Papir i karton u grafičkoj industriji - seminarski rad -
Click here to load reader
-
Upload
dino-bukva -
Category
Documents
-
view
245 -
download
9
Transcript of Papir i karton u grafičkoj industriji - seminarski rad -
FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE
KOLEGIJ: GRAFIČKI MATERIJALI
PAPIR I KARTON U GRAFIČKOJ INDUSTRIJI
(seminarski rad)
Datum:14.07.2012.g Student:
Sabahudin Bukva
2
Sadržaj:
Sažetak……………………………………..……………………………………………..3
Uvod………………………………………………………………………………………4
Proizvodnja papira, kartona i ljepenke…………………………………….…………….4
Sirovine i priprema papirne mase………………………………………………………..5
Stroj za izradu papira s dugim sitom……………………….…………………….…...…6
Stroj za izradu papira s okruglim sitom………………………….....……….………..….7
Dorada papira, kartona i ljepenke………………….……………….……………..……..7
Karakteristike papira, kartona i ljepenke…………………………………………………9
Svojstva papira, kartona i ljepenke…………………………….……….....…………….10
Rezanje papira………… ..……………………………………….....……….……………10
Izrada valovite ljepenke…………………………………..……….……………..……….11
Vrste papira, kartona i ljepenke………………………………..……….....…………….11
Formati papira, kartona i ljepenke………… ..…………………………….……………12
Zaključak …………………………………………………………………………………14
Literatura………………………………………………………………………….………15
3
Sažetak:
Papir je u današnje vrijeme jedan od najvažnijih materijala, a posebno u grafičkoj industriji. Uz
papir, istu namjenu ima i celofan. Papir se u užem smislu dijeli na papir, karton i ljepenku, a ta
podjela se temelji prvenstveno na težini papira ili kako se to popularno još zove, na gramaturi
papira. Evo podjele: papiri su do 150 grama po metru kvadratnome, kartoni od 150g/m2 do 600
g/m2 i ljepenke od 600 g/m2 na dalje. Međutim, tu podijelu nije lako provesti pa onda govorimo o
težim papirima, lakšim kartonima, kao i težim kartonima i lakšim ljepenkama.
Ključne riječi: papir, najvažniji materijal, grafička industrija.
Summary:
Paper is nowadays one of the most important material, especially in the printing industry. With
paper, has the same purpose and cellophane. The paper is divided in the narrow sense on paper
and cardboard, and this division is based primarily on the weight of paper or as it is popularly
called, the grammage of the paper. Here's divisions: securities were up to 150 grams per square
meter, records from 150g/m2 to 600 g/m2 and paperboard of 600 g/m2 or more. However, this
division is not easy to implement and then talk about the difficult paper, thin cardboard, cartons
and heavier and lighter ones.
Keywords: paper, the most important material, printing industry.
4
UVOD
Proizvodnja papira, kartona i ljepenke
Suvremena proizvodnja papira, kartona i ljepenke obuhvaća niz mehaničkih i kemijski postupaka,
kojima se nastoji odgovoriti svim zahtjevima prerađivača i krajnjih korisnika. Prvi mehanički
pogonjeni stroj za izradu s parom grijanim cilindrom za sušenje papirne trake patentirao je Englez
Thomas B. Crompton (1820). Ovaj stroj bio je opremljen beskonačnim dugim sitom. Istodobno su
Englezi konstruirali stroj za izradu papira s okruglim sitom. Strojevi s ovakva dva rješenja otada
su stalno usavršavani, a kod strojeva za izradu kartona kombinirano je jedno i drugo rješenje.
Početkom 20. stoljeća proizvodnja papira dostigla je nagli razvoj, a već dvadesetih godina
konstruirani su strojevi koji su proizvodili trake novinskog papira širine 5 m brzinom većom od
200 m/min. Uvođenjem vakum valjka i dotoka papirne mase pod pritiskom, današnji strojevi za
proizvodnju novinskog, sanitarnog i svilenog papira proizvode traku 8 m širine brzinom od 1000
m/min.
SIROVINE I PRIPREMA PAPIRNE MASE
Papirna se masa (pulpa) priprema od vlaknastih materijala. To su:
drvenjača,
polutvorine,
celuloza i
stari papir
Glavni radni procesi kod pripreme papirne mase su mljevenje i rastvaranje sirovina, miješanje
različitih glavnih i pomoćnih vlaknastih sirovina te dodatak punila, keljiva i bojila, dok se visoki
stupanj bjeline papirne mase postiže bijeljenjem.
Drvenjača
se dobiva mehaničkim, najčešće poprečnim brušenjem drva četinara (najčešće smreke) i
brzorastućih lišćara (topola), tako što se oguljene cjepanice uz dodatak vode pritiskuju uz
rotirajući umjetni brusni kamen, čija veličina zrna i hrapavost površine određuje kvalitetu
drvenjače. Drvenjaču, ovisno o postupku dobivanja, dijelimo na: bijelu, smeđu i kemijsku.
Polutvorina
je sirovina za izradu papira dobivena preradom krpa , koje se nakon ručnog sortiranja u strojevima
režu na komadiće te kuhaju u vapnenome mlijeku. Zatim se masa pere i melje te po potrebi
posebno izbjeljuje.
Na taj se način dobiva visokokvalitetna skupa sirovina, koja se upotrebljava za izradu papira za
novčanice, zemljopisne karte, upijajuće i cigaretne papire.
5
Celuloza
je naziv kojim je francuski seljak Anselmo Payen (1795-1871) nazvao bijeli vlaknasti materijal
što je u relativno čistom obliku prvi izolirao rastavivši drvo na njegove sastavne dijelove.
Celuloza je najrašireniji organski spoj koji nalazimo u prirodi, koji se u njegovom vlaknastom
obliku upotrebljava za proizvodnju papira. Dobiva se kemijskom obradom usitnjenog drva,
uglavnom kuhanjem u otopini
kalcijeva bisulfita (sulfitna celuloza),
natrijeva hidroksida (natronska celuloza),
odnosno natrijeva hidroksida i
natrijeva sulfida (sulfidna celuloza).
Stari papir
je višestruko korisno upotrebljavati kao sirovinu za izradu papira, kartona i ljepenke, jer se
regeneracijom 1 tone starog papira nadomjesti 4,5 m³ drveta i dobije 750 kg papira, a ne uništava
se kao otpad. Stari papir kao sirovina dolazi u balama ili koturu koje se pomoću trgača i kolo
droba usitni i razvlaknjuje uz dodatak vode.
Mljevenje
usitnjenih sirovina za izradu papirne mase odvija se u holenderu, stroju višestruke namijene, koji
je kroz stoljeća ostao gotovo neizmijenjen. U holenderu se osim mljevenja, razvlaknjivanja,
uklanjanja kvržica, obavlja i bijeljenje, dodaju se punila, boja, keljivo i miješanjem homogenizira
papirna masa. Novija tehnologija za svaku od navedenih funkcija holendera ima posebne strojeve,
a za mljevenje i gnječenje papirnih vlakana služe stožasti i čunjasti refineri.
Punila
se dodaju u papirnu masu radi popunjavanja poroznosti između papirnih vlakana; papiru daju
glatkoću, bolju upojnost i sušivost ,težinu i smanjuje trenje i prozirnost papira. Najčešće se
upotrebljava kaolin, barijev sulfat, kreda, milovka i azbest.
Keljiva
se dodaju radi smanjenja prirodne upojnosti papira, tj. radi prilagodbe papira za pisanje i pojedine
tiskovne tehnike. Dodatkom keljiva papirnoj masi ili dodatnom površinskom obradom pomoću
6
kalendera, povećava se hidrofobnost , čvrstoća, dimenzionalna stabilnost i izgled papira.
Prvobitno je kao keljivo korišteno koštano tutkalo, kazein, škrob i vodeno staklo. Danas se osim
voskova i želatina, upotrebljava biljna smola, kolofonij, čijim se kuhanjem u alkalijama dobiva
smolno mlijeko koje se uz aluminijev sulfat dodaje u papirnu masu.
Bojila
se upotrebljavaju da bi papiru dala određeno obojenje. Ranije su korišteni mineralni pigmenti, koji
su istodobno služili i kao punila, dok se danas upotrebljavaju isključivo umjetna lužnata, kisela,
supstantivna bojila i organski pigmenti. Osim bojenjem u papirnoj masi, bojenje se izvodi i
postupkom uranjanja tako da papirna traka prolazi kroz obojenu vodenu otopinu između valjaka
kojii stisnu višak boje.
Sirovi papir bojimo i nanošenjem obojenog premaza na površinu pomoću različitih valjaka.
Bijeljenje
papira potrebno je obavljati zato što su sirova celuloza i drugi ne celulozni sastojci biljnih
vlakanaca zbog udjela lignina blijede žutosmeđe boje. Obavlja se postupcima bijelog
pigmentiranja, obrade plavilom i dodavanja optičkih bjelila, jednostepenim ili višestepenim
bijeljenjem dodatkom punila s bijelim pigmentima, natrijeva ili kalcijeva hipoklorita te pomoću
plinovitog klora ili klorne vode. Danas se najviše upotrebljava natrijev klorit, klor dioksid te
vodikov i natrijev peroksid.
STROJ ZA IZRADU PAPIRA S DUGIM SITOM
Mokri dio.
Pripremljena papirna masa skladišti se u spremniku s mješalicom; nakon bubrenja i posljednjeg
čišćenja iz spremnika dospijeva na uređaj s bypassom, gdje se uz miješanje razrjeđuje vodom do
potrebne gustoće. Uređajem za visokotlačni natok jednoliko razdijeljena papirna se masa dovodi
nabeskonačno sito dugačko od 10 do 40 m, širine do 12 m, izrađeno nitima fosforne bronce. O
finoći i načinu tkanja sita ovisi gramatura, glatkoća i izgled papira. Uz pomoć odsisnih komora
preko kojih klizi sito, uz primjenu pod tlaka odvodnjava se mokra papirna traka, koju na kraju sita
preuzimaju odsisni valjci. Oni zatim papirnu traku odvodnjavaju na 15-22%. Vlažna papirna traka
nošena beskonačnom trakom od filca prolazi zatim kroz 2 do 3 mokre preše, gdje se prolazom
između rotirajućih valjaka papirna traka zgušćuje i povećava joj se čvrstoća.
7
Sušni dio.
Papirna se traka, i nadalje nošena filcom, uz korištenje vakuuma suši prolaskom kroz sustav
dvoredno ili troredno raspoređenih kontaktnih sušnih valjaka kojih, ovisno o brzini stroja, može
biti i do 100. Valjci za sušenje obično su promjera 1500 mm, zagrijavani zasićenom parom uz
temperaturu od 60° do 125°C, ovisno o debljini papira. Sušenjem se poboljšavaju mehanička
svojstava, a mijenja se i gustoća, glatkoća, poroznost, stupanj keljenja i propusnost za zrak, dok u
svim dimenzijama nastaje skupljanje. Debljina se smanjuje 1,5 do 2 puta, a ovisno o debljini
papira poprečno je skupljanje od 1 do 8%.
Završni dio
stroja za proizvodnju papira sastoji se od uređaja za vlažno i suho glačanje, valjka za hlađenje,
uređaja za vlaženje i uređaja za namotavanje papira.
STROJ ZA IZRADU PAPIRA S OKRUGLIM SITOM
Papirna se traka oblikuje na okruglom situ promjera 80 do 120 cm, koje rotira uronjeno u kadu s
papirnom masom, voda se cijedi u unutrašnjost sita, dok se na površini oblikuje mokro papirno
tkivo koje pomoću valjka za prešanje preuzima beskonačna filcana traka. Stroj s okruglim sitom
služi najčešće za proizvodnju kartona i ljepenke, kao i kombinacija okruglog i dugog sita.
Kombiniranjem jednog dugog i nekoliko okruglih sita više se mokrih papirnih traka pritišću jedna
na drugu tako da se oblikuje jedna debela traka.
DORADA PAPIRA, KARTONA I LJEPENKE
OPLEMENJIVANJE PAPIRA
Postupcima oplemenjivanja papira dodaju se papiru svojstva prilagodbe najrazličitijim zahtjevima
i potrebama:
poboljšanje tiskovnih svojstava,
vizualni efekti (obojeni papiri i tapete),
tehnička i kemijska svojstva (svjetlo osjetljivost, ljepljivost, metaliziranost, teška upaljivost,
umjetna koža i sl.);
zaštitna svojstva (impregnacijom postignuta vodo odbojnost i nepromočivost);
promjena kemijske strukture vlakna (pergament papir, vulkan fiber).
8
Oplemenjivanje papira izvodi se sljedećim postupcima: oplemenjivanje impregnacijom u masi,
oplemenjivanje površine papira ( premazivanje, oslojavanje, lakiranje), lijepljenje (kaširanje),
nabiranje (krepovanje), bezbojno deseniranje ( preganje) i bojenje.
Površinsko keljenje je postupak površinskog oplemenjivanja pisaćih, tiskovnih i drugih vrsta
papira pomoću kalandera ili preše za keljenje. Upotrebljavaju se modificirani škrob,karboksimetil
celuloze, životinjsko keljivo, kazein, emulzije parafina i voskova.
Satiniranje je postupak izjednačavanja neravnina i povećanja glatkoće površine papira ovisno o
njihovoj namjeni. Ovisno o stupnju satiniranja razlikujemo:
mat satinirano,
lagano satintrano,
normalno satinirano,
oštro satinirano i
satinirano na visoki sjaj.
Za satiniranje se upotrebljavaju punila:
Kaolin (China Clay),
barijev sulfat (Blancfix) i
azbestin.
Kalander
za satiniranje je sustav okomitog reda izmjenično postavljenih valjaka tvrdog lijeva i papirnih
valjaka širine od 1 do 6 m, između kojih prolazi papirna traka brzinom od 100 do 1000 m/min.
Prema vrsti satiniranja postoje različiti sustavi
kalandera:
kalander za koture,
kalander za listove,
Pergamin kalander,
Frikcioni kalander,
kalibrir kalander i
kalander za preganje.
9
Premazivanje je postupak kojim se na jednu (kromo papiri) ili obje strane (papiri za umjetnički
tisak ) nanosi premaz sastavljen od pigmenata i veziva.
Pigmenti su anorganske soli koje služe i kao punila:
China Clay (kaolin),
Blancfix ,
cinkovo bjelilo,
kalcijev karbonat i talk .
Veziva su kazein, škrob, životinjsko keljivo, glicerin i voskovi. Premazivanje se odvija na
posebnim strojevima, gdje se na jednu ili obje strane papira s kotura različitim načinima (četkom i
valjcima za glačanje, zračnom četkom ili zračnim nožem te rakelom ili nožem) nanosi premaz.
Premazivanje na stroju za izradu papira noviji je i brži način tako da se prešom za keljenje
ugrađenoj u sušnoj partiji obostrano premazuju papiri za tisak ilustriranih časopisa.
Glačanje papira. «Njemačka preša» koja se obično ugrađuje u sredinu sušnog dijela stroja sa
beskonačnim sitom, služi za glačanje jednostrano glatkih papira. Valjak za glačanje može biti
promjera do 6000 mm.
Lijepljenje (kaširanje) je postupak kojim se suhi papir ljepilom ili korištenjem povišene
temperature kašira najčešće aluminijskim folijama. Kašira se također i celofan, plastične folije i
papir s tekstilom (papyrolin).
KARAKTERISTIKE PAPIRA, KARTONA I LJEPENKE
Gramatura je težina površine 1 m² izražena u gramima, prema kojoj se proizvodi u papirnoj
industriji dijele na papire, kartone i ljepenke. U rasponu od 8 g/m² do 5000 g/m² uobičajena je
sljedeća podjela:
Papir 8 do 150 g/m²
Polukarton (debeli papir /150 do 250 g/m², tanki karton) , 250 do 400 g/m²
Karton 400 do 600 g/m²
Debeli karton/tanka ljepenka 600 do 5000 g/m²
Ljepenka
10
Specifična težina
- težina 1 dm³ izražena je u kilogramima. Vrlo je različita za pojedine vrste papira, a ovisi o
punilu, mljevenju i satiniranju.
SVOJSTVA PAPIRA, KARTONA I LJEPENKE
Fizikalna svojstva
proizvoda papirne industrije, važna su prerađivačima u grafičkoj industriji poradi njihove
prikladnosti za tisak, doradu ili preradu, a navodimo sljedeća:
izgled, tvrdoća, zvuk, dimenzionalna stabilnost, glatkoća, stabilnost površine, mekoća, poroznost
i statički elektricitet . Svojstva papira ispituju se i mjere različitim postupcima.
Optička svojstva
Među optičko-fotometrijska svojstva ubrajamo:bjelinu, transparentnost , sjajnost i svjetlo stalnost
papira.
Mehanička svojstva
papira vrlo su važna poradi njihovog ponašanja u procesima tiska, dorade i prerade i u obliku
finalnog grafičkog proizvoda.
Navodimo sljedeća mehanička svojstva:
otpornost na trganje i rastezanje,
otpornost na pucanje,
otpornost na savijanje te
otpornost na prašenje i čupanje.
REZANJE PAPIRA
Rezanje u kotur.
Prematanjem trake papira koja dolazi sa stroja za izradu papira kontroliraju se i uklanjaju dijelovi
s greškom, a trake se sastavljaju pomoću ljepljivih traka. Postupak se odvija na stroju za rezanje,
gdje se traka pomoću gornjih i donjih dvostrukih uzdužnih noževa bočno obrezuje, razrezuje i
namata u uže koture (bobine), a čvrstoća namota ovisi o vrsti papira. U sastavu strojeva za rezanje
kotura ugrađeni su i uređaji za vlaženje pomoću kojih se kondicioniraju papiri koji se otpremaju
na satiniranje. Vlaži se vodom pomoću cijevi za prskanje, četkom ili maglom.
11
Rezanje u arke obavlja se na poprečnom rezaču, stroju s rotirajućim kružnim noževima uz
kontinuirano uvlačenje trake papira iz kotura, gdje se najprije uzdužnim, zatim poprečnim rezom
(kombiniranim gornjim rotirajućim i donjim fiksnim nožem), dobije papir u arcima. Preciznost
reza kod araka kraćih od 1 m je + - 1 mm, a može istodobno rezati više papirnih traka naslaganih
jedna na drugu. Uz ove je strojeve ugrađen i uređaj za odlaganje, sortiranje i brojanje araka.
Rezanje araka papira.
U proizvodnom pogonu tiska ili dorade nalazi sesofisticirani rezaći stroj pomoću kojeg se
razrezuju arci na potrebne formate prije tiska, ili obrezuju gotove tiskanice. Pomoću trorezača u
jednom se postupku uvezani knjižni blok obrezuje s triju strana. Upotrebljavaju se i ručne ravne
makaze za rezanje ljepenke ( papšer ) i kružne makaze za prirezivanje kartona i ljepenke.
IZRADA VALOVITE LJEPENKE
Papirna traka sa stalka za koture prolazi kroz predgrijač gdje se zagrijava i vlaži, zatim između
dva rebrasta valjka pomoću kojih se dobivaju valovi. Valoviti sloj se zatim lijepljenjem škrobnim
ljepilom ili vodenim staklom spaja sravnim slojem. Dobivenu dvoslojnu ljepenku ( jednovalnu)
može se zatim spajati sa sljedećim slojevima, te tako dobiti peteroslojnu (dvovalnu) ili
sedmeroslojnu (trovalnu) valovitu ljepenku u kontinuiranom procesu. Nakon prolaska kroz sušni
dio, traka valovite ljepenke prispijeva na uređaj za poprečno rezanje i brazdanje, te uređaj za
poprečno rezanje.
VRSTE PAPIRA, KARTONA I LJEPENKE
Ovisno o vrsti i kvaliteti sirovina, veziva i punila, te djelomice i o načinu izrade papira, kartona i
ljepenke, proizvode suvremene papirne industrije razlikujemo na sljedeći način:
Prema sirovinama:
a) papir iz krpa, b) papir s dodatkom krpa, c) bezdrvni papir, d) srednje fini, e) papir s primjesom
drvenjače, f) celulozni papir, g) smeđa, siva i bijela Ijepenka i dr.
Prema težini:
a) papir (do 150 g/m²),b) polukarton (od 150 do 250 g/m²),c) karton (od 250 do 400 g/m²).
Prema strukturi i kvaliteti površine:
a) strojno glatki, b) jednostrano glatki, c) satinirani, d) naravni, e) satinirani (mat, polumat i oštro
satinirani), f) naravni (bez oplemenjene površine), g) voluminozni,h) s premazom (sjajni i mat
papiri i kartoni za umjetnički tisak ).
12
Prema namjeni:
a) tiskovni b) pisaći c) crtaći d) omotni
Prema načinu proizvodnje:
a) ručni, b) sulfitni, c) sulfatni, d) dupleks kartoni, e) kaširani papir.
Prema karakterističnim svojstvima:
a) obojeni, b) papir i karton s premazom. c) pergamentni,
d) pergamentni nadomjestak, e) impregnirani, f) svileni.
Prema formatima:
a) papir u koturima b) papir u arcima
Valovitu ljepenku razlikujemo prema visini i koraku vala:
grubi val (A-val), srednje fini val (C-val), fini val (B-val) i mikroval (E-val);
prema broju valova i ravnih slojeva:
jednovalnu dvoslojnu,
jednovalnu troslojnu,
dvovalnu peteroslojnu i
trovalnu sedmeroslojnu valovitu ljepenku;
prema debljini:
broj 10 najdeblja, broj 100 najtanja valovita ljepenka.
FORMATI PAPIRA, KARTONA I L JEPENKE
Još u 8. stoljeću Arapi su papir izrađivali u određenim veličinama, pri čemu su formati araka
ovisili o veličini samih sita. Do dogovora njemačkih proizvođača papira 1883. godine, strojno
proizvedene formate papira određivali su sami proizvođači, pa su veličine i proporcije bile vrlo
različite. Dogovorene su tada veličine dvanaest tzv. Normalnih veličina,nakon čega su 1920.
godine u Njemačkoj i nekim europskim zemljama uvedeni standardni formati papira u arcima, čije
su veličine izražene u milimetrima. Kod navođenja veličina formata, najprije se navede manja, a
zatim veća stranica. Veličina papira u koturima označena je širinom kotura.
Sirovi format je veličina araka papira malo veća od standardne veličine istog reda i razreda, koju
proizvođač isporučuje u paketu ili na paleti.
Čisti format je veličina arka točno obrezana na neku od standardnih veličina.
13
Uzdužni format (stojeći) je uobičajeni položaj grafičkog proizvoda, tako da je vodoravna strana
kraća a okomita dulja.
Poprečni format (ležeći) je format, kojemu je dulja strana položena vodoravno a kraća okomito.
Standardni DIN
-formati papira u arcima (Deutsche Industrie - Norm), imaju međusobni odnos stranica 1 :√2
odnosno, kao kod stranica bilo kojeg kvadrata prema dijagonali tog kvadrata. S obzirom da je 1
:√2 =√2 : 2, manja se stranica ( minor ) odnosi prema većoj(Major ) kao veća prema dvostrukoj
manjoj stranici m : M=M:2m. Raspolovimo li arak po duljoj stranici ili sastavimo dva arka,
dobit ćemo uvijek format istih proporcija. Standardni formati papira u arcima dijele se na osnovni
red A i dopunske redove B, C i D. Svaki je red podijeljen na razrede od 0 do 10 (npr. Al, B2, C3),
pri čemu se svaki sljedeći manji format dobiva dijeljenjem veće stranice prethodnog formata
napola. Površine dvaju susjednih razreda dobivenih dijeljenjem veće stranice napola, odnose se
kao 2 : l. Formati dobiveni uzdužnim dijeljenjem standardnih formata, označavaju se stavljanjem
razlomka ispred reda i razreda (npr.½Al,¼B2).
14
Zaključak:
Svojstva grafičkih materijala i njihova kvaliteta od odlučujuće su važnosti za pravilan rad strojeva
i kvalitetu izrade grafičkog proizvoda u cjelini. Tiskarski strojevi kao i ostali strojevi u
tehnološkom procesu sve su brži, a njihov radni sat je sve skuplji. To je jedan od glavnih razloga
da se mora stalno voditi računa o ispravnosti osnovnih grafičkih materijala, tiskovnih podloga i
boja, koje je odredio dizajner prilikom projektiranja proizvoda.
Može se reći da je danas papir još uvijek jedan od najvažnijih materijala, na koji se tiska različitim
tehnikama tiska, s toga se njemu mora posvetiti naročita pažnja, osobito pri manipuliranju i
ulaznoj kontroli. No to ne znači da se i druge tiskovne podloge ne podvrgavaju kontroli
pogodnosti za tisak. Kvaliteta grafičkih proizvoda ovisi o ulaznoj kontroli materijala, faznoj
kontroli za vrijeme izrade proizvoda i izlaznoj kontroli. Osnovna ispitivanja kvalitete i pogodnosti
za tisak se rade u tiskarama, a ako je veći problem ,onda se ispitivanja rade u zato ovlaštenim
ustanovama u strogim standardima propisanim uvjetima za svako ispitivanje.
15
Literatura:
B. Iglič, Kratka tenologija pridobivanja vlaknin in proizvodnje papirja, Ljubljana 1988.
A. Golubović, Tehnologija izrade i svojstva papira, GF Zagreb,1984.
Tomislav Kosić, Osnove grafičkih materijala i tiskarskih tehnika, Zagreb, 2008.