Pacijent doktora Freuda

8/2/2019 Pacijent doktora Freuda

1/30

Pacijent doktora Freuda

(Groteska)

Likovi:

SIGMUND FREUD 63 godine

ADOLF HITLER 30 godina

CHRISTINE 30 godina

Dva scenska prostora: ordinacija i hotelska soba.

Ranja se ovija u Beu 1979. goine.

1.

Nedjelja

(Freud, Hitler)

(Doktor Sigmun Freu u svojoj je orinaciji. Sjei za ranim stolom, iitava veliku knjigu iz koje

povremeno ispisuje biljeke na papir koji je pre njim. uje se kucanje na vratima. Freu, ne reagira.

Kucanje se ponavlja. Freu, ne poiudi pogle s knjige, pita:)

FREUD: Tko smeta?

(Kucanje se ponavlja.)

FREUD: Pitao sam: tko smeta?

GLAS IZA VRATA: Ja.

FREUD: uno ime.

(U sobu ulazi triesetogoinji mukarac.)

HITLER: Mogu li udi?

FREUD: Mislim a ste ved uli.

HITLER: Uinilo mi se a ste rekli slobodno.

FREUD: Tono uinilo vam se. Naime, nisam rekao slobono, jer nije slobono. Danas je nejelja ine primam pacijente.


2/30

HITLER: Ali, ja nisam va pacijent.

FREUD: A tko ste vi?

HITLER: Ja sam Adolf.

FREUD: Adolf?!

HITLER: Da, Adolf.

FREUD: A prezime?

HITLER: Hitler.

FREUD: Adolf Hitler.

HITLER: Tono.

FREUD: Nika uo.

HITLER: Mi se uistinu dosad nismo upoznali, ali sad je prava prilika.

FREUD: Oprostite, ali ja raim na sreivanju materijala za novu knjigu, svaki trenutak mi je dragocjen.

Nemam vremena ni za upoznavanje, ni za razgovor.

HITLER: Ovo je hitno.

FREUD: Hitno za koga?

HITLER: Za mene, za nju.

FREUD: Koju nju?

HITLER: Moju djevojkuChristinu. Ona ima velikih tekoda.

FREUD: Dola je s vama?

HITLER: Nije, ali odi de ka se nas vojica ogovorimo.

FREUD: Morate znati a ja nemam nijenog slobonog termina u sljeeda tri mjeseca. Ja jenostavno

vie ne primam nove pacijente. Obratite se nekome o mojih uenika i kolega.

HITLER: Ne. Vi ste najbolji. A njezin sluaj je tako teak a nam samo vi moete pomodi. Doktore

Freu, ne obijajte nas, oli smo iz Mnchena. Za evet ana moramo naza. Vi nam morate pomodi

u tih devet dana.

FREUD: ovjee, pa vi me uistinu ne elite uti.

HITLER: Ja nisam sluajno oabraoBe. Znao sam a vi ovje ivite.

FREUD: Moja nova knjiga


3/30

HITLER: Znam sve vae knjige napamet, ja vas oboavam, oktore Freu, vi ste prorok novog

vremena. itao sam vau knjigu Psihopatologija svakonevnog ivota, itao sam i Tumaenje snova.

Proitaosam sve brojeve Goinjaka za psihoanalitika i psihopatoloka istraivanja u kojima su

obavljeni vai raovi i raovi Bleulera i Junga.

FREUD: Junga! Ne spominjite mi tog balavca, tog diletanta.

HITLER: A goine 1911. sluao sam vae preavanje o neurozama. Predavanje je bilo javno, za

graanstvo, elio sam vam taa pristupiti i redi a vas cijenim, a vam se ivim, ali nisam skupio

hrabrosti.

FREUD: teta. Taa su me se oricali svi u znanstvenim krugovima, i svaki glas potpore znaio bi mi

mnogo.

HITLER: Eto, znajte a sam uvijek vjerovao u vas i u psihoanalizu. Zato vas molim, kao va rani

sljebenik, a me ne obijete i pomognete mojoj jevojci, mojoj buudoj zarunici.

FREUD: Ali, rekao sam, nemam termina.

HITLER: Platit du poteno. Dvaput vie nego to je vaa satnica.

FREUD: Devet je ana suvie kratko razoblje. Ne mogu jamiti ni a du postaviti ijagnozu, a kamoli

poeti s lijeenjem.

HITLER: Ne umanjujte svoje sposobnosti. Dovoljno je a pacijent pre vama otvori usta, i vi ved znate

je li krivnja u njegovu ocu, majci ili podsvijesti.

FREUD: Dosta laskanja! Navikao sam na optube i poricanja. A ne na hvalospjeve.

HITLER: Znai, pristajete nam pomodi?

FREUD: A to mi rugo preostaje.

(Hitler sjeda na stolicu nasuprot Freudu.)

FREUD: Dakle, o emu se rai?

HITLER: Ne znam oakle a ponem.

FREUD: Otpoetka.

HITLER: Otpoetka?

FREUD: Da, otpoetka.

HITLER: Vidite, problem je vrlo ozbiljan i nezgoan, tie se psihe moje jevojke, a ja bih rekao a su

korijeni problema u njezinu djetinjstvu, podsvijesti, u odnosu prema ocu i sukobu s majkom i bratom,

naime

FREUD: Molimo vasnisam traio a sami postavljate ijagnozu, pitao sam zainjenice. O emu se

uopde rai?


4/30

HITLER: Njezina je krivnja a ja s njom jenostavno, hodu redi, a je to s nama nemogude, i trebalo bi

je brzo izlijeiti.

FREUD: to elite redi?

HITLER: Vidite, jednostavno nismo uspjeli.

FREUD: to niste uspjeli?

HITLER: Pa ono.

FREUD: Koje ono?

HITLER Onokao mukarac i ena.

FREUD: A pokuali ste?

HITLER: Jesmo, ali nije ilo. Ona je to onemogudila, jer je stalno mislila na stvari koje su meneovoile u nemogudu situaciju.

FREUD: Otku znate to ona misli dok je s vama?

HITLER: Znam. Jenostavno znam u emu je njezin problem. A i govorila mi je o tome.

FREUD: O emu je govorila?

HITLER: Govorila mi je o svome jetinjstvu i o tome a je s eset goina vie voljela oca nego majku.

FREUD: Da, i?

HITLER: To nije prirono. To nije normalno. Ja sam u tim goinama vie volio majku. To je logino. Zar

ne?

FREUD: Pa, sad, kako se uzme.

HITLER: Omah sam shvatio a je ona zakoena zbog toga to je u jetinjstvu bila vezana uz oca.

FREUD: ekajte znai ona je zakoena i nije vam opustila a iete o kraja.

HITLER: Nije bilo ba tako.

FREUD: Nego?

HITLER: Ona je opustila i ak eljela a iemo o kraja.

FREUD: Da, i? Gdje je problem?

HITLER: Problem je u tome to ja u tim okolnostima, znajudi za njezina psihika opteredenja, znajudi

a vjerojatno oekuje a joj na neki nain naomjestim oca ja u tim okolnostima nisam mogao.

FREUD: To se ogoilo jenom ili vie puta?

HITLER: Pa, bilo je seamnaest pokuaja.


5/30

FREUD: Sedamnaest, ba?

HITLER: Da. esnaest puta u Mnchenu, i juer ovje u Beu, u hotelskoj sobi. Mislio sam a de se u

Beu opustiti, ali opet smo oivjeli poraz. Zato sam i oao ovako nenajavljen, nejeljom. Mislim a

joj samo vi moete pomodi.

FREUD: Njoj!?

HITLER: Da, njoj.

FREUD: Ali potekode su na vaoj strani, ini mi se.

HITLER: to hodete redi, to vi uopde hodete redi? Vi insinuirate a je krivnja na meni. Ja vas poteno

pladam a izlijeite moju jevojku, a ne a me vrijeate.

FREUD: Polako, polako. Smirite se.

HITLER: Ne oputam a me optuujete!

FREUD: Polako, gospodine, gospodine

HITLER: Hitler.

FREUD: Gospoine Hitler. Viite, ka postoje problemi u seksualnoj komunikaciji izmeu mukarca i

ene, ja moram razgovarati i s mukarcem i sa enom, kao da je problem i u jednome i u drugome.

HITLER: Zato?

FREUD: Zato to se takvi problemi mogu rijeiti samo zajenikim angamanom.

HITLER: Bez obzira tko je kriv?

FREUD: Bez obzira. Zato du vas zamoliti a mi opustite a i s vama i s njom razgovaram kao s

pacijentima.

HITLER: Zato i sa mnom?

FREUD: Upravo sam vam objasnio zato. Moram vas oboje poznavati a bih mogao pomodi.

HITLER: Ako je tako

FREUD: Izvolite skinuti kaput i ledi na ovaj krevet.

HITLER: Ali, zato na krevet?

FREUD: Da se bolje opustite. Lezite i opustite se. Ugonije demo razgovarati.

HITLER: Dobro, iako ne mislim a sam pacijent, ali neka vam bue. Ako je to nuno za Christinino

izljeenje, pristajem. Evo, ovako, je li u reu?

FREUD: U reu je, moete ruke poloiti na grui ako vam je ugonije, a moete ih rati i na krevetu.

HITLER: Zgodnije mi je na krevetu.


6/30

FREUD: Dobro.

(Freu uzima biljenicu i sjea iza Hitlerovih lea.)

FREUD: Ime i prezime?

HITLER: Adolf Hitler ved ste mogli upamtiti.

FREUD: Oprostite. Ka ste roeni?

HITLER: Napunio sam trideset.

FREUD: Znai roeni ste 1889. Ime majke?

HITLER: Klara.

FREUD: Ime oca?

HITLER: Alois.

FREUD: Je li Christine vaa prva jevojka ili ih je bilo vie?

HITLER: Ajte molim vas, meni je trideset godina.

FREUD: Znai, imali ste onose i s rugim jevojkama, enama?

HITLER: Naravno da sam imao.

FREUD: A s koliko njih?

HITLER: Koliko?

FREUD: Da, koliko?

HITLER: S mnogo njih.

FREUD: Znate li broj?

HITLER: Broj?

FREUD: Da, broj ena s kojima ste spavali?

HITLER: Sedam.

FREUD: Sedam?

HITLER: Oko, sedam.

FREUD: Kako se zvala prva?

HITLER: Elza.

FREUD: Koliko vam je bilo godina kad ste s njom prvi put spavali?


7/30

HITLER: Devetnaest.

FREUD: to mi moete redi o njoj?

HITLER: Nita.

FREUD: Nita?

HITLER: Gotovo nita. Bila je sobarica ko mojih roitelja. Ona je jenostavno posluila.

FREUD: Posluila za to?

HITLER: Za moje uvoenje u taj enski svijet.

FREUD: Znai, osa ste spavali sa seam ena?

HITLER: Tono.

FREUD: Je li s nekom od njih bilo problema?

HITLER: Na to mislite?

FREUD: Jeste li sa svakom imali onos bez tekoda otprve.

HITLER: Sa svakom. Mogu redi a sam pravi mukarac.

FREUD: Opiite mi vau prvu veer s Christinom, va prvi pokuaj.

HITLER: Kako?

FREUD: Recite mi neto o njoj.

HITLER: Ona je udovica. Profesorica klavira.

FREUD: A tako.

HITLER: Da. Upoznali smo se prije tri mjeseca na jednom koncertu u Mnchenu. Bila je to ljubav na prvi

pogled.

Otprve sam bio neooljiv. Seam veeri zareom ili smo u kino, a bih je seme veeri pozvao k sebi

na pide. Pristala je.

FREUD: I?

HITLER: Nakon vije ae vina, poeli smo se skiati. I nakon to smo se skinuli o gola, ona je poela

prigovarati da joj je hlano a je grebe pokriva a ta sobica uasno izglea i a se u njoj ne moe ni

spavati, a kamoli voiti ljubav s voljenim bidem. Uz to je bez prestanka spominjala svoje roitelje, kao

i to a je oekivala kako de nam biti ljepe. Posljeica svega togabio je kurclus.

FREUD: Znai tako?

HITLER: Tako. Poslije su se stvari ponovile na isti nain jo petnaest puta. Uz male razlikovne nijanse.Napokon, ka sam viio a stvari ne iu nabolje, preloio sam a oemo u Be, a iznajmimo sobu


8/30

u hotelu i ovdje pokuamo, ali bila je ovie nervozna. Recite, oktore, moete li nam vi zaista

pomodi?

FREUD: Nadam se da mogu, ali

HITLER: Samo brzo, brzo nam pomozite, ovo stanje je neizrivo, ja vie nemam ivaca ni za nju, ni zaseks, ni za promaaje.

FREUD: Jo malo strpljenja i, naam se, sve de biti u reu.

HITLER: Nama je svaki an bitan, znate li koliko stoji hotel i sve te etnje po kazalitu?

FREUD: Dobro, obro. Neka vaa prijateljica oe u utorak, tono u pone, a vi oite u srijeu u

jedanaest.

(Hitler poe prema izlazu. Zastane. Vrati se.)

HITLER: Dakle, ja u utorak, a ona u srijedu?

FREUD: Obratno.

HITLER: A, da, obratno.

2.

Ponedjeljak

(Christine, Hitler)

(U neuglednoj hotelskoj sobi Christine i Hitler razgovaraju.)

CHRISTINE: To mi je besmisleno.

HITLER: Nije besmisleno. To je jeini i najbri nain za tvoje izljeenje.

CHRISTINE: Ali ja nisam bolesna, ja sam najnormalnija ena na svijetu.

HITLER: Ti samo misli a si normalna. A zna zato misli a si normalna?!

CHRISTINE: Zato?

HITLER: Zato jer nema pojma o psihoanalizi, o neurozama i psihozama, o Eipovu kompleksu, o

erogenim tjelesnim zonama, o libiu. Haje, ako zna, reci mi to je to libio. Haje, reci.

CHRISTINE: Pojma nemam.

HITLER: Eto, zato to ne zna to je libio, ne moe sa mnom ostvariti pravi onos.

CHRISTINE: Otku ti to a ne mogu? Ako misli a ne mogu, a ti provjeri. Ugasimo svjetlo, svucimo se,

pa probaj, moa ti uspije.

HITLER: Ugasimo svjetlo i svucimo sevulgarna prostakua, eto to si ti. Za tebe je to seks. Za tebeje to cjelovit odnos?


9/30

CHRISTINE: Tako sam raila sa svojim pokojnim muem i sve je bilo u reu.

HITLER: Ne spominji mi vie toga primitivnog trgovca, i ne nazivaj to to je bilo izmeu tebe i tog

neandertalca spolnim odnosom, jer u to ne mogu i ne elim vjerovati. Tek de sa mnom saznati to je

pravi onos, prava ljubav. Ali tek nakon to proe lijeenje ko oktora Freua.

CHRISTINE: Nita mi nije jasno. Ne znam to uopde eli o mene.

HITLER: Po miljenju oktora Freua, a i po mome osobnome, na seksualni onos blokiraju tvoja

opteredenja iz prolosti, tvoje jetinjstvo i injenica a si vie voljela oca nego majku.

CHRISTINE: to je tu uno? Dok sam bila ijete, otac me nika nije tukao, a majka jest. Otac me nije

tjerao da se udajem, a majka jest.

HITLER: Eto vii, to su tvoje tekode.

CHRISTINE: Ne viim tu nikakvih tekoda.

HITLER: Ka popria s oktorom Freuom, imat de ih koliko nisi ni sanjala.

CHRISTINE: Ne namjeravam idi ko tog arlatana, jer se osjedam posve normalnom i zdravom.

HITLER: Da si normalna, ne bi tako glasno vikala, a a si zrava, ne bismo oivjeli toliko poraza.

CHRISTINE: Mi, hode redi a smo mi oivjeli poraze?

HITLER: Tono, kaem mi, a bi tebi bilo lake, iako je tvoja krivnja mnogo veda o moje. Ne

zaboravi a sam ja bio uspjean sa svim rugim enama.

CHRISTINE: I ja sam bila uspjena sa svojim pokojnikom.

HITLER: Rekao sam ti a njega ne spominje.

3.

Utorak

(Freud, Christine)

(U orinaciji oktora Freua Christine neoluno stoji na vratima.)

FREUD: Izvolite, samo naprijed.

CHRISTINE: Hvala.

FREUD: Sjednite.

CHRISTINE: Hvala.


10/30

FREUD: Vi znate zato sam vas pozvao?

CHRISTINE: Da, rekao mi je Adolf.

FREUD: to vam je rekao?

CHRISTINE: Rekao mi je a sam ja bolesna, ili tako neto, i a zato nas voje ne moemo, i tako

FREUD: Ha, ha. To vam je uistinu rekao?

CHRISTINE: Ba tako, i rekao je a je svemu kriv moj otac, moja prolost i nekakva podsvijest.

FREUD: A to vi mislite o tome?

CHRISTINE: Pa, mislim a je on malo nespretan i neiskusan, ali ka sam ula a vi, kao struno lice,

vjerujete kako sa mnom neto nije u reu poela sam i sama sumnjati. Jesam li ja uistinu kriva?

FREUD: Mislim da niste.

CHRISTINE: A zato ste ona eljeli a ja oem na ovaj razgovor?

FREUD: Da se ogovorimo kako mu pomodi. On je cijelim bidem usmjeren na vas, vi ste njegov najvedi

cilj i najvedi problem. Saznam li neto vie o vama, lake du pomodi njemu. Nije li tako?

CHRISTINE: Tako je.

FREUD: Volite ga?

CHRISTINE: ujte, svia mi se. Morate uzeti u obzir a je moj mu umro prije est goina i a ota

nisam bila ni s jenim mukarcem. Napokon sam upoznala Aolfa i upravo ka sam pomislila: Evo,

opet du ivjeti kao sve ruge ene, ogoilo se to a mu nije uspjelo ni prvi put, ni rugi put, ni

eseti, ni petnaesti. Znate, ved sam pomalo nestrpljiva i nervozna, ako me moete shvatiti.

FREUD: Shvadam vas, shvadam.

CHRISTINE: Znai li to a nisam normalna?

FREUD: Naprotiv. To to ste nakon est goina o smrti mua postali nervozni i nestrpljivi, znak je a

ste normalna ena.

CHRISTINE: Uistinu to mislite?

FREUD: Uistinu. Nego, a bismo rijeili Aolfov problem moramo posve iskreno popriati o

najintimnijim pojeinostima vae veze. Ljuska spolnost je najprironija pojava u naim ivotima, i

ovjeanstva bez bez nje ne bi bilo. Ka se na tom planu pojave tekode, o rjeenja se moe odi

samo istinom i iskrenodu. Vjerujem a vi elite a Aolf jenoga ana postane mukarac koji de vas

modi zaovoljiti.

CHRISTINE: Apsolutno.

FREUD: Ako je tako, ona mi ispriajte kako je izgleala vaa prva neuspjela veer, njegov prvipokuaj.


11/30

CHRISTINE: Kako mislite, da vam to ispriam?

FREUD: Do najmanjih pojeinosti. Tono sve kako je bilo.

CHRISTINE: Ne znam kako a ponem.

FREUD: Otpoetka.

CHRISTINE: Otpoetka?

FREUD: On mi je ved priao o toj veeri. elio bih uti i vau verziju. Dakle, nakon to ste seam veeri

zareom ili u kino, on vas je pozvao u svoj stan na pide.

CHRISTINE: Ne. Ja sam preloila a oemo na pide.

FREUD: A, tako.

CHRISTINE: Da, i ona ne znam saa to bih vam alje priala, jenostavno, on nije mogao.

FREUD: Polako, po redu. Tko je koga prvi poljubio?

CHRISTINE: Ja njega. Ali je on odmah uzvratio poljubac.

FREUD: Tko je zapoeo sa skianjem ojede?

CHRISTINE: Pa ja. Prvo sam skinula svoju haljinu, potom njegov prsluk.

FREUD: Moete li se sjetiti to ste pritom rekli?

CHRISTINE: Rekla sam: u stanu je veoma vrude, haje a se malo skinemo.

FREUD: I potom?

CHRISTINE: Potom smo se oboje svukli. Pa smo se poeli maziti i milovati. I ka sam ja ved pomislila

a de on svakog trenutka ivnuti shvadate pokazalo se a je ono ko njega beivotno.

FREUD: I, to se ogoilo zatim?

CHRISTINE: On je poeo prigovarati a je hlano, a ga pokriva grebe, a njegova soba tako uasno

izglea, a se u njoj ne moe voiti ljubav. Usto mi je rekao neto runo u vezi s mojim gruima.

FREUD: to?

CHRISTINE: Pa, rekao je a grui ove veliine teko mogu zaovoljiti mukarca.

FREUD: Glupost! Vae grui su prave veliine.

CHRISTINE: Zaista to mislite?

FREUD: Zaista. Ja, naime, mislim a je svaka veliina grui prava.

(utnja.)


12/30

FREUD: Znate, Christine, Aolfu moemo pomodi ako se potruimo. Ali a bi mu se pomoglo, on

mora govoriti istinu, a slutim da mi je lagao.

CHRISTINE: Mislim a on rao sebe prikazuje u ljepem svjetlu.

FREUD: Bez sumnje. Svi to volimo, ali kad se pretjera, prestaje se biti zrela linost. Istinu o njemumoramo saznati od njega samoga, a za to postoji jedna dobra metoda. A onda bismo se svi zajedno

trebali ogovoriti to treba uiniti a buete sretni.

CHRISTINE: Znai, vi vjerujete, a du ja opet biti sretna kao ena?

FREUD: Ne samo a vjerujem, nego vam to i obedava. Ponovno dete uivati u spolnom ivotu.

4.

Srijeda

(Hitler, Freud)

(Hitler sjei na stolici ispre Freua koji je, poput hipnotizera, ispruio ruke prema njemu. Freu

usreotoeno glea Hitlera, a Hitler sve vie potpaa po njegovu mod.)

FREUD: Oi su ti umorne, oi su ti umorne. eli san, eli mir. Spava, ti spava.

(Hitlerove oi se sklapaju.)

FREUD: Ti si malano dijete koje ne zna lagati. Ponovi za mnom: ja sam maleno dijete

HITLER: Ja sam maleno dijete.

FREUD: koje ne zna lagati.

HITLER: Koje ne zna lagati.

FREUD: A sa lagano otvori oi i ogovaraj iskreno na moja pitanja.

(Hitler lagano otvara oi.)

FREUD: Aolfe, ti si maleni jeak. Ponovi za mnom: ja sam maleni jeak.

HITLER: Ja sam maleni jeak.

FREUD: Koliko ti je godina, Adolfe?

HITLER: Koliko godina?!

FREUD: Ovoliko? (Pokazuje etiri prsta.) Ili ovoliko? (Pokazuje est prstiju.) Ili ovoliko? (Pokazuje

eset prstiju.) Pokai strieku.

HITLER: Ovoliko.

(Hitler pokazuje est prstiju.)


13/30

FREUD: est goina. Ti ima est goina.

HITLER: est i pol.

FREUD: Tko je tvoj najbolji prijatelj?

HITLER: Klaus.

FREUD: Koliko je Klausu godina?

HITLER: Sedam.

FREUD: Aolfe, ja sam Klaus, ja sam tvoj prijatelj. Juer mi je bio roenan i sa imam seam goina.

(Freu na glavu stavlja jeju kapu.)

FREUD: Adolfe, da se igramo loptom?

HITLER: Glupane, kretenu! Mrzim loptu.

FREUD: Ali ja bih se htio loptati.

HITLER: uti, iiote, igrat demo se to ja kaem. Ja sam glavni.

FREUD: Dobro, Adolfe. Nemoj vikati.

HITLER: Klaus, imbecilu jean, igrat demo se kauboja i Inijanaca.

FREUD: Hura! Ja du biti kauboj.

HITLER: Ne moe! Ja sam kauboj, a ti Inijanac.

FREUD: Zato?

HITLER: Zato da te na kraju mogu skalpirati.

FREUD: Ali Indijanci skalpiraju.

HITLER: Evo ti puka.

(Hitler mu prua metlu.)

FREUD: Hvala.

HITLER: A ja du imati pitolj.

(Hitler uzima rveni trokut s Freuova stola. Poinje prava jeja igra. Tredi po sobi skrivaju se iza

stola pucajudi jean u rugoga)

HITLER: Bang, bang!

FREUD: Dum, dum, dum!

HITLER: Prljavi Inijanci, sve du vas pobiti! Bang! Bang! Bang!


14/30

FREUD: Ja tebi ne ati zemlju! Dum! Bijelac nede moje zlato, moja bizon. Dum! Dum!

HITLER: Bang! Bang!

FREUD: Dum! Dum!

(U jenom trenutku Hitler skae na Freua i obara ga na zemlju.)

HITLER: Umri, prljavi Inijane!

FREUD: Jao!

(Freu je istinski iznenaen. Hitler ga lijevom rukom ri za vrat i pokuava uaviti, a esnom mu

skinuti skalp trokutom koji mu je u ruci.)

HITLER: Umri! Orat du ti skalp!

FREUD: ekaj! Stani, Aolfe, stani! Stani, Aolfe!

(Hitler puta Freua, obojica se iu s poa. Freu ubrzano ie.)

FREUD: Aolfe, ti vie nisi ijete. Ved si jeak, Aolfe. Ved si jeak. Koliko ti je goina, uo?

HITLER: Sedamnaest, mama.

FREUD: Da, uo, ja sam tvoja mama. Jesi li sretan, sine?

HITLER: Tuan sam, mama.

FREUD: Zato, uo?

HITLER: Zato jer elim biti pjeva. elim a svi ute ok ja pjevam, i a mi potom pljedu, pljedu. Da

se opera raspadne od aplauza.

FREUD: U emu je problem, uo?

HITLER: Problem je u tome to moj iiotski otac eli a ja buem ravni inovnik, a ja elim biti

umjetnik, elim a svi pljedu ok ja pjevam. Tata mi ne oputa a uzimam satove pjevanja. Mama,

ja du se ubiti.

FREUD: Nemoj, uo. Ja du s tatom govoriti, moliti ga a ti opusti a uzima satove pjevanja.Obedava ti. A sa mi neto otpjevaj. Za moju uu, uo.

HITLER: O, raga mama, ti si moja jeina publika. Otpjevat du ti svoju pjesmu koju sam i uglazbio.

FREUD: Haje, uo.

HITLER: (pjeva) U nodi crnoj, punoj tame

Mraan ovjek trai grob

Misli mutne sad su same


15/30

Teka njega titi kob

Osveta je njemu sveta

Osvetit se mora sad

Makar zbris'o pola svijeta

Saprat mora teki ja.

FREUD: Bravo, bravo!

(Freu pljede, Hitler se klanja.)

HITLER: Jae, jae!

FREUD: to jae!?

HITLER: elim jo jai aplauz! Jo jai!

(Freu pljede sve jae, a Hitler se klanja sve ublje. Ojenom Freu prestane pljeskati.)

FREUD: Aolfe! Reci, to je s tvojom glazbenom karijerom? ini se a ti glas nije ovie obedavajudi.

HITLER: Mrzim ljestvice. Mrzim uitelja pjevanja koji svaki sat poinje pjevajudi svojim raskonim

glasom ariju Raamesa iz Aie. Ti glupani ne shvadaju a se moe pjevati rukije, njenije, s manjimrasponom, a s vie srca.

FREUD: I bez sluha.

HITLER: Odustajem od pjevanja. Ne elim vjebati koliko se oekuje o mene.

FREUD: Adolfe, sine, ja sam tvoj dragi otac. Kako mi je ime, sine?

HITLER: Alois

FREUD: Ja sam tvoj tata Alois. I ja kaem, za tvoje obro najbolje je a postane ravni inovnik, aima miran ivot, obru pladu, i jenog se ana oeni, kao to sam se ja oenio tvojom mamom.

HITLER: Tata, ti me ne razumije. Ja ne elim postati inovnik. Meni je ved punih osmanaest goina, i

znam to je najbolje za mene. Ne elim biti inovnik! Ne elim, ne elim! Ubit du se ako me na to

natjera.

FREUD: Ali, sine, zaboga, o neega mora ivjeti, neto mora postati.

HITLER: Slikar! Bit du slikar!

(Hitler tri o zia, i prije nego se Freu snaao, skia s klina Freuov portret i grebe ga trokutom.)


16/30

HITLER: Sve to su slikari naslikali prije mene, sve je to sranje! Sve je glupost! Ovaj portret ne vrijedi

ni pare. Napravit du ti najljepi portret, stuirat du slikarstvo. Zasjenit du Michelangela Buonarrotija.

Sjedni.

(Freud pristaje da ga Hitler posjedne na stolicu. Freud je malo zbunjen zbog iznenadnog gubitka svog

portreta. Hitler uzima vedi papir s njegova stola.)

HITLER: Ima li ugljena u ovoj sobi?

(Freu pokae rukom. Hitler iz pedi vai koma izgorjela rveta koji de posluiti kao ugljen za crtanje.)

HITLER: Samo mirno sjedi.

(Hitler u nekoliko poteza skicira Freudov portret, koji prije nalikuje na nilskoga konja nego na Freuda.)

HITLER: Evo, nije li crte preivan?

(Freu se hvata rukom za glavu. Hitler natakne svoj crte na klin na kome je o prije pet minuta

stajao pravi Freudov portret.)

FREUD: Jesi li iao na Akaemiju likovnih umjetnosti?

HITLER: Sa svojim crteima?

FREUD: Sa svojim crteima.

HITLER: Sa svojim crteima i slikama.

FREUD: Zato sa svojim? Zato nisi uzeo crtee nekoga tko zna crtati?

HITLER: Ja sam najbolji.

FREUD: to su rekli profesori iz komisije?

HITLER: Peeri! Homoseksualci! Iioti! Malograanske svinje koje pojma nemaju to je istinska

umjetnost!

FREUD: Sruili su te?

HITLER: Sruili su me va puta. Htio sam ih zaklati. Obili su najvedi talent koji je Europa imala u

posljenjih tisudu goina.

FREUD: I, to si potom raio, Aolfe?

HITLER: Bio sam soboslikar, pa skitnica, pa vojnik u ratu koji smo zbog gluposti izgubili.

FREUD: to si jo elio?

HITLER: elio sam napisati operu.

FREUD: A zato nisi?

HITLER: To je tako komplicirano.


17/30

FREUD: to si jo elio?

HITLER: elio sam rekonstruirati cijeli Be.

FREUD: Rekonstruirati?

HITLER: Da. Htio sam a bue ljepi nego to je saa. Htio sam a bue jo monumentalniji.

FREUD: A zato ga nisi rekonstruirao?

HITLER: I to je komplicirano. Treba sve sruiti, pa ispoetka.

FREUD: Ti koji ne zna lagati, reci mi s koliko si ena spavao?

HITLER: S koliko ena?

FREUD: Da, s koliko si ena voio ljubav?

HITLER: Ni s jednom.

FREUD: Ni s jednom?!

HITLER: Tono.

FREUD: A zato, zar ih nisi elio?

HITLER: elim ih, elim. Ali ne mogu. Ka ostanem nasamo s nekom enom, srce mi pone snano

uarati, i ne mogu. Ne ie mi se. Jednostavno mi nestane i izgubi se.

FREUD: Ka si to prvi put oivio?

HITLER: Prvi put se to dogodilo s Elzom. Bila je sobarica kod mojih roditelja. Bilo mi je devetnaest

goina. Toga ana bio sam sm ko kude. Ona me pozvala u svoju sobu, poela me ljubiti, svlaiti,

maziti. Moj organ je zakazao. Stajao sam pre njom gol i nemodan. Ona mi se poela grohotom

smijati, ta ebela krava smijala se zagleana u moju nemodnu golotinju. Svaki put ka pokuam s

nekom rugom enom, javi mi se Elzin smijeh i moja mod usahne. Mrzim sve ene ovoga svijeta, sve

nezaovoljene uspaljene ene koje se prave fine i rage, a sanjaju vrst kolac meu svojim nogama.

FREUD: Aolfe, to osjeda prema mukarcima?

HITLER: Mrzim i mukarce. Te znojne rijepce to se razmedu svojim sjemenjem. Sve ih treba

kastrirati, sve o jenoga. Sve mukarce treba pobiti, sve te primitivce kojima se ie bez problema,

svima du jaja ogristi, svima.

FREUD: A Christine, to osjeda prema njoj?

HITLER: Mrzim je, mrzim. Ta odvratna uspaljena udovica nije mi htjela pomodi a postanem

mukarac; ona je bila moja posljenja naa, a pokazala se gora o svih ena. Nije mi pomogla, jer mi

nije htjela pomodi.

FREUD: Aolfe, osloboi se svih misli koje plutaju u tvojoj svijesti. Kai sve na to pomisli.


18/30

HITLER: Ptica. Grob. Leevi. Poar. Narenik. Kuda. Krastavac. No. Zmije i kane. Lanci i vrata. Ruka i

glava. kola i stric. Munja i konj. Papir. Kamion. Laa. Kosa. Srueni gra. Sruena kuda. Srueno

stablo. Sruena svinja. Sruena crkva. Spaljena koko. Spaljena ena. Spaljena ruka. Spaljene oi.

FREUD: Adolfe! Stani, Adolfe!

(Freu isprui esnu ruku prema Hitlerovim oima.)

FREUD: Gleaj ovu ruku, i vrati se, vrati se, Aolfe. Ti spava Aolfe. Ti spava, ti spava. Ti spava.

(Hitler sklopi oi.)

FREUD: A sada, probudi se, Adolfe, probudi se.

(Hitler otvori oi.)

HITLER: to, to je bilo!?

FREUD: Samo smo malo popriali.

HITLER: O emu?

FREUD: O djetinjstvu.

HITLER: Nita rugo?

FREUD: Nita rugo. Priali ste mi o tome kako niste voljeli idi u kolu i tako.

HITLER: A o Christini? Jesam li priao o njoj?

FREUD: Da.

HITLER: Da sam znao, ne bih vam opustio. to ste me pitali?

FREUD: Pitao sam vas volite li je?

HITLER: I, to sam ogovorio?

FREUD: Rekli ste a je veoma volite. Priajte mi jo o tome kako ste i gje upoznali Christinu.

5.

etvrtak

(Freud, Hitler, Christine.)

(U ordinaciji su mladi ljubavnici i Freud.)

FREUD: Drago mi je a smo saa utroje, jer samo zajeniki moemo rijeiti problem koji vas mui.

HITLER: Vi, znai, imate rjeenje?

FREUD: Da, i to jednostavno.


19/30

CHRISTINE: Hodete li nam ga anas priopditi?

FREUD: Da, danas.

CHRISTINE: Znai, sve de biti u reu?

FREUD: Nadam se, ako ste vas dvoje spremni.

HITLER: Hodete redi, ako Christine pristane na lijeenje.

FREUD: Nema nikakvog lijeenja.

HITLER: Zar nam nedete prepisati nekakvu terapiju? Neto za Christinu i njezine probleme?

FREUD: Ne. Problema zapravo i nema.

HITLER: Kako nema!?

FREUD: Naime, ima ga, ali ga nede biti, ako vas voje zajeno oluite rijeiti problem, ako oluite

a nestane, problema nede biti.

HITLER: Zato govorite vas voje, ka je oigleno a je Christine kriva za tekode u koje smo

zapali?

CHRISTINE; Aolfe, zna a si ti

FREUD: Ne, nitko nije kriv. Onosno, zajeno ste krivi, ako se to uopde moe nazvati krivnjom.

HITLER: Oprostite, oktore Freu, ali ja sam mukarac na svome mjestu. Jer, kako objasniti a u

kontaktu s rugim enama nije bilo problema, a s Christinom ne ide?

CHRISTINE: Ali, moj pokojnik

HITLER: Njega mi ne spominji.

FREUD: Adolfe, nema krivnje. U ovoj stvari nitko nije kriv, nismo na sudu.

HITLER: Da je ona prava ena, zaovoljila bi me, ali ona to ne umije.

CHRISTINE: Kako moe tako govoriti, jasam se svaki put truila koliko sam mogla, ne viim u emu

je moja krivnja.

HITLER: Tvoja je krivnja u tome to me ostavlja hlanim. Ka sm matam, sve je u najboljem reu.

CHRISTINE: Ali ja

FREUD: ekajte, jeco! Nema potrebe a se svaate i a prebacujete krivnju jedno na drugo. Od toga

nikakve koristi. Samo nepotrebna gorina. Aolfe, poimo o injenica. Poimo o istine, i odi demo

o rjeenja, samo vam istina moe pomodi. Slaete li se?

HITLER: Slaem se.

CHRISTINE: Slaem se.


20/30

FREUD: Dakle, ovako: vi jeno rugo elite. Osjedate spolnu privlanost jeno prema rugome, nije li

tako?

HITLER: Tako je.

CHRISTINE: Uistinu, osjedamo.

FREUD: Ne postoje nikakve fizike ni meicinske prepreke a se va onos realizira. Nije li tako?

CHRISTINE: Tako je.

HITLER: Nema prepreka.

FREUD: injenica je a Christine ima stanovita seksualna iskustva sa svojim pokojnim muem. Nije li

tako, Adolfe?

CHRISTINE: Mislim a je to logino i normalno.

FREUD: Svakako.

HITLER: U kakvoj je sa vezi s time njezin bivi mu, emu njega otkopavati?!

FREUD: Polako, samo utvrujemo injenino stanje na polju iskustva. A sa, buite iskreni, Aolfe,

injenica je i to a vi nemate spolnog iskustva.

HITLER: Glupost! Pa ja sam bio s tolikim enama! Otku vam ta insinuacija!?

FREUD: Aolfe, samo vam istina moe pomodi. Vi nemate seksualnog iskustva, to je injenica.

HITLER: La! Tko vam je to rekao?

FREUD: Vi.

HITLER: Ja?! Nemogude! Ka?

FREUD: Za vrijeme hipnoze.

HITLER: K vragu! Znai preli ste oputene granice. eprkali ste po mojoj utrobi, po mojoj prolosti,

kako ste se samo usuuli?! Zaavit du vas! I jo to govorite pre Christinom!

FREUD: Aolfe! elite li a vam pomognem?

HITLER: Naravno a elim. A vi me tu blatite.

FREUD: Priznajte sebi i Christini da ste nevini.

HITLER: Kako moete?!

FREUD: elite li se izlijeiti?

HITLER: Naravno a elim.

FREUD: Onda priznajte.


21/30

HITLER: Dobro. Iako ja tu nisam kriv. Subina je htjela a u ivotu sretnem samo problematine ene.

FREUD: Aolfe, sve de biti u reu.

CHRISTINE: Mogao si mi to i prije priznati, moj pokojnik mi je prve veeri priznao a nema iskustva sa

enama. Oboje smo bili uplaeni, ali smo znali a moramo pomodi jeno rugome. Poslije toga vienije bilo tekoda.

FREUD: I vas voje dete uspjeti.

HITLER: Na koji nain?

FREUD: Samo nemojte bjeati o istine. Aolf nema iskustva, ali ima jaku elju. Christine ima iskustvo

i elju. Poetna situacija je vie nego olina. Uz to, Christine zna a Aolfu mora pomodi, biti

strpljiva, a Aolf se mora prepustiti njezinoj njenosti, ne prezirudi njezino iskustvo. Dakle: ako jeno

drugo prihvatite onakvima kakvi jeste, i ako budete imali dovoljno strpljenjauspjeh nede izostati.

HITLER: Mislite?

FREUD: Postoji samo jedan preduvijet da biste to ostvarili.

CHRISTINE: A to je?

FREUD: Morate oboje vjerovati u to to sam rekao. Dakle, vjerujete li mi?

CHRISTINE: Vjerujem vam.

FREUD: A vi, Adolfe?

HITLER: Pa mislim a vam vjerujem. Ako ne uspijem, nedu vam platiti ni pfennig. Vi mi morate jamiti

a nedu oivjeti jo jean poraz, osta mi je poraza i razoaranja, oktore Freu.

FREUD: Aolfe, ja vam jamim a dete uspjeti samo ako mi vjerujete, a vi upravo pokazujete sumnju.

HITLER: Ma, ne! Vjerujem vam, vjerujem vam.

(utnja.)

FREUD: Danas nemojte pokuavati. Proetajte graom. Posjetite kazalite. Sutra, ka se probuite,

nakon oruka, raziite se. Proveite cijeli an ovojeno. Aolf neka eta jednim dijelom grada,Christine drugim. Kad sutra padne prvi mrak, uputite se oboje prema svojoj hotelskoj sobi. Pripremite

bocu vina i jenu svijedu uspjeh nede izostati.

HITLER: Znai, ovoljno je a tako postupimo i sve de biti u reu?

FREUD: Svakako. Samo, vama, Aolfe, moram ati jean muki savjet u etiri oka.

(Freud uzima Adolfa za ruku, vodi ga u prednji dio prostorije i tiho mu govori.)

FREUD: Aolfe, obavezno joj sutra kupite cvijede.

HITLER: Zar je to taj muki savjet?


22/30

FREUD: Da.

HITLER: Doktore, vi se alite.

FREUD: Nipoto.

HITLER: Zar de cvijede pomodi?

FREUD: Bit de mnogo njenija nego inae.

HITLER: Ako vi tako kaete, kupit du ga, iako je cvijede u Beu triput skuplje nego u Mnchenu.

FREUD: Adolfe, zaboga, morate biti galantni.

HITLER: Dobro, dobro.

(Vradaju se o Christine.)

FREUD: A u subotu mi oite redi kako je bilo.

6.

Petak

(Hitler, Christine)

(U hotelskoj sobi, na malenom stolu stoji buket cvijeda i otvorena boca vina, napola ispijena, s vjema

aama. Christine uzima bocu i toi u ae. Jenu au prua Aolfu, on je uzima.)

CHRISTINE: U tvoje zdravlje, ljubavi.

HITLER: U tvoje, Christine.

(Kucnu se aama i otpiju gutljaj.)

CHRISTINE: Naam se a de ovo biti naa najljepa nod. Nod koju demo pamtiti.

HITLER: Dovraga, zato kae naam se, zar ne vjeruje? Opet sumnja u mene?!

CHRISTINE: Ma ne, naravno da vjerujem.

HITLER: A ipak si rekla nadam se.

CHRISTINE: To naam se bilo je sinonim za elim. Ja istinski elim a ovo bue naa naljepa nod

i vjerujem a de ona to i biti.

HITLER: Tako je, samo ti mora biti oputena, ne smije biti nervozna, ljubavi. Zna?

CHRISTINE: Znam.

HITLER: Ide mi na ivce tvoja nervoza, uvijek je osjetim kao svoju; to je jenostavno zarazno,

prelazno.

CHRISTINE: Duo, nisam ni nervozna ni napeta.


23/30

HITLER: Maak, opusti se kao a je sve najnormalnije.

CHRISTINE: Hodu. Doktor je rekao a upalimo svijedu.

HITLER: Nemoj!

CHRISTINE: Zato?

HITLER: Volio bih to raditi u mraku.

CHRISTINE: Ali, zato!? Ipak je

HITLER: U mraku ili nikako rukije ljubavi.

CHRISTINE: Dobro, obro, pristajem, ne mora vikati.

HITLER: I opusti se, misli na neto rugo. Nemoj biti nervozna.

CHRISTINE: Ne brini. Bit de sve onako kako ti kae, ljubavi.

(Muna utnja.)

HITLER: to sa? Trebamo li jo priati, neto onako romantino, ili a ugasimo svjetlo, pa to bue?

CHRISTINE: Kako go ti eli, uo.

HITLER: Najlake je redi: Kako go ti eli, uo. Dovraga, zato ja uvijek moram onositi oluke za

nas oboje. Uvijek sve prebacuje na mene.

CHRISTINE: A to eli a ti ogovorim?

HITLER: elim a ti olui hodemo li saa ugasiti svjetlo ili malo poslije.

CHRISTINE: Da ja oluim?

HITLER: Da, ti.

CHRISTINE: Pa, ugasimo ga sad.

HITLER: Misli, omah?

CHRISTINE: Da, odmah.

HITLER: Tebi se uri?

CHRISTINE: Ne, ali ka si ved pitao. to se mene tie, moe ga ostaviti.

HITLER: Ne, bit de po tvome. Samo se smiri i opusti.

(Hitler prilazi prekiau i gasi svjetlo.U sobi je potpuni mrak.)

HITLER: Evo, mrak je. Gdje si?

CHRISTINE: Ovdje sam, ovdje.


24/30

HITLER: Joj! Udarila si me u koljeno.

CHRISTINE: Oprosti, oprosti!

HITLER: Samo se smiri.

CHRISTINE: Mogu te svudi?

HITLER: Moe.

CHRISTINE: Moe i ti mene.

HITLER: to?

CHRISTINE: Svudi.

HITLER: Ne, bolje to uradi sama.

CHRISTINE: Evo ovako.

HITLER: Tako si hladna.

CHRISTINