ravria daska, koja je za-1 cm manja od unutarnje mjere okvira. Osnova također treba da je za 1 cm manja od unutarnje mjere okvira. Prvo se na, spomenutu dasku, položi osnova, zatim se preko' tije postavi užičeni okvir tako, da osnova svojim gornjim rubom upire1 u gorriju letvicu, satonošu. Tako osnova bude od donje letvice udaljena za 1 cm, a od postranih letvica za 0,5 cm. Sada treba žice, koje su na površini osnove, utisnuti-u njezino sređište. To se lako i brzo uradi s pomoću kotačića sa zupcima. Američki kotačić ima veće zupce i bolji je od njemačkog. Treba ga ugrijati

79

1 • .na štednjaku, ali ne previše. • Zatim se vrući kotačić kotrlja po žicama i usto se malo pritište, tako đa žice uđu ispod površine osnove. Zbog topline, koja se prenosi i na žicu, rastopi se nešto

Američki kotaičič za utiskivmije žioe

voska ispod kotačića, no ovaj se odmah i oMađi oko žice. Tako žica bude učvršćena u sređište osnove.

Ponekad žica izađe iz osnove, pa se time smanji broj korisnih stanica na tim mjestima. Nadalje, ako paša nenadano prestane,

Kad nema paše, pčele skidaju vosak oko šice

pčele rado skidaju vosak oko žice i 'odnose tamo, gdje ga više trebaju. Da bi se to spriječilo, treba žicu nakon utiskivanja u osnovu, premazati otopljenim voskom. To se lako i brzo uradi s pomoću malog kista, koji se umoči u otopljeni vosak.

80

Tamo gđje ima struje, može se potapljanje žice u osnovu obavljati s pomoću glačala, jer još nemamo posebnih električnih ntiskivača za tu svrhu. '

Najzad se iz žlice spusti nekoliko kapljica rastopljenog voska da teče po liniji spajanja satonoše i osnove s jedne i s druge strane.

Pravilno izgrađen okvir s radiličkim stanicama u međištu za vrijeme glavne■paše ,

Izgradnj'a najboljeg saća, s 95% radiličkih stanica, može se postići samo tokom dobre paše. Zato treba okvire s osnovama postavljati u medište bilo nastavljača bilo položaka. Tek onda, kad okviri-budu tamo potpuno izgrađeni, mogu se upotrebljavati u plodištu. Neki američki pčelari kod smještaja roja u na,stavljaču postavljaju ispođ plodišta jedno prazno polumedište. Na taj način xoj potpuno prigradi svoje saće za donje letvice okvira.

Kod okvira, koji vise sječimice prema letu, odnesu pčele u toku 2— 3 godine vosak s prednjih dijelova okvira, koji su blizu leta, pa tako pomalo oštete i najbolje saće. Latham upozorava da se to događa samo na prvom okviru kod košnica u kojima su okviri postavljeni ploštimice prema letu.

"! 1 ' 81

■ y iKod poznatog prevješavanja, nije uputno stavljati u plodište

okvire s osnovama, već s izgrađenim saćem. Bezmatična društva i društva s heoplođenim i starim maticama često grade trutovske- stanice i na osnovama umjetnog saća. Slabi umjetni rojevi, ako

Satna osribva izgrađena * tmtovsk'.m. -stanicama

se stresu na okvire s osnovama, veMkim dijelom iskvare građu. 'Manjkave ili oštećene okvire, najbolje poprave mala društva

. (nukleusi). . .

2. Naseljavanje i njega prirodnog roja

Ako je košnica velikog plodišt'a, n. pr. Dadant Blattova. košnica s 12 okvira ili koja veća pološka, dobro je da se po sredini pregradi i iskoristi za smještaj dvaju rojeva. To se pogotovo- preporuča kod kasnijih rojeva. Tako smješteni rojevi znatno će- brže ijapredovati, jer će se međusobno pomoći grijanjem. U tu svrhu treba uzeti tanju pregradnu dasku koje visina seže od poda do poklopca košnice. Už pregradu se po podu i po postranim stijenama pribiju letvice tako, da se pčele ne mogu pomiješati, ni matice napadati. I leta treba načiniti što dalje jedno od drugoga.

82

INajbolje je da svaki roj ima ulaz pri svome uglu s prednje strane. Ukoliko je u kojem roju mlada, neoplođena matica, dobro je između oba leta, iznad poletaljke objesiti snopić trave, ili iznad njezinog leta pričvrstiti komad kakve tamne krpe, da bi se matica mogla bolje orijentirati kod oplodnog izleta.

U košnicu streseni roj treba idući dan ograđiti pregradnom daskom samo na onoliko okvira, koliko ili pčele potpuno pokrivaju. Samo tako se može dobiti potpuno i, lijepo.izgrađeno saće, koje je toliko važno za snagu pčelca u budućnosti. Ako se roj tako ne ogradi, pčele započnu izgradnju na više okvira nego' što ih. mogu potpuno pokriti, pa pokrajnji okviri ostanu. djelomice neizgrađeni. Na njima naredne godine pčele rado grade trutovske stanice.

Kako se pčelac razvija, tako mu postepeno treba jedan po .jedan okvir s osnovama umjetnog saća.

Kad se roje, . pčele ponešu u sebi hrane za nekoliko đana. ,S pomoću te hrane otpočnu u novoj nastambi s izgradnjom saća. Ponekad se dogodi da nastiipi loše vrijerq.e upravo onda kad .je Toj istrošio svu zalihu hrane. U .takvoin slučaju može roj ne samo ■gladovati,-nego i poginuti od gladi, ako mu pčelar ne pomogne: U tom se slučaju rojevi prihranjuju medom ili šečerom, razrije- ■đenim u vodi u omjeru 1:1. Hrana se dođaje pred večer u hranilicama kojih ima više vrsta. Vrlo je dobra američka Doolittlova

Doolittlova hranilica ša ulpšenom trakom žičane mreše

liranilica. Ima oblik šupljeg okvira,'koji se napuni i stavi uz okvir, koji je posljeđnji zaposjednut od pčela. Može se upotrebiti i obična limenka s izbušenim poklopcem u praznom poiumedištu. Limenka se napyni hranom i izvrne iznad rupe na poklopcu košnice. Li- menka se omota kakvom krpom i polumedište poklopi. Pčele tad

/ ' ■ . 83

I

/maju hranu neposredno iznad gnijezda, sa.mo treba pripaziti da je gnijezđo pčela ispod rupe. Ovaj način prihranjivanja rado primjenjuju američki pčelari, jer ih limenbe ništa ne stoje. .

Kod već uvedenog pčelarstva najbolje je roju dati jedan okvir napunjen medom i praškom. Nije dobro stresenom roju odmah dati tekuću hranu, jer rado pobjegne iz košnice. Ako mu se doda okvir s otvorenim leglom, nikad ne će ostaviti košnicu.

Kad je roj izgradio plodište, proširuje se u medište. I medišne okvire treba opskrbiti s osnovama umjetnog saća, jer će se time roju još više pomoći. Ako je u nastavljači, dodaje mu se medište ili polumedište odmah čim su pokrajnji okviri gusto zaposjednuti pčelama. Ako je u položenoj košnici, jednostavno 'se izmiču ustraml pomične pregradne daske i dodaju se novi okviri _ pokraj. okvira s leglom.

,Tz košnica u kojima su smještena po dva roja, može se kasnije, za 6 tjeđana, jedan roj s njegovim okvirima izvaditi i smjestiti u posebnu košnicu, koja se postavi tik dotadanje hjegove košnice tako, da položaji leta odgovaraju prijašnjem položaju. Ako je paša pri kraju, bolje je oba roja ostaviti zajedno u istoj .košnici, te ih tek u proljeće iduće godine odijeliti u posebne košnice

Poznato je da su mndgi pčeiari kupovinom pčela u pletarama i njihovim preseljenjem u okvirne košnice osnovali ili povećali svoje pčelinjake. Mnogom početniku pružit će se takva prilika i danas. Samo treba poznavati način preseljenja pčela u okvirnu košnicu.

U pčelarskoj literaturi opisano je preseljenje s pomoću t. zv. iskucavanja, pri ćem se pčele tjeraju dimom i lupkanjem po pletari. MeđUtim, odavna postoji brži i lakši način, a to je opijanje pčela salitroin ili eterom.

Preseljenje s pomoću opijanja može se vršiti preko cijele godine pod uvjetom da ima kakve takve paše i đa pri radu ne smetaju pčele tuđice. No, vješt će pčelar znati to obaviti, a da ne izazove tuđice. Ako se mora, u svrhu osiguranja hrane za zimu,

3. Preseljavanje iz prostih košniea

I.

84

izvršiti hranjenje sa šećernim sirupom, onda riije preporučljivo obavljati preseljenje iza konca augusta, jer do tada mora prihra- njeni šećer u stanicama biti zatvoren.

Spretniji poćetnici moći će takvo preseljenje s uspjehom obaviti, ako se brižljivo pripreme za taj posao. '

Najbolje vrijeme za takvo preseljenje svakako je doba rojenja,. točnije kad je iz pletare izišao prvi roj, jer je tada u njoj manje otvorenog legla..

Najprije se pripremi materijal za opijanje. U dva decilltra vode otopi se 5 dkg salitre bilo kalijske bilo amonijske. U toj se otopini namoći za švaki pčelac po jedna krpa od ambalaže, veličine oko 1 dm=. Krpe se zatim ocijede i kraj peći temeljito osušerOvo je vrlo važno, jer vlažna krpa ne će da gori.- Suhe krpe silno upijaju vlagu. Zato se moraju sačuvati suhe do upotrebe. Najbolje je svaku namotati u obliku cigare i oviti je nepromočlvim papirom, koji se još po krajevima zalijepi gumiranim papirom ili kojim drugim ‘ priklađnim ljepilom. Tako spremljene krpe ostanu suhe makar se s njima'moralo raditi i po vlažnom vremenu.

< Za rađ je najprikladnije rano jutro, kad su sve pčele na okupu.U blizini mjesta za rad pripravi se okvirna košnica s dva okvira snabdjevena osnovama umjetnog saća- i s nekoliko okvira bez osriova i bez žice. Ako je vrijeme kišovito, može se to obaviti u nekoj šupi.

Pčele se u pletari dovoljno nadime, a zatim se pristupi pripremama samog opijanja. Na.zemlju se prostre'kakav stari gunj ili šator i po njemu se raširi veliki arak.papira za pakiranje. Na papir se namjeste tri cigle na koje će se postaviti pletara s pčelama. Cigle se postave sječimice tako da pod pletarom bude više mjesta. Ako izgrađeno saće seže u pletari nešto niže od polovine, onda cigle nisu potrebne. Na sredini između cigala namjesti se crijep, na kojem će gorjeti salitrena »cigara«. Budući da je taj dim veoma vruć, stradale bi mnoge pčele od njegove topline, ako bi se on dizao direktno gore na pčele. Zato se mora salitrena »cigara« paliti ispod drugog odignutog crijepa.

Kada je sve ovo namješteno, donese se polagano pletara i postavi na cigle. Međuprostor u visini cigala temeljito se zatvori omatanjem s nekom plahtom ili šatorom. Samo se na jednom mjestu ostavi otvor, kroz koji će se izvršiti paljenje.

85

/Kroz tih nekoliko minuta, koje su prošle oko pripremanja,

pčele će se dovoljno nasisati meda. Ako bi se’opijale nenadimljene, onda bi se na prvu pojavu dima od salitre mnogo njih zavuklo u stanice gdje.bi i ostale. Zamotana »cigara« se otvori na jednom kraju, zapali i odmah stavi ispod odignutog crijepa, a zatim se brzožatvori i taj posljeđnji otvor. Zapaljena »cigara« naglo razvija silan dim, koji u času obuhvati svaki kutak u pletari. Sađa treba

Iskrojene satine s legloni privežu se za okvir

slušati. čim prestane zujanje pčela, znak.je da je opijanje gotovo. Tada se odmah plahta, pletara.i crijepovi- uklone na stranu, a zatim se sve pčele, Tcoje su popadale na papir, saspu rastresito na pod u pripremljenu košnicu Prije irsipavanja dobro je razgrnuti grupice pčela na papiru i uvjeriti se da li je i matica pala, ili je možda još gore među saćem, što se rijetko događa.

Kada se nasulo pčele "u košnicu, pristupa se čišćenju satina u pletari. To se najlakše radi s pomoću ovlažene peruške. Pletara , se preokrene, satine se razmiču, a zaostale pčele između satina ometu se na papir. Kad je i to gotovo, naspu se i te pčele u košnicu.

Nakon toga- pletara se s nekoliko preostalih praznih okvira odnese u sobu ili kakvu 'drugu zatvorenu prostoriju. Tu se polagano i pažljivo s pomoću dugačkog noža izvade iz pletare pojedine satine. U ljeto su satine sa leglom dosta tople; pa je dobro malo

86

\

pričekati "da-'že nešto ohlade, jer je onda lakše raditi s njima- Zatim se pristupa krojenju satina u okvire. Satine s medom se' uklone. Išto tako staro, prazno, a i trutovsko saće. U okvire se- ukroji samo saće s leglom i pmškom.

Prvo se satine, koje su određene za okvire, razmjeste jedna. do druge, a zatim se s pomoću unutarnje dimenzije okvira kombiniraju pojediiji dijelovi tako da bude što manje rezanja i što manje ofcpadaika., Zatim se ispod okvira namjesti u razmaku od 7— 10 cm oduljajika, kojom će se iskrojene satine privezati za okvir. Iskrojene satine polože se unutar okvira i likom se preko^ okvirnih letvica privežu. Satine trebaju što bolje pristajati unutar okvira. Umjesto like može poslužiti i tanja uzica ili žica, no lika je najbolja. Glavno je da umetnuta satina ne može ispasti iz:

. okvira, kad se ovaj ispravi.Kad je i to gotovo, odnesu se okviri s ukrojenim satinama.

u košnicu, gdje se stave između ona dva okvira snabdjevena s osnovama uinjetnog saća. Potom se štavi pregradna daska. • i košnica se lagano prenese na novo određeno mjesto. Ako se mora. voziti na udaljeni pčelinjak, onda se to može učiniti tek nakon. osam dana, kad pčele dobro prigrađe umetnute satine. U tom slučaju se ukloni i materijal, kojim su satine bile vezane.

Ako ne napadaju tuđice, može se izvađerii med u saću staviti iza pregrade u košnici da bi ga pčele prenijele u svoje novo gnijezdo. Inače se pčele prihranjuju i postupa s njima kao i s prirodnim rojem.

Trutovsko leglo dade se pilićima, a suhe, prazne satine zgnječe- se čvrsto u loptu i spreme do pretapanja.

n .

Umjesto crijepa, ispod kojega se pali salitrena krpa, može-se upotrebiti mala saksija za cvijeće. Njezino dno se izbuši na više mjesta, da bi mogao prolaziti dim. Zbog male površine nj ezinog dna ne će biti mnogo oprženlh pčela.

Kad se radi o većem broju pčelaca, k'oje treba opijati, i koji se nalaze na više mjesta, onda je najbolje imati Bosekov lijevak za opijanje. To je okrugli limeni lijevak, koji je na gornjoj strani piri od obične pletare, a na đonjoj sužen na 10 cm. Po strani, na' jednom mjestu oko .8 cm visoko od grla, lijevak ima mali otvor,

koji se može zatvoriti. Ispod tog otvora ima s unutarnje strane malo limeno postolje, na koje se s vanjske strane može postaviti materijal za opijanje. Da ne bi pčele padale na vatru, postavljen

Boseko-v limeni sipaonik sa opijanje pčela

je iznad postolja zaštitiii krović od lima tako da opijene pčele, koje padaju sa saća, padaju odmah krcz grlo sipaonika u podmetnuti transportni sandučić.

88 '

SBfflffluiMiHiiBiii iii

Lijevak se pri poslu usadi svojim grlom u otvor transportnog; sanđučića, a u gornji širi otvor stavi se pletara, u kojoj se nalaze pčele, koje treba opiti. Pletara se pri dnu, đakle na đijelu, koji se nalazi u lijevku, omota plahtom ili većom krpom, a.zatim se zapali salitrena krpa i brzo stavi u spomenuti postrani otvor lijevka, koji se odmah zatvori. Kad prestane brujanje pčela, posao je 'gotov, jer su pčele već u sandučiću.

Prednost ovoga lijevka u tome je, što se opijanje daleko brže obavi nego na običan način, a da o iskucavanju i ne govorimo. Bosek je ovakvim limenim lijevkom izvadio na stotine rojeva s minimalnim truđom i utroškom vremena. On je za sastav jednog društva opijao pčele iz tri pletare i ostavljao samim pčelama izbor matice. -

Praktičniji je sipaonik od tri dijela, radi zgodnijeg prenošenja po terenu.

Pčele se mogu opijati i eterom. Pošto se pčele nadime, i pošto ou se napunile medom, načini se od vate loptiea u veličini oraha i natopi etftrom Zatim se stavi ispod pletare, koja se odmah mora đolje zamotati plahtom. čim prestane zujanje, opijanje je gotovo. Dalje se postupa kao i pri opijanju salitrom. Pri opijanju eterom nije potrebno stavljati cigle ni crijepove, jer je dovoljno, ako je pletara odignuta samo s jedne strane i izvana okolo zamotana. Za vlažna vremena eter sporo djeluje.

Mnogi pčelari rezerviraju okvire s medom i praškom zaxopi- sano jesensko opijanje pčela. Kad već u pletarama nema legla,ili ga ima vrlo malo, a to je koncem septembra, počinje se s opijanjem. Ako se na gotovu zimnicu stresu tri gola opijena pčelca (oštavi im se jedna mlada matica), dobije se jedno đovoljno jako društvo, koje dobro prezimi, a na godinu ima prinos kao i druga jaka društva.

Prostokošničari su ponekad vrlo udaljeni od pčelara. Tada pčelar ne nosi sa sobom svoju košnicu, u koju će smjestiti opijene

in .

4. Naseljavanje na gotovu zimnicu

lojeve, nego lagane prazne transportne sanđučiće snatidj evene žičanom mrežom. U' njih usipava pčele s pomoću limenog sipaonika. Pune sandučiće nosi sobom ili ih šalje poštom odnosno žeijeznicom na svoju ađresu. Kod kuće ih pretresa na gotovu zimnicu.

5. Prezimljenje golih rojeva na jiigu

Naše izvanređno povoljne klimatske prilike omogućuju, da :možemo opijenim i izvađenim golim rojevima kod prostokošničara osnovati ili povećati pčelinjak s manjim troškom nego što je to slučaj kod kupovanja prirodnih rojeva. Ovakvi opijeni rojevi inogu se otpremiti na prezimljenje u naše južne krajeve, gdje.paša <od ruzmarina, vrijeskova i planike pomalo traje, s. manjim preki- ’dima, preko cijele zime. Treba im samo naći prikladno mjesto za prezimljenje zaštićeno od vjetrov'a. 'Otoci šolta, Hvar, šćedro, Vis i dr. imaju još dovoljno mjesta za prezimljenje takvih rojeva, koja nisu zauzeta od tamošnjih pčela. I mnogi su pčelari na našem jugu osnovali svoje pčelinjake s pomoću ovakvih rojeva, doba- vljenih iz sjevernih krajeva.

Za transport ovih golih rojeva naprave se najobićniji mali ■Bandučići, koji ujedno služe i kao privremene košnice. Prave se od drvenih ambalažnih sanduka. U sandučiću ima mjesta najviše za pet okvira. Na poklopcu se izradi okrugla rupa za usipavanje

*;pčela rs pomoću limenog sipaonika. Ista rupa može služiti r ža ventilaciju, pošto se preko nje pribije žičana mreža. Budući da ovakva mala okrugla rupa nije dovoljna za ventilaciju-, mora se na poklopcu košnice načiniti još jedna, veća. Poklopac se pokriva ravnim krovom (viđi skicu).

Pčele se moraju opskrbiti stanovitom količinom hrane ne samo za putovanje nego i za zimovanje. Najbolje je šećerno tijesto, a treba ga dati najmanje 1 kg. Ono se priprema na isti način kao i tiješto (canđy) za maticie. Tijesto se natiska u jedan bgrađeni krajnji okvir. Na donjoj letvici, ispod tijesta, ogradi se’ u okviru manji prostor u višini od 2 cm, koji se ispuni mahovinom. Prije opijanja mahovina se zalije vodom, da pčele ne bi na putu žeđale. Ostali se prostor popuni okvirima izgrađenog saća. Ukoliko ima jeđan okvir s praškom, još bolje. Ako nema izgrauenog saća, umetnu se okviri s osnovama umjetnog saća.

90

Prilikom punjenja izvađi se srednji okvir da pri usipavanjit ne bi pčele zaostajale u grlu sipaonika. U sanđučić se stresu najmanje dva gola roja. Napunjeni sandučić spremi se do otpreme u zamračeni, umjereno topao prostor. Kad se vraća okvir, koji je prilikom punjenja bio izvađen, udari se sandučićem malo o tle, da pčele padnu na. dno. Zatim se poklopac brzo skine, a okvir

Sandučić za trmisporl i presimljenje goVh injeva na jugu

pažljivo umetne.na njegovo mjesto. Poklopac se zabije čavlićima_ Krov se odigne oko 3 cm, a njegova se dva suprotna oboda pribiju uz stijene sandučića. To je potrebno zato što pčele imrnije putuju.& manje osvijetljenom ventilacijom. Po dolasku na odredište, riipe- b mrežom na poklopcu se zatvore, a krov se spusti na poklopac. Leto se pred veče otvori. Uputno je do otvaranja držati sanđučić- u mraku.- Dobro je za svaki slučaj imati pri ruci režervne matice-

■ ■ - 6. šumsbe pčele za novi pčelinjak

Prije nego što je čovjek počeo gomilati pčele oko svojilt domova, šuma je bila glavno područje njiliovili nastambi. I danas se može naći dosta rojeva, nastanjenih u šupljem drveću, po našim posavskim, slavonskim, srijemskim i ostalim šumama. Mnogi naši pčelinjaci osnovani su s pčelama, đopremljenim isr šume- I moj prvi roj, kojim sam počeo pčelariti, bio je iz šume.

Nekad su običavali donošiti kući cijele panjeve s pčelama, no danas se to n'e radi.

Traženje pčela po šumi u stvari je lov na pčele, koji nije ništa manje interesantan od ma kojeg drugog lova. Lovac gotovo i ne treba neki pribor. U rano proljeće, kad šuma još nije sasvim izli- stala, otvara se početak lova, za koji postoji lovostaja samo u vrijeme paše. On traje sve do jeseni, samo tada to nije više lov na pčele nego lov na međ-

Lovac polazi ođređenim pravcem kroz šumu. Kad se namjeri na mlaku vode, on stane i promatra, da li dolaze pčele na vodu. Aio dolaze, onda je »na tragu«. Ako ne dolaze, on produži dalje, dok ne naiđe na pčele na vodi. Svaku pčelii, koja odlazi s vode, lovac prati u kojem će smjeru odletjeti. Kad se digne s vode pčela obično načini, dva. do tri eliptičria kruga u zraku i brzo poleti u pravcu dulje osovine tog kruga. Ako u tom času lovac opazi ‘ pčelu i smjer leta, saznao je kamo treba da krene. Ako je pčela poletjela nisko, njezino je drvo blizu. Ako se kružeći digla visoko u zrak, drvo je daleko. Tada je i pravac teško opaziti." Treba čekati drugu pa i treću pčelu.

J

K-utija za pronalaženje pčela u šumi

Kad po šumi nema vode, ili je ima mnogo, onda se radi druga- čije. Zapali se svijeća od voska, ili još bolje od propolisa i počeka koju desetinu minuta. »Strastveni« lovci načine kutiju od-tankili daščica, na pr- 13X 9x5 cm, s pokretnim poklopcem. Na njemu

92

*z V - '-r ^ Z - • j ^ •.^ _-' ‘ivjs-

se nalazi manja okrugla rupa promjera 3 cm. Iznađ te rupe’ na poklopcu pričvršćen je mali limeni zasun da bi se rupa mogla zatvarati i otvarati. U kutiju se stavi komad prazne satine i u njezine stanice se naspe razrijeđeni med, jer pčela napunjena čistim medom u letu više krivuda pa je teže zapaziti pravac leta. Po mogućnosti treba upotrebiti med sa što intenzivnijim mirisom, a osim toga treba kutiju iznutra natrljati lišćem od biljke mati- •čnjaka-, Lovac ide kroz šumu s otvorenom kutijom, dok na med ne dođe koja pčela. čim je po.čela sisati, poklopac se zatvori i pri- čeka se nekoliko minuta dok se pčela ne napuni hranom. Tad se kutija stavi na neki panj ili na zemlju obližnje čistine i izvuče zasun, tako da pčela može izaći van iz kutije. Lovac odmah ođstupi nekoliko koračaja .prema suncu, da može bolje promatrati pravac ođlaska pčele. Tada produži u tom pravcu s otvorenom kutijom. Za kratko vrijeme, na primjer 10 do 15 minuta, pronaći će pčela ponovo lovčevu ikutiju, a on će po smjeru njezina odlaska ponovo moći kontrolirati pravac u kojem se nalazi nastamba- Kad je smjer već pouzdano poznat, nastaje pažljivo razgledanje svakog drveta sa svih strana. često prođe i nekoliko stotina metara, dok konačno -ne opazi »rad« pčela. Taj rad ,se obično odvija kroz šupljinu neke kvrge, deblje grane ili kroz samo deblo. Mjesto se radi kasnije orijentacije skicira i lov produži u drugom pravcu.

Pronađenog pčelca treba izvaditi i dopremiti kući- U tu svrhu potrebna je pomoć vještog penjača. Taj ponese sjekiricu i uže, a pčelar praznu pletaru, krpe za dimljenje i posudu ža saće. često se desi da je leto na vrlo nezgođnom mjestu, gdje se ne može bez Ijestava ništa uraditi. Tađ se i Ijestve moraju dopremiti.

Penjač se opaše užem i popne gore do leta. Odmah zapaijenim ’ krpama nadimi pčele i kucanjem. po deblu ustanovi u kojem se

pravcu proteže šupljina. Ponekad je šupljina ispod leta. Drvo je na mjestu neke otpale grane zakišnjavalo i kroz dugi niz godina stvorila se trulenjem šupljina ispod rupe. šupljina može biti i iznad leta. U svakom se slučaju šupljina mora otvoriti na suprotnoj strani od leta. Kad je šupljina otvorena, penjač odvuče gore na užetu pra.znu pletaru' i pričvrsti je iznad gornje rupe. Najbolje šu malo vatrom opaljene pletare, u kojima su već bile pčele. Zatim se počne s istjerivanjem pčela. Dimi se kroz donju rupu, a pčele bježe od dima'kroz gornju rupu u pletaru. To ponekad traje i sat, dva- Kroz to vrijeme se vrate i mnoge pčele sabiračice, koje se također pridruže putovanju u pletaru. Kad su sve pčele potjerane, penjač

93

- . , ' . ' i ' ! • • i ■‘fsasjecanjem prosiri supljinu od donje do gornje rupe i potjera sve

. zaostale pčele, a zatim polagano na užetu spusti pletaru dolje.Pčelar je prihvati i zaveže komadom ambalaže. Sad se' penjaču. doda po užetu posuda za sače 1 kad svrši s vađenjem satina, spušta. posudu dolje. Time je šumski dio posla gotov. Kod kuče se nastavi

. s ugrađivanjem saća u okvire i smještajem roja, sličrio kako je to već opisano kod opijanja pčela salitrom. , ,

Ponekad se nađe u velikim šupljinama upravo nevjerojatne- količine meda, gomilarie kroz više go’đina. U vezi s tim je i nastala. narodna uzrečica: »Upala mu sjekira u med«-

. U svaikom je slučaju ovaj lov interesantan i koristan, ali ponekad lovac i promaši, a to je onda, kad penjač ustanovi da se ne radi d pčelama nego o osama. Zato je dobro da lovac ponese: -

dalekozor. ;

94

POČETAK NOVE PROIZVODNE GODINE

Pčelarska se proizvodna godina ne poklapa s kalendarskom. Pčelarska počinje s prvim pripremama, koje se.vrše u cilju uspje- ' .šnog iskoriščenja glavnih paša u narednoj kalendarskoj godini. Zbog različitih klima nema jedinstvenog početka pčelarske godine na području cijele države. Tako u našim sjevernim krajevima te pripreme počinju u kolovozu, a u južnim u rujnu.

I.

Svako pčelinje drustvo mora u iprvom redu imati đobru maticu, ■koja če moći u narednoj proizvodnoj sezoni razviti leglo do krajnjih granica. Matice, koje su stare preko 2 godine moraju se izmijeniti. One su možda još dobre u vrijeme izmjene, ali bi po- ■pustile u leženju na proljeće. Moraju se Izmijeniti imlađe matice, ako su slabe kvalitete. Ove se poznaju po načinu leženja. Dok dobra

matica zaleže ravnomjerno cijelu satinu, ne izostavljajući gotovo ni jeđne stanice, dotle matica slabe kvalitete izostavlja ninoge Btanice, a kad ih naknadno ipak zaleže, bude. na istoj satini izmi- ješano leglo različite starosti.

Ubijanje stare matice s ciljem da pčele odgoje mladu, iz vlastitog legla, (tako se to prije preporučivaloj nije dobro, jer se time prekine leženje na dulje vrijeme, zbog čega društvo žnatno oslabi, tim više što maticama u većem društvu treba dulje vremena da se oplode. Najzad, nije rijedak slučaj da takav pčelac na kraju krajeva postane i bezmatak-

Ako sam pčelar nema vlastitih oplodnjaka s mladim maticama, najkraći mu je postupak da dobavi matiću sa'-koje oplodne stanice ili od pouzđanog užgajivača. No u svim na§im krajevima ima prostokošničara, koji u jesen sumporom duše slabije pčelce,

' t ' među kojima ima i pčelaca s dobrim' mladim maticama. Kođ. takvih prostokošničara može p'čelar nabaviti potrebne matice. Razlika je samo u tome što će u ovom slučaju doći- do mlade matice tek na koncu septembra, kad se pčele duše, pa u, istoj godini ne će imati mnogo koristi od njezinog leženja.

Izmjena nesposobnih matica na početku jeseni ima i svojih prednosti pred proljetnom izmjenom. Mlada i valjana matica lđći će kroz cijelu jesen tako da će društvo uci u zimu s većom koli- činom mladih pčela, koje će biti spremne na rad čim dođe proljeće.

Kako se obavlja izmjena matice, Vidi na str. 212.

n. -\

Ako je društvo s lošom maticom slabije od drugih normalnih aruštava, onda je najbolje pripojiti ga drugom društvu, 'koje ima

'dobru maticu. Prema ispitivanju Orlovske pokusne pčelarske stanice g. 1952, jaka društva su po jedinici težine trebala u jesenjem periodu 34,7°/o, a preko zime 13,7o/0 manje meda nego sređnja iruštva.

Spajanje u to doba godine, ima svojih prednosti od spajanja 1 proljeće: društva bolje zimuju, preko zime po jedinici svoje težine potroše manje međa i na proljeće se brže razviju.

Jedan od najboljih .načina spajanja je spajanje s pomoću ■papira, koje se izvede na slijedeći način. Iz društva, koje želimo pripojiti, iikloni se matica. Nakon 24 sata malo se nadimi bezmatak i ono društvo, kojemu ga pripajamo. Iznad plodišnih okvira dru- §tva s maticom raširi se list novinskog papira. 'Na nj se nastavi plodište bezmatka, a zatim pokrije poklopcem. Naravno, ako je pod na plodištu pribijen, mora se bezmatak prenijeti sa svim njegovim okvirima, koje zaprema, u nastavak bez poda. Kad je vrijeme toplo, dobro je papir na nekoliko mjesta probušiti olovkom. Za 2— 3 dana papir se ukloni, a, okviri s pčelama iz bezmatka se priključe u plodište,.i to oni s leglom uz leglo, pravilnije izgrađeni, b više meda i praška stave se pokraj legla, dok se sa suVišnih okvira pčele otresu, a okviri se posebno spreme i zasumpore.

Sličan način spajanja obavlja se i kod položenih košnica samo s tom razlikom,. što se novinski papir postavi okomito između okvira.

m .

* Pčelinja društva, koja su 'normalno prošla proljetni razvojni period, obično iinaju do početka nove proizvodne godine osigurane nalihe hrane za svoje zimske i proljetne potrebe. Pčelara ne će nikad zabrinjavati osiguranje potrebnih zaliha u velikim polo- lenim košnicama, jer njihovih deset središnjih okvira sadrži dovoljne količine hrane. Pčelari s nastavljačama su također rije- §ili pravilno to pitanje, ako su rezervirali svakom društvu po jedno medište, polumedište, ili Lathamov sigurnosni poklopac pun meda, (Vidi str. 166).

Samo ona društva nastala prirođnim ili umjetnim rojenjem, lli preseljenjem iz prostih košnica često ne će imati đovoljne -galihe, jer su obično slabija od normalnih. Zato se u ovo doba tnoraju njihove zalihe napuniti dotle da na okvirima na kojima će zimovati, bude najmanje 15 kg hrane. Sva:ki okvir treba imati- na sredini, ispod satonoše, sloj zatvorene hrane u debljini od 5 cm. Pokrajnji okviri trebaju biti puni 'do polovine. '

Veoma je važno da te zalihe budu i kvalitetne. Ako su okviri napunjeni medom od medljike ili od pitomog kestena, mora se Izvršiti dopunsko prihranjivanje šećernim sirupom, koji se priredi ■ođ dva dijela šečera, i jednog dijela vode. Pčele će -taj sirup smjestiti ispod vijenea 'medljikovog odnosno kestenovog meda, pa će ga trošiti preko' zime, a tek će na proljeće trošiti gornji sloj lošijeg meda. U tu švrhu dovoljno je svakom društvu po dvije litre šećernog sirupa. ■ _ .

Neki oprezni pčelari iz naših sjevernih krajeva u jesen kad '' nema nikakve paše, prihranjuju manje količine sećernog sirupa da bi izbjegli grižu kod svojih pčelaca. No tamo gdje ima sporednih jesenskih paša na kojima pčele nanesu prilične količine meda t ostave otvorene stanice, bilo .bi pogrešno prihranjivati još i ■šećernim sirupom, jer bi se time količina otvorenih stanlca još više povećala.

Nikad nije dovoljno naglasiti da se najveći dio zaliha hfane u sjevernim. krajevima mora sastojati od poklopljenog meda > odnosno šećernog širupa. Otvorena hrana u stanicama upija vlagu iz okolnog zraka te postaje rijetka i nezdrava za pčele. Pčele opterećenih crijeva ne mogu dočekati proljetno čišćenje te obole od griže.

4 / 97

Pčele poklapaju staniee u najvećoj mjeri onda kad još mogu' obilno izlučivati vosak. Kako jesen nap'reduje, tako se izlučivanje voska smanjuje. Mi u sjevernim krajevima znamo iz prakse, đa pčele, hranjenje šećernim sirupom u rujnu ostavljaju napu- hjene stanice većinom otvorene, dok ih u kolovozu još poklapaju. ^ato je u sjevernim krajevima krajnji rok za takvo prihranjivanje konac kolovoza. ■ ’ .

U južnim krajevima nije važno da li je hrana u otvorenim Ili zatvorenim stanicama, jer tamo pčele izlijeću i preko zime. Pa ipak se i tamo ponekad dogodi, da pčele obole od griže, kađ u prosincu nanesu veće količine. meda od planike, a nevrijeme lh spriječi da ne mogu izlijetati dulje vremena.

; ' . . . - ‘ '

IV. ■’ '■

' Osim normalnog množenja mladih pčela po dobroj mladoj matici, o čemu zavisi dobro prezimljenje i uspješan proljetni razvoj ftruštva, u najnovije vrijeme pronađen je i kođ nas način još većeg množenja mlađih pčela, i to syp»moću prihranjivania šećer- nim sirupom sa kvascem i vitaminima iz B kompleksa,

Takvo prihranjivanje je vršeno g. 1953. pri Pčelarskom otseku Voćarskog instituta u -ćačku. u vremenu od 15. v n i . do 30. IX*

• svakodnevno u količini po 150’gr. Na kraju prihranjivanja je ustanovljeno, da su prihrarijivana društva imala po tri đobro zapo- sjednute ulice od pčela više nego neprihranjivana. Svaki naš

' napredni pčelar će znati ocijeniti vrijednost ovoga postupka. U tu svrhu se priređuje sirup na isti način kao i za forsiranje proljetnog razvoja. Viđi str. 136. .

V.

Prije prihranjivanja, koje se vrši u cilju dopuna zimskih zaliha, mora se stijesniti plodišno grdjezdo tako da' pčele gusto pokrivaju sve okvire. Stješnjavaju se poznatom pregradnom daskom. Suvišni okviri se iz košniee uklone ili se ostave iza pregradne daske. Leta treba suziti.

98

Prihranjivanje se vrši 's pomoću okvirne Doolittlove hranilice tvidi str. 83). Prokuhaju se dva đijela šećera I jedan dio vode. Za prihranjivanje većih količina dobro sluziTMillerova hranilica.

Manje količine, koje se daju u svrhu podražajnog hranjenja, mogu se prihranjivati ili Boardmanovim hranilicama ili usipava- iijem u izdubljeriu satonošu, koja može biti u nekom okviru ili iia pregradnoj daski. Ako je poklopac izbušen izhad takve sato-

Boardmanova hrdnilica _ ■

noše, onda se ne mora dolaziti u dodir sa pčelama. U takve ’svrhe postoji Pitmanova hranilica od lima. Ona se postavi na otvđr poklopca, a hrana se sipa u njezin vanjski prostor »A«. Pčele prolaze kroz otvor na poklopcu iz prostora »C« u prostor »B«, ’u koji pritječe hrana odozdo iz prostora »A«. Prostori »B« i »C« su pokriveni .mrežom, a njihova međustijena je niža za. 6 mm od mreže tako da pčele mogu preko međustijena prelaziti iz prostora »C« 'U »B«. Hranilica zahtijeva posebni prostor ispod'krova. U tu svrhu služi prazno polumedište.

Naš pčelar Blaževac je načinio hranilicu, koja se izvana objesi tia košnicu preko rupe u stijeni košnice. Krov se ne mora skfdati

i dnevno' prihranjivanje ide vrlo brzo. Njegova hranilica je četvr- tasta i kod rada s njom također se ne dolazi u dodir s pčelama, Osniva se na principu spojnih posuda.

A B

I^

0

•t-----

NB A

f : :t n -

Pitmmo-va hranUica

Nedavno je Dragutin Vukelić načinio hranilicu za prihranjivanje u lisnjačama. Na radu s njom se također ne dolazi u dodir s pčelama.

Hranilica je napravljena na slijedeći način: Po cijeloj duljini vanjske i unutarnje donje strane donjeg okna na lisnjači, pribijeni su komadi lesonita br. i (debljine 3 mm) u visini 6 cm, dok je sarria ventilaciona mreža isturena za 7 mm napolje. Na taj način

100

je dobiveno koritance, u koje se može uliievati hrana. Koritance se mora prije upotrebe natopiti voskom ili parafinom, a u hiadne dane staviti plovak.

6 :i*.-- 3Q...... mjere u nim

SJiemar Vukeliceve hranilice za Usnjače

VI.

Ovdje moramo upozoriti na dva slučaja kad pčele mogu u zimi strađati od gladi i pokraj dovoljnih zaliha hrane u košnici. —

Kad je promjer zimske kugle manji,od visine plodišnih okvira, pčele če se uzimiti ispod satonoše, u prostoru gdje je bilo posljednje leglo i gdje nema dovoljno hrane za cijelu zimu. U tom ' slučaju ništa ne če pomoći magazin pun hrane, jer pčele ne će obuhvatiti i medne okvire u magazinu, pa će poginuti od gladi. Zato se magazin hrane postavlja samo jakim društvima, i to prije nego se formiralo zimsko klupko u đonjem dijelu.

Pčele smještaju med po pravilu što dalje od leta. U košnicama u kojima okviri vise sječimice prema letu, pčele će smještati med najviše na zadnji dio okvira. U košnicama s gornjim letom, u kojima okviri više ploštimice prema letu, smještat će med većinom na zadnje okvire. Tako može prvih nekoliko okvira biti sasvim prazni ili s malom količinom meda. Ako se pčele uzime bliže letu,

101

obuhvatit će njihova kugla i okvire s iledovoljno hrane. Po dvije prednje uliee pčela mogu tako da stradaju od gladi i pokraj obilnih zaliha na zadnjim okvirima. Premda nije umjesno mije- njati raspored okvira, ipak se to u ovakvim slučajevima mora učiniti. Nedovoljno napunjene okvire treba premjestiti među one, na kojima ima đovoljno hrane.

vn. .~ Pri završetku naprijed navedenih poslova pčelar će obaviti

klasiranje saća. Ono se dijeli na tri vrste. Prva vrsta je saće sposobno za plodište. Tu dolaze okviri s pravilno ižgrađenim sa- ćem, koje je svjetlije, bez trutovskih i nepravilnih stanica. U drugu vrstu dolazi saće, koje je pravilno izgrađeno, ali tamnije, koje se može upotrebiti u medištu. tr treću vrstu dolazi saće, io je će se pretapati u vosak. U ovoj posljednjoj vrsti naći će se i takvih satina iz kojih se još mogu iskrojiti komadi ža polumeđišne okvire.

Nastavci sa saćem se postave jedan ria drugi, 8— 10. komada, iznad jednog poda od košriice. U gornjem se nastavku na komadu crijepa zapali jeđna sumporna traka, a nastavak se pokrije. Su m -' porenje treba ponavljati najmatije svakih 10 dana, sve do mraza. Saće u košnicama pološkama ostaje iža pregradnih dasaka, gdje ga čuvaju pčele.

Ima doduše, osim sumpora, i drugih sredstava za čuvanje saća, no u našim prilikama je sumpor za sada najbolji. (Vidi: »Neprilike na pčelinjaku«). . . .

Prije zime se mora ispod krova, na poklopce košnica, staviti materijal za utopljavanje. Najjeftiniji je novinski papir, koji se položi u nekoliko slojeva. Neki upotrebljavaju pokrivače od slame ili rogoza koji još bolje čuvaju topliriu.

Ovim je poslovima pčelar' položio solidne temelje svome uspjehu,u narednoj. proizvodnoj godini. '

102

DOBRO PREZIMLJENJE

i .

Dobro prezimljenje pčelinjih đruštava. temelj je uspjeha u narednoj proizvodnoj sezoni. Trebamo, dakle, izvršiti pravilno uzimljenje. Rađi toga upoznajemo naše pčelare s novom američkom

L. O. JParrar

pčelarskom školom, koju je nakon višegodišnjeg eksperimentalnog rada pokrenuo god. 1943. Dr. Farrar.

. Dobro, zdravo i normalno društvo treba imati prosječno 30.000 mladih pčela izleženih do prestanka periođa leženja ili 8— 10

funti1) -(3,5— 4,5 'kg), zatim dobru snažnu maticu i minimalnu zalihu meda 60 funti (27 kg), te 500 četv. palaca2) saća s cvjetnim praškom. Smještaj ove hrane mora biti u sklađu sa zimskim gnijezdom pčelinjeg društva. Kod pčelarenja sa 10-okvirnom standard košmcom, oko 18 kg treba da je smješteno i poklopljeno u tamnijem saću u gornjem dijelu (nastavku), no tako da se u sredini nastavka na 2— 3 okvira nalazi prazno saće bez meda, u površini oko 8 x 13 cm. Na tom će se prostoru zbiti za najveće zime gornji dio pčelinjeg gnijezda. Zalihe praška mogu biti pokri- vene medom u gornjem dijelu ili se mogu nalaziti unutar gnijezda u riižem đijelu plodišta. U tom nižem dijelu mora se nalaziti bar9 kg meda ravnomjerno podijeljenog po okvirima s jedne i s druge strane (vidi skicu). Ostala-se zaliha meda nalazi-na okvirima u donjem trećem đijelu košnice.

Raspoređ hrane pred zimu u dvostrukom j trostrukom >plodištu Langstrothove košn:ce. Orne pruge osnačuju cvjetni prašak, bijele prazne stanice', a ostale

označuju med

Na sređini gornjeg dijela izbuši se gornje leto oko 2,5 cm promjera, dok se donje na podu suzi preko zime na 2,5— 3,5 cm3).

1) funta = 0,4536 kg2) ođgovara zapremini dvaju okvira Langstrothove mjere,s) U najnovije vrijeme Root preporučuje da se, umjesto bušenja gomjeg

leta, iz obođa poikiopca kopniee izreže 'kcmadić letvicek s pomoću kojeg' se može, fead se 'poklopae okrene, reguilraiti nastalo gornje leto.

104

Zaštita od vjetra preko zime je vrlo važna stvar, dok se umatanje košnica sve više zabaeuje. (Dr. W. E. Dunham, profesor za uzgajanje pčela na Sveučilištu u Columbusu, Ohio, kaže, da je umatanje i pakovanje potrebno kod onih društava, .koja su slaba i imaju male zalihe meda i praska). Nada-lje je važno da se košnice nalaze na suhom terenu i da su izložene sunčanoj’ svjetlosti.

I u pčelarenju s njihovom mođificiranom Dadantovom ko- šnicom, kod koje se, kako je poznato, najviše upotrebljavaju polu- medišta, nova škola preporučuje da se društva uzimljuju na sličan način, t. j. s punim polumedištem.

Raspoređ hrfme tcoS, Modif icirane Dađantove Tcošnioe iitsimljene s polumedištem

To su glaviie praktične točke nove pčelarske škole, koje vrijede i za sve naše sjeverne krajeve1).

Na našem jugu također je godišnje potrebna približno jednaka količina meda samo s razlikom, što polovina treba pčelama za zimske mjesece, a polovina za bespašnu ljetnu periodu.

n.O dobroj matici mi smo govorili već u prijašnjem poglavlju, a

isto tako i o važnosti što većeg broja mladih pčela. Takve neistro- šene pčele odlučuju ne samo o dobrom prezimljenju nego i o brzom proljetnom razvoju. Naime, mlade pčele mnogo su izdržljivije pre-

!) Kako ’vid'iho, Mršulja- je bio preteča te Skoie, jer je savjetovax> da se za zimu pčelama ostavlja neftaicauta zaJiha na. 10 velilđli okvira i otvoreno gomje leto.

ma proljetnim nepogodama nego stare i'istrošene pčele. Zato mnoga društva kraj dovoljno meda stradaju preko zime manje više baš zbog toga, što su ušla u zimu s većinom starih istrošenih pčela, koje dijelom izumru već u toku zime, ili ih pokose hladni i vjetro- viti proljetni dani. Zato su takva đruštva na proljeće slabija nego što su bila prije uzimljenja.

m.Iako'smo se osvrnuli na važnost vjetrobrana u jednom prija-

šnjem poglavlju (»Biranje položaja«. str. 62), ovdje treba napomenuti njegov utjecaj na prezimljenje. Pčelinje gnijezdo je preko zime obavijeno slojem vlažnoga zraka,. koji je nešto toplijj od vanjskog zraka. Kako toplina tako i vlažnost tog omotača potječe iz samog gnijezđa-, jer po Phillipsu svaki kilogram potrošenog meda stvara kilogram vode, koja treba da izađe iz.košnice u obliku pare. ; -

Taj omotač štiti gnijezdo od neposrednog utjecaja vanjske ' temperature. Ako su košnice izložene vjetru, njegovo će strujanje oko košniea neprestano izvlačiti taj Tžolacioni omotač i time sve vlše liladiti vanjsku površinu gnijezda. Posljedica toga će biti veći potrošak hrane, često u tolikoj, mjeri, da pčele do proljeća utroše i do 90°/o zimske zalihe. Ako pčele moraju trošiti više hrane, one, prirodno, stvaraju i više vlage, koju strujanje zraka odnosi ne samo kroz leto, nego i u prostore košnice, gdje se zgušnjava u rosu i kapljice. Ove s poklopca padaju i po pčelama. Time ih uznemiruju, a one, uznemirene, troše još više hrane i stvaraju još više vlage. Mokro i pljesnivo saće oko gnijezđa i mokre stijene pokazuju na ' proljeće da su pčele bile uznemirivane i da su trošile više hrane nego što bi trebalo u normalnim prilikama. Neki su naši pčelari, ne znajući kako da tome doskoče, preporučivali da se košnice nagnu malo naprijed, kako bi voda mogla otjecati kroz donje leto napolje. ' ! ;

Zato je zimska zaštita od vjetra u našim sjevernim krajevima neobično važna. Kod nas, gdje nema prirodnog zaklona, najlakše možemo sačuvati pčelinjak od vjetrenja na taj način da ga oblo- žimo snopovima kukuruzovine. Samo tu kukuruzovinu treba staviti - tek onda kad su se miševi »uzimili«.

106

Ako se pravi vjetrobran od dasaka, treba između pojedinih dasaka ostaviti razmak oko 4 cm, koji će djelovati u smislu razbi- ianja vjetra. Inače će se vjetar svom silinom preko ograde oboriti na košnice. ,

Postepeno izlaženje malih količina topline kroz gornje leto kod normalnog zimovanja odnosi sobom pomalo i suvišnu vlagu iz košnice, Međutim, ako je pčelinjak na nekom nizinskom i mokrom mjestu gdje se taloži magla i vlaga (zato Farrar i preporučuje suhi i sunčani položaj), onda će ta veća vanjska vlaga ne samo spreča- vati izlazak vlage iz košnice, nego će prodirati i u samu košnicu. Budući da pčele zimi ne prov.ode ventiliranje nastat će u košnici slična situacija kao i zbog djelovanja vjetra.

Ako je društvo jako, ono će izdržati ovakva ohlađivanja, pa i pod/cijenu griže (zbog potroška velikih količina hrane). Ako je glabo, podleći će. Mi smo često slušali u prošlosti, kako su društva izdržala jake zime u košnicama od tankih i ispucanih dasaka (kuda je vlaga izlazila), ali nikada nismo dobili odgovor, koliko je vlasnik platio u medu za takvo prezimljenje.

IV.

Da bi se omogućio izlaz vlage 'kroz donje leto, potrebno je da ono bude relativno veliko, da se prostire na pr. čitavom duljinom košnice. Ali, tako veliko leto ima i svoju lošu stranu, a to je da propušta u košnicu mnogo hladnoće.

Izlazak vlage najbolje omogućuje gornje leto, pa bilo ono i najmanje. Sjetimo se da pčele naših vojvođanskih pčelara uvijek uspješno prezimljuju u njihovim velikim pološkama s velikim gornjim letom.

Kod nastavljača nije potrebno baš svrdlom bušiti okrugle rupe da bi se dobilo gornje leto. Treba Samo na svakom nastavku, bez obzira da li'.služi za plođiste ili medište, na donjem rubu izrezati komadić stijene veličine 70X7 mm. Kad ovaj otvor više nije potreban, zatvara se komadićem letvice jednakih dimenzija. Taj će otvor, iako je nešto niži nego što to Farrar preporučuje, sasvim dobro poslužiti svojoj svrsi.

Međutim postoji.još jedan dobar način za odvođenje vlage iz košnice, a to je ispuštanje kroz poklopac, u prostor za utopljava-, nje. Prije nekih' 20 godina jedan je moj prijatelj, inače savjesni

pčelar pčelario s košnicama đvostrukih stijena i okvirima 25 cm visine. Sve je košnice’odozgo utopljavao. Košnice su imale samo donje leto. Tužio se na silnu vlagu u košnicama. Pred jedno uzimljenje savjetovao sam mu da omogući izlažene vlage kroz zamre- ženu rupu u poklopcu u polumedište ispunjeno strugotinama. To je bilo dovoljno, i nije imao više nikakve vlage u košnicama. Otvor na poklopcu pokrije se komadićem žičane mreže, da pčele ne bi mogle do materijala za utopljavanje. 1J tom slučaju donje leto može biti i sasvim malo.

, V. ,

U svima jakim zimama, kao što su bile g. 1929., 1934., 1942. 1 1948. naše pčelarstvo izgubilo je ogroman broj pčelinjih društ'ava. G-ledajući n,a uzroke ovih gubitaka, u svijetlu spomenute američke škole, moramo se držati ovih pravila, da se gubici ne bi ponovili:

1. Uzimljivati samo jaka pčelinja đruštva, koja zapremaju najmanje 125 do 160 dm2 saća na 10— 11 velikih, ili na dva reda širokoniskih okvira. Slabija đruštva, ako ne želimo smanjiti broj društava, uzimiti u međištima po dva zajedno. Ponovo naglaša- vamo da je slabija društva veoma rizično uzimiti s mednim magazinom. Njihova zimska kugla ne će moći zahvatiti i medne okvire u nastavku-, jer ce se stisnuti ispod satonoša u dorijem dijelu, gdje riema dovoljno hrane. Takva društva mogu poginuti od glađi i pokraj obilnih zaliha hrane u gomjem dijelu.

2. U našim sjevernim krajevima nipošto ne uzimljivati pčele na jednom redu okvira u onim košnieama u kojima su okviri 20 em visoki. Takvi okviri stvaraju više spljoštenu površinu zimske kugle, u kojoj pčele teže održavaju temperaturu. Zato troše više meda, a tlme i više opterećuju crijeva te pospješuju smrtonosnu grižu.

Na jednom redu tako niskih okvira mogu se sa sigurnošću uzimljivati društva jedino u našim južnim krajevima, a u sjevernim samo pođ uvjetom da se iznad plođišta, u medištu, uzimi još jedno društvo.

3. Ne uzimljivati pčele na otvorenom medu. Ovakav med upija vlagu iz okolnog zraka čime se stvaraju uvjeti za grižu. Ako se pčele moraju za zimu prihranjivati šećernim sirupom, onda se on

108

mora dati u sjevemim krajevima najiasnije do konca kolovoza da bi ga pčele mogle preraditi i u stanicama poklopiti. Inače će i on upijati vlagu.

4. U sjevernim krajevima, gdje je medljika jedini uzrok zim- skili gubitaka, treba uvesti pčelarenje s najnižim širokoniskim okvirima (Farrarovi su samo 16 cm visoki), a pčelama u gornjem plodištu rezervirati prvi proljetni med za zimu. Ovaj način uzimlje-

nja na boljem medu mnogo je bolji i jednostavniji od onog što ga preporuča sovjetska pčelarska teorija. Ona preporuča da se vade pojedini okviri s boljim medom i čuvaju, te da se u jesen pojedi- načno stavljaju u plodišta na mjesto okvira s lošim medom.

5; Tamo gdje se pčele unose u podrum ili u kakvu drugu zatvorenu prostoriju, treba paziti đa ova nije vlažna, da se može zračiti, da je potpuno mračna i đa se u njoj održava što stalnija temperatura, na 0° C, jer kod ovakve temperature pčele više miruju i troše manje hrane.

VI.

Kod pojave griže usred zime, kad nema mogućnosti da se pčele napolju izletom pročiste, može se primijeniti sobno čišćenje

109

i' •

po načinu žitkova. On na leto namjesti jeđnu poveću kutiju ođ furnira, u koju pčele izlete i u njoj se očiste. Jedan đio gornje strane butije sastoji se od žičane mreže, kroz koju dolazi svijetla u kutiju i na leto, te tako polače pčele na letenje. Po unutarnjim stranama kutije (osim tamo gdje je žičana mreža) pričvrsti se risaćim čavlićima novinski papir na koji se pčele iščiste. Poslije čišćenja se zaprljani papiri skinu i spale, a na njiliovo mjesto se pričvrste đrugi, za čišćenje slijeđećeg društva. Prostorija treba đa je ugrijana do 25° C. Izgled njegove kutije vidi se na skici.

110

/

OSNOVNI UVJETI ZA NAJVEĆI USPJEH

Najveći prinos nemaju srednje jaka društva s »optimalnim« tirojem radilica, nego ona najjača, koja imaju najveći broj radilica. Na nekim inozemnim' pčelarskim eksperimentalnim stanicama, to je više puta utvrđeno. Rezultat jednog takvog mjerenja viđi se iz ovog grafikona. •

1*0 r

220-

200-

d i tso

i£0o<c 140 '>•1— m

icO

QC Čb O f.....

......

...

C i

flOc/Jorz 60

' a eCL 40

*u\

r * !•*

%L

-j § 2 3 6 7 §

TEŽIHA PČELA U ORUŠTVU U Kg.

Mjerenje je izvršeno god. 1944. pred početak glavne paše na' Primorskom pokusnom pčelinjaku (SSSR). Točkice označuju broj

111

mjerenih đruštava. Vidi se da su ona društva, u kojima je bilo oko 7 kg pčela, donijela najviše meda, dok su ostala, s manjim brojem (težinom) pčela, donijela razmjerno manje.

Po rezultatima ispitivanja, koje je izvršio Centralni državni pčelarski laboratorij u Madisonu (SAD) slabija društva donose po jedinici svoje težine manje meda nego jača. Ako stanovitp društvo, kaže Ralimlow, u kojem ima 15.000 pčela, donese 0,5 kg meda na svakih 1000 pčela, onda če u istim prilikama društvo sa30.000 pčela, donijeti 1,35 kg na svakih 1000 pčela. Društvo od45.000 pčela donijet se 1,45 kg, a ono od 60.000 pčela, 1.52 kg nasvakih 1000 pčela. Računajući na toj bazi, nastavlja Rahmlow, pokazat će se i različiti ukupni rezultat u prinosu u istim prilikama'kod 'društva različite jačine: -

15.000 pčela proizvest ce 15 funti meda,30.000 »■ »• » 40,5 » »45.000 »■ » » 65 .»- , »•60.000 » ' » » 91 ■ » »

Prema tome će i neki pčelinjak sa 100 društava slabijeg tipas po 15.000 pčela,, proizvesti svega 1500 fimti, dok će onaj s jakim društvima proizvesti 9.100 funti.

Godine 19,44. i 1947. izvršio je Taranov na Institutu Pčelo- vodstva pokuse u vezi s ovim pitanjem. Dobio je ove rezultate:

Gođina

pokusa

Količina

pčela u kg

na početku

paše

Sabrano međa u kg

po društvuna 1 kg

pčela

1 7 71.5 14 9

1944 2 20 10

3 34 ir,34 . 49 12,2

■®3,8 41 10,6

1947 4; 6 52,7 11

5,3 62,8 12,1

112

Jasno.je, đakle, da nije točno pravilo; »Prinos meda stoji u upravnomyrazmjeru s količinom pčela u društvu«, nego postoji pravilo: »Prinos meda progresivno raste s kolieinom pčela u društvu«. Navedeno pravilo potvrđuju i rezultati, dobiveni u Znan- stvenom pčelarskom laboratoriju, u Katrainu, Punjab (Indija).

Bro] pčela u društvu Sabra'no tneda u kgNa 1000 pčela otpada

meda u kg

10.500 2,3 0,22

11.625 4,! v 0,34

12.375 4,7 0,33

15.000 5,8 0,38

• 18.375 8,3 0,44

22.875: 11,3 0,49

23.625 12,4 0,51

24.750 14 0,56

Zato peelari nemaju nikakvog. računa da slaba društva u proljeće pomažu na račun j akih, kako to neki kod nas preporu- čuju. Pred prvu glavnu pašu njih treba svesti na jačinu nukleusa^ a s oduzetim_Ifigloi&-i pčelama pomoći srednja društva da se ižjednače s najjačima.

Ako težinu pčela od 7 kg izrazimo brojem pčela, onda je to oko 70.0.00 pčela. Budući da je poznato da se u pčelmjem društvu može nalaziti i, do 100.000 pčela (Root) onda ovakva društva ođ70.000 pčela nisu nifiaSvi 'ekstremi, već obična jaka društva na vrhuncu svoga razvoja.

Poznato je, da se na obje strane saća veličine 1 dms s otvores nim leglom može u normalnim prilikama nalaziti najviše 240 pčela.- Na zatvorenom leglu i po saću u medištu nalazi se manji broj nego na otvorenom. leglu; zato se znatan broj nalazi po stijenama i ispod poklopca košnice. Prema tome, da bi se u neku košnicu moglo smjestiti 70.000 pčela i da bi one mogle u njoj boraviti, potrebno je oko 290 dm! saća. To je minimum prostora,. dok je na jačim pašama potreban i veći prostor. Zbog toga bi morali u interesu poveeanja proizvodnje meda sve košnice, kod fiojih se proširenjem ne može dobiti ni približna ova zapremina,

što prije isključiti iz proizvodnje, te ilrupotrebljavati samo u proizvodnji prirodnih rojeva tamo, gdje je to uvedeno.

Za dobivanje najvećeg prinosa međa postoji za sve krajeve^ i za sve glavne paše osnovni uvjet: »Razviti pčelinja društva za početak glavne paše do maksimuma. Takva društva treba da imaju ne mnoštvo mladih, za pašu neđoraslih pčela nego mnoštvo pčela zbiračica. Nadalje je potrebno da je već na početku paše 1/3 međišnog prostora zaposjednuto s 'pčelama. —

No, ni to nije đovoljno. Aiko su društva đosegla svoj najveći razvoj prije početka glavne paše, može se u njima pojaviti ras- položenje za rojenjem. Ulaze li društva u takvom stanju u glavnu pašu, prinos će se neizbježno smanjiti, jer opada radno raspolo- ženje društva (vidi grafikon).

2e>8<6u1.2<008

06

04

02

0-02

■OU-06

N

- \ 1\\ / \

% \ \ / \\\V’1 / \ \' \l t

> t ' '

✓/

17 28 ?9! 30 < 3 4 S 6 *

3UNI 3UU

■ ' / \ ■■ ^ Mjerenje je obavljeno 1928. 'na pokusnoj pčelarskoj stanici

u Merefi. Puna linija označuje prinos društva koje se nije spre- malo na rojenje, a isprekidana linija prinos društva u kojem su hili 30. VI. zaleženi matičnjaci. Prinos društva bio je smanjen za 67°/o- ,

Prema tome postoji i drugi osnovni uvjet za uspjeh: »U maksimalno razvijenim društvima održati neokrnjeno radno raspol’o- ženje do kraja glavne paše«. Kakva sredstva i kakve metode nam stoje na raspolaganju u tu svrhu, vidjet ćemo iz narednih poglavlja.

Međutim, dobro je znati izuzetak, kađ rojenje ne će vrlo mnogo utjecati na sniženje prinosa na glavnoj paši. To je slučaj kad se rojenje dogodi 50 dana prije početka glavne paše. Taranov taj rok zove »đooptimalna perioda«. Najviše smanjuje prinos rojenje za vrijeme optimalne periode. Po Taranovu se ustanovi vrijeme te periode tako, da se od predviđenog početka glavne paše odbroji unatrag 51 dan, a od predviđenog svršetka 29 dana. Dani, 'koji se nalaze između dajbivenih datuma, smatraju se optimalnom periodom.

Primjer optimalne periode po Taranovu

I

Dooptimalna

perioda

II

Optimalna perioda

III

Međuvreme-

na perioda

IV

Giavna p.aša

3k_...I I I I I I I I I I I- r . . I I I I.5 10 15 20 25 30 5 10 15 20 25 30 ' 5 10 15 20

, maj juni " juli

Hojenje od svršetka optimalne periode pa do početka glavne paše, u t. zv. međuvremenoj periodi, tajkođer smanjuje prinos, ali ipak ne toliko kao rojenje koje se dogodi u optimalnoj .periodi.

NAČINI PČELAEENJA

Naše glavne pčelinje paše ne počinju svuda u isto doba godine. . Imamo ih počevši od marta pa sve do novembra, te smo po tome jeflna od rijetkih zemalja na svijetu. Zbog tili našth specifičnih florističkih, a i klimatskih prilika, nije moguče ustanoviti jedan način pčelarenja, koji bi odgovarao za sve krajeve. U rane glavne 1 paše ulazi se redovito s nedovoljno razvijenim društvima, jer je 'vrijeme, koje je potrebno za razvoj društva; prekratko. I u jesenske glavne paše, pogotovu one posljednje, ulazi se redovito sa slabijim društvima, jer je odavna prošao vrhunac razvoja, u kojem su matice najviše legle.' U jednom i drugom slučaju, rezultat je smanjena proizvodnja meda. Jasno je, da se u ovakovim prilikama moraju primijeniti posebni načini pčelarenja.

Prve naše glavne proljetne paše jesu ruzmarin i kadulja. Ruzmarin cvate uglavnom polovicom marta, a rana (primorska,

• nizinska) kadulja u drugoj polovici aprila. Treba dakle do ovog doba imati potpuno razvijena društva.

Poznato je, da je od jajašca pa do pčele sposobrie za sabiranje pptrebno vrijeme od 6 tjedana. No, kako se društvo na početku periode nakon prezimljenja, ne nalazi u najboljim uvjetima, .t. j. matica ne može odmah u početku leći jaja u punoj mjeri,. treba da se prije toga izleže bar jedna generacija pčela. Prema tome, za puni razvoj društva, koje bi moglo u punoj mjeri iskoristiti ove paše, potrebno je 8 pa i 10 tjedana. Razvoj za pašu ruzmarina trebao bi početi oko 15. januara, a za ranu k-adulju oko 15. fe- bruara. Međutim, zbog lošeg vremena kakvo u to doba godine ponekad vlađa i u južnim krajevima, i slabe pretpaše osobito praška, nije moguće u toj periodi razviti đovoljno legla. Zato se naoraju pred te paše uključiti pčele'i zrelo leglo od još jedne matice, t. j. društvo se mora razviti s pomoću dvije matice (vidi str. 200 »Pčelarenje s dvije matice«).

116

-fi Među glavne paše koje padaju u prvu i drugu polovicu maja idu uglavnom: akacija, hrastova medljika i kasna kadulja. Za ove paše moguće je pripremiti i najjača pčelinja društva, kako ona u nastavljačama, tako i u pološkama, ako su bila pravilno uzimljena, s dovoljno meda i praška, s mladim maticama i dr., i. ako njihov normalni razvoj ne omete izvanredno nevrijeme. Jedino ce možda u nekim sjevernim krajevima, gdje nema dovoljno topline i-pretpaše, biti potrebno primijeniti neke metode forsiranog leženja. Ako se i za ove paše primijeni razvijanje društva s dvije matice, dobiju se izvanredno jaka društva.

Prije nastupa ovih paša događaju se, na sreću rijetko, sluča- jevi. da nenadana košava usred dana uništi masu pčela sabiračica. koje su na paši; Đogodi se da i po trfili čštiri okviraTkoji su prije zahlađivanja bili zaposjednuti od pčela, ostanu prazni. To uzrokuje znatno manji prinos meda sa glavne paše. Pritom je opažena i zanimljiva pojava kod pčelaca^koji se nalaze u velikim polo- škama i imaju dobre matice. Tokom dotične glavne paše, matic?* zaleže rekordnu množinu stanica tako da na kraju paše bude mnoštvo legla, ali vrlo malo meda. Ovo može izazvati i sam'pčelar, ako pomicanjem neke košnice u početku paše ili nezgodnim smje- štajem koje košnice prilikom doseljenja na pašu, uzrokuje pogrešnu orijentaciju sabiračica, pa se one vraćaju u susjedno košnice.

tJ ovu vrstu paša, s obzirom na način pčelarenja, mogu se ubrojiti i glavne paše od lipe, maline i gorskih livada, koje dolazp u junu, jer do njihova početka ima đovoljno vremena i za najveći razvoj pčelinjih društava. Međutim, ima sluča.jeva, gdje se ni za ove glaVne paše društva ne mogu razviti pa ni do običnog jakog društva. To je slučaj kod košnica s tijesnim plodištem. Kad ga dobra matica zaleže,- ona uzalud šeta po saću tražeći prazne stanice, a rezultat toga je mali broj izleženih pčela pred glavnu gašu kao i pojava raspoloženja za rojenjem. Zato je kod ovakvili košnica korisno razvijati društva- s dvije matice. U đanašnjem modernom pčelarenju, upotrebljavaju se velika plodišta, do 160 dmL‘ saća, koje se nalazi na 10 velikih ili na 20 širokoniskih manjih okvira, u dva reda, jedan iznad drugoga.

Među kasnije glavne paše spađaju bijeli bosiljak, gorčac, crveni i bijeli vrijesak, vriština i vrijesovi. Ove paše obično po- činju sredinom jula i početkom augusta. Održati društva u ne- rojenom i radnom raspoloženju do njihova početka, vrlo je teško,

a osim toga do kolovoza njihova snaga znatno opadne, jer matice već u đrugoj polovici juna počinju smanjivati leženje. Zbog toga, kao najbolji način za bolje iskorišćenje ovih paša preporuča se rano razrojavanje đruštva i spajanje na početku paše. Time se uštedi puno 'vremena, koje bi inače otišlo na 'kontrolu rojenja i na njegovo suzbijanje, a što je najglavnije, za pašu se spajanjem dobiju znatno jača đruštva s velikim radnim raspoloženjem, jer imaju mlade matiće. Za ove svrhe dovoljno je druge matice odgojiti u početku maja. Razrojavanje se može provesti u istim košnicama, kako u riastavljačama tako i u pološkama (vidi: »Pčelarenje s dvije matice«).

Ukoliko se razrojena društva stignu do početka paše razviti u obična jaka društva, mogu se i ostaviti svako za sebe, jer će tada,, razumljivo, i ukupni prinos biti veći.

Isti način pčelarenja mora se primijeniti i za glavne paše - vrijesova te za ruzmarinovu pašu. One dolaze u septembru. U to vrijeme društva su još slabija nego početkom augusta, zbog čega te paše nisu do sada ni približno iskorišćivane onako, kako bi mogle biti. Da koliko-toliko za ove kasne no vrlo obilne paše poprave snagu svojih društava, pčelari su uveli u praksu otkuplji- ' vanje društava namijenjenih dušenju, po Slavoniji i Lici, gdje ih ' pretresaju u transportne sandučiće i otpremaju na mjesto paše. Tamo ih pripajaju svojim osnovnim društvima. Prema tome prakticiraju neku vrstu pčelarenja s dvije matice, samo s tom

, razlikom što druga matica nije legla u susj'ednom odjeljku ili nastavku košnice (što bi bilo mnogo bolje i jednostavnije), već negdje u slavonskoj ili ličkoj pletari. v

U krševitim krajevima, gdje poslije rane kadulje' nastupa bešpašno doba, pa stoga društva dpadaju i nema rojevnog problema, bilo bi štetno primjenjivati razrojavanje. Tamo treba od sredine juna obavljati podražajno hranjenje da bi se do početka naredne glavne-paše dobila jaka društva.

118

BEZ PRAŠKA NEMA PČELABENJA

1. Utjecaj praška 11a množenje

Kako je poznato, mitrina jezgre cvjetnog praška puna je sitnik zrnaca koja predstavljaju potpunu hranu. Ta se zrnca sastoje od bjelančevina (ovi spojevi su bogati dušikom, a sadrže I sumpora i fosfora), ugljikohidrata (uglavnom škrob, a i neki, drugi šećeri), nekih uljevitih tvari i vitamina. S obzirom na sa-' štojke, nisu prašći sviju biljaka jednaki. Razlika se vidi iz ove ta,blice sastavljene po Planti i Mitropoljskom. -

Vrsta praška' P O S T O T C I i

■Bjelančevina Masti Šećera Škroba

Brezov 24,06 3,33 18,50 ___ .

LJešnjakov" 30.21 x 4,20 14,70 5,26

Kesienov 18,70 . 11,34

Duhanov 1 _ 10,90 12,87 40,17 —

Nije poznato, koje vrste više-odgovaraju uzgoju legla, no čini se da su to one s većom količinom bjelančevina.

Bez cvjetnog praška pčele uopće ne mogu othranjivati leglo, a ukoliko i othranjuju, biva to . kratko vrijeme u kojem, po Hayđaku, uzimaju potrebne sastojine iz svoga tijela. ;

Cvjetni prašak nije samo neophodno potreban za uzgoj legla. On je isto tako potreban i za izležene pčele. Mlađe izležene pč^le

- još nisu potpune. One su nježne, mekane i lagane. S uzrastom bivaju teže i tVrđe, a količina bjelančevina se u njihovu tijelu povećava. Količina. dušika nakon pet dana starosti, po istraživa- njima Haydaka,'poraste za 64<>/o u odnosu prema količini u mla-

U 9

doj, netom izleženoj pčeli. AJso izležene pčele nemaju na raspolaganju cvjetnog praška, one ne mogu vršiti funkcije u košnici, a smrtnost im se poveća. Koliko odrasle pčele potroše praška za svoje uzdržavanje, još nije ustanovljeno. Inače ga jedno društvo potroši i do 30 .kilograma na godinu.

Još je 1936. Farrar dokazao, da pčele trebaju cvjetni prašak i zimi. U njegovim eksperimentima su samo ona društva, koja su imala dovoljne zalilie praška i meda, uspješno prezimila i bila jaka u proljeće. Po njemu, društvo prije zimovanja treba imati 500— 600 četv. palaca cvjetnog praška u saću, a to je 31— 37 đm" ili 4— 5 dobro napunjenih okvira, 43X20 cm.

Nedostajanje praška, kaže Parrar, potrebnog za normalni razvoj legla na kraju zime i u rano proljeće, osnovni je uzrok napadnom proljetnom opadaniu inače zdravog društva. Ovakvo opadanje u proljeće često se pripisivalo godišnjem dobu umjesto lošoj opskrbi đruštva.. Društva, koja su unutar zimskog gnijezda. opskrbljena dovoljnim zalihama praška, popunjavaju svoje normalne gubitke mladim pčelama, i imat će, kad se u proljeće pojavi prva paša praška, već stanoviti višak pčela i veliko plodi- šno gnijezdo. Ovakva društva brojem pčela naglo rastu. Naprotiv," društva uzimljena bez praška ili s malo praška, stalno opadaju još 3 pa i 6 nedjelja iza pojave -prvog praška u prirodi,' odnosno opadaju sve dotle, dok se gubitak starih pčela ne počne nado- knađivati mladim. pčelama.

Ako pogledamo s ovih stanovišta na našu dosadašnju pče- larsku praksu, vidimo da je neuspjehu i niskofn prinosu u velikom broju slučajeva bio uzrok nedovoljha opskrba praškom. Bilo je i slučajeva, da je zbog toga stradalo i stotinu pčelinjih društava, doseljenih na jug s oskudnim zalihama praška.

Nekada su naši stari praktičari preporučivali, radi stvaranja više legla prije paše, prihranjivanje »muljanim« medom iz pletara, jer se u takvu medu nalazila i znatna količina cvjetnog praška. Ali, kako nije bila đokazana važnost cvjetnog praška, takvo i slično prihranjivanje praškom izašlo je iz prakse. štoviše, mnogi smatraju satine pune cvjetnog praška kao nešto nepo- željno u košnici. No napredni vojvođanski pčelari i sada sele svoje pčele u krajeve oko Dunava, gdje im se društva u rano proljeće opskrbe praškom s različitih vrba. Na taj način dobivaju znatno više legla do glavne paše aikacije.

120

- r Godine 193.9, je Krasnopejev ustanovio da se u.đruštvima s praškom pojavilo leglo između 1. i 20. II., ona su donijela po 40,4 kg prinosa. U đrugim društvima bez praška leglo se pojavilo s prvim praškom u prirođi, t. j. tek oko' 10. IV. Ova društva su dala samo po 9,5 kg prinosa na glavnoj paši.

Pčele ne mogu uvijek sabrati potrebnu količinu praška. U ' SAD su dulji niz godina vršeni pokusi na državnim poljoprivred- nim eksperimentalnim stanicama i saveznim laboratorijima. za kulturu pčela u Laramie, Wyomingu i Davisu Cal., s namjerom da se pronađe prikladna zamjena za prašak. Dugaoka je lista , raznih. namirnica, koje su iskušane, (mlijeko, jaja, strugano meso, zob i dr.), dok konačno Schaefer i Farrar nisu ustanovili, da se dobri rezultati postižu sojinim brašnom, koje se doffiva t. zv. expeller-procesom. Tri dijela ovako dobivenog sojinog brašna se miješaju s jednim dijelom cVjetnog praška. Prema tome sojino brašno nlje zamjena već samo dopunsko sredstvo.

^ 2. Naprave za skidanje praška

Sabiranje' većih količina cvjetnog praška sa cvjetova ne- zgodno je i skupo. Da bi dobio potrebnu količinu cvjetnog praška, Farrar je gođ: 1934. načinio napravu, koja s pčelinjih nogu sklda veći dio praška, što ga nose u košnicu.

Naprava se pričvrsti na ulaz u košnicu. Pčele na povratku s paše moraju prolaziti kroz žičanu mrežu, na kojoj su kvadratnl otvori veliki 5 mm. Budući da je to za njih. dosta tijesan prolaz, moraju se s kotaricama na nogama, koje su pune praška, očešatio ovu mrežu, a ona im skine velik dio tovara. Skinute grudice praška padaju kroz sitniju mrežu (br; 9) u četvrtasto koritance.

Fostoje tri različita načrna prerađe sojinih. zmia. Prvi je Mdraulioki, koji se primjenjuje kcd prerade lanenog i pamučnog sj.emena. Zdrobljeno zmje se najprije grije, a zait'm preša Mdraidičkoim prešom da b; se .uklonilo sto v;še naašti, Drugi je način it, zv. expeller-proeeiV kcd kojega se zdrobljeno zmje podvrgava visoikom tlaku u^aparatima nazvanim »expelleri« kod eega se ukloni najveći dio masti, Zbog trenja siovine, koja se obrađuje i propušta kroz aparat pod visokim tlakom, razvija se znatna toplina, koja žari smrvljene čestiee.. Kod primjene ovog načina ostaje u brašnu svega 5— 7% masti. Kođ trećeg načina se zdrobljeno zmje obrađuje pri slabom vrenju. Za prihranjivanje je znatno boije brašno dcb veno na drugl način, samo šteta što mi još nemamo expeUer iffeđaja.

121

Sve skupa -je pokriveno daščicom da bi se prašak zaštitio od vlage i jakog suhca. Svaki dan ili svaki drugi dan izvađi se kgritance, prašak se iz njega istrese na veći karton, načini se sloj do 2 cm, đobro prosuši, a zatim se do potrebe spremi u hermetički zatvo-

renu posudu. Ako je 'đobro prosušen, može se čuvati godinama, a da ništa ne izgubi od svoje vrijednosti za prihranjivanje.

Na taj se način može u sezoni od jednog društva sakupiti oko10 kg praška, a ta je količina đovoljna da sa sojinim brašnom namiri potrebe 5C- društava. Ipak se ne preporuča da se ovaj skidač praška .drži neprestano na jednoj košnici, već ga treba nakon 10 dana premjestiti na drugu.

122

Postoji i Phillipsov način skidanja praška. Pomoću letvica, debljine 1 cm, koje se umetnu postrance i straga, izmeSu plodišta i medišta, nastane s prednje strane otvor od 1 cm. Nastali otvor je gornje leto, koje se po potrebi umanji jednom letvicom. Donje leto može se postepeno zatvoriti, ali to nije neophodno, jer je dovoljno da se malo više suzi.

Detalji Farrai'ovog skiđača praška: 1. plodište, 2. ventilacioni podmetaik, 3. pod košnice, 4. stalak za košnicu, 5. vanjska kutija skidača, 6. positda sa za prašak, 7. poklopac, 8. -polica za pošudu, 9. mreža kvoz koju pada prašak.

Zatim se odreže komad matične rešetke, širok oko 12 cm. a dug kao gornje leto. Rešetka~selpričvrsti cijelom svojom dužl- nom na gornji rub donjeg plodišta. Može se pričvrstiti tako da se na njezine krajeve pribiju komađići letvice, dugi 14 cm, koji se slobodhim krajem (2 cm) 'utaknu postrance u leto.

Da bi se pčele prisilile da ulaze s donje strane te rešetke, načini še od lima i iznad rešetke čvrsti branik, koji zatvara prolaze s gornje i prednje strane i postrance.

Ispod rešetke se namjesti ili na čavle objesi posuda, u koju će padati prašak što ga rešetka bude skidala s pčelinjili kotarica

:tvice između plodt' ( i— đista. L

PhUlipsov skiđać praška

t na nOgama. Najzad se iznad branika rešetke pribije zaštithi lim da čitava naprava ne bi zakišnjavala.

Prašak se povremeno sakuplja, utiskuje u steriliziranu bocu, prelije medom i čuva do potrebe.

Ruski skidač praška

U nekim našim krajevima pčelarstvo trpi veliku oskudicu cvjetnog praška. Tako se na pr. u Vojvodini, gdje nema šuma, nikada ne mogu razviti đovoljno jaka društva za glavnu pašu

124

zatvoriti i u koju može stati veći broj' (10— 15 komada) ovakvih ~ okvira s praškom. Posuda ima pri dnu otvor za dovod pare i pipu za vodu. Povrh njezinog dna namještena je jača žičana mreža, a preko nje još jedna debela poput one za prozore. Ova posljednja ima krajeve oko 10 cm iznad donje mreže, kako bi se za te krajeve mogla primiti i izvaditi iz posude mreža s rasparenim voštanim materijalom. Kad je voština pod utjecajem pare rastvorena, strese se s okvira na dno mreže. Tu se ta masa, dok je još Vruća, rukama (u rukavicama) protrlja da bi se stanice rastavile. Kad je to gotovo, digne se gornja mreža s materijalom i spusti u veću S . posudu s vodom. Tu se pod vodom materijal opet protrlja da'bi se prazne stanice digle na površinu, dok prašak kao teži potone na dno posude. Stanice, koje plivaju, pokupe se cjediljkom, a zatim se prašak s dna brzo pokupi u vrećicu, koja se objesi ižnađ jednog kotla ili slične posude, da bi se voda ocijedila. Upotrebljena ,voda se čuva i ponovo upotrebljava, a po svršetku posla se ostavi do proljeća za pravljenje praškovih jpflgača.

Dok se s praška cijedi voda, rastvara še u pari druga partija saća. Ocijeđeni prašak istresa se u posebnu drvenu posudu. Zatim se razastre na lagane kraće daske, na kojima se suši kroz više dana u toploj suhoj prostoriji; Ako ima miševa, mora se pokriti žičanom mrežom. Konačno se samelje na mašini' za meso i kon- eervira šečernim sirupom. čuva se do pravljenja pogača u proljeće u kamenim, staklenim ili emajliranim posudama.

Schaefer ima posebnu formulu za spremanje pogača. s ovorti vrstom praška: 16 funti vode kod uzimanja starog ili 14 funti kod

’ uzimanja svježeg sojinog brašna, 28 funti šećera, 16 funti sojinog brašna i 4 funte cvjetnog praška. Navedena količina je dovoljna za prihranjivanje 50 društava.

Dobivanje praška na ovaj način dolazi u obzir samo na zdraVim pčelinjacima. Umjesto posebne posude na paru, kod nas se može upotrebiti veći emajlirani lonac s poklopcem. 10 cm povrh njegova dna namjeste se spomenute mreže. Krajevi gornje mreže treba da dopiru do poklopca radi lakšeg vađenja. Satine se izmrve " i voda nalije do blizu mreže. Pod utjecajem pare satine će se dovoljno rastvoriti, da bi se prašak mogao odijeliti trljanjem.

Po izjavi urednika časopisa »American Bee Journa,l«, G. Ca- lea, kod prihranjivanja sojinim pogačama, u koje je umiješan prašak dobiven na ovaj način, postižu se bolji rezultati ne'go s praškom. dobivenim pomoću skidača svježega praška.

126

PROLJETNI RADOVI

7 Početak proljeća krajnji je rok da se pčelar pobrine za obnovu i ‘'đopunu svoga pribora i materijala, jer. kasnije, u sezoni, kad nastupi rad oko pčela, obično nedostaje za to dovoljno vremena.

U takve poslove spada popravak >košnica. Sve pukotine na košnicama treba zatvoriti staklarskim kitom ili rastdpljenim katra'nom. Dijelove, koji su 'popustili, treba pritegnuti čavlima. Ako je od zadnjeg bojadisanja prošlo nekoliko godina, a košnice - stoje vani, na nezaštićenom prostoru, mora se obnoviti i bojadisanje. Umjesto firniša može se upotrebiti i punomasno mlijeko s bojom za drvo. 'Tafevo ,bojadisanje ne će doduše trajati tako dugo kao ono s firnisom, ali je daleko jeftinije.

Sve treba očistiti i u red staviti: kante, vrcaljku, pribor i dr. Ako pčelar nije s jeseni predao svoj vosak na preradbu za

osnove umjetnog saća, mora to neodložno učiniti na proljeće. Gotove osnove duljim stajanjem postaju znatno čvršće. Nije ni- '

- kakav pčelar onaj, koji žuri u radione’ po osnove umjetnog šaća tek onda, kad je došlo vrijeme rojenja. ,

Do proljeća je svaki pčelar sastavio svoju osnovu za pčela- cenje u sezoni koja nastaje. Pregledom svojih bilješki o utrošku vremena, novaca i materijala u prošloj sezoni saznat će gdje i kako niože uštediti na proizvodnim troškovima i na utrošku vlastitog vremena- oko pčelarenja. Ni jednom pčelaru ne može biti svejedno da li će ga proizvedeni kilogram meda stajati jeftinije ili skuplje. ' . _

U ovo doba pčelar mora biti gotov sa sastavljanjem okvira. Ne smije dozvoliti da mu u ođlučnom času za vrijeme glavne paše ponestane prostora za smještaj nektara u košnicama.

Nakon prvog pročisnog izleta pčela, ako pčelar ima vremena, treba da očisti podove u košnicama od voštanog trunja i mrtvih pčela. Ako zakasni s 'time, pčele će i same to obaviti.

■/.i

Slabe bezmatke treba spojiti, ako to'nije 'ačinio već u jesen. I jače bezmatke treba spojiti ili im dobaviti i dođati mladu maticu, kako je to objašnjeno u poglavlju: »Početak nove pčelarske godine«.

Sumporenje saća treba obnoviti. Kad se takvo saće daje pčelama, mora se prije prozračiti.

U krajevima, gdje nema dovoljno cvjetnog praška, pčelar se mora pobrinuti, da na jedan od načina, koji smo izložili u prija- šnjim poglavljima, razvije svoja društva za prvu glavnu pašu do . maksimuma:- 'Pritom će pažljivo otklanjati sve navedene uzroke, i:oji bude nagon za rojenjem.

H.................... ' : : : . ii.................................... n 1 •, med i prašak ||

|| ^.međ i prasak v. 1 1 / umjetna satna osnova |! / lE3'o \ 1 L / .... legio •, |1 J...... y .Ie910 ...........5 1 ll 'ieglo ii1 .1 lB910 / 1 11 Jegio . ||1 V leglD / | 1 V leglo / |1 ’,'*med i praSak** I 1 ^vumletna satna osnova./jn .... i 1 med i oraSak ^ l{r ............................... i 1— -I............. -II

Način proširenja legla'

Kad proširuje leglo u košnieama, naravno tamo gdje je takvo proširenje potrebno, mora uvijek misliti na to da takvim proši- renjem ne bi uzrokovao gubitak topline -iz gnijezda. Kad umeće u gnijezdo okvire s praznim saćem, ili s osnovama umjetnog saća, ne smije ilx stavljati u sredinu gnijezda, nego iza po-sljednjeg okvira s leglom.

Kad su pčele uzimljene samo u jednom plodištu, može kod proširivanja u našim sjevernim krajevima, nepažnjom, lako doći do zaštoja u širenju legla. To se đogađa onda kad se na plodište postavi cijeli . nastavak s velikim okvirima, a vrijeme nenadano zahladi. Zato treba u proljeće uvijek stavljati takav nastavak na poklopac košnice na kojem je izvađen čep iz rupe, koja služi za bježalicu, odnosno za prihranjivanje. U sredinu takvog naštavka treba umetnuti dva, tri okvira s izgrađenim starijim saćem i po-

128

kriti ga rezervnim poklopcem, a onda krovom. Kroz nastali otvor pčele će lako sprečavati gutoitak topline, a ujedno će moći đa postepeno zaposjeđaju dodane okvire u nastavku.

- Pčelari, koji drže svoje pčele daleko od svoga stana, pa ili ne mogu često obilaziti, štetuju svake godine na rojevima koji im odlete. Da bi se to spriječilo, dobro je maticama škaricama pri- rezati krila. Proljeće je najpođesnije vrijeme za to, jer je tada

Rezanje krila matiei

u košnici najmanje pčela, pa se maticu najlakše nađe, i jer u to vrijeme pčele obraćaju matici najmanje pažnje. Taj se posao

• može izvesti i drugom prilikom, na primjer, kod proširivanja košnice. Matica se uhvati sa dva prsta desrie ruke, i to za prsni dio, a nipošto ne za trbušni. Zatim se prihvati lijevom rukom tako, da kažiprst dođe ispođ grudi, a palac iznad glave i leđa. Potom se desnom rukom malim oštrim škaricama odreže polovina krila. Nakon toga se matica pusti tamo gdje je uhvaćena. Neki, rezanjem samo jednog krila, ujedno označuju i godinu njezine starosti. Tako manjak lijevog krila označuje neparnu, a manjak desnog krila parnu godinu u kojoj je matica izležena. Kod rojenja matica izleti iz- košnice, ali padne ispred nje,' te se mnogo puta1 roj uhvati oko nje. Ako je pčele ne nađu, roj se vrati u košnieu, pa se kasnije izroji s mlađom maticom. Dotle već i pčelar može doći i spriječiti gubitak.

. JDT5ECAJI NA POVEĆANJE LEŽENJA' ■ ~S ' ■

: y':' ^ ' '

*' .1. Upliv rezervne hrane u košniei

T* Da bi se pospješio razvoj peelinjih društava u cilju maksimalnog iskoriščenja glavrie proljetne paše, stoje danas pčelaru

\ na raspolaganju različita sredstva, od kojih će svaki moći izabrati ono štb mu najbolje ođgovara.

Prije svega treba znati da postoji jedan faktor, koji utječe na tempo leženja, a to je količina rezervne hrane u košnici. Ako se u košnici nalazi obilna zaliha hrane u medu i prašku, onda na razvoj legla ne će mnogo utjecati proljetno nevrijeme, pa makar ono trajalo i nekoliko dana.. Ako su zalihe hrane oskudne, onda

' se razvoj legla ravna prema količini donesene hrane: u dane, kad hrana. prispijeva izvana, matica leže, a kad je nema, leženje se smanjuje. O razvoju legla u glađhim pčelcima da i ne govorimo.

Da obilnost hrane u košnici utječe na tempo razvoja legla, ustanovljeno je više puta na inoštranim pokusnim pčelarskim štanicama. Rezultat jednog takvog pokusa kazanske pokusne stanice prikazan je na tabeli: ' ■

Kollčina Prosječno Količina Prosječno Količina Prosječno Količina

hrane u đnevno legla đnevno legla ^dnevno legla

košnici zaleženo 26. V. zaleženo 18. VI. zaieženo 11. .VII.

2,5 kg '617 12.958 528 11.095 .728 ' 15.281

5 kg 845 17.750 932 19.575 1050 25.055

Veća zaliha hrane povećala je leženje prosječno za 77% . Razumije se da je ovdje navedena količina hrane od 5 kg uzeta

samo za vrijeme pokusa, dok stvarne zalihe hrane u košnici ' moraju foiti daleko veće. ,, ■ ■ '

U listu »Napredno Pčelarstvo« br. 8— 9 za g. 1953. piše: U ovoj godini društva sa magazmom hrane na bagr.emovoj paši popunila su magazin hrane i napunila medom dva polunastavka od po 18 kg, dok su društva bez magazina hrane tretirana u svakom drugom pogleđu na isti naein, đala samo po jedan pun polunastavak«.

U pčelinjem društvu s oskudnim zalihama, pčele hrane mlađo leglo s manje hrane, zbog čega se razviju pčele, koje su slabije, manje otporne i kraćeg života .^

2. Toplina je važan faktor ~

Poznato je đa jaka društva troše razmjerno manje 'meda na. proizvodnju i održanje topline nego slaba. I slaba driištva mogu trošiti razmjerno manje meda kad se nalaze heposredno kraj jakih iza pregrade u istoj košnici, ili kad se po nekoliko njih nalazi u istoj košnici. Ta,da. je, naime,-režim topline i utrosak meda isti kao i kod jakih društava. .

Odnos veličine društva prema proizvođnji topline vidi se iz ove Taranove tablice ' ' .

Težina

društva

u kilogra-.

minia

. Utrošak meda u gramima kroz

12 sati kod temperature 15,4° CToplina u. velikim

kalorijama proiz-

vedena od 1 kg

pčela kroz 1 satna društvo 'na 1 kg pčela

0.2 45 225 56

0.5 53 106 26.3

1 67 67 16.6

2 94 47 11.7

3 120 40 9.9

Ovdje vidimo još jedan razlog, koji govori za to da treba, uzimiti samo jaka društva. Ako smo iz posebnih razloga ipak uzimilii slaba društva, onda smo ih' morali smjestiti po dva, pa i po tri,

u jedno zajeđničko plodište, na način opisan na str. 193 pođ naslovom: »Brže umnažanje đruštava«.

Da bi se. sačuvala proizvedena toplina, koja se stvara na početku proljetnog razvoja, treba košnieu utopliti udozgo, jer odozgo neutopljena košnica, po računu Tjemnova, može izgubiti u toku proljeća za mjesec dana oko 800 kalorija topline, za proizvodnju koje se utroši 1,87 kg meda. TJ tu svrhu služi više listova običnog novinskog papira, koji se na poklopcu pritisnu ravniin krovom košnice. Još su bolji pokrivači od slame ili rogoza.

T. Jeftić preporuča za čuvanje topline jedan poseban plitki nastavak, 12 cm visine, koji se stavi iznad poklopca nastavljače. U taj se nastavak (koji inače služi kao zbježište kod seljenja) stavi materijal za čuvanje' topline. OVaj nastavak sa svojlm una- okolo pribijenim letvicama oko donjeg ruba pokriva izvana^i sam poklopac košnice.

Osim kroz poklopac, košnica može gubiti toplinu i kroz stijene. Tanke stijene košnice, na pr. 18— 20 mm debljine propuštaju puno topline, ako nisu izvana obojene masnom bojom. Tanki sloj dobro naličene boje čuva toplinu kao i nekoliko milimetara stijene. Zato se, radičuvanja topline ne može preporučiti pravljenje stijena debljih od 20 mm kod nastavljača s jednakini okvirima u plodištu i medištu, jer je rukovanje s njima u sezoni rada dosta teško. Američki .pčelari, na primjer, ne žele da se pri poslu zamaraju nastavcima, koji bi bili zbog debelih stijena i prazni dosta

» teški. Zato njihove tvornice tek u malom broju izrađuju košnice s dvostrukim_stijenama.

Dabro podnošje zašt\ćuje podnjaču, odozđo

Košnice koje se drže pri zemlji, na podnožju amerikanskog oblika, imaju dovoljno zaštićenu podnjaču za naše zime, jer še

akacije. Isti je slučaj i u nekim našim južnim krajevima. I obr- nuto: imamo krajeva koji obiluju praškom u tolikoj mjeri da ga neki pčelari izrezuju iz satina i bacaju. Poznat je slučaj kod Obedske bare, da su pčele u mnogim košnicama poginule ođ gladi zbog toga što su satine u tolikdj mjeri bile napunjene cvjetnim praškom. da nije na saeu preostalo mjesta za smještaj .meda. _ " ' • ’ ’

Sabiranjem praška i prihranjivanjem društva u oskndnim krajevima, mogla bi se znatno podići proizvodnja meda.

- PMllipsov skidač praška lako je načiniti, a svaki strpljivi peelar može sam napraviti i Farrarov skidač. U tu svrhu treba najprije prirediti okvirić debeo 16 mm, na koji se s jedne i s druge strane pribije mreža za skiđanje praška. Zatim treba načiniti mjerilo od željeza ili tvrdog drveta, kojim se regulira zabijanje čavlića u napravljeni okvirić, vodeći računa i o samoj debljini žice, kako bi se svuda dobio razmak između redova žica od 5 mm. čavlići se ne zabijaju do glave, već še ostavljaju toliko da se oko njih može jedamput omotati žica. Vođenje i omatanje žiee naizmjence gore pa đolje nastavlja se prvo u okomitom, a zatim u ' vodoravnom smjeru okvirića. Debljina žice može biti oko 1 mm.

3. Dobivanje praška iz starog saća

U satinama, koje su određene za topljenje, često se nalaze znatne količine praška, koji kod topljenja propada. Do sada ta vrijedna materija nije spasavana, jer nije bila ni poznata njezina ' prava vrijednost. Za dobivanje manjih količina praška, koji je naročito potreban kod prihranjivanja društva za uzgoj matica, Taranov preporučuje da se redovi stanica s praškom režu što bliže nižim stijenkama. Zarezani red se zatim povije i kod osnove odreže, ili se satina razreže na uske trake pri čemu bude razre- zana i svaka stanica s praškom. Iz razrezanih stanica se prašak lako vadi. Dobiveni prašak konzervira se do potrebe.

Amerikanac Schaefer razradio je god. 1947. način za dobivanje većih količina praška iz starih sa-tina. Njegov način se može lako, ponešto izmijenjen. (zbog manjih tipova naših pčelinjaka) i kod nas primjenjivati. On staro saće, koje sadrži puno praška, prvo rastvara 10 minuta u pari. Crno saće pari nešto duže. U tu svrhu upotrebljava veću limenu posudu, koja se može dobro

zatvoriti i u koju može stati veći broj' (10— 15 komađa) ovakvih okvira s praškom. Posuđa ima pri dnu otvor za dovod pare i pipu za vodu. Povrh njezinog dna namještena je jača žičana mreža, a preko nje još jedna đebela poput one za prozore. Ova posljednja ima krajeve oko 10 cm iznad donje mreže, kako bi se za te krajeve mogla primiti i izvaditi iz posude mreža s rasparenim voštanim materijalom. Kad je voština pod utjecajem pare rastvorena, strese se s okvira na dno mreže. Tu se ta masa, dok je još vruća, rukama (u rukavicama) protrlja da bi se stanice rastavile. Kad je to gotovo, digne se gornja mreža s materijalom i spusti u veću *. posuđu s vodom. Tu se pođ vodom materijal opet protrlja da' bi se prazne stanice digle na površinu, dok prašak kao teži potone na dno posude. Stanice, koje plivaju, pokupe se cjediljkom, a zatim se prašak s dna brzo pokupi u vrećicu, koja se objesi ižnađ jednog kotla ili slične posude, da bi se voda ocijedila. Upotrebljena voda se čuva i ponovo upotrebljava, a po svršetku posla se ostavi do proljeća za pravljenje praškovihjrogača.

Dok se s praška cijedi voda, rastvara 'še u pari druga partija sača. Ocijeđeni prašak istresa se u posebmi drvenu posudu. Zatim še razastre na lagane kraće daske, na kojima se suši kroz više dana u toploj suhoj prostoriji. Ako ima miševa, mora se pokriti žičanom mrežom. Konačno se samelje na mašini' za meso i : kon- eervira šećernim sirupom. čuva se do pravljenja pogača u proljeće u kamenim, staklenim ili emajliranim posudama.

Schaefer ima posebnu formulu za spremanje pogača. s ovom vrstom praška: 16 funti vode kod uzimanja starog ili 14 funti kod

’ uzimanja svježeg sojinog brašna, 28 funti šećera, 16 funti sojinog brašna i 4 funte cvjetnog praška. Navedena količina je dovoljna za prihranjivanje 50 društava.

Dobivanje praška na ovaj način dolazi u obzir samo na zdravim pčelinjacima. Umjesto posebne posude na paru, kod nas se može upotrebiti veći emajlirani lonac s poklopcem. 10 cm povrh njegova dna namjeste se spomenute mreže. Krajevi gornje mreže treba da dopiru do poklopca radi lakšeg vađenja. Satine se izmrve " i voda nalije do blizu mreže. Pod utjecajem pare satine će se dovoljno rastvoriti, da bi se' prašak mogao odijeliti trljanjem.

Po izjavi urednika časopisa »American Bee Journal«, G. Ca- lea, kod prihranjivanja sojihim pogačama, u koje je umiješan prašak dobiven na ovaj način, postižu se bolji rezultati ne'go s praškom. dobivenim pomoću skidača svježega praška.

PKOLJETNI EADOVI

/ Početak proljeća krajnji je rok da se pčelar pobrine za obnovu i ‘'đopunu svoga pribora i materijala, jer- kasnije, u sezoni, kad nastupi rad oko pčela, obično nedostaje za to dovoljno vremena.

U takve poslove spada popravak košnica. Sve pukotine na košnicama treba zatvoriti staklarskim kitom ili rastopljenim katranom. Dijelove, koji su 'popustili, treba pritegnuti čavlima. Ako je od zadnjeg bojadisahja prošlo nekoliko godina, a košnice ‘ stoje vani, na nezaštićenom prostoru, mora se obnoviti i bojadisanje. Umjesto firnisa može se upotrebiti i punomasno mlijeko s bojom za đrvo. Takvo bojadisanje ne će doduše trajati tako dugo kao ono s firmsom, ali je daleko jeftinije.

Šve treba očistiti i u red staviti: kante, vrcaljku, pribor i dr.Ako pčelar nije s jeseni predao svoj vosak ria preradbu za

osnove umjetnog saća, mora to neodložrio učiniti na proljeće. Gotove osnove duljim stajanjem postaju znatno čvršće. Nije ni- " kakav pćelar onaj, koji žuri u radione'po osnove umjetnog saća tek onda, kad je došlo vrijeme rojenja. ,

Do proljeća je svaki pčelar sastavio svoju osnovu za pčela- renje u sezoni koja nastaje. Pregledom svojih bilješki o utrošku vremena, novaca i materijala u prošloj sezoni saznat će gdje' i kako može uštediti na proizvodnim troškovima i na' utrošku vlastitog vremena oko pčelarenja. Ni jedriom pčelaru ne može biti svejedno da li će ga proizvedeni kilogram meda stajati jeftinije ili skuplje.

U ovo doba pčelar mora biti gotov sa sastavljanjem okvira. 'Ne smije dozvoliti da mu u odlučnom času za vrijeme glavne paše ponestane prostora za smještaj nektara u košnicama.

Nakon prvog pročisnog izleta pčela, ako' pčelar ima vremena, treba da, očisti podove u košnicama od voštanog trunja i mrtvih pčela. Ako zakasni s time, pčele će i same to obaviti.

Slabe bezmatke treba spojiti, ako 'to nije učinio već u jesen. I jače bezmatke treba spojiti ili im dobaviti i dodati mladu maticu, kako je to objašnjeno u poglavlju: »Početak, nove pčelarske godine«.

Sumporenje sača treba obnoviti. Kad se takvo sače daje pčelama, mora se prije prozračiti.

U krajevima, gdje nema đovoljno cvjetnog praška, pčelar se mora pobrinuti, da na jedan od načina, koji smo izložili u prija- šnjim pogiavljima, razvije svoja društva za prvu glavml pašu do maksimuma:-’Pritom će pažljivo otklanjati sve navedene uzroke, koji bude nagon za rojenjem. '

i................. -.■.........- 1 l _ ...... .......... • 11 - \ 1 • med i prašak |1 i proSak 1 | / umjetna satna osnov'a''* |i.../ ‘e9lD \ 1 1/ *eglo »|r.1 ......1 .legio ..... \ 1 li leglo il1 l lBg"> 1 1 ll legio . I]1 V leglo / | 1 V iegio / 11 ^med i prašak— I 1 ^vomletna satna osnova/.|1 ... 1 1 med i prašak ||L ^ ------- 1 L. • ii

Naoin proširenja legia

Kad proširuje leglo u košnicama, naravno tamo gdje je takvo proširenje potrebno, mora uvijek misliti na to da takvim proši- renjem ne bi uzrokovao gubitak topline iz gnijezda. Kad umeće u gnijezdo okvire s praznim saćem, ili s osnovama umjetnog saća, ne smije ih stavljati u sredinu gnijezda, nego iza posljednjeg tikvira s leglom.

Kad su pčele uzimljene samo u jednom plodištu, može kod proširivanja u našim sjevernim krajevima, nepažnjom, lako doći do zastoja u širenju legla. To se đogađa onda kad se na plođište postavi cijeli , nastavak s velikim okvirima, a vrijeme nenadano zahlađi. Zato treba u proljeće uvijek stavljati takav nastavak na poklopac košnice na k'ojem je izvađen čep iz rupe, koja služi za bježalicu, odnosno za prihranjivanje. U sredinu takvog nastavka treba umetnuti dva, tri okvira s izgrađenim starijim saćem i po-

128

kriti ga rezervnim poklopcem, a onda krovom. Kroz nastali otvor pčele će lako sprečavati gubitak topline, a ujedno će moći đ'a postepeno zaposjeđaju dođane okvire u nastavku.

Pčelari, koji drže svoje pčele daleko od svoga stana, pa ih ne mogu često obilaziti, štetuju svake godine na rojevima koji im odlete. Da bi se to spriječilo, dobro je maticama škaricama pri- rezati krila. Proljeće je - najpodesnije vrijeme za to, jer je tada

Rezanje lcrila matici

u košnici najmanje pčela, pa se maticu najlakše nađe, i jer u to vr-ijeme pčele obraćaju matici najmanje pažnje. Taj se posao

• može izvesti I drugom prilikom, na primjer, kod proširivanja košniće. Matica se uhvati sa dva prsta desne ruke, i to za prsni dio, a nipošto ne-za trbušni. Zatim se'prihvati lijevom rukom tako, da kažiprst dođe ispod grudi, a palac iznađ glave i leđa. Potom se đesnom rukom malim oštrim škaricama odreže polovina krila. Nakon toga se matica pusti tamo gdje je uhvaćena. Neki, rezanjem samo jednog krila, ujeđno označuju i godinu njezine starosti. Tako manjak lijevog krila označuje neparnu, a manjak desnog krila parnu godinu u kojoj je matica izležena. Kod rojenja matica izieti iz- košnice, ali padne ispred nje,’ te se mnogo puta. i roj uhvati oko nje. Ako je pčele ne nađu, roj se vrati u košnicu, pa se kasnije izroji s mladom maticom. Dotle već i pčelar može doći i spriječiti gubitak.

5i

129^

, JJTfrECAJI n a p o v e ć a n j e l e ž e n j a

' '■ ■ #■ ' '' ' 1. Upliv rezervne hrane u košnici

. "f* Ba bi se pospješio razvoj pčelinjih društava u cilju maksimalnog iskorišćenja glavrie proljetne paše, stoje danas pčelaru

■ na raspolaganju različita sređstva, od kojih će svaki moći izabrati ono što mu najbolje odgovara.

Prije svega treba znati da postoji jedan faktor, koji utječe na tempo leženja, a to je količina rezervne hrane u košnici. Ako se u košnici nalazl obilna zaliha hrane u medu i prašku, onđa na razvoj legla ne će mnogo utjecati proljetno nevrijeme, pa makar ono trajalo i nekoliko dana.. Ako su zalihe hrane oskudne, onda

' se razvoj legla ravna prema količini donesene hrane: u dane, kad hrana. prispijeva izvana, matica leže, a kad je nema, leženje se smanjuje. O razvoju legla u gladhim pčelcima da i ne govorimo.

Da obilnost hrane u košnici utječe na tempo razvoja legla, ' ustanovljeno je više puta na inoštranim pokusnim pčelarskim

stanicama. Rezultat jednog takvog pokusa kazanske pokusne stanice prikazan je na tabeli: ' ■

V

Količina Prosječno Količina Prosječno Količina Prosječno Koiičina

hrane u dnevno legla dnevno legla ’dnevno legla

košnici zaleženo 26. V. zaleženo 18. VI. zaieženo 11. .VII.

2,5 kg '617 12.958 528 11.095 -728 ' 15.281

5 kg 845 17.750 932 19.575 1050 25.055

Veća zaliha hrane povećala je leženje prosječno za 77% . Razumije se da je ovdje navedena količina hrane od 5 kg uzeta

samo za vrijeme pokusa, dok stvarne zalihe hrane u košnicr moraju biti daleko veće. ' '

U listu »Napredno Pčelarstvo« br. 8— 9 za g. 1953. piše: U ovoj godinl đruštva sa magazinom hrane na bagr.emovoj paši popunila su magazin hrane i napunila medom dva polunastavka od po 18 kg, dok su društva bez magazina hrane tretirana u svakom drugom pogledu na isti način, dala samo po jedan pun polunastavak«.

U pčelinjem društvu s oskudnim zalihama, pčele hrane mlado leglo s manje hrane, zbog čega se razviju pčele, koje su slabije, manje otporne i kraćeg života.,^

2. Toplina je važan faktor '

Poznato je đa jaka društva troše razmjerno manje-međa na- proizvodnju i održanje topline nego slaba. I slaba driištva mogu trošiti razmjerno - manje meda kad se nalaze iieposredno kraj jakih iza pregrade u istoj košnici, ili kad se po nekoliko njih nalazi u istoj košnici. Tađa. je, naime,’xežim toplirie i utrošak međa isti kao i kođ jakih đruštava. . _ '

Odnos veličine društva prema proizvodnji topline vidi se iz ove Taranove tabliee ,

Težina

društva

u kilogra-, '

micna

. Utrošak meda u gramima krpz

12 sali kod temperature 15,4° CToplina u. velikim

kalorijama proiz-

vedena od 1 kg

pčela kroz 1 satna društvo ’'na 1 kg pčela

0.2 45' 225 56

0.5 53 106 ,26.3

1 67 67 16.6

2 94 47 11.7

3 120 40 9.9

Ovdje vidimo još jedan razlog, koji govori za to da treb^ uzimiti.samo jaka društva. Ako smo iz posebnih razloga ipak uzimili i slaba društva, onda smo ih’ morali smjestiti po dva, pa i po tri,

131

u jedno zajeđničko plodište, na način opisan na str. 193 pođ naslovom: »Brže umnažanje đruštava«.

Da bi se. sačuvala proizvedena toplina, koja se stvara na početku proljetnog razvoja, treba košnieu utopliti udozgo, jer odozgo neutopljena košnica, po računu Tjemnova, može izgubiti u toku proljeća za mjesec dana oko 800 kalorija topline, za proizvodnju koje se utroši 1,87 kg meda. U tu svrhu služi više listova običnog novinskog papira, koji se na poklopcu pritisnu ravniin krovom košnice. Još su bolji pokrivači od slame ili rogoza.

T. Jeftić preporuča za čuvanje topline jedan poseban plitki nastavak, 12 cm visine, koji se stavi iznad poklopCa nastavljače. U taj se nastavak (koji inače služi kao zbježište kod seljenja) stavi mateirijal za čuvanje topline. Ovaj nasta'vak sa svojim una- okolo pribijenim letvicama oko. donjeg ruba pokriva izvana^i sam poklopac košnice. . -

Osim kroz poklopac, košnica može gubiti toplinu i kroz stijene. Tanke stijene košnice, na pr. 18— 20 mm debljine propuštaju puno topline, ako nisu izvana obojene masnom bojom. Tanki sloj đojbro naličene boje čuva toplinu kao i nekoliko milimetara stijene. Zato se, radi'čuvanja topline ne može preporučiti pravljenje Btijena debljih od 20 mm kod nastavljača s jednakini okvirima u plodištu i medištu, jer je rukovanje s njima u sezoni rada dosta teško. Američki pčelari, na primjer, ne žele da se pri poslu zamaraju nastavcima, koji bi bili zbog debelih stijena i prazni dosta

'teški. Zato njihove tvornice tek u malom broju izrađuju košniće s đvostrukim jstijenama. . '

Dobro podnožie zašt'.ćuje podnjačii odozdo

Košnice koje se drže pri zemlji, na podnožju amerikanskog oblika, imaju dovoljno zaštićenu'podnjaču za naše'zime, jer se

132

ispod pođnjače nalazi sloj mirnog zraka. U takvim slučajevima nije potrebna podnjaea veće debljine od 2 cm. (U Sjev. Americi i Kanadi nema u praksi podnjača debljih od 2 cm). Ako se ko- šnice u našim sjevernim krajevima nalaze na nogama ili nogarima, onda se podnjača, prirodno, više rashlađuje, jer je neza- štićena. U tom slučaju gubi košnica u prolječe kroz podnjaču znatne količine topline, na što pčele trebaju da utroše i do 36 dkg jneda na mjesec (Taranov).

Premazivanje podnjače vrućim katranom s donje strane, pomaže donekle čuvanju topline, a osim toga štiti podiijaču od vlage. Prilikom uzimljenja na podnjaču uloženi papir, natopljen katranomi također sprečava gubitak topline. Osim toga ovakav papir olakšava čišćenje podnjače u proljeće. Loša strana mu je u tome, što ga pčele oštećuju, pa se mora ukloniti upravo onda, kad je 5 a cuvanje topline najpotrebniji. Zato je bolje uložiti tanku uokvirena dasfcu. Loc je našao vrlo dobar način šprečavanja gubitka lopnne' kroz podnjaču. On na nju stavlja tanku dasku, na koju su s donje strane pribijene letvice tako da između te daske i podnjače nastane šupljina, S prednje strane šupljinu zatvara jedna, prema letu koso izrezana letvica tako da pčele ne mogu u tu šupljinu.

U. proljeće zidovi košnice suncem ugrijani djeluju povoljno i na unutrašnjost pa se leglo bolje razvija. U sjevernim krajevima to se može i pojačati, ako se sa sunčane strane na košnicu pri- čvrsti papir, natopljen katranom, jer on upija.znatno više sunčane topline. Ovakovo iskorišćavanje sunčane topline može biti korisno samo u proljeće, dok bi preko ljeta bilo štetno, jer bi uzrokovalo protivni učinak.

: 3. Prihranjivanje s dodatkom praška

Nedostatak prirodnog cvjetnog praška u saću nadoknađuje se smjesom.u obliku pogača. Ona se po Farraru pravi ovako: uzme se jedan dio suhog materijala (po težini) koji se sastoji od 1 dijela cvjetnog praška i tri dijela sojina brašna, pa se miješa s dva dijela šećemog sirupa, u kojem je 2 đijela šećera i 1 dio vruće vode. Budući da se suhi prašak smekšava u vodi, a nipošto ne u šećernom sirupu, to treba potrebnu. količinu praška dodati vrućoj vodi prije rastapanja šećera. Jeđna pogača od 65— 70 dkg

133

priređuje se od 60 g osušenog praška, umiješanog u 150 g vruce vode, čemu se đodaje 300 g šećera, a kađ se on potpuno -rastopi, doda se 180 g sojina brašna. Množenjem ovih količina može se načiniti potrebni broj pogača u težini od.65— 70 dkg. • '

Na primjer, za 32 ovakve pogače teške 65— 70' dkg treba: 1,8 kg cvjetnog praška, 5 kg vruće vode, 9,5 kg šećera i 5,5 kg sojina brašna. Ova količina dovoljna je da. se proizvede cca

Dodavanje praškove pogače

120.000 pčela ili po 45 ,dkg pčela u svakoj od 32 košnice. U »meso« se dakle pretvara oko 55% težine ove smjese. Cijeli posao prire- đivanja traje oko 15 minuta. ,

Friređena smjesa razdijeli se u manje dijelove do 70 dkg,. koji se stavljaju na komade voštanog papira. Da se masa kod toga posla ne bi lijepila za ruke, treba ih kvasiti u'vodi. Ako se u većoj kolićini prenosi do pčelinjaka, tada se pogače u papirima našlažu. u sanduke, prikladne za prijenos.

S hranjenjem treba početi.6 tjedana prije nego se pojavi prvi cvjetni prašak u prirođi, a nastavlja se i u proljeće, jer unos praška može biti na mahove prekidan.

Kod. dodavanja pčple se dimom potjeraju među. okvire, a pogača ,se položi neposredno iznad središta gnijezda, ali tako da

-papir đođe gore -kako bi se spriječilo sušenje. Da bi se za pogaeu dobilo više prostora iznađ okvira, poklopac (američkog kroja) okrene se. Inače je dobro sa satonoša ostrugati voštane tvorbe, da bi se pogača mogla bolje utisnuti među satonoše. Ako su pčele uklupčene nešto dalje ispod satonoša (slabije društvo i visoko- uski okviri), ne će trošiti pogaču. Isto je tako ne će trošiti, ako se pogaea namjesti kraj gnijezda ili ako društvo unutar gnijezda ima dovoljne zalihe praška u saću.

Nova se pogača dodaje prije nego što je stara sasvim potro-■ šena, a to je obično u razmaku od 10 dana. Društvima sa 5— 7 okvira legla mogu se najednom dati i dvije pogače. . • . '

. Kad društva nemaju dovoljno evjetnog praška u saću, niti ga pčelar ima osušenog u rezervi, korisno je takvim društvima davati pogače i ©đ samog sojina brašna, naravno sa šećerom bez cvjetnog

'praška. To treba davati 14 dana prije prirođne paše praška kao i u proljeće kad je paša prekinuta.. Pogače od samog sojina bra- šna nisu tako dobre kao one, u kojima ima cvjetnog praška, ali i one pomažu uzgoju legla kad vlada oskudica cvjetnog praška.

Velika^ prednost prihranjivanja _s pogačama odl praška..ležiu tome^to^W~ffiasu^čele_ne mogu deponirati .u satine, već je moraju odmah trošiti na stvaranje mlijeći za uzgoj legla.

U inozemstvii je mnogo puta dokazan. veliki utjecaj prihranjivanja medom# i praškom. Prirodno je da 'je time dobiven i znatno veći prinds meda u glavnoj paši. Tako je Taranov godine 1936. ustanovio kod ovako prihranjitanog društva prinos veći za 39o/o, a u drugom slučaju za 65«/0.

Kako utječu razne vrste prihranjivanja na širenje legla, vidi , se iz ovih pokusa Perepelove: ; " "

G r u p a . d r u š t a v aOđgojeno

stanica i legla 'na 20. V. -

Porast u odnosu na kontrolna društva

‘ u»/o

I.

II.

Kontrolna društva - •

Povremeno otvaranje mednih stanica sva- Uih 4 —5 dana u Uoličini 0.5—0.8 kg

5877

III. Dnevno 400 g meda u toploj vodi (2:1) 9315 . 158,7: IV. Kao pod III. samo u kollčini 1.5 kg 7092 120,8

V. Dnevno 20C— 150 g slrupa od meda, , praška i tople vode (1.2 kg : 0.6 kg :

6246 106,5

. 0-6 Ug) 11656 198

Smjesa međa i praška mora se temeljito razmiješati da u' njoj ne bude nimalo praškovih grudica.

4. Prihranjivanje kvascem i vitaminima

Upravo senzacionalni rezultati dobiveni su u dvogodišnjim. pokusima pri Pčelarskom otseku Voćarskog zavoda u čačku kod društava koja su prihranjivana kvascem i vitaminima iz B kompleksa. Prihranjivanje je vršeno u cilju što boljeg.razvoja legla i razvoja pčelinjih društava za iskorišćenje glavne proljetne paše akacije. . . '

Društva su se podijelila u pet grupa po pet košnica. četiri grupe su se prihranjivale na različite načine, dok peta, kontrolna, nije prihranjivana.

Ing. Ko-nstantinovlč 'pod čijim su rnhovodstvom dobiveni opisani rezultati

Grupa društava, koja je prihranjivana dnevno sa f50 g šećer- nog sirupa, kvascem i vitaminima iz B kompleksa, dala je za. 100— 120o/o veći prinos od grupe neprihranjivanih društava.

Ista grupa izradila je za 100o/o satnih osnova- više od kontrolne grupe.

136

Prihranjivanje je počelo 3. marta i trajalo do 5. maja. Za , vrijeme cvatnje voća, kad je unos izvana pokrivao potrošak, nije vršeno prihranjivanje.

Sirup je u početku pravljen od 2 dijela šećera (denaturi- ranog) i 1 dijela vode, a kasnije u omjeru 1:1. Sirupu se dodavalo 50/0 pekarskog kvasca, a zatim se prokuhao kroz 5 mlnutaTna

“^Šmperatufi vrenja (radi uništenja kvašćevih gljivica). Kad se sirup ohladio, dodavan mu je bevipleks, i to na 1500 gr jedno zrno.

Bevipleks se prije dodavanja priređi ovako: U jednom porcu- lanskom ili staklenom avanu, stuca se spomenuto jedno zrno s malo kristalnog šećera, a dobiveni prašak se rastopi u čaši vodei izlije u sirup pa se sve skupa dobro promiješa.

Ovim načinom 'je potpuno riješen problem maksimalnog razvijanja pčelinjih društava za proljetnu glavnu pašu u krajevima, koji oskuđijevaju cvjetnim praškom. '

, 5. Američko automatsko prihranjivanje

4 Kako smo vidjeli, prema najnovijoj američkoj pčelarskoj praksi, dobra se pčelinja đruštva uzimljuju u standard košnicama ti tri dijela ili nastavka. Gnijezđo u proljeće obuhvaća dva gornja dijela. U donjem se dijelu ostavi u saću' nekoliko kg meda. Na proljeće, čim vrijeme dopusti, pčele će početi iz donjega dijela da prenose med u gornje dijeloVe, t. j. u svoje gnijezdo. To pre- nošenje djelovat.fie na širenje, legla poput svakog drugog podra- žajnog hranjenja medom, samo š tom razlikom, što će se to hranjenje obavljati automatski, bez ikakvog sudjelovanja i rada pčelara. . . ‘ '

Nešto se slično može primijeniti i kod položenih.košnica. U hjima se na koncu sezone može u medištima ostaviti 2— 3 krajnja okvira s medom, odakle će pčele u proljeće odnositi med ispod pregradriih dašaka u središnji plodišni dio košnice.

- Priložena skica pokazuje međusobnu izmjenu plodišta i medišta kod društva uzimljenog u modificiranoj Dadantovoj košnici s polumedištem. U proljeće se polumedište stavi ispod plodišta, ,a na početku glavne paše vrati se na svoje mjesto. Povrh njega đoiazi još jedno polumedište. Time je postignuto obilje prostora za leženje, podražajno hranjenje, više topline, a na po- četku paše dovoljno prostora za unos nektara. Sve to uz minimalni utrošak vremena.

/ ' ' !37fl

Buđući da i kod nas ima znatan broj široko-niskiti košnica, u kojima su okviri u plodištu -25 cm visoki, to se i kod njih može primijeniti navedeno prihranjivanje, kao i kod modificirane Dadantove košnice.

Manipulacija s plodištem i med'štern nej,ednakih' okvira.

Kod košnica, koje imaju pribijeni pod, može se sličrio prihranjivanje izvesti tako da se polumedište, na okvirima kojeg rma meda, stavi na poklopac košnice, a prolaz u poklopcu se suzi .na2 cm. Pčele će kroz taj mali prolaz »krasti« med i prenositi ga

•u plodište. .

6. Sužavanje prostora između okvira

I. ' «• - ~ - I

Perepelova i Cvetkov preporučuju sužavanje prostora između okvira toliko da bude 33,5— 34 mm od sredine jednog do sredine drugog okvira. Naime, kod širih ulica, pčele su na saću gušće zbijene i zagrijavaju. manji prostor, i obratno: io đ užih ulica moraju se razići po većem broju ulica a time zagrijavaju i veći prostor. Na taj naoin se gnijezdo znatno proširi i matica može kođ iste količine pčela povećati svoje krugove leženja. Sužuje se odmah kod proljetne revizije, odnosno čišćenja košnica.

Razlika u prosječnom odgoju legla s umanjenim satnim ulicama i normalnim ulieama, prema pokusu provedenom god. 1941. na Orlovskoj pčelarskoj stanici:

138 ,

7Bro]

društava

Bilo zaivorenog legla

Vrsta društava 10.

Vi.

'22,

VI-

4.

VII.'Svega

Kontrola sa uilcama 12 mm 10 3.2C0 8.800 16.250 28.250

Pokusna sa ulicama 8,5 mm 20 9.000 11.2501

19.800 40:050'

Navedeni stručnjaci preporučuju da se prolazi između satnih ulica pokrivaju letvicama, koje zapađaju između satonoša, da bi se izgubilo što manje topline, koja bi inače odilazila u prostor između satonoša i poklopca. Sužavanjem i pokrivanjem prolaza dobiva se 25— 35»/o više legla. No kasnije, s jačanjem društva i povišenjem vanjske temperature, valja okvire' vratiti na prija- šnji razmak, jer bi ovakva suženost povećala tjeskobu u gnijezdu i smanjila leženje.

Iz grafikona koji je sastavljen prema rezultatima pokusa na Kemerovskoj pokusnoj pčelarskoj stanici, vidi se da je ovakvo sužavanje i pokrivanje kod slajbog društva korisno djelovalo sve

. ■ ' 139

1

^"do prve đekade lipnja. U prvoj polovici svibnja leglo je bilo tim načinom povećano za 25o/0, a u drugoj polovici svibnja i prvoj dekađi lipnja za 34— 37<y0. Nadalje vidimo da je kod srednjih i jakih društava sužavanje korisno djelovalo samo do 15. V. U našim sjevernim krajevima, to bi vjerojatno bilo oko 1. V. odnosno dok dnevna temperatura ne dođe na + 1 5 do +16° C.

U vezi s ovim stješnjavanjem, navodim jedan značajan do- gađaj iz vlastite prakse od prije 30 godina. Tada je pojava modificirane Dadantove košnice bila novost u Americi. Ta ko- šnica, kako je poznato, ima okvirne letvice široke 27 mm i razmak između okvira 11 mm, dakle u svemu 38 mm računajući od sredine jednog do sredine drugog okvira.

Da ne zaostanemo za vremenom, požurili smo se i mi, te odmah dali na pkvirima kod naših 20 širokoniskih Zanderovih i Langstrothovih nastavljača načiniti isto tolike razmake, umjesto, starih normalnih'od 36 mm. Pčele su normalno prezimile. Ali smo u proljeće brzo opazili da.se leglo u košnicama s novom udaljenošću okvira napadno sporije razvija od ostalih društava, koja su još ostala po starom, hormalnom rastojanju od 36 mm. Bilo nam je jasno da su proširene ulice silile pćele da smanje sferu leženja. U nastojanju da stvore potrebnu toplinu na pro- Ijetnoj hladnoći, one su se jeđnim dijelom povukle iz krajnjih

> ulica prama sređištu gnijezđa, •Da bismo uštedili poša,o oko skidanja novih američkih raz-

maka .i posao oko ponovnog pribijanja starih normalnih razmaka, . dali smo napraviti posebna kliješta, kojima smo stiskali nove

razmake za 2 mm te tako uspostavili prijašnju normalnu udaljenost okvira.

n.Pokrivanje prolaza letvicama preporučivao je i glasoviti fran-

cuski pčelar Layens, kao i naš pčelar Mršulja. Time se osim cuvanja topline postiže još i to da se za rad oslobođi znatan broj pčela, koje bi se inače nalazile u prostoru između poklopca i okvira. Pokrivanje prolaza može se osobito dobro provođiti0u polo- škama (originalne Layensove i Mršuljine košniće su tako i gra- đene). Međutim, sužavanje prolaza mo.že se primijeniti samo kod onih okvira, koji nemaju na sebi pribij ene stalne ržzmake.

140

Rad s Layensovim letvicama je sporiji. Do danas, nije utvr- đen odnos vremena potrebnog za ovakvo sužavanje i pokrivanje prolaza prema prinosu.

m.. Postoji još jeđan, Blinovljev naein umjetnog povećanja sfere

leženja. On se osniva na okolnosti da toplina u pčelinjem gnijezdu nije na svim mjestima jednaka. Gdje je leglo, tamo je veća, a

ST13ENA K0§HICE . ■TOPLI /VVfiTERUAL

PREGRAPNA DASKA

OKVlRl 5A Medom I DRAŠkO/n •. OKVIRI Sfl LEGIOM

JBlinovljev način stješnjavanja gnijezda

. gdje legla nema, tamo je manja. Razlika je za 3,40° C ili za 12,5<>/o- Da bi se proizvedena toplina. racionalnije iskoristila, t. j. upotre- bila samo tamo, gdje je najpotrebnija, Blinov je i samd gnijezdo, koje je inače već ograđeno pregradnim daskama, pregradio s još jednom tankom pregrađom tako da su s jedne strane te pregrade došli okviri s leglom i maticom, a s druge strane okviri s''hranom. Na taj je način unutar gnijezda, upravo tamo gdje se leže, stvoren bolji toplotni režim, koji omogućuje da se veća površina zaleženih okvira bolje zagrijava, a time i krugovi zalege znatno prošire.

141

Time je dobiveno kođ slabih društava za 80»/0 više legla nego kod običnog ograđivanja gnijezda, kod srednje jakih društava za 50o/o više, a kod jakih za 20% više legla.

Zbog bržeg jačanja, ovakva su društva ušla jača u glavnu pašu i donijela za 40»/0 veći prinos. No takvo pregrađivanje može biti korisno samo onda ako,se primijeni što prije nakon prvog izleta, odnosno kod čišćenja košnica i samo dotle, dok traju hladni dani. Dalja primjena bila bi štetna za razvoj legla. •

Korisnost Blinovljeva načina kod nas još nije utvrđena, ali je jasno,' d a . može Tbiti koristan, osobito kod slabijih društava u našim sjevernim krajevima, gdje poslije pr'očisnog izleta često nastupa,osjetljivo zahlađivanje. Da li će se kod nas primjenjivati samo kod slabijih društava ili i kod srednje jakih, zavisit će od pokazanih. rezultata kao i od vremena, koje će pčelarima stajati na raspolaganju. ;

Već samo ograđivanje gnijezda pi;egradnom daskom uzrokuje enatno povećarije legla. Tako je po Taranovu na Ukrajinskoj pčelarskoj stanici ustanovljeno da se pomoću ograđivanja gnijezda kod slabih i srednjih društava leglo povećava za 40— 50%, a kod jakih za 20%.

Nestervodski je stvorio još yeću razliku, ali s takovom pregradnom đaskom na kojoj se u njezinom gornjem đijelu nalaze. tri otvora po 2 cm i ispod koje nema slobodnog prolaza za pčele. Takvom đaskom ograđena društva imala Su za 127,5o/0 više legla nego neograđena. \ / \

7. Refleksi pospješuju leženje

Iskor'išćenje pčelinjih refleksa u svi'hu bržeg razvoja legla, nije dosada bilo poznato. Pronađeno je na Orlovskoj pokusnoj pčelarskoj stanici, gdje je Tjunin izveo prve pokuse god. 1939.— 1940. Ovo iskorišćenje refleksa sastoji se u. tome da se uz- leglo kod redovitog proširivanja dodaju prazne satine, ali ne suhe kao obično, već poprskane vodom. Time se u pčelama budi refleks za^ unos svježega nektara, i za potrebu čišćenja i poliranja stanica, čem u/m e vrl’o brzo pristupaju. Kod matice se isto tako budi refleks za leženjem,‘ -jer vidi da pčele žurno čiste stanice. Ustano- vljeno je, i više puta na drugim pokusnim pčelarskim stanicama provjereno, da se na taj način dobiva od 12— 39% više legla nego

kod običnog dođavanja suhih satina. Ustanovljeno je i to da nema razlike u tome da li je za prskanje uzeta obična ili medom odT nosno šećerom oslađena voda. Usporedba je izvedena i sa suhim okvirima, koji su prethodno držani đo 24 sata u toploj prostoriji, no to nije donijelo neke prednosti. s

Međutim, ovakvo prskanje okvira djeluje na povećano leženje samo dok društvo raste u snazi, dakle dok postoji potreba proši- r'enja gnijezda; naprotiv za vrijeme glavne paše hema nikakva efekta. Po Perepelovoj može se prskanje satina uspješno iskoristiti za povećanje zalege i u bespašnom periodu.

Ako društvo slučajno oskudijeva mednim zalihama, može mu se tom prilikom uštrcati u dodavane satine međna ili šećerna otopina, a još bolje ako mu se primiješa cvjetni prašak. Stanice se najbolje napune štrcaljkom, i to samo na % do xh njihove dubine. Na jedan Dadant Blattov okvir, ovako napunjen s obje strane, može stati oko 800 g.hrane.

l /

143

UZROCI ROJENJA

\ / Naprijed smo vidjeli da rojenje, pa i samo pripremanje društva za rojenje, umanjuje prinos međa. Nadalje smo vidjeli

. sredstva i metode kojima se pospješuje stvaranje većih količina legla i pčela u svrliu boljeg iskorišćenja glavne paše. K ad.je ta svrha postignuta, nastaje perioda u kojoj se pčelar mora brinuti da u društvima održi radno i nerojevno raspoloženje tokom glavne paše. Zato ćemo izložiti do' sada poznate uzroke rojenja i' načine njihovog uklanjanja. e

Kad već znamo da se pravilnim pčelarenjem mogu pčelinja društva razviti toliko da zapremaju 300 dm2 saća, pa i više, a da se ipak ne roje; oiida je jasno da će mala košnica sa svojom zapreminom, na pr. ,od svega 170 đm2, biti glavni, uzrok rojenja. U prvom je slučaju pčelar znao prikladnim mjerama eliminirati nagon rojerija, dok u drugom, ne može to učiniti, jer mu ne dopušta tijesna košnica.

Pojavu nagona u prostranoj košnici mogu izazvati neki unutarnji i vanjski faktori, od kojih je darias većina poznata. Od unutarnjih faktora dolazi na prvo mjesto tjeskoba u gnijezdu.

Prema poznatoj" Gerstungovoj teoriji, suvišak mladih pčela, koje zbog prekobrojnosti nemaju prilike hraniti leglo, dakle vršiti one poslove, koje bi inače prema njihovoj dobi trebale da vrše, uzrokuje pojavu nagona ,za rojenjem. Istraživanja Tjunina i Pe- jrepelove potvrdila su tu teoriju. Po Taranovu, mlade pčele, koje izlaze iz stanica, neprestano potiskuju one, koje su na leglu, -na periferiju gnijezda. Tamo ove potisnute hraniteljice, jer nemaju drugog posla, čiste stanice, u koje matica, kad naiđe, polaže jaja. Tako one opet dobiju privremeno zaposlenje hranjenjem tog legla. Međutim, tempo ležerija matice sve više zaostaje za tempom porasta broja hraniteljica pa se njihova nezaposlenost konačno očituje u izgradnji matičnjaka.

144

Iako je gornja teorija uvjerljiva, te iako se opisana situaeija stvara u svim peelinjim društvima, ipak u svima ne dolazi do rojenja. Najnoviji američki nazori ne poklanjaju puno važnosti nav.edenoj teoriji. I u njihovoj najnovijoj pčelarskoj praksi, glavni dio rada usmjeren je na to da u plodištu ne dođe do tje- ■skobe, odnosno do nezaposlenost'i ovih potisnutih pčela hraniteljica. ] /

Jedno se vrijeme vjerovalo, kaže Demuth1), da obilje mlađih pčela, koje se naglo množe (Gerstungova teorija), uzrokuje rojenje. Međutim, kasnija iskustva, izgleda, potvrđuju nazore da - ■su velika stiješnjenost pčela, bez obzira na njihovu dob, i oskudica prikladne ventilacije glavni faktori rojenja, koje pčelar može i treba da izbjegne.

Jaka društVa, kaže Cale, s najboljim maticama, često ne mogu izbjeći stiješnjenost u svome gnijezdu. Ova stiješnjenost izbacuje društvo iz ravnoteže i ono osniva matičnjake. Radi toga mora se plodište držati u takvim uvjetima, 'koji ne će stvarati -tjeskobu u gnijezdu. Po njemu, pčele hraniteljice, koje su na periferiji saća, i koje su pune mliječi, hrane nekoliko radiličkih stanica 'u tolikoj mjeri 'da ličinke isplivaju povrh hrane. Takva situacija pospješuje gradnju matičhjaka, i to ne rojevnih, nego onih, koje pčele grade da izmjene maticu. A kad su matičnjaci već započeti, lako se stvara rojevno raspoloženje. Cale drži, da je prirodno rojenje u velikom broju slučajeva posljedica ovakvog stanja u društvu.

Snelgrove navodi pet Tizroka rojenja: oskudica prostora za širenje gnijezda, oskudica prostora za smještaj meda, prepunje- nost gnijezđa, nedovoljna ventilacija i visoka temperatura.

Tjeskobu u gnijezdu najbolje je objasnio spomenuti Demuth.I kasniji američki teoretičari, koji šu poznati i kao vrsni prak- tičari, kao Sechrist i Deyell, preporučuju; držati »clear brood iiest« t. j. čisto, ničim nestegnuto plodišno gnijezdo.

1. Stješnjavanje zalege *

Znamo da na prvom mjestu treba učiniti sve da se matiei omogući mabsimalna zalega, da he bi došlo prebrzo do nezapo-

J) Geo S. Demuth dugogoiišnji suradnik Bj-roa za entomologijii u Wa-. shingtonu, kasnije urednik lista Gleanings in Bee Culture i upravnik fitme A. I. Root u Medini. 1

»'slenosti pčela hraniteljica. Najdbičnija su smetnja tome satine sa zatvorenim medom s jedne ili s druge strane legla, zatim veliki slojevi zatvorenog meda na plođišnim okvirima. Novi med od

- neke malo obilnije pretpaše, pčele smješta,ju unutar ovih mednih. ograđa i time još više ograničavaju matici prostor za leženje. često ni najveća plodišta 'nisu izuzetak.

U krajevima, koji obiluju cvjetnim praškom, često če purie satine neistrošenog praška s jedne i s druge strane legla praviti isto takvu zapreku širenju legla.

Nadalje, i okviri s osnovama umjetnog saća mogu stješnjavati maticu u leženju ako se umeču u sredinu gnijezda. Ona je time za neko vrijeme, dok se umetnute osnove rie izgrade, ograničena u radu samo na polovinu gnijezda. '

Manjkave i nedovršene satine u gnijezdu također umanjuju le- ženje. U gnijezdU se često nalaze okviri s velikim plohama stanica, koje se ne mogu upotrebiti za leglo, jer su. ili plitke,. ili

Istegnute i nepravilne stanice. ograjničmaju maiicn u leženju

preduboke ili nepravilne i istegnute. Zato će društvo na dobrom, pravilnoiri saću biti nianje sklono rojenju nego ono na lošem saću. Loše saće znatno pospješuje sklonost rojenju, ne samo time što - ne pruža dovoljan prostor za leglo, nego i' time što može biti zapreka proširsnju legla na bolje saće, koje se nalazi iza njega.

Jako društvo s dobrom maticom treba da ima tokom proljet-' nog razvoja na raspolaganju 60.000 do 70.000 stanica za leglo uz potrebni broj stanica za nektar, i prašak. Budući da znamo da se na jednom širokoniskom okviru, đimenzija 40 x 20 cm nalazi najviše 6500 stanica, jasno je, da je za leglo potrebno deset takvih okvira, osim prostora za nektar i prašak.

146f

I matice, koje malabšu u leženju (obično u proljeće kad treba leglo brojčano da raste), mogu uzrokovati pojavu nagona za jrojenjem. 'Pčele, osjećajući nespcsobnost matice, stvaraj.u mati- čnjake radi njezine izmjene. Ako u to doba postoji vlažno i toplo vrijeme s nešto paše, takvo stanje u đruštvu pretvara se u rojevno raspoloženje.

Neđovoljan medišni prostor također može utjecati na smanjenje leženja. U košnicu uneseni nektar sadrži prosječno 50Vo vode. Nektar ,od bijele djeteline sadrži i 70o/o. Po prof. Parku isparivanje vode iz nektara izvrši se u košnici tri puta brže iz stanica, -koje su samo % napunjene, nego iz onih koje su % napunjene.. Pčele, kad god mogu, »vode o tome računa«. U oskudici prostora potrebnog u, te svrhe, one privremeno deponiraju male kapljice nektara čak i na stijenke. stanica s mladim leglom. Za smještaj nektara potreban je gotovo dvostruko veći prostor u medištu nego za smještaj zreloga meda. Ako za smještaj nektara pčele nemaju dovoljno prostora u.medištu, one ga deponiraju i u plodište, u* one stanice, kdje matica treba za leženje. Na taj način, i nestašica prostora za nektaf djeluje u smislu-razVoja 'rojevnog'raspoloženja.

2. Stješnjavanje pčela u gnijezđu

Usporedo s navedenim stiješnjavanjem leženja, često dolazi i do stiješnjenosti mladih, pa i starijih, pčela u gnijezdu.

Naprijed navedene zapreke od -zatvorenog meda, koje pčele u plroljeće stvore oko gnijezda, prisile ih da svoju aktivnost svedu na ograničeni prostor unutar tih barijera, iako postoji obilje

. praznog saća u drugim dijelovima košnice. Unutar gnijezda nastat će tjeskoba. v -

Manja matična rešetka' kao i veća limena rešetka, povrh plodišta, također uzrokuje stiješnjenost pčela u gnijezđu i pokraj dovoljnog prostora u ostalim dijelovima košnice.

Dugotrajne kiše, koje prisiljavaju pčele sabiračice da duže vremena preko dana borave nezaposlene u košnici, također mogu prouzročiti nagon rojenja. Leglo se zbog manjeg unosa smanjuje, a broj nezaposlenih pčela povećava. Osim toga, ove nezaposlene sabiračice povećavaju svojom stalnom nazočncšću tjeskobu uhu-

147

tar gnijezda. Amerikanci preporučuju da se u tom slučaju vrši prihranjivanje društava, kako bi se uspostavila, povećanjem

Teženja, ravnoteža. Osim toga preporučuju da se oko gnijezda. načine veći prostori širim razmakom saća u medištu.

Pčelarima je vrlo dobro poznata biološba osobina pčela da se uvijek mogu prilagođiti uvjetima, u koje ih nenadano dovedu različiti faktori. One se često prihvate i onih poslova, koji ne

A-odgovaraju njihovoj dobi. Tako se i stiješnjenost pčela u gnijezdu najlakše može ukloniti, ako se nezaposlene hraniteljice odmame

* na rad u medišni prostor košnice. Pritoni dobro đola,zi njihova sklonost, da čuvaju starije satine, u kojima je bilo iegla. Njih čuvaju i mnogo bolje pokrivaju.nego one u kojima još nije bilo legla. Ako im, dakle, u blizini gnijezda postavimo izgrađe'no, tamnije i vodom orošeno radiličko saće, tađa će te suvišne mlade pčele (naravno kod povoljne topline), ubrzo doći na to šaće. One će početi čistiti stanice, primati ođ sabiračica unošeiii nektar, prerađivati ga i smještavati u stanice. Mnogobrojna zapažanja da kod obilnije paše rojenje na pčelinjaku prestane potvrđuju da je u tom slučaju zaposlenje od značenja.

Tamo gdje za ovakvo proširenje nema starijih satina nego samo osnova umjetnog saća, ne će uvijek uspjeti odmamiti pčele iz gnijezda. Tako na pr., ako še u plodištu Dadant-Blattove ko- šnice nalazi iznad legla veća »medna kapa«, a u polumedište dodamo okvire ’s osnovama umjetnog saća, ne će pčele tako lako prijeći na rađ u medište. Nešto se siično može dogoditi i .kod .velike pološke s 20 okvira dimenzija 40, x 40 cm dakle sa 320 dm? saća. Đok nije sve saće u toj košnici izgrađeno, društvo će se iz nje rojiti. Jasno je da će se rojiti zato, što kod proširenja osnovama nije uspjelo pcele zaposfiti izvan plodišnog gnijezđa. Ali, ako'je sve saće u njoj izgrađeno, a manipulacija pravilna, rojenje se ne događa tako lako.

Kod tiejednakih okvira, kad za medište nem a' izgrađenog: saća, već samo osnove umjetnog saća, dobro je kod proširenja U sređinu polumeđišta privremeno objesiti 1— 2 okvira zatvorenog legla iz -plodišta. Budući da su u tu svrhu potrebna dva polu- medišta, .preporuča se u sjevernim krajevima plođište pokriti poklopcem na kojem se čep ukloni, a prevješeni okviri ograde. I tako se mlađe pčele mogu dobiti na rad u medište.

Ako su društva zimovala u dva dijela, od kojih je gornji dio služio kao medni magazin, tad će matica početi s leženjem u

gornjem đijelu. Kasnije, kađ se leglo proširilo već i u donjem. dijelu, a to je kođ nas u sjevernim krajevima po prilici oko polovine travnja, treba obaviti njihovu međusobnu izmjenu tako da gornji dio dođe dolje, a donji gore. Na taj način ne samo da se izbjegne svaka tjeskoba u gnijezdu, nego se i matici pruža prilika da još više raširi leglo, jer će sada u gornjem dijelu, koji će biti topliji, naći znatno više mjesta za leženje. Takvom •naanipula- cijom postiže se 16— 18 širokoniskih okvira legla. Haydak s Univerziteta ,u Minesotti kaže da. je to prvi korak u sprečavanju rojenja.

Proširenje sfere leženja mediisobnom izmjenom plodišnih dijelova nastavljače

Razvijanjem društva u širokoniskim i Dađant-Blattovim ‘ okvirima u dvostrukom plodištu, dobiva se do 30»/o više legla,

. a prinos se povećava do 25»/o;Postoji još jedan način rasterećenja gnijezda .od pčela koji

je osobito prikladan u slučaju-dugotrajnih kiša, kad su sabiračice prisiljene da danima ostanu u košnici. Primjenjivao ga je glasoviti.amerićki pčelarski leader Dr. C. C. Miller, koji ga je i opisao još prije 40 gođina, u svojoj knjizi: »Fifty Years Among the Bees«. On je upotrebljavao podnjače duboke 5 cm i ljeti i zimi. Jedino u vrijeme gradnje saća ulagao je na pod umetak’ od letvica između: kojih' su pčele mogle prolaziti na: plodišne okvire. Ovaj

' umetak je sprečavao izgradnju saća 'na donjim letvicama plo- dišnih okvira.„Toliki prostor ispod plodišnih okvira on je smatrao vrlo - važnim sredstvom za sprečavanje rojevnog raspoloženja. I Demuth je preporučivao dublji prostor ispod okvira. Značajno je da takav dublji prostor ima u svojim košnicama i veliki ame- rički proizvođač meda u saću, Carl E. Killion, i to baš radi smanjenja stiješnjenosti pčela u plodištu. Ovakav veliki prostor ošobito dobro đolazi kod preseljavanja pčela' na pašu.

149i.

Ovo je također jedan od uzroka pojave rojevnog nagona. To potvrđuju i zapažanja Muzalevskog. Zato se mora proizvodnji voska u đoba rojenja posvetiti posebna pažnja, jer se tada najviše izlučuje.

Da bi se na najjeđnostavniji način omogućilo đeponiranje izlučenog voska, kako prije.spomenutim suvišnim hraniteljicama, tako i zaposlenim hraniteljicama, treba donju stranu izgrađenih starijih satina, koje se stavljaju u medište, prikratiti za 5— 6 cmv Na taj-se način postignu još veći prostori u nepofSrednoj blizini gnijezda, a' time i njegovo rastereeenje. (Vidi: »Povećanje proizvodnje voska«). . '

4. Nedovoljna ventilaeija

Najobičniji uzrok rojeriju je nedovoljna ventilacija košhice. Ako neka dobra- društva, na pr. u nastavljači koncem svibnja zapreme plodište i dva medišta, na približno 250 dm! saća, onda je pčelama nemoguće da putem ventiliranja kroz obično leto ■održe snošljivu temperatu'ru • unutar košnice. Ni širom otvoreno donj e leto, visoko 2 'cm rie će mnogo pomoći. Mnoštvo pčela će ■se »ubraditi« izvaria na košnici i spremati na rojenje. ^

, Kod ne'dovdljn’e ventilacije utroši se i znatna količina pče-• linje energije na lepezanje, kojim izmjenjuju zrak u košnici,

a time i prilična količina meda. Da bi se pospješilo ventiliranje, mogu se kod nastavljača nastavci iznad plodišta odmaknuti malo'

••wunatrag. Time se s predrije strane dobije potrebni otvor. Međutim, nakon vrc^nja i u bespašno doba, nij'e to najbolje rješenje, zbog opasnosti od grabeža. Ventilacija se može načiniti i tako da se umjesto čepa na poklopcu košnice pričvrsti žičana mreža, a kroV malo odigne s pomoću letvita. Za vrijeme velikih vrućina najbolj.a se ventilacija može postići tako da se umjesto poklopca košnice

‘ stavi okvir s mrežom za. seljenje, zatim na suprotne strane njenog okvira komadići letvica, debelih 5— 6 mm, a na njiri’ poklopac košnice i konačno krov (pod pretpostavkom da je krov američkog oblika). Ovafa) zasjenjenu ventilaciju ne će pčele zalijepiti, osim nešto malo oko ruba. Ako nastanu hladnije noći, dovoljna je i jedna letviea na prednjoj strani mreže, t. j. iznad leta. Kod

3. Nedostajanje mjesta za đeporiiranje izlučenog voska

150

SB

ovako uređene ventilacije ne će se stvarati »brade« ni kod; najjačih društava. '

Kod pološke s jakim Sruštvom treba da je gornje i donje leto preko-Ijeta širom otvoreno. Kod ■velikili je pološki. gornje •i donje leto 20 cm dugo i 8 mm visoko, no još je bolje, ako je

.Nedovoljna ventiJaoija Jcošn'.ce■ " •• J

gornje leto rrirn visoko. -Ukoliko- ni to nije dovoljno, treba iznad dva krajnja okvira otvoriti medište i na protivnim stra-, nama krova napraviti otvore radi propuha. Kroz ove otvore propuh će odnositi i sloj vrućega zraka,' k6ji se stvara ispod krova. Da taj vrući zrak ne bi preko poklopca i satonoša djelovao i na unutrašnjost košnice, treba po pdklopcima položiti više slojeva novinskog papira.

Ako se u košnicama pravođobro omogući iventilacija na koji od spomenutih načina, ne će se pojaviti tjeskoba, a ni rojevni nagon. Naravno, i ostali uvjeti mdraju biti ispunjeni.

Osim što smanjuje nagon za rojenjem, valjana ventilacija košnice žnatno olakšava pčelama i isparivanje vode iz nektara, a time ubrzava i sazrijevanje međa_^Ako nektar' sađrži -ria pr. 50o/o šećera, onda pčele moraju ispariti 30o/o njegove prvobitne težine. (Po računu Phillipsa pčele-utroše 8 kg meda da oslobode energiju, koja im je potrebna za isparavanje 50 kg vode iz nektara). , ' : 1

Radi bolje ventilacije unutar gnijezda, napravio. je g. 1917. C. P. Dadant (USA) košnicu zvanu modificirana Dadantova košnica (Modified Dadant- Hive), u kojoj razmak od središta

. jednog do središta drugog okvira iznosi i y 2 palca, t. j. 38 mm. Pisac je god. 1923— 1928. iskušao pvu košnicu, ali sa' slabim rezul- tatom, jer su prvi rojevi na pčelinjaku baš iz nje izlazili.

U SSSR-u se prave Dadant-Blattove košnice također s nepri- rođnim razmakom od 37,5 mm, vjerojatno po uzoru na spomenutu

- modificiranu Dadantovu kdšriicu. ^ ■

5. Potreba zasjenjivanja .

Tamnije boje košriice (na slobodnom prostoru) bolje upijaju- sunčane zrake nego svjetlije boje. Me.đutim ta okdlnost kolikogod

može biti korisria u proljeće, preko ljeta može bi.ti .nesnosna za pčele. I upravo ove’ sunčane zrake, koje biju u košnice, često su glavni uzrok rojenja. Radi toga treba da su košnice obojene bijelom ili svijetlosivom bojom. No ni bijela boja sama po sebi nije

. dovoljna, ako-košnice nisu zasjerijene bar za vrućih pppodnevnih sati.

Michener (Kanada) je ustanovio da su krovovi košnica, koji su bili dva puta obojerii bijelom bojom, za nekoliko stepeni bili hladniji od onih obojenih drugim bojama ili onih koji su bili pokriveni aluminijevim limom.

Na pčelinjaku »Udarnik« kod Krasnodara konstantiran je za 6,80/0 veći izlet pčela iz zasjenjenih košniča, a za vrijeme naj- toplijih sati, i 40»/o veći izlet.

Nestervodski (1939.) je kod 288 pčelinjih društava ustariovio da se 660/0 društava na suncu rojilo, dok se od onih u sjeni nije rojilo ni jedno.

Tamo gdje nema prirodne zasjene, može se napraviti pomoću granja, na koje se nabaca nešto slame ili trave. Ako ih ni time ne možemo zasjeniti, a to je obično na paši u kraškim područjima, onda ih treba ovapniti. Vapnu se dodaje nešto pijeska da bi se

dulje održalo. Time se znatno smanjuje utjecaj sunčanih zraka na unutrašnjost košnice. Eisac je s uspjehom upotrebljavao vapnjenje kroz dugi niz godina.

Po nekim;inostranim ištraživačima (Perepelova i dr.);rojevno raspoloženje u društVu javlja se 24 'dana nakon zaleženih trutovskih stanica. Međutim, mi svi znamo, da nije uvij'ek . tako.

Off nekim se društvima može vidjeti mnoštvo trutova preko cijele godine, a da se ona ipak ne roje. Amerikanac Edgar Scholes kaže: »Zabilježio sam društva s tisućama trutova, koja su imala čak

' i stare matice, pa ipak nisu izgrađivala matičnjake. . . «A. Latham ne samo da-he smatra nazočnost trutova uzrokom

rojevnog raspoloženja, nego u njima gleda uzročnice boljeg ' radnog raspoloženja. On kaže: »Nikada nisam vidio u društvima

s puno trutova manjih zaliha meda nego što su ih imala društva s malo trutova«.

6. Trutovi nisu uzročnici rojenja-/

• I slovenski pčelar Peternel još ' prije 25 godina je pisao u smislu, u kojem i Latham. Kad sam tadanjeg uređnika ameriokog pčelarskog lista »Gleanings-a«, Demutha, upozorio na Peternelovo uvjerenje, odgovorio mi je da se njihova praksa ne slaže s time. Danas mnogi od njih misle o tome drugačije. ■

Prema tome trutovi nisu krivi, ako se za vrijeme njihovog života u košnici pojavi iz drugih razloga rojevno raspoloženje. Naravno,, da :se ova gledišta o korisnoj ulozi trutova ne smiju tumačiti tako, da treba dopustiti njihovo množenje na štetu broja radilica. Latham u njegovim 10 okvirnim nastavljačama dopušta pčelama gradnju trutovskih stanica samo na okviru koji je prvi do leta, i to 'ria Vz njegove zapremine. Ori zaključuje da

’ je to pčelama dovoljno, jer redovito i ne pokušavaju izgraditl trutovske stanice na ostalim okvirima u košnici. , S '

*

- 7. Vladajuće pčele

Po Taranovu, hraniteljice potisnute s legla, postaju t. zv. aktivno rojevne pčele, koje odltičuju rojenjem. Perepelova je- ustanovila da mnoge od ovih pčela postaju »anatomske trutuše«, jer im se razviju jajnici,'a ne legu, za razliku ođ »fizioloških trutuša«, koje i legu. Ove anatomske trutuše stoje, obično nezaposlene po saću izvan legla i ne izlijeću do rojenja. Zanimljivo je da je i Latham uočio ove rojevne pčele. On ih naziva vlađa- jućim pčelama, jer odlučuju rojenjem društva. Starost im procjenjuje na 12— 14 dana. Kad ih je stresao s postranih okvira i nasuo u društvo, koje nije ni pomišljalo na rojenje, pojavili su se’ u njemu rojevni matičnjaci. Pravodobria intervericija pčelara, kako smo vidjeli, može spriječiti pojavu anatomskih trutuša. >

V

8. Nagon za umnažanjem vrste

Ovaj se nagon ispolji u pojedinim godinama u znatno jačoj . mjeri nego inače. Uzroci nisu do danas utvrđeni. Neki vjeruju

"da to uzrokuju stanovite vrste cvjetnog praška. Tada će i pokraj najbrižljivijih i pravovremenih protumjera naginjati na rojenje’ i 10% društava. Konačno i mi smo dosad radili, iako nehotice, u pravcu uzgoja društva, koja su jače sklona rojenju. Naime, za-

potrebe: na pčelinjaku uvijek se upotrebljavaju rojevni matičnjaci, umjesto da se uzgoje u najboljim nerojevnim društvima. Žato postoji velika vjerojatnost da su time kroz dugi niz godina razmnažana društva s nasljednim rojevnim-osobinama.

9. Prenapučenost okoline

Ne samo Ijudi nego i sva druga živa bića traže povoljnije prilike za život. - Iako nema nikakvih tepretskih ni praktičnih dokaza o tome, ipak možemo pretpostaviti da i pčelinje zajednice u prenapučenoj okolini s pčelama instinktivno 'osjećaju oskudnost izvora njihove hrane i potrebii da potraže povoljniju okolinu i sigurnije množenje'svoje vrste. Kad je već priroda snabdjela neko sjemenje pravim aparatima za letenje, da bi se množenje vrste moglo nastaviti što dalje od roditelja, zašto da i pčelinje , zaijednice'ne bi to isto učinile, kad im je'to moguće izvesti pomoću rojenja? ■

BRZA LIKVIDACOA NAGONA

Ppvremeno pretraživanje i uništavanje matičnjaka, sve manje dolazi u obzir kao sređstvo za sprečavanje rojenja. Osim toga to je dosadan 'i nepouzdan ppsao, kojim se rojevni nagon ne može imištiti. nego se rojenje samo odgodi na nekoliko dana.

Najbrže se može likvidirati taj nagon na tri naeina, i to:

1. Delokacija

Oduzmemo li društvu, koje se sprema. na roj.enje, sve njegove sabiračice, ono će se okaniti rojenja. To se vrši prijenosom košniee na novo mjesto. Ako na njezino mjesto postavimo drugu, sa slabim društvom, onda smo istodobno-izvršili i pojačanje slabog drUštva. Jednu takvu kombinaciju prikazujemo na skici.

Ovakvu izmjenu mjesta, koja se vrši zbog sprečavanja rojenja, ne treba zamijeniti s onom na početku glavne paše, kad sesrednje jaka društva pojačavaju sabiračicama iz slabijih društava.

\

2. Istjerivanje roja

Kad se na pčelinjaku nađe društvo spremno na rojenje, može se od njega odmah napraviti umjetni roj, u kojem će ostati i većina njegovih sabiračica. ■

Uzmu se tri lefrve ili tri jaća štapa, dugačka oko 1,20 m te se zavežu na jednom kraju tako da se protivni krajevi mogu raširiti u obliku tronošea. Na gornji vezani kraj učvrsti :se jedna veća lisnata grana, tako da njezin vrh dopire do zemlje. Društvo, koje se sprema na rojenje, ukloni se sa svog mjesta nekoliko koraka

đalje, a na njegovo se mjesto stavi priređeni tronožac s granom. Zati'm se košnica otvori, nađe matica i zajedno s pčelama strese na zemlju pred granu. Tako se stresu pčele s polovine ili s više od polovine okvira, no ipak ne previše, jer mora i u ko- šnici ostati stanovita količina pčela za njegu - legla. Košnica se ostavi podalje kroz 5 sati, a u to se vrijeme obavljaju drugi

Skica jedne delokacije. Pod »J« razumijevajii se jaka društva, a pod »S sTaba.

poslovi na pčelinjaku. Za to'vrijeme uhvatit če se istjerani roj na postavljenu granu, pa ga možemo smjestiti, gdje želimo. Zatim se košnica vrati na svoje mjesto ili se na njezino mjesto postavi druga, s istjeranim rojem.

Ovakav'roj bit će sličan prirodnom roju i pčele u njemu dat če se marljivo na posao poput onih u prirodnom roju. Autor ovog načina je Amerikanac Alen Latham, a jedan se takav roj vidi 21a snimci.

3. Odstranjivanje aktivno rojevnih pčela

Postoji još jedan, Taranovljev način istjerivanja roja iz društva, koje se spremilo na rojenje.

157

Lathamov istjerasni roj

S rojem odlaze sve aktivno rojevne pčele, koje su nastale iz nezaposlenih pčela hraniteljica. To su one pčele, koje se prije rojeiija viđaju nezaposlene po različitim mjestima u košnici, pa i na.letu. Ponekad vise u manjim grozdovima.

Najprije se načini jedan strmi stalak od dviju dasaka, širok 30 i dug 50 cm. Na jednoj se strani daske međusobno zabiju po dužini, a na drugoj se razmaknu tako da se jedna prema drugoj nalaze pod kutem od oko 45°. U takvoj udaljenosti se utvrde s pomoću dviju uzanih prečki. Visina stalka treba odgovarati visini leta. Dobro je gornju stranu daske namazati propolisom. •

Taranovljev način istjerivanja roja

Stalak se 'namjesti ispred košnice tako da je udaljen od leta 10 cm 'N akon toga stresu se na podnožje stalka.sve pčele iz tošnice, zajeđno s maticom. Sve starije pčele će se podići i u letu vratiti natrag u košnicU. Mlađe pčele,;pa i aktivno rojevne, poći će po stalku prema košnici, ali će ili razmak do leta. zaustaviti i one će se pdmalo sakupljati u hrpu ispod stalka gdje će i ostali da vise. Takd se kroz ll/| đo 2 sata izvrši-razdioba i' gotov roj će mirovati kad i svaki prirodni rdj. Pred večer'~še' može odnijeti sa stalka i stresti u košnicu. Njegova košnica može se postaviti upravo kraj one iz koje je istresen, jer se pčele iz roja ne će natrag vraćati. Drugi dan se daju na posao energijom, koja je svoj- stvena roju: grade saće, izlijeću na.pašu i dr.

Ako je u društvu, iz kojeg je istresen roj, bila-matica, koja je legla, onda takva matica mora biti i u istresenom roju. Ako je bila neoplođena, onda je roj zadovoljan i s takvom maticom.

159

U osnovnom društvu ostalo je stanje'kao i prilikom stvaranja prirodnog roja. Ako se ostavi samo jedan matičnjak, daljnje će rojejiae prestati. ■

4. Engleska proturojevna metođa

. Ova -metoda, koje je autor Englez Snelgrove, ima po ocjeni engleskih pčelara više đobrih strana, jer je jednostavna i eko- nomična u vremenu, radu i materijalu. Osniva se na teoriji da nazočnost mnogobrojnih mladih pčela u gnijezđu, kOje ne izlijeću, uzrokuje nagon rojenja. Tom metodom drže se takVe mlade pčele stanovito vrijeme u istoj košnici, odijeljene od ostalih pčela tako dugo, dok ne postanu sabiračice.

Društvo, koje se u proljeće normalno razvija, mora se već na početku voćne paše proširiti nastavljanjem međišta. Da bi se spriječio rojevni nagon, trebaju pčele obilan prostor, radi čega se kasnije nastavlja još jedan nastavak, ispunjen izgrađenim. ili umjetnim saćem.^ .

Na kraju svibnja, kad je opasnost od mraza prošla, društvo se podijeli ovako: okviri s leglom i pčelama stave se u jedno plodište' (A ); matica sa 1— 2 okvira otvorenog legla stavi se u sredinu drugog plodišta (B), a s jedne i s druge strane legla stave se prazni izgrađeni okviri ili okviri s osnovama umjetnog sa:ća. Plodište B stavi se na pod, na njega matična rešetka, na ovu medište i konačno plođište A s leglom. Dakle jedna vrsta Demaree metode. Tri dana kasnije između plodišta A i medišta stavi se speđjalni pregradni poklopac, koji' na trima svojim stranama ima iz sv&ga oboda izrezane komadiće letvica. Donja strana fcog poklopca oivićena je sa svih stra,na letvicama oko 7 mm debelim, iz kojih se na trima stranama također inogu izvaditi komadići letvica, kako se to vidi na skici.

Izresci letvica su dugi 4— 5 cm. Ovaj pregradni poklopac ima na svome srednjem otvoru Upvršćen komadić žičane mreže~ kroz koju ne mogu prolaziti pčele.

Kroz tri dana će pčele sabiračice upotrebljavati leto na donjem plodištu, dok će u gornjem plodištu A ostati samo mlade pčele, koje su ovim pregradnim poklopcem odijeljene.

160

Kođ pregrađivanja se ukloni iz oboda pregradnog poklopca na njegovoj jednoj strani gornji komadić lefvice tako da se kroz nastali otvor omogući izlaz pčelama, koje su postale sabiračice, iz pregrađenog plodišta A. Nakon 8 dana povrati se izvađeni komadić letvice na njegovo mjesto u obodu poklopca, a istođobno se izvadi njegov đonji par. Istodobno se iz oboda na drugoj strani poklopca izvadi gornji komadić letvice. Pčele sabiračice, koje su se naučile da iz gornjeg plodišta ulaze na dosadanje leto, ulazit će i dalje na istom mjestu, ali ne više u gorrije plođište, već u

donji dio, pojačavajući sabirnu snagU u donjem plodištu kod matice. Na protivnoj strani novootvoreno leto služit će za izlaz sabiračica te za ulaz budućim sabiračicama, koje još nišu izlijetale. '

Nakon daljnjih osam-dana ponovi se gornja manipulacija. Komadić letvice, koji je do sada bio izvađen iz gornjeg oboda, umetne se natrag na svoje mjesto, a izvadi njegov par ispod njega. Pcela, koja se do sada priučila na taj ulaz, ulazit će na istom mjestu no ispod poklopca u donji dio (medilte). Istodobno se 'otvori novi gornji otvor na trećoj strani.. ■ .

Na taj način postepeno se ispražnjuje gornje piodište od pčela sabiračica i ujedno s njima pojačava donje plodište, na :kojem je medište.

Naravno da će gornje društvo odgojiti matieu lošije kvalitete. Tada se pružaju razne mogućnosti daljeg iskorišćivanja: matica se može ostaviti na istom mjestu da leže; đruštvo se može dijeliti na nukleuse i dr. Jedino, ukoliko se namjerava kasnije, radi izmjene donje matice, međusobno izmijeniti položaj plodišta A i B i sjediniti oba dijela, tada se mora u gorriji dio na vrijeme

Snelgrove-ov poklopac

6 161

dodati valjano odgojeni matićnjak. Ujfedno se mora paziti i na to, da se položaj gornjih otvora ne mijenja u vrijeme kad matica izlazi na oplodnju, jer bi mogla zači u donji dio, gdje bi možda bila uništena, kako su neki tamošnji pčelari opazili.

Ova Snelgrove-ova metoda se može sa stanovitom izmjenom primijeniti i kod onih društava, koja već’ imaju rojevne mati- čnjake. Ona se također može uz malo kombiniranja primijefaiti i u košnicama pološkama.

Razumije se samo po sebi da treba voditi računa i o tom da se u tom drugom dijelu košnice sa zrelim leglom i mladim pčelama nalazi dovoljno otvorenog meda i praška.

; 5. Šprečavanje drugog roja ,

Košnicu sa'smještenim prvim rojem treba smjestiti na mjesto one iz koje je izašao roj, a ovu potonju smjestiti kraj nje, ali joj leto okrenuti za % kruga na stranu. Nakon, dva dana treba je

Način spriječavartja drugog roja

okrenuti tako da joj leto bude u istom smjeru kao i onoj u koju je smješten prvi roj' na starom mjestu. Nakori 7— 8 dana (iza Izlaska prvog roja) polagano se premjesti košnica s izrojenim društvom na novo mjesto. Na taj način izrojeno društvo izgubi sve starije pčele u korist prvog roja.

Ako se žele kasnije spojiti oba društva, onda se košnica š izrojenim društvom smjesti s druge strane prvog roja. -

162

GLAVNA PAŠA

1. Veličina medišnog prostora

TJ poglavlju »Osnovni uvjeti za najveći uspjeh^naglasili smo da je za boravak pčela jednog normalno razvijenog društva potrebno u košnici oko 290. dm! saća. Ako od ove površihe saća oduzmemo 160 dm2 za leglo, prašak i med potreban pčelama, onđa na našim pašama, koje su srednje medovite, ostaje dovoljno ‘prostora ’zavsmještaj nektara i meda, t. j- oko 130 dm2. I ona društva, koja na početku glavne paše zapremaju sanio 200 đma saća, također trebaju ukupno 290 dm=.

Na osnovu okolnosti. da je za potpuno pretvaranje nektara u med potrebno 3— 5 dana, Taranov je izradio tablicu iz koje se vidi,' koliki je prostor potreban sa smještaj nektara na pašama s različitim dnevnim unosom ako u riektaru ima 50o/o šećera:

Sređriji

dnevni

prinoS

Neophodno pofrebni broj

- stanica za smještaj nekfara

i međa

■ Broj potreb-

nih poluokvi-

ra DB za

Zapremina

saća u dm2

u kg, 1. dan 2. dan 3. dari smjestaj

0.5 3571 7.178 9.207 2,4 13,6

2. 14,284 29.610 36.828 9,6 54,4

4. 28.568 59.220 73.658 19,2 108,8

6. 42.852 ,87.930 110.484 29,2 165,5

8. 57.136 118.440 147.316 39*

221

Prema tome jedno društvo u Dađant Blattovoj košnici sa 12 okvira, koja osim plodišta ima i tri polumedišta, može iskoristiti pčelinju pašu na kojoj je dnevni unos 6 kg. Približriu zapreminu imaju: Arftoniolijeva nastavljača sa 12 okvira i sa dva međišta, zatim položene košnice sa 20 okvira mjere 35 x 4° cm i 40 x 40 cm. Od košnica lisnjača jedino Locova sa 12 D. B. okvira, jeđnakih u plodištu i medlštu.

Nedovoljan medišni prostor može d a ' smanji prinos meda za 50% i više. Opaženo je da su pčele u Alberti žnidaršićevim košnicama na dobroj paši vrijeska nadogradile, i napunile čak i stanice izriad zatvorenog legla! Žato prinos meda kod pčela- renja s oVim košnicama znatno i zaostaje za prinosom postignu- tim s prikladnijim košnicama. ^

Košniće lisnjače, potječu iz krajeva gdje su dnevni prinosi od 6, 8 1 Više kg nepoznati (Austrija, švicarska, Slovenija). Zato se na našim glavnim pašama akacije, kadulje i vrijeska ne može s takvim košnicama pčelariti sa znatnijim uspjehom.

Mnogi naši pčelari koji na takve izdašne paše dosele svoje pčele samo s jednim polumedištem, izgube veliki dio prinosa. Oni su prisiljeni da vrcaju nezreli med, t. j. takav koji sađrži nedo- zvoljeni postotak vode. Oni mogu još za sada unovčiti takav med, jer različita otkupna poduzeća obično ne prave razlike, ali nije daleko 'vrijeme kad će se pri otkupu početi primjenjivati medo- mjer. Tad će neizbježno i orii morati promijeniti svoj zastarjeli ,način proizyodnje.

Brojčano oslabljenje 'društva na kraju paše nije posljedica samo istrošenosti pčela, nego i smještaja nektara u stanice za leženje.

Na početku glavne paše treba pčelama pružiti priliku da ofipočnu smještajem nektara u izgrađeno saće. Kad je kod nasta- vljača prvo medište zaliveno nektarom i medom, može se postaviti drugo, ali ispod prvoga. Ovo drugo može biti i s osnovama umjet-' nog saća, jer će ga pčele vrlo brzo izgraditi i puniti. Takvi nastavci se i stavljaju između plodišta i medišta u kojem je izgrađeno saće.

Na jesenskoj paši vrijeska pčele nisu sklone izgradnji saća kao na pašama'u prvoj polovini godine. Zato je na toj paši bolje imati pri ruci što više izgrađenog saća.

Ako se pčelama na proljetnim pašama daje samo izgrađeno saće, onda nemaju mogućnosti da ugrade vosak što ga izlučuju. Zato na takviiri pašama treba iskorištiti taj nagon za gradnjom.

164

Društva s mladim maticama znatno više grade nego društva sa starijim. Okviri s osnovama umjetnog saća, ako su dobro prire- đeni, izgrade pčele na glavnoj paši upravo idealno. Kad se međ iz njih izvrca, mogu se odmah upotrebiti u plodištu. Svakom dru- štvu, koje je pokazalo sklonost za gradnjom, treba dati, ako ne jedno cijelo medište, a ono bar polumedište, ili u najgorem slučaju toar 2— 3 okvira. Već smo spomenuli da je zaposlenje pčela na izgradnji saća jedna važna mjera protiv rojenja.

Okvir s izgrađenmn umjetnom. satnom osnovom Uojfi je napunjena medom u medištu za mijenie gianne paše

Na paši • akacije, pčelar koji pčelari nastavljačama, mora bezuvjetno imati za svako jako društvo tri polumedišta ili dva cijela medišta. Ta je paša vrlo kratka, pa pčele ne smiju dangubiti zbog oskudice prostora za smještaj nektara. S druge strane na toj se paši ne može vrcanjem usred paše dobiti na prostoru, jer bi se morao vrcati sasvim rijedak med, koji nije prikladan za trošenje.

Naše glavne paše kadulje i vrijeska tako su obilne pojedinih godina da dnevni prinos iznosi po 10 pa i 12 kg. Rijetki su naši pčelari, koji uspijevaju da svojim pčelama omoguce: dovoljan prostor za smještaj tolikog nektara. To se može postići samo pomoću tri ili četiri nastavka za svako jače društvo u nastavljača- ina ili pomoću velikih položenih košnica, te žurnim vrcanjem ,zre- lijeg meda usred paše. Američki stručnjaci preporučuju svojim

165

pčelarima da drže u rezervi bar jedno prekobrojno medište za, slučaj izvanredno medovite paše.

Na jesenskoj glavnoj paši vrijeska pčele nerado smještaju nektar u okvire na periferiji gnijezda. Radije ga gomilaju u sre- dište. U tom slučaju pčelari s položenim košnicama premještaju napunjene okvire na krajeve medišiiog prostora, a na njihovo mjesto umeću druge, prazne. Na taj način, zahvaljujući dovoljno prostranim košnieama, izbjegnu jedno suvišrio vrcanje.

2. Zalihe potrebne pčelama

■ • I / ' ;.

' Ako pravilno ocijenimo potrebe meda .za pčelinje društvo u bilo kojoj košnici, onda smo time dobili i odgovor na pitanje, što su stvarni viškovi meda na glavnoj paši, koji se mogu izvaditi.

Zbog različitih dimenzija okvira koje sU kod nas uvedene, kako u nastavljačama ta,ko i ii položenim košnicama, postojat će i različiti slojevi sabranog meda kako u plođištima tako i u inedi- štima. Osim toga i položaj i veličina leta ima velik utjecaj na

- razmještaj medriih zaliha od pčela. U većini slučajeva nije med n medištp višak samo zato što je nanešen u medište, kako to

'50o/o naših pčelara još i danas misli. Posljedica toga su oskudne medne zalihe, kraj kojih se pčelinja društva u proljeće stalno nala,ze na granici gladi.

n.Kod položenih košnica, u kojima ima 20 okvira 40 x 40 cm,

s gornjim letom u sredini košnice, pčele naslažu U 10 središnjih plodišnih okvira zaiihe meda koje su dovoljne ne samo za prezimljenje nego i za proljetni razvoj. Zalihe na tim okvirima pčele obično i nadopune od kasnijih-.sporednih paša. Viškovi meda u takvim košnicama nalazit će se i s jedne i s druge strane tih 10 plodišnih okvira. Dugogođišnje iskustvo pisca s više de'setina takvih, košnica pokazalo je, da nije dovoljno ostaviti manje od 10 okvira za pčelinje potrebe.

166

Kod položenih košnica istih. dimenzij a, koje nemaju gornje Teć samo donjei leto, pčele smjeste na đeset središnjih plodišnih. -okvira još veće medne zalihe, koje pčele ne mogu p'otrošiti i koje su na smetnji razvoju legla u proljeće. Na pašama vrijeska •dešava se to isto kod ovih košnica i kod gornjega leta. Tada se kao višak mogu oduzeti još tri do četiri središnja plodišna okvira. Da ne bi zbog toga ni jedna ulica ostala bez meda, mora se između -svaka dva okvira ,koji su puni meda, umetnuti jedan prazan.

Kod položenih košnica s okvirima visokim 35 cm potrebno je •ostaviti 11 središnjih okvira') Višak meda će se nalaziti na pre- -ostalih 9 okvira, ako košnica ima samo 20 okvira.

Ako su okviri — kod položenih košnica — samo 30 em visoki, 3xe mogu pčele na 10 ili 11 središnjih okvira, koji služe za plodište, -smjestiti dovoljne zalihe. U slučaju okvira takvih dimenzija potrebno je pstaviti netaknutih 13 središnjih pkvira. Pritpm postrani •okviri predstavljaju glavnu zalihu, kpju će pčele trpšiti u toku Jiarednog proljeća, ako ne bude drugih paša u toku godine. I ovdje -se vidi da su.položene košnice dobre samo onda, ako imaju velike

okvire.

f-, m.Ni jedna košniea nastavljača, a pogotovo ne lisnjača, nema

<đovoljno vellko plodište u koje bi, pokraj prostora potrebnog za leglo, mogle- stati i potrebne zalihe hrane u medu. Ovo je lako lazumjeti. Sve poznate košnice nastale su u vremenu kad još nije Tiio .poznat odlučni utjecaj obilnih zaliha.hrane na razvoj pčeli- 3ijeg društva i kad jaka pčelinja društva nisu zbog maloga plodišta n i postojala. Zato se danas nastoji plođište svake košniee nasta- Tljače povećati jednim nastavkom punlm hrane.

Za sve nastavljače mogli bismo postaviti praviio, da za pče- linje ,potrebe treba rezervirati toliki sloj meda za -koliko su plodišni okviri niži pd 40 cm. Naime, tek na deset pvakvih Pkvira -mogu uz leglp da stanu i potrebne medne zalihe. .

Tako bi kod nastavljače s plođišnim okvirima visokim 33 cm trebalo ostaviti puno polumedište u kojem se nalaze okviri, visoki 7 cm. Upravo jedno takvo polumedište upotrebljava američki pčelar Latham. Okviri u njegovom polumedištu su visoki 7,5 cm. To je unutarnja dimenzija. Latham naziva to polumeđište sigur-

nosnim. poklopcem (safety cover), jer s njime na kraju sezone poklapa plodlšte i tako uvijek osigurava dovoljne zalihe hrane.

Satonoše i postrane letvice široke su 38 mm, dok su donje6 mm đebele i 28 mm široke. Budući da su okvirići bez razmaka i stisnuti u svome nastavku, to pčele imaju pristup na njih samo s donje njihove strane. Ispod okvirića je prostor od 7 rtun. Po dužim stranama nastavka uz postrane satonoše, pribijene su tanje letvice, koje drže postrane okviriće nešto dalje, za 3—4 mm od stijena. Tako budu i vanjske stranice postranih okvirića sasvim. napunjene. Na dvjema satonošama središnjih okvira izrezan je

mmm e«aga uttuui csssa nmzsa mmnni ta?w/w sssa »imivmn asm'jg

iAithdmov sigumosni poklopac

otvor poput onoga koji se upotrebljava za umetanje' bježalice, ,a inače.je pokriven drvenim čepom. Kad su svi okvirići izgrađeni i medom napunjeni, cijelo polumedište je teško oko 11 kg.

Ovo njegovo polumedište ima još nekih prednosti. Tako na primjer, kođ proljetnog proširivanj a košnice,. koj e se vrši nastavljanjem medlšta ili polumedišta, otvori se čep na središnjim okvirima, a medišni nastavak se stavi neposredno na to polu- međište. Gubitak iopline iz plodišta je minimalan. Pčele će krozr naštali otvor početi posteperio prelaziti u medište. Tako ne će nastati ni suVišni prostor, koji bi smetao razvoju, a ni oskudica prostora u plodištu. Otvor na poklopcu dobro dolazi i kođ đođa-

■ vanja matice. Kod Dađant Blattovih nastavljača trebalo 'bi ostaviti jedrio puno polumedište, a kod nastavljača u kojima su okviri visoki svega 20 cm trebalo bi ostaviti jedno cijelo Cie-

168

cllšte s time da na nekoliko njegovih središnjih okvira može biti "■nešto manje meda.

Zato bi svaki pčelar, koji pčelari nastavljačama, morao da na glavnoj paši dade prvenstveno napuniti jedan takav nastavak. Izuzetak se čini jedino tamo gdje prvu glavnu pašu predstavlja hrastova medljika.

IV.

U krajevima gdje postoje Ijetne i jesenske glavne paše, nije neophodno potrebno da se ovakvi puni međni nastavci i navedene ^alihe u položenim košnicama rezerviraju već 'na proljetnoj glavnoj paši. Ali i u takvim je slucajevima bolje ostaviti zalihe od prvog proljetnog meda, jer je on najbolji za zimovanje i jer.. kasnija paša može da iznevjeri. Zato su puni magazini i zalihe,

ti pološkama od proljetne glavne paše najbolja garancija za dobro prezimljenje, i za dobivanje maksimalnog prinosa u narednoj gođini. Oskudne zimske zalihe hrane najslabija su strana našeg pčelarstva. - . . - -

Glasoviti ruski pčelar Korženjevski u svojoj Imjizi o racio- nalnom pčelarenju napisao je: »Prva glavna paša treba da mi pčelama osigura hranu za zimu, a kasnije paše, s viškom od prve, to je moj prihod. . . « - - .

V.

Pčelari, koji se'bave selećim pčelarenjem, ne mogu se držati navedenih pravila, jer im je neprilično po pašama povlačiti veće medne zalihe. Oni takve. zalihe ostavljaju ođ jesenske glavne paše. Ako ta paša iznevjeri, moraju se pomoći-prezimljenjem pčela- na jugU i prihranjivanjem. ; - ...

3. Pribor

Kod ođuzimanja i vrcanja meda potreban je ovaj. pribor:

1. četka, kojom se ometaju pčele s mednih okvira. Umjestd žetke može u tu svrhu poslužiti i jača peruška.

2. Posuda s vodom. Ona služi za povremeno kvašenje četkS' ili peruške, jer suha eetka više uzrujava pčele 'iego mokra.

Oetka za ometanje pčela -

3. Okvirnjače s JoMopcem. Na večim pčelinjacima s polože- nim košnicama potrebne su tri okvirnjače. Jedna služi za smještaj, sviju okvira, koji se izvađe iz košnice zajedno sa pčelama racli vrcanja, druga za prijenos punih okvira, koji su očišćeni od pčela». od košnice do prostorije u kojoj se vrši vrcanje, a treća za dono-

Okvimjača

šenje ispražnjenog saća do košnica. Takve okvirnjače su obično-. načinjene za. 10 okvira (veći broj okvira bilo bi teško nositi). One imaju s obje strane ručke, a poklopac im se izvlači na obje strane. Time je omogućeno najbrže otvaranje i zatvaranje, što je oćL znatne pređnosti kod navale tuđica.

Za vrcanje u toku paše mogu se kođ nastavljača, umjesto- okvirnjača upotrebiti prazni nastavci, jer .tada nema tuđica.

4. Iimeni sipaonik za pčele vrlo je važno pomagalo kod oduzimanja meda, a osobito kad se na kraju paše pojavljuju tuđiee. Kroz sipaonik se pčele s punih mednih okvira stresaju natrag:

Ti košnicu1) . Takav sipaonik je oblika kao na skici. Kod košnica llsnjača upotrebljava se sipaonik, koji se uloži ’dtraga ispod plodišnih okvira.

himeni sipaonik

5. Posuđa za otklapanje mednih satina. Oblik i veličiha takve posude ovisi o veličini pčelarstva. Za nekoliko košnica dovoljna je kakva-poveća kuhinjska posuda. Ža veća pčeiarstva, na kojimš,

. Limena posuda za otklapanje mednog sača

■ J • /• - •se pčelari s polumedištima, dobro služi limena kanta od medasa slavinom (pipom). Za nju se načini i na nju namjesti uložak■od žičane mreže, koji zahvaća 2/3 gornje kantine zapremine.Preko uloška se pričvrsti letvica da bi se na nju mogao nasloniti'■okvir za vrijeme otklapanja. Medni poklopci padaju na žičanu□nrežii gdje se cijeđe. Nacijeđeni med se ispušta kroz slavinu u<irugu kantu, koja služi za spremanje meda.

*) Neki poelari streisaju .pčeie' u zatvorenu okruglu limtenu-pssudu, te iz -nje uspu pčele u tkošnieit.

Velika pčelarstva trebaju za otklapanje mednih okvira već£ sanduk, izrađen u tu svrhu. Za seleće pčelarenje je praktično da takav sanduk bude velik kao jedna položena košnica, ako se s takvima pčelari,. odnosno kao dvije nastavljače. Ihače bt njegov posebni obMk kvario red kod smještaja na kamionu ilt u vagonu.

SanduJc za otkJapanje mednog saća

Da bi se iznad sanduka moglo udobno i bez suvišnog zama- ranja raditi, i da bi ispod njega mogla stati posuda za med, mora sanduk stajati na tri dovoljho visoke noge.

U samom sanduku ima mjesta za- smještaj desetak okvira ’ i za raširenu dvokrilnu žičanu mrežu na koju se pri otklapanju oslone dva okvira. Iznad sanduka mogu 'nesmetano raditi na otklapanju satina dvije osobe.

■ Na dnu sanduka je smješteno limeno korito, koje ima stranice, visoke oko 10 cm. Iznad korita je položeno uokvireno gusto sito, na koje padaju skinuti voštani poklopci. Na jednoj strani se- dno korita svršava s poniklanom slavinom, koja se može drvehim. vratiina zatvoriti i zaključati. Na taj način kod seljenja, iz san-

, duka ne štrči ništa, što'bi se moglo povrijediti prilikom seljenja..Poklopac, koji zatvara sanduk, izvlači se po duljini. U tu.

svrhu ima po duljini unutarnjih strana svoga oboda prostrani utor (falc) koji omogućuje temeljito zatvaranje. Inače bi ga sunčana toplina kod seljenja brzo iskrivila i omogućila invaziju tuđica u njegovu unutrašnjost.

172

Izgled jednog takvog sanduka vldi se na skicama1).

6. Nož ili vilica posebnog oblika, služi za skidanje voštanili poklopaca s mednih satina. Nožem, koji ima oštricu na obje strane, brže se radi. Američki pčelari upotrebljavaju posebne šuplje noževe u koje kroz gumenu cijev ulazi para iz male grijane posude. Upotrebljavaju i noževe grijane strujom. Takvim grijanim noževima znatno se brže i lakše radi. U novije vrijeme njiliova velika pčelarstva imaju posebne aparate pomoću kojili u času »obriju« mednu površinu okvira.

Noževi sa shidanje voštdnih poklopaca; donji je šttpalj. sa grijanje parom

7. Vrcaljka ili centrifuga. Kod nas se grade vrcaljke obično za tri i za četiri okvira. Vrlo je vazno da mreža na košari u vrcaljki bude dosta jaka i dobro nategnuta tako da medne satine potpuno.priliježu uz nju. Inače bi se kod vrcanja kidale.

Za vrcaljke su najbolji spiralni pogoni. Bolje vrcaljke imaju poniklovanu slavinu. Ako su iznutra bijelo emajlirane, djeluju ukusnije i čistije.

Ža seleča pčelarstva treba 'da je vrcaljka izvana obložena tankim letvicama, koje ju štite od povrede. Bolje -vrcaljke imaju noge, koje se kod seljenja mogu izvaditi ili uvući. Osim toga imaju i poklopce s ključem.

Za veča pčelarstva, koja nemaju za vrcanje okvire više od 20 cm, dobro dolaze radijalne'vrcaljke, na primjer, za 20 okvira. Okviri u takvim vrcaljkama stoje šječimice prema osovini, tako da se mogu istođobno vrcati obje strane. Okviri moraju biti od

!) Pisac ima ovakav sanduic u upotrebi preko 20 godina i odlično služi kaiko kod selećeg- taiko i kođ stabiinog pčelarenja. ’

173

osovine uđaljeni najmanje 15 cm. Promjer takve vrcaljke iznosi 75 cm. Takve vrcaljke nisu za okvire, koji su preko 20 cm visoki, jer su zbog velike širine jako nespretne.

Velika američka pčelarska poduzeća imaju velike vrcaljke u kojima se može 8 okvira vrcati i bez vađenja okretati. Radi- jalnih vrcaljki ima i za 45 okvira. No takve vrcaljke ne pokreću se rukom nego elektromotorom. '

Vrcaljka za 4 okvira u kojoj se okviri mogn -preokreta'i

8. Posuda za med ispod vrcaljke. Med iz vrcaljke isteče ,kroz slavinu u jednu podmetnutu posuđu. Praktična je u tu svrhu pošebna četvrtasta kanta sa zaklopcem, u koju stane do 25 kg meda. I ova posuda može biti iznutra bijelo emajlirana. . ,

9. Posude za med. Za spremanje meda najbolje odgovaraju okrugle kante sa širokim grlom, koje zapremaju 37 litara. U takve

. kante stane 50 kg meda. One se lako pune i čiste. Izrađuju se od

Za Izrađbu jedne vrcaljke potrebno je: 2 ploče l ma 0.6 do 0.75 min povr- šine 4 ma jji. težine 16 kg, zatim 6 kg. plosnatog željeza 25 X 9 mm i, 3 kg 40 X 10 xnm, 1 konačno ckruglog željeza 2,5 kg debljine 20 mm.

174

jačeg bijelog lima I. kvalitete inarke HB. Iznutra se premažu s pokošću za konzerve. Ako se izvana oblože letvicama, mogu po- služiti i za transport međa.

Ako nema lima navederie kvalitete, mogu se kante izrađivati i od pocinčanog lima. Samo ostaci ,meda u takvim kantama pocrne i nisu za užiyanje. -

Košara radijaHne vrcaljke za 20 okvirai. (Ako se naprave legaji za■ okvire, onda mreže nisu potrebne)

Kante se najviše unište prilikom transporta i od rđe. Da bi ' se sačuvale od rđanja, dobro ih je prije upotrebe izbrisati s krpom

koja je malo natopljena s finim uljem. Pokositrene kante' su riajbolje, jer ne rđaju i ne stvaraju otrovne kemijske spojeve.

4. Kađa i kako vrcati

Svako pregledavanje i smetanje pčela u toku glavne paše neizbježno smanjuje. prinos, jer zadržava sabiračice u rađu pa one učine manji broj izleta na pašu. To se pogotovo događa kod

stresanja pčela s mednih. okvira radi vrcanja. Đok se one orijen-, tiraju u novoriastaloj situaciji u košnici i počmi s radorrij prođe bar pola sata. A svaki sat u glavnoj paši za proizvodnju je vrlo' dfagocjeno vrijeme, na koje se čeka po godinu dana. Ako se u toku bujnih glavnih paša, kad je dnevni prinoš 5— 6 kg, mora zbog oskudice medišnog prostora, vrcati po nekoliko puta, onda se još više smanjuje prinos.

Kuzmin je kod jedne grupe društava oduzimao med još prije poklapanja, t. j. odmah kako su satine bile napunjene, pa je kod te grupe dobio prosječno po 20,4 kg prinosa. Posebnoj grupi, koja je imala društva s đya nastavka, oduzet je med na koncu glavne paše. Kođ ove grupe .dobio je prosječno 29,4 kg prinosa, t. j. za 44o/o više. ;. /

Bezrodnij je proVeo god. 1946. pokuse 0 utjecaju oduzimanja toeda u različito doba dana. Kod jedne grupe (sve 'su bile jednake jačine) med je-oduziman u jutro u 5.30 h,- kod druge u 10 h, a kod treće od 7 - 9 h na Večer. Nakon trokratnog vrčanja kod sviju grupa ustanovljeno je, da je jutarnja grupa dala prosječno 5% manje prema onoj večernjoj, a drievna čak 12»/o manje. U pono- vljenom pokusu jutarnja grupa, dala je prema onoj večernjoj' 3,3o/o manje, a drievna prema večernjoj 5°/0 manje. Vidimo, dakle, da oduzimanje meda po danu može smanjiti prinos za 5— 12«/0.

Poznato je, da .je.m ed iz stanica, koje su bile poklopljene, bolje kvalitete od onoga, koji je samo manjim dijelom bio poklopljen. S obzirom na izvoz našeg meda rrioramo nastojati da naši specijalni medovi budu i s te strane zaista prvoklasni. Osim toga od veće količine mednih poklopaca dobivamo i više voska. Ame- rička teorija preporučuje vrcanje meda onda, kada je bar % stanica poklopljeno1). , -

Prema tome moramo nastojati da vrfcamo med, koji je što više poklopljen i da vađenje iz košnica obavljamo po mogućnosti' pred večer. Razumije se samo po sebi, da se mora voditi računa i 0 tome da pčele uvijek imaju dovoljno praznih stanica za svježi nektar, dakle da imaju dovoljno medišta, jer bi inače prinos znatno. podbacio. Ako pčelar nema dovoljrio ižgrađeriog saća da ga dođa pčelinjem društvu, kad mu treba, onda mora vrcati da načini mjesta za nov unos. Inače bi štetovao na prinosu.

!) Postoji jedtno iznimka, kad se kvaMteta meda ne pogoršava, iakose, vrcaju vecinom otvorene stanice. To je slučaj kod'raziičitiii medova od medljdka. . -•

176

Na glavnoj paši nikad nije dobro čekati s oduzimanjem meda potpuni svršetak paše, jer su tada pčele jako razdražene. Oduzi- manjem meda treba početi, kad su prošle % ili % paše. Ali, ako je u toku paše u medištima i polumedištima poklopljeno preko polovine okvira, onda treba početi s ođuzimanjem meda bez obzira ria to u kojem se stađiju paša nalazi. To se pogotovo mora učiniti, ako pčelar nema dovoljno rezervnih medišta s izgrađenim saćem, a paša još i dalje traje.

Kod košnica nastavljača vrlo dobro dolazi i t. zv. »bježalica« pomoću koje se mogu pčele ukloniti s mednih okvira bez ometanja. Bježalica se umetne u rupu, izrezanu na sredini poklopca, koji se

umetne između plođišta i medišta. Ako je krov ravan i bez pukotina, medište se pokrije njime, inače se mora pokriti posebnim poklopcem. Pčele napuste medište kroz bježalicu u roku od 24— 48 sati, već prema tome kakvo je vrijeme. Bježalicu uvijek treba umetati pred večer, a nipošto ujutro, jer bi se za vrućeg vremena moglo medno saće u medištu rastopiti, a pčele ugušiti.

Kad se upotrebljava bježalica, ponekad ostane nešto malo pčela na donjem dijelu središnjih okvira. One se mogu oriiesti lako. i brzo. Kod položenih košnica povade se najprije svi medni okviri, određeni za vrcanje, zajedno s pčelama. Zatim se na njihovo: mjesto u košnici postave drugi prazni, U međuvremenu su se i pčele nasisale meda, pa ih je lako ukloniti s okvira. Taj posao ide brže, ako se pčele sa okvira prvo stresu, a zatim preostale ometu.

Okvir, očišćen od pčela, stavlja se u drugu okvirnjaču, a kad se ona napuni, nosi se u prostoriju za vrcanje. Okvirnjače treba držati zatvorene, ,da se ne izazovu tuđice.

Kađ se vrca u-toku paše, mogu se kod nastavljača umjesto okvirnjača upotrebljavati prazni nastavci.

177

Na pcelinjaku, gđje ima društava sumnjivih na zarazna. oboljenja, ne smiju se okviri miješati. U takvom se slučaju najprije izvrcaju medni okviri od zdravili društava, a na kraju oni od sumnjivih. Vrcaljka i sav ostali pribor mora se nakon. rada raskužiti1).

U prostoriji gdje se vrca, mora biti toplo, jer inače ostaje u stanicama mnogo meda. .

Početnici, koji još nemaju vrcaljke, mogu iz svojih nekoliko- mednih okvira do tekućeg meda doći i bez nje.- Otklopljene medne satine mogu staviti preko dvije letvice iznad tepsije na toplom mjestu. Kad med isteče iz stanica s jedne.stfane satine, 'okrene se druga. Tako dobiveni med ravan je po kvaliteti vrcanom medu.

Kad.se okviri s otklopljenim satinama stave u vrćaljku, mora. se njezina košara okretati pomoću ručke, najprije polagano i kratko vrijeme. Zatim se okviri okr'eiiu na drugu stiranu, koja se- može izvrcati postepeno i potpuno. Zatim se okviri.ponovo okrenu. na prvu stranu, koja se sada može potpuno izvrcati. Inače bi se teške satine polomile zbog djelovanja centrifugalne sile.

Izvrcani se okviri poprskaju jodom . stave u okvirnjaču i odnesu do košnice gdje se umeću na mjesto izvađenih. Kod košnica. nastavljača, kad napadaju tuđice, izvrcano saće treba vratitiPred^g^. J : •

Uvijek je dobroižvrcano saće dati pčelama da ga očiste. Inače •se ostaci meda po saću kasnije ušećere. Kad se takvo saće dade u narednoj sezoni pčelama one izbace većinu kristala, a oni preostali, koji se izvrcaju u toj Sezoni, pospješuju kristalizaciju meda. Osim toga neočišćeno saće, kad se na proijeće dade pčelama, privlači tuđice.

Kanle^sizvrcanim medom treba postaviti na toplo mjesto ili na sunce. Za nekoliko sati dići će se na površinu voštano trunje., Ono se mora obrati žlicom. Za nekoliko dana uh'vaHF^ce se na? površini meda taiika kožica, koja se također mora obrati. Nakon toga med je potpuno čist, pa nije potrebno nikakvo sito za procjeđivanje.

Ako je med jako rijedak, onda se kanta s takvim medom iznese na sunce i pokrije žičanom mrežom, da bi se voda mogla isparivati!?2Srnekoliko dana gustoća će mu se znatno povisiti.

J) P.otanje o tome vidi u djelu prof. Dr. Tomašsca: »Bolesti pčel-?.«

Med se mora čuvati u zatvorenim kantama, na suhom mje'stu, po mogućnosti pri temperaturi od oko 20° C. Niska temperatura ppspješuje ušećerivanje meda, a i rđanje kanti.

Voštani otpaci dadu se pčelama da ih očiste u zatvorenoj iošnici ili se isperu toplom vodom i ocijede. Ta voda se ulije ti posudu za pravljenje octa.

5. Najbrže skidanje medišta

Ponekad je pčelar prisiljen da oduzima med u vrijeme kad je paša sasvim prestala. Kod takvog oduzimanja iiieda redovito navaljuju tuđiće, zbog čega su pčele neobično ljute. U takvim prilikama oduzimanje meda nije ni najmanje ugodan posao. Tada se čini da je i najbrži rad spor. Zato u pčelarenju s nastavlja- čama, naročito onima s polumedištem, dobro dolazi noviji, upravo idealan način oduzimanja meda, kojim se taj posao gotovo deset,

puta brže obavi nego na dosadanji način.' To je tjeranje pčela s medriih okvira pomoću karbolne kiseline. Ova kiselina ĆsHs ■ OH i nije kiselina već.alkohol. Prije svega moramo naglasiti da je'to ,vrlo žestok' otrov, koji na koži naglo stvara teške opekline. Ako jedna kapljica padne u oko može uzrokovati trajno sljepilo. Zato se mora staklenka s tom kiselinom-držati na takvom mjestu i tako’ označena, da- nikad ne može doći do neke zamjene. Pogotovu ne .smije biti pristupačna djeci. Kod baratanja s kiselinom dobro je luke namazati uljem ili ih zaštititi rukavicama, a oči čuvati od :nj ezina isparivanja. . . ■

Do5ro~']e~žarivaki slučaj imati pri ruei bocu s alkoholom, jer on smanjuje njen učinak.

TJ spomenutu svrhu može se uzeti i običan poklopac od ko- .šnice i na njegovu vanjsku stranu, unutar obodnih letvica,' pribiti kudjeljnog platna ili platna od ambalaže. Najbolje je da se načini posebni drveni okvir kako rukama ne bi morali dolaziti u đoticaj s kiselinom. Taj drveni okvir, atižine i širine kao i međište, pojača se s dvije prečage. Dimenzije njegovih letvica mogu biti na primjer 12 x 20 mm. Na taj se okvir pribije spomenuto platno, a na' platno po rubu'okvira katranski papir prikladne veličine.

Kiselina se razrijedi toplom vodom u omjeru 1:1. Za prskanje po platnu može se upotrebiti mala prskalica poput one za prska- iije rublja prije glačanja. Platno se njome temeljito nakvasi no

J . ' . „ ■ ■ ■nikada toMko da bi tekućina s njega kapala. Za vrijeme vrućine i u toplijim krajevima upotrebljava se nešto više vode, a za hladnijeg i oblačnog Vremena nešto manje i}A— % ). Naprskani okvir može se upotrebljavati 3— 5 sati. Katranski papir pod utje-

Dijelcmi okvira za skidanje fenolom

cajem sunčanili zraka poj ačava isparivanje kiseline, a time i njezino širenje po medištu. .

Na Većem pčelinjaku potrebno je nekoliko ovakvih okvira da bi se posao obavljao bez čekanja. Kad se skine !krov i poklopae s prve košnice, stavi se priređeni okvir jednostavno na medjgfce. To se isfo"lžradi s narednim košnicama, kolikogod za njilT imamo priređenih okvira. Da bi pčele ostavile medište, potrebno je u povoljnim prilikama oko 5 minuta, a upravo toliko se i potroši

180

■ ' V

vremena, đok se po ostalim košnicama pomeće 5 ovakvih okvira. čim je zadnji postavljen, odmah treba skinuti onaj s prve košnice, a s njime i medište. Okvir treba metnuti na šestu košnicu. Zatim treba skinuti s druge košnice i metnuti naTsedmu i t. d. Za hladnijeg i oblačnog vremena (kao i kod okvira visine 20 cm) treba nešto više vremena da kiselina počne isparavati i djelovati, pa zato treba i veći broj ovakvih okvira da posao ne bi stajao. U takvim prilikama puhne se ispod ovog okvira nešto dima ia dimilice, a ukoliko ipak ostane nešto pčela na donjoj strani okvira, one se s riaslenjenog medišta jednostavno ometu i me- dište se ođnese. l /

Nikad se okvir ne smije držati na košnici dulje nego što je neophodno potrebno. Root u svojoj najnovijoj enciklopediji upp~ -zorava na prigovore kupaca (slastičara) koji troše grijani med, da se u njemu osjeća karbolna klselina kad se ugrije. To se može desiti, ako se okvir drži duže iznad-medišta, u kojem su staniće s medom otvorene. .Sirova, nepročišćena kiselina uopće nije za_ ove svrhe, jer baš ona ostavlja intenzivni miris, a osim toga i iie djeluje đovoljno na pčele. Zato treba upotrebljavati samo čistu kiselinu. -

Za jedno skidanje na pčelinjaku do 100 košnica potrebrio je oko 0,5 kg ove kiseline. Ako je vrijeme sunčano, mirno i toplo, onda skidanje ide vrlo brzo, pa _se za dva sata može skinuti 80— 100 medišta. To je uostalom i razumljivO, jer se ne skidaju pojedini okviri nego cijela medišta. Na kraju sezone, kad već zahladi, ne - može se primijeniti ovakvo skidanje. •

Američki pčelar Charles Mraz toliko je oduševljen ovim na- činoni skidanja medišta, đa veli, kad bi opet upotrebljavao pri- jašnji način skiđanja, da >bi to bilo kao da bi se vratio primitivnim' košnicama. ,

Prednost ovakva skidanja pokaže se u vrijeme, kad paša prestane i pavaljuju tuđiće. Tad se i poskidana medišta moraju

■zaštićivati platnom, nakvašenim u vpdi, u kojoj je rastopljeno nešto malo ove kiseline. Takvo platno vrlo dobro služfl kod preP gleda košnica da se njime kad ima tuđica pokriju okviri.

POVEĆANJE PROIZVODNJE VOSKA

1. Nekoliko načina proizvodnje

Roy Grout, predsjednik američkog pčelarskog udruženja, Habrojio je 94 razne indusferijske i obrtne grana, koje u svojoj Jjroizvodnji troše pčelinji vosak. Iako je pčelinji vosak i ko'd nas

1 vrlo potrebna sirovina, on se ne proizvodi u oriim količinama, u kojima bi se mogao proizvoditi. Proizvođe ga samo pčelari-pro- stokošničari, dok ga pčelari s pokretnim saćem proizvode u neznatnim količinama, a najveći su njegovi potrošači.

Naravno da sabiranje voštanog trunja, zatim skidanje raznili• voštanih zaperaka po okvirima i voštanih izgradnji izmeđii sato-

rioša također ide u proizvodnju voska, no mi ovdje pod proizvod- j njom voska podrazumijevamo maksririalno iskorišćenje pčelinjih'f sposobnosti za izlučivanje voska i s time u vezi odgova,rajući rad

, pčelara. Razumije se samo po sebi da je za proizvodnju potrebna hrana (med i prašak) te đovoljna toplina (32— 35° G).

Teorije, po kojiroa se preračunavalo, "koliko pčele potroše iaeda za proizvođnju stanovite količine voska, 'ne mogu b'iti mjerilo za troškove proizvodnje. Za proizvodnju voska odlučna je ■činjenica da ga mlađe pčele, koje hrane leglo, ionako izlučuju bez ikakovog posebnog utroška meda, dok ima paše. Osim tih mlađih pčela hraniteljica najviše voska mogu izlučivati pčele koje su stare 12— 18 dana, jer u tom razđoblju svoga života imaju najrazvijenije voskovneJfljj ezde.

Prema tome, samo do pčelara stoji da spomenutim pčelama pruži priliku gdje će ga odlagata odnosno ugrađivati. Ako one Hemaju priliku za gradnju, izlučeni vosak bit će izgubljen.

Po Komarovu, proizvodnja voska raste proporcionalno s ja- činom društva do težine 2 kg, dok. kod veće težine društva, raz-

182

mjerno opada, vjerojatrio zato, što nlje ujedno povećana t mogućnost izgradnje. ' .

Proizvođnja voska pomoću jednog jedinog okvira građevnjaka. ne može se smatrati najboljim načinom .proizvodnje, jer se ne može pretpostaviti da će mlade pčele, što hrane leglo u središtu gnijezda, ostaviti svoj posao i poći tražiti naš jedini okvir gra- đevnjak riegdje na periferiji gnijezda, da na nj ugrade izlučene-, listiće voska. Pč.elama se mora dati prilika, da izlučivani vosak. mogn ugraditi u neposrednoj blizini 'mjesta gdje one borave,. odnosno gdje su zaposlene.

Na toj osnovi napravio je Taranov poznati nastavak za vosak. Pomoću njegovog nastavka zabilježena je prosječna proizvodnja i 2,5 kg voska na godinu P9 društvu. Međ'utim, njegov nastavak^ u kojeni se svaki drugi okvir iz plođišta prevješavao u taj nasta-. vak, zbog otežanog pregleda plodišta nije ušao u širu primjenu.. Konstruirani su zatim posebnl okviri _kod kojih se satonoše s vo-. (

OJcvir s pokretncmi satonošom za deponiranje voska' i sa žičanim uš'oavictkoje drže •okvir . '

štanim izgradnjama mogu vaditi i vosak s njih ostrugati, a da. se cijeli okvir iz plodišta ne mora vaditi. Ovakvi okviri vise na. limenim ušicama, koje su pribijene na postrane letvice, tako da. je satonoša slobodna. -

Ostavljanjem mjesta na ovakvim okvirima u svrhu đeponi-- ranja voska, ndje kapacitet plodišta praktično smanjen, dok su.

18a.

£a proizvođnju voska takva mjesta najpodesnija. Ovakvi okviri postave se na 2— 3 mjesta u košnici.

Umjesto limenili ušica Krasnopejev je napra-vio žičane ušice.U tu svrhu upotrebi se žica od 2 mm debljine. Cijela duljina žice iznosi oko 13 cm.

Za periferiju gnijezda bolje: je ako se pčelama dade veći prostor radi građenja, jer pljoština saća na periferiji obiluje većim mnoštvora pćela sposobnih za izlučlvanje voska, t. j. onim ,

pčelama, koje su tamo potisnute iz sređišta gnijezda. Osim toga ustanovljeno je, da pčele više izgrađuju na istom okviru, ako ot- počnu gradnju istodobno na dva mjesta u okviru, kako se to Vidi na priloženoj skici.

Kad se vosak proizvodi na navedene načine, mora se svakih 4— 5 dana s oVih letvica ostrugati, prvo radi dobivanja večih koli- čina, a drugo da se uštede znatne količine meda, koji bi se inače utrošio na odgoj suvišnog tmtovskog legla, jer pčele na tim.mjestima obično izgrađuju trutovske stanice.

' Baš zbog čestog izrezivanja i struganja voska s ovakvih sato- noša, nije ovakva proizvodnja primjenljiva za sva naša pčelarstva. Njome se mogu baviti pčelari, koji se bave selećim pčelarenjem, jer se oni stalno nalaze kod košnica, te utrošak vremena i njegovo koštanje, ne igra kod njih neku veću ulogu. Nadalje se takvom

184

proizvođnjom mogu baviti i oni brojni pčelari-penzioneri, koji također imaju đovoljno vremena za ovakvo često skiđanje voska.

Skidanje voska treba obavljati bez dimljenja ili sa što manje dima da se pčele što manje uznemire.

Sechristov način proizvodnje voska>

' Za proizvodnju voska Sechrist preporućuje američkim pče- la.rima da se poveća prostor iznad okvira tako, da umjesto. uobi- čajenih 6— 8 mm iznosi 26 mm. IJ tu svrhu jeđnostavno se donji rub poklopca košnice ograniči letvicaina debelim oko 2 cm. Pčele će u međuprostoru izgraditl saće, naravno zalijepivši poklopac za okvire. Kada pčelar jednom u 8 dana obiđe pčelinjak, on skida poklopac i ostiniže s njega, kao i s površine okvira, izgrađeni vosak.. Ako u tom vosku ima i meda, on ga raimjesti po- istom poklopcu košnice, njegov čep ukloni, te sve skupa pokrije ravnim

185'f-

-krovom košnice. Pčele pokupe s voska ined i kroz rupu u poklopcu ;ga odnesu u košnicu, a osušenl vosak pčelar kod naredne posjete pokupi. Ovaj američki načiri đobivanja voska može se primjenjivati u svima našim pčelarstvima.

K o d . sviju dovoljno prostranih košnica, proizvodnja voska može se i na drugi način povećati, naročito za vrijeme glavne paše. Ako se upotrebljavaju polumedišni okviri, ostavi se sa strane u polumedištu po nekoliko okvira bez. saća ili s počecima saća.

- štoviše, kod đovoljnih zaliha izgrađenog polumedišnog saća, treba po duljini tih plitkih okvira izrezati trake 5— 6 cm, na kojima će pčele u vrijeme glavne paše brzo izgraditi novo saće i napuniti .■ga medom. Kod takve proizvodnje Voska treba okvire razmaknuti preko 4 cm (mjereći.od sredine jednog do sredine drugog okvira), •da ih matica eventualno ne zaleže. Od zadebljanih okvira u me- dištu također se dobiva st'ffiovita količina voska, jer se kod Vrcanja stanje. Zato u medištu treba uvijek postavljati manji broj 'okvira s ižgraflenim saćem nego što ih inače u njega stane. Pčele grade i preko 3 cm duboke stanice za med.

Kod niskih okvira jednakih u plodištu i medištu mogu se također proizvoditi znatne količine voska iznad matične rešetke, t . j. u medištu, ako se tamo umetne nekoliko okvira bez saća. -Kođ vrcanja se takvo saće izreže iz okvira, odnosrio ako je spo- EObno,,upotrebi za plodište. Preporučuje se upotrebiti žičanu, a ne Iimenu rešetku, jer žičana neosjetnije za pčele odjeljuje medište •od plodišta. Ukoliko se upotrebljava limena, treba da pokriva •cijelo plodište.

Tako se zadovolje fiziolpške potrebe pčela ^a izlučivanjem joska i izgradnjom saća, smanjuje se nagon za -rojeiijem, proiz'- 'vodnja voska se povećava, dpk se prinos meda nimalp ne sma- :njuje. Latham u svojoj nedavno izašloj knjizi kaže: »imao sam više mefia u košnicama, gdje su pčele gradile saće nego u 'onima,gdje im je bilo dano izgrađeno saće«___ Po Perepelovoj društvab ovogodišnjim maticama izlučivala su za 18o/0 više voska pd ■onih, u kojima su matice prezimlle.

2. Topljenje pomoću sunca

Kcd sviju pčelara, pa i kod onih sa najmanjim brojem košnica, slobiva se preko sezone stanovita količina voštanih 'otpadaka,

186

kao komadići. izrezanih trutovskih satina, voštanih zaperaka i voštanih strugotina. čuvanje takvih komadića nije zgođno, jer lh može uništiti moljac. Zato je najb'olje takve otpatke staviti u sunčani topionik gdje ih surce brzo rastopi.

Sunoani topionik

Sunčani topionik može se naoiniti, i to različitih dimenzija. iKod malog broja košnica, on može biti manji, pa naravno i jeftiniji, dok se za ve'će pčelinjake pravi u dimenzijama 45x45 cm Ili 50x50 cm. Na priloženoj skici prikazan je njegov sastav.

Kod sunčanog topionika važno je da ne propušta toplinu. Radi toga treba ispod limenog umetka natiskati piljevine ili pe-

187

pela. Po rubovima sanduka na koje se stavlja poklopae, treba pribiti pustenu ili platnenu traku, a sam poklopac treba da ima dvostruko staklo s međuprostorom od 1 em. Iznad staklenog poklopca nalazi se poklopac od lesonita, koji štiti staklo kad topionik nije u upotrebi.

Po limenoj podlozi u topioniku položena je uokvirena mreža (br. 8) koja je pri koritaneu povijena na gore, tako da zađržava neistopljeni materijal da se ne sroza u koritanee.

Cjelokupna visina sanduka iznosi oko 14 em, dok mu je korisna (unutarnja) visina oko 5 cm.

Sunčani topionik može poslužiti i za dobivanje svjetlijeg Voska iz već istopljenog voska koji je tamniji. Svjetliji vosak je bolji, tvrđi, a i skuplji.

3. Topljenje vrućom vodom

A) Kod manjih pčelara, gdje se godišnje iz starih satina đobiva svega koji kilogram voska, nema smisla nabavljati skupe s topionike za vosak. Takvi manji pčelari mogu svoju voštinu. isto- piti na dva, tri puta u običnom povečem kuhinjskom loncu. Važno je da znadu što je bitno za dobivanje kvalitetnog voska lijepe svijetle bdje, uz što bolje iskorištenje.

1. Voštinu prije kuhanja treba izmrviti u što sitnije-komadiče, zatirii nakvasiti kroz 2— 3 dana u riječnoj vodi ili kišnici. Ako

se mora upotrebiti bunarska (tvrda) voda, onda joj treba dodati na svakih 5 litara jednu žlicu octa. Prije kuhanja se ocijedi ta voda i voština ispere isto takvom vodom ali čistom.

2. Kuhanjem u : željeznom i nepokositrenom posuđu vosak potamni. Za kuhanje je dobro alumdnijsko • i bakreno posuđe; potonje mora biti pokositreno.

Izmrvljenu voštinu treba staviti u vrećicu od lanenog platna I za vrijeme kuhanja držati je ispod površine vode poinoću drvene rešetke. Ta še rešetka može učvrstiti pomoću dviju đaščica za ušice na samoj posudi.

Istopljeni vosak koji pliva na površini vode obire se kuhinj- pkom velikom kašikom i-ižlijeva u posebni sud s hladnom vođom.Za vrijeme kuhanja treba nekoliko puta vrećicu s-voštinom pri- tiskati pomoću letvice i jedamput preokrenuti,. a najzad između dvije drvene poluge, iznad posuđe istiskati.

I

J

188

Tako đobiveni i ohlađeni vosak mora se ukalupiti. U tu se svrhu rastopi na laganoj vatri u povećoj emajliranoj zdjeli ili u drugoj sličnoj posudi, u koju se prethodno naspe malo vode. Dok se vosak ne rastopi, treba obrati pjenu s njegove površine. Nakon toga treba posudu s voskom pokriti i sa sviju strana utopliti da vosak ostane što đulje vremena tekući. Na taj će se način sva nečistoća koja je teža od voska, slegnuti na dno. Drugi dan se izvadi iz posuđe još topli kotur voska te se s njegove donje strane dlijetom ili oštrom žlicom ostruže nečistoća, tako da sav kotur bude od potpuno čistog voska.

B) Na velibim pčelinjacima topljenje voštine obavlja se naj- brže pomoću većeg limenog bureta koje je za to specijalno prila-

.gođeno1). Na njegovom gornjem dijelu umjesto dna prićvršćena je željezna prečaga sa željeznim vijkom i polugom za stezanje. Bure stoji na 'ciglama toliko visoko da se ispod njega može ložiti.

Prije punjenja na dno se stavi drvena rešetka, a na nju omanja vreća napunjena izmrvljenom i nakvašenom voštinom. Iznad vreće se stavi sloj.slame, zatim opet napunjena vreća sve đotle dok bure ne bude napurijeno. Najzad se odozgo staVi na

hewisop topionik za topljenje voska vrućorn vodom

189

sloj slame jača drvena' rešetka. B.ure .treba nap'uniti; onakvom. vodom kako je malo prije objašnjeno. Slama zadržava nečistoću. koja izađe iz vreća s vrelom vodom ha površinu. Da se vosak ne bi morao na površini vode obirati, pričvršćena je na bure, nekoliko centimetara ispod površine, limena eijev duga oko 50 cm kroz koju otječe rastopljeni vosak u podmetnutu posebnu posudu s hladnom vodom.

Od vremena do vremena priteže se i otpušta vijak sve dotle dok izlazi vosak na površinu vode, a ujedno se nadolijeva topla Voda iz' druge posuđe.

Dobiveni vosak ukalupljuje se na već opisani "način.

4. Topljenje parom

Za ovaj način topljenja postoje dva tipa parnih topionika, od kojih je ohaj sa vijkom za stiskanje voskovarine, vrlo’ skup. Drugi tip, koji je njemačkog pod'rijetla, pristupačan je i manjim pčelarima. Njegova je prednost u tome, što se njime može dobiti najveći postotak prvorazrednog voska' i što se topljenje može obavljati na istom štednjaku na kojem se inače priređuje jelo.

Ovaj njemački topionik sastoji se iz tri dijela: lonca, parne komore s poklopcem i izbušenog1) šupljeg valjka s poklopcem. Svi dijelovi su načinjeni od pocinčanog lima. ^

Lonac može biti promjera do 25 cm, a duljina parne komore do 50 cm. Izbušeni šuplji valjak treba da ima za 3— 4 cm manji promjer od promjera parne komore

U šupljinu izbušenog valjka natrpa se sitno smrvljena vo- ština, i valjak se zatvori poklopcem. Napunjeni valjak ugura se u parnu komoru, koja se zatvori svojim poklopcem i potom spusti u lonac, koji je do % napunjen vodom. Sve skupa se namjesti na okrugli otvor na štednjaku. -•

Vodena para, koja se razvija iz vode u loncu, nema drugog- izlaza, već kroz šest postranih rupa u gornjem dijelu parne komore ulazi u prostor okolo punog izbušenog valjka, a zatim i u voštinu u samom valjku. Zbog djelovanja pare topi se vosak iz voštine i spušta na dno parne komore. Budući da je parna komora

i). rup:ce au oko 2 mm promjera, u ređovma razmašknutin oko 15 mm jedan od drugoga.

190

malko nagnuta, može otopljeni vosak da po malom žlijebu istječe iz topionika. Kraj štednjaka ili na njegovom 'rubu namjesti se posuda s hladnom vodom u koju curi vosak.

Cijeli posao pčelara za vrijeme topljenja je taj, da od zgode do zgođe pokrene unutarnji izbušeni valjak s voštinom, što se lako radi pritiskom prsta na čavao, kojim je valjak izvana utvr- •đen na kraju parne komore. Kad na cjevčieu ne izlazi više vosak, već sama para, topljenje je završeno. Aparat se skine sa štednjaka, otvori i očisti od voštanog tropa, a zatim ponovo napuni i pristavi na štednjak. Postupak oko ukalupljenja je već opisan.

Njemaoki painii topionik

TJ voštanom tropu jedva i da ostane, nakon topljenja, još meki postotak voska. Takav trop će vjerojatno opet otkupljivati poduzeća, koja se bave ekstrakcijom pomoću benzina, za indu- strijske svrhe. Zato dobiveni trop ne treba bacati. Inače je takav trop odMčan materijal za dimljenje kođ rada s pčelama.'

5. čišćenje voska

Naše radionlce saća primaju od pčelara na izradbu osnova umjetnog saća vosak različite, a najviše loše kvalitete. Zato se <on mora najprije uz desinfekciju i pročistiti. Takve veće količine voska Root preporuča čistiti na slijedeći način:

Na ■ svakih - 45 kg voska dodati 23.fi vode i 0,12 1 sumporne kiseline. Kiselina se dodaje tek onda kad je vosak sasvim rasto- pljen. Kod dodavanja kiseline, grijarije se mora isključiti, a sama kaselina pomalo ulijevati. Pri tom, vosak se mora polagano miješati.

Manje količine voska mogu se pročistiti višekratnim preta- panjem u sunčanom topioniku. Na taj način se postizava I svjetlija boja voska.

192

BRŽE UMNAŽANJE DRUŠTAVA

L

v Svi racionalno vođeni pčelinjaci planski uinnažaju svoja pčelinja društva bilo za proširenje vlasMtog p6el.ars.tva ili za prodaju, jer umnažanje putem prirodnog -rojenja ne dolazi u obzir. No dijeljenj.em osriovnog društva neizbježno se krnji njegova snaga, a time opada i njegova rentabilnost, jer se smanjuje' njegov prinos u medu. Zbog toga moraju se primijeniti takvi načini umjetnog razmnažanja, koji ne će utjecati na prinos.

Ako se ipak želi vršiti višestruko umnažanje bez obzira na smanjenje prinosa, onda treba voditi računa o tome, da še za pravljenje umjetnih rojeva uzimaju oril višci legla, kojih je više od 4 okvira D. B. mjere, odnosno višci pčela, koje se nalaze na više od 6 okvira, tako da u košnici ostane minimum od 2 kg

Spčela. • Ovoliki minimum dovoljan je za njegu legla, koje može postepeno stvarati obična dobra matiea. Na; taj način ne će se ušporiti razvijanje đotičnog društva.

Stalriim dnevnim prihranjivanjem od 100— 150 g hrane, u koju je primiješan pra;šak, moguće je godišnje postići višestruko umnažarije rojeva. Ipak veličina umnažanja ovisi u prvom reduo tome. koliko izrađenog saća i osnova umjetnog saća stoji na raspolaganju za buduće umjetne. rojeve, da bi se oni mogli još u istoj godini osposobiti za davanje prinosa. Jer, nijenimalo raci- onalrio napraviti mnogobrojne nukleuse, koji moraju sami, često u lošim uvjetima, izgrađivati svoje saće, njegovati ih i čekati više od .godinu dana da se osamostale. ,

Kako se dobiva potrebni broj izgrađenih satina, poznato je - svakom pčelaru. Izgradnja se može i povećati, ako se u sezoni gradnje jakim društvima ukloni sve njihovo saće ,i privremeno podijeli drugim društvima, a umjesto njega đadu im se okviri

7 193

s osnovama umjetnog saća. Kad ova jaka društva izgrade dodane okvire,- sve se vrati u prijašnje stanje, a saće, koje su izgradili, upotrebi se za pravljenje umjetnih rojeva. U povoljnim prilikama može se to i ponoviti. '

n .

Pri umnažanju bez smanjenja prinosa kod osnovnih driištava, važno je imati oplođenu’ maticu u rano proljeće, zatim pravilno napraviti umjetni roj.

Da bismo imali na raspolaganju oplođene matfce u proljeće, moramo ili uzimiti u mallm društvima, nukleusima, na način, . izložen u poglavlju »Pčelarenje sa dvije matice«. Upravo radl. planskog umnažanja' pčelinjih društava, morale bi se sve nove košnlce većih okvira tako graditi, da se u njima uz plodište mogu lako napraviti i uzimiti nukleusi s oplođenim maticama. Društva, koja dobro pokrivaju 4 pa i 3 okvira, Vrlo dobro, prezime pokraj osnovnog društva u svima našim sjevernim krajevima, a u ju- žnini pogot-ovo. No, to vrijedi za okvire, koji su bar 25 cm visoki. Kod niskih okvira, oko 20 cm bočno, uzimljenje ovakvih nukleusa U sjevernim krajevima nlje dobro zbog neprirođne spljoštenosti zimske kugle. Kod takvih dimenzija okvira. preporučuje se dva ili tri ovakva društvanca uzimiti u međištu, dakle iznad osnovnog0 društva, a leta im otvoriti na različitim stranama medišta. Po- klopac plodišta osnovnog društva neka nije.deblji od 1 cm. On ujedno služi za pod ođjeljcima s nukleusima u medištu. Po njemu se pribiju ili samo polože letvice poput onih kod Rauchfussovih oplodnjaka (str. 310). tako da na njih točno pristaju pregrade iz medišta. I u ovom slučaju najbolje je urezati u ziđove nastavka otvor plitak,.ali dovoljno širok da se pregrade mogu lako umetati L vaditi. Ovakvo urezivanje mnogo je praktičnije nego pribijanje letvica uz pregrade. v

Užimljenjem iznađ osnovnog društva, zbog niskih okvira, forinirat će se zajeđničko zimsko gnijezdo,. iako će biti međusobno podijeljeno tankim pregradama. Utrošak hrane preko zime po jedinici težine bit će tada kao i" kod normalnih društava. Ovako >zajednički« prezimljeni i prikladno utopljeni nukleusi na proljeće vrlo brzo ispune pčelama svoje odjeljke. Prema Taranovu oni

194

imaju za 24»/0 više legla ođ onih koji su se nalazili odvojenoK No oni ipak još nisu sposobni za to da ili preselimo na samostalno mjesto. Naime, pčele u slabim posebnim društvima (oko 1 kg) zbog oskudne ishrane i manje topline,. koja vlada osobito na periferiji kruga legla, kada.se izlegu, lakše su, slabije i manje otporne nego one u jakim društvima. Njihov život je za 15?/o kraći od života peela iz jakih društava. Ovakva đruštvanca nikad ne mogu podmiriti svoje potrebe u medu i prašku đonosom iz vana, jer stvaraju više legla po jedinici svoje težine nego jaka. Zbog toga više izleću, ali sa svojih izleta donose znatho manje tovare nektara nego pojedine pčele iz jakih društava. Izlijeću i po •nevremenu, te stoga razmjerno i više ginu nego pčele iz jakih društava. Zato ih treba u proljeće brižljivo opskrbljivati okvirima punim međa i cvjetnog praška,

Da se leženje u odjeljcima ne bi smanjilo kad se ispune pče- larna,- treba iz njih .povaditi 1— 2 okvira sa zatvorenim leglom * zajedno s pčelama, koje su na leglu, i smjestiti ih sve skupa u posebni nastavak. Taj se nastavak smjesti na mrežu iznad plodišta ' jačeg društva. Tamo će izložene mlade nčele čekati, dok se ko- načno ne upotrebe za pravljenje rojeva. Na taj način stvara se za roj više pčela-; U takve nastavke na mreži, koji služe u nelga-, ruku poput sabirališta mladih pčela, treba bezuvjetno sa strane7 legla dodati okvire, u skojima je dosta meda i cvjetnog praška. Tek onda kad se u nukleusima stvori i drufaTpartija zreloga legla, može se pristupiti njihovom prenošenju na samostalno mjesto. Tom prili'kom razdijele se iz sabirališta okviri s mlađim pčelama svima umjetnim rojevima, koje pravimo. : : : .

Da bismo piapravljeni umjetni roj opskrbili i stanovitom količinom pčela sabiračica, što je i te kako važno za njegov brži razvitak, izmakne se jedna košnica ma s kojim normalnim drii- štvom malo u stranu, i kraj nje se stavi košnica s napravljenim umjetnim rojem, no s letom odmaknutim od prvobitnog položaja tog normalnog društva. Tako će pčele, koje se vraćaju s paše unilaziti u jeđnu i drugu košnicu. Umjetni roj je time konačno gotov. Za vrijeme od đva mjeseca može stići ,do jačine normalnog društva te i eventualnu jesensku glavnu pašu iskoristiti. U tom vremenu razvoja mogu se takvim rojevima dodavati i okviri s osnovama umjetnog saća. Na ovaj način može se bez smanjenja prinosa meda povećati broj pčelinjih društava za 100— 300o/o u jednoj godini.

m .v

Kod pčelarenja s pološkama^ osnivanje i zimovanje nukleusa tnože se vrlo dobro izvesti, ako 'košnicu pomoću tankih pregrada i utora pregradimo na više dijelova. U tako priređenu košnicu premjeste se okviri s pčelama iz normalnog društva. TJ jednoin odjeljbu zadrži se i -njegova matica. Zatim se obavi zamreživanje povrh okvira i košnica zatvori. Da bi se sabiračice zadržale u odjeljcima, treba osigurati mračnu ventilaćiju na zasjenjenom tojestu kroz 2— 3 dana, a prije otvaranja leta zasloniti granjem Ui prislonjenim daskama. Idući dan nakori otvaranja razdijele se po odjeljćima zreli matičrijaci. Na taj še način može uzimiti 1 8 nukleusa u jedrioj košnici. No u 'tom se slučaju pfeporučuje dopimiti pokrajnje odjeljke 'mladfafiu.š5elaffi&' iž drugih: košnica. Naravno da u svima odjeljcima mora na okvirmia biti dovoljno toeda i praška. . / . .

Postoji još jedan, Pellettov riačin umjetnog rojenja kod kojeg se ne okrnji osnovna snag'a pčeiinjeg đruštva 'od kojeg'se pravi roj. Od osnovnog društva ne uzimaju se ni pčele ni ieglo za novi foj nego samo med. Osim toga nikakav rizik ne postoji kod pra-

, v4enja- roja na njegov način. On ga je odavno opisao u svojoj knjizi: »Practical queen rearing«, a i sada ga navodi u svojem novom djelu: »A Living frorrrBees«.

Kad je društvo 'đovoljrio razvijeno, premjesti rse okvir s maticom u jedan prazaijr nastavak na pod na starom mjestu. Ostali prostor ispuni se praznim izgrađenim saćein. Iznad tog plodišta Btavi se matična rešetka, zatim jeđan nastavak s praznim saćem, a na njega staro plodište s cijelim sadržajem uz dodatak jednog okvira koji neđostaje. Na tom gornjem plodištu otvori se leto. Nakon 24 sata umetne se u to; gornje plodište zatvoreni matičnjak' u jedan, središnji okvir u kojem ima Zatvorenog legla. Kad se matica izleže, može kroz to gornje leto 'izaći na oplodnju.

Kad se matica oplodi, otpočet će leženjem- u tom gornjem plodištu, dok stara matica u đonjem plodištu nije ni prekinula leženje. Za tri tjedna će se izleći u gornjem plodištu sve leglo, koje potječe od stare matice. Novonastalo leglo od mlade matice

IV.

196

bit će novi đođatak snazi društva. Kada bude većina okvira u gornjem plođištu zaležena, može se oiio prenijeti na novo mjesto, ier j'e u njemu kompletan roj. Većina pčela, koje potječu od stare tnatice, povratit će se na staro mjesto tako da snaga osnovnog društva ne će biti okrnjena. , '

5

> 3

<T3*frC>u

i '

medište

matica, 1 okvir lepia i prazno sade

/ ' • Pellettov način \vmjetnog rojenja ..• ■ i .

. Ako je na pr. u gornje plodište stavljen matičnjak na 21, , piaja, tada se na 14. jula može ono već sa sedam okvira legla oanijeti na novo mjesto. , ■..

Na,vedenim postupkom tijedno je otklonjeno rojenje, jer je stara matica u donjem plodištu dobila dovoljno prostora za le- , ženje. Budući da se roj pravi tek onda kad se u njemu nalaže pčele, leglo i matica, to nema nikakovog rizika. ,

; Prinos meda kod osnovnog društva nije smanjen, iako je broj društ.ava uvećari za lbo°/o.. :

U povoljnim prilikama može se postupak ponoviti, pogotovo. ako se prvi puta izvede ranije. . ■: . .

. Ukoliko rojevi nisu poželjni, mogu se za. jesenju pašu pripojiti osnovnim društvima, i pritom se ostavi mlada matica. Nara-vno. • da će' se u tom slučaju i prinos znatno povisiti. (Vidt: ‘;»Pčelarenje sa dvije- iriatice«). .

V.

U pčelarenju s nepokretnim saćem može se također ubrzati razmnažanje društava primjenom sredstava, opisanih za pospje- šenje leženja pomoću prihranjivanja i onih, koja pospješuju nagon rojenja. Samo pak rojenje može se ubrzati primjenom Line- bujrškog naoina. Kad na pčelinjaku neko društvo pusti prvi i drugi roj, onda se njegova košnica metne na mjesto nekog jakog đruštva, koje se ne će rojiti, a to jako društvo se stavi na mjesto onoga, koje je pustilo rojeve. Izrojeno društvo, pojačano pče- lama, pustit će dobar roj. Nakon. toga se izrojeno društvo postavi opet na mjesto nekog drugog jakog društva, koje se ne će rojiti. I s novog mjesta pustit će se opet dobar .roj. To se ponovi toliko puta dokle god u izrojenoj košhici ima matičnjaka.

. VI.

W. W. Somerford iz Texasa pronašao je najbolji način pravljenja umjetnih-rojeva na vanjskim pčelinjacima. Po njegovom načinu, u povoljnim prilikama moguće je peterostruko umnožiti broj društava u istoj sezoni: „

Iz najboljih društava kad imaju po 8 ili 10 okvira legla, ukloni - se matica, te se zadrži ili u kavezu u nekoj košnici na okviru s otvorenim leglom. iznad matične' rešetke, ili se drži u sobi u kavezu za otpremu sa hranom i pčelama pratilicama.' Nakon 10 dana bit će na svima žaleženim okvirima sve leglo zatvoreno. . Isto tako bit će zatvoreni i svi matičnjaci, koje su pčele u među- vremenu izgradile po okvirima s leglom. Tada se pristupi pra- vljenju rojeva na slijedeći način: ■

U svaku novu košnicu polagano se prenesu po dva okvira legla zajedno s pčelama, koje su na njima. Kod toga se mora paziti da na jednom od prenijetih okvira buđe bar jedan mati- ćnjak. Prenijeti okviri s leglom postave se uz stijenu košnice, a kraj njih se stavi jedan okvir pun meda. Preostali prostor u košnici može se ispuniti okvirima, na kojima su umjetne satne osnove. Zatim se leto dobro zatvori mahovinom, lišćem ili travom, već prema tome, čega ima u blizini. Ovo zatvaranje leta vrlo j^ važno. Ono ima tu svrhu da se pčele sabiračice zadrže u zatvoru kroz tri dana, kako se ne bi iz napravljenog roja povratile na

198

- staro mjesto. Naime, njima treba oko tri dana da iz nove košnice prokrče izlaz, a toliko je upravo i potrebno da zaborave staro mjesto.

Budući da nisu prenijeti okviri ograđivani pregradnom da- Bkom, to nema opasnosti da bi se napravljeni roj ugušio. No

' svakako treba košnicu s rojem postaviti na zasjenjeno mjesto.Ovako napravljeni roj ima sve uslove za najbrži razvoj: mladu

maticu, koja će nakon oplođnje imati dovoljno mjesta za leženje u stanicama, - iz kojih će se izleći mlade pčele; zatim im i dc- voljno starih pčela sabiračica i dovoljnu zalihu hrane. Ako se slučajno iz kojeg roja mlada matica izgubi, može mu se dodati ona, što je pritvorena u kavezu.

Naravno, da se isti način razrojavanja može primijeniti i u slučaju kati je neko društvo pred rojenjgm te ima zatvorenih matičnjaka. ; ,

Na kućnom pčelinjaku napravljeni rojevi mogu se kroz tri do četiri dana držati zatvoreni u nekorri mračnom prostoru, a

" umjesto trave ili mahovine, može im se na leta staviti žičana

PČELARENJE SA DVIJE MATICE

Pčelarenjem sa dvije matice može se postići žnatno veći prinos na štanovitim našim glavnim pašama. Međutim, u našoj .

■ pčelarskoj literaturi nije se dosad raspravljalo o tome gdje, kada,. zašto i kako treba pčelariti sa dvije matice. Zato naši pčelari nisui ni znali kako mogu takvim. pčelarenjem povećati svoju proizvodnju. U ovom poglavlju đajemo potanji pregled i upute za- takvo pčelarenje. -

S obzirom na naše raznolike pašhe prilike, pčelarenje sa dvije matice može se različito primjenjivati.

A. Kada do ranih proljetnih glavnih paša nema dovoljno vremena za potpuni razvoj društva s jednoifl maticom. tada drugu maticu treba uvesti već u jesen prethodne godine, odnosno u /drugoj polovici posljednje glavne paše. Tada ima dovoljno pčela te lormiranje pomoćnih društava najmanje utječe na visinu prinosa meda radi čega je ono i najjeftinije. Umjetni roj s drugom pomoćnom matićom smjesti se kođ đovoljno prostranih. košnica iza.potpune pregrade u istom plodištu, jer je takav smje- štaj najekonomičniji. Pomoćno društvo iskorišćuje toplinu osnovnog društva, dobro prezimi s-manje meda, a njegova nastamba, umješto posebne košnice, zahtijeva svega jeđnu tanku drvenn pregradu. ^

Plodište je dovoljno veliko, ako u njega stane 12 okvira, i ako su ti okviri najmanje 27 cm visoki. U tom slučajm do naših naj- ranijih glavnih paša (proljetni ruzmarin, veliki vrijes, uljana repica) još se ne će osjetiti tjeskoba ni oskuđica prostora za leglO' u plodištu osnovnog društva, ako se pomoćno društvo smjesti na4 okvira.

Pregrada treba da je što tanja (7— 8 mm). Ona dobro pre- građuje, ako se za nju prethodno napravi okomiti žlijeb (utor) na stranama plodišta, dok se uz nju po podu košnice pričvrsti

-200

tanja letvica, kako je to već spomenuto. Leta za pomoćno đruštvo otvore se sa strane košnice.

Za proljetnu pašu rane kađulje nije dovolj.no velika navedena zapremina plodišta, jer se ostavljenim prostorom za pomoćno dru- štvo ne smije smanjiti leženje matice u osnovnom društvu. Ža te paše bolji je niženavedeni način za košnice s niskim okvirima.

Kod položenih košniea, pomoćna društva se na sličan načiri formiraju iza pregrade na 4— 5 okvira. Ovdje se kod uzimljenja mora paziti na to da se osnovno društvo ne ugnijezdi na suprotnoj strani košnice, jer u tom slučaju p'omoćno društvo ne-bi moglo. koristiti toplinu osnovnog đruštva, te bi slabo prezimilo.

Na svakom okviru u pomoćnom društvu mpraju biti dovoljne zalihe meda i praška, koje se uzimaju iz osnovnog društva.

Kod košnica s nižim okvirima 20— 25 cm visine kakvih je kod -nas veliki brbj, zatim kod inaee malenih plodišta, daleko je_ bolje, pogotovu u našim sjevernim. krajevima, ida se pomoćna' društva prave u medištima iznad osnovnih društaya. Zimska kugla bit će tada veća, zajednička i pravilnija, što je vrlo važno za dobro prezimljenje. (Ovo se nipošto ne odnosi na t. zy. uskovisoke okvire, jer kod njih .postoji mogućnost da gornj.e društvo ne zahvati u zimi svojim gnijezdom potrebni.sloj meda ispođ svojih satonoša).

Između jednog i drugog društva stavlja se obični tanki poklopac košnice, dok leto za gornje, pomoćno društvo, može. biti i na prednjoj donjoj strani njegova plodišta''Farrar preporučuje, da se umjesto poklopća upotrebi žičana mreža, zatim da' se pomoćno društvo stavi ria.3— 4 okvira u sredinu nastavka, a ,sa. strane okviri s medom i praškom u tamnijem saću.

Nastupom navederiih paša, obavlja se ili pripajanje pomoćnog društva osnovnom, ili samo pojačavanje osnovnog, s okvirima zrelog legla i s pčelama. Kod pravilnog rada dobije se od pomoćnog đruštva do paše obično 3—4 okvira zrelog legla s pčelama, dakle pna količina, koja upravo nedostaje osnovnom društvu da spomenute paše u punoj mjeri iskoristi.

B. Za bolje iskorišćenje naših Ijetno-jesenskih glavnih paša crvenog i bijelog vrijeska, vrištine, bijelog bosiljka, metvice te konačno ruzmarinove paše i paše velikog vrijeska, osobito je korisno primijeniti pčelarenje sa dvije matice. Naime, do početka tih glavnih paša redovito opadne snaga društva, jer je prošla

201

kulminacija razvoja legla. Uz to na visihskim terenima pčele'katkad pod utjecajein hladnih noći usred ljeta blokiraju leglo medom u tolikoj mjeri da društva još više nego inače opadnu do nave- đenih paša.

U tu svrhu izal’ eru se u proljeće jača društva, kad ima đovoljno praška za nesmetani razvoj leta. Kod nastavljača s

jednakim okvirima, stara matica se ograniči pomoću poklopca košnice u donjem plodištu, u koje se stavi poloviea njezina legla s iiajnužnijim zalihama meda i praška, U nastavku ili gornjem plođištu treba da ima zrelog legla, dovoljno meda i praška te više od polovice pčela, jer če se starije pčele vratiti u donji dio. U taj đio doda se iduči dan zreli matičnjak. Kod nastavljača s nejedna- kim okvirima, može se to isto izvesti, ako se upotrebe dva polu- medišna nastavka. Kasnije, kad mlada matica zaleže - postrane polumedišne okvire, vrate se veliki okviri natrag u plodište. Leto„ radi sigurnije oplodhje matice, treba otvoriti postrance. Gornji

Razrojeno društvo s medištima.

202

se dio može po potrebi pojačavati stresanjem mladih peela s okvira iz donjega dijela, na kojima je otvoreno leglo. Kod polo- ženih košnica takvo je razrojavanje vrlo lako' izvesti. Ako ima kakve jače pretpaše, kod nastavljača se po potrebi đođajii medišta povrh donjeg i gornjeg plodišta.

Na taj način, do početka navedenih glavnih paša, dobiva še Knatno veća količina legla i pčela. Tada se pristupi spajanju obiju društava na uobičaieni način. Prinos . meda bude prosječno za 50— lOOo/o veći nego kod društava, u kojima se stalno nalazila samo jiedna matica. : ;

U krajevima, gdje đotle ima slabijih proljetnih paša, koje obično uzrokuju roj evnu: groznicu, na ovaj- rjačin - se uj edno naj- lakše riješi i rojevni problem. --

C. Stvaranje super društava. Za proljetno-ljetne glavne paše<, ■za koje se s dovoljno prostranim košnicama i u normalnim uvjetima mogu pčelinja društva- potpuno razviti i glavnu pašu u punoj mjeri iskoristiti, također je korisno primijeniti pčelarenje sa dvije matice. Na taj hačin stvore se izvanredno jaka, t. zv. super društva, koja donesu znatno veće količine meda nego pro- sječno društvo s jednom maticom. U tu svrhu također je potrebno pomoćne matice u njihovim društvima pripremiti još u jesen prethodne godine. Međutim, u ovom slučaju nije dovoljan manji odjeljak košnice u plodištu kra;j osnovnog društva, jer postoji mogućnost duljeg vremenskog razvoja za pomočno društvo, zbog čega ono treba i veći prostor. Zato se kod nastavljača mora'" pomoćno društvo uzimiti u medištu osnovnog društva bez obzira ■da li se ono sastoji iz poluokvira ilr okvira jednakih u plodištu

' 1 medištu. ■ :

Gdje su te paše glavne i jedine, već prilikom proljetnog razvoja i proširivanja donjeg i gornjeg društva; -treba voditi računa0 tome, koji će dio košnice poslije paše služiti za buduće .plodište1 koja će se matica ostaviti. tU tom smjeru treba kod pregleda pomagati leglom i boljim saćem plodište budućeg osnovnog društva.

Osam dana prije početka paše stavlja se obezmatičeni dio košnice povrh medišta. Nakon daljnjih 8 dana ponište se .u toro.

dijelu matičnjaci. Ukupna zapremnina saća, ođređenog za medište, mora biti veća nego za obično jako društvo, jer bi se kođ kratkiii jakih paša (na pr. akacije) zbog nedostatka prostora štetovalo na prinosu.

Kod položenih košnica, u kojima pomoćna društva već nakon prezimljenja zapremaju 4— 5 okvira, nije za pašu akacije i kadulje

Pomo&no društvo »C7« uzimljeno iznad medišta osnovnog đruštva

dovoljna zapremina saća naše najveće položene košnice, Mršuljine zađrugarke od 320 dm3 saća. Mora se dodati medište bilo iznad središnjih bilo iznad sviju okvira. Tako na pr. na pčelinjaku pisca na paši akacije god. 1951. iskorišćen je bio zbježišni prostor velikih pološki za proizvodnju voska i unos meda, a taj je prostor zapre- mao oko 60 dm2 saća. Super društva izgradila su vrlo brzo i medom napunila ovaj prostor, a kad je ta izgradnja uklonjena, izgradila su je ponovo. Koristila su se prostorom od svega 386 dm5 saća.

Na koncu paše ovakva super društva osobito su pogodna za pravljenje umjetnih rojeva za povećanje vlastitog pčelinjaka ili

204

,za pro'đaju. Ako se prave rojevi za umnažanje broja. vlastitih društava, treba rojeve postaviti na mjesto osnovnog društva, a ovo staviti na novo mjesto. Time ee se najkraćim načinom riješiti i rojevni problem, koji se nekih godina zna pojaviti or ovakvim društvima.

Franjo Kapista iz Subotiee, koji pčelari s velikom Boczona-. dijevom košnicom, u svrhu što boljeg iskorišćenja glavne paše

' akacije, također razvija društvo pomoću dvije matice. On, sedam dana prije početka paše, načini posebni umjetni roj s jednom maticom, a drugu ogradi u košnici na tri okvira pomoću pregradne daske na kojoj je M matične rešetke. Košnicu popuni okvirima, opskrbljenim s osnovama umjetnog saća. Na taj način dobije u medištu 17 okvira, od kojih je 13— 14 s leglom. Na početku paše poništi sve izgrađene matičnjake i ujedno u medište doda okvir s najmlađim leglom iz plemenitog društva, na kojem pčele u toku paše izgrade dnige matičnjake. Prilikom vađenja meda, obično četrnaestog dana, iskoristi već' zrele matičnjake za posebnć oplodnjake, dok jedan ostavi u medištu. Zatim pregradu s mati- čnom rešetkom stavi na prijašnje mjesto tako da se razvoj društva opet nastavi s đvije matice.-Na taj način postizava: znatno više meda, pravilno ižgrađeno saće, jedan roj, sprečavanje prirodnog rojenja, ižmjenu matice i djelomičnu selekeiju.

Sličan načih za glavnu pašu akacije primjenjuje i pčelar ■ Gačić iz Vrbasa, a i mnogi drugi napredni vojvođanski pčelari.

D.' Trajno pčelarenje sa dvije matiće. Za ovakvo pčelarenje postoje dvije metode.

1. Držanje dvaju đruštava u istoj košnici sa zajedničkim međištem. Kod nastavljača medište se obično nalazi iznad obaju, pregradom odijeljenih društava, a kod košnica pološki između

j obaju društava. U oba slučaja pčele prolaze kroz jednu matičnu■ rešetku.'■ Pološke za ovaj način pčelarenje nešto šu veće od običnih.

Za plodište se ostavlja svakom društvu po 7, a ?a medište po10 okvira, ili u svemu 24 okvira. Veće košnice zbog svoje gloma- znosti nisu podesne. Oikviri ispod 30 cm visine nisu dobri za ove metode pčelarenja. Najbolji su okviri od 35 cm visine i D. B. širine. Radi bolje ventilacije potrebno je na plodištima donje i gornje leto po .200 x 8 mm, a isto toliko i gornje leto na medištu.

•> Oba društva u sjevernim krajevima bolje prezime, ako se smješte

205

jedno uz drugo u sredini košnice, naravno odijeljene tankom pregradom (ili dvostrukom mrežom), dok se medišni okviri premjeste na periferiju. U tom slučaju se i na proljeće brže razvijaju. .s

medis+a sa po 10 okv.

matičnarešetka

_j Lpregrada^ ■matica matica

na 7 okvira na 7 okvirateto

i Naštavljača sa 1 J, okvira, sa pčelarenje s đvije matice

Nezgodna je strana ove metode, pogotovu kod nastavljača u tome, što se prestankom svake paše, osobito u drugoj polovici godine, mora jedno društvo o'd drugoga potpuno odjeljivati i .leta međusobno razmaknuti, jer inače jedna matica nestane.

nmaiič.rcšetka\\

V - V =matića medištena 7 okv.

1matica

na 7 okv.

PoloSem košn'ca za pčelarenje s đvije matice

2. Držanje dvaju društava u istoj košnici, kođ čega se medište stalno nalazi samo iznađ jednog društva. U ovom slučaju u toku godine, po potrebi (pred stanovitu pašu) pojačava se oho društvo s leglom i pčelama, iznad kojega se nalaze medišta. Za ovaj način

206

pčeiarenja nisu podesni poznati tipovi košnica položaka ni nasta- vljača. Najbolja je kombinacija jeđnog i drugog tipa, t. j. košnica sa .16 ili 14 okvira, od kojih je 10 za jedno društvo (iznad kđjega

Princip skretnice za pojačarije glavnog društva

su medišta) a ostali za drugo, pomoćno društvo. I ovdje najbolje odgovaraju plodišni okviri od 30— 35 cm visine,- dok za medišta mogu biti i 16=20 cm visoki.

Jedan američki pčelinjak na kojetn se! primjenjuje dvojni. sistem pčelarenja

207

Pojačavanje se za vrijeirie glavne paše može vršiti i s pomoću iskretnice«. Između, jednog i drugog leta pričvrsti se dašeica, kojom. se skrenu pčele što se vraćaju s paše, da ulaze u društvo, iznad kojega se nalazi medište. U tom slučaju mora se voditi računa o zalihi hrane. u manjem ođjeljku.

IZMJENA MATICA

1. Izgled i vladanje matice

L ■ - 'T

Oplođena matica se raziikuje od neoplođene ne samo po funkciji koju vrši u svome društvu, i ne samo po vladanju, nego . i po vanjskom izgledu. No i neoplođene matiee po svome izgledu i vladanju do oplodrije nisu jednake. Tako na pr. one matice, koje su se izlegle iz umjetnih matičnjaka, zatim iz matičnjaka, koje su pčele izgradile u svrhu izmjene matice, postanu kroz ' dan, đva nešto manje nego što su bile kod izlaska iz matičnjaka. Isti je slučaj i kod matica iz rojevnih matičnjaka, kad ih iz matičnjaka nešto prije oslobodimo. Inače iz rojevnih matičnjaka izlaze matice, koje ne razlikujemo po veličini sve-do osjemenjivanja. One imaju vitki i tanki zadak. , _ '

Neoplođene matiče se ponašaju različito. One. koje se izlegu u malim -društvima, nukleusima, kao i one što se izlegu prilikom samoizmjene matiee, mirnije su od onih, izleženih prilikom

" rojerija. Mlađe, neoplođene matice rado se sakrivaju ispođ pčela, najčešče po okvirima na kojima se nalazi zatvoreno leglo. U. velikorrr društvu takvu maticu je vrlo teško naći.■' Vrijeme, u kojem mlada matica izlijeće na osjemenjivanje, različito je prema stanju društva. Iz jakog društva, kcjem smo umjesto oplođene matice dali zreli matienjak, izaći će izležena matica na osjemenjivanje s većim zakašnjenjem. Zato je uvijek bolje kod izmjene.matice jakim društvima davati oplođene matice, a ne zrele matičnjake. Kti takav slučaj kasnijeg osjemenjivanja imamo i onda'kad se jakom društvu dade na izgradnju mati-

209;

čnjjaka okvir s mlađim leglom. Time se stvara neka vrsta nepot- punog rojevnog raspoloženja i prva izležena matica dugo oklijeva sa izlaskom na osjemenjivanje.

Kad se povra,ti s izleta, osjemenjena matica se pozna pd ostatku trutovskog spolnog organa, koji joj u obliku bijelog končića viri iz zatka. Osjemenjena matica postaje sve veća, dok najzad ne poprimi svoju normalnu -veličinu. Ako se matica ne osjemeni u roku od 3 Medna, onda se i ne će. Takva matica može- da leže samp neoplođena, t. j. trutovska jaja. '

*

"" ; n. ."■•.Mlada, oplođena matica vrlo je plašljiva. Dok. nema njenog-

legla u svima stađijima, često kod pregleda prhne iz košnice'. Tad se košnica mora zatvoriti i ne smije se’’ dirati barem kroz 1 sat, da bi se matica mogla povratiti i smiriti. Sa starenjem matica mijenja svoj .vanjski izgled: Đruge godine je nešto veća nego prve godine. Kad uđe u treću godinu, na trbuhu joj(manj- kaju dlačice uslijed čeg'a, na tom dijelu tijela, izgleda izlizana.

' i tamnija, a i krila su joj otrcana. Oplođena matica mijenja veli- činu i u toku godine. Na' početku sezone leženja ona je puna . jaja i.normalne veličine. Kad na kraju sezone prestane s leženjem,. znatno je manja i tek nešto malo veća od obične pčele. Neupućeril smatraju takve matice neoplođenima.j

2. Samoizmjena matice

Poznato je da se matica nakon dvije godine postepeno istroši u leženju oplođenih jaja. Tad sve manje polaže oplođena, a sve više neoplođena jaja, iz kojih se razviju trutovi. Ako doba njezine istrošenosti pada u proljeće, kad bi trebalo da je u košnici najviše- legla, onda pčele, osjećajući njezinu nesposobnost, izgrade na otvorenom leglu dva, tri matičnjaka u svrhu njezine izmjene. Staru maticu ne diraju sve dok nije izležena mlada matica oplo- đena i dok ne otpočne leženjem. Tako se ponekad vidi u košnici > da legu istodobno i stara i mlađa matica, često na istom okviru. Ako istrošenje matice pada u doba, kad se i inače smanjuje legla u košnici, t. j. na kraju sezone, onda pčele ne osjete potrebu za

210

Izmjenom matice. Tako se događa, da istrošena matiea pogine za vrijeme prezimljenja.

Matica se može izgubiti i kod pregleda košnice, ili se slučajno s okvirom prignječi, zbog čega postane nesposobna za leženje. Pčele tada riastoje odgojiti drugu' maticu.

Matičnjaci izgrađeni za samaismjenu matice ■

Međutim, pčele ponekad u s'ez'oni, mijenjaju i mlade, oplođene matice, osobito u velikim košriicama. Neki smatraju da se to događa zbog toga što matica nije đovoljno osjemerijena. Ta pojava nije dovoljno objašnjena.

U velikom broju slučajeva povod pčelama za izmjenu matice . jeste njezino uklupčanje. Kad se u bespašno doba, osobito u drugoj polovini godine, pregledavaju košnice, pčele su neobično »nervozne«. Ako se u takvom stanju premeću okviri, na pr. u potrazi za matieom, koja zbog dimljenja pobjegne na stijenu

211

ili na pod košnice, onda je pčele obično zatvore u kiupko, u kojem je izbodu i uguše. Ako i ne pogine, postane invaliđ, dakle povod za izmjenu. Kad pčelar opazi takvo uklupčenje, treba ođmah. cijelo klupče baciti u vođu, a maticu dodati natrag društvu, ali u kavezu. Aiko se takvo klupče 'mSogo dimi, pčele iz5odu maticu.

3. Uspješno đođavanje matica

■ I. : ■'" -,;••■■

Mnoga matica kod dodavanja strada samo zato, što pčelar ne pozna potrebne uvjete za uspješno dodavanje.

■ '■ Bespašna perioda i nedostatak hrane u košnici, općenito se smatra kao nepovoljni uvjet za dodavanje. U tom se'slučaju mora društvo đan prije obilno prihraniti tekućom hranom ili punim mednim okvirom. .

No, i u periodu kakve takve paše i kod dovoljnih zaliha hrane u košnici, ako isključimo prisutnost. matičnjaka, nazovimatica.

. ili eventualno trupa stare. matice, još uvijek imamo nutarnje i vanjske faktore, koji mogu ometati uspješno dodavanje oplođene matice. Ako je na pr. vrijeme hladno, previše vruće, vjetrovito , ili olujno, prijem može biti nesiguran Naprotiv, ugodno vrijeme bez vjetra, pa i oiio prije bure, smatra se povoljnim za uspješno .

' dodavanje. ' ’Pčelinje se društvo ne nalazi uvij ek u j ednakom raspoloženju.

Nervozno ili razdraženo stanje može biti Szazvano sunčanom pripekom, napadom tuđica, mravi ili drugih neprijatelja pčela. a može ga uzrokovati i nepažljivi pčelar prekomjernim i vrućim dimljenjem, bučnim otvaranjem košnice, lupanjem s okvirima i sl. DDdavanja u takvu razdraženom stanju obično loše svrše, osim, razumije se, ako u društvu nema otvorenog legla. Zapaženo je da, društva, koja imaju samo zatvoreno trutovsko leglo, teže

’primaju oplođenu maticu.I vlađanje same matice, koja se dodaje, može ponekad biti

uzrok neuspjeha. Mirne matice s normalnim kretanjem bit će uvijek lakše primljene:

Kod dodavanja u proljeće može se matica, koju želimo izmijeniti, jednostavno uzeti s okvira, na kojem leže, i istodobno na

212

njezino mjesto spustiti druga, koju dodajemo. Pčele ne će opaziti promjenu. Pritom ne smijemo mnogo dimiti.

Različite metode pomoću kojih se kod dodavanja matica vrši ■demoralizjranj e društva dimom, vodom, lupkanjem i sl. ne ćemo izlagati, jer su poznate večini pčelara, jer se sve manje.primjenjuju, i jer nisu za početnikej

n.Stare pčele najveće su protivnice dodanih matica. Dr. Miller

uklanjao je pri dodavanju matice sve stare pčele na ovaj način: Košnica s društvom, kojoj treba dodati maticu, ukloni se. Na njezino< se mjesfco postavi druga, s' praznim ^saćem i s jednim okvirom zatvorenog legla. Iznad njezinog poklopca se stavi uklonjena košnica s obezrnatičenim društvom na njezinom starom pođu. Tako se prekine svaki saobraćaj između donjeg i gornjeg dij.ela. Sve- starije pčele sabiračice' izlijetat će iz gornjeg dijela i na povratku s paše vraćat će se u donji dio. Na taj će način,

. u gornjem dijelu ostati samo mlade pčele, koje če bez iznimke primiti dodanu maticu u kavezu. Kada dodana matića otpočne s leženjem, ukloni se (na većer)- košnica sa starim pčelama i na

, njezino mjesto se postavi ona s mladim pčelama i s maticom. f/K od . te izmjene položaja obavi se ujedno i pripajanje košnice sa- starim pčelama: ukloni se poklopac košnice, gdje je matica, te

se ria to plođište stavi jedan.list novinskog papira, a na nj košnica• sa starim pčelama, koje ištođobno treba nadimiti. Ove stare pčele

osjetit će daTsu zatvorene pa če kroz rupe. u papiru, koje načine, postepeno prelaziti u donji dio, gdje je matica. Ako je vrijeme

: jako toplo, postavi se na plodište sa starim pčelama žičana mreža.' u novije vrijeme neki su autori 'malo izmijenili tehniku

dodavanja po opisanom načinu Dr. Millera, ali je princip ostao , isti: dodavati maticu mlađim pčelama, pošto se najprije isključe stare pčele. Oni preporučuju da se načini mali-roj, nukleus sa tri okvira zatvorenog (zrelog) legla i s pčelama. Takav se nukleus* mora držati na strani kroz tri dana da ga napuste sve stare pčele. Tad se u nukleus dodaje mlađa matica i u njemu drži tri nedjelje da što više zaleže. Tek nakon toga stavlja se cijeli sadržafnukie- usa u sredinu plodišta iz kojeg se prethodno stara matica ukloni. Nadalje preporučuju da se kod takvog pripajanja pčele izlože

fcroz 15 minuta đnevnoj svjetlosti. Prema tome je ta modifikaeija manje prikladna za veće vanjske pčelinjake pogotovo u doba, kad nema paše i kad tuđice mogu uzrokovati loš prijem.

-Dodavanje je matice sigurnije, ako se ona nalazi u jeđnakoj aktivnosti nošenja kao i ona koja se mijenja. To je slučaj kod mlade matice koja je na početku nošenja, i stare, koja popušta u leženju. Budući da se kod obične izmjene matice mora prvo stara matica pronači, bolje je da se ova ne uklanja iz košnice već da se zatvori u kavez i drži u istoj košnici povrh okvira s leglom. kroz 24 sata. Nakon toga se ukloni i na njezino se mjesto odmah ItavT^onaT koju dodajemo. Tako dodanu maticu pčele odmah smatraju svojom. Nije potrebno ponovo otvarati košnicu i dodanu maticu puštati iz kaveza. Naime, več'kođ njezinog stavljanja u kavez treba njegov otvor zatvoriti tankom voštanom pločicom, kroz koju će pčele osloboditi maticu.

Kad se matica dodaje društvu, koje je dulje vremena bilo bez matice i koje je već uvelike izgradilo vlastite matičnjake, onda se svi okviri moraju temeljito pretražiti, matičnjaci uništiti, a maticu u kavezu dodati tek nakon 24 sata.

Mlađu matiću, koja je odskora pronijela i koja je dodana nekom normalnom društvu u sezoni u kojoj bi trebalo da je najviše legla u košnici, pčele u mnogo slučajeva mijenjaju, jer je »šmatraju« inferiomom, •• •''

• ' . " ' IIL

Za dodavanje se najviše upotrebljava kavez Dr. Millera.'On je najjednostavniji, pa i najjeftiniji. Otvor, kroz koji pčele ošlo- bađaju maticu, napuni se s nekoliko kapi meda i zatvori tankom

Kaveg Dr. Millera

voštanom pločicom. Prednost mu je u tom što je uzan, te se možie staviti među satonoše jli iznad njih. U ovom slučaju preokrene se poklopac košnice.

Osim ovog kaveza postoje i takvi, na kojima se nalazi, pored otvora za ulaz i izlaz, ođnosno hranu, i postrani otvor, na kojem je komadić limene matične rešetke. Kad je matica dodana, otvori se na kavezu rešetka i pčelama se omogući da pojedinačno ulaze k njoj. Tako matieu ne običavaju zbog nenadanog susreta, napa- y'J

liiiiiiiiaiiiiiiiiHllIlllSia![«—22—H

ra z d je l ja k '^ prostor z a m a t ic u

Smithov havez za dodatvanje matica

dati. Tek kad je takav saobraćaj vršen i kad pčele potroše iiranu: u donjem otvoru, može matica izići. Takav je kavez ščerbina objavio gođ: 1945. Međutim, bavez na principu puštanja pčela k matići kroz rešetku upotrebljavao je odgajivač matica Ameri- kanac Jay Smith još prije 30 godina.

Kavez Amerikanea Thomasa Chantry-a napravljen je na sličnom principu, s razlikom da pčele koje ulaze kroz rešetku, prvo nailaze na hranu (candy). Kad tu hranu potroše, što obično

215

traje oko 24 sata, tek onda dolaze do matice. Kroz lijevi'prolaz, koji je u obliku hodnika i koji je također' napunjen hranom, trebaju 2— 3 dana. Kad je i ta hrana potrošena, onda je i izlaz matici -omogućen.

. Kod Jay Smithova kaveza, koji donosimo na skici, pčeie ne mogu odmah do rešetke. Prije moraju potrošiti hranu (šećerno tijesto) u prolazu. Ako nema paše, napuni se cijeli prilaz rešetki hranom. Tada pčele trebaju do rešetke i do mafce 3 dana. Ako ima paše, stavi se manje hrane tako da pčele mogu do.ći do matice za 2 dana. Konacno kad potroše preostalu hranu u kavezu, može matica kroz_ nastali otvor izići na okvire.

Ovaj je kavez osobito priklađan za dodavarijev.na vanjskom pčelinjaku. - ; ;

Spomenuti Smith je načinio još jedan kavez; koji.preporučuje za upotrebu na pčelinjaku kod kuće. Jedna; stranica kaveza je od drveta na kojem1 je rupa ,s komadičem matične rešetke. Otvor s rešetkom se stavi prva dva dana na donju letvicu okvira, a zatim okrene gore, da bi pčele mogle dolaziti k matici. Najzad se matica poslije 24 sata oslobodi, jer je primljena.

Društvo, koje je dulje vrbmena bilo bez matice, nije uputno dirati poslije dodavanja matice tako dugo, dok u njemu ne.'budu legla u svim stadijima razvoja, dakle bar kroz 10 dana. Tek tađa popušta njegova »nervha osjetljivost«, u kojoj često, mnoga, pri- T idn o primijena matica, zbog pregieda piati glavom.

4. ITmjetna samoizmjena matica

Traženje stare matice i njezino uklanjanje, zatim traženje . mlade matice i njezino 'đođavanje te pripajanje nastaiog bezmatka, svakako je velik posao na pčeiinjaku. Zato nije čudo što su neki američki pčelari pokušaii s primjenom takvih metoda s pomoću kojih bi. navedeni posiovi oko izmjena: matica postaii šuvišni iii bar svedeni na najmanju mjeru. Oni su ujedno kombi- nirali, da se tak^a samoizmjena obavi prije doba rojenja, a.da se ipak ne prekida matica u leženju, jer bi se time ujedno riješio. rojevni probiem u- toj godini, budući da je poznato da se ovogo- dišnje mlade matice rie će rojiti u istoj godini, ako se pazi i na ostale uzroke rojenja. Tako je Demuth dodavao matičnjake u medište,- iz kojih su matice mogle izaći ria oplodnju samo pokraj

216

pregradne daske u plođištu, dakle kraj glavnog leta/N a svome povratku .s oplodnje, nisu više nalazile isti put za povratak tjl

medište, već su ulazile .u plodište, gdje je bila stara matica. Neko:* vrijeme su obje legle, dok nije stara prije ijl kasnije nestala, a ostala samo mlađa. No ipak ta metoda nije našla širu primjenu.

Roj povrh med'šta na osivovnom, društvu. Leto za. roj otvareno, je na •grotivnofistrani

Kasnije je M. J. Deyell, upravitelj Rootovih pčelinj’aka, pro- našao bolju metodu. Njegovu metodu danas sve više primjenjuju ame'rički pčelari, a'rriože se vrlo dobro i kod naš primijenjivati kod pčelarenja s nastavljačama jednakih okvira, kad se pčelari na jednom mjestu.

Kako je poznato u praksi se sve više primjenjuje t. zv. medni magazin iznad plodišta te se matici dopušta da leže u oba dijela sve do glavne paše, koja može nastupiti u maju ili junu. Ako je medni magazin na plođištu, a ne ispod njega- (u proljetnom razvoju primjenjuju i tu kombinaciju), onda se puštanjem dima

217

3K) njegovlm okvirima matica otjera u donji dio. U magazinu ima obično nekoliko okvira, đobro .napunjenih medom, i 3— 5

' okvira legla. Tad se taj obezmatičeni dio stavi na posebni pod malo đalje od osnovnog društva s>letom, okrenutim u istorn smjeru. U taj dio doda se zreli matičnjak. Stare pčele vratit če se na staro mjesto, no ipak će ria novom mjestu ostati dovoljno mladih pčela za njegu legla i za uzgoj matice. Jednom rječju načini se umjetni rbj s matičnjakom pokraj osnovnog društva. Za talj umjetnl roj zahtijeva se posebni pod, poklopac' i krov. No to se može i uštjedjeti, ako se taj nastavak s umjetnim rojem ne smjesti posebno kraj osnovnog društva, već ođijeljeno povrh medišta na osnovno društvo, dakle pod istini krovom.

U ovom dijelu rada, ukoliko se medni magazin po najnovijoj praksi zateče ispod plodišta, te se ne zna gdje je matica, t. j. dali u : donjem ili gornjem dijelu, a da se ona ipak ne iriora tražiti, potrebno je prethodno između oba dijela staviti matičnu rešetku

. ili poklopac s rupom,. pokrivenom komadićem matične rešetke. Nakon osam dana, kad se iz sredine izvadi: jedan okvir, lako se ustanovi, u kojem' je dijelu matica te se s obezmatičenim dijelom postupi, kako je navedeno. , .

Plodište, u kojem je matica, ograniči se matičnom rešetkom . ili mu se doda još jedno plodište pa' se onda na rfešetku s t a v i . posebno medište. (Novija njihova teorija preporučuje da se matici i dalje dopusti leženje u dvostrukom plodištu). To je prvi dio

.rada, .u kojem je sadržana i priprema za glavnu pašu. __/Na svršetku paše, kad su medišta skinuta s osnovnog dru- •

,štva, stavi se magazin s mladom maticom natrag na osnovno društvo. Ako se to uradi pod kraj septembra ili početkom oktobra, što važi za sjeverne krajeve, nije potrebno stavljati novinski

1 papir između spojenih dijelova. Mlada matica, u medntim magazinu, u najvećem broju slučajeva će ostati, a stara, u donjem' dijelu će nestati. Teoretski se to objašnjava time što će pčele iz gornjeg dijela morati prolaziti kroz 'donje leto i kod toga će naići-, na staru, njima stranu maticu, te ju ubiti, dok pčele iz donjegj dijela nemaju potrebe da u to doba godine u većem broju idu u gornji dio te zato i ne pronalaze gornju mladu maticu. Na taj se način obavi izmjena matice.

Za nešto kasriije paše, koje padaju u juni- ili .juli, do kojeg doba je prilično teško održavati nerojevno raspoloženje, preporučuje ^e druga Deyellova varijanta, po kojoj se odmah

218

po svršetku cvatnje voća umeće jedno medište između ođijeljenog: magazina (u kojem je matičnjak) i plodišta, u kojem je matjca ograničena rešetkom. Za izlaz mlade matice na osjemenjivanje otvori se leto na magazinu. Kad mlada matica proširi leglo na nekoliko okvira, rešetka se ukloni i stara matica brzo nestane.

SELEĆE PČELARENJE

1. Kađa seliti

Seljenjem, pčela na pašu doista se postizava znatno veći prinos u medu i vosku. Međutim, glavne paše na koje se 'pčele sele, nisu medovite svake godine. Tada je preseljavanje ne samO uzaludno, nego je i redovito štetno. 'Tu su različiti troškovi oko utovara, prijevoza, istovara, čuvanja košnica, zatim osobni tro- škovi oko obilaženja preseljenog pčelinjaka, ,te najzad slični troškovl kod povratka. Osim toga takva paša, koja nije medovita,: utječe negativno i na stanje u pčelinjim đruštvima. Naše najjače. paše kadulje i.vrijeska nalaze se u našim krševitim krajevima gdje, ako te paše iznevjere, obično nema drugih sporednili paša, te se leženje matice rapidno smanjuje. To smanjenje legla. uzrokuje oslabljenje društava, koja trebamo za iskorišćenje drugih glavnih paša u istoj ili narednoj proizvodnoj sezoni.

Zato svaki pčelar, koji se želi baviti selećim pčelarenjem, mora imati stanoviti novčani- kapital za preseljenje. Nadalje, on moira znati što bolje ocijeniti da li će dotična paša biti medovita. I u najgorim godinama može se vidjeti takvih pčelara, koji su doselili svoje pčele na pašu, iako izgledi za medenje nisu nikakvi. Ima doduše i takvih pčelara, koji medenje baziraju na računu vjerojatnosti te preseljavaju sv-ake godine bez obzira na izglede medenja. Prihodom dobrih godina pokrivaju i troškove promaše- nih. Jedan takav stari pčelar, koji je svake godine neizostavno selio na različite' paše po Dalmaciji i Lici, izjavio je da nakon sedam godina nije imao nikakvog dobitka od seljenja.

Doseliti na pašu u pravo vrijeme i na pravo mjesto t. j. tamo gdje je paša medovita, znači postići najveći pr'nos uz najmanji trošak. Za glavnu pašu vrijeska na koju dolazi najveći broj košniea u Jugoslaviji, odluena je obilna kiša, koja padne u drugoj -polovini

jula. Ako tada vrijesak otpoene mediti, bez obzira u kojem se ^ stadiju biijke nalaze, onda je to pouzdani znak da će mediti bbilno i dulje vremena Naprotiv, bujni razvoj vrijeska, kod •dovoljne vlage, ne obećaje obilnu i.dulju pašu, jer biljke crpljenu liranu troše na ođržanje svojih razvij enih' dij elova, a ne na stvaranje nektara.

2. Opasnost od 'zaraze

I.

Na naše paše kadulje, vrijeska i ruzmarina, dosele 'se mnogobrojne košnice iz raznih naših 'krajeva. Među doseljenim dru- štvima, često s'e nađe i takvilj koja su, zaražena pčelinjim. bole-. stima. Ima pčelara koji uopće ne znaju da postoje neke zarazne bolesti pčela,. a neki ne znaju'ni to da su im vlastite pčele zaražene. ‘ ' '

Neke zarazne' bolesti šire pčele tuđice. Ako'se pčele prerano ■dosele na pašu, t. j. dok ona još nije počela, onda je mogućnost zaraze posredstvom. tuđica, vrlo velika. Isto tsuko i poslije paše, jer še i onda pojavljuju tuđice. .

- Svaki pčelar, koji seli na pašu, mora zna'ti: .

1. Da postoji dužnost prijave pčelinjih zaražnili bolesti nadležAom narodnom odbcru ili uredovnom veterinaru;

2. Da se za uništene zaražene košnice i pčele isplaćuje na- knada. štete prema procjeni;

3. Da kod seljenja pcela na pašu mora imati potvrdu ure- dovnog veterinara da su mu pčele zdrave i da dolazi sa neza- raženog područja.

Prikrivanje zaraze pomaže njezino širenje pa i povećanje štete. Zato je u interesu svakog pčelara, a pogotovo onog koji se bavi selenjem pčela, da s time upozna- i ostale pčelare s kojima' dolazi u dodir, i da pomaže otkrivanje bolesti.

221

JMeđu najopasnije pčelinje zarazne bolesti, koje treba prija-

viti, ubraja se' američka gnjiloća legla (pčelinja kuga), zatim dvije bolesti odraslih pčela: akaroza i nosemozav

Pčelinju kugu uzrokuje mikrob Bacillus larvae, koji uništava ličinke. Oboljele ličinke. izgube svoju porcelansku boju i poprime svijetložućkastu. Njihova gnjila masa potsjeća na ugrijano sto- larsko ljepilo. Ako se šibicom iz stanice izvlači sadržina mrtve ličinke, koja je pretvorena u s&eđu sluzavu masu, ona se u nitima % oteže nekoliko centimetara đaleko od stanice.

Kuga je neobično zarazna, pa se njezirio širenje najsigumije sprečava. spaljivanjem. zaraženog pcelinjeg društva. Može se i

■ liječiti sa sulfatijazolom i istodobno pretjerivanjem pčela u dezin- ficiranu košnicu na umjetne satne osnove.__- __£

Nosemoza je bole’st odraslih jfčela, koju^u oiganima za pro- bavii uzrokuje parazit Nosema apis Zander. Bolest napada ne samo odrasle pčele, nego i trutove pa i maticu, koja iako mlađa* ugiba nakon zaraze već poslije nekoliko tjedana. Bolesne pčele pužu, drhću i trepere krilima ispred košnice. Neke pokušavaju poletjeti,. ali ne uspijevaju. Skupljaju se pred košnicom u male grupice, te tako i poginu. Zaražena društva u proljeće napadno slabe. Bolest . šire najviše zaražene pčele koje se zalijetaju u susjedne košnice, ali se bolest šir-i i- na druge načine.

Bolest se šuzbija povećanjem leženja pomoću mlade matice, zatim uiuštavanjem starih zaraženih pčela i temeljitom rasku: žbom saća, košnica, pribora, te uređenjem pojilišta. Osim toga u novije vrijeme preporučuju se i neki lijekovi koji navodno uspješno liječe nosemozu.

, Grinjavost pčela uzrokuje grinja zvana Acarapis Woodi koja živi u dušnicima pčela, gdje ometa disanje, a i siše im krv. Itod pčela ova grinja uzrokuje oslabljenje mišića koji im služe za letenje. Uslijed toga pčele padaju .pred košnicom-i hodaju raši'- renih krila, koja im trepere, ali ubrzo pogibaju. Vladaju se dosta slično kao i pčele zaražene nosemozom.

Grinjavost prenose' same <pčele užim međusobnim dodirom. Bolest se može liječiti raznim sređstvima kao Frowovim, gaulte- rijinim uljem, sumpornim dioksidom i t. d.

222

Osim navedenLh jDOlesti, postoje bolesti legla: evropska gnji- loća legla, mješinasto, kreeno, kamenito i prehlađeno leglo; zatim bolesti odraslih pčela: svibanjska bolest i crna bolest koja se pojavljuje za vrijeme šumske paše uslijeđ pomanjkanja bjelan- čevina, te u nekim krajevima za vrijeme lipove paše; postoje i još neke manje poznate bolesti pčela. Podrobnije o svima bolestima može se naći u knjizi Dr. Tomašeca: »Bolesti pčela«.

,Prema čl. 6. Uredbe Saveznog izvršnog vijeća od 10. XI.R. p. br. 465 (Sl. list broj 49/1954) za košnice pčela uništene

u svrhu suzbijanja odnosno sprečavanja širenja zaraze, vlasniku uvijek pripada nakriada u visini tržišrie cijene pčeia i vrijednosti uništene košnice i meda^ , “

Po čl. 10. iste uredbe, procjenu vrši komisija od tri člana, ' od kojih jedan mora biti veterinar. Komisiju za svaki slučaj ilnenuje načelnik sekretarijata odjela za privredu narodnog- odbora kotara, na čijem je području izvršeno uništenje.

Zahtjev za naknadu štete, na osnpvu člj_J_Upodnosi se istpm narpdnpm pdbpru uz prilpg: rješenje nadležnpg prgana p Pdređe-

'nom uništenju, zapisnčka komisije o izvršenoj procjeni i zapisnika .o izvršenpm uništenju,

Stranka koja nije zadovoljna rješenjem riačelnika sekre.ta- rijata za privredu narodnog odbora, može protiv kotarskog rješenja na tem elju čl. 12. podnijeti tužbu za naknadu štete okružnom sudu u roku. od 30 dana. Kad odluka o naknadi štete postane izvršna, .vlašnik 'uništenlh pčela (čl. 13.) pođnosi zahtjev za naplatu .organu koji je nare'dio uništenje. Ovaj organ dužan je isplatitf naknadu u roku od 30. dana.

Peelari s manjim brojem košnica obično se kod- seljenja priključe kojem ppznatom većem pčelaru. Ponekad se složi više takvih pčelara s manjim brojerii košnica, pa zajeđnički pčelinjak naizmjence obiiaze. No svaki pčelar koji ima nekoliko besetina košnica, nastoji biti nezavisan.

n i .

3. Potrebna oprema

223

Stanovanje je za selećeg pčelara najvažnlji problem. Ako pčelar nema vlastito sklonište, šator ili baraku, m'ora naseliti pčele u blizini neke nastambe, gdje se obično naseli i mnogo drugih.

Ako đvojica zajednički sele, onda je za stanovanje dovoljan nepromočivi šator, veličine na pr. 2% x 3 m. U njemu je dovoljno

Baraka napravljena od košnica lisnjača (Bosilj)

mjesta za dva pa i za tri ležaja, zatim ža smještaj sanđuka sa živežnim namirnicama, za pčelarski pribor, vrcaljku i dr.-Prednost šatora je u tome što je lagan, što ne zauzima mnogo mjesta kod seljenja i što se može brzo razapeti ođnosno složiti. Mana mu je ta što uvijek kod njega mora netko biti, da bi *ga osigurao od krađe.

Baraka je daleko -bolja i ugodnija. Njezina loša strana je u tome što je prilično teška i što kod seljenja zauzima više mjesta. Dobro. građena baraka treba- da je što lakša, da se može što brže

224

sastaviti, da je dovoljno prostrana i đovoljno svijetla, a osobito da je đovoljno stabilna i kođ najvećeg vietra.

Barake se obično prave u dimenzijama oko 180 x 240 cm ili 240 x 300 cm tako, da se svaka stijena sastoji od potrebnog broja komada, koji su svi jednake širine od 60 cm. Svaki dio . stijene debed je oko 2 cm. a sastoji se od unutarnje i vanjske -oplate od lespnita br. 1. Lesenit je na okvir pričvršćen hladnim tutkalpm, a u šupljine je ugrađeno • po nekolikp . letvica za pojačanje.

Svaki komad sbijene proviđen je međuspbnim" utprima, a psim .tpga na donjem i gernjem dijelu sa po 2 drvena tipla. Baraka ima pod, ispod kojeg se namjesti jedan ili dva štafla za pojačanje. Krov je od tri dijela, pokriven ppcinčanim iimpm. Vanjske strane moraju biti PbPiene,. - ••• • '

Neki naši pčelari kpji pčelare s lisnjačama, zgPdriim slaga- , njem košnica načine Pd njili tri postrane stijene za baraku. Na njih umetnu samp zajednički krov i vrata. Veličina takve barake ovisi o brpju kpšnica. ’ ; . ' - - -

U opremu svakog pčelara koji se bavi selećim pčelarenjem, spada sanduk, koji ima pemične pretince. U 'njih se pprazmjesti različiti pčelarski pribpr, hrana, rublje, pokrivačM dr.

Kpličina i vrsta hrane ’ovisi o tpme u kakav kraj se pčele preseljavaju. Gdje su epskrbne prilike slabe, tamo 'se mpra ponijeti dpvoljno masti, brašna, suhpg i kpnzerviranpg mesa, mlijeka u prahiu, te kpnzerviranpg ppvrća, , • .

Za priređivanje hrane najbolje služi kuhaip na plin butan, kako ga izrađuje štručnjak te vrste Vjekoslav Bpsilj u Zagrebu (Hica 45). Jedna boca tcga plina dpstaje za priređivanje hrane jednej pspbi krpz mjes.ec dana.;

U ppremi treba da se nalazi pčelarska vaga, jedna karbidna ' i jedna džepna električna svjetiljka, čekić, kliješta, čavli, žica i dr. Treba ponijeti i potrebni broj kantL.

Debrp ppremljeni pčelar nema nikakvih posebnih zametaka i paketa, jer je kod.njega sve smješteno unutar sanduka.s klju-

. čem. Inače mu kod utovara ili'istovara brzo nestane i po koja. vrijedna stvarčica.

8 225

4. Košnica za seljenje

Šigurno preseljenje pčelinjih društava jeđno je od glavnih uvjeta u povećanju proizvodnje meda selećim pčelarenjem. Nakon dugogodišnjih iskustava u seljenju pčela raznim prevoznim.sredstvima i u razlieitim prilikama, danas smo u mogućnosti konkre- tizirati zahtjeve, koje stavljamo na jednu dobru košnicu za sigurno preseljenje. ~

1. Svalća košnica za 'seleće pčelarenje mora biti uređena tako da se ne samo.može brzo pripremiti za put, nego da se može ,i tovariti jedna na drugu. Da svaka treba imati sigurne razmake, razumije se samo po sebi.

Sa stanovišta brzog pripremanja za put3 položene košnice dolaze na prvo mjesto. One se također bez bojazni mogu da tovare jedna na drugu. Košnice lisnjače dosadanjeg 'tipa također še mogu brzo pripremiti'za put, pa i tovariti jedna na drugu, ali ne ispunjavaju ostale zahtjeve, koje danas postavljamo na jeđnu košn-cu za selieni£~

Kod kdšnlca nastavljača postignuto je u posljednje vrijeme znatno poboljšanje s obzirom na njezino brzo ć.premanje za

- seljenje. Ova košnica, bez obzira lia to da li ima medište ili polu- med šte, ima više dijelova, učvršćenje kojih u jednu cjelinu je pređstavljalo makar i mali problem. Danas posLojs dva praktična načina za takvo učvršćenje:

a)' Stezač s čeličnom pantljikom, kojom se obaviju i pritegnu svi đijelovi košnics: podnjača, plodište, medište, ventilaciona mreža i ppklopac košnice. Da se ne bi međusobno pomicali, svaki taj dio je načinjen tako da pomoću drvenog rebra (kojs se nalazi na donjim,. suprotnlm stranama svakog d jeia) upada u niži dio. Na taj način upravo je nemoguće međusobno pomicanje bez odizanja pojedinih d jelova, pa ma da se seie i dva medišta iznad plodišta. Takav stezač prikazan je na pril iženoi skici.

b) Kod nastavljača, koje nemaju pokretnu podnjaču, vrlo dobro može da posluži Hrnjakov stezač. Za taj stezač potrebno je na švima plod št.ma pričvrstiti po četiri vijka 5 mm đebljineS poiuokruglom glavom i"to dva s prednje i dva sa zadnje strane. Na ove vijke zakvače se stezači, međusobno se spoje pomoću prečke od jačeg lima i pr'temu s dvokriln m mat:cama. Kad se stezači skinu, postanu svi dijelovi iznad plodišta pokretni.

Da bi se zadovoljio i drugi zahtjev, t. j. da' bi se košnice mogle tovariti jedna na drugu, mora svaka nastavljača imati

Stezač s čeličnom pantljiJcom za seljenje iiastavljača

ravan krov. Krovovi, građeni na jednu ili dvije vode, te krovovi ovalnog oblika nisu za seleće pčelarenje. Kako se ispod krova postigne ventilacija košnice, vidjet ćemo malo đalje.

227

2. Svaka košnica mora imati kod seljenja stan’oviti'rezervni prcstor, u koji se mogu pčele iz plodišta povući za vrijeme seljenja. To je t. zv. evakuacioni prostor ili zbježište. Pčele bez ta&vog prostora kođ seljenja brzo dolaze u ozbiljnu krizu. Tamo gdje nije u košnici zaposjeđnuto sve saće od pčela, za evakuaciju dobro dolaze pčelairfe, takvi nezaposjednuti prostori. Ali tamo, gdje takvih prostora nema, nastaje kriza na slijedeći način:

' Pčele već samim boravkom između ulica, pri čemu zrače ' stanovitu toplinu, griju zatvoreno leglo. Kad su košnice na miru,

Rasmaci u nmtavcima’lcoji omogućujw seljenje manjeg broja okvira

unutarnja temperatura regulira se ne samo provjetravanjem, nego i smanjivanjem broja pčela na zatvorenom leglu. Kod se- ljelja, iako im je onemogućena evakuacija sa legla, one ipak nastoje da se proguraju u prostore izvan legla. S obzirom na veliki broj pčela i na njihovo pojaćano kretanje, leglo se sve više ugrijava. Tako dolazi do pregrijavanja i uginuća legla.

Sve bolje izirađene košnice pološke.imaju ove potrebhe evaku- acione - prostore iznad okvira. Kod tih košnica ovi prostori su visoki od 4 do 6 cm odnosno zapremaju od 13 do 19 dm3 što je đovoljno i za najjača društva.

Za Dađant-Blattove košnice s 12 okvira, napravio je Tiliomir Jeftić posebni dio košnice visok 12 čm, koji kod seljenja služi za zbježište. ,U gornjem dijelu s unutarnje štrahe ima na sve

1 četiri'stijene žlijeb širok 6 mm i dubok 15 mm. U taj se žlijeb umeće kpd seljenja upkvirena žičana mreža. (S đpnje vanjske

strane je to zbježište opasano s eetiri letvice, dimenzija 50x20 jiim). Zapremina tog zbježišta odgovara zapremini ulica dvaju Dadant-Blattovih polumedišta, za koja on preporuča da se pri-

godom seljenja odvojeno nose. B.udući da na taj način ne bi nastao nikakav rezervni pro'stor za evakuaciju pčela iz plodišta, to je bolje kod seljenja ostaviti ispod zbježišta jedno polumedište "zajedno s pčelama. ..

2.29

Potrebni zbježišni prostor može se postići na još jedan način- U praksi se sve više primjenjuje držanje u medištima i polu- medlštima manjeg broja okvira nego što ih inače unutra može- da stane. Tako se u 12 okvirni nastavaik stavlja po 10, pa i po 9 okvira, a u 10 okvirni po 8 okvira. Pčele ih za vrijeme glavne paše izdebljaju, pa se tako kod vrcanja može i brže raditi, a ujedno' se dobiva i više voska. U jednom 10 okvirnom polumeđištu zaprema 10 okvira saća zajedno s međuprostorima preko 22 dm3. Ako se pčele preseljuju ne na 8 okvira nego samo na 6, dobijeino- u takvom polumeđištu prostor preko 13 dm3, koji :je uz nešto- deblji okvir mreže, na pr. oko 5 cm, sasvim dovoljan za zbježište. Dva okvira, koji se iz svakog polumedišta izvade, mogu se kod. preseljenja staviti' u ona polumedišta, koja se posebno.pakuju. ‘ U:tu svrhu treba jedino na svaki nastavak, u kojem se pčele sele,. pribiti na njegoviin donjim' suprotnim stranama, odgovarajuće limene razmake za 8 okvira.

3. Zamračeno zračenje je jedno od najvažnijih uvjeta za. dobro preseljenje.

Gotovo je suvišno naglašavati da se ventilaciona mreža mora, nalaziti' s gornje strane košnice. Zrake svijetla ne smiju padati na mrežu đirektno nl indirektno. Svijetlo izaziva pčele pa'one- neprestano jure po mreži tražeći izlaz. Kod toga se bež potrebe iscrpljuju, a time povećavaju i temperaturu. Ravan krov, uz- ostale svoje prednosti, može posluži.ti i za dobro zamračenje ventilacione mreže.

■ I.

Kod položenih košnica mreže se obično stavljaju na njihova v ležišta, koja su za nekoliko centimetara niža od površine gornjih rubova košnice. Da bi se kod tih košnica postiglo izlaženje topline- iz zatvorenog prostora povrh mreže, postoji danas jedan vrlo dobar, možda najbolji način: Sve gornje stranice na košnici povrh mreže, osim uglova, svršavaju se s pokretnim letvama širekim. 4— 5 cm. Kad se ove letve povade iz svojih stalnih ležišta, nastaje potrebno zračenje preko prostora, koji postoji između krovnog oboda i košnice. što je taj prostor veći, to je i zračenje bolje.: Međutim, košnica za seljenje ne smije imati previše široki krov,:. jer bi.se time više gubilo na'prostoru, koji stoji na raspoloženju kod seljenja. Razmak između krovnog oboda i košnice ne treba.

230

da je veći od 15 mm. Na tom se razmaku još mogu montirati. solidni šarniri koji mogu da budu različiti. Da šarniri -ne bi trpjeli uslijeđ pomicanja kr'ova za vrijeme seljenja, treba na gornje, vanjske uglove košnice ili na unutarnje uglove krovnog oboda pribiti komadiće letvica.

Shema z-.mračene ventilacije, Tccđ nastavljača, A : situacija Jcođ seljenja;B: pogled ii ugao krova iznutra. Vetalj Hrnjakovog stezača

' I I - ; .

Postoji još jedan tip zasjenjene-ventilacije za košnice pološke.> Kod toga tipa krov prelazi gor'nji obod košnice i liježe na letvice,

koje su ispod gornjeg ruba pribite u plitkom utoru okolo kcšnice. Uglovi košnice' i krova osigurani su kutnjacima od'lima. Okolne letvice su dimenzija 2 x 1 cm. U samom krovu učvršćena je stalna vehtilaciona mreža.' Na duljim stranama'krovnog oboda načinjeni šu otvori, koje š vanjske strane zatvaraju limeni zasuni. 'Kod seljenja uklone se poklopci sa košnice i smjeste u.šupljinu krova s jedne i s druge strane mreže..Krov se zatvori, a ujedno se izvuku spomenuti limeni zasuni. Na taj način nastane propuh kroz

231

tnrežu. Da svijetlo ne bi dopiralo do mreže, pričvršćena je s unu- tamjih strana otvora koso položena po jedna limena traka.

Mrežasti uložak.sa donju ventilaciju

Po dolasku na mjesto paše vrate se poklopci košnice nai svoje mjesto, a limeni se zasuni zatvore. Da bi pčele zaostale u.

'krovu i zbježištu mogle izaći na svijetlo i ući u plodište, otvori se mali otvor kraj zasuna. u krovu, na prednjoj strani košnice.

’ ’ ■ - ) m.

Kod košnica nastavljača postizava se pomoću ravnog krova. isto takva zamračena vehtilacija. Potrebno je da i ovdje budu

4 - '■donji-rubovi krovnog oboda niži od površine mreže samo za2 cm. čim su oni nlži, tim se više sprečava izlaženje topline iz zbježišta. Zbog toga, kod košni'ca nastavljača, koje.se često prese- Ijavaju, krovni obodi ne treba đa su dulji od 5— 6 cm..-

Da bi se dobio potrebni razmak između krova i ventilacione . mreže, pribiju se u uglove krova komadići letvica potrebne de-

bljine. Tako, na primjer, kad su stranice -krova široke 6 cm, onđa ovi komadići trebaju biti ’ debeli svega 4 cm., (Kada se

' košnice ne sele, ovi se komadići izvađe i spreme).Kako kod položenili košnica tako i kod nastavljača trebaju

krovovi biti.s unutarnje strane crno obojadisani da bi se spriječio- Ođiraz svijetla odozdo. Nadalje, da krovovi'u putovanju ne bi j-plesali«, moraju se u njihove uglove pribiti komadići. letvica.

Na poioženim skicama dovoljnp jasnp su prikazani navedeni ventilacipni ptvpri naštavljača i pdloženih kosnica. ' .

Ako su obodi krovova kod nastavljača znatno širi, onda je' u njima bolje načiniti ria dvjema suprotnim stranama,- odmah ispod krovne daske, izreze dimenzija-2 x 15 cm. Zatim, da bi se spriječilp padanje svijetla na mrežu, treba unutar krpva nasuprpt nastalih izreža i malp ppdalje od njih, pribiti kpmadiće letvica nešto većih dimenzija. • '

s ‘

IV.

Osim gprnje ventilacije, pctrebna je i donja ventilacija. Da‘ se ne bi kvarila ppdnjača, najbpije je ža ppložene košniče načiniti mrežaste uloške. Oni su montirani na limu u istoj širini kao i -dorija letvica, koja zatvara donje leto (vidi priložeriu 'skicu) .

■ Ovim mrežastim uloškom je omogućeno da vanj ski, nešto hladnij i zrak, ulazi pod samo gnijezdo. Tako se pošpješuje i dizanje to- plijeg zraka povrh gnijezđa. Osini toga ova ventilacija omogučuje izlae ugljičnog dioksida koji se kao teži spušta prema podu kpšnice.

Za kpšnice nastavljače preporuča Josip Katalinić, urednik »iPčelarstva«, posebnu vrstu podnjače kod koje se njezin stražnji dio može da izvlači. Na mjesto izvučenog komada, uloži se posebna uokvirenamreža. Da se u. putovanju ne bi izgubila, zatvara

233

je s vanjske strane drvena letvica, koja se na košnicu pričvršćuje sa dva jednokrilna vijka. Mreža se osigura od povrede tako da se ispod nje, na rubove podnjače, pribije komad daske iste šifine fcao i mreža.

V.

Kod nas postoji još jedna, specijalno za seleće pčelarenje načinjena, Tamaškova naštavljača. Ova je košnica sa svoja dva polumedišta ugrađena u šanduk. koji se otvara odostrag. Kad se polumedišta skinu, okviri iz plodišta se mogu vaditi odozgo. Buduči .da-se .materijal za utopljava;nje nalazi samo. oko, plodišnog dijela košnice, to između vanjskog sanduka i polumedišta postoji stanoviti prostor, koji služi za zbježište. Košnica ima ventilacioni otvor s gornje, prednje i 'sa stražnje .slrane. ali samo djelomičiio, eamračen. Međutim, s malom dopunom ,se može načiniti i potpuno zamračen ventilacioni otvor. Za seljenje se može u rekordnom vremenu pripremiti, jer je za to potrebno svega nekeliko pokreta rukom. šteta što ova košnica nije prikladna za iskorištenje naših obilnijih paša kadulje i vrijeska, jer u medištima ima mjesta samo za trodnevni prinos po 4 kg. Zato u takvim prilikama mora imati i posebna rezervna medišta.

, VI.

Nastavljača kod koje su iznad plodišta još dva međišta sa odignutim krovom, vrlo je nespretna za preseljenje, jer nema đovoljno stabilnosti, pa' se lako prevrne. Mnogo Jje praktičnije s takvih košnica jedno medište skinuti, pčele istresti i medište posebno pakovati. Medišta se stavljaju po 8— 10 komada u jednu letvaricu. Ona se zatvara i otvara jednom postranom letvom. Ispod i iznad smještenih nastavaka u letvarici stave se poklopci košnica. Seljenje posebnih medišta na ovaj način vrši se i u slu- čaju, ako se seli na jaču pašu, makar društva i ne zapremala po dva medišta. Upotrebom navedenih letvarica, koje inače služe dugi niz godina, znatno se.skraćuje i olakšava posao kod seljenja. Tako se kod utovara ili pretovara ne uzima u ruke pojedino medište nego dvojica uzimaju' odmah 10 upakovanih medišta. Okviri se he rasipaju i nisu izloženi prašini ni tuđicama.

234

4. Podržavanje vlage u košnici za vrijeme seljenja daljnji je uvjet za đobro preseljenje.-Mliječ, kojom pčele hrane otvoreno leglo. sađrži oko 70»/0 vlage. Prodire li u toku putovanja u košnicu vanjski suhi zrak, on upija vlagu iz mliječi u tolikoj mjeri da strada većina otvorenog Jegla. Napadnom smanjenju jačine pre- .seljenih društava na kraju paše, nije uzrok samo' istrošenost pčela zbog rada na paši, nego i ovakvo. stradanje otvorenog legla •za vrijeme putovanja. Osim toga i same pčele žeđaju. ' -

Kad se pčele preseljuju s paše prije njezinog potpunog svr- šetka, onda svoje potrebe za vodom i vlagom namiruju iz nektara, koji je ostao u saću neprerađen.

Prskanje vode ručnom. štrcaljkom po mreži i po vagonu na.., vrućem danu slabo pomaže, jer se voda u času ispari.\Potrebe za vodom i vlagom za vrijeme putovanja mogu,se zadovoljiti na taj način da se u stanice na đonjim dijelovima dvaju praznih okvira pokraj legla uštrca dosta vode neposredno prije preseljenja. Plitka limena'posuda napunjena mokrom mahovinom koja še stavi ispod okvira u plodištu, također može zadovoljiti te potrebe. Ako se sva društva prihrane neposredno prije seljehja rijetkom šećerncm otopinom .(1:3) u količini 1% litre, onda je također ta potreba zadovoljena.

Zbježište, zamračena ventilacija i đovoljna vlaga u košiiici, tri su osnovna uvjeta da se pčele presele u najboljem redu.

5. Kako seUti

Dan prije preseljenja moraju se košnice pripremiti za put. Teške medne satine, pogotovo ako su mlađe i nedovoljno užičane, moraju se izvaditi, jer postoji opa,snost da se na putu polome, a med iz njih da poguši,pčele. Okviri se moraju dobro. učvrstiti da se na putu ne sudaraju. Kod dobro pripremijenog seljenja u času pokreta preostaje samo zatvaranje leta i utovar. Cijeli sat prije povratka pčela s paše, može se početi utovarom. Svaka druga košnica odnese se s njezinog mjesta, zatvori ,i tovari. Zaostale pčele ulaze u susjednu košnicu, koja se kasnije tovari.

Kad se pčele preseljuju običnim seljačkim kolima bilo do mjesta paše bilo do željezničke stanice, treba prije utovara ko- šnica metnuti na kola dosta slame iii više snopova kukuruzovine,

235

a na ovu, po dužini kola, dvije široke daske. Košniee treba na njih postaviti tako da okviri stoje paralelno s ' osovinama kola: Između košnica treba natiskati slame, da ne naliježu jedna drugti. Tako ćs košnice stajati pravilno i putovati bez velike' trešnje.

Ako se kod takvog prijevoza otvori neka košnica, time nastane velika opasnost da bude uništen cijeli transport. Pčele navale na konje koji u bijegu izvrnu kola s košnicama. Razbijene1 košnice, izgnječeno saće i pčele te mrtvi konji, to mogu biti posljedice takvog slučaja. Da se to ne bi dogodilo, treba upozoriti kočijaše:

da voze u udaljenosti desetak metara jedan od đrugoga te da svaki najavi eventualno zaustavljanje, da udarcem ruda ne razbije koju košnicu na prednjim kolima, nađalje da u slučaju jačeg otvaranja neke košnice, prvenstveno oslobode i uklone konje ,

U vruće ljetno doba s pčelama' se- na kolima može putovati najdulje do 7 sati u jutro. Đudući da vožnja na kamionu znatno rashladuje košnice, to se takva vožnja može produžiti i do 8 sati. U oba slučaja treba košnice brzo ištovariti. Ako se košnice naglo otvore, onda pčele pojure iz kosnice u zrak. a da ne zapamte mjesto, te se na taj način mnoge sabiračice Jzeube. Zato košnice nakon istovara treba samo malo otvoriti i pcele hadimiti. Na. taj način se prisile da pomalo izlaze iz košnice. U slučaju da je jača pripeka, zbog koje bi se pčele morale što prije pustiti iz košnica, crtda treba pred košnice staviti granja, kukuruzovine ili slame, da se pčele prisile na laganije izlaženje i oblijetanje.

6. Seljenje s otvorenim letom

Ovakvo seljenje može se vršiti samo kamionima, jer bi kod upotrebe stočne zaprege postojala stanovita opasncst za životinje. Za.seljenje treba izabrati hladan ili oblačni dan, ali se uz stanovitu oprežnost može seliti i po vedrom, toplom danu.

Prije svega moraju se đijelovi kod nastavljača, ako se takve sele, međusobno učvrstiti na jedan od naprijed navedenih načina.

Kad je vrijeme lijepo,' pčele vrlo rano izlaze. Zato' treba biti prije zore na pčelinjaku. U leto svake košnice puhne se dovoljno, najmanje četiri dobra dima"lž"aimilice. Gdje su trojica, jedan od

236

njili nadimljuje i pomaže kod- smještaja košnica na kamion, a druga đvojica vrše utovar. Kad su košnice već na kamionu, obično nije-više potretano dimiti. Ako pčele postaju nemirne, treba između redova košnica n a ' kamionu puhnuti nekoliko dimova, da se potjeraju natrag u košnicu. Na početku utovara dobro je motor kamiona staviti u lagani pokret, jer se ovajkvo seljenje bazira na okolnosti da monotono drndanje hipnotizira pčele. Kad je kamion u pokretu, pčele više ne ostavlja-ju košnicu. One se uklupčaju, na leto, pogotovo ako je vrijeme toplo. Kamion ne smije da stane prije cilja te mora sa sobom ponijeti potrebno gorivo za cijelo vrijeme puta. Mreže na letima samo bi smetale zračenju košnica, i seljenje bez- njih baš omogučuje pčelama da na putu ventiliraju

'svoje košnice na normalni način.

Preseljenje društava u plodištinia s otvm'enim letom

Ako se preseljava veči,broj košnica, na kamionu treba da je jedan iskusni pčela^ s dimilicom napunjenom suhim gorivim materijalom, spreman za sve slučajeve. Slika prikazuje jedno takvo seljenje.

« ' '

7. Prijevoz peela željeznicom

Ako treba željeznicom prevesti manji brcj košnica i pribora, prijevoz se može izvršiti u' željezničkim »službenim« kolima.. U tom slučaju potrebno je prijaviti utovarnoj stanici barem pola dana ranije broj košnica i' pribora, da bi se u takvim kolima mogao osigurati potrebni prostor.

237

Kad su 2a prijevoz potrebna posebna kola (vagon), onda se pna moraju naručiti u utovarnoj stanici 2 dana prije namjera- vanog utovara'. Ako stanica raspolaže s odgovarajućim kolima, ona ilx može dati za utovar i ranije.

Najbolja su za prijevož pčela kola sa zamračenom ventilacijom, a to su kola s oznakama »Gco« i »Gvo«.

Iako se osoblje na željezničkoj stanici brine o tome da pčelaru za utovar postavi ispravna i odgovarajuća kola za prijevoz, iskustvo. je pokazalo da i sam pčelar mora biti u to potanje upućen. Kola za prijevoz moraju ispunjavati ove uviete:

1* prije utovara moraju se podmazati, ako se dodaju vlaku koji ima veću brzinu od 50 km na sat.

2. posljednji pregled 'ne smije biti stariji od 3 godine, ako se dodaju vlaku s brzinom do 60 km na sat. Takva kola nisu- za osobne vlakove na glavnim prugama:

3. za prijevoz pčela osobnim vlakovima na glavnim prugama, (brzine preko 60 km na sat) ^pregleđ kola ne smije biti stariji od 18 mjeseci, niti razmak osovina manji od 4,5 m, a vlastita težina kola mora iznositi najmanje 9.000 kg. Nadalje, takva kola moraju imajti i žračnu kočnicu. I sva kola koja, imaju oznaku S ili oznaku 80 km/sat sposobna su za vlakove s brzihom preko 60 km samo ako im posljednji pregled nije stariji od 18 mjeseci.

Za prij evoz pčela posebnim kolima ispunjava se brzovozni tovami list i to prije utovara. Za manje pošiljke prijevoznicu izdaje i ispunjava željeznica.

Prema željezničkim propisima, košnice se moraju tako uto- variti, da s>u: okviri u košnicama usporedni^sa željezničkim tra-

• čnicama. No ako su kola s pčelama prikopčana na kraju vlaka,. uslijed čega nastaje jako zanašanje kola, može baš takav položaj okvira uzrokovati velike štete. • •

Da se za vrijeme prijevoza kolima u kojima su pčele, ne udara, moraju se s obje strane kola nalijepiti ceđulje crvene boje s natpisom: »Oprezno manevrirati«.

Na manjim pošiljkama, koje se bez pratioca prevoze u slu- žbenim kolima, treba kredom označiti položaj okvira.

Pošiljke pčela trebaju imati pratioca, iako se to od strane željeznice ne zahtijeva. Ime pratioca mora se upisati u tovarnom

238

listu Jli u prijevoznici. On mora imati voznu kartu III. razređa. 'Za vrijeme prijevoza vodi brigu o pčelama. On može za vrijeme đnevne vrućine zahtijevati prekid daljnjeg prijevoza, da bi mogao pčele istovariti i ispustiti, pa produžiti dalnji prijevoz slijedeće noći bilo u službenim kolima, bilo u posebnim— Šfma s kojima su pčele dovežene do tog mjesta. željeznica je dužna takvom zahtjevu udovoljiti na temelju Transportnog uputstva.

Pčele se prevoze putničkim vlakovima, a na pragama gdje nema putničkih, prevoze se mješovltim vlakovima. Prijevoz -se može izvršiti i teretnim vlakom, ako će iz bilo kojeg razloga stići • na odredište prije od putničkog.

Za priključak na putnički vlak na prugama Zagreb — Split i Zagreb — Rijeka, mora se -putem utovame stanice tražiti dozvola Generalne direkcije željeznlca u Zagrebu.

n. i tVozarina za pčele i pčelarski pribor raouna se ,po stavu za

komadne sporOvozne pošiljke, koja se snizuje za 50% na temelju pozicije 101 Tarife za prijevoz robe, svezak 4. Pošiljke pčela i pčelarskog pribora izuzete- su od plaćanja vozarine za brzovoznu robu prema § 18 Tarife za prijevoz robe, svezak 1., pa se za njih računa samo vozarina za sporovoz, koja se snizuje za 50»/o, iako se predaje na prijevoz kao brzovozna roba.

Računska težina za pčele i pčelarski pribor iznosi:Za svabu' naseljenu ili praznu košnicu, vrcaljku i pčelarsku

vagu po 20 kg; za -pojilo, prazne kante za med i prazne pletare po 5 kg; za baraku od tankih đasaka ili lesonita po 150 kg, a za baraku od debljih dasaka po 300 kg. Za' pčelarski pribor navedena težina i popust u vozarini vrijedi samo onda ako se prevozizajedno s pčelama.|x^^^ ' ,

Tako snižena vozarina iziiosi, na primjer, na 100 kg za 100 km— 195 din, na 100 kg za 200 km — 357 din. S većom daljinom tarifa se snizuje. Prema pređnjem svaki pčelar može izračunati težinu njegove pošiljke kao i približnu vozarinu.

željeznica je odgovorna za svaku štetu koju pošiljka pretrpi za vrijeme prijevoza. Sve pošiljke koje se željeznici predaju na prijevoz, pa dakle i pčele, obavezno su osigurane kod Državnog osiguravajućeg zavoda. Premija ža osiguranje je. uračunata u vozarini. ' ~

239

Žahtjev za' naknadu štete upućuje se takvom zavodu u sje- dištu Narodne republike u roku godine dana. Njegova nadležnost proteže se na sve uputne štanice koje se nalaze na području dotične republike. Otštetnom zahtjevu mora se priložiti, a;ko šu pčele iskupljene, 't. j. preuzete, tovami list ili izdatniea prijevoznice, a aiko pčele nisu iskupljene, duplikat tovarnog lista ili priznanica prijevoznice, zatim zapisnik s kojim se dokazuje visina štete. Kod procjene štete vodi se fačuna o tome: kako su okviri biti postavljeni u kolima da li šu bili užičeni, da li su košnice bile opskrbljene gdrnjdm ventilacijom. i nije li u košnicama bilo suvišnog meda.

Zahtjev za vraćanje razlike u slučaju previše plaćehe vozarine upućuje se u roku 3 mjeseca kontroli prihdda Generalndj direkciji

• željeznica Beograd, Ljubljana, Novi Sad, Sarajevo, Skopljei Zagreb, prema tome na čijem je području izvršeno plaćanje. Zahtjevu se prilaže duplikat tovamog lista.

8. Preseljenje na manje udaljenosti

. Poznato je da se 'košnice s pčelama na sasvim male udaljenosti mdgu preseliti postepenim švakodnevnim pomicanjem: No,

akd je potrebno preseliti- ih na udaljenost 100, 200 ili više metara (ispođ 2 km), onda takav postupak ne dolazi u obzir. Za takve slučajeve Latham preporučuje ovaj način:.

240

Od tankih dasaka načini se kutija poput ove na skici. Ako .se preseljuje nastavljača, koja ima podhu poletaljku, o'nda -je kutija bez dna i bez zadnje stranice. Za pološku.je kutija s dnom, 210 također bez zađnje stranice. Duljina kutije je nešto manja ođ širine nastavljače, ddk joj širina i visina iznosi 10 x 7 cm. ’.Na prednjoj strani na jednakom razmaku, izbušene su tri rupe promjera oko 1 cm. Kutija se pričvrsti na leto dotične košnice, kdju želimo preseliti, tako đa u nju može dolaziti svijetlo samo kroz navedene rupe. To treba uraditi prije negd štd su pčele pdčele izlijetati na ndvdm mjestu. Pčele će.iz kdšnice ulaziti prvo ti nepoznati im mračni prazni prostor, koji je osvijetljen samo kroz one tri rupe. Zbunjene, puzajući izlazit će krcz te rupe, dblijetat kdšnicu i zapamtiti novu dkolinu. Svega dvije dd tri stdtine pčela će se vratiti na stard mjestd, nd td ne predstavlja nikakvu vidljivu štetu. Samd akd su društva vrld jaka i paša ddbra, krdz rupe će Ijutitd i nagld izaći veći broj pčela, koje ne će upamtiti novu dkdlinu i koje će se vratiti na staro mjesto.' U takvom šlučaju namjesti se na starcm mjestu jedna prazna slična kdšnica, u kcju će se, takve pčele sakupiti i pondvd prenijeti loa hdvd mjestd, gdje će ih većina dstati._ •

Akd se preseljava izvanrednd jakd društvd za vrijeme Ijetnih vrućina, dnda kdd toga treba omdgućiti bolju ventilaciju košnice .stavljanjem jednog prazndg nastavka ispdd pdklopca ili staviti žičanu mrežu ispod krova, a dvaj pomoću letvice odignuti. -

241

NEPRILIKE NA -FČELINJAKU

1. Tuđice su opasna pojava

Kad nestane paše, pčele sabiračice pokušavaju da nastave sabi ranjem tamo gdje do meda mogu 'da dođu. Kad pronađu na pčeli- njaku neko slabije društvo ili društvo bez matice kod kojega pčele stražarice ne brane dovoljno leto,'one ulaze u košnicu, nasisaju se meda i prenose ga u švoju košnicu. Kada odnes.u sav inecriz neke košnice, navaljuju na susjednu. Ako i kod nje naiđu ha*!u!iDiji otpor, opljačkaju i nju. Tcm prilikom pčele iz susjednih društava, pobu- đene ncsebnim zuianiem nanadačica. također otpočnu s napadima. Na taj način razvije se pravi rat na pčelinjaku, a konačni rezultat je mnoštvo mrtvih pčela i daslabija društva ostanu bez kapi meda, jaka društva lako se obrane od pčela, koje napadaju. Pčele iz njih jednostavno u velikom broju izađu iz košnice i uhvate se na letu pa na taj naoin svojim tijelima spriječe unilaženje napadačica u EoSicu. Učine dakle nešto slično kao i onda, kad je u vrućem ljetu nedovoljna ventilacija košnice.

Iz ovoga vidimo da*na pčelinjaku treba imati uvijek samo jaka pčelinja društva. Ako se iz nekih razloga drže i slabija, bnda pčelar mora paziti da u takvo doba godine, kad nema paše, ne izazove takav grabež. Pojavu grabeža je znatrio lakše spriječiti, nego smiriti ratovanje koje se već. uvelike. razvilo. Pčelar treba da pazi na ovor

1. Kada se na svršetku paše vadi med iz položenih košnica, treba upotrebljavati limeni sipaonik i kroz njega ometati pčele u: košnicu, a nipošto ih ne smije stresati pred leto košnice._

2. Izvrcano saće se ne smije davati pcelama na čišćenje od osta- taka meda po danu. To treba učiniti pred vecer, kad je preStalo izli- jetanje pčela.

3. Pred kraj paše leta se moraju suziti na svima košnicama. Na ohima gdje su slaba društva, leta treba suziti toliko da ostane prolaz samo za jednu pčelu.

242

4. Ako se u bespašno doba obavlja prihranjivanje pčela, ondaae to mora radit;1 uvijek pred v£.Č£i_kad je prestalo izletanje. Kod toga ujedno treba paziti i na to da se na pčelinjaku ne razlije ni Tiajmanja količina hrane. •

5. Okvire s "medonT treba držati uvijek u dobro zatvorenim (praznim) košnicama, nastavcima ili prostorijama.

6. Kad se opazi početak napadanja tuđica na neko društvo (koje je obično slabije), treba na leto nabacati šaku mokre trave, a okolo ieta kcšnicu namazati petrolejem iii karbolom. Pčele tuđice ustru-

PaJcrivač za okvire natopljen fenolom kod pregleda kad navaljuju tuđice

•čavaju se provlačiti krcz mokru travu. Takvu košnicu kojoj je leto zatrpano mokrom travom treba držati zaklonjenu od sunca.

7. A k o je napad jači, onda napadnutu kcšnicu treba zatvoritii odnijeti u neku zatvorenu. hladniju prostcriju i tamo' je astaviti kroz dva dana. Na njezino mjesto treba odmah postaviti jednu praznu košnicu i na njezin pod staviti komadić prazne satine. Može 'se staviti satina čak i sa malo meda. Kad tiđice očiste satinu od meda, -ne će se više vraćati na isto mjesto.

8. U vrijeme kad nema paše, košnice ne treba otvarati bez velike potrebe. A ko se već otvaraju, onda to treba činiti pred večer, kad je prestao let pčela.

U slučaju da^treba u takvim prilikama izvršiti neki posao sa pčelama po danu,. onda se to obavi .uz pomoć poSebnog pokrivača, natopljenog fenolom. Taj pckrivač se načlni na slijedeći način. Jedan

243

fccmad jače žice dugačke.Joko 105 cm savije se u obliku pačetvorine dugačke oko 45 cm i široke 5 cm: Krajevl žice- se zavare ili učvrste- na neki drugi' mčin. N a jednoj duljoj strani prišije se ko-mad platna iste duljine širok 35 cm, a na drugoj strani drugi komad platna širok 15 cm. Krcz nastali otvor mogu se pojedini okviri vaditi iz košnicei pregledati. Platno se mora natopiti u litri vode u koju se stavi 50 g fenola i 50 g gMcerina. Glicerin cmekšava platno i šprečava prebrzo; ishIabliivafile~'kiseline.1T

9. Tuđice su glavni posrednioi u širenju zaraze. Pčele napadačice mcgu biti iz neke zaražene košnice sa susjednog pčelinjaka. Takve napadačice mogu da prenesii i iieke zarazne bolesti. A li i napadačice iz vlastitih zdravih društava.kad napadajii nirsusjcdha bolesna-slabija društva, mogu talcođer' s međom donijeti i bolest u svdje -društvo.

Tuđice-'su-'u puno slučajeva bile uzrdk propasti mnogih društava^ a pcnekad i cijelih pčel'injaka. jZato se njihovcj pojavi na pčelinjaku mora obrat-iti potrebna pažnja.

Pcstoji jcš jedna riaročita~vrsta tuđica. T o ’su t. zv. progresivne tuđice. One se na neki način, koji dosad,'nije bbjašnjen, bez borbe uvlače u kcštticu i odncse iz nje med u svoju kcšnicu. Ponekad se m'ože vidjeti' kako ovakve progresivne tuđice zaokupe neku pčelu koja ima u sebi meda. te jdj uzimaju m ed iz njezinih usta Ni ta pojava nije cbjašnjtna.- . ' - ■ ' , ” ‘

2. -Lažne matice

Često se dogodi, da se mlada matjca' izgubi; kad izleti na osjemenjivanje. To se osobito događa tamo gđjesukošnice tijesno pore- dane jedna uz drugu, fcao' na pr. u paviljonima. Ako u košnici nema više mladog 'legla, iz kojeg bi pčele mogle uzgojiti drugu maticu, onda, kad hestane i posljednjeg zatvorenog legla, započne nekoliko pč.ela da leže jaja, naravno neoplođena, iz kojih. se razviju trutovi.. Takve pčele, koje legu, pčelari zovu »lažne inatice«. One obično legu po višej-aja u istu stanicu, pa i po stijenkama staniee.

Uvodćiije matice u takvo društvo prilično je teško. Ako je društvo slabo, najbolje je da se likvidira. Okviri se zajedno s pčelama razdijele susjednim dr.uštvima. Ako je društvo dobro, može mu se

!) Da bismo se kod rada'zaštitili od tuđica, mi smo prije nekih 3(Lgodina. pbkušali raditi ispod velikog 'kaveza od tila, ali se s nj’me nismo mogli'dugo' služitl. Tuđice su ubrzo pronašle ulaže - ispod njegovog donjeg ruba pa su. se i* kroz travu provlačile pod kavez. - . ■

- 244

dodati matica preko nukleusa, što je malo dalje objašnjeno. Može mu se dcdati i neposredno matica u lcavezu, ali takva matica mora biti starija i sa podrezanim^krilima. U tom se slučaju nakon doda- v'anja košnica ne smije otvarati bar krcz 10 dana, jer bi inače pćele napale i tak\nj maticu. Leto se mora suziti na najmanju mjeru.

3. Voštani moljac v

1 Voštani fnoljac pc-čini naj\dše. štete u pčelarstvu. Iz mnogobrojnih jaja što ih siiese ženka cvog moljca, razviju se za nekoliko dana

" , Satina napzdnuta od voštancg moljca

ličinke, koje se najbolje razvijaju u starom, nezaštdćenom saću. Tu one buše hodnike u stijenama'hraneći se kod toga voskom, pčelinjim košuljicama i cvjetnim praškom. Zato moljac manje i napada mlado saće, jer je od samog vosk'a. Razvoj od jajeta do zrelog leptira traje oko 6 tjedana, a kako njihovd množenje počinje već u martu, izleiže se do oktobra bar pet gerieracija.

Moljac napada slaba đruštva, a kad u takvom društvu preotme maha, pčele nap.uste i košnicu. Od takvog ne-zaštićenog saća preostane najzad samo hrpa moljčeve paučine.

Ličinka se rado učahuri na mjestima koja su nedostupna pčelama. Zato ostavljanje takvih prostora prilikom .gradrije košnica treba izbjegavati. .

245

Najbolje sredstvo za čuvanje saća ižvan kcšnice' jeste sumpor u trakama. Medišta s okvirima naslažu se iznad jednog poda ođ košnice u jedan kup po 8 komada. U najgornjem se medištu izvade tri okvira, te se u nastali prostor namjesti komadić crijepa sa zapa- Ijencm sumpornom trakom. (Jedna traka stoji 3 diri.). Nakon toga se medište pokrije poklopcem koji dobro pristaje. Sumporenje se. mora ppnovit; dva puta u razmaku 10— M jiaaa,

Ima doduše i drugih sredstava za čuvanje saća od moljaca, kao što su sulfolikvid, monoklorbenzpl i dr., no cna ne dolaze u obzir, jer se kod nas ili ne mogu dobiti, ili su zbog zapaljivosti odnosno eksplozivnosti, cpasna. Jedino se kod nas može dobiti bezopasni para- dildorobenzol al;, biiduci da je za čuvanje osam medišta potrebno cko 250 cm3 (koji stoje dko 200 din) ni td sredstvo praktički ne dolazi u obzir. .

, 4. Pčelinja uš

Mnoga pčelinja društva zaražena su pčelinjom uši, koja se zoye Braula coeca. Ova uš, koja je jmalo veća od prosenog zrna, ne nanrisi neke vidljive štete samim pčelama, ali zato č;ni znatne smetnje ma- tifci. Budući da se uši najradije hrane mliječi, to se najviše zadržavaju na mladim pčelaiha koje hrane mlado leglo, kao i na-samoj matici. U rano proljeće i u jesen kad je u košnici najmanje legla, sakupi

' se. većina ušiju oko same matice^N a njoj samoj, može se naći i preko 50 komada.ušiju, tako df^še "ona jedva može kretati. Naravno da takva matica ne može da leže potrebni broj jaja, uslijed čega društvo

' i ne napreduje. Događa se da matica pod tolikim brojem ušiju, koje joj neprestano oduzimaju hranu, sasvim oslabi, pa i jg in e .

Da bi se pčele temeljito očistile ušiju, riačini se od žičane mreže kavez u koji može da stane jedan okvir i koji se može odozgo zatvd- riti. U takav kavez.zatvcri se najprije jedan okvir zajedno s pčelama koje su na njemu, a zatim se kroz mrežu temeljito nadimi dimom od jakog duhana. Sve, uši će popadati na podmetnuti papir. Zatim se okvir s pčelama izvadi iž kaveza i vrati u košnicu, gdje se 'stavi malo po strani. To isto se uradi i sa svim cstalim okvirima u ko- šnici. Uši se s papirom spale. Kod dimljenja_ se pazi da se i matica dovoljno nad;mi, ako je ušljiva. S nje se uši mogu odstraniti i pomoću zašiljene šibice, namazane medorn~ ; —- *M> ‘~rm

246

• ——-— “7 ■**/

' ,#s

Uši se najviše legu u poklopcima mednih stanica na kojima se viđaju isprepleteni tuneli poput paučine. Takve poklopce treba ukloniti (ako nema tuđica), a dimljenje u roku od 21 dan ponoviti, jer će se u tom roku izleći uši koje su zaležene.

Nekj preporučuju da se na karton ispod okvira stavi komadić kamfora ili kesica naftalina. N o to ne djeluje dovoljno tamo gdje košnica ima velike okvke i gomje leto.

5. Još neki neprijatelji

Miševi i rovke su najopasnije prek-o zime, jer glodanjem košnice neprestano uznemiruju pčele. Ako se prije zime uvuku u košnicu, oštete mnoge satine i mogu uzrokovati proljev kod pčela, jer uznemirene pčele troše mnogo više hrane. Zato treba miševe i rovke uni- štavati trovanjem i stupicama, a prije zime na leta postaviti limene češljeve. .

Mravi su također opasni neprijatelji pčela, jer kradu med iz košnica. Osim toga uznemirujii' i pčele koje u tom slučaju postaju osdbito ljute.. Zato treba mravinjake u blizini pčelinjaka uništavati- vreldm vodom i paritakanom.

Osim spomenutih neprijatelja pčela, postoje i drugi kao gušteri, žabe, pčelovuk, stršeni, ose, leptir, zvani mrtvačka glava, te neke ptice: »pčelar«, žune i djetlići,. a i sjenice. Žurie i djetlići osobito vole da probijaju košnice, građene od slame, Među pčelinje neprijatelje ubrajaju se tekođer laste, majak, bogomoljka, grbava muha, pauci i dr. N o navedeni neprijatelji nanose pčelama štete samo u nekim« našim krajevima.

Stršeni i ose mogu se uspješno tamaniti pomoću boca s uskim grlom, u koje se uspe nešto vinskog ili jabučnog octa.

24T

PROIZVODNJA MEDA U SEKCIJAMA

I.

Dok naša tržišta obiluju-.raznim vrcanim medovima, dotle meda u punim debelim bijelim satinama uopće.nema na tržištu. Ta vrsta pčelarske proizvodnje kod nas, zapravo još ni ne postoji. Med u saću iz prostili lcošnica, koji se u je.sen viđa po našim pokrajinskim, trži- štima, nema ništa zajedničkog s modernom proizvodnjom meda u saću. Takav med, koji tamo zasipavaju oblaci prašine i oblijeću rojevi raznih inse:kata, jer je u satinama. u kojima su se legle pčele i izmi-

■ ješan sa stanicama, u kojima ima cvjetnog praška — s punim je pravom novi jugoslavenski standard za med namijenio samo za preradbu.

Kod nas bi se za med u saću uvijek našlo dosta potrošača bez . obzira na' to što je cijena takvom medu najmanje dvostruko veća od

cijene vrcanog meda. Uostalom, veća cijena .takvog meda je oprav- dana, jer se kvalitetnog meda u saću obično dcbiva upola manje

» poi društw nego vrcanog. ;S druge strane 'd činjenica. da smo u. ••neppsredrioj blrzini ino-

zemnih tržišta na koja bi, bez konkurencije, mcgli izvoziti na desetine vagona ovakva meda, nalaže našim' pčelarima da u vlastitom i općem interesu što prije usvoje ovaj'.oblik pčelarske proizvodnje.

II.

Postoje dva oblika proizvodnje meda u saću: med u malim• -ckvirićima-sekcijama i narezani med u saću.

Za proizvodnju meda u sekcijama dolaze u cbzir naši krajevi s glavnim pašama kadulje, vrištine, vrijesaka i bijelog bosiljka, dakle, s takvim pašama, koje dulje traju. -U krajevima s duljim mješovitim pašama ne može - se proizvoditi prvorazrednf med u sekcijama za 'izvcz, već samo za domaću potrošnju. Boja meda s takvih mješo-

248

vitih paša redovito bude mjestimično tamnija. pa to.smanjuje njegovu 'kvalitetu. Isto tako nije uputno proizvoditi takav med na pa- šama, koje daju med tamne boje, kao na pr. uljana repica, pitoml kesten i slične paše, jer je takav med u saću -neugledan. N i glavna paša od akacije, koja je kako je poznato, obi'lna, ali relativno kratka, nije za proizvodnju sekoije, jer se na njoj dobiva -veliki postotak nedovršenih sekcija. Također ni glavne paše, na kojima se dobiva med, koji se brzo kristalizira, nisu za ovu vrstu proizvodnje, jer kristalizirani med u saću nije ukusan. Najzad u krajevima, gdje pčele donose mnogo propolisa, ne primjenjuje se proizvodnja sekcija, jer se mora utrošiti puno vremena na čišćenje.

Ima kod nas i košnica, .s kojima se ne može nikako ili bar ne uspješno, proizvoditi ova-vrsta. meda. Tako ,na primjer slovenske A . Ž: košnice starog tipa nisu uopće podesne, jer su i suviše male za razvoj jačeg društva. Košnice nastavljače sa uskovisokim okvirima i donjim letcm, zbbg kojega se za 'vrijeme paše slojevi meda gomilaju u plodištu jedan ispod. drugoga, također nisu prikladne. Slično je i S'velikkn-pološkama, koje nemaju gomje leto. 'Košnice pološke-s 20 i više okvira, 30—40 cm visokih, kakvih ima priličan broj u upotrebi, mogu se uspješno upotrebiti za ovu vrstu proizvodnje ukoliko imaju oba spomenuta leta. Uzgred spominjemo da navedena :leta moraju biti po 20 X 1 cm inače dolazi do tjeskobe u gnijezdu i pojave rojevnog raspolcženja. U njihova medišta, koja se obično nalaze s jedne i s druge strane plodišta, mogu se staviti posebni okvdri prikladne širine, s dva reda sekcija, koje zovemo nosači sekcija. Više od dva* reda sekcija nije dr.bro stavljati u okvir, jer kod visokih okvira ne bi donji redcvi, sekcija bili dovršeni. Z a ovaj način pčela-' renja mogu se pološke s p.omoću potpune pregrade pretvoriti u dvor struke nastavljače, t. j. u košiiice za dva društva otvorivši za svako društvo posebna leta. , .

• Najpraktičnije. su za ovu proizvodnju košnice nastavljače s 10 širokonisikih okvira. Ukoliko u njima ima veći broj okvira (na pr. Baraceve košnice, i sl), treba ih prije početka -glavne paše smanjiti s pomoću pregrade na 10 okvira, kako se ne bi unos meda gomilao u plodištu umjesto u medištu.

Budući da se ovdje ne mogu navoditi oblici i veličine medišta, koja bi najbolje odgovarala za različite tipove košnica, ograničit ćemo ■se na izlaganje tipa medišta,' koje je najprikladnije za širokonisku košnicu nastavljaču s 10 okvira. 1 .

1. Međište za sekcije

Američki pčelari' -su nenadmašivi majstoii ai proizvođnji sekcija. Korisno je zato iskoristiti neka njihova iskustva, barem tolOco koliko to odgovara našim prili'kama. Kod njih se izrađuju sekcije od jednog kc-mada čiste lipove letvice debele 3 mm i široke 48 mm. Letvica ima na krajevima 8 zubaca za sklapanje ti oblik okvira. Radi lakšeg prelamanja ima na jednoj strani poprečne izreze u obliku slova »V «. Osim toga na drugoj i četvrtoj njezinoj strani ima na oba ruba u

duljini od 6 cm izreze dubo-ke 6 mm. Ovi izrezi omogučuju 'komuni- kaciju pčela s prostorima iznad i ispod sekcije. Izgrađena i potpuno napxmjena sekcija teži 44 dkg ili okruglo 1 funtu. U sekciji ima 15 g vcska, 31, g drveta, a oštalo je med. Visina i šdrma sekcije iznosi 1Q8 mm, a debljina pune satine 36 mm. Neke sekcije imaju po dužini nutarnje strane mali žljebić u koji se zalijeva tanka satha osnova. U novije se vrijeme grade sckcije »razrezane« na gcmjoj i na postranim srtranicama što omogućuje umetanje jedne veće satne osnove odjednom u četiri sekcije.

U jedno plitko medište, (koje inače može služiti za proizvodnju vrcanog meda), smjesti se 28 sekcija u 7 redova, t. j. po 4 komada u svakcm redu. Širina i duljina toga sekcijskog medišta je ista kao i američke standardne košnice u kojoj su ckviri' široki 432 mm .iznutra, odnosno 448 mm izvana. Budući da su kod nas najviše'u upotrebi širckdniske kčšnice s okvirima 40 cm nutarnje mjere, to bi naš tip sekcije morao biti 10 cm širok j. 13 cm visck., Tako bi

250

ujedno postigM i njegovu težinu cd 1/2 kg. Razlika u prostoru pre'ma okvirima od 41,5 : 42 cm nutamje mjere, kao što su na pr. Dađant- Biattovi okviri, može se regulirati pomcću de-bljih postranih letvdca na nosdMcama se'kcija.

Sekcije’ u svome medišbu leže na nosilicama, kojih oblik odgovara oblicima sekcija s donje strane. Ove latvice nosflice su debele8— 10 mim. N a svakoj su nosilici pritiješnjene međusobno s pomoću pcstranih letvica, pribijenih na nosilici po 4 sekoije. Nošilice leže

Razrezane letvice kroz tri strame i sm ještene na nosilicu sekcija

na dvjema limenim trakama, koje su pribijene ispod kraćih strana medišta.

Ima još jedan popularni oblik dežaja za sekcije. To su nosači iz pccinčanog jačeg lima, premotanog u obMku izvrnutog slova »T«, koji su pribijeni.na donje rubove dužih strana medišta.

Da bi se osigurala pravilnija izgradnja sekcija, umeće se između redova tanka pregrada od furnira,'debljine 2— 3 mm. Između stijene medišta i posljednje fumirske pregrade umetnu se tri kriva čelična pera, koja natijesno drže cijelu sad'ržiriu- medišta. Najzad se na užim stranama medišta, između stijena i postrariih letvica, kojima su sekcije ograđene, utisnu dvije tanke letvice, tako da su sekcije pTiltisnute i s tih strana.

U najnovije vrijeme se sve više propagira t. zv. »ventilirano« medište, u kojemu pcele imaj/u prolaz između sviju krajnjih sekcija i sve četiri strane medišta.

Zbog. te predn'osti pčele brže napurie i dovrše pokrajnje redove sekoija, što inače nije slučaj kod ’ običnih medišta za sekcije.. Carl E.'Kiilion, koji je inače jedan cd najvećih američkih proizvođača meda u sekcijama, u svcjoj praksi primjenjuje iznad 10-okvirne košniće, 8-okvirno medište, u koje stane samo*6 redova šekcija, t. j.

i i n } S fii

i ' \ \

Ventilira.no mečLište za sefccije

samo 24 sekcije. Time se s manjim'materijalom dobiva veći postotak prvoklasno izgTađenih sekcija, jer sekcije budu i s vamjske strane krajnjih redova potpuno napunjene i poklopljene.

Postojd još jedan tip sekcija bez izreza za prolaz pčela, t. zv. »ravne sekcije«. Njihove okolne letvice su široke 38 mm. Potrebni prolazi za pčele izmeđiu šekcija dobivaju se tako, da se između svakog reda sekcija štave tanke pregrade cd više tankih vodoravnih dašćica, koje su međusobno razmaknute za prclaz pčela. Na. ove

252

daščice pribijene su sa obiju strana okomite let-vice, na.koje se nasla- njaju postrane strane 'sekcija.

MeđiŠte s 'ramiim sekcijama i pregrađama

Ove sekcije imaju i stanovite predncsti: pčele ih prije počnu izgrađivati, jer k njima-mogu lakše ;dplaziti, gotove sekcije izgledaju punije, lakše se čiste, zauzimaju ■■ manji prostor prilikom pakovanja i drugo. . ■ '

Bučna presa za sekcije

Interešan'tiio je spomenuti' da Latham kod iiavedenih ravnih sekcija ne upotrebljava uopće nikakve pregrade. Navodno da postizava još bržu i potpuniju izgradnju se'kcija. Pritom moraju košnice biti vrio ravno namještene. • , .

253

Iskrivljene, ispupčene ili razbite sekcijske letvice nisu za upotrebu, jer bi se dobilo nepravilno izgrađeno saće.

Ako su sekcijske letvice suviše suhe te u svome »V « žlijebu pucaju kbd sklapanja, moraju se na toan mjestu čistom mokrom spu- žvcm ovlažiti, kraće vrijeme ostaviti i onda sastavljati u okvire.

Sve sekcije moraju imati najtanje osnove umjetnog saća. One moraju biti ižrađene od najbcljeg svijetlog voska i tako tanke, da 250 komada teži 1 kg.

Woodmanov aparat za priređivanje selccija; sastoji se iz ručne prese, grijala,plolice i kalupa

Prije samog umetanja ovih osnova dotjeraju se sklopljeni sekcijski okvirići u točnu četvorinu (pačetvorinu) s pomoću male ručne prese.

Kod krivo sasitavljenih okvirića popuca saće u transportu 1 med se iz njih cijedi, pa se sekcije moraju prodati ispod cijene.

Kod većeg broja sekcija naoiei se posebni kalup za rezanje satnih osnova. Rezanje se najbolje obavlja kod 20° C. Ako se pazi kod rezanja da stanice teku paralelno s Tezom, onda se dobije ljepša

254

/

izgrađnja. Komadići osnova režu se tako da se za svaku sekciju dobiju po dvije osnove, gcmja i donja. Donja je široka u svemu 1,5 cm i Mjepi se na đonju stranicu sekcije. Veći komad osnove, koji se lijepi za gomju stranicu, kraoi je za 2,5 cm od cjelokupne visine sekoije. ' . ;

Premazivanje sekcija ‘parafinavi

Lijepljenje se obavlja vrlo brzo s pomoću kalupa, kojih ima iiekoliko u jednom blo'ku. Pritcm se upotrebljava jedna pločica s drškom. Najbolja je pločica od aluminija.

Svaki je kalup za 1 cm manji od unutamje sekcije, debeo 23 mm, a udaljen jedan od drugoga 15— 18 mm. Plcčica cd aluminija manja je za 0,5 cm od nutarnje veličine sekcije. Za te svrhe ima i posebnih aparata,' kao na pr. Woodmanov, kombiniran za pravilno sklapanje sekcija i za lijepljenje osnova. '

255

Spcmenuta. se pločica ugrije na špiritnom grijalu tek tbliko da može rastopiti' rub vcštane osnovice. Aiko je previše ugrijana,- kvari boju osnovice i sekcije. Ugrijana pločica stavi 'se između nutarnje strane sekcije i kahipa, te se istodobno n'a nju prisloni satna osnova. Čim se vosak na njezinom rubu otopi, izmakne se pločica, a csnova se brzo pritiisne na sekciju. Što je više kalupa, tim brže ide lijepljenje.. Prije početka lijepljenja dobro je kalupe jpremazati lanenim ili para- finskim uljem, a kod većih vručina premaže se površina kalupa s malo vazelina. .

Ima i drugih načina lijepljehja osnova. Latham izreže osnove prema nutamjoj širini selkcija, ,a visinu skrati za 3 mm. Zatim kistom,. umočenim u otopljeni vosak,, lijepi za sekciju gomji rub osnove s obje strane, a oba postrana ruba samo 's jedne.

Sekcije s osnovama umjetnog saća stavljaju se u opisana medi- šta. Kako' medišta, tako' i pregrade i ' nosilice moraju se prethodno očistiti od propoliša iz prošle sezone. Ugao sskcije, na 'kojem su sastavljeni zupci, dolazi uvajek na donju stranu. Pmlikom .smještaja umetnu se u svako mtdište po dva do četiri prazna izgrađena 'okvi- rića, ’koji služe kao »mamac« da ga pčele što prije zaposjednu. Kad su sekcije, u medištu utvrđene, pristupa se premazivanju parafinom. Ovo ima svrhu da pčele na stranice sekcij.e, na koje imaju .pristupa, nanesu što manje propolisa. Osim što nanose propolis, pčele hodanjem po sekcijama redovito zamažu njihovu bijelu boju i pretvore je u žućkastu. Kod parafiniranih sekcija takva je nečistoća smanjena na minimum, pa se kasnije može lako struganjem ukloniti. Zato stranice takvih gotovih i očišćenih sekcija knaju besprijekoran izgled, upravo kao i sekcijske letvice, kad izađu iz tvomice. Kod okvirića, koji leže na drvenim nosilicama, premazuje se samo gomja, izložena, strana, dok se kod onih, koje leže na »T« nosačicama, premazuje i donja.

Za premazivanje se upotrebljava parafin najbclje vrste, Loš parafin daje sekcijama mastan dzgled pa nije za ovu svrhu. Parafin treba u podesnoj posudi ugrijati i držati za vrijeme rada na temperaturi 165— 175° C. Kod niže temperature stvara se 'previše. debela prevlaka,. a kod više, potamni premazano drvo. Kod premazivanja se upotrebljava kist širine 5 cm, koji se stalno mora držati u vrućem parafinui Medište se nagne pod (kutom 45°, kist se obriše o rub posude ođ. suvišnog parafina i jednim se potežairt-jprevuče preko jednog reda sekcija u smjeru od gore prema doljeir.^tim se to isto učini i s dru-

256

gim redovima sekcija. Time je medište konačno priređeno. Nekj parafiniraju i pregrade, jer da se i one lakše čiste od propolisa.

2. Društva za izgradnju sekcija

Razumije se da i za ovu vrstu proizvodnje moraju društva bita jaka. Slabija se društva upotrebe za pojačanje srednjih ili se ostave za proizvodnju vrcanog meda.. A ko se društvo razvajalo u nastavljači s pomoću dvije. matice, onda će ova proizvođnja pogotovu biti uspješna. Na počeflku paše ukloni se stara matica, a njezino se društvo s pomoću Idsta novinskog papira jednostavno pripoji njezinom roju s mladoan maticom. Medi- šte sa sekcijama stavi se povrh dvostrukog plodišta.

Američki ipčelari su u ovoj proizvodnji donedavno primjenjivali MilerOv način. Po njemu se, kod društava, koja se nalaze u dva plo- dišta,. safcupe okviri zatvorenog legla s pčelama 'iz oba plodišta u je- ‘ dno plodište s maticom. Ostatak legla (bez pčela) podijeli se drugim slahijim društvima, koja su ostavljena za proizvodnju vrcanog meda. Međutim, u posljednjih'nekoliko godina mnogi napuštaju'tu praksu, jer iziskuje mnogo vremena, a osim toga, zbog ranog prihranjivarija cvjetnim praškom, budu sva društva na dobro vođenim pčelinjacima, do početka glavne paše dovoljno razvijena tako da na pčelinjaku i ne buđe slabijih društava, kojima bi se moglo na njegu predati preostalo leglo iza navedene operacije. Zato se primjenjuje gomji, jednostavniji način: medošte sa sekcijama postavlja še'iznad dvostrukog gornjeg plodista. Taj način ima^više prednosti:

1. Matioi stoji na iraspoloženju dvostruko većd prostor za leženje, što znatno smanjuje tjesikobu u gnijezdu, koja je, kako smo vidjeli, glavni povod rojenja;

2. Dvostruka plodišta imaju dovoljno prostora za smještaj cvjet-nog praska, koji pčele ponekad u vrijeme jače paše praška, unose i u sekcije iznad jednog plodišta; 1 1 _

3. Kad se na kraju paše poskidaju medišta sa sekcijama, u plo- dištima uvijek preostane dovoljno meda i cvjetnog praška za zimsku i proljetnu iskranu, pa zbog toga dopunsko 'prihranjivanje otpada.

Prema iskustvu, stečenom god. 1949. na pčelinjacima Rootove kompanije u Ohdo/najviše meda u sekcijama dala su.društva, koja su se nalazila za vrijeme glavne paše u dvostruMjm plodištinm.

Jaka đruštva onogu do početka glavne paše zapremati i treće/ plodište Langstrothova tip'a na približno 240— 250 dnf saća. Kod stavljanja medišta sa sekoijama, mora se treće plodište bez pčela ukloniti i dati društvu, određenom za proizvodnju vrcanog meda.

Kako znamo, društvo, koje se sprema za rojenje, manje radi na izgradnji i sabiranju, a pogotovo manje na sefccijama. Zato se mOTa .

. vcdifci računa o svima poznatim uz'rocima rojenja i o njihovom <uklanjanju. Tako je poznati amerioki proizvođač sekoija Killion radi boljeg ventiliranja košnice uveo u praksu poseibne duboke podove, na koje se preko Ijeta stavlja još jedan pod od razmaknutih letvica. Radi boljeg zračenja uveo je na plodišnim okvirima obične čavliće za razmake, jer da poznati Hofmanovi razmaci smetaju ventilirariju košnice." \

Neki američki praktičari preporučuju da se na početku glavnih preljetnih paša, kad obično pada i glavna sezosna rojenja, postave dva medišta sa sekcijama, i to jedno privremeno između obaju plo- dišta, a drugo iznad gornjeg plodišta, da bi se izbjegla tjeskoba u piodištu. Kasnije se medište, koje je bilo umetnuto između plodišta, postav: iznad prvog, koje še već nalazi iznad gomjeg plodišta.

Sa suzbijanjem rojevnog raspoloženja bit će najmanje posla, ako je pčelar u prošloj jeseni uveo u sva društva mlade oplođene matice.

3. Postupak s medištima ,

Nije moguće postaviti pravilo, koje bi svuđa vrijedilo o vremenu kad s.e mora postaviti medište sa sekcijama, jer je to relativno s ob- zircm na doba godine i karakter glavne paše. Može se reći samo to da u medištima moraju biti pčele neposredno na početku glavne paše. Takr*) na pr. ako se sekcije postave prerano, pčele ižgrade nešto manje satiće u sekcijama, koji kasnije,. kad su napunjeni i dovršeni, budu ispcd predviđene težine-, Ako se zakasni s postavljanjem, gubl se na prinosu. ' _.

U košnicama polcškama bolje je upotrebiti navedene ravne sekcije s njihovim pregradama. U tim košnicama treba zaležene okvi'-e ograditi sa svake strane sa jednim okvirom cvjetnog praška, a tek iza tih okvira namjestiti okvire sa sekcijama.

U nastavljačama, na duljim pašama, jkad je .prvo medište sa "sekcljama sasvim oikupirario od pčela mora se postaviti još jedno, i to iznad prvoga. Ako se kasnije nađe i drugo medište napola izgra-

258

đeno i nafpunjeno, a paša je dobra, treba postaviti i treće medište, i to ispod prijašnjih. Kod toga se prvo, koje će biti najpunije, postavi iznad ostaldh. Ukoliko je oskudica š medištima, kao i tamo, gdje se .voštani poklopci na sekcijama previše prljaju prolaženjem pčela, treba pojedino medište skinuti kad je većina sekcija dovršena. Na- ravno da, prema prilikama,. meže biti i odstupanja od navedenog r.eda postavljanja medišta.

Ponekad će u pološkama redovi sekcija, koji su najbliže letu; biti manje napunjeni nego ostali i to tamo, gdje se plodište razvnlo više s jedne strane leta.nego s druge.

U nastavljačama se ne mogu sekcijska medišta unatrag odmicati radi boljeg ventiliranja kao kod proizvodnje vrcanog meda, jer bi sekcije duž dobivenih prolaza bile slabo napunjene. Ventilacija se

Redosljed ■postasoljanja medišta sa sehchjama

može provoditi zamreživanjem otvora na poklopcu košnice, koji inače služd kao bježalica. Otvor ne smije biti izložen dnevnom osvjetljenju. Zbog •opasnosti od topljenja sekcija, košnice ne smiju biti izložene jakom suncu.

Kod dmištava, koja su na početku glavne paše po staroj praksi svedena na jedno širokonisko plddište Langstrothova tipa, treba voditi računa da takvo društvo u toku paše nanese i za sebe jedno okvirno polumedište.

Čim paša počne opadati, moraju se sva medišta, u kojima ima dovršenih sekcija, poskidati i ostaviti samo ona s većim brojem ne- dovršenih sekcija, koje se još mogu do svršetka paše dovršiti. Neki američki pčelari nedovršene sekcije sakupljaju ti posebna inedišta i daju ih na dovršenje najboljim društvima. Uglavnom, zapreminoi medišta treba smanjivati u toj periodi paše.

Na našim jesenskim glavnim pašama vrijeska u visinskim 'krajevima, gdje se izmjenjujii vrući dani s hladnim noćima, pčelinja

259

đrustva obično pokazuju skionost gomilanju mednih zaliha što bliže leglu. Stoga sekcije, koje se nalaze odmah iznad plodašta, mogu biti najbolje napunjene. ' ■ - ! '

Kod dimljenja dr-uštva treba upotrebljavati što manje dima i paziti da se gar ili pepeo iz dimilice ne prosipa po sekcijama BLi, možda, • po otvorenim mednim stanicama, jer to umanjuje vrijednost inače najijepših sekcija. Za skidanje medišta' s punim sekcijama bolje je upotrebljavati fenol nego dimljenje.i bježalicu, jer na svršefcku jesenskih paša, pčele kod dimljenja često navale na pune sekcije skida- jući im voštane poldopce, te tako pokvare imnoge sekcaje, a 'kvar se ne inože više ispraviti.

Naročito treba paziti na tuđice, jer su i 'one' u stanju da otvaranjem stanica pokvare seikcije. Ponekad se ča'k d na zamrežanom prozoru spremišta može vidjeti klupko pčela, donesenih s medištem,. kako ’kroz mrežu »liferuju«'med pčelama, koje su na vamjsboj strani mreže.

' S punim sekcijskim medišfcima mora se postupati vrlo. pažljivo. Medišta se.u prostoriji za pakovanje naslažu jedno iznad drugoga. Ispod svakog se postavi list novinskog papira da kapljice meda iz eventualno oštećenih sekcija ne uprljaju sekcije ispod njih. Papir čqva također od mravi i prašine. Ukoliko je_ s medištima uneseno i nešto pčela, moTajii se medišta malo unakrst postaviti, da bi ih pčele mogle ostaviti. A ko se radi o većem broju medišta, iz fcojih se se'kcije u skoro vrijeme ne mogu pakc-vati, tada je bolje medišta složiti po 10 zajedno i zasumporiii' svakih 7— 8 dana. Neki dodaju na svakih

-• 6 medišta 30 g ugljičnog bisulfida, koji postavljaju u jednu zdjelicu' u praznom gomjem medištu. Sa ovim sredstvom se mor.a pažljivo

postupati, jer je kraj vatre efksplozivno. Ušećereni med u sekcijama uvelike smanji njihovu vrijednost. Takve sekcije se i ne prodaju. Stoje li sekcije dulje vremena u nekoj prostoriji s niskom i vlažnom temperaturom, prijeti opasnost od ušećerenja. Zato takva prostorija treba da bude suha i da u njoj vlada temperatura 25— 30° C.

4. Priređivanje sekcija za tržište

Kod vađenja se'kcija iz medišta mora se paziti da se nosilice nimalo ne savijaju, jer bi od tog.?. moglo medno saće-napuknuti.' Često se previdi jedva vidljiva pukatina u sekciji, kpja kasnije »suzi«.

Čišćenje propolisa sa sekcija, namijeojenih prodaji, mora se brx- žljivo obaviti. Kupći, odnosno potrošači, ostatke pfopolisa na sekci-

260

jama smatraju prljavšiinom, koja odbija, jer, naravno, nemaju pojma da je to jedan nedužni pčelinji. proizvod. Čišćenje se vrši prikladnim nožem. Neki upotre'bljavaju pješčani papir br. 2.

Na poslu sa sekcijama moraju ruke biti sasvim čjste da na oči- šćenim sekoijama ne ostane nikalcav trag prštiju.

Budući da još nije objavljen naš stajndatrd za med u saću, to bi u klasu za izvoz trebao doći samo takav med m sekcijama, u kojima su sve strane saća potpuno prigrađene za seikciju, sve stanice napunjene i poklopljene osim onih, 'koje su uz samo drvo. Takvih prvd- razrednih sekcija dobiva se do 60%, već prema paši i Vještini pčelara.

Gotov sekcijski okvirić- zamotan u c.elofan

Amerikanci u .o v u 'klasu stavljaju sdkcije teške najiaanje 12 unča, odnosno' 372 g. Kod njih postoji još i poaebna klasifikacija s obzirom na boju meda. Svaka sekcija mora imati oznaku klase, boje i netto težine. Piema brutto težini ovakve prvorazredne sekcije može še odrediti i minimum težine za domaće tržište. -

Sekcije sa stanicama, napunjenim s cvjetnim praškom, prodaju se ispod cijene, a one sa znatncm .količinom praška u stanicama ne dolaze uopće u prodaju.

Sekcije se umataju u celofan, s natpisom ili bez njega, ili se stavljaju u odgovarajuće kutije, 'koje imaju otvor, pokriven s unutarnje strane celofanom. Tako je ova najfinija hrana potpuno zaštićena od svakog onečišćenja. Upakovane sekcije stavljaju se zatim u jake kutije od dvostruke valovite ljepenke po 12 ili po 24 'komada. Ako

se-Toba ofeprema ha udaljenija tržišta, stavljaju se spomenute kutije u posebne letvarice u kojima se zaštite sa sviju strana još i slamom.

Kutija od Imrtona za pakovanje sekcija

Težina takve pune letvarice ne treba da je veća od 50 kg. Na gornji dio'stavi se velikim slovima: »N E BACAJ. LOM LJIVO, N E DR ŽI N A SU N C U «. .

Letvarica sa otpremu kutijai sa sekcijama

Cijena ovog proazvoda osjetljivo se snizi, ako zbog slabog pakovanja Stigne ošteće'n na tržište.

262

?5. Nedovršene sekcije ■

Na koncu paše- ostane dosta nedovršenih sekcija, kod kojih su stanice biio s jedne ili sa obje strane nepoklopljene. A ko se paša nenadano prekine, tada je, naravno, broj taivih sekcija velik. Teže sekcije s većim brojem pofclopljenih stanica mogu še staviti ponovo u medišta, koja se dadu najboljim društvima radi dovršenja. U ’tu se svrhu lakše, sekcije izvrcaju, a njihov se med, koji treba razrijediti toplom vodom, prihrani u velikim obrocima društvima fcoja dovrša- vaju teže sekcije.

Ovakvim naknadnim prthranjivanjem medom iz sekcija, koje 'se mora obaviti odmah na svršetku glavne paše, ne rnogu se dobiti prvcrazredne sekcije. Budući da se količina i gustoća meda, kojim se lirane društva, ne može izjednačiti s količinom paše, na kojoj su stanice u sekcijama bile poblapane, to će razina mednih poklopaca na okolhim i srednjim stranicama sekcija biti različita. Izgled ta:kvq sekcije smanjuje joj vrijednDst1);- Isto tako može u nekim slučaje- vima riastati 1 druga boja meda u sekcijama. Nadalje, od tri težinska dijela prihranjenog meda, dobiju se samo 2 težinska dijela meda u .sefccijama. Najzad vrcani med, koji pčele smještaju u sekcije, brže se ušećeri zbog čega se tafcve sekcije moraju što prije pirodati, odnosno potrošitL Iz navedenih razloga nije vrcanje meda iz nedovršenih

' sekcija popularrio. Bolje je takve selccije. datl pčelama na čišćenje u bespašnoj sezoni. U tom.se slučaju. ne ee u narednoj sezoni ni novi med brzo ušećeriti u sekcijama,vkao što se šećeri u cnima, koje su vrcane.

Prije davarija sekcija pčeiama na čišćenje, moraju se sve stenice otvoriti i skratiti na dužinu od 6— 7 mm. T o se najbolje radi skr.a- ćenim nožem za otklapanje. Čišćenje sekcija mogu pčele''izyišiti iznad poklopca košnice, na kojem se. rupa za bježalicu malo, pokrije, odnosno u pološkama što dalje iza piegradrie daske. ' . ' . . :

Tako ugbla izgrađene i očišćene sekcije dobro posluže u idućoj sezoni, jer se s izgrađenim praznim sekcijama dobiva isto toliko meda u sekcijama kao i kod proizvodnje vrcanog meda.

!) Prema rezuitatima pokusa, Jtoje je izvršio god. 1948. i 1949. B ro za ■Entomolog'ju kod U. S .. Agrjkult'umog Departmairia i 'kcje Je‘ objavio A. W. Wcodrow, mogu.se pr:hranjivan;'em većih kdlič'tia vrcanog meda (na dsn9-—10 kg) dctoit'. : jc dnolično izgrađene i pokiopljen'e sskcije ako društvo ima samo jedno sekcijsko medište. Tek kad, je ono gotovo potpuno napunjeno stavi se drugo ispod ovoga. Takva je proizvodnja renta'bilna'kađ su' cijene sekcija viscJce. ■ - ' ■ i1 ■

Iz težih sekcija, k o je su većim đijelom dovršene, dakle nepot- pune, izrežu se komadi mednog saća i prodaju kao zaliveni med u saću, o kojem govorimo u narednom poglavlju.

6. Preokret u proizvodnji sekcija

Nema sumnje da je proizvodnja sekcija veliki i složen posao. Zato je vdjedno spomenuti i jedan najnoviji američ'ki način pro- izvcdnje sekcija, 'koji će možda izazvati pravu revoluc.iju u toj vrsti pcelarske proizvodnje. -

Paul W . Johnson iz Indiane opisao je svoj naćin proizvodnje u srpanjskom broju časopisa »American Bee Joumal« za god. 1950. On zapravo proizvodi med ža sekcije u polumedišnim okvirima, kojr su oko 13,5 cm viso'ki, i to na obični način. Jedino u te polumedišne okvire lijepi osnpve umjetnog saća, Ikoje je tanko kao i ono za sekcije. Upotrebljava 9 okvira u 10-okvimom medištu. Kad su ta polu- medišta izgrađena, napunjena i sve stanice jjoklopljene, pristupa »pro- izvođnji« sekcija na ovaj načiri:- > ' .

Piin polumedišni okvir položi na jedan stalak pokriven žičanonj! mrežom, ispod koje . je jedna posiida. Zadm uzme jedan sekcijski okvirić i postavi ga na mednu satinu poluoikvira, te oštrim nožem, vodeći ga unutar stranica sekcije, izreže odgovarajući komad mednog sata. Kada su tako izrezana 4 komada, 'makne prazan poluokvir, a ,izrezane komade malo razmakne, da se lakše mogu ume-

, tati u sdccijske okviriće. Važno je da, izrezani komad tijesno pristaje iU; sekcijski okvirić. Kad je i to gotovo, ispunjene sekcije daje društvu u medište na utvrđivanje. Pčele u roku od 48 sati osuše povrijeđene stanice, i utvrde ih za stranice sekcija, nakon čega se bdmali'vade iz medišta.

Znatne su prednosti ovoga načina: dobiva se potrebna težina, bez ofcpada, nije potrebno u sekcije lijepiti osnove umjetnog šaćar sdkcije ne treba parafinirati ni čistiii, dobije se više sekcija po dru- štvu, i to uz znatno manji postotak rojenja.

Ovom načinu moglo bi se prigovoriti: da se kod premještanja u sekcijski okvir povrijedi i stanovita količina mednih poklopaća, zatim da nisu sve stranice, koje su uz drvo, napunjene, a možda 5 to da nisu dovoljno čvrsto prigrađene kao inače, zbog čega mogu biti više osjetljive u transportu.

UkolJko se ovi eventualni nedostaci uspiju ukloniti, naići će ovaj način proizvođnje sekcija na široku primjenu.

PROIZVODNJA REZANOG MEDA U SAČU

Ovo je treća vrsta pčelarskog mednog proizvođa, koji m ože. biti:, narezani med u saću ili zaliveni med u saću. Kako je poznato ova^vrsta/proizvodnje nije 'kod nas razvijena, pa. ni u našim južnim: krajevima, gdje za njeziri razvoj ima hajviše uvjeta: Zato 'bi mnogi pčelari u tiin 'krajevima- trebali s proizvođnje vrcanog meda postepeno prijeći na ovaj oblik proizvodnje meda.

S obzirom na vrste glavnih paša, na kojima se može uspješno proizvoditi ova vrsta meda, vrijedi ono isto, što smo naveli i kod proizvodnje meda u sekcijama. N a laganim ili kratkim pašama nije rentabilna ova proizvodnja. Paše, od 'kojih. se med brzo Jcristalizira, ne dolaze ni ovdje u obzir.

Količina proizvedenog meda po društvu u istim prrlikama nalazi se u sredini između vrcanog i sekcijskog meda, te mu je i cijena približno u sredini.

Ovakav se med proizvodi najbolje u plitkim, t- j. polumedišnim ■okvirima, koji nisu užičeni. Umjetne voštane osnove za ovakvedkvire moraju biti znatno tanje od onih ikoje se, upotrebljavaju za plodište, no nešto deblje cd onih za sekcije. 45 kcmada osnova veličine 45.x 12 cm teži 1 feg.,Ta količina umjetnih osnova. dovoljna je za proizvodriju 7D 'kg meda ove vršte. Osnove selijepe na poznati na- ćin s pomoću daske. Najbolje je ako pčelar već u proljeće priredi pptrebni bToj medišta sa zalijepljenim osnovama. Prheđena medišta treba držati u toploj prostoriji. Valovito saće često nastaje zbog držanja. kroz stanovito vrijeme na hladnom mjestu.

1. Bruštva za proizvodnju

Ako neko društvo 6 tjedana prije glavne paše ima 4— 5 okvira Lang9trothova tipa dobro napunjenih leglom, te ako ima sve uvjete

za dalji razvitak legla, onda će ono do početka paše postići minimum snage potrebne za iskorišćenje paše. U odnosu na.košnice Dadant- • , Blattova tipa, taj minimum 'legla iznosi 3— 4 okvira.

Newman I. Lyle jedan od većih američkih proizvođača meda ove vrste, preporučuje ovaj postupak: Aflco se društva nalaze u dvo- strulcim plodištima, tada treba 3— 4 tjedna prije glavne paše zamijeniti donja plodišta s gomjima. Kod modificirane Dadantove košnice (koja je po zapremini plodišta blizu Dadant-Blattovoj fccšnici), medni magazin treba u to doba također staviti ispod plođišta. Naime, gornji dio sadrži najveću 'količinu legla i gotovo sav med od prošle sezone. Ovom izmjenom matica dobiva se daljnji prostor za Ieženje u bivšem donjem, sada gornjem dijelu plodišta, dok će pčele prenositi iz.dpnjega u gomji dip med iipravo tamo, gdje je najpotrebniji.Ova relokacija hrane uz unos novoga nektara i praška silno. djeluje na razvoj društva. Dva tjedna kasnije izmijerii se položaj gomjega i \donjega dijela. Nove zalihe svježeg meda doći ć'e u paši u okvire mednog magazina kao hrana za buduću zimu. U tb vrijeme postavlja se gore prvo medište. A ko seu međuitim, u početku paše pokaže da se u gornjem plodistu gomila previše meda, koji bi mogao postati brana za rad u medištu, dakle za besposličenje pčela u toku paše, mogu se ponovo izmijeniti plodišta.

2. Postupak s međištima

U sredinu poluniedišta obično, se stave dva oikvira s izgrađenim saćem kao »mamci«, a sa pbiju' strana olcviri s osnovama umjetnog saća. Kada feu pčele otpočele radom na okvirima s osnovama, uklone se’okviri mamci i na njihovo mjesto stave se drugi okyiri s osnovama.

Pojedina društva tako su jaka da imaju legla i u postranim okvirima plodišta. U tom se slučaju izgrađeni okviri postave odmah. sa strane u medištu, a između njih okviri s osnovama umjetnog saća. Tada će društvo započeti izgradnju i dovfšavati je na svim o'kvirima.

Neka društva nisu sblona da nastave radom na izgradnji i pu- nje'nju okvira te se ogTaniče samo na netkoliko okvira u sredini me- dišta. Kod takvih društava moraju se. krajnji okviri premjestiti u središte medišta, a oni iz sredine na njihovo mjesto.

Drugo medište dodaje se gore, kad su pčele u prsvom medištu većinu okvira izgradile i napunile. Kada je otpočeo rad i u drugom medištu, dodaje se treće iznad prvog i drugog koj.a se tom prilikom rneđusobno izmijene.

266

Na nekim pašama pokazat će se potreba i drugaćijeg postavljanja medišta. Često će biti dovoljna i samo dva medišta, a negdje će se, Jcod postavljanja drugog, moći prvo skinuti. Gore-navedeni red i broj medišta: vrijedi ža vrlb dobre paše, na kojima je dnevni unos bar 5 kg.

Kod sredine paše vodi se računa o dovršenju medišta, te se me- •dišta smiju dodavati samo najboljim društvima. N a taj način bit će minimalan broj nedovršenih okvira.

Gradnja saća povoljno utječe na radno raspoloženje, pa se roje- :nje rjeđe javlja nego kod društava, koja proizvode vrcani med’.

Matična rešetka nije potrebna, jer je matica s »mednom kapom«, kcja se nalazi između plodišta i medišta, dovoljno separirana na prostoru dosta velikom za leženje. Rešetka bi samo usporila rad u .medištu.

. Čim je m ed dovdon jih letvica poklopljen, medišta se skidaju i smještajij za dalji rad u pTOstoriju s temperaturom od 20— 30° C. Smjestiti ih valja tako, da se m ogu zasumporiti, jer inače m oljac na'- iiese puno štete na mednim poklopcim a. *

3. Priredivanje za tržište

- Proizvedem med može- se .prirediti za tržište na dva načina, i to kao:

A . Narezani med u saću. Rezanje na komade potrebne količine vrši'se najlakše ošitrim nožem ili posebnan (Kelley-evjm) rezalom, na kojem su pričvršćene oštrice za uzdužno i poprijeko pravilnojzrezi-

vanje mednih komada iz pkvira. Za rad su potrebna dva noža ili rezala, od kojih. se jedan stalno nalazi u vrućoj vodi. Za rezanje sva- kcg ckvira, uzima se drugi nož iz vruće vode.

267

Kođ rezanja je potreban jedan četvrtasti stalak, na koji se mogu smjestiti 2— 3 polumedišna puna okvira. Malo , niže isp.ođ okvira nalazi se jedan okvir, koji je zamrežen s jeđne strane, i na koji se spuštaju izrezani medni komadi.

Kartonska kutija pokrivena celofanmn sa narezani med u .saću

' ®, Prije’ pakovanja moraju se okolne stanice, koje su oštećene re-

zanjem,-osloboditi meda. To se postiže laganim vrcanjem cijelog okvira, na kojem leže narezani komađi ili .ocjeđivanjem u . toploj

Kutija od plastične mase sa narezani med u saću

prostoriji kroz 24 sata. Ako se vrca, mora se zamreženi okvir s na- rezanim mednim •komadima zamrežiti drugim uokvirenim komadom mreže koji pristaje, dakle nešto sličrio vrcanju mednog saća iz pletera.

268

Nakon toga se narezani i osušeni komadi umat'aju u cdofani Stavljaju u odgovarajuće kartonske kutije s nafpisom. Na ovakvim kutijama obično se nalazi Otvor, pokriven celofanom. One od 0,5 kg pakuju se po 24 komada u zajedničku veću kutiju od valovite Ijepenke.

Boca za zaliveni med u saću

U najnovije vrijeme (1950i), pojavio se na američkom tržištu novi oblik pakovanja ovakva meda — prozirna kutija iz plastične mase, koja je nepfopusna i dovoljno jaka da može izdržati i težinu od 75 kg. Sadržaj joj se vidi sa sviju strana. Lagana je i najzad može

_ poslužiti domaćici za serviranje. Ovakve kutije se pakuju u velike kartonske kutije po 24 'komada.

B. Zaliveni med u saću. Ima potr'ošača, koji žele da kupe u jednom komadu vrcani med i med u saću. Takvo pakovanje najčešće se obavlja u niskim staklenim bocama sa širokim grlom, u koje stane po 1— 1,2 kg meda. Limenke s pokošću sve manje se upotrebljavaju

r u tu svrhu. Četvrtaste boce bolje su od okruglih, jer se u njih ljepše mogu smjestiti narezani medni komadi.

Širina rezanih komada odgovara otvoru boce, a duljina njezinoj visini.'Povrh mednih komada treba ostaviti prostora za jedan komad,

269

koji će se preko svega položiti i jjritisnuti kruti sadržaj boce da ne zapliva po nasutom tekućem medu.

Medno saće se smješta u bocu tako da površina stoji prema vani. Jedan ili dva komada smjeste se n'a dno da podrže u namje- štenom redu okolne komade.

Nakon toga se medno saće u boci zalije s vrcanim medom. Med za đvu svrhu mora biti bistar i potpuno tekući. Za njegovo proći-

šćenje dobro može poslužiti švedskj pročišćivać meda. To je limena posuda s gornjim izlazom, 50 cm visoka i oko 40 cm širolca. U njoj je obješen limeni mhetak bez dna, koji je- za 6 cm ’uži ođ vanjske posude. Med pada 'na okrugli drveni plovak, koji je za2 cm uži ođ nutarnjeg limenog umetka. Teže čestice, kpje s medom padaju u posudu ostaju na dnu, dok lakše plivaju ispod plovka. Na taj način ,može iz posude izlaziti samo čisti med. Čišćenje se mora vršiti u dovoljno toploj prostoriji. Da bi se medni komadi mogli zaliti u boci bez zračnih mjehutića, med se spušta u bocu s prilđad-

Švedski pročišćivač meda

270

nom pipom. Donji dio pipe uvede se u bocu do na 1 em razmaka od medne grude na dnu posude. Boca se puni odmicanjem otvorene pipe u tom razmaku. Najzad se odozgo umetne medni komad prikladne veličine, a boca se zatvori limenim poklopcem.

U bocu obično stane 40% meda u saću i 60% vrcanog meda.

Na bocu se stavi mala etiketa s potrebnom oznakom vrste, težine i cijene, nakcn čega.se boce pakuju u jake kartonske kutije.

Ni ovaj pčelarski proizvod ne smije se nagomilavati na tržištu, jer se zbog dugog stajanja po hladnim i^vlažnim sfkladištima med ušečeri. A ko se to ipak đesi, moraju se boce staviti u toplu vodu db 60° C, da se kristali otope, nakon čega se opet može staviti u prodaju, ali je znatno niže kvalitete pa i cijene. , -

Ostaci mednog saća ostružu se s medišnih okvira, te se s njima postupa kao i s mednim poklopcima od vrcanog meda. -

271

PROIZVODNJA MLIJEĆI

Potražnja za pcelinjom mliječi na komercijalnoj osnovi za sada- ne poštoji. Ona'ne će postojati sve dotle dok se na znanstvenim zavodima ne .utvrdi njezina stvama vrijednost za ljudski organizam.1) Ipak već danas ima podataka koji daju nadu za pozitivne zaključke- Zato već sada izlažemo način kojim se može proizvoditi najveća količina mliječi uz najmanji gubitak vremena.

Proizvodnja mliječi slična je do stanovitog stadija proizvodnji matica. N o budući da ovdje ne dolazi u obzir kvaliteta ličinke, to btpada dvostruko presađivanje, kao i primjena onih načina bez pre- sadivanja, koji su opisani u poglavlju o uzgoju matica.

Poznato je da će pčele u povoljnim uvjetima (dobra paša, obilno. prihranjivanje) primiti i nastaviti da njeguju napunjene i prihvaćene matičnjake, makar se matica nalazi u ištoj košnici,, samo ako je odijeljena matičnom rešetkom. Nadalje je poznato da pčele poklapaju stanice ličinkama petog dana njihbve starošti, ođnosno pri kraju ošmog dana od momehta kad je jaje položeno. Prema tome, ako se kod presađivanja uzimaju ličinke stare oko 36 sati, onda svako proizvodno (odgajivačko) društvo iriože svaka tri dana da.izgradi i da dobro napuni po 20 komada matičnjaka. Po Taranovu jedan mati- čnjak sadrži oko 800 mm3 mliječi, a po Smithu mliječ iz jednog dobro napunjenog matičnjaka teži 500 miligrama. Prema tome se može od jednog proizvodnog društva mjesečno dobiti 200 matičnjaka ili 100 grama mliječi.

- ») Prema Hayđafcu (1943.) mliieč sadrži oko 65% vođe, a 35% suhetvait Od suhe tvari oko 1% otpada na minerailne soli, 3% na masti, 14% na ugljikohidrate, 16% na bjelanćevine, a izgleda da sadrži i fosfora i sumpora. Rrema ChelđeEnu i Wil3iamsu (1942.) sadiži mnoge od vitamina iz B kompleksa (t-jain'in, iiibcxflaviii, pantoteisku k i š e l i t t U i , biotin, inozitol i folnu kiselinu), a možda i viitamina D (Gontai'sski). Osim svega toga čini se, da sadržii tvari, koje ubijaju neike bakterije, gljivice i druge m3iroorgan zme. •

272

Pčele najbolje snabdijevaju matičnjake s mliječi, ako se oni nalaze u neposrednoj blizini otvorenog legla. Ovo je jasno, jer se na takvim okvirima nalazi najviše pčela.-koje izlučuju mliječ. Zato se svakih šest dana moraju okviri s otvorenim leglom iz plodišta prenijeti u medište iznad matične rešetke, gdje se između njih stavljaju prihvaćeni matičnjaci. N a njihovo mjesto u plodištu stavljaju se okviri sa zatvorenim leglom iz medišta.

Kako se vidi, za ovu vrstu proizvodnje najbolje su košnice kod kojih su okviri istih đimenzija u plodištu i medištu. N o i košnice s polumedištem mogu se iskoristiti za ovu svrhu, ako se upotrebi1 matična rešetka. Tada se ne premještajii okviri s otvorenim leglom, nego se premješta matica iz plodišta u medište, a prihvaćeni mati- čnjaci se stavljaju u plodište. Kako u tom slučaju ne bude uopće' praška u polumedišnim okvirima, treba u takav jedan poluokvir, u koji će se "umetnuti letvica s prihvaćenim matičnjacima, urezati polovinu satine iz plodišnog okvira u kojoj ima dovoljno praška. Kad matica zaleže barem dva polumedišna okvira, ona se premjesti dolje u plodište, a nova partija prihvaćenih matičnjaka stavi se gore u polumedište, između zaleženih okvira.

Za intenzivnu proizvodnju dolaze u obzir jedino jaka društva, koja su dobro hranjena i u kojima matica neprestano leže.

Kod slabe paše, bez prihranjivanja, pčele ispražnjuju napunjene i prihvaćene matičnjake jedan za drugim, .dok na kraju ne ostane ni jedan. Zato je potrebno neprestano prihranjivanje, i to na mjestu, Koje je najbliže matičnjacima. Prihranjivanje, vrcanje i ponovno prihranjivanje, to je krug poslova u takvoj proizvodnji.

Isti dan, kad se puni rojni sanduk (vidi str- 294), obavi se pre- rhještanje okvira s otvorenim leglom iz plodišta u medište, t. j. iznad matične rešetke. Drugi' dan, kad se iz rojnog sanduka izvade okviri s prihvaćenim matičjijacima, obavi se njihovo sređivanje na letvicama. Neprihvaćeni matičnjaci se uklone,. a od prihvaćenih se utvrdi na svaku letvicu po 20 komada. Zatim se letvica s prihvaćenim ma- tičnjacima uloži u okvir među okvire- s otvorenim leglom u medištu.

Nakon tri dana, t.' j. četvrti daii, kako su matičnjaci stavljeni u proizvodno društvo, izvade se napunjeni matičnjaci, koji su. pred poklapanjem, a na njihovo mjesto se stavi nova partija prihvaćenih matičnjaka iz rojnog sanduka. Pčele zadnja dva dana prije poklapanja, deponiraju u matičnjake vrlo male količine mliječi.

Izvađeni matičnjaci odnesu se u prostoriju za rad gdje se izvrši odstranjivanje ličinki iz matičnjaka i zatvaranje matičnjaka. Kod tog posla treba imati pri ruci manju posudu s rastopljenim parafi

273

licm, malom četkicom i iglom, koja inače služi za presađivanje ličinki. Igla se najprije mora na plamenu ispaliti, a zatim se njom'e edstrane ličinke iz sviju matičnjaka. Nakon toga se pomoču četkice- kapne u svaki matičnjak.malo rastopljenog parafina koji je pred skručivanjem. Iza togk poravnaju se oštrim nožem rubovi matičnjaka i otvor se još jednom premaže rastopljenim parafinom. Tako se mliječ može stanovito vrijeme čuvati i bez hladionika. Matičnjaci^ dok su otvorehi, ne smiju biti dugo izloženi vanjskoj temperaturi.

Mliječ se može istiskati iz matičnjaka i konzervirati u manjoj količini meda.

M . V . Smith pobušao je intenzivniji način proizvodnje mliječi,. na slijedeči način: U drugo -gornje medište prenijeti su svi okviri

’s otvorenim leglom iz plođišta. Zatim je među leglo stavljen okvir s prihvačenim matičnjacima. Drugi dan je u isto medište stavljen još jedan okvir s prihvaćenim matičnjacima,. i treći dan opet još jedan. Četvrti dan izvađen je okvir s matičrijacima koji je stavljen prvog dana, a iz matičnjaka je izvađeria mliječ. Zatim su u iste. matičnjake presađene druge ličinke i tako napunjeni matičnjaci ponovno stavljeni u isto medište. Tako je bilo na purijenju neprestano 120— 135 matičnjaka. Jednom tjedno obavljena je izmjena. ctvorenog i poklopljenog legla između plodišta i medišta. Kod toga je zapaženo da su neki matičnjaci bili dobro napunjeni s mliječi, a neki sasvim malo.1) Prema tome ovakav način. proizvodnje ne odgovara tamo gdje se mliječ čuva u matičnjacima, kako će to najvjerojatnije kod nas biti slučaj. >

i) M, V. Smith vršio je spomen.ute pokuse pri Peelarskom otsjeku Poljo- pravredn.og fakulteta Ontario. Mlijeć je sakupljao u tiočice sa priborom za usiisavaaje, zatim ju je vagiiuo i odmali spremio u dobar frižider. S druge strane je određenu količiau svježe mliječi podvrgao sušenju u sistemu u kojem je bio ižazvan jaiki vaikumn Lkoji je bio u asto vrijeme jako ohlađen, a suhl prah, koji je đobio, spremio je u frižider za buduću upotrebu..

274

UZGOJ MATICA

1. P o t r e b e z a m a t i c a m a i n e d o s t a c i d o s a d a n j e g u z g o j a

’ I. P

Najmanje 10% pčelinjih društava na našim pčelinjacima ulaze slaba i hedovolj.no razvijena u glavne paše'. N i društva u tipovima _ najvećih košnica s najvećim dimenzijama okvira nisu od toga iznimka. Ovakvia društva ne daju nikakav prinos u glavnoj paši. IJzroci obično lcže u starim, istrošenim.i nesposobnim maticama, koje ne mogu više, da polažu potrebni broj jaja. Budući da time nije postojeći kapacitet naših pčelinjaka potpuno iskorišćen, razumije se da trpimo milijunske štete zbog gubitaka u proizvodnji. Nešto znanja, brige i vještine, potrebne oko uzgoja matica, uklonilo bi ovu štetu i učinilo bi suvišnim mnoge poslove oko održavanja i pomaganja društava s lošim maticama. *

Nadalje, na našim pčelinjacima nalazi se obično polovica dru- štava s jednogodišnjim maticama, dok druga polovica ima ili nespo- sobne ili. dvogodišnje matice. Ispitivanjem Njekrasova kod 1500 društava na 12 raznih pčelinjaka, ustanovljeno je da su društva s jednogodišnjim maticama donijela pxosječno 8,3% više meda nego društva s dvogodišnjim. U pojedinim slučajevima ta razlika popela se i do 27%. I u proizvodnji voska društva s jednogodišnjim maticama dala su više za 6%. s

Vidjeli smo da rojevni nagon prije glavne paše također smanjuje proizvodnju meda.-Uzgojem matica iz društava, icoja se ne roje, mogli bi kroz stanovito vrijeme nagon rojenja svesti 'na najmanju mjeru.

Matice trebamo i za dvomatične sisteme pčelarenja, za umjetno umnažanje pčelinjih društava, a konačnor matice mogu i treba da postanu roba za izvoz. Jer, zahvaljujući našoj mediteranskoj klimi

i dobrom glasu kranjske rase, možemo već sredinom travnja isporučiti na tisuće mladih prvoklasnih matica. Istićem prvoklasnih, jer se prosječne kvalitete ne bi smjele izvoziti. Snodgras Manley u svojoj knjizi »Honey Farming« zamjera talijanskim uzga- jivačima da su im umjesto valjanih matica, slali u Englesku svakojaki škart.

Prema svemu, moramo u interesu povećanja pčelarske proizvodnje ozbiljno upoznati i primijeniti najnovije metode uzgo'ja što boljih, matica. ' . , ; ,

■ ' • II.

Poznato je da između matica iste dobi može u leženju biti znatne razlike. Vidjeli smo da visina prinosa zavisi o količini pčela, dakle o količini legla ili drugim riječima o plodnosti matice. N o plo- đnost neke matice zavisi- opet o broju njezinih jajnih cjevčica. Broj tih cjevčica, osim o nasljednom faktoru, običiio bvisi i o veličini matice. Što je matica veća, više ima ovih cjevčica.r Prema tome, visina prinosa ovisi o veličini matice. Konačiio veličina matice ovisi0 količini'hrane, koju je potrošila u toku- svoga razvoja i o toplini,u kojoj se razvijala. Istraživanjima, koja je god. 1934. vršio J. E. Eckert na Sveučilištu u Californiji, nije doduše ustanovljen posto- jani odnos između veličine matice i broja njezinih jajnih cjevčica, no- novija istraživanja Dr. Avetisjana objavljena god. 1948. pokazala su •da.takav odno9 postoji. ~ / y . - ^

Dr. Avetisjan je ustanovio da je u broju jajnih cjevčica između velikih i sitnih matica bilo i za 35% razlike, t. j. veće su imale pro- sječno 339 cjevčica, a sitne samo 218. U količini legla između jednih1 drugih, pokazala se razlika za 20,7% u korist većih. Prirodno je,da .je stoga i u prinosu meda u jednakim uvjetima također ustanovljena razlika .između društava s većim i onih s sitoim maticamar i to za 37%, u kbrist društava s većim maticama. I u proizvodnji voska pokazala se razlika za 35,6% u korist društava s - većim maticama. '

III.

Dosadanjem odgoju matica s prenošenjem ličinaka u unijetee •osnove matičnjaka (ili kako se to kraće naziva »cijepljenje«) s pra-

276

vom se prigovara. Pčele uvijek iz ovih umjetnih matičnjaka uklone mliječ ispod ličinaka, koje su na taj mliječ bile prenesene, pa ma kako je brižno pčelar priredio. Pčele su ga uvijek zamjenjivale drugim, svježim. Znači da su prenijete. ličinke stanovito vrijeme ležale na neprikladnoj hrani, a ako su bile prenijete »na suho«, da su i gla- dovale. Američki odgajivač Smith ovakav uzgoj »na suho« zgođno uspoređiije s teletom, koje bi mcralo živjeti tjedan dana bez mlijeka. Razumije še da zbog toga ni matice, uzgojene običnim cijepljenjem,. nisu uvijek bile najbolje.

Dvostrukim cijepljenjem otklanjaju se ti nedostaci. Kad pčele okruže ličinke svojom svježom mliječi, uklone se te ličin'ke' i na njihovo mjesto postave ,druge. Tako se uz ispunjenje ostalih uvjeta inogu dobiti prvorazredne matice.

Prednost dvostrukog cijepljenja ustanovljena je god. 1950. i na Uikrajinskoj pokusnoj pčeiarskoj stanici. Matice odgojene dvostrukim cijepljenjem imale su za 16,34% više jajnih cjevčica nego one odgojene običnim. Dvostruko cijepljenje preporučuje i Dr. W . C ., Roberts, profesor u Laboratoriju za uzgoj pčela centralnih država u Madisonu.

Nd, i, poznatom uzgoju iz jaja, koji se u raznim varijantama prakticira, mogu se staviti ozbiljni prigovori. Stanice s jajima u satini, iz koje se priređuju budući matičnjaci, sadrže pčelinje košuljice od prijašnjeg leženja. Pčele, kad pretvaraju ove zaležene stanice u mati- čnjake, ne mogu proširiti i ove košuljice, nego izvedu širu nado- gradnju iznad tih stanica. Stoga i matična ličinka u najkritičnijem stadiju razvoja; raste utijesnoj stanici, što opet utjece na kvalitetu matice. Ovo se pokušava popraviti podrezivanjem stanica s jajima, no to nije dovoljno. Također nije dovoljno za nesmetani uzrast ni i-azvaljivanje i proširivanje gornjeg dijela stanice olovkom i sl.

Sasvim druga situacija nastaje tarrio, gdje matičnjake izgrađuju. pčele iz rađiličkih stanica na novoj satini, u kojoj još nije bilo legla. Tada pčelama kod prerađivanja radiliokih stanica u matičnjake ne smetaju.‘prijašnje košuljice. Uvijek> izgrade, .matičnjake pravilne širine, te i matice iz njih mogu biti najbolje.

I kvaliteti rojevnih matičnjaka može se ponekad prigovoriti. U pčelinjem društvu, koje se sprema na rojenje, pčele istodobno- hrane i brojne ličinke u radiličkim stanicama, pa • stoga • matične ličinke mogu biti i slabije hranjene, ako paša nenadano oslabi. Tada će i uzrast mladih matica biti slabiji. Kod umjetnog. uzgoja, skon- centrirane su brojne hraniteljice oko ličinaka u matičnjacima, te se obilna količina proizvedene mliječi plasira u matičnjake. Nadalje

277

u društvu, ikoje se priprema na rojenje, za vrijeme uzgoja mati- čnjaka može nastati i zahlađivanje, a ono također utječe na uzrast matica u matičnjacima po donjim rubovima sača. Kod umjetnog uzgoja matica, matičnjaci se nikada ne stavljaju na kraj satine, te zahlađivanje ne može na njih utjecati. Kod takva odgoja, baš ova dVa giavna faktora, hrana i toplina, potpuno su u rukama pčelara.

Svojedobno je Dr. Zander izmjerio težinu matica iz 12 rojevnih, 20 prisilnih .i 8 umjetnih matičnjaka, te je ustanovio ove prosječne težine: iz rojevnih matičnjaka težile su po 0,186 g, iz.: prisilnih0,195 g. a one iz umjetnih 0,210 g; Međutim, ta razlika kod dana- šnjeg modernijeg uzgoja znatno je veča u korist umjetno odgojenih matica. ' ' • l

Malo dalje opisat čemo način dvostrukcg ćijepljenja i jedan najnoviji način uzgoja iz jaja.

2. I z b o r m j e s t a za u z g o j

Ovdje naravno nij.e riječ o izboru terena za uzgoj selekcioniranih matica u štrogom smislu, jer če to pitanje, kad bude aktuelno, rje- šavati nadležni faktori. Ovdje je riječ o izboru najprikladnijih terena. za odgajanje matica za tuzemne i inozemne potrebe.

Pri odgajanju matica od velikog su značaja yanjski faktori: klima i paša. Oštra klima može znatno skratiti sezonu uzgoja. Takva klima vlada u našim krajevima s većim terenskim uzvisinama. Na- •protiv u nizinama s blagom klimom, sezona uzgajanja dulje traje.

Paša je još važnija. Krajevi s đugotrajnim makar i slabijim pašama osobito su pogodni. Tu je naseljavanje i održavanje oplo-

: dnjaka daleko lakše nego u krajevima gdje između dviju paša nastaju nagle i duge bespašne periode. Tada se uslijed gubitaka, koji nastaju i kod najbrižljivijeg rada, prolzvodni troškovi po jedinici zriatno povečavaju. Osim toga je u bespašnoj periodi teško postići u cdgajivačkom društvu povoljne uvjete za uzgoj dobrih, a pogotovo za uzgoj boljih matica. Nadalje, u -takvoj bespašnoj okolini moraju se društva s trutovima neprestano hraniti, što također pove- čava proizvodne troškove.

Prometne veze su pri uzgoju vrlo važne. Mjesta, koja su udaljena od pošte i željezničke stanice, teško da dolaze u obzir, jer nastaju posebni troškovi oko prijenosa pošiljaka.

Matice, uzgojene u rano proljeće imaju znatno veću gospodarsku vrijednost nego matice, uzgojene preko ljeta. Prema tome bi se u te

278

svrhe morala iskoristiti povoljna klima i rana paša u našim južnim krajevima. Poslije prestanka tamošnje paše (ruzmarin, kadulja) trebalo bi se uzgojem nastaviti u sjevernim krajevima, gdje baš u to vrijeme počinju različite paše, koje pogoduju uzgajanju.

Međutim, jedno stručno osnovano poduzeće ili zadruga za odg.oj matica u sjevernom kraju, mogla bi umjetnim načinom skoro sasvim isključiti nepovoljne vanjske utjecaje promjenljivog proljeća. Tako se na pr. u Ameriei kod uzgajivača matica mogu vidjeti grijani pčelinjaci s mehaniz'mom za reguliranje topline, automatskim hranjenjem, reguliranom vlagom i razumije se, s električnim osvje- tljenjem. U takvim uvjetima uzgajanje se može višiti'bez obzira na to da li je napolju dan ili noć, kiša ili vjetar. A uzgajatelju maticii " i jeste najveći neprijatelj nenadano zahlađivanje s pljuskovima, koji ne dozvoljavaju da se u ođlučnom momentu košnica otvori. bez takvog uređaja nema smisla u sjevemom kraju ni pokušati uzgojem u rano proljeće. T o neizbježno dovodi do bezbrojnih neprilika. i velikih gubitaka, a pogotovo do slabe kvalitete matica.

:N i jedan drugi smjer privrednog pčdarenja ne zavisi tolikoo poznavanju struke, točnosti pri radu i požrtvovanju kao uzgajanje matica. Zato ni najpodesnija mjesta za uzgajanje ne će pomoći, ako ; prije svega ne postoji volja i predanost ovom poslu.

Za-privatnog .uzgajatelja, koji svoje pčele drži na jednom mj.e-- stu, i to kraj svoje kuće, ne postoji pitanje izbora terena. Neki svakodnevni poslovi oko uzgoja (na pr. dnevno' prihranjivanje) ne mogu se takb'jednbstavno obaviti, ako se pčele ne drže u blizini stana. U tom slučaju mora uzgajatelj imati na pčelinjaku jednu zatvorenu prostoriju, koja je đobrd osvijetljena i kpja se 'm ože gri- jati, :jer je kod uzgoja, kako u početku tako i pri kraju sezone, potrebna tophna. Tu se ujedno obavlja i vrcanje do kojega ne dolazi toliko zbog vanjske paše koliko zbog obilnog prihranjivanja.

3. O p s e g p o s l a i p o t r e b n i p r i b o r

a) Broj potrebnih društava

Pri uzgoju matica potreban je stanoviti broj pčelinjih društava. za ove svrhe:

Jedno uzgojno društvo sa željenim psobinama, od kojeg se uzima materijal za razmnožavanje;

279

Jedno društvo također sa željenim osobinama u kojem se od ranog proljeća forsira množenje što većeg broja trutova.

Dva društva, koja se naizmjence upotrebljavaju za prihvat i početnu izgradnju matičnjaka.

Više odgajivačkih društava. Njihov broj ovisi o planiranom broju op'lodnjaka. A k o je , na pr., planirano držanje 200 oplodnjaka, koji se snabdijevaju s matičnjacima dva puta mjesečno, onda su potrebna 4 takva dTuštva. Svako od njih može svakih 5 dana dovršiti maksimalno po 20 matičnjaka prosječno dobre kvalitete. '

Da bi se napunilo 200 oplodnjaka, potrebno je 200 polumedišnih okvira dobro zaposjediiutih s pčelama. Ako se u polumedištima nalazi.po 9 umjestb po 10 okvira, cnda je za punjenje opiodnjaka potrebno 23— 25 društava.

Za mjesečnu proizvodnju 400 matica potrebha su dakle u- svemu minimalrio 33 ppelinja društva. Ako želimo imati ođjednom 200 zrelih matičnjaka, onda je za to-pctrebno osim 4 već spomenuta, još najmanje 6 odgajivačkih društava. Nadalje, umjesto dva društva za prihvat, potrebna će biti 3 takva društva ili u svemu do 42 pčeli-

- nja društva.

Je6.no veće američko sparivalište matica

Sva društva trebaju biti u košnicama nastavljačama s jednakim okvirima u plodištu i medištu i ’sa upotrebom još jednog polume- dišta. Dadant-Blattova košnica sa isključivom upotrebom polume- dišta nije prikladna za intenzivniji tizgoj matica. Naprotiv, položena košnica, ako se u sredini podijeli matičnom rešetkom na dva dijela, može dobro poslužiti, iako ne tako dobro kao prvo navedena na- stavljača. Naime, kod nižih širokoniskih okvira uvijek se lakše dođe do legla jednolične starosti, a to je vrlo važno kod intenzivnog uzgoja. Kod velikih okvira u pološkama to je teže naći.

280

b) Pribor

1. Neizbježivi komad pribora je limeni sipaonik. S pomoću njega se ptmi rojni sanduk lako i brzo. Qn mora biti izrađen sa strmim nagibom da njegove krivine ne bi- zadržavale pčele, kad se kroz njega stresaju. Gornji otvor je' širok 20, a dugačak 35 cm. Kroz toliki otvor mogu se lakoćom stresati svi širokoniski pkviri. Donji otvor je okrugao, oko 7 cm u promjeru (to je ujedno i mjera limene

'Ltmeni sipaonik za stresanje pčela u.zbirni i rojni sanduk ,

kapice od poznate Boardmanove hranilice, koja se i kod nas upo- •tfebljava). D a se sipaonik ne bi ljuljao kod rada, mora mu se -oko toga okruglog grla pričvrstiti ploča od jačeg lima, koja će ga držati u mimom, okbmitom položaju.

2. Šablona i matične osnove. Voštane osnove matičnjaka (ča- hure) ne siniju biti ni premaiene ni prevelike, nego upravo tolike kao i kod prirodnjih matičnjaka. Navodimo dimenzije za šablon, kojim se izrađuju voštane osnove matičnjaka, kako ga izrađuje Rootova tvomica u Medini. Ovaj šablon, koji je obično od kruškova ili jabu- čncg drveta mjeri na označenim mjestima 7.7 mm odnosno 9 mm. Dubina voštane osnove matičnjaka treba iznositi 10 mm. Dno mora biti debelo, a rubovi tanki. Da bi se umakanjem dobilo potrebno zadebljanje na donjem kraju osnove i tanki rubovi, šablona se prvi puta umoči u vosak 9— 10 mm (po Lathamu samo 8 mm). Drugi puta

281:

se umoči oko 2 mm pliće, a treći i četvrti puta opet isto toliko pliće. Prije umakanja u vosak mora se šablona pola sata u vodi kvasiti, a zatim obrisati. Prije skidanja osnove treba šablona zajedno sa osnovom umočiti ji hladnu vodu. Tako se dobije najbolja matična osnova kao što je prikazano na skici.

Boja voska, koji se upotrebljava za pravljenje osnove, nije važna, ali je zato vrlo važno da on bude potpuno čist. U tu'svrhu je najbolji

vosak, dobiven na sunčanom topioniku. Otopljeni vosak ne smije biti 'previše vruć, jer će osnove biti slabe 1 krhke, a ne smije biti niti pred skmćivanjem, jer bi tada osnove bile predebele. U oba slučaja bio bi manji postotak prijema matičnjaka.

A ko je potreban veći broj matičnih osncva, onda se po nekoliko ovakovih šablona učvrsti-na zajedničku le'tvicu i sve se najednom umoče u vosak. Velika poduzeća za proizvodnju matica u Americi opskrbljuju se takvim osnovama iz tvornica, koje ih izrađuju tiještenjem. . ■

Gotove voštane osnove moraju se osušiti, a potom do upotrebe čuvati od prašine i oštećenja..

Vcštane matične osnove treba pripraviti pravovremeno i u pre- komjernom broju. Nije ugodno, ako ih u danom momentu ponestane.

šablona za> pi-avljenje voštanih matičnih osnova

3. Drvena podloga za matičnu voštanu oSnovu po Rootovuuzorku ima dimenzije kako je označeno na skici. Takve drvene podloge su najbolje za matične osnove. Umjesto/njih mogu se, do- duše, upotrebljavati čepovi- od pluta ili komadići debljih grančica istih dimenzija, samo što posao na njima ne ide tako glatko kao na

opisanim podlogama. Kod- opisanih podloga nije, na pr., potrebno« posebno ljepljenje voštanih osnova, jer je dovoljno da se ove jednostavno utisnu u otvor. Dobro je imati u suvišku i ovih drvenih pcdloga. •

4. Igle za prijenOs. Za prijenosTičinki u umjetne matične osnove, može poslužiti i obična čaokalica, koja se nožem na jednom kraju istanji i pri vrhu malo povije. Može se upotrebiti i zaoštreno pileće pero s povijenim krajem. Za tu svrhu postoje i specijalne metalne igle. Britchard, uzgajatelj matica Rootove kompanije u Ohiu, upotrebljavao je čak zlatnu iglu, jer da daje jači refleks u' stanićL Ako se upotrebljava metalna- igla, dobro je da joj se lakira vršak cmim lakom. U Americi ulazi u širu upotrebu Pierceova automatska igla. S njom se brže i lakše radi, a ni ličinke se ne ozljeđuju.

Izgled voštanih matičnih dsnova i njihovih podloga

o.

* 7 - a rn/<v7

Slcica, drverte -pođloge za voštane matične ostiove

283

Metalne igle duge su oko 15 cm i poniklovane. Jedan kraj igle, koji služi za rad oko mliječa, spljošten je i zaokružen, te na 6 mm od kraja povijen pod kutom od oko 30°. Drugi kraj je također spljo- šten, izglađen i istanjen do 0.7 imm s tankim vrhom, koji je 6 mm

od kraja također povijen pod kutom od oko 30°. Vrh igle ne smije biti zašiljen ni oštar.

5. Okviri s letvicama, na koje se lijepe drvene podloge s vošta- nim matičnim osnovama, zapravp su obični prazni plodišni okviri.

Okvir s letvicama i maiičnim osnovama

Jedino su im postrane letvice nešto deblje, da bi se u njih mogle umetnuti letvice s napunjenim osnovama matičnjaka. Ovi 'okviri služe jedino kod davanja na prihvat napunjenih matičnih osnova s ličinkama. -Potrebna su u svemu 2 do 3 takva okvira.

284

Osim ovih okvira potrebna su za svako odgajivačko društvo po dva siična okvira. Od naprijed navedenih razlikuju se jedino po tome što u gomjoj trećini imaju satinu ispod koje se umeću letvice s -prihvaćenim matičnjacima.

6. Lopatica za grabljenje pčela. To je običn-a Limena iopatica široka oko 7, duga oko 12 i duboka 5 cm. Ona ima uglove zato da bi se s njome mogle grabiti pčele po kutovima sanduka. Svako je sam može napraviti. (Može biti i bež drška).

Lopatica za 'grabljenje pčela

'7. Mliječ. Pri presađivanju ličinki potrebna je stanovita količina' mliječi. Kako će doći do potrebne količine za prvo presađivanje u sezonj, poznato je svakom odgajivaču. Mnogo je praktičnije imati .spremljeni iiiliječ iz prijašnje sezone. Svojedobno je J. W . George- iz E1 Centra u Californiji preporučio da se mliječ sakuplja u toku sezone iz nađenih matičnjaka i sprema u manju porćulansku posu- •dicu s-poklopcem na vijak, pa da se u ovoj čuva do potrebe u narednoj sežoni. Mliječ mora biti u posudici brzo i' dobro natiskana do vrha tako da u njemu nema zraka. Prije zatvaranja preiije se •s tankim slojem meda. Mliječ se može 'još jednostavnije spremiti, ako se iž nekog matičnjaka koji je. pred zatvaranjem, izvadi ličinka i na mliječ kapne -malo rastopljenog parafina. . , , ■

8. Hranilice. Boardmariove hranilice potrebne su za svako dru- štvo, koje se prihranjuje. Dobro je imati nekoliko štaklenki u rezervi. ^

4. Z a š t o , k a d a i k a k o p r i h r a n j i v a t i

Kod uzgoja matica moraju se prihranjivanjem stvoriti takvi uvjeti kakvi postoje u doba rojenja, -kad pčele grade prirodne mati- čnjake. Prihranjivanje je ključ uspjeha u uzgoju matica. Pritom se

ne smije štediti. Pčele i onako veću količinu uzete hrane smještavaju u stanice, odakle se vrca i ponovo daje pčelama.

Sva društva moraju se hraniti šećernim sirupom ili razrijeđenim medcm najmanje tri dana prije nego što se upoferebe za uzgoj. Đakle, bez obzira na to da li je to izabrano društvo iz kojeg će se uzimati . ličinke, ili je to društvo određeno za prihvat iiiatičnjaka ili za uzgoj matica. Prihranjivanje jedino otpada ako ima dobre paše s dnevnim unosćm od 1 i po kg. .

Kada nema nikakve paše, mora se prihranjivati jedino šećemim sirupom razrijeđenim 1:1, ili jcš 'bolje ražrijeđenim sa 2:3. Nije dobro prihranjivati gustim šećemim sirupom ili nerazrijeđenim medom, osobito ne odgajivačko društvo, jer će ugraditi matičnjake u novu satinu. Kad se prihranjuje medom, onda treba i njega razrijediti 1:1. Razrijeđeni med se ne smije pripremati u većim količinama, više od dnevne potrebe, jer rado uskisne.

A k o nema dovoljno praška, onda treba u hranu dodati kvasca i vitamine iz B kompleksa, kako je to navedeno na str. 136.

Za prihrarijivanje vrlo dobro služi poznata Boardmanova hranilica, kojorii se prihranjuje kioz leto. Jeftina je, s njom se ne dave pčele, ne mora se otvarati košnica, a na prvi pogled se vidi, da li su pčele hranu potrošile. Veće hranilice, kod kojih masa pčela brzo odnese svu zalihu, nisu dobre za ovu svrhu. Navedenom se hranilicom najbolje imitira prirodna paša.

Kad se matičnjaci nalaze u'medištii uzgajivačkog društva, onda treba hranilicu namjestiti ili iznad medišta ili na izrezanu rupu sa

■strane medista. Kad se matičnjaci stavljaju u plodište, onda se hranilica može namjestiti ili na poklopac košnice Ui na leto pokraj letine letvice. Važno je da pčele uzimaju hranu u neposrednoj blizini matičnjaka.

Kad su medišta ili plodišta zatrpana s hranom, treba je izvrcati bez obzira da li su stanice poklopljene ili nisu, zatim je razrijediti i po-novo njome prihranjivati.

Kako se prihranjuju pčele u oplodnjacima navedeno je pod pcdnaslovom »Naseljivanje oplodnjaka« na str. 318.

5. D o b i v a n j e l i č i n k i j e d n a k e s t a r o s t i

I.

Poznato je, da je kod uzgoja matica veoma važno puniti mati- čne osnove s ličinkama jednake starosti, da bi se sve mogle izleći

286

D isti dan. Time se uklanja mogućnost da neka, prije izležena matica, usmrti one ostale u matičnjaciifla. Osim toga, kod jednake starosti’ matica, posao se obavlja prema rasporedu znatno lakše i bez griješke.

Da bi se dobile ličinke jednake starosti, može se matica u odabranom društvu s pomoću matične rešetke’ ograničiti da Ježe samo u određenom prostoru ili samo na stanovitom okviru. Na okviru

Matična rešetka na dkviru

se dgraniči s pomoću limene matične rešetke na jednoj strani satine. Rubovi rešetke saviju se pod praviiri 'kutom i utisnu u satinu, a zatim se matica pusti unutra kroz mali otvor na irešetki. Može se i jedari cijeli okvir staviti s maticom u t. zv. izolator načinjen od matične rešetke. -

- Međutim, kod današnjih načina uzgoja matica zahtijeva se, osim đobivanja ličinki jednake starosti, još i ~to, da te ličinke budu prije

Ličitike 12—ll sata stare

prijenosa obilno hranjene s mliječi. A ko se neko društvo, od kojeg želimo ličinke, hrani nekoliko dana prije, ne će se rezultat toga hranjenja mnogo primijetiti na ličinkama unutar izoiatora, pogotovo ne u bespašncm pericdu, jer će pčele uzimanu hranu razmjestiti u pra- znije i dostupnije prostore košnice. Nema smisla uzimati tada- naj-

287

i

manje ličinke, jer ne znači da su one i najmlađe. Slabo hranjena ličinka zaostaje u razvoju, te buđe vrlo mala. Zbog toga se mora matica stijesniti s pčg'lama na što manji prostor, ili se može staviti u manju košnicu sa pet okvira. Još je bolje da se stavi u oplođnjak. Tada, ako danas, nakon trodnevnog hranjenja stavimo usred gnijezda mali okvirić sa izrađenom tamnijom satinom, onda ćemo če- tvrti danu toj satini imatLsve ličinke jednake starosti, koje će upravo plivati na mlijeći. Vađenje takvih ličinaka je daleko lakše nego kad su one priljepljene uz dno stanica. Osim toga, tako se dobiva veći postotak prijema, a, naravno, i matice bolje kvalitete.

Kad se iskoriste ličinke iz takve satine, ona se ispere vodom s pomoću štrcaljke i vrati natrag u oplodnjak. Nakon četiri dana bit će opet puna ličinki željene starosti. .

II. .. ‘

A ko se želi odgajati matice bez presađivanja ličinki i dobiti Jičinke jednake starosti u svježoj satini t. j. u takvoj šatini u kojoj još nije bilo legla, onda se postupa na slijedeći jednostavni način, koji je osobito prikladan za manje pčelinjake, gdje se jednim odgo- jem iz jedne zaležene satine, podmiri cjelokupna potreba za maticama za čitavu sezonu.

Košnica sa Izabranim društvom stavi se kraj mjesta na kojem je bitaj i «krene> s letom na protivnu stranu. N a njezino mjesto postavi ge druga, * prazna i u nju se umethu 2 okvira, koji su dobro napunjeni s rfiedom i praškom. Između njih stavi se okvir s izrađenom novom satinom u kojoj još nije bllo legla. Zatim se u tu praznu košni- cu stresu pčele s polovine okvira iz ođmaknute košnice, a ujedno se u nju pusti i matica iz dotičnog društva. Nakon 24 sata bit će umetnuta nova satina zaležena, jer matica nije imala drugog mjesta za leženje. Tada se odmaknuta košnica s okvirima vrati na svoje mjesto. Zaležena satina se stavi u medište istog ili kojeg drugog jakog društva. Poslije 2 dana mogu se iz nje izrezivati potrebne trake s ličinkama. ■ .

Oni pčelari, koji ne prave pitanje, da .li su ličinke u staroj ili u novoj satini, u kojoj još nije bilo legla, mogu na isti način dati na zalegu okvir s čistom, tamnijom satinom. U prvom slučaju, izrezivati će se iz satine trake sa zaleženim stanicama:, a u drugom će se slučaju izrezivati pojedine zaležene stanice i svaka zasebno lijepiti, kako će to kasnije biti objašnjeno.

288

Za male pčelinjake, postoji, još jedan način dobivanja ličinaka odnosno matičnjaka jednake starosti i to način Dr. Millera.

III.

Priređeni okvir po načihic Dr. Mttlera za dobivanje matičnjaka.

U jedan prazrii okvir prilijepi se 2— 3 komada umjetnili satnih osnova, kao na slici. Taj se okvir stavi u izabrano društvo u kojernt mora biti dosta pčela i dosta praška i koje se mćra obilno prihranji-

'.■> V . > .

Izgradem mationjac'. na istorn ohviru

vati. Da pčele na dodanom okviru ne izgrađuju trutovske stanice, uklone se iz iste košnice svi okviri osim dva okvira na kojima je leglo. Priređeni obvir s komadima umjetnih satnili osnova, umetne se! iz-

10 289

među špomenuta dva okvira legla. Nakon tjedan dana bit će koma- dići satnih osnova na umetnutom okviru izgrađeni i zaleženi. Po njihovoj sredini bit će najm!lađe leglo, a po rubovima jaja.

Tako zaleženi okvir izvadi se iz košnice, pćele se s njega ometu, a zatim se pažljivo položi na čistu dasku. Sada se pažljivo oštrim i toplim nožem odrežu 'okolni rubovi po lcojima su jaja, tako, da na rubovima ostanu samo najmlađe ličinke. '

Nakon toga se isti okvir stavi u odgajivačko društvo bez matice koje će biti malo dalje opisano. U tom ’ će odgajivačkom d’ruštvu pčele po- Tubovima zaleženih komadića satina izgraditi matičnjake koji će biti jeđnake starosti. Deseti; dan izvadi se taj okvir, te se izrežu postojeći matičnjaci i podijele u napravljene nukleuse.

. IV . ' :

Međutim, na velikim nzgajalištima, gdje je potrebno svakodnev- r.o imati na raspoloženju dovoljno ličinaka iste starosti, treba’-primijeniti Pritchardov način. Ori je standardno plodište podijelio po

Pritchardovo raedijeljeno -plodište za dobivanje Mčinki jednake starosti

đuljini na 3 dijela, a srednji dio na 3 još manja dijela. U svaki taj manji dio dolaze po tri mala okvirića, koji su za 2/3 manji od ostalih plodišnih okvira. U postrane odjeljke stavljaju se obični okviri sa

290

zatvorenim leglom, dok se mali okvirići ispune sa izgrađenim saćem. Središnji odjeljak u srednjem odjeljenju ograđen je matičnom rešet- kom i u njemu se nalazi matica. Ona može da leže jedino na ta 3 mala okvirića.

Ako se u središnji odjeljak stavi mali ok.virić, matica će ga odmah zaieći. Drugi dan on se premjesti izvan ograde u jedan prednji ili stražnji odjeljak, a na njegovo se mjesto stavi drugi, da bi ga matica zalegla.' Treći dan kao i svakog nairednog dana obavlja še izmjena okvirića. N a taj način dobije se svakog dana na raspoloženje đovolj- no ličinaka jednake starosti. .

. Biidući da mlade pčele ne moraju hraniti, osim legla na tim malim okvirićima, nikakvo drugo leglo, prirodno je da sii' te ličinke izvanredno dobro hranjene s mliječi, Walter Kelley, urednik ameri- čkog pčelarskog lista »Modern Beekeeping«, pod čijim se rukovo- đenjem odgojilo na stotine tisuća matica, kaže, da je količina mliječi, koja se s iglpm zahvati i ponese uz ličinku, sasvim dovoljna, te da se ne mora posebno stavljati mliječ u matične osnove.

‘ v . ' '..'■

Pri uzgoju matica bez presađivanja lioinaka također postoji potreba da se svaki dan dobije komad zaležene nove satine ako seuzgoj vrši na veliko. U tu svrhu je poznati američki odgajivač maticaJay Smith malo preinačio plodište na slijedeći način. Leto je izre- zano na dužoj strani košnice i to ne pri dnu, već ispod udubljenja koje služi za uporište prstima kod dizanja. Leto je isto tako veliko

• kao i .spomenuto udubljenje. Okviri vise pljoštimice prema letu. Plo- dište je podijeljeno pregradom na 2 dijela: u prednjem dijelu nalazi se 6 okvira, dok u stražnjem ima mjesta *za 3 okvira. Svaki odjeljak ima svoj posebni poklopac, dok je krov zajednički. Eregrada seže iznad okvira, no u donjem dijelu seže dokle i donje.letvice okvira. Prostor između poda i pregrade, visine 2 i 1/2 cm, pregrađen je matičnom rešetkom. Stražnji dio nema posebnog leta, ali na duljoj stranici ima rupu za hranjenje izvana.

U stražnj'i dio stavi se jedan okvir legla s pčelama i maticom, a s jedne i druge strane tog okvira po jedan okvir, koji je ispunjen daskom. U sredini gornjeg dijela te daske ostavljen je prazan prostor 14 X 24 cm, u koji se umetne komad izgrađene starije satine. Kad matica za'leže i te komade satina u postranim okvirima, izvadi se srednji normalni okvir s leglom d na njegovo mjesto se stavi treći

291

ofe'vir s daskom i satincm u daski. N o ovaj puta je satina nova, izgra- đena na umjetnoj osnovi na kojoj još nije bilo legla. Kad matica zaleže ovu ricvu satinu, što učini obično u roku od 24 sata, premješta se taj okvir u prednji. dio košnice, gdje čeka još 2 dana da se pojave ličinke. Na mjestc toga izvađenog okvjra, koji je zaležen, stavi se

Smithov drveni okvir

drugi okvir sa isto takvom novom satinom, koju če matica također u roku od 24 sata zaleči. S njom se postupa kao i s prvom. O tome,. kako se izrezane trake učvršćuju u okvir, bit će govora kasnije.

.. . ' ; ' '■ V I. "

Opseg i hačin poslovanja odlučuje koju metodu treba primijeniti. U svakom slučaju mo'ra se ovakvo društvo prihranjivati 3 dana prije nego što se počne jskorištavati za dobivanje Iičinaka.

6. P r i h v a t i p o č e t n a i z g r a d n j a

-I.

Site i bespomoćne pčele prihvatit će najveći broj napunjenih matičnjaka i početi njihovom izgradnjom. Kad budu matičnjacr pri-

292

hvaćeni, onda će biti zadatak posebnih uzgajivaćkih društava da ih . dalje izgrađuju i njeguju.

Pćele se u takvu bespomoćnu situaciju mogu staviti na taj način, ako im se oduzme ne samo matica i otvoreno leglo, nego i zatvoreno Ieglo. Osim toga, to moraju biti takve pčel'e, kod kojih je izlučivanje mliječi već u punom. toku. Takve, nairavno mlade pčele, nalaze se na okvirima, u kojima ima najviše mladog legla. Pčelar može i pove- ćati broj ovakvih hraniteljica, ako u društvo (obi&io u njegovo medište) tri đana . prije upotrebe, stavi još 2 do 3 okvira s mladini leglom i s pčelama, koje su na njemii. : : ;

Na taj način postiže se,- ne samo da bude;prihyaćen najveći broj matičnjaka; nego i fo da svi prihvaćeni matičnjaci budu odmah u početku snabdjeveni što većom količinom mliječi. Kad je to postignuto, ulpga_.pr;hvatnog društva je'zavišena. -. '. - :

Postoji vise naČina za pripremanje prihvatnog društva. Uglav- nom, možemo ih svesti na dvoje: ili se jičele -ostave na ;istom mjestu, a uklanja se od njih 'leglo, ill se Iz takyog društva sa -legla uzimaju samo pčele. Opisat ćemo dva načina koji su 'najjedndstavhiji i najbolji.

. - • ! II.'' ;

Način prof. Robertsa i Mackensena

Oni upotrebljavaju i za plodište Dadantova polumedišta sa 12 okvira. Pčele zapremaju običpo po četiri takva pdlumedišta u sezoiii proizvodnje, Krov se s košnice skine i položi preokreniit na zemlju.' N a nj se postavi uokvirena ventilaciona mreža. Zatim se u prvom redu pronađe okvir .s maticom i metne na strahu. Gornje se polume- dište postavi na mrežu i uredi ovako: tri okvira u sredini trebaju biti- ■po prilici napola napunjeni s otvorenim'. med'om i praškom. . Ostalih. šest okvira trebaju imati malo meda, i to više otvbrenog iiego za- tvorencg. Zatim se u tb polumedište stresu pčele sa osam okvira iz plodišta. Odmah nakon stresanja pokrije se to polumedište s poklopcem da se istresene pčele ne bi vraćale u plodište. Okvir s maticom se vrati na svoje mjesto u plodištu. Iznad plodišta se postavi mreža zajedno s napunjenim polumedištem i poklopcem. Zatvorene pčele u tom polumedištu (koje zamjenjuje rojni sanduk) su . pčele hraniteljice iz gnijezda. One nemaju što da hrane, sve dok ne prjme napunjene matične osnove. Opskrbljene su medom i praškom, a'odi-

jeljene od ošnovnog društva s mrežom. Temperaturu im djelomice- regulira odozđo osriovno društvo, samo košnica mora biti u hladu.

Nakon dva sata umetnu se okviri s presađenim ličinkama između- okvira, na kojima je med i prašak. Osim toga se između umetnutili okvira, na kojima su ličinke, umetne isto takav jedan okvir s medom i praškom. , ■ 'r

R o jn i samdiik

Pri .uklanjanju poklopca mora se upotrebiti što manje 'dinia. Kot£ otvaranja izleti doduše nešto pčela, no ro su sabiračice, koje su od' male vrijednosti za prihvat matičnjaka.

Nakon 24 sata izvade se “dkviri s prihvaćenim matičnjacima i premjeste u odgajivačko društvo. Mreža se ukloni i stave se dva: okvira, koja nedostaju, poklopac i krov. '

III.

Rojni sanđuk

Rojni sanduk upotrebljava većina američkih odgajivača matica. U njemu iina mjesta za 4 okvira. Poklopac mu se pomiče u stranu. Na njemu je okrugla rupa za hranjenje, po veličini u skladu s Boar-

294

■đmanovom hranilicom. Dolje, na duljim stranama, pribijena je mreža iadi zračenja. Bolji su oni sanduci, koji imaju odozdo pribijenu mre- .žu, ali onda moraju imati i male noge od 5— 6 cm. Važno je-da dubina sandu'ka bude veća za 15 cm od visine okvira, radi boljeg zra- čenja. Sa strane ima ručke za nošenje.

U sanduk se stresaju pčele sa okvira, na kojima je otvoreno leglo. Kofl takvih je pčela izlučivanje mliječi u punom toku. Nakon -što su zatvorene jedan sat, mogu im se predati na prihvat napunjene matične osnove. Ove pčele hraniteljice imaju takvu potrebu da rasterete svoje.mliječne žlijezde, da to prema zapažanju odgajivača Smitha, odaju posebnim brujanjem, kad osjete ličinke u matičnjacima,, pa makar su one udaljene od njih i 30 cm.

Postupak kod punjenja sanduka opisan je pod naslovom »Poče- iak i tok rada«. €.r;

"' .' .-'.f ■ (

•

7- M a n j e m a t i c n j a k a — b o l j e m a t i c e ,

JednGm uzgajivačkom društvu ne može se dati. na odgoj pro- izvoljni broj matičnjaka. Krasnopejev1) je o tome objavio interesantne podatke, koji se vide iz tablice: '

Količinajaja i ličinaka danih na odgoj od- gajivačkom

društvu

Sredlija težina plodnih matica u mg odgoje-

nih iz

Največa pro- sječna dnevna

nosivost matica odgojenih iz

Prinos meda po društvu u kg s maticama odgojenim iz

Isti prinos meda izražen u postocima

'jaja , ličinaka jaja ličinaka jaja ličinaka . jaja' ličinaka

3 280 ' 276 2230 1750 42,1 35,0 150,0 127,0

5 ■ 275 265 2100 1600 37,0 33,0 132,0 , 120,0

10 269 ,261 1900 ,1590 34,7 32,5 120,0 118,0

15 264 . 269 1560 1580 33,0 32,0 ' 118,0 116,0

20 263. 240 1500 1400 30,2 30,2 108,0 108,0

25 240 220 1300 1250 28 27,S 100,0 100,01 30. 189 1200 21,0 76,0

1 40, 168 1000 17,0 62,0

50 ' 159 950 11,5 42,0

i) Krasnopejev je nedavno iznio zanindjfve dtikaze o tome da pčele onih matica, koje sii cdgajane u nekom posebnom društvu, poprimaju osofrne toga društva, kao što, je zloćudnost pa i- dmgačiji način poklapanja medhih. stariica. Aiko «e to potvrdi, nastat će stancrvJte izmj-ene u sadanjoj tehnici uzgoja matica. ■ ..-

Krasnopejev nije upotrebio dvostruko cijepljenje, jer inače ne bi nastala razlika u kvaliteti'matiea odgojenih neposredno iz jaja i onih- iz ličinaka. No, po srijedi je još jedna važna okolnost. Kod prirodnog rojenja, pčele ne izgrađuju sve matičnjake samo na jednoj satini, već na nekoliko njih. Međutim, kod umjetnog uzgoja matica, po dosada-

’ njoj praksi, okvir s.a svima napunjenim matičnjacima, kojih je obično- bilo oko 25 kom., stavljao se na jedno mjesto, redovito u sredinu uzgajivačkog društva. Tako je vjerojatno, sudeći po ruskoj praltsi,. i Krasnopejev radio. N a taj način, kod ishrane ličinaka u matičnja- cima sudjelovale & najviše pčele hraniteljice iz satnih ulica, koje su‘ uz okvir s matičnjacima. Pčele iz susjednih ulica sudjelovale su pritom u žnatno manjoj mjeri, a one iz udaljenih. ulica u neznatnom broju. Zbog toga ni ishrana tih brpjnih matičnjaka nije bila dovoljnar te je, prirodno, s većim brojem opadala i kvaliteta matica. Zato'

- dr.„ Avetisjan s punim pravom prigovar-a pčelarskom udžbeniku Ščerbina, koji preporučuje jednom uzgajivačkom društvu da se da na: uzgoj 40— 50 matičnjaka. .

; • - S druge strane pvako napadne razlike u kvaliteti matica i koc manjeg broja matičnjaka danih na njegu uzgajivačkom društvu, mogu: nastati zbog slabije kvalitete uzgajivačkog društva. Naime, prema đosadašnjoj teoriji prakticiralo se da takvo društvo.mora imati puna mladih pčela u času stavljanja napunjenih matičnjaka u košnicu, a nije se uzimala u obzir važna okolnost, što te mlade pčele nisu još ni pcčele izlučivati mliječ. Naime mlade pčele (5— 15 dana štaire) ne izlučuju mliječ, ako'nisu bile upbslene na ishrani mladih ličinkL One

•tada troše med i prašak samo u tolikoj nijeri, koliko je potrebno za njihbvo vlastito uzdržavanje. Tako i kraj manjeg broja mogu

: matice biti slabije kvalitete.• Zato, da bi se bolje iskoristio ukupni kapacitet mliječnih žli- jezda u uzgajivačkom društvu, moraj.u se priređeni matičnjaci u njemu smjestiti na dva mjesta, i to tako da se što veći broj pčela hranite- Ijica može uposliti na ishrani svake ličihke u matičnjacima.

U našem slučaju, svalci priređeni okvir na letvici ima 8— 9 mati- čnjaka. Budući da je samo u gornjoj trećini taj okvir ispunjen satincm, to će u hranjenju tih ličinaka moći sudjelovati pčele hraniteljice iz dviju satnih ulica, što je i za najbolju kvalitetu dovoljno.

Jednom uzgajivačkom društvu ne treba ni u kojem slučaju davati više o d 18 matičnjaka. Toliki broj matičnjaka smatra maksimalnim' i 'prof. dr. W . C. Roberts koji se dugo godina bavio proučavanjem različitih metoda uzgoja matica. Davanjem pak na uzgoj manjeg brcja matičnjaka, poskupila bi se bez potrebe proizvodnja.

296

Pritchard, poznati ođgajivač matica Roctove kompanije u SAD također je primijetio razliku u kvaliteti miatica kod uzgoja većeg 'broja matičrijaka u jednom uzgajivačkom društvu, Zato je davao na uzgoj obično po 13 matičnjaka.

8. U z g a j i v a č k a d r u š t v a

Prihvaćeni se matičnjaci đaju na uzgoj posebnom, t. zV. uzgaji- vačkom društvn. Ima više načina kako se priprema jedno takvo <lruštvo, prije nego što mu se povjere prihvaćeni matičnjaci. Opisat ćemo one, koji su najjedncstavniji i ujedno -najbolji za dobivanje dobrih. matica: . ! •

A . Uzgajivačko društvo bez matice

Os-am dana prije davarija matičnjaka ria uzgoj, prevjesi se nekoliko okvira zreloga legla iznad matične rešetke u medište jednog jakćg društva. Dan prije dodavanja matičnjaka, društvo se bbezma- tiči. Jednostavno se može plodište, u kojeni je matica, odnijeti irialo

-t j stranu i na rijegovo mjesto na posebni:pod staviti niegovo medište, u kojem su okviri sa zatvorenim leglom. Medi te na itarom mjestu uredi se . ovako. U sredinu se stave dva • okvira otvorenog legla zajedno s pčelama iz odnijetog plodišta. Pokraj njih.dolazi po jedan

. bkvir s praškoiri, a iza ovih okvira, dolaze bkviri sa /žatvorenim leglom, i, najzad, uz kraj, okviri s inedom. Pred leto se stresiu mlade pčđe sa još tri do -četiri okvira, na kojima je o.tvbrena leglbj a koji se uzmu-iz ..drugih kcšriica. Š pčelaima sabiračicama, koje .se vraćaju S posla, dobije se vrlo jaki bezmatak idealnog sastava i s dovoljno osiguranom toplinbm. ^ :

U proljeće, kad temperatura koji puta osjetljivp padnc, mora . se cdgajivačko društvo još bolje opskrbiti . s pčelama iz- . drugih košnica, tako da bude još jedno polumedište napuhjeno pčelama iznad matičnjaka. . ,

Dva sata prije stavljanja matičnjaka izvade. se. oria dva okvira . s najmlađim leglom, i to bez pčela. U nastalom prostoru, riapravit će -se grozdovi pčela hraniteljica, koje su lišene mogućnosti da hrane ličinke. Kad im se pređaju ličinke u prihvaćenim matičnjacima na hranjenje, one će svu mliječ iz svojih punih mliječnih žlijezda sručiti u matičnjake. U tom će slučaju kvaliteta matica biti- vrlo dobra. _ ,•

Dodamo 'li nekom društvu u njegovo medište okvir s najmlađim! leglom, rijetko će pčele na tom leglu’ izgraditi'matičnjake. Međutimi,

/ '

B. Uzgajivačko dništvo s maticom

Jedno jako uzgajivačko društvo koje žapreina plodište f 'dva međišta

ako mu damo okvir sa započetim (prihvaćenim) matičnjacima, pčele-. će nastaviti s njihovim uzgajanjem, iako se matica nalazi dolje u plo-

298

-dištu ispod matične rešetke. Zato se i možc jedno normalno društvo3 maticom iskoristiti za uzgajanje matica. Akp se pažljivo priredi za -ovu svrhu, mogu se đobiti vrlo dobre matice.

Prije svega takvo društvo mora biti dosta jako tako da zaprema najmanje 160— 180 dnr sača. Inače se pčele.i leglo za nadopunu uzimaju iz drugih košnica. ' === " . _•■.■■

Razmještaj legla obavi se sliono kao i kod uzgajivačkog društva bez matice. Dan prije nego što će se društvu predati prihvaćeni mati- -čnjaci, okviri sa zatvorenim leglom i matičom, .stave se u donji dio, plođište, a u gomji dio, t j. u medište, stave se okviri s otvorenim leglom. Najmlađe se leglo stavi u sredinu medišta. U preostali pro-

-stor preporuča se stavljanje još dvaju okvira otvorenog legla i s pče- Iama, koje su na njima, iz drugih. košnica;'To se naravno ne može ničiniti, ako su sva/đruštva na pčelinjaku angažirana u uzgajanju, kao Jto će to biti slučaj na velikom uzgajalištu. :

U medištu se, dakle, nalazi oko pet okvira otvorenog legla rs mnoštvom pčela hraniteljica, koje upravo izlučuju mliječ. Između plodišta i medišta se stavi matična rešetka. Dva sata prije stavljanja -matičnjaka.'uklone se iz sredine medišta dva okvira s leglom i to bez pčela. N a ta se mjesta kasnije stave okviri s prihvićenim 'matičnja-• cima, kako je'to navedeno pod naslovom:.»Početak i tok rada«.

Kad su matičnjaci zatvoreni, može se takvom uzgajivačkom dxu- . ;štvu dati nova partija prihvaćenih matičnjaka na uzgajanje. Kod treće -partije, mora se • ponovo obaviti raspored otvorenog i zatvorenog legla u gornjem i donjem dijelu košnice, jer se odnos jednog i drugog kroz nekoliko dana izmijenio. - ,

C. Dvojni James Bainov sistem

Ovaj je sistem narcčito.pogddan za manje odgajivače, kao i za ■vlastiti uzgoj na našim većim pčelinjacima. Iskušan je kroz više godina, a i pisac ga je upotrebljavao s potpunim uspjehom kroz zadnje tri godine. ,

Njegova ■košniča je pološka i uređena. je za clva društva, svalfo Tia 10 ckvira. Društva su preko sezone međusobno-podijeljena s dvostrukom matičnom rešetkom tako da matice uopće ne mogu doći jedna do druge. Razmak između irešetki je 1 cm. Za svako društvo pcstoji na podu posebni ulaz na siiprotnim stranama košnice, veličine

-3 X. 30 cm, koji se može regulirati. Isto tako je na podu sa stražnje .strane svakog društva izrezan otvor za umetanje Boardmanove liranilice. , " : :

299

Na košnicu se mogu postaviti svakom društvu posebha polume- dišta po 10 okvka od kojih se svako pokriva posebnim poklopcem. Na svakom poklopcu su izrezana dva otvora ža hranjenje s pomoću navedenih hranilica.

Ispod polumedišta pribijena je matična rešetka, što znatno olak- šava kasnije rukovanje.

JcLmeš Bainova dvojna košnica za neprestani uzgoj matičnjaka

Jedria se matica u početku sezone uzgoja preiiijesti iznad rešetke- Dan prije stavljanja prihvačenih matičnjaka, izmjeni se mjesto leženja obiju matica tako da jedna nastavi leženje u ' polumedištu iznad

.rešetke, a druga se spusti iz polumedišta, gdje je dotle' legla, u plo- dište. Na taj način su matice najdalje udaljene jedna od druge, a ujedno su time nastala dva bezmatična gnijezda, od kojih se u svako stavi po' jedan okvir s prihvaćenim matičnjacima.

Nakon što su matičnjaci poslije 5 dana poklopljeni, može se staviti na isti okvir nova partija prihvaćenih matičnjaka. Tom se

300

prilikom ukloni letvica sa zatvorenim matičnjacima i namjesti u okvir iznad matične rešetke nekog jakog društva, ali uvijek između dva okvira sa zatvorenim leglom. Može se ostaviti i u istoj košniei između okvira sa zatvorenim leglom. U oba se slučaja takvi matičnjaci tu drže sve dok ne dođe vrijeme da ih se stavi u kaveze ili u nukleuse.

■ J2E515NE!) BY -- 'sJAMES W. BASN " . i

- HARtOM, OHIO " «l - i :« ^ - ’.J: ' ^ - - 'J

Ito j --v*lil i l

a ..3

_ _ Izgled Bamove dvojne Tcošnice sa zimskim poklvpcem

Kad su matičnjaci uk'lonjeni iz košnice, premjeste.se obe matice: cna iz plodišta u medište, a ona iz medišta u plodište. Drugi dan se mogu u oba bezmatična gnijezda staviti nove partije matičnjaka i tako neprestano preko cijele uzgojne sezone. Kroz 30 dana.se može dobiti prosječno 200 zrelih matičnjaka i iz njih 200 dobrih matičav

U tom sistemu je veoma važno prihranjivanje, što“ je uostalom i ranije naglašeno, Kad 'su’.matice dolje u plcdištu,-prihranjivanje se vrši-s pomoču hranilice smještene na podu' dakle na protivnoj strani od ulaza. Kad su matičnjači u pblumedištu, onda se prihranjuje br'oz rijegov poHopac, i to neprestano. Zbog ovakvog intenzivnog prihranjivanja brzo se ispune plodišni i medišni okviri. Zato se mora često vrcati i izvrcanom hrariom opet hraniti.

N a kraju sežone izvadi se okomita dvostruka matična rešetkai na njezino- se mjesto umetne uokvirena tanja pregradna daska, koja potpuno podijeli oba društva. Zatim se u oba društva uvedu mlade matice. Iznad svakog plodišta nastavi se po jedno polumedište puno meda. Preko cijele površine dolazi okvir unutar kojeg se stavi materijal za utopljavanje i najzad krov. Tom se' zgodom zatvori jedno leto tako da oba društva zimuju s letima na istoj strani. To, međutim, nije neophodno. N a polumedištima i na krovu probuše se rupe za gomje leto u promjeru'l 1/2 cm. .

301

Kako je već spcmenuto, prof. Roberts drži društva u kvadratnim kcšnicama s '12 Dadantovih polumedišnih okvira. U vrijeme uzgoja matica društva zapremaju po četiri cvakva nastavka, u kojima leženje matice nije nikada skučeno. Dadantova vanjska mjera polu- c-kvira je 16 cm. Društvo dakle zaprema preko 280 dnr saća.

Za njegovanje matičnjaka upotrebljava se najgornji, četvrti nastavak, dok se matica cgraniči s pomcću matične rešetke na donja tri nastavka. . ■ ;

Dan prije dodavanja matičnjaka premjesti se u najgornji riasta- yak do 6 okvira na kojima je otvoreno leglo, Zatvoreno leglo se smjesti u nastavak ispcd matične rešetke. U svakom nastavku ima meda na postranim okvirima, a u trećem nastavku ga ima najviše- Interesantno je, da Roberts zbog toga i ne primjenjuje nikakvo prihranjivanje za vrijeme uzgajanja.

Nakon 7 dana daje se društvu druga letvica s 18 prihvaćenih matičnjaka. Kad se društvo upotrebljava za treću i Četvrtu' partiju, mora se prethodno opet dići otvoreno leglo u najgornji nastavak.

9. P o č e t a k i t o k r a d a

, A . Presađivanje

- Nakon što smo izložili osnovna pravila poznavanje kojih je necphodno potrebno za uspješan rad, može se pristupiti i opisu samog rada. ,

Pcnovo iiaglašavamo da se sva društva, koja će se upotrebiti kod uzgajanja moraju neprestano obilno prihranjivati kroz puna tri dana. Na dan presađivanja ličinaka (na pr. 4 maja) diže se otvoreno leglo u medišni prostor iznad matične rešetke, a ukoliko se upotrebljava uzgajivačko društvb bez matice, uklanja se isti dan i matica iz gnijezda sviju takvih društava.

N a dan rada, (4. maja), valja prirediti prcstoriju, u kojoj će se raditi. Ako je vani toplo i vlažno vrijeme, onda je najbolje raditi vani, naravno ukoliko nema tuđica. Za vrijeme Ijetnih vrućina bolje je raditi u toploj i vlažnoj prostoriji s temperaturom od oko 24° C. Zaleženi materijal treba držati. pokriven mokrom krpom da se ne isuši. Suhi zrak brzo upija vlagu iz mliječi pa se brzo zgruša. Vla-

D. Uzgajivačko društvo po prof. Robertsu

žnost prost-orije može se postići držanjem posude s vodom na ugri- janoj peći, prskanjem vode po'stropu ili vješanjem ijiokre ponjave.

Nakon toga se pristupa punjenju rojnog sanduka (ukoliko se on primjenjuje pri uzgajanju). Brvo se stavi u sanduk postrance jedan okvir s otvorenim medom, a drugi s praškom tako da u sređini ostane mjesta za dva okvira s ličinkama. Zatim se sanduk zatvori i na rupu u poklopcu namjesti limeni sipaonik. Tako priređeni sanduk postavi se pokraj košnice s društvom, fcoje je određeno za njegovo punjenje. Iza toga se prvo pronađe matica i stavi se s njezinim okvirom u štranu. Zatim se stresu i s pomoću ćetke ometu pčele kroz sipaonik u rojni sanduk i to najmanje sa četiri okvira na kojima je otvoreno leglo. A ko'u tom društvu riema dovoljno otvorenog legla, onda se nakon stresanja okvir s maticom vrati u košncu i rojni sanduk nadopuni iz druge košnice. U vruće ljetno doba mora se paziti da se sanduk ne prepuni, jer tada postoji opasnost da se pčele u njemu uguše; U tprii slučaju ne bi trebalo stresati u nj y še od pet bkvira. Stre- sanje pčela za vrijeme jake paše treba pazljivo obaviti da se pće],e rie zamažu 3 medom, jer bi se tako zarnazane gušile u sanduku.

Na poklopac napunjenog sanduka se postavi hranilica s punom boccm razrijeđene hrane i sanduk odnese u mračnu prostoriju. Za jedan sat se mogu u nj st'aviti okviri s presađenim ličinkama. U me- đuvremenu obaylja se presađivanje.

Na četiri-letvice, koje su d c b T O voskoiri natrljane, utisne se na svaku po 18— 20. drvenih podloga. Zatim se u svaku podlogu pažljivo utisne voštana matična osnova, koju će pčele kasnije bolje pričvrstiti.

Poslije toga se donese iz izabraneg društva zaležena satina, koja . je na dan rada već ispunjena s ličirikama oko 24 sata starim. S njese , pažljivo s četkom ometu pčele i satina se odnese u prostoriju za rad. Sada se mora pravilno pdpremiti mliječ za punjenje matičnih osnova,i to na slijedeći- način. Malim nožićem odstrani se sloj parafiria iznad mliječi' u •z.atvbrenom matičnjaku. A ko je. mliječ spremljena u sta- kleriki, onda se odstrani sloj meda s mliječi toliko, da se ona može yaditi. Zatim se širom strariom igle ili nožićem izgrabi malo mliječi na komadić čistoga stakla i doda mu se kapaljkom oko 50% čiste irilake vode. Pošto se izmješa, može se pomoću kapaljke ili sa širom stranom igle grabiti i stavljati u matične osnove. Za svaki matičnjak dovoljna je kapljica nešto veća od prosenog zrna. Kad se .s mliječi napum sve matične osnove na jednoj letvici, odmah se pristupa pre- nošenju ličinaka. .

Da .bi se ličinke moglo 'bolje vidjeti u stanicama, treba jednim pštrim nožem prikratiti stanice na satini na polovinu. Igla se pažljivo

proveđe ispod sredine ličinke tako da krajevi ličinke kod prijeriosa vise preko igle. Ako se slučajno oiriakne, uzima se druga. Kad je ličinka već na mliječi u matičnjaku, igla se malo potisne prema dnu stanice i izvadi ispod ličinke.-Kod presađivanja »na suho« bude manji postotak primljenih matičnjaka.

B. Stavljanje na prihvat

Kad su napunjeni matičnjaci na dvije letvice, tada se one stave u jedan okvir i odmah odnesu do rojhog sariduka{ Budući da j.e dotle u.radu oko prijenosa prošao jedan sat, vrijeme je da se prihvatnojn roju preda okvir s ličinkama.-Kod toga se radi bez dima. Jednim se krajem sanduka lagano udari o zemlju, zbog čega pčele, sto su se skupile između okvira, spadnu na mrežu. Poklopac se lagano otvori povlačenjem u stranu i okvir s ličinkama polagano spusti na jedno ostavljeno mjesto. Zatim se vrati poklopac s hranilicom i nastavi daljnji rad oko prijenosa na preostale dvije letvice. Kad je i to gotovo, letvice se ulože u okvir i. on se odnese do prihvatnog roja u sanduku te se i on smjesti u preostali prostor kraj prvog okvira. Samo se kod toga ne smije sanduk stresati kao prvi puta.

U pravilu je potrebno pčele hraniti u rojnom sanduku kako je to ovdje navederio. N o neki odgajivači tvrde, da to nije potrebno, jer da su pčele bile hranjene prije stresanja, a da i u'rojnom sanduku imaju dovoljno otvorenog meda. Ako se htane, one odnesu skoro s.vu hranu iz hranilice kroz naredna 24 sata. Prema tome, hranjenje nije suvišno. •

C. Predaja uzgajivačkom društvu

Okviri s matičnjacima ostaju u rojnom sanduku 24 sata. Zatim,se izvade i obavi se sređivanje. Svi neprihvaćeni matičnjaci se uMone, . a prihvaćeni se pričvrste jedan do drugoga po sredini letvice, i to samo 8— 10 komada na svaku letvicu.'Svaka ;se.letv.ica uloži u posebni okvir na kojem je 1/3 izgrađene satine. Ispod letvice s matičnjacima stavi se još jedna letvica, radi toga, da pčele ne ugrade matičnjake u novu satinu, koju rado prave. Ovako će, satinu početi graditi, na letvici ispod matičnjaka.

Po dva takva okvira pdnesu se do jednog odgajivalčkog društva. Tamo se uklone dva najpraznija okvira tako da se načini mjesta u sredini među okvirima s otvorenim leglom. Tu se smjeste oba okvira s prihvaćenim matičnjacima, a između njih se stavi jedan

304

■okvir s otvorenim leglom. Drugi okviri s prihvaćenim matienjacima s t a v e se na isti način u druga odgajivačka društva.

Pčele iz rojnog sanduka stresu se pred leto njihove košnice. Primjećujemo da nije uputno upotrebljavati pčele u rojnom sanduku za prihvat nove partije matičnjaka.

Pet dana kaspije (9. maja) može se. uzgajivačkom društvu dati nova partija prihvaćenih matičnjaka na uzgoj. Tom se prilikom obje letvice sa zatvorenim matičnjacima šmjeste na -jedan okvir kraj _zatvorenog Iegla. Istodobno se pomnjivo pretraže i ponište prirođni matičnjaci, koje pčele tu i tamo izgrade po satinama, jer jedna tako Icrišom .izležena matica može da pckvairi cijeli posao. ,

D . Dvostruko presađivanje

Ako se primjenjuje dvostruko presadivanje, onda se prvo može. i »na suho« obaviti, jer se prve ;Hčinke i onako odštranjuju.

.Drugo s_e presađivanje vrši onda, kad se okviri s prihvaćenim, matičnjacima izvade iz rojnog’sanduka. Neprihvaćeni matičnjaci se uklone, a prihvaćeni se srede po Jetvici kako je navedeho. Zatim se ličinke pažljivo izvade s iglom, pazeći pri tom na to da se’mliječ što manje uznemiri. Ako se mliječ nepažnjom razmacka po stanici, onda ne će biti nikakve koristi od dvostrukog presađivanja, jer će pcele takvu mliječ ukloniti i zamijeniti je drugopa. Sređeni matičnjaci s . letvicom ulože se u .okvir„ a ovaj se smjesti u određeno uzgajivačko društvo. - \

E. Uzgoj bez presađivanja

a) Za veća uzgajališta

Kcd primjene metoda Jay Smitha (vidi str. 291) postupa se s pr- ’vczaleženom satinom, u kojoj su ličinke-jednake starosti, na slijedeći način: Iz satine se izrezuje potreban broj traka takVe duljiiie, da na r njima bude do 30 sfanica. Reže se po postranim stanicama tako, da' •cštane netaknut jedan red zaleženih stahica. Zatim se traka prisloni na letvicu da zaležene stanice stoje okomito na položenoj letvici. Sada se s pomoću kista i otopljenog voska premazuje prislonjeni red •stanica uz letvicu da se za nju zalijepe. Kad je traka malo zaljepljena, umcči se letvica sa stanicama do polovine u hladnu vodu, a zatim se pcncvo premazuje voskom sve dotle dck ne bude po letvici oko stanica dovoljno voska.

305

A kb trake nisu s dovoljno. voska'priljepljene na letvicu, pčele ponekad razvale dodane stanice, jer se pod njihovom težinom objese i otkinu ■ s letvice*. Eckert preporučuje da se izrezane trake prvo>

Zalešena traka priređena za prihvatno društvo

uklijestc zmeđu dvije letvice, a onda tek da se obavi postepeno premazivanje. jer se na taj način nježna traka bolje učvrsti na letvice. Letvice sc mogu na krajevima međusobno stegnuti s pomoću' žice.

i

Iggled istih stanica pretvorenih u matl&njdke 2!t sata kasnije

PoŠto se na letvicama utvrdi potrebni broj traka, unište se ličinke- u zaleženim stanicama, i to tako da se po dvije unište, a ostavi svaka treća.' Potcm se letvice sa 8— 9 zaleženih stanica utvrde u okvir i s njime stave u priređeno prihvatno društvo.

306

b) Za manje pčelinjake

Kako se pčelari s manjim brojem košnica ne vole baviti presa- ■đivanjem 'ličinaka, jer ono zahtijeva priličnu pedantnost, to se oni anogu poslužiti žaleženom satinom, u kojoj su ličmke jeđnake -sta-' rosti. Na strani 288 opisan je način doblvanja takvih zaleženih satina. ..

Oni, koji su dali na zalegu izgrađenu novu satinu,, postupit će 5 njome kako je malo prije navedeno za veća uzgajališta.

Pritćhardav način dobivan-ja matičnjaka na ma’njim pčelinjacima

Ako su pak dali na zalegu tarimiju satinu, onda će zaležene sta- -nice iskoristiti na slijedeći naičn; Drugi dan, pošto se opaze jaja ij satini danoj na zalegu, premjesti se matica natrag u svoje društvo. Trije vađenja i izrezivanja zaleženih stanica, uzme se jedna starija. .satina na kojoj se izreže u njezinoj gornjoj polovini jedan otvor duljine 22 cm : širine 9 cm. Zatirii se uzmu:dvije letvice duge po

.25 cm i široke oko 2 cm.te-se s jediie štrane dobro natrljaju voskom tako da na njima ostane što deblji sloj voska.'U tcm slučaju se lakše mogu na njih prilijepiti stanice izrezane iz- zaležene satine.

' Nakon toga prištupi se izrezivanju. Prvo se oštrim nožem izreže iz zaležene satine jedna traka široka toliko 'da obuhvaća po širini tri usporedne stanice. Iz te izrezane trake izrežu se četvrtasti komadići, 'koji obuhvaćaju po 9 stanica. Kod toga se mora paziti da u svakoj .središnjoj stanici bude ličinka. Sad se u svakom četvrtastom koma- diću odrežu vanjske stranice na okolnim stanicama. Zatim se svaki

307-

taj komadić postavi na letvicu, namazanu s voskom i s pomoću noža se pritisnu okolni krajevi na voštanu podlogu letviee. N a svaku letvicu se može smjestiti 8 komada 'Stanica. Potom se letvice utisnu u izrezani otvcr na satini i satina umetne na isto mjesto u isto društvo iz kojeg je izvađena zaležena satina.

Ovu je metodu preporučio Pritchard kao najlakšu i najbolju za manje pčelare. ..

10. I z b o r o p l o d n j a k a

' L • • '

Ima vrlo’ mnogo vrsta oplodnjaka. Pa i-u svakoj vrsti postoje stanovite irazlike u veličini i broju okvirića, tako đa se neupiićen! teško može u tome snaći i odlučiti, koji da izabere.

Među najveće oplodnjake spadaju oni, koji su napravljeni po- djelom plodišta na tri odjeljenja. Zatim dolaze oni, kod kojih je isto tako' podijeljenp poiumedište. .Kod jednih i drugih leta su okrenuta na različite strane.. Svaki ođjeljak ima svoj zasebni poklopac, dok je krov zajednički. - .

Iza ovili, po veličini dolaze oni, u kojima su okviri napola tako široki kao u piodištima, s kojima še pčelari. Broj okvka može biti različit. Najzad dolaze oni sašvim mali u kojima su po 3— 4 okvirića velipine oko 10 X 12 cm. Svi bplji oplodnjaci imaju ugrađeni prostor za hranilicu ili se hrana ulijeva u posebnu rnalu (Doolittlovu) hranilicu.

Kcd izbora se mora računati s nekim okolnostima. Ako se uz iizgajanje matica uvodi i' prpižvodnja rojeva za prodaju, onda će najbolje odgovarati Veliki oplodnjaci, načinjeni iz plodišta s pomoću pregrada na tri odjeljenja. U svako odjeljenje stanu po dva okvira i hranilica. U njima še lako po potrebi obavlja spajanje i razrojavanje. Uzimljenje triju malih društava je isto tako dob.ro kao i da je u plodištu uzimljeno samo jedno jače društvo.

H.

Tamo gdje se matice proizvode za veći vlastiti pčelinjak, problem oplodnjaka i ne postoji. Tu se uvijek može u svrhu uzgoja privremeno zauzeti medište ili polumedište. Ako na pčelinjaku već postoji dovoljan-broj polumedišta,-onda doista nema -smisla _praviti izdafcke oko nabave posebnih oplodnjaka. Ne smijemo zaboraviti,

308

da oplodnjaci s okvirima norinalne plodišne veličine pa i s polume- dišnim okvirima imaju znatnu prednbst u tome što ih možemo formirati u istoj košnid, gdje dolazi u obzir iskorišćenje topline osnovnog društva, dok bi kod posebnih, mđih. oplodnjaka, koji su prilično skupi, imali posla s njihovim naseljavanjem'.

Ako se kod nastavljača pravi oplodnjak u odijeljenom medištu, t. j. iznad plodišta, dobiro je, radi boljeg grijanja, čep na poklopcu, kojim se oplodnjak odjeljuje od plodišta, ukloni i otvor zamrežiti s gomje i s donje strahe.

Ukoliko je na plodištu s maticom matična rešetka i jedno izgra- đeno, pčelama zaposjednuto, medište ili polumedište, tada u sezoni kakve takve paše nije potrebno nikakvo ograđivanje od osnovnog društva, te se matičnjak sa sigurnošću dodaje na okvir sa zatvorenim leglom u sredini drugog gomjeg medišta. Naravno da na toni gornjem medištu treba otvoriti posebno postrano letb za ižlaz- matice na oplodnju. Ako se to leto .mbra otvoriti s pređnje strane (slučaj stisnutog reda košnica), tada treba ispod njega staviti poveću tanju* pbletaljku, koja se s pomoću pribijenbg komadića Iima lako uloži ispod samog'leta. , '

Kod nastavljača s 12 i više okvira, možemo načiniti opiodhjak i u samom plodištu. N a pr. kod Dadant-BIattove košnice može se odijeliti pcostor za tri okvira s pombću tanke pregrade i načihiti leto na stražnjoj strani. D a bi pregrađivanje bilo potpuno, najbolje je na prednjoj i stražnjoj stijeni napraviti plitki utor (falc), dubok 5 mm i širok 10 mm. Tada će se pregradna. daska, debela 6— 8 mm moći lako utisnuti i vaditi. Ona se sastoji iz dviju ili više taikvih uokvireriih daščica. Posbrane rubove na pregradi treba zaoštriti. Obi- čne pregrade nisu dobre, jer dobro ne pregrađuju, a i teško se umeću i vade. U z pregradu na podu treba prisloniii Ietvicu. ' '

Da bi osnovno diruštvo!mogIo i dalje odijeljeno raditi u svome medištu, koje zahvaća i prostor iznad oplodnjaka, treba između satonoša u oplodnjaku staviti Layensove letvice. I polumedište se uspješno može upotrebiti za oplodnja'k, samo treba da na takvim okvirima bude meda i praška, kao i nešto legla; posljednje nije bezuvjetno.potrebno. Glavno je da u njemu ima dovoljno mladih pčela. Ako polumedišfe dtibro pregradkho, možemo ga iskoristiti -i za dva oplodnjaka.

Kod pološke se lako nap>ravi oplodnjak odjeljivanjem 3— 4 okvira sa strane, t. j. u medištu, i otvararijem posebnog leta na užoj strani košniće. Sve bolje građene pološke imaju takvo leto.

Vrlo su zanimljivi Rauchfussovi oplodnjaci. Njihova prednost je u tome, što se s pomoću posebnih pregrada jakc društvo pretvori u brojne oplodnjake, koji se automats'ki naseljavaju, a da se ipak ne okrnji i ne razbije sabirna snaga osnovnog društva, što nije slučaj kod drugih oplodnjaka.

Obično 10-okvimo polumedište razdijeli se od 'vrha do dna na četiri odjeljka^sa tri tanke, pokretne pregrade, ali koje dobro pri-

staju. Specijalna podna daska naćini se od običnog poklopca za košnicu. N a njoj ima više izreza, koji sii s obje strane pokriveni trakama matične rešetke. Ovi izrezi he smiju biti previše siroki, jer se inače pčele ne bi osjetile bezmatkom, kad se formira nukleus. A ko se u daski ispod svakog odjeljka napravi jedan izrez (prolaz), treba da bude širok oko 2.5 cm: Na tu se dasku učvrste tri letvice po dužini poklopca, razmaknute jedna od druge tako, da svaki njegov odjeljak bude potpuno pregrađen od susjednog odjeljka, kad se na taj poklopac stavi pregrađepo polumedište. Te su letvice debele, dakle 'kao i obod poklopca, a nalaze se u polumedištu točno ispod pregradnih daščica.

Da bi se dobio ulaz u nastale odjeljke, izreže se iz oboda poklopca komadić 'letvice, dugačak 1.5— 2 cm, i to za svaki odjeljak

na posebnoj strani. Dobro je da se svaki ulaz opskrbi komađićemr letvice i komadićem matične, nešetke da bi se moglo kasnije jedno- i drugo po potrebi promijeniti.

; Nukleusi se prave cko podne, kad je najveći dio pčela na paši. U svaki se odjdjak stavi po jedan poluokvir zatvorenog legla iz iste košniče ili iz drugih, ako takav okvir s leglom imamo. Ukoliko su takvi okviri s leglom iz iste košnice, naravno da se na njima ostavljaju i sVe pčele. Ako nema takvih poluokvira s leglom, može

311

se metriuti po jedan izgrađeni polumedišni okvir, u kojem ima nešto praška i otvorenog meda, no bez' Otvorenog legla. Drugi okvir u cdjeljku može biti s komadićem osnove umjetnog saća.

Dobro je da bude nešto pčela u svakom odjeljku, no to nije baš neophodno potrebno. Jer, ako se cetiri ili pet ovakvih polumedišnih

nastavaska s njihovim specijalnim podovima stavi na jedno jako društvo umjesto njegovih medišta, načinjeni odjeljci sami će se automatski napuniti pčelama. Na taj način jedno jako društvo može svojim pčelama u svojoj košnici formirati i dvadeset nukleusa. Na- ravno da broj oplodnjaka,- koji se daje nekom društvu na punjenje, mora odgovarati jačini toga društva. Ako na pr. društvo iznad svog plodišta zaprema još dva medišta, onda mu se umjesto njih mogu dati tri ovakva ispregrađivana polumedišta sa 12 oplodnjaka. '

312

Cijeli posao treba da se radi u doba dobre ili bar malo bolje paše. Donji plodišni dio takvog društva može se sastojati iz običnog plodišta, a može biti i od dva polumedišta. I u taj donji dio, ako je bez matice, može se dodati zreo matičnjak kao i u oplodnjake.

A ko koji dodani matičnjak propadne ili se matica ria oplodnom izletu izgubi, oplodnjaci nisu beskorisni. Glavno je da nemamo posla s nekim slabim, zasebnim, nezaštićenim, tuđicama i moljcima izlo- ženim mikleusima. Poluokviri u njima, koje smo dodali s počecima osnova umjetnog saća, bit će izgrađeni radiličkim saćem, 'i, ako je matica izgubljena, a paša traje, bit će napunjeni i medom.

Kada su matice oplođene, upotrebimo ih tamo, gđje ih trebamo, a sadržinu njihovih oplcdnjaka razdijelimo ili ih pripremimo za dodavanje nove partije matičnjaka. Moramo li oplođene matice, koje legu, još pridržati ,u oplodnjacima, tada je dobro pričvrstiti na njihova leta komadić matične rešetke da se ne izroje. Okviri s leglom se mogu povaditi, a umjesto njih se mogu staviti okviri s počecima.

Kad prođe sezona uzgoja, izvade se ovi specijalni poklopci,, odnosno podovi, kao i pregrade iz polumedišta, te se društvo prema svojoj snazi i zalihi svede u normalno stanje.

Rauchfussova metoda pravljenja oplodnjaka i nukleusa u osnovnom društvu bila je opisana u American Bee Journal-u za srpanj god. 1931. Devet godina kasnije poznati pčelarski stručnjak E. L: Sechrist je kazao: »N e znam bolju metodu za spasavanje dobrih matičnjaka i oplođivanje matica nego što je Rauchfussova«. '

IV .

Z a jedno obično uzgajalište matica, najbolji su mali oplodnjaci s ,tri okvirića i hranilicom. Za njihovo punjenje treba najmanje pčela,’a kad treba pčele u njima hraniti, potroši se manje hrane nego na one u većim oplodnjacima. Jedno i drugo je vrlo Važno, jer smanjuje izdatke na minimum. Osim toga mogu se u njima održati dru- stvanca preko cijele uzgojne’sezone, te nije potrebno za svaku novo- izlieženu maticu ponovo puniti oplodnjak s pčelama.

Veličina okvirića zavisi o veličini polumeđišta, ukoliko takva postoje na pčelinjaku. Naime, dobro je ako se mogu po tri ova mala’ okvirića smjestiti u jedan polumedišni okvir. Takva potreba nastaje više puta u toku uzgojne sezone. Budući da su kod nas okviri široki obično oko 40 cm (unutarnje mjere), to bi širina okvi- rića mogla biti 13 cm. Njegova se visina dobije na isti načii. ’

313

U oplodnjaku nisu potrebna više od tri okvirića. Kad je dru- štvahce dobro shabdjeveno s hranom, onđa se umjesto hranilice doda još jedan okvirić.

Tri mala okvirića za oplodnjak smještena u jedan poluolcvir

Okvirići moraju na neki naćin biti utvrđeni, pogotovo pri onim -oplodnjacima, fcoji se prenose na drugi pĆelinjak radi punjenja. Razmaci se mogu dobiti i s pomoću širih postranih letvica (35 mm).

Najmmiji oplodnjaci lcoji se jednim naseljenjem mogu održati preko cijeleuzgojne sezone

Zatim se mogu hapraviti i od čavlića, koji se zabiju u postrane letvice okvirića. Neki američki uzgajivači upotrebljavaju dbične okvi- riće od sekdja, 'koje objese u oplpdnjak s pomoću dva postrana

•čavlića. Herman M.cCohnell iz Il'linois ima na okvirićima široke sastavljene satonoše. Ušice na krajevima je malo stanjio i produžio kroz zarez u stijeni oplodnja'ka tako da se njihovi krajevi i iz vana vide.

-314 ’

Poklopac, koji je ujedno i krov, vrlo točno pristaje. Tako nema nikakvog prostora između satcnoša i poklopca. Pri prijenosu su okvirići nepomični. Neki pribijaju kcmadiće Iima po užim stranama postranih letvica. Ti limovi upadaju u zareze na stijeni oplodnjaka, te na taj način osiguravaju nepomičnost pri prijenosu. Tada ušice nisu ni pofcrebne. Ušice smetaju kod stavljanja okvirića u poluokvire. Zato, ako se to prakticira, treba okviriće snabdjeti navedeniin limovima.

Krstak od letava na koji se megu objesiti. četiri oplodnjaka okrenutana razne načine ' -,

Za okviriće nisu potrebne letvice deblje od 6 mm. Mogle bi bitii i tanje, ali ih je teže čavlićima sastaviti.

Leto mora biti vrlo malo, po prilici oko • 1 cm, i to pri dnu oplodnjaka. Tako će pčele lakše čistiti podnjaču, jer je ovim malim drustvancima najveći nepdjatelj moljac.. Leto se zatvara čepom. Okviri vise pljoštimice prema letu.

Otvori za ventilaciju-'su također potrebni, i to' dva: jedan na sredini prednje, a drugi na sredini stražnje strane, svaki veličine oko 2 1/2 cm. Zatvaraju se izvana čepovima.

Poklopac je od jednostavne daščice debele oko 1 1/2 cm. Krov je ravan i najbolje da je pokriven limom. Njegove stranice trebaju sezafi bar 3 cm okolo oplodnjaka. Obod krova treba biti iznutra širi, najviše 5 mm, od vanjske mjere oplodnjaka, da se pčele tuđice ne bi mogle zavlačiti pod krov. * . < • i ’ j i ;

315-

Ako se sa sbrane oplodnjaka pribiju 'limene spone, onda se mogu po .četiri oplodnjaika objesiti na krstak od letava, koji je pribijen na jedan kolac. Leta im se okrenu na različite strane.

Neki uzgajivači grade po dva takva oplodnjaka u jednomkomadu s letima na protivnim stranama. Pritcm se uštedi neštomaterijala, a postigne se i međusobno grijanje.

V. .

Kad se pregrađuju polumedišta za oplodnjake koji će samostalno stajati, onda ih također treba udesiti za male okvire, jer- duga- oki pdumedišni okviri nisu prikladni. Naime, ista količina pčela

Polumedište iskorišteno za šest •oplodnjaka

bolje formira malo gnijezdo na malim okvirićima nego na dugačkim, gdje ne može pokriti dugačko saće. Zato pcsebni oplbdnjaci s dugim polumedišnim okvirima brzo postanu plijenom moljaca.

Z a pregrađivanje najbolje služi šper-ploča 3 mm debljine. Cna se utisne u izreze na stijenama, a na donjoj i gornjoj strani pojača nutovancm 'letvicom. U tom slučaju i poklopci bolje priliježu.

Poklopci se snabdiju ventilacicnim otvorima, veličine oko 3 cm, koji se dadu zatvoriti s pomoću čepova. Krov je zajednički. Na krovu se izvede mrežom sfiabdjeveni ventilacioni otvor (na.pr, 20, X 2 cm), i to na suprotnim stranama krova. Oni se upotrebljavaju, kad se ventilacioni otvori na poklopcima moraju' otvoriti.

Svaki ovakav četverodjeljni oplodnjak se postavi na 4 kolčića u visini pojasa tako da se lako na njima radi.

316

Oba posljednja tipa .oplodnjaka moraju biti vrlo dobro izrađeni, jer jedna pukotina može omogućiti pljačku cijele serije mikleusa.

VI.

Posebnu grupu predstavljaju oplodnjaci, koji se ponovo pune za svaku narednu maticu. Najpoznatiji takav oplodnjak kod nas, je oplodnjak 'Dr. Zandera, koji je u Sloveniji doživio malu izmjenu dimenzija. U njemu u jednom udubljenju visi okvirić velik 19x23 cm.

Oplodnjak Dr. Zanđera

■' '■ ' - Da. se ne bi micao kcd prenošenja, utvrdi. se s, pomoću klina. Iznad okvirića sii dva odjeljka: jedan za hranu, a drugi za kavez. Svaki odjeljak ima posebni mali poklopac. Ispod oplodnjaka se nalazi otvor za zračenje, pckriven žičancm mrežom. Leto je ria užoj strani, ’pri dnu. S jedne i s druge šire strane umetnute su staklene pločice, koje zamjenjuju postrane stijene. One se mogu i vaditi, kad se oplodnjak purii. One su tu zato da bi se kroz njib.,moglo promatrati stanje u oplodnjaku,. a da se ovaj ne ctvara. Puni se na posebnom Iežištu kiroz posebni (Stojkovićev) sipaonik.

Ovakav op'lodnjak nije za samostalno držarije. Mora imati posebnu kutiju, koja stoji n'a stalku i koja služi za dva ovakva oplodnjaka. Krov na kutiji je prilično velik i za kutiju učvršćen na šarnire, pa se može ča'k i zaključati. Ukratko, ima sve što je potrebno.

Postoji još jedna vrsta\pplcdnjaka koji se također ponovo puni: za svako oplođivanje matice.' To, je oplodnjak amerikanca Lathama. Njegov oplodnjak nema od svega gore navedenog ništa, pa čak nf okvire. To je kutija bez poklopca, koju štiti komad katranskog. papira. Cijeli »uređaj« joj je malo okruglo leto i pokretno dno.

Latham prilijepi matičnjak iznutra na strop.- Na dno postavf komadič šečernog tijesta, zatim ubaci unutra šakii pčela i stavi dno. On uopće ne pregledava unutrašnjost, jer zato nema ni potrebe.. Nakon 11— 12 dana pckupi cplođene matice. Jednom ga je posjetio njegov kolega Jay Smith. O toj posjeti Smith je napisao slijedeće: »Baš me zanimalo, kako će Alen u svojem oplodnjaku naći i izvaditi maticu- No. on je to učinio vrlo jednostavno: jednom rukom je pbdigao oplodnjak s rijegovog dna i s njime udario malo o tle. Izne- nađene pčele pale su dolje, i on je među njima lako opazio i uhvatio inaticu«. . . . ■ • -

Navdi smo ova dva kontrastna primjera u kojima se ogleda s jedne strane njemačka pedantnost, a s druge američka težnja za jednostavnošću. Lathamovu oplodnjaku moglo bi se prigovo'riti da nije upotrebljiv za prenošerije na »plemenilne postaje«. AOi na to bi on mogao postaviti pitanje: da' li je ikoji pčelar u zadnjih 25 godina dobio i jedan kilogram meda više zato što je prenosio oplodnjake na spomenute postaje?

Av

l k ^ T ^ a s e l j a v a n j e o p l o d n j a k a• ;

- I ■ / ■ ■ ’ . • " ' ■ • '

Okvirići u^oplodnjacima se mogu snabdjeti na različite načine: jedan okvirić treba da je napunjen medom, u drugom da je prazna satina, dok treći može biti prazan. ■

Da bi se dobio potrebni broj okvirića s medom,. oni se stavljaju u polumedišne okvire za vrijeme paše da bi ih pčele napunile. Ako na pčelinjaku nema polumedišta, onda ih treba u tu svrhu napraviti. Bain stavlja po 20 takvih malih okvirića u dva reda na posebne letvice nosilice u polumedištu. Kad se u oplodnjacima nalazi po jedan ovakav medni okvirić, cnda se time znatno smanjuje potreba prihranjivanja. '.

Međutim u oplodnjake se mogu staviti okvidći i s praznim satinama. Neki uzgajivači 'izrezuju iz velikih plodišnih okvira male

318

lcomadiće s leglom i umeću ih u ove male okviriće, no to nije apso- lutno potrebno za uspjeh. ’

Naseljavanje oplodnjaka s pčelama mcže se vršiti na različite načine. Obično se pčele dopreme na 'oplodni pčelinjak s drugog pčelinjaka ili se oplodnjati pune na samom oplodnom pčelinjaku.

II.

Doprema pčela s drugog (vanjskog) pčelinjaka vrš: se uglavnom na tri načina:

- . Zbirni sandukt

A . Pčele se mogu iz medišnih okvira stresti s pomoću sipaonika x! jedan poseban »zbirni« sanduk, dimenzija na pr. 45 X 45 X 45 cm. Srednji dio postranih stranjca sanduka. zauzima ventilaciona mreža. Poklopac se izvlači u stranu. Na' njemu je okrugla rupa, u koju se

319

umeće grlo sipaonika prilikom punjenja. Od neho'tičnog otvaranja poklopac je sa strane osiguran jednokrilnom maticom. Ispođ poklopc-a mogu se umetnuti dvije letvice na koje se pribije poveća krpa, da bi se pčele imale gdje prihvatiti. Na sanduku trebaju biti pribijene i ručke za prenošenje.

.. Sanduk ima jcš jednu veoma važnu napravu, od koje skoro da zavisi cjelokupni uspjeh, To je drveni valov dugačak oko 45 cm, a visok i širok po 5 cm. Taj valov ima u sanduku svoje mjesto na jednoj strani između poda i ventilacione mreže. Izvana se maže utisnuti u sanduk kroz jedan četvrtasti otvor. Valov ne ulazi potpuno u sanduk, Već ga izvan sanduka ostaje u dužini od 10 bm. Na tom. vanjskom dijelu nalazi se okrugl'a rupa, u koju dolazi boca za hranjenje. Boca je odignuta od dna valova tako da tekućina može pomalo isticati u valov, i to upravo toliko, koliko pčele potroše. Unu- tarnji kraj valova je malo izdignut tako, da se tekućina ne bi prosi- paia pp sanduku. Da pčele ne bi izlazile feoz valov, van, u nj je umetnut komadić mrežice od žice. Svrha je ovog valova da se što'prije i što više pčela nahrani prije nego što će se usipavati u oplodnjake..

U takav jedan sanduk može da stane oko 8 kg pčela bez bojaznf da će se u njemu.ugušiti pri prijenosu. Budući da se u oplodnjak stresa oko 20 dkg. to je 6 kg dovoljno za 30 oplodnjaka. .

• Koliko jc potrebno pčela da bi se oplodnjaci napunili, t. j. sa koliko medišnih fli pplumedišnih okvira. treba stresti pčele u sanduk, može se približho izračunati prema zapremini okvirića u oplddnja- cima i zapremini dkvira u nastavcima, sa kojih se pčele stresaju. N o uvijek se strese koji okvir više, jer.je bolje da iza jpunjenja oplodnjaka nešto pčela preostane nego da ih bude premalo; •

Pčele se .mpraju-dopremiti jedan dan prije nego što će se mati- čnjaci dijeliti po oplbdnjaćima. Cim ,še sanduk s pčelama dopremi, stavi se u mracnu prostoriju i odmah se u nj utisne ovaj valov, a zatim se na otvor valova postavi boca • s razrijeđenom 'hranom. Pčele ostaju u sanduku 24 sata i neprestano ih se hrani. Qne nemaju nl saća, ni legla ni matice, ali su zato pune hr-ane. U takvoj situacij! one će bezuvjetno primiti- i njegovati bilb matičnjak bilo neoplo- đenu maticu.

Drugi dan se donese u prikladnu prostoriju sanduk, oplodnjaci i matičnjaci. Na svakom se oplodnjaku zatvori leto, a otvori prednji otvor za ventilaciju. Ako je jako toplo, otvori se -i stražnji otvor za ventilaciju. Okviri se razmjeste tako da onaj s medom (ako se takav upotrebljava) dođe otraga, a iza. njega hranilica. napunjena; gustim šećernim sirupom ili šećernim tijestom. Matičnjaci se drže

pokriveni. Jedan od njih se lagano utisne na srednji okvirić ispođ satonoše. Prednji okvirić se izvadi, da bi se pčele mogle lakše usuti. Zatim se sanduk s pčelama otvori i one se poprskaju s malo vode da ne bi letjele. Kad pčele pokušaju izlijetati van iz sanduka, prskanje se ponovi. Sada se s pomoću limene lopatice^vidi str. 285) zagrabi oko 20 dkg pčela i naspe u oplodnjak na mjčsto izvađenog okvirića. Okvii-ić se zatim polagano vrati na svoje mjesto J oplodnjak se poklopi. Tako se redom napune i ostali oplodnjaci.

Napunjeni oplodnjaci smjeste se u mračni prostor do na veeer. Tada se _pred mrak odnesu na određena mjesta. Otvori za ventilaciju se zatvore, a leta otvore. Ukoliko je ostalo pčela li zbirnom sanr dufcu, one se stresu pred neku košnicu, a sanduk spremi do ponovne upotrebe. Valov se dade.nekom društvu da potroši hranu, koja je u njemu zaostala ili se jednostavno ispere da se sadržaj ne bi uldselio. ' -

Neki uzgajivači umjesto .ovakvog zbirnog sariduka. upotrebljavaju 'zamrežene sandučiće za transport golih rojeva. Oni umjesto valova primjenjuju štrcanje šećernog sirupa kroz mrežu s pomoću štrcaljke ili nakvašene četke. To opetuju sve dotle, dok pčele sisaju hranu. Nakon toga pune oplodnjake.

-•Ima još jedan način žbirnog prijenosa. Pčele se 'stresaju u.jednd: medište, koje je zamreženo s gornje strane: U nj može da stane i do

11 321

5 kg pčela. Kad se prenese na oplodni pčelinjak, peele se u njemu prskaju sa šećernim sirupom tako dugo dok ga uzimaju. Zatim se na to medište postave tri polumedišta s malim okvirićima iz oplodnjaka. Preko noći pčele zaposjednu okviriće, koji se onda mogu zajeđno s pčelama prenositi u oplodnjake.

B. S vanjskog pčelinjaka pčele se mogu cjopremit; i u samim oplo- đnjacima. Kod takve prakse oplodnjaci trebaju biti građeni za pet okvirića, ali se prije punjenja unutra stavljaju samo tri okvirića i hranilica. Ostavljeno mjesto za četvrti okvirić (i za hranilice) ostaje

Matičnjak se pašlj'.vo utisne u satimi

prazno, da bi se na-to mjesto prilikom punjenja moglo staviti grlo sipacnika. Četvrti okvirić se stavlja u oplodnjak kad se>ukaže potreba ra prcširivanjem gnijezda. '

Sipaonik za punjenje oplodnjaka treba da ima donji otvor upravo tako velik kao što je velik prostor, ostavljen za četvrti okvi- irić. Takav sipacnik treba biti utvTđen na posebnim nogarima s pod- nožncm daskcm na koju se prilikom poijenja posta\i oplodnjak. Sam sipacnik se mcže unutar nogara pomicati gore-dolje za 3— 4 cm.

Prije punjenja oplodnjaka u hranilicu se naspe vcde toliko da ispuni 1/4 njezinog prostora, a zatim se u vodu naspe šećera u prahu do vrha. Šećer se brzo ovlaži pa ga pčele mogu odmah trošiti.

Pri punjenju oplodnjaka leto se zatvori, a ctvori za ventilacije otvore Zatim se odmakne poklopac na oplodnjabu toliko, da grlo sipacnika mcže doći u ostavljeni prostor u oplodnjaku. Sipaonik se podigne, a oplodnjak se smjesti na podnožnu dasku ispod njega.

322

Zatim se.grlo sipaonika spusti u oplodnjak i punjenje može početi. Zapravo, čitav taj postupak traje rimogo kraće nego čitanje opisa.

Za punjenje jednog oplodnjaka dovoljna je količina pčela s jednog polumedišnog okvira. Prednost ovoga načina je u tome, što se uzima i puni točno onoliko oplodnjaka koliko ima na raspolaganju zatvorenih matičnjaka.

Kada se oplodnjaci dopreme, stave se u mračni prostor kroz 24 sata. Nakon toga se u njih metnu matičnjaci. Ovi se stavljaju kroz rupu na poklopcu. Rupa je točno iznad jeđne ulice u sredini oplodnjaka. Oplodnjaci se- pred mrak odnesu na određena mjesta. Tamo se leta otvore, a otvori za ventilaciju zatvore. Daljnje. se hranjenje vrši kroz rupu u poklopcu, koja je točno izn id hranllice u oplođnjaku.

Ponekad se dogodi da sU polumedišni okvm. s kojih treba stresati pčele, zaliveni svježim medom. Tada se ne mogu stresatfl, jer bi se zamazale pčele. Zato se moraju ometati s četk'om, što usporava punjenje. Jedan američki uzgajivač, kojem se zurilo (kao i svima njegovim zemljacima), u jednom takvom slučaju dopremio je s oplodnjacima na pčelinjak i desetak polumeđišta s izgrađenim suhim sa.ćem. Zatim je stavio na košnice matične rešetke i na njih dovezena prazna polumedišta. Pomoćnik je nadimio pčele i počeo sa šfapićima udarati po košnici, upravo kao da obavlja naše »isku- cavanje«. Pčele su brzo napunile postavljena polumedišta i on je mogao oplodnjake brzo puniti sa stresanjem pčela, umjesto sa ometanjem. ' •

C. Fčele se mogu s vanjskog pčelinjaka dopremiti i u posebnim sandučićima, koji su istih dimenzija kao i oplodnjaci. Mreža im je na gornjoj strani. Otvor za punjenje nalazi se na podu. U njima se mogu transportirati pčele 1 po najvećim vrućinama. Zato su ovakvi sandučići najviše i upotrebljavani u toplim južnim krajevima Ame- rike. Oni najbolje odgovaraju i prilikama u našim južnim toplim krajevima. Prednost im je još i to, što se s pomoću njih može dopremiti pčela upravo za toliko oplodnjaka koliko ima zrelih matičnjaka.

Sandučići se pune na gore opisani način. Kad se prenesu na oplodni pčelinjak, stave se u bllzinu oplodnjaka. U oplodnjak se prvo postave okvirići i hranilica puna hrane. Zatim se na okvirić utisne matičnjak i pčele se odmah mogu naseliti u nj. Kad su pčele jako uzrujane, poprskaju se kroz mrežu sa šećernim sirupom. Poklo- pac na dnu sandučića se otvori i sandučić malo potres'e da sve pčele padnu na mrežu.' Zatim se sandučić brzo izvrne i odmah postavi

tako da mu otvor dođe na otvoreni -oplodnjak, a mreža gore. Kad je vrijeme hladno, mreža se pokrije s poklopcem od oplodnjaka, a ikad je toplo, poklopac se malo odigne.

Pčele se drže zatvorene u mraku tri dana. Tada se transportni sandučić može ukloniti, a oplodnjak se pred mrak može odnijeti na određeno mjesto. Tamo se i leto otvori.

III.

Kad se pčele za oplodnjake uzimaju sa istog pčelinjaka, može se primijeniti zbimi sanduk ili neposredno punjenje u oplodnjake. U svakom slučaju pčele moraju biti zatvorene i hranjene 24 sata prije dodavanja matičrijaka, a zatim za'tvorene još 48. sati u oplodnjacima, pa se tek onda pred mrak mogu na određenim mjestima otvoriti leta. Toiiko je potrebno da se pčele ne bi vraćale na staro mjesto. Međutini, jedan mali dio pčela se ipak vrati. Kroz navedenih 48 sat: treba oplodnjake držati u mraku.

'Spomenuti zatvor pčela može se skratiti i na taj način, da se pčele u zbirnom sanduku opiju sa salitrenim dimom i to prije hranjenja. Pri tom se mora u žbirnom sanduku načiniti jedan postrani otvor promjera oko 6 cm, kroz koji se može s pomoću posebnog limenog tuljka utisnuti zapaljena salitrena krpa (vidi str. 85). Taj način je i pisac uspješno primjenjivao.

Trodnevni zatvor se može skratiti i opijanjem eterom ili klo- roformom. Smotuljak vate natopi se jednim od spomenutih sred-

'stava i ubaci .u napunjeni oplodnjak, koji se odmah zatvori. Čim prestane brujanje pček, poklopac se ukloni da bi se pčele osvijestile. Kad se osvijeste, oplodnjak se zatvori.

Postoji još jedan način punjenja oplodnjaka sa pčelama iz istog pčelinjaka, kcd kojeg nije potrebno držati pčele u zatvoru preko 24 sata, a niti ih opijati. To je slučaj, kad se za punjenje uzimaju samo mlade pčele, koje još nisu izlijetale iz košnice. U tom su slučaju potrebne neke pripreme, na koje se izgubi nešto više vremena nego inače. •

Ako se neka košnica uklc-ni sa svoga mjesta, iz nje će se na prijašnje mjesto u roku od dva dana povratiti sve stare pčele, dok će na novom mjestu ostati samo mlade, koje još nisu izlijetale.

Kod košnica nastavljača to se najlakše izvede na taj način, da se medište potpuno odijeli od plodišta i da se u tako odijeljeno medište stresu pčele sa nekoliko plodišnih okvira na kojima se

324

nalazi leglo. Leto na medištu mora se otvoriti na njegovoj stražnioi .strani. u mediste treba staviti jedan okvir otvorenog leola

Kod položenih košnica može se to isto postići. Pregradnom daskom koja treba da potpuno pregrađuje košnicu, podijdi se takva košnica potpunim pregrađivanjem pokraj- leta na dva dijela. Na onom dijelu košnice, koji je ostao bez prednjeg leta, otvori se stra- žnje ili postrano leto, tako, da stare pčele mogu izaći i vratiti se u onaj dio košnice na kojem je ostalo prednje Ieto. U tom dijelu košnice s prednjim letom treba da se nalazi matica i većina otvo- arenog legla. Ako na košnici nema stražnjeg ni postranog leta, može se stare pčele pustiti da odu i na taj način da se po'klopac košnice malo odmakne u stranu.

Opisana podjela načini se dva dana prije punjenja oplodnjaka. N a dan punjenja oplodnjaka, stre.su se pčele sa potrebnog broja okvira u zbirni sanduk ili neposredno u same oplodnjake. Tako tia dan punjenja oplodnjaka ne će bitj potrebno tražiti i odstranji- vati matiee iz košnica. Kod primjerie ovog načina mora se u jedan okvirić oplodnjaka urezati komadić satine s praskom, koji je neopho- dan za hranu mladih pčela. Inače će i matica izaći na osjemenjivanje sa zakašnjenjem. •

IV.

Kod oplodnjaka napravljenih uz plodište osnovnog društva, stavi se uz pregradu, zato jer je tamp najtophje, okvir s nešto zatvorenog legla i s pčelama na njemu. Kraj tog okvira dolazi drugi, koji je napunjen s medom i praškom i treći prazan, izgrađeni ili neiz- građeni okvir. U svaki oplodnjak se stresu pčele s najmanje 3 okvira, na kojima je otvoreno leglo, jer će većina takvih pčela i ostati u oplodnjaku. Stresanje se lakše obavlja ako se upotrebi Hmeni sipaonik.

Formiranje toga malog. bezmatka obavlja se dva dana prije nego -će se matice izleći, kako bi pčele bile 24 sata bez matice, a da u posljednja 24 sata imaju zreli matičnjak. Pčele radije primaju matičnjak nego neoplođenu maticu. Preostale mlade pčele rado ce ga primiti.

Ako smo oplodnjak napunili toliko, da mlade pčele (kad se stare vrate u svoju košnicu) pokrivaju sva tri okvira, onda će matičnjak biti do zadnjega časa dovoljno grijan. Matičnjak se’ pažljivo utisne u prethodno napravljenu malu udubinu na satini povrh legla.

325

V .

Kad su pčele 24 sata zatvorene u oplodnjacima i dobro nahranjene, bezuvjetno će primita i neoplođenu maticu. Gladne će pčele progristi i sam matičnjak, upravo kao što to čine i pčele u 'normalnim društvima kad zbog nepovoljnih vanjskih prilika odu- staju od rojenja.

Nikada nije dobro otvarati leta na oplodnjaku po danu. Pčele jumu van iz sviju oplodnjaica, ;i, nakon komešanja po zraku, prihvate ec u gomili na neki oplodnjak u tolikoj množini da izvana vise na njemu. Tako mnogi oplođnjak ostane bez pčela.

Rijefka tekuća hrana u oplodnjaku jedan je od najčešćih uzroks bježanja pčela iz njega. Zato se u početku mora dati gusti šećerni sirup (2:1) ili šećerno tijesto. Kasnije, kad u oplodnjaku bude legla može se davati i tekuća hrana (1:1).

A ko se prvi prijentacioni izlet pčela iz oplodnjaka dogodi u isto vrijeme kad i mlađa matica, izlijeće na oplodnju, može se dogoditi, da sve pčele ostave oplodnjak. Takvi se slučajevi događaju tamo- gdje se pčele uzimaju sa istog pčelinjaka (zbog čega su morale biti dulje vremena zatvorene), a dodana im je, umjesto matičnjaka ne- oplođena matica.

O d navedenih slučajeva bježanja pčela postoji iznimka jedino onda, kad su oplodnjaci napunjeni samo s mladim, a ne i sa starim pcelama-

12. Z r e 1 i m a t i č n j a c i

Matica izlazi iz matičnjaka 16. dan od dana polaganja jajeta? (po Lathamu nakon 15 dana i nekoliko sati). Već je spomenuto đa se dotle mogu matičnjaci držati u uzgajivačkom društvu iznad matične rešetke među zatvorenim leglom. Kad su matičnjaci tri ili četiri dana poklopljeni, na velikim uzgajalištima, stavljaju ih u kaveze i drže ih u inkubatoru s jednakamjernom temperaturom od- 32° C. Iako se tako na velikim uzgajalištima radi, ne može se takav način držanja preporučiti kod uzgoja boljih matica. Naime, vrlo je važno da pčele mogu boraviti na matičnjacima, jer ih tako inten- zivnije griju. One ne samo da borave na matičnjacima, nego še okolo .njih žurno kreću, upravo kao da izvode neki trčeći ples. Možda se tim načinom održava ne samo temperatura nego i neki kontakt s lutkom u matičnjaku. Nedavno je objavljeno zapažanje Tuschhofa

326

4a su matice, izležene iz matičnjaka, koje pčele nisu dovoljno pokri- vale, bile 'vrlo slabe kvalitete. Pčele ne mogu dovoljno pokrivati matičnjake, ni u jednom poznatom kavezu, jer su ili maleni ili zamreženi ili imaju limenu matičnu rešetku. Dobar bi bio američki kavez (kao na šlici), samo bi umjesto mreže morao imati matičnu rešetku od žice, a ne od lima. Limena rešetka previše odjeljuje matičnjak od pčela.

Amerioki kaves ea matičnjake

Kad se za presađivanje ne primjenjuju opisani načini dobivanja ličinki jednake starosti, već se ličinke uzimaju po cijelom okviru »od oka«, dnda nije sigumo da se koja matica ne će i prije ro-ka izleći. U tom se slučaju moraju matičnjaci ža svaku siguriiost staviti u kaveze. Također se u kaveze stavljaju i onda, kad se želi u oplodnjake amjesto matičnjaka stavljati izležene matice. Ima još jedan slučaj, kad se matičnjaci moraju stavljati u kaveze, a to je ako nastupi

.nevrijeme upravo u času kad se moraju oplodnjaci puniti s pčelama. Budući da se posao punjenja mora odgoditi, moraju se i matičnjaci sačuyati od uriištenja. Nezreli matičnjaci se nikađa ne stavljaju u kaveze. . '

Kad se kavezi s matičnjacima stavljaju u okvir, ne treba ih više od 6 komada stavljati u jedan red. Krajeve okvira treba ostaviti prazne. Tako će pčele bolje zaposjesti matičnjake u kavezima. Kad se matičnjaci vade iz uzgajivačkog, društva; pčele se s njih moraju

327

s četkom omestij a nipošto stresati. lnače se matičnjaci moraju čuvati od prašine, velike topline i hladnoće.

Neki ih uzgajivači slažu u deblji drveni blok s - rupama, gdje vise u istcm položaju kao i u košnici. N o to nije potrebno. Jedno- stavno se polože Iagano na čistu vunenu krpu u košarici i pokriju:- isto takvom krpom.

A ko se matičnjaci nekuda prenose (na pr. na drugi pčelinjak),. treba ih prenositi u kakvoj manjoj limenoj posudi s , ručkom. N a njezirio dno stavi se deblj.i sloj toplih drvenih strugotina,- koje-še pokriju debljom vunenom krpom. Na nju se poslažu matičnjaci i cdozgo dobro pokriju. Strugotine čuvaju ođ liiađnoće i trešnje. Velika toplina je opasnija od manje. - .

Matičnjaci se'u oplodnjacima meću u središte gnijezda. U satint se napravi mala udubina, a matičnjak se nježno pritisne u-.nju. Ustvari se matičnjak pritište samo. svojim gornjim dijelom, t. j. kod osnove, a nipošto ne sa završnim dijelom. -Vrh matičnjaka treba svakako ostaviti slobodnim. Gdje su oplodnjaci snabdjeveni s rupom u poklopcu za umetanje matičnjaka, tamo je razdioba matičnjaka; tako jednostavna da je mogu i djeca obaviti.

Matičnjaci se u nukleuse nikada ne stavljaju u kavezima. Svaki se uzgajivač treba pobrinuti da oplpdnjake nasđjava s mimim i si- tim pčelama, koje su stanovito v.rijeme bile bez matice. Ako ih .naseljava s razdraženim i gladnim pčejama,'onda mu ni kavez ne će- pcmoći. r ■ . .

Ima samo jedah slučaj da se matičnjak stavlja u kavez'. To je ' onda, kad se dogodi da ima na raspolaganju više matičnjaka nego

naseljenih oplodnjaka. Tada s.e u oplodnjak stavlja još jedan mati- cnjak, ali u kavezu. U tom se kavezu donja rupa napuni šećernim- tijestom i zatvori. Kad je prva matića poćela s leženjem, ona se izvadi,' i istodobno se na kavezu otvori donji otvor da bi pčele nakon potrošnje hrane mogle osloboditi drugu maticu.- Inače. se ovaj način .u široj praksi ne primjenjuje, jer trpijkvaliteta te druge matice.

13. O p l o d n j a

1. Trutovi

I.

Za sigurno osjemenjivanje matica, treba imati zrelih trutova u odabranom društvu već za vrijeme presađivanja ličinaka. 'Trutovi

328

s'u spclno zreli, kad su stari 12 dana. Prema tome, ako su za osjemenjivanje potrebni, na primjer 10. V . onda trutovska satina mora !b;ti zaležena već na 5. IV. Razvoj dotičnog društva od kojeg želimo trutove, pcmaže se stješnjavanjem i utopljavarfjem gnijezda i pri- Jhranjivanjem.

Okvir s trutovskom satinom treba staviti u središte odabranog društva već sredinom marta, jer ponekad dobre matice obilaze trutovske stanice, a da .ih ne zalegu. S druge strane pčele, obično pod -vanjskim utjecajem, ponekad odstrane trutovsko leglo iz stanica. ■Osim toga, mora se" povesti računa i q boljem uzgoju trutova. Iz trutovskih ličinaka koje su oskuđnije hranjene, razvit će se manji d. slabiji trutovi. Zato se kod boljih uzgajivača matica zaležene tru- iovske satine stavljaju u posebno obezmatičeno društvo, koje se kroz cijelo vrijeme uzgoja prihranjuje. Takvo društvo, -opskrbljuje se

■ mladim pčelama iz drugih košnića. -Ako se uzgojem matica počiie već početkom proljeća, onda je

najbolje u izabranom društvu podržati trutove preko žime s po- moću neoplođene matice. .

II. ' • ’ N/ - , _

Na manjim i većim uzgajalištima matica ne može se vršiti strogo jznanstveno cdabiranje prema različitim osobinama pčela, kao što je to slučaj na, nekim inostranim zavodima za uzgoj pčela. A li se dpak mora voditi računa o tcme, da se uzgojene mlade matice u veli- kcj većini osjemene s trutov.ima iz odabranog društva, koje se vidno isticalo u željenim osobinama.

Takvo osjemenjivanje mogu ometati ostala brojna društva, koja se možda drže na uzgajalištu, a mogu smetati i trutovi s obližnjih' pčelinjaka, pa i trutdvi iz nekog nezapaženog društva u možebitnoj obližnjoj šumi. Da bi se to spriječilo, postoji više načina, koji osi- .guravaju preko 90% oplodnje s izabranim trutovima.

Ako se uzgajalište nalazi na udaljenosti bar 5 km od drugih pčelinjaka, onda ’je dovoljno imati. dva ili tri driištva za uzgoj tru- tcva, i u svakom uzgojiti i podržavati pet, šest tisuća trutova. Nji- hova brojnost osigurat će potrebnu premoć lcod izlijetanja matica na osjemenjivanje. Ukoliko se na istom uzgajalištu nalazi i veći broj ■običmh društava; onda se kod njih sprečava razvoj trutovskog legla, a u vrijeme izlijetanja matica na osjemenjivanje na košnice stakvim 'đruštvima postave se matične rešetke.

Na takvim uzgajalištima gdje se uzgaja posebna rasa ili posebni. soj pčela, a u neposrednoj blizini se nalaze drugi pčelinjaci s drugom rasom ili drugim sojem pčela, mora se primijeniti još i slijedeći način.

Oplodnjaci se moraju napuniti s mladim pćelama na način opisan na str. 324 i snabđj.eti sa zrelim matičnjacinia. Kako napunjeni oplodnjaci, tako i društva u kojima su uzgojeni trutovi, zatvore se

Matična rešetTca sa sprečavanje isleta trutovima ■

, na nekoliko dana u tamni podrum ili u neku drugu mračnu prostoriju. Potrebno zračenje se osigura s pomoću otvora za ventilaciju koji su snabdjeveni žičanom mrežom. Kad su matice stare već 5— 6 đana, iznesu se iz podruma kako oplodnjaci tako i društva s trutovima To se učini jednog lijepog i toplog dana oko 16,30 sati poslije podne, t. j. onda, kad su trutovi općenito prestali s letenjem. Leta na oplodnja:cima treba okrenuti prema zapadu, t. j. prema suncu. Kad se poslije toga oplodnjaci i košnice s trutovima otvore, treba pčele u njima poprskati mlakim šećernim sirupom. Na taj način naći će se u zraku iznad oplodnjaka nekoliko tisuća izabranih trutova, koji će osigurati željenu oplodnju.

Isti dan odnesu se oplodnjaci ponovo u podrum, a također i dru- štva s trutovima. Iznose se takd još nekoliko dana na svoja mjesta sve dotle dok ne budu sve matice oplođene.

Kod ovog načina je vrlo važno da se u okviriću oplodnjaka nalazi satina s praškom, jer inače ne mogu mlade pčele hranitj

330

mladu maticu s dovoljnom količinom odgovara.juće hrane. Uslijed toga ona ne može ni izaći na osjemenjivanje u normalnom roku nego sa zalcašnjenjem.

Ervin Alfonsus spominje sličnu metodu poznatog pčelara Dathea čiji je pčelinjak bio okružeri s crnim pčelama, pa ipak je uspije\'ao da gaji čistu talijansku rasu pčela ria svome pčelinjaku.

2. Umjetna osjemenjivanja matica'

Iako je umjetno osjemenjivanje matica jedan od vrlo važnih momenata modernog pčelarenja, bit će prikazano samo u najgrubljim crtama, jer pisac 'knjige nema s time nikakvog iskustva. S druge strane, metode opisane u- stranoj literaturi zahtijevaju pored razli- -čitog pribora, koji bi se mogao riabaviti, i miliroskop, koji je za obične pčeJare praktički nedostupan, jer je vrlo skup.

Svrha umjetnog osjemenjivanja', je apsolutna kontrola parenja, ■a s time i kontrola loze. Aiko znamo, 'ka'kve smo trutove uzeli, i ako smo svojom xukom unijeli njihovo sjeme u spolne organe matice, ■onda možemo izvoditi zaključke na temelju rezultata s apsolutnom sigurnošću, jer se ne moramo bojati 'kao kod metoda kontroliranja prirodnog akta parenja nije li ipak matica osjemenjena od nekog

s drugog truta, a ne od onih od kojih smo mi ždjeli.U. načelu umjetno osjemenjivanje se vrši ovako: -na posebnorii

se stoliću maticu uspava (narkotizira), pričvrsti i pripremi za uno- šenje sjemena-u njene spolne organe, a zatim se narkotizira trut, izvme mu se zadak, pri čemu on izbaci sjeme; sjeme se navuče u posebnu štrcaljku i s pomoću nje unese u spolne organe matice. Ponekad je pored ovdg potrebno ustanoviti broj sjemensMh stanica u sjemenu truta, jer je za oplodnju pored dobre matice potreban i dobar trut, t. j. trut čije sjeme sadrži dovoljan broj živih' sjemenskih stanica. ~Vrši se ili jedno osjemenjivanje sa sjemenom od jedndg tmta ili jedno dsjemenjivanje sa sjemenom od više istovrsnih trutova ili se vrši riekdliko osjemenjivanja u određenim vremenskim razmacima. U prvdm slučaju matica ddbije obično premalo sjemenskih stanica, 3 prestane leći jaja za 2— 3 mjeseca, pa je takvo osjemenjivanje sa stanovišta praktičnog pčeTarstva nerentabilno i vrši se isključivo u znanstvene svrhe. U drugom slučaju matica dobije obično dovoljno sjemenskih stanica da može leći jaja kroz čitavu sezonu. Međutim, dva takva osjemenjivanja s pauzom od dva dana između njih, osi- gi ravaju da budu sva jajašca oplođena kroz Čitavu sezonu, a opaženo je i to, da matica nakon četiri takva osjemenjivanja šadrži u svojim

331

spolnim organima toliko sjemenskih stanica koliko i prirodno oplo- đene matice.: Umjetnim osjemenjivanjem su se bavili i ruski pčela'ri. Njihovametoda se sastoji u tome, da se maticu pričvrsti u posebnoj spravici i usput joj se otvori rodnica, a zatim se trutu, 'kojim je želimo osjemeniti, izvrnu spolni organi i uvedu u rodnicu matice. Kako je ova metoda jednostavnija od malo prije navedene, za koju treba mikro- skop, to ćemo je i opisati. Uzme se komad bijelog ili aluminijskog lima i izreže se u obliku aviona. Rubovi se spoje i dobije' se cijev. Dugi kraj lima savije se tako da služi kao opruga. N a kraju ima rupicu, u koju se pričvršćuje kukica, koja služi za prihvaćanje donjih dijelova posljeđnjeg segmenta. Potrebna je i jedna opruga, koja se

“provlači kroz jednu rupicu n a ' osnovnom komadu spravice, a koja služi za prihvaćanje gornjeg dijela posljednjeg članka. Osim toga se načini uložak, promjera 6,5— 7 mm. On ima urez za konac, kojim- se privezuje matica. U uložak, koji je do polovice ispiinjen vatom stavi se matica i umetne se u spravicu. Zatim se uzme trut i lagano trlja među prstima tako dugo dok ne izvrne spolne organe. Drži se glavom okrenutom prema dolje, da bi se moglo njegove spolne organe unijeti u matičine.

Rezultati su dosta oskudni, jer oko 50% matica ugiba, a i samo izvođenje je skopčano s puno poteškoća, što potv.rđuje i naš stru- čnjak B. Vlatković, koji se pokušao s tirne baviti. .

14. O đ r ž a v a n j e o p l o d n j a k a

I.

Kad se oplodnjaci moraju držati na istom pčelinjaku s drugim društvima, treba ih razmjestiti podalje od tih društava, riajmanje 150 m., jer će inače u bespašno doba lako postati plijenom jakih; društava.

Oplodnjaci se mogu razmjestiti u međusobnoj udaljenosti od oko 1/2 m, s letima okrenutim na različite strane. Red od reda može- biti udaljen 2 m. Dobro je pojedinačne oplodnjake nagnuti malo- naprijed, jer se time o'lakšava čišćenje.

Ako su pčele potpuno nahranjene prije stavljanja u oplodnjak,. gdje im je stavljena puna hranilica gustog šećernog sirupa ili šećer- nog tijesta, onda nije potrebno dirati u oplodnjak najmanje 10 dana. U tcm roku u normalnim prilikama i matica počinje s leženjem. Ako'

332

se u to doba pčele uznemiruju, može lako doći do gubitka matice. Opasnost je manja tek kad se od njezinog legla pojave ličinke.

Kad su pčele naseljene u oplodnjak na same osnove umjetnog saća, onda ih 'je potrebno hraniti sve đotle, dok saće ne bude izgra- đeno i stanovita količina hrane pohranjena u stanicama.

Kad se i inače sipa hrana u oplodnjake, ta uvijek. treba raditi pred večer, pošto se svršio let pčela. Kod većeg broja oplodnjaka takvo se hranjenje najbrže obavlja s pomoću napunjene prskalice na tlak. Hrana se. ne prosipa, a ako je na poHopcu iznad hranilice napravljena rupa, onda se ne dolazi ni u dodir sa pčelama. U hranilice. je bolje stavdti savijenu tra'ku žičane mreže nego drveni plovak.

II.

Rojenje društvanca iz oplodnjaka znači potpup;! gubitak ne samo matice i pčela nego i legla, jer s rojem odu skoro sve pčele t-ako da nezaštićeno leglo propadne, Da bi se to spriječilo, mora.se ponekad iz oplodnjaka-izvaditi po jedan okvir.ič 3 leglom i pčelama, i na njego-vo mjesto staviti prazan okvirić. V iš- takvih izvađenih okvirića se smjesti u polumedište iznad nekog normalnog društva. Ukcliko se to pravovremeno iie uradi, društvance se rado izroji. Zato je bolje i matiću ubiti i dodati zreli matičnjak nego sve izgubiti.

Mjesec august je najkritičniji za održavanje oplodnjaka. Alko nukleusi nisu dotle dovoljno opskrbljeni s pčelama i -sa hranom, đruštvanca će iz njih'bježati. Kada se u oplodnjaku zaleže u većoj mjeri voštani moljac, ostavljaju ovakva društvanca kod bježanja ne samo leglo nego i med. Glavni uzrok bježarija je nestašica hrane.

III.

Oplodnjaci su od najveće koristi -samo u tom slučaju, ako se neprestano iskorišćuju,. Pčele, koje se na'Iaze u njima, nedostaju u bivšim njihovim đruštvima gdje bi mogle biti od koristi. Zato se i matice u oplodnjacima drže samo toliko dugo, koliko je neophodno potrebno. Kad se matica iz oplodnjaka izvadi, društvance se na večer obilno prihrani i drugi dan mu se-dođa zreli matičnjak. Ne-ki uzga- jlvači.dodaju zreli matičnjak tek onda kad su pčele počele s izgradnjom vlastitih matičnjaka, ali to komplicira poslovanje.

IV.

Na kraju proizvodne sezone, oplcdnjaci s ckvirima normalne veličine se vađenjem pregrađa pretvore u normalna društva s jednom

333

maticom. Ukoliko je u svakom odjeljku ostala neapotrebljena matica, ,mogu se takvi ođjeljci skupno uzimiti pod jednim krovom. Nakon oduzimanja zadnje partije matica, pokupe se iz malih oplodnjaka okvirići s 'leglom i pčelama i smjeste u polumedište iznad nekog normalnog društva. Međutim, može se dogoditi da na kraju sezone preostane stanoviti broj matica u oplodnjacima. One se mogu uzimiti, 1 naravno ukoliko na okvir.ićima ima dovoljno hrane. Takvo se uzimljenje provodi u posebnim kutijama, koje su pregrađivanjem prila-

v gođene samo za jedan okvirić i posebnim Jetom za svaki bdjeljak.U svaki odjeljak stavi se po jedan okvirić s maticom i pčelama, a zatim se unutra stresu pčele i sa ostalih okvirića. Takve se kutije grade sa odjeljcima u dva reda. U svakom redu ima po 10 odje- Ijaka. Uzimljuju se iznad nekog normalnog društva.

15. O t p r e r n a n j e m a t i c a

I. Kada se matica može vaditi

U normalnim prilikama (dosta hrane, povoljno vrijeme, dovoljno pčela). matica će se oploditi prosječno kroz tri dana, a kroz daljnja dva, tri ili Četiri dana otpočet će s-'leženjem. Tako se već 11. dan riakon stavljanja zrelog matičnjaka u oplodnjak može naći zaleženih okvirića. Ipak nije uputno izvaditi maticu odmah čim je počela s leženjem- Mora se, naime, računati s tim, da se društvance u oplodnjaku ubuduće mora obnavljati iz vlastitog legla., Zato treba matici omogućiti da što više zaleže okviriće. U tu svrhu je dovoljno ostaviti }e još dva tri dana, t. j. izvaditi je tek 14 dana nakon stavljanja zrelog matičnjaka. Ako je u međuvremenu nastalo višednevno loše vrijeme, pa se matica nije mogla oploditi, onda se s njezinim vađe- njem mora pričekati još nekoliko dana.

II. Najbolji kavez

Prije svega mora se pripravitr dovoljno kaveščića za otpremanje matica. Oni mogu biti raaličiti s obzirom na oblik, veličinu .i težiriu.U Americi, koja vodi u proizvodnji matica, Bentonov kavez postao je standardni. On je lagan, što je vrlo važno zbog poštarine, a ujedno služi primatelju i za dođavanje matice. U njemu može matica sa sigumošću putovati i 15 dana što je kod današnjeg avčonskog pro- meta dovoljno i za daleka odredišta. (Matice što ih je pisac dobivao.

334t

putovale su od Mississipija do Bilogore 8 dana). Svako »popravljanje« toga kaveza je suvišno. To 'bi ga moglo šamo komplicirati i poskupiti.

IH. Candy

Hrana za maticu se pravi iz dva dijela što svijetlijeg meda i pet dijelova šećera u prahu. Med se ugrijava do 60— 70 °C, a kod toga mu se postepeno, uz miješanje, dodaje šećer; Tako se dobije gusto tijesto, candy. Kad se ohladi, spremi se u limenku s dobrim poklopcem, jer rado upija vlagu. Z a vrućeg Ijeta candy /treba praviti iz dva dijela meda i šest dijelova šećera. Kad se stavlja u kavez; tijesto se ne smije razilaziti, jer će tako uprljati krila matici i pčelama pratilicama. Zato se i dobrom tijestu mora za topla i vlažna vremena neposredno prije upotrebe primiješati malo šećera <u prahu.

Poznati austrijski uzgajivač, Sklenar, pravi candy na slijedeći način. Medu primiješa jednaku-količinu šećera u prahu i smjesu stavS preko noći u‘ toplu peć. Drugi dan n tu toplu masu primiješa još

.šećera, i-opet stavi u toplu peć. To ponavlja sve dotle dok ne dobije dovoljno gustu masu, koja se ne razilazi. Navodno je takav candy najbolji nakon godine .dana. Sklenar stavlja u kavez tri sloja candyja na dno, cnaj >koji je star tri godine, zatim na njega sloj star dvije

_ godine i najzad sloj godinu dana star. Ako je candy dobro priređen na način prvo opisan, ne treba u tome slijediti Sklenara.

IV . Priređivanje kaveza

Kavez je dugačak 9 cm, širok 3 cm i visok 1.5 cm, N a njemu. se nalaze tri okrugla udubljenja, međusobno spojena. Dva udubljenja ’služe matici i pčelama pratilicama za boravak, a treće, postrano- ndubljenje, za smještaj hrane. Po sredini obiju dugačkih postranih

štranica načinjen je jedan žlijeb, koji omogućuje prilaz zraka u okrugla udubljenja i pnda kad su kavezi na putu slučajno stisnuti jedan do drugoga.

Kavez je pokriven' žičanom mrežicom, preko koje se pribije ili k-omadić kartoria ili tanka đrvena daščica sa adresom.

N a užim( stranama. kaveza izbušena je po jedna okrugla rupica promjera 8 mm. Jedna, koja je u vezi s uđubljenjem za hranu, služi za ulazak pčela i za izlazak matice prilikom dodavanja na odredištu. Druga rupica služi za ‘umetanje matice i pčels pratilića prilikom ctpremanja.

. Najprije se mora premazati vrućim p'arafinom odjeljenje za hranu kao i izlazna rupica kraj njega, da kavez ne bi upijao vlagu iž hrane. Nakon toga se na obje postrftne rupice pribije komadić tankoga lima. Komadić lima na onoj strani, gdje će doći hrana, mora biti dovoljno širok da sasvim ptfkrije rupice. Onaj na proti\moj strani treba biti izbušen .i pribijen jednim ćavlićem potpuno,' a drugim, samo napola, da bi se kod pnnjenj.a mogao izvaditj.

Najbolji kaves zct otpremu matica poštom

Zatim se u odjelja:k za hranu.utisne tolifco candyja da zaprema pajviše polovinu odjeljka. Važno je da se cijela rupica sve do limenog zatvaraća sasvim ispuni. Taj se odjeljak pokrije komadićem pergament-papira, a zatim se preko cijdog kaveža pribije žićana mrežica potrebne velićine. Preko mrežice se odmah pribije karton ili daščica sa adresom. Time je kavez priređen za punjenje.

V . Punjenje

Prilikcm uzimanja matice iz oplodnjaka treba upotrebljavati što manje dima. Otvcr na kavezu, određen za ulaz, otvori se i privremeno pokrije kažiprston lijeve ruke. Matica se uhvati s dva prsta desne ruke za njezin gornji dio i glavom prisloni na ulazni otvor. Kod toga se malko i potisne da pođe unutra. Kad je ušla,, otvor se opet pritisne sa kažiprstom, a zatim se nastavi punjenje kaveza s pčelama pratilicama. Obično se odabiru mlađe pčele sa otvorenog legla. Dovoljno je 10— 12 pratilica. Na velikim uzgajalištima ne uzimaju se pčele pratilice iz istog oplodnjaka, nego se obično u blizini

336

prostorije, u kojoj se vrši pakovanje, drži jedan bezmatak iz kojeg se uzimaju pratilice za sve matice u kavezima. N a taj način je oplodnjak najmanje .otvoren, a tiiiie i opasnost od tuđica smanjena.

Kad se u kavezu nalaze već i pčele pratilice, zabije se lim na ulaznom otvoru sasvim. Mnogi američki uz'gajivači na izlazni otvor (gdje je hrana), umjesto lima stavljaju komadić kartona s natpisom: »N e uklanjaj ovu kartiču«. Naime, mnogi naručitelji ne znaju'kada i kako treba maticu osloboditi, te skidanjem zapora na hrani omo- guće svojim pčelama da prije reda dođu do matice u kavezu, uslijed čega matica većinom strada.

._ Svakom kavezu treba .priložiti i kratku uputu o načinu dodavanja matice. Dobro je, da je takva uputa natiskana na drugoj; strani kartona, kojim se po-kriva mrežica, i koj>I služi za adresu. Uputa može glasiti na pr. ovafco:

»Društv.o će primiti stranu maticu, ako nema oplođene ni ne- oplođene vlastite matice, a niti matičnjaka, Zato uklonite staru maticu prije dodavanja ove. Iz kaveza odstranite pčele pratilice da, matica ostane sama.1) Zatim smjestite kavez s .maticom neposredno iznad,-ili između okvira s leglom, no tako, da se pčele mogu kroz mrežu upoznati s maticom. Na:kon dva dana iiklonite zapor sa -otvora gdje je hrana, i opet stavite kavez na isto mjesto u košnici. Pčele će, kada' petroše hranu, same osloboditi maticu. Ako ima dobre paše, možete to učiniti dan prije. N e uznemirujte više pčele najmanje kroz pet dana, jer tuđice mogu prouzročiti smrt dodane matice. Košnicu žaklonite od sunca i leto suzite. Što manje dimite«.

Da bi se primalac upozorio na uputu, treba na prednjoj 'strani kartona ispod adrese napisati »Uputa na drugoj strani«.

Kada se otprema više matica na istu adresu, onda se kavezi učvrste međusobno ponioću spona ili tanjih letvica.

Iznad adrese mora se napisati »Žive p č e l e b r z o uručiti«.Prema našim poštanskim propisima plaća se na pošiljku obična

taksa prema- težini kaveza, zatim taksa za preporukii i taksa za ekspres- Na kavezii se mora ostaviti dovoljno mjesta za poštanske oznake.

VI. Označivanje matica

Kako je poznato, matice se ne označuju bojom samo zato da bi se zriala njihova starost, nego se označuju i zato, da se mogu među pčelama matice najbrže opaziti.

!) Pellett je ustanovio da pčele sfgumije primaju mafcicu ako se iz kaveza odstrane pčele pratilice.

337

Za međunarodni promet, postoje za svaku godinu određene različite boje, ustanovljene na međunarodnim pčelarskim kongresima. Tako je za godinu 1955. određena bijela, za godinu 1956. žuta, za godinu 1957. crvena boja i t. d. Međutim u S. A . D . ne primjenjuju se u praksi boje određene po pčelarskim kongresima. Isto tako ne primjenjuju se ni u SSSR-u. Tamo u praksi upotrebljavaju ona- kve boje 'koje se na maticama najbolje zapažaju. U zapadnoevrop- skim državama gdje se uglavnom pčelari pčelama. tamnije boje,. svejedno je, kojom če se bojom matice označavati, jer sve. navedene boje jednako dobro udaraju u oči. Ali, bilo bi doista nepraktično đa se žute matice obilježavaju žutom bojom, a ne crvenom ili bijelom, samo zato što je to kongres odredio.

Crveni lak za nokte vrlo je dobro sredstvo za označivanje matica. Crvena boja najbolje se zapaža među pčelama, a'osim toga taj lak se brzo suši. Isto tako ,je dobar i bijeli emajl-lak. Dvije boje za naš unutamji promet i za evidenciju o starosti matice, sasvim su dovoljne. -

Kad se matica izvadi iz oplodnjaka, može se tom prilikom vrlo brzo obaviti i označivanje bojom. Pomoču šibice ili glave od priba- dače, prenese se na matičina leđa malo boje u obliku poveće točk-e, po prilici oko 2 mm u promjeru. Kod toga se mora paziti da boja ne kapne na njezine otvore za disanje.

Lijepljenje papirića na leđa matioi, nije praktično.

16. » U s k l a di š t en je«' m a t i c a

Često se desi da je na pčelinjaku potrebno više matica nego što ili ima oplođenih u oplodnjacima. Da se zauzeti oplodnjaci mogu iskoristiti za iduću partiju oplođivanja, moraju se oplođene matice iz oplodnjaka ukloniti. Takve oplođene matice mogu se kroz tjedan, dva držati zatvorene u kavezima u nekom, inače normalnom društvu i to bez ikakve štete za njihovu sposobnost leženja.

U tu svrhu napravi se nešto širi okvir tako da u njega stanu dva reda kaveza, t. j. jedan ispod drugoga i u svakom redu dvostruki broj kaveza s maticama. Kavezi se moraju postaviti tako da ni jedna matica ne može doći u dodir s ostalim maticama, koje su kraj nje ni s onom, koja je iza nje. U jedan širokoniski okvir može se smjestiti tako i 48 matica u dva dvostruka reda kaveza. U kavezima ne smije biti pčela pratilica.

338

Oyako napunjeni okvir može se smjestiti u neko medište, koje je iznad matične rešetke, i u kojem je puno pčela, da mogu dobro pokrivati okvir s maticama. Inače se moraju na krajevima okvira namjestiti prazni kavezi. '

S jedne i s druge strane okvira s maticama stavi še okvir s otvorenim leglom. Pčele hraniteljice na otvorenom leglu hrane' i matice u kavezima i podržavaju potrebnu temperaturu cko matica. Takvo društvo, dok su u njemu smještene matice, treba prihranjivati.

Ne samo ha ve'likim uzgajalištima nego i na onim riajmanjima, potrebna je neka evidencija stanja u oplodnjacima. Označavanje brojevima i zapisivanje u knjižice nije ni najmanje praktično. Naj- bolja je takva evidencija, koja na prvi pogled pokaže. situaciju u oplodnjaku bez otvaranja. Najpraktičnija je evidencija s pomoću brojeva, koji predstavljaju dane u mjesecu, i oznaka najtipičnijih situacija u oplodrijaku.

Sve oznake i brojevi nati9kani su na jednom kartonu veličine 8 x 8 cm. Karton se premaže natopljenim parafinom i s kazaljkama od lima pribije na prednju stranu oplodnjaka.

Oplođene matice u kavezima \

17. E v i d e n c i j a

Kad je na pr. matičnjak stavljen u oplodnjak, mala se kazaljka riamjesti na riječ »matičnjak«, a veća na datum, kad je to učinjeno. Kad je matica izvađena,’ riiala kazaljka se pomakne na riječ »bezmatak«, a veća n,a dotični datum i t. d.

Jeđnostavni način vanjske evidencije o situaciji-u oplodnjaku

18. Priirijer kalendara za. uzgoj u društvu bez matice i š maticom

Đani 9 10 11 12,13 14 15 16 17 18 19 20,21 22 23 24.25 26 27 28 29 30 31

! Prihranjivanje uzgajivačkog đruštvaPrihranjivanje izabranog društva za đobivanje ličinki

i Prihra'njivanje društva određenog za prihvat matičnjaka13 Uklanjanje matice iz uzgajivačkog društva. ili iz društva s maticom3 Premještanje otvorenog iegla iz plodišta preko matične rešetke 3 Punjenje rojnog sanduka3 Presađivanje ličinki i stavljanje u rojni sandukS Sređivanje prihvačenih matičnjaka. Drugo presađivanje. Predaja

na uzgoj.5 Prihranjivanje izabranog društva za dobivanje ličinki *

Prihranjivanje društva određenog za prihvat matičnjaka j Punjenje rojnog sanduka

J Presadivanje ličinki i stavljanje u rojni saiiduk azi Sređivanje prih. matičnjaka. Drugo presađivanje. Pre- - daja na nzgoj

£3 Doprema pčela za oplodnjake. Prihranjivanje @ Punjenje oplodnjaka za I partiju matičnj.

Š Doprema pčela za oplođnjake. Prih. jg3 Punjenje oplod. za II par. mat.

i t. d.

340

SELEKCIJA PCELA

l . K o n k r e t n i c i l j e v i -

Nema sumnje da selekcija pokrenuta na široj osnovi, može biti -važno sredstvo za povećanje pčelarske proizvodnje. Kad već znamo, da su što se tiče raznog kulturnog bilja i raznih domaćih životinja, selekcijom dobiveni značajni kvalitativni i kvantitativni režultati, i kad znamo đa nam đanas u tu svrhu stoje na raspolo- ženju pouzdana sredstva i metode, onda bi doista bio neoprostiv •grijeh prepustiti pčelarsku granu privrede stihiji'.

Prema petogodišnjem ispitivanju prof. D r. Parka, koje je vršiO' sa kranjskom,. talijanskom i kavkaskom rasom pčele, ustanovljeno je da kranjska rasa prednjači ispred spomenutih dviju rasa i to 1. u proizvodnji meda, 2. u ekonomičnom trošenju zimskih zaliha, 3. u dobrom prezimljenju, 4. u proljetnom razvoju, 5. u slabijoj učesta- Iosti samoizmjene matica i bezmatičnosti, i 6. u dobroćudnosti. N aj- ozbiljniji joj je nedostatak sklonost rojenju.1) -

Ako.na selekciju gledamo sa'stanovišta većeg izvoza našib kranj- skih pčela i njihovih matica, onda bismo unutar karakteristične sive boje, morali pokrenuti selekciju u pravcu uzgoja takvog soja pčela, koji bi bio manje sklon rojenju, a tu osobinu riaša pčela posjeduje u većoj mjeri od kavkaske i talijanske rase. Broj uzgajivača matica

, najpouzdanije nas može orijentirati o potražnjf neke iase sa strane

. Po^Paajfcu, talijaiitepia irasa pređnjači u toine: 1. §to nije sklona rojenju, 2; što dobro pođnosi proturojevne mjere i 3. što manje upotrebljava propolis- Loše strane su joj što je osjetljiva na zimu, što se sporije u proljeće razvija i što je manje dobroćudna. Kavkaska nije bolja od naše i talijanske, ali joj se u dobre osobine ubraja: dobro'prežimljenje, dobar proljetni razvoj. slatoa sklonost rojenju, đobro poidnašanje proturojevnili mjera, i dobra ćud. Od lošitL osobina spominje se nešto slabijd prinos meda, lošije korištenje zimsMh zaliihai pratjerana upotreba propolisa. Po pisanju E. R. 'Roota, navodno je u najnovije vrijeme ustanovljeno da planinsko-kavkaska pčela u mimoći nadma- šuje i kranjsku i talijansku.

proizvađača meda. Znademo, na primjer, da od naše rase pčela u SAD proizvodi matice još samo 2% uzgajivača. Uzrok je tome sklonost rojenju. Isto takav glas u pogledu sklonosti rojenju možemo nači u američkoj Iiteraturi i za našu banatsku rasu.

Međutim, mi znamo :i to, da u -našoj rasi pčela, postoje i takvi sojevi kod kojih je svojstvo sabiranja meda još više izraženo, nego prosječno. Prema tome bismo, u interesu povećanja naše pjroizvodnje meda, morali pokrenuti selekciju i u tom smjeru.

Budući da znamo, da unutar xase mogu postojati i sojevi s pove- ćanom otpornosti prema pčelinjoj kugi, mcrali bismo pokrenuti akciju u cilju pronalaženja takvc-g soja i kod naše rase. A kad bisnio uspjeli ujediniti ove tr.i osobine, a :mi vjerujemo' da je to moguće, osigurali bismo svjetsku potražnju za našom pčelom za dugi niz godina. Mi se moramo požuriti u tom pravcu, jer kroz koje deset- Ijeće može lako doći do toga, da se na .inostranim selekcijskim stan!-. •cama uzgoje hibridne pčele s navedenim osobinama, a u tom slučaju interes za našu pčelu u inoštranstvu možda bi sasvim nestao.

Svojstvo veće mirnoće, manje upotrebe propolisa i dr. zasad je zu nas od drugorazrednog značenja.

2. O z a k o n i m a n a s l j e đ i v a n j a

Selekciju je nemoguće zamisliti bez poznavanja prirodnih zakona, koji vladaju u nasljeđivanju. Zato ćemo na narednim 'stranicama

'u najkraćim crtama izložiti osriovne zakone nasljeđivanja.Svaki, i najprimitivniji čovjek zna da djeca imaju mnoge

osobine svojih roditelja, bilo tjelesne bilo duševne. Rekli smo mnoge, ali ne i sve. Često se kod potomaka ispolje i osobine, koje su bile izražene kod njihovih djedova i pradjedova. I opet ne sve nego sariio neke. Na prvi se pogled čini da pritom nema nikakvih pravilnosti. Međutim, pravilnosti su već odavna opažene, a mnoge i rastumačene, dokazane i prozvane zakonima nasljeđivanja.

Općenito rečeno, sva su svojstva ddjelovi nasljeđa, koje nova jedinka prima od svojih roditelja, a koje su. ovi primili od svojih Toditelja i t. d. Imamo pravo govoriti o nasljeđu kao o materijalnoj vrijednosti,' jer nije posljedica djelovanja nekih natprirodnih sila, već postoje materijaini elementi, koji se putem spolnih stanica prenose na potomstvo, a koji uvjetuju pojedine osobine.

Da bismo mogli razumjeti pravilnosti, a i nepravilnosti pri na- sljeđivanju, nužno se moramo prije toga upoznati s građom i diobom

342

stanica uopće, s građom i sazrijevanjem spolnih stanica i sa osnovnim zakonima nasljeđivanja.

a) G r a đ a i đ i o b a s t a n i c e

Sva su živa bića građena od jedne ili više stanica. Stanice su male ,i prostim okom obično nevidljive tvorbe, sitne kapljice žive

. tvari, koje žive i funkcioniraju svaka za sebe, ali koje zajedno sači-

njavaju novu građevnu i funkcionalnu cjeliriu — biće (životinju ill biljku). Stanica je -kapljica polutekuće tvari, koja se zove protoplazma. Ona se sastoji od vode, bjelančevina, ugljikohidrata, masti f mineralnih soli. Okružena je jednom opnom. U sebi sadrži naku-

S h e m a m i t o t i č U e d i o b e s t a n i c aA -----stanica s punim brojem, kromosoma (zbog preglednosti, načrtana sic-

samo tri para). Polovina ih potječe od majke, a polovina od oca.B — jezgrina opna nestaje; kromosomi su se podijelili.G — Pdlovine od svih kromosoma idu na suprćtne strane.D — Oko svake skupine kromosoma stvori se jezgrhui opna i stanica se-

podijeli na dvije stanice.

pinu 'kompaktnije tvari, koja se zove jezgra. I u protoplazmi i u jezgri odvijaju se stalno kompldcirani kemijski procesi razgradnje i izgradnje pojedinih sastojaka, pri čemu- se oslobađa energija potrebna uglavnom upravo zato, da bi se ti procesi mogli nastaviti. Pojave, koje nastaju zbog tih procesa, a koje su posredno ili neposredno dostupne našim osjetilima, zcvemo karakteristikama života. Sa stanovišta procesa nasljeđivanja više nas interesira jezgra, jer se u njoj nalaze nasljedni faktori. Smatra se da su nosiooi tih nasljed- nih faktora male tvorbe nazvane geni. Oni su u obliku lanca povezani u veće tvorbe, koje se zovu kromosomi. Svaka stanica nekog bića, (osim zrelih spolnih stanica) sadrži jednaki broj kromosoma, karak- terističan za to biće. Nasljedni faktori bilo sami, bilo u kombinaciji (obično po .dva, a i više) dirigiraju- razvitkom pojedinih osobina, kao .-što su kod pčela na primjer, boja, boja očiju, dužina .rilca, sklonost ka rojenju i dr. . 9

Staniće se množe tako da se i jezgra (a prema tome i kromd- somi i geni) i protoplazma pcdijele na dva jednaka dijela, od kojih svaki dobije svoju opnu. Tako nastanu dvije stanice. Ove se opet ■dijele na isti način d t. d. Tako brganizam raste. Broj kromosoma ostaje stalan u svim stanicama. Kad organizam završi rast, onda se neke stanice prestariu umnažati (neke živčane stanice), a druge se. umnažaju i dalje, ali samo u tolikoj mjeri, koliko je potrebno za održavanje ravnoteže s brojem uginulih stanica.

Stanice, iz kojih nastaju spolne stanice (kod ženske jedinke jajašce, a kod muške sjemenska stanica ili spermij), također sadrže

B U e m a s a z r i j e v a n j a p č e l i n j e g j a j a š c a A —- Jezgrct, s punim brojem krmnosoma (prikazana su samo tri para)B — SvaJci par kromosoma se podijeli O — Parovi kromosoma idu na suprotne polove jajašca D — U jajašcu su se stvorile dvije jesgre s punm brojem kromosoma B — Kromosomi se razilaze is parovaF — Razttaženjem kromosoma nastale su četiri jezgre sa poiov'čnim bro-

jem kromosomđi. Tri se od njih raspadtm, a jedna ostane kao jezgra sazrelog jajašca. -

344

isti broj kromosom.a kao i ostale. Međutim, kad se iz njih treba da stvore stanice sposobne za oplodnju-, t. j. spolne stanice, onda se- dijele na posebni način.

Kod matice se ' kromosomi u takvoj stanici podijele na dvoje i jezgra se podijeli na dva dijela, ali se protoplazma ne podijeli. Zatim se u tim jezgrama raziđu parovi kromosoma i one se opet podijele,. a da se prOtoplažma ne podijeli. Tako imamo u jednoj stanici četiri 'jezgre od kojih .-svaka sadrži polovicu broja kromosoma, karakte- rističnog za stanice pčela, t. j. 16 kromosoma. Od te četiri \jezgre tri se ’ raspadnu, a jedna ostane. Takav način diobe zove se sazrijevanje.

Slični proces odvija se i kod truta. Međutim, treba imatLna umu. da trutovi nastaju iz neoplođenih jajašaca i da prema tome imaju.

A — Nezrela spolna stanica tmta. (U jeggri se nalase smo tri kromosomar ■jer stanice truta sađrže polovičan broj krmnosomaj

B — Jezgra se pokušava dijeliti, ali se (C ) ne pod\jeliD — Jesgra se ponovo pohušava dijeliti i ovdj puta se podijeliE ■— Polavice kromosoma idu na suprotne poloveF ■— Nastale su dvije stanice sa istim brojeni kromosoma, kao i nearela.

spotna stanica. Is jedne se rasvije spermij, a druga propađne.

u svojam stanicama samo 16 ■kromosoma. Kođ njih se stanica, od koje se treba razv.iti sjemenska stanica, samo pokuša dijeliti, t. j . jezgra

. se pokuša đijeliti, ali se ne podijeli. Neposredno poslije tog neuspje- Iog pokušaja diobe, kromosomi se ipak podijele, formiraju se dvije jezgre i stanica se nejednako podijeli tako da nastane jedna veča stanica, od koje se razvije sjemenska stanica i jedna manja, od koje. nikad ne nastane prava sjemenska stanica. Svaka od ovih stanica sadrži 16 kromosoma.

b) O p l o đ i v a n j e

Od oplođivanja treba razlikovati osjemenjiva.nje. Osjemenji- vanje je proces predavanja sjemena matići sa strane truta prilikom

svadbenog lijeta. T o sjeme bude u matici pohranjeno u posebnoj -vrećici, spermateki. Kad matlca leže jaja, posebni mehanižam isti- skuje iz spermateke sjemenske stanice, 'koje se približe jajaš^u i poku- šaju prodrijeti u nj. N o to uspije običnb samo jednoj od njih. To je čas, kad se izvršila oplodnja- Neposredno poslije toga ždruži še jezgra

S h e v i a o p l o đ n j e . p č ' e l i n j e g j a j e t aA — Nezrelo jaje sa punim Irrojem Tcromosoma pred poče'alc sazrljevanjaB — Sazrijevanje u toku i početak lešenja. Spermij ulazi u ja-jeG — Sazrijevanje đovršeno. Spermij popr'.ma oblik jezgreD — Stapanje jezgara jajašca i spermijaB — Kromosomi se podijele . - . ■-W — Oko svake grupe kromosoma stvori se opna, pa nastami dvije jesgre

sa pnnim brojem kromosoma. Dioba oplođenog jajačca je počela, a tirne i rast nove jeđinke.

sjemenske stanice 1 jezgra jajašca, kromosomi se razdijele i pomi- ješaju tako, da parove kromosoma čini po jedan kromosom od majke

. (matice) i jedari kromosom od oca (truta). Zatim se oblikuju dvije jezgre od kojih svaka sadrži,32 kromosoma. Razvoj pčele (matice ili radilice) je počeo.

A ko se jajašce izleže, a da u nj nije uspjela prodrijeti. ni jedna sjemenska stanica, onda prilikom diobe jezgre, koja se svakako odvija, makar se i nije dogodila oplodnja, nastaju dvije nove jezgre od kojih svaka sadrži samo 16 kromosoma. Od takvog jajašca uvijek nastaje trut. " .

c) P r i n c i p i n a s l j e đ i v a n j a

1. Općenito

Prilikom oplodnje, odnosno prilikom stapanja jezgara sjemenske stanice.i jajašca, pomiješaju se kromcrsomi, a time se pomiješaju i faktori, koji upravljaju oblikovanjem pojedinih osobina tokom razvitka jedinke. Naravno, jedinka je točno polovinu faktora nasli-

346

jedila od jednog roditelja, a polovinu od drugog. Pa kako to, da su potomci najčešće više ili gotovo potpuno slični jednom roditelju, a manje ili gotovo nikako dragom? Ili, što je još čudnije, kako to da se kod jedinke ispolje osobirie, koje nisu imali njeni roditelji, već praroditelji ili još i dalji preci? Već je spomenuto da se osobine naslijeđuju, da šu geni faktori, koji upravljaju oblikovanjem osobina i dr. Nužno nam se nameće zaključak, da do upoznavanja principa nasljeđivanja možemo doći promatranjem pravilnosti pojavljivanja stanovitih osobina kod jedinki pčelinjeg društva. Međutim, prije navođenja primjera, moramo se upoznati s jednom stvari.

Mi bismo očekivali da će kod potomaka neko svojstvo zauzeti sredinu, t. j. da će potomći s obzirom na stanovito svojstvo biti uvijek pomalo slični jednom rođitelj'u, a pomalo drugom, ako su ovi bili različitL Tako na primjer kao kad pomiješamo crnu boju s bijelom, pa nastane siva. To i jest slučaj kod nekih osobina, ali ne kođ svih.

Ako na primjer, oplodimo maticu o d . vrste pčela, koje imaju dugi jezik, s trutom od vrste, koja ima 'kratki, radilice će imati jezike, koji sunešto kraćicd jezika smatičine, a nešto dužiod jezika a trutovske strane. Međutim, ako maticu, koja ima štitac. (leđnu Ijuskicu) žute boje, osjemeni trut,' koji ima crni štitac, nastat će radilice, koje ne će imati neki žućkastocmi štitac, već izrazito žuti .kao i matica. Kažemo da u ovom drugom slučaju žuta boja nadvladava cmu, da dominira nad njom, da je dominantna. U čemu je stvar? U prvom primjeru radilice su naslijedile od matice gen, koji upravlja razvitkom jezika, tako da ovaj izraste dug, a od ti'uta gen, koji uvjetuje razvitak jezika u tom smislu, da ovaj ostane kratak. Oba faktora djeluju jednako intenzivno i rezultat je sredina: jezik radilica je kraći. pd jezika s matičine, a dulji od jezika s trutovske strane. U drugom slučaju, šfcitac radilica bit će žut, iako su — pored gena (od matice), 'koji upravlja razvitkom štitca tako da dobije žutu boju — riaslijedile i gen (od truta), koji uvjetuje cmu boju štitca. Zašto u ovom slučaju dominira gen za žutu boju štitca,. još, nije poznato. Treba napomenuti da će u oba slučaja matice, koje se razviju od tih generacija, imati Lste osobine kao i radilice (srednje dugi jezik i žuti štitac), dok će feod trutova osobine biti iste kao i kod matica, od kojih su nastale (dugi jezik i žuti štitac). Kod trutova je to zato slučaj, što se on' Tazviju iz neoplođenili jajašca, pa prema tome imaju u svojim stanicama isključivo ?ene, kcje ima i matica u svojim. Oni i nisu u pravom smislu riječi sinovi, t. j. sa stanovišta genetike (nauke o nasljeđivanju), oni nisu — strogo uzevši — pravi potomci i ne spa-

347

đaju u prvu generaciju. (Kod tumačenja riasljeđivanja, prvom'gene- racijom se smatraju prvi potomci, drugom potomci potomaka iz prve i t. d.). Ovakav planirani postupak, kojim omogućujemo da maticu sa stanovitom oso'binom osjemeni trut, kod kojeg je ta osobina nešto

m atica J sa dugim jei ikom

\i' '

trut sa - kralkim jezikom

sveradilice i ma- V tice sa srednje dugim jezikom

svi .trutovi sa tf.-J dutjim jeziuom

Shematški prikag rezultata križanja jnatjce sa dugim jezikom i truta s kratkim jezikom

drukčija, nazivamo križanjem, a potomke (radilice i matice) križan- cima (bastardima). Što će biti s navedenim osobinama kod potomstva potomaka iz prve generacije? Kod pčela je situacija nešto drukčija nego kod nekih drugih bića, kod kojih prilikom križanja i muški potomci budu križanci. (Trutovi nikad ne mogu biti križanci, jer nemaju oca). Ako se križa križariac s križancem, jedna četvrtina potomaka bude slična baki, jedna djedu, a polovina budu opet kri- žanci t. j. budu slični ocu i materi. Kod pčela je drukčije (vidi prilo- žene skice). U slučaju nasljeđivanja duljine jezika, matica križanka

348

daje polovicu križanaca, a druga polovina bude slična baki ili djedu, što zavisi o tome, kakav ju je trut osjemenio. Ako ju je osjemenio trut od vrste pčela s dugim jezibom, onda će ta polovina imati jezik kao i baka. Ako ju je osjemenio trut od vrste pčela s kratkim jezikom, onda će imati jezik kao i djed odnosno otac. Zašto? Matica križanka ima gen za dugi i gen za kratki jezak. Pri’likom sazrijevanja

matica sa žuiim štitcem

trut sa žutim stitcem

matica sa žutim šti+cem

trut sa cmim . štitcem

X

_ Shematski -pr'.kaz rezultata kri- . Shematski prikaz rezultata žanja matice sa- žutim štitcem -_ . križanja matice sažutim štitcem i truta također sa žutbn štitcem i truta sa crnim štitcem

jajašca polovina će dobiti jedan gen, a polpvina drugi. Ako maticu križanku osjemeni trut s dugim jezikom, onda če iz jajašca, koja imaju gen za dugi jezik i sjemenskih stanica, koje također imaju isti gen,' nastati potomci s dugim jezikom. Od jajašca, koja imaju gen za kratki jezik i sjemenskih stanica, koje imaju gen za dugi jezik, nastat će križanci. Iste su proporcije, ako maticu osjemeni trut s kratkim jezikom: pola potomaka imat će kratlci ježik, a polovina će ih biti križanci. .

349

križana matica sa srEdnieidugim jezi

/ komV

trut sa dugimj jezikom

polovina ćistih'- radilica i . matica sa d u jim jezikom

polovma kriz: radilica i matica sa srednje dugim jezikotn

polovma trutova sa d ujg i m jezikom

polovina trutova sa i<raikim jeiikom

Shematski prika« rezultata kri- žanja matice križanke (ima sfednje dugi jezik) i truta s dn-

gim jezikom'

Urižana maticasa srednjeJ dugim jezi-

' ‘ ' ' kom

trut- sa kratkim jeztkoro

polovina Eistih radilica i malica sa kratkim jezikom

polovma kriz. radilica i matica sa • srednje dugim jezikom

polovina trutova sa dujim jezinom

polovina trutova sa kra tk im jezikom

ShematSki prikaz rezultata kri- žanja matice križanke (sređnje dugi jezik) j Iruta s 'kraikim

jesikom

Nešto je drukčiji raspored, a^o jedan gen prevladava i poti- skuje drugi. U našem primjeru s bojom štitca, ako maticu križanku

križana matica sa ?utim štitcem

trut sa žutim sti*’cem

Urižar.a matica sa žutim štitcem

trut. sa crnim stiicem

X

polovina cistih radilica i matica sa ... žutim štitcem

gplovina kri- zanih radilica 1 matica sa. žutim stitcem

polovina trutova sa :žutim štitcem

polovina trulova sa crnim štitcem

- i

Shematski prikaz resultata kri- žanja rnatice kr'žanke koja đo- duše ivia žiitu boju štitoa (žaia boja nadvlađiva crnu) i truta.

sa žutim štitcem

X

polovina kri- fanih radilica ••' i maiica sa- žutim štitcem

polovina Eistih radilica i matica sacrnimštitcem

polovina trutova sa žuti m štitcem

polovina trutova sa crni m štitcem

Shematski prikaz rezultata kri- Sanja matice križanke koja ima zuti štiiac i truia s crnim štitcem

osjemeni trut sa žutim štitcem, imat ćemo sve potomke-sa žutim štitcem. Pola od njih bit će doduše križanci, jer je polovina jajašca imala gen za crnu boju štitca, ali će ga nadvladati gen sa žutu boju štitca od sjemenskih stanica truta i boja štitca bit će im žuta. Ako takvu maticu osjemeni trut sa crnim štitcem, pola potomaka imat će žuti štitac (oni koji su nastali od jajašca, koje je sadržavalo gen za žutu boju), a pola će ih imati crni štitac. Da je neka matica križanka, vidimo po tome što stvara uvijek dvije vrste trutova. .

Ustanovljeho je da crna boja rubova leđnih Ijuskica nadvladava žutu, crna boja oklopa smeđu.'dok te pojave nema za dugo i kratko rilo i gena za sivu i smeđu boju dlačica.

Ovi principi vrijede za nasljeđivanje svih osobina, pa i onih važnih za praktično pčelarstvo, kao što je rojenje, opaka ćud, dužina života. otpornost prema bolestima i dr.

Naravno, ako istovremeno promatramo nasljeđivanje dviju ili više osobina, slika je zamršenija, iako su principi isti, uglavnom zato, jer ima veći broj kombinacija.

Prema svemu .dosad iznesenom mi bismo mogli prići križanju, a tako se i prilazi, jedne vrste, koja ima neke dobre osobine, a možda jednu lošu, s drugom vrstom, kod koje nam upravo ta osobina odgovara, koja je kod naŠe vrste loša. S pravom očekujemo da ćemo dobiti među potomcima i takve, koj.i će imati dobre osobine jedne i druge vrste. Takvih će potomaka i biti, i tu počinju poteškoće. Kako ih izdvojiti od ostalih? Moramo se prije osvrnuti na još neke momente, važne za razumijevanje nasljeđivanja.

2. Mutacije

Ponekad' se dogodi da se u nekom društvu pojave trutovi s bijelim očima, a da u -njemu prije uopće nije bilo ni' radilica ni matica ni trutova s bijelim očima. Takva pojava zoVe se mutacija, a tumači se cvako: pod utjecajem nekih, nama nepoznatih faktora, došlo je do promjene u spolnim stanicama matice >u tom smislu, da se bitno promijenio gen, koji upravlja razvitkom boje očiju. Z a razliku od varijabjlnosti, koje su posljedice vanjskih utjecaja i koje nisu nasljedne, ovakve promjene, nastale mutacijom, redovito su nasljedne. Zašto se u takvim društvima ne pojave i matice i radilice s bijelim očima? Dva su razloga po srijedi. Prvo, takvi su trutovi slijepi i čim polete iz kcšnice, padnu na zemlju i obično uginu, jer

352

se ne mogu vratiti. Drugo, kad bi takav trut i osjemenio maticu, potomci bi ipak imali oči crne boje, jer gen za cmu boju očiju nadvlađuje gen za bijelu boju. Da se bijele oči mogu naslijediti, dokazuje ova činjenica: Ako maticu, kojoj je otac bio trut sa bijelim očima, osjemeni opet takav trut bijelih očiju, dobiju se pored radilica s crnim očima i' radilice s bijelim očima. Uzgajati pčele u tom smislu bilo bi štetno, jer su takve pčele slijepe, ali su poznati sluča- jevi, gdje su se mutacijom (kod drugih biča) pojavila pozitivna svojstva i gdje -se uzgojem i razmnažanjem takvih. jedinki stvorila unutar vrste pasmina, koja je po tom svojstvu bila bolja od svojih srodnika. Danas možemo izazvati mutacije u pokusima, na primjer, s rentgenskim žrakama, ali se to ne može praktično iskoristiti, jer se nikad ne zna, u kom če smislu nastati mutacija. - '

3. Varijabilnost

Od miitacija, koje uzrokuju nasljednu promjenljivost razlikujemo varijabilnost u užem smislu riječi' ili nenasljednu promjenlji-' vost. Utjecajem promijenjenih prilika možemo na živim bićima izazvati znatne promjene, koje mogu ostati izražene dugo vremena .pa i do smrti, a kod njihovih potomaka se ne pojavljuju. Tako je kod pčela, na primjer, poznat utjecaj hrane i temperature na neke osobine. A . S. Mihajlov opazio je da su se od ličinaka, koje su bile premalo hranjene, razvile pčele s kraćim rilom i manjom širinom i dujjinom krila od pčela, koje su se razvile od nonnalno hranjenih ličinaka. Nelson i Veliha su sličnim postupkom dobili patuljašte radilice, teške 62— 84 mg (normalne kontrolne radilice bile su teške 110— 120 mg). Komarov je. posebnim postupkom s jajima i ličinkama uspio dobiti gigantske pčele. Što se tiče utjecaja temperature, Mihajlov je opazio, da su pčele, koje su se razvile od ličinaka, koje su boravile kod 30° G (temperatura u gnijezdu, kad ima legla, moi\a biti 35° C) imale dulje rilo, kraća krila i krupniji zadak, dok na širinu krila i broj zubaca nije bilo utjecaja. Vidimo, dalde, da niža temperatura djeluje na različite osobine različito. A k o djeluje visoka temperatura ma i na kratko vrijeme, postaju pčele nakazne. Naravno, ako su se takvi pokusi vršili na jajima i ličinkama, od kojih su se trebale razviti matice, dobile su se i matice s promijenjeriim svojstvima. Na primjer, patuljaste matice zbog slabe ishrane i dr. A k o se potomstvo takvih matica držalo u istim uvjetima, imalo je promijenjeno dotično svojstvo kao i njihova roditeljka, na prim'jer patuljaste pčele. Međutim

12 353

od ogromne je važnosti, da potomstvo nije to svojstvo, na primjer patuljasti rast, naslijedilo od svoje roditeljke, kao što je naslijedilo na primjer boju skeleta, ćud i dr., već je to svojstvo rezultat utjecaja okoline. To nam jasno potvrđuje ćinjenica, da će neposredni potomci takve patuljaste' matice bit-i normalne veličine, znači u konkretnom slučaju veći od svoje rđdi'teljke, ako ih normalno, u ovom slučaju đovoljno, hranimo. U ovom slučaju se radi, dakle, o sasvim drugoj stvari, nego što je mutacija. Iz svega navedenog jasno proizlazi, da.- vanjski faktori mogu utjecati na osobine na taj način, da še ne razviju onako, kako to dirigira nasljedna osnova, nego da budu nesto modificirane.

U životu jedne zajednice kao što je pčelinja, postoji niz faktora, koji se isprepliču, i to različito kod različitih jedinki. Kod jedne jedinke ti se faktori kombiniraju tako, da potpomažu razvitak odre-- đene osobine, a fcod druge opet tako, da ga koče. Rezultat je taj, da

■ kod iste linije imamo razldčite jedinke s obzirom na stanovitu osobinu. Uzmimo, na primjer, težinu tijela. Sve radilice imaju barem na izgled iste uvjete života, pa ipak ih ima težih i lakših, Razlika između najtežih i najlakših može biti dosta velika, na primjer od 135 do 185 mg. Međutim, u ovom ih slučaju ima najviše sa srednjom tjelesnom težinom; t. j. od 160 mg, a najmanje, ali po prilici podjednako, onih riajtežih i onih najlakših. Kaže se, tjelesna težina je varijabilna osobina pčela. Naravno, kad bismo uzgojili mnogo matica, i njihova tjelesna težina bila bi varijabilna. Prije nego što prijeđemo na to, zašto je važno voditi računa o varijabilnosti, moramo se malo detalj-

' nije pozabaviti osobinama.Osobine se mogu podijeliti u dvije vrste: one, koje se pojave

u punoj mjeri, ili se uopće rie pojave kod potomaka, i one, koje se pojave u .različitom opsegu. Prve se nazivaju kvalitativnim osobinama,, a druge kvantitativnim. Za prvu vrstu kao primjer služi boja očiju, a za drugu boja zatka, način leženja i dužina života. Većiria osobina, koje su od ekonomske važnosti, po prirodi su kvantitativne. Razvitkom kvalitativnih osobina upravlja jedan gen ili jedan par gena. Razvitkom kvantitativnih osobina upravilja više parova gena. Kcd gena, koji upravljaju razvitkom kvantitativnih osobina nema pojave dominancije, ali postoji kumulativni učinak, tako da dva gena iz istog para ili iz različitih parova izvrše veći učinak u jednom pravcu nego jedan sam: Pče'la, koja ima tri gena za žutu boju zatka, imat će žući zadak od pčele, koja ima za tu istu svrhu j.edan gen. Spome- nul: smo već da su osobine, koje su ekonomski važne, većinom kvan-

354

titativne po prirodi. Križanjem linija možemo postići koncentraciju poželjnih gena, t. j. ako ■križamo dvije linije, koci kojih je poželjno svojstvo izraženo u manjoj mjeri, dobit ćemo potomke, od.kojih će neki to sv-ojstvo imati izraženo u većoj mjeri. Selekcijom i posebnim križanjem najbližih srodnilča (inbreeding)1 može se to svojstvo u punoj mjeri zadržati u iiniji, jer nova kombinacija gena, uvjetuje, da se to svojstvo pojavljuje jače izraženo, i da se ono prenosi i ria potomsh'o.

Da se vratimo na to, zašto je potrebno voditi računa o varijabilnosti. Kad ne bi postojala mogućnost mutacije, varijabilnost bi bila praktičbi bez značenja, jer uzeli mi između matica razlicite težine, ali iste linije, najtežu ili najlakšu ili pak srednje težine. đobit ćemo potomke različite težine, i to od najmanje do najveće. Međutim, ako se želi dobiti potomstvo s -većom težinom, potrebno je za daljnji uzgoj uzeti težu maticu, jer nikad nije sigurno nije li se u jajašcu ili sjemenskoj stariici, iz koje' je.nastaJa ta matica, dogodila mutacija i nisu li mutirani' geni uzročnici veće težine, a ne slučajno ispTeplitanje fak'tora iz okoline. U tom slučaju to bi svojstvo postalo nasljedno i mi bismo dobili novu liniju, koja bi, što se tiče težine tijela, imala drugi opseg, s time, da bi u odnosu prema prijašnjoj liniji imala puno više težih pčela. N a primjer, ako bi se uzgojile matice iz linije pčela, kojih se tjelesna 'težina kreće od 135 do 185 mg i pretpostavimo, da među ostalim dobijemo i tri matice težine 175, 180 i 185 mg. Odvo- jimo ih, pustimo ih da.se oplodei opazimo da matica teška 175. mg daje potomstvo s opsegom težine od 150 do 200 mg, a druge 'dvije od 135 do 185 mg. Na osnovu toga imamo pravo vjerovati da se u jajašcu ili sjemenoj stanici, iz kojih je nastala matica teška 175 mg, dogodila mutacija i da ona i njeno potomstvo predstavljaju novu liniju s tjelesnom težinom od 150 do 200 mg.

Iz svega dosad navedenog proizlazi, da. j e nasljeđivanje vrlo složen proces, đa su osobine, 'iako nasljedne, podvrgnute, prilikom razvitka 4 vanjskim utjecajima, da je put do p'laniranog poboljšanja loze težak, ali ne i nesavladiv, kako nam to pokazuju rezultati nauke-

l) Inbreeding (čit. inbriding) Je parenje što bl:žiii srođn'.ka. Najinteinz:- vniji inbreeding je samooplodnja, .koja je kod pčela moguća, jer se može djevičanska matica pobudiiti na leženje neopl'ođenili jajašea, .«• !;atim je oploditi s njenlm »sinovima«, U inbreeding spada i parenje između roditeija i potomaka, brata i sestre i dr.

355

3. P r o g r a m u z g o j a

I.

Naravno, da je za praktičnog pčelara važno, što on može od svega toga primijeniti u praksi. Direktno primijeniti ne može ništa, jer su u tom poglavlju opisani samo principi, ali iie i metode. S druge strane, potrebno je da zna to sve, pa i više, ako hoće ma i pokušati samo da se bavi planiranim poboljšanjem loze.

Naši napredni pčelari i dosad su u cilju poboljšanja svojih pčela 1 uzgajali matice.od onih društava, koja su ,se u posljednjoj sezoni pokazala najboljima u prinosu meda. Ostali pčelari obično umnažaju matice iz rojevnih matičnjaka (jer do njih najlakše dolaze), đakle bez obzira na osobine u pogledu većeg prinosa meda.' Međutim, jedva da ima mali broj pčelara, koji su nastojali da se takve izabrane matice i osjemenjuju s trutovima uzgojenim u đruštvu, koje'je pokazalo slične poželjne osobine. Matice su tada bile osjemenjivane s trutovima iz nekog beznačajnog društva, pa i iz nekog .inferiomog dru- štva, zbog čega je odabiranje i uzgoj bio spor, a rezultat djelomičan, pa i beznačajan. .

IJ poglavljii o uzgoju matica rni smo naglašavali da se materijal za uzgoj matica mora uzimati iz »»odabranog« ili »plemenitog« dru- štva. Isto tako smo ukazali i na način, kako se takve matice mogu i osjemeniti s trutovima baš iz nekog izabranog društva' Ako se kod toga postupi s potrebnim oprezom, onda će dotični pčelar sa 100:1 uspjeti đa uzgoji matice, koje će davati potomstvo radilica s ižabranim odnosno željenim osobinama. Prema. tome, opasnost neuspjeha, iako može postojati, ne leži u samom-uzgoju. Ona leži u pogrešnom odabiranju.

II.

Različiti i mnogobrojni unutamji i vanjski faktori mogu.djelovati na pčelinja društva u pravcu bržeg ili sporijeg razvoja, a. da te faktore pčelar i ne zapazi. Tako na pr. kod ocjene manje ili veće sklonosti rojenju moraju se ukloniti svi uzroci, koji mogu izazvati i pospješiti nagon rojenja (vidi str. 144). Naročito se moraju kod odaibiranja isključiti društva, koja su u košnicama ograničene zapremine, kao što su na primjer, A . Žnidaršićeve košnice. U takvim d sličnim košni- cama ne mogu se ni pronaći .društva koja su manje sklona rojenju,

356

jer će u njima sva društva zbog tjeskobe1) jednako naginjati na jojenje. A budući da se društva u takvim košnicama ne mogu ni razviti potpuno, to se ne mogu ni! u prinosu meda pokazati kao najbolja. Zato bi odabiranje društava u spomenutim pravcima kod takvih košnica bio uzaludan i neozbiljan posao- Da je tome tako, •vidi se najbolje i po tome, što odabiranje u N . R. Sloveniji, gdje su općenito u uipotrebi takve male košnice, ni nakon 25 godina, i pokraj stanica za osjemenjivanje, nije dalo nikakve rezultate.

m . .

Ima nekoliko faktora koji mogu uzrokovati manji ili veći prinos meda.

Raziika ne samo u starosti, nego i ,u kvaliteti matica, može djelovati u smjeru jačeg ili slabijeg razvoja društva. Ako, na primjer, neko društvo pa i sa jače izraženiin nagonom za sabiranje, .ima stariju maticu, nemlnovnb će pokazati slabiji rezultat od cnog društva u ko- ' jem je obična jednogodišnja matica.

Kvaliteta saća također može utjecati na tempo razvoja društva. Društvo na ispravnom saću s najvećim mogučim brojem radiličkih : stanica svakako da će biti jače od društva u kojem su satine manjkave. U plodištu ne valja upotrebljavati sašvim crne, prestare satine, jer se'u njima, po Komarovu, legu.sitoije pčele s kraćam rilcem i manjim krilima, što bi moglo utjećati i na manji unos nektara. Rod proširenja dodavanjem medišta, mora se paziti da se svim društvima dodaje saće jednake dobi, i jednaki broj sličnih okvira.

Zalihe meda možda su od najvećeg utjecaja na razvoj legla. Isto tako mogu na razvoj legla iitjecati i različite zalihe cvjetnog praška u saću. Često se kod oduzimanja meda izvadi iz nekog dru- stva i takav okvir, na kojem je veća'količina praška. Nakon vrcanja okvir dospije u neko drugo društvo, gdje kasnije može utjecati na bolji razvoj legla. I kod iste žalihe praška na ražvoj legla mož„e utjecati i samo mjesto, gdje se on nalazi u košnici. x

Nekada je glasoviti- američki pčelar Dr. G. C. Miller kažao: »Da biste postigli najbolji uspjeh,. vodite račima o svakoj funti meda tizetoj od svakog društva, a tada uzgajajte potomstvo od najproduk- tivhijeg«. Kod ocjenjivanja prinosa meda nije dovoljno bilježiti količinu po broju ižvađenih puiuh i djelomično punih okvira (kako

!) U čemu se očituje tjeskoba, vidi poglavlje: ».Uzroci rojenja«

to preporučuju neki sovjetski pisci), jer takvo računanje nije pouzdano. Uvijek se moraju mjeriti na vagi prvo puni, a riakon vrcanja ponovo isti prazni okviri.

Osim. spomenutih faktora, na veličinu prinosa mogu utjecati još i neki drugi, kao na primjer bolje ili lošije prezimljenje nekog društva, manja ili veča količina otvorenog legia za vrijeme glavne paše, zalihe meda izmijenjene zbog tihe krađe kod nekih društava i dr.

Naravno da se u vrijeme odabiranja ne smije vršiti -nikakvo- pojačavanje leglojn, pčdama, medom ili praškom, a ni umjetno Toje- nje društva. , '

Svi sezonski radovi u pčelarenju moraju se na vrijeme obavljati,. da društva imaju stalno dovoljno mjesta na raspolaganju za sniještaj nektara,’ za leglo i za izgradnju saća.

Među vanjske faktore koji mogu utjecati ria manji ili veći prinos možemb ubrojiti zalijetanje pčela u susjedne košnice. Ustanovljeno je, da" se kdd stisnutog reda košnica, u susjed-ne košnice zaliječe- i do 25% pčela sabiračica. Ako je paša na jednoj strani i u smjeru redova poredanih ■košnica, o'nda može nastati znatna razlika u prinosu meda iznieđu društava, koja su na početku i onih, koja su na kraju reda. Prije dvije godine imao sam prilike vidjeti da su se pčele kođ takvog poretka košnica i paše u takvom smjeru, zalijetale iz susjednih košnica, koje su bile 30 metara uđaljene! -

Nadalje na tempo razvoja kod inače istih uvjeta može utjecati i duljina trajanja sunčanog svijetla. Društva u zasjenjenim košnicama razvijat če se sporije od onih, koja su veči broj sati izložena sunčanoj

' svjetlosti.

- IV .

Ako se vrši odabiranje u pravcu veće mimoće pčela, treba voditi računa i o nekim okolnostima, koje mogu prouzročiti veću ili manju razdraženost pčela. Poznato je, na primjer, da su pčele u košnicama, koje su izložene.. prevelikoj sunčanoj toplini -ili propuhu, znatno ljuće od drugih. Napadaj pčelinjih neprijatelja, na primjer mrava, izaziva znatnu razdraženost pčela. Nadalje i sama vrsta poklopca djeluje na pčele. U košnicaina, gdje se upotrebljavaju Layensove letvice između okvira, pčele su, po izjavi mnogih pčelara, znatno inimije. To se tumači time, što se kod pregleda uznemire samo one ulice koje se otkriju, tako da pčele u ostalim, pokrivenim ulicama i ne osjećaju pregled, pa i ne napadaju. Naprotiv, prilikom pregleda košnica s jedriim poklopcem otkrivaju se sve ulice.

358

Važna je i razlika u položaju okvira prema letu. Kod pljošti- mice postavljenih okvira pčele su prigodom pregleđa uvijek mimije nego u društvima sa sječimice postavljenim okvirima. Naime, kod pljoštimice postavljenih okvira, prednji okvir, koji je prvi do leta i oko kojeg se uglavnom i nalaze pčele stražarice, koje napadaju, vadi se rijetko iz košnice. Naprotiv, kpd sječimice postavljenih okvira, vađenje ma kojeg od njih, uvijek uzbuni stanoviti broj stra- žarica.' Neki američki pčelari (Latham, Alexander) promijenili su radi toga položaj leta na svojim košnicama.

Ukratko: osnovni uvjet za pravilno odabiranje materijala za daljnji uzgoj leži u tome da se sva društva nalaze u istom stanju, zatim da se sa svima jednako pčelari'u toku odabiranja, i to u ta^vim uvjetima, u kojima će se moći nesmetano razvijati do krajnjih granica.

I pokraj toga postojat će još uvijek koji nepoznati faktof, koji ;e u većoj ili manjoj mjeri utjecati na pravilnu ocjenu osobina kod pojedinih društava. Tako je na primjer znameniti američki uzgajivač matica Latham u svojoj praksi kroz više desetljeća opazio da se razlike u-prinosu meda kod pojedinih društava očituju i po različitim oblicima matica. Ori kaže: »Matice su često. različitih oblika. Neke imaju širok i plitki trbuh, a neke uzak i duboki. Po mojem iskustvu,- matice sa širokim, a plitkim trbusima, vrlo su dobre nosilje, ali su njihove pčele veoma slabe sabiračice. Vidio sam da su njihova društva - tako.silna, .da u tome upravo prednjače ua pčelinjaku, ali na kraju sezone, ne samo da nemaju viška, nego se moraju čak i hraniti. ’Napro- tiv, našao sam matice s duboldm tijelom, koje su bile dobre nosilje, a njihova društva uvijek su .davala dobre prinose.uz ob'ilne-zimske zalihe«.

V.

Iz navedenog vidimo da se s uspješnim odabiranjem i uzgojem mogu baviti samo spremniji pčelari, koji osim spreme za.to imaju volje i dovoljno vremena. Daleko bismo prije došli do cilja, kađ bi se pčelarskie organizacije, koje postoje, svaka na svome području pobrinule, da se matice iz takvih društava sa opaženim željenim osobinama prikupe na jednu stručno vođenu selekcijsku stanicu, gdje bx sc vrlo brzo mogla provjeriti. vrijednost prikupljenog materijala. Budući da se nekoliko takvih selekcijskih stanica upravo osniva na; našem državnom području, to ima nade da će se u dogledno vrijeme postići željeni ciljevi.

A ko se i ne bude na takvim stanicama odmah primjenjivalo umjetno osjemenjivanje, može dobro poslužiti i pažljivo provedeno prirodno osjemenjivanje sa izabranim trutovima kako je to obja- šnjeno, na str. 330.

Za rad na takvim stanicama može prilično dobro poslužiti jedan praktičan program, sličan onome, što ga je Laidla\v1) predložio ame- rićkim pčelarima.

Od nekoliko društava, koja su dala najviše meda, ili koja nisu naginjala na rojenje, treba uzgojiti dovoljan broj matica i uvesti ih u sva ostala društva na pčelinjaku. Sve te matice moraju biti označene, a moraju bfti zabilježena i ona društva, od kojih su te matice potekle.

U narednoj sezoni zapazit će se' ona društva, kod kojih će biti istaknute spomenute željene osobine. Zatim se od tri stare matice, koje su majke uzgojenih matica (odnosno kojih su društva s-njihovim kćerima pokazala željene osobine), uzme materijal za daljnji •uzgoj. ,

Ove' se matice na prmjer označe sa A , B i C. Već Tano u pro- Ijeće tiebau njihova društva dati trutovsko saće. Čim trutovske stanice budu zatvorene, treba trutovsko leglo prenijeti u društva, 'koja nemaju trutova, a ni matica, a svakom uzgojnom društvu dati drugO' prazno trutovsko saće. Društva, koja sudjeluju kod uzgoja trutova, treba prihranjivati medom ili šećemim sirupom, a po potrebi i praškom.

Takva društva za uzgoj trutova treba strogo izolirati -kako među- sobno, tako i od drugih društava. Osim toga treba im dodavati radi- .ličkog legla, ali na tom leglu treba razoriti sve trutovske stanice, ako se na njemu nalaze.

Od ovih triju određenih matica, treba uzgojiti od svake po 20 matica. Erve godine se matice koje potječu od matice A osjemene s trutovima izleženiin po- matici B, zatim matice koje potječu od matice B osjemene s trutovima izieženim od matice C, a matice koje potječu od matice C osjemene s trutovima izleženim po matici A -

i) Harry H. Laidlaw profesor je na Ek^erimentalnoj stanici kal'fomij- akog imiiverziibata u Davdsu, gdje radi s .profesorom Eckertom. On. pri oejenji- vanju .Jcvalitete n’eSkog’ društva vodi računa o ovim osobinama: firojčana snaga (do !koje raste društvo), sklonost upotrebi propoEisa, ćud, miirovanje na saću, maiksimtBn u kompaJobiosti, bRzini širenja, vitelnasti i rasporedu legla; otpornost prema bolestima; raspored praška, sabiranj'e neiktara d pđuđa. proizvodnja voaka, ^klcaiost olmpiranju medišta, aklonost rojenju, sklonost samo'z- mjeni matice, duljina života radUica i trutova, trajanje leta j kod koje temperature, sklonost grabežu, kvaliteta zimovanja, zafflie meda i zaliire praaka.

360

Tako oplođene matice uvedu se u društva koja se pr;omatraju u toku sezone. Najbolja od svake grupe uzme se za majku naredne- genera- cije, a označe se sa Ai, B3 i C 3.

Druge godine iizgoje se od svake ove matice trutovi i po 20 matica, i osjemeni ih se, i to: matice koje potječu od matice A 3 s trutovima od matice Cj, zatim matice koje potječu od matice Bi s trutovima od matice A j, a matice koje potječu od matice Ci, š trutovima od matice Bj, i doda ih se društvima. Naredne sezone opet se izaberu najbolja društva, a njihove matice označe sa Aa, B i C=, te se od svake od njih opet uzgoje trutovi i po 20 matica. U ovom kolu matice od matice A= treba osjemeniti s trutovima od matice Bs, matice od matice B s trutovima od matice a matice od matice C?- s trutovima od matice A= (vidi tabelu).,

, Sistem parenja

Maiica iz.linijeT u t o v i i z 1 i n i e

1. gođine 2. godine 3. godine 4. godine

A B~ C, b 2 c 3

B C K C*A3

C A Bx A„ B„

Naravno da pri tome treba sve pažljivo promatrati i bilježiti.Osobinu manje sklonosti rojenju trebalo bi na koncu provjeriti

u nekom kraju, koji naročito obiluje s cvjetnim praškom, jer je poznato da njegovo obilje znatno utječe na pojavu rojevnog riagoria.

Ako se kod ocjenjivanja većeg prinosa primjenjuje i glosometari onda bi trebalo upotrebiti njemački ili ofiaj prof. Dr. Kerna, jer.

' francuski (Chartonov) nije dovoljno' pouzdan. -

peradin

Documents

Transcript of peradin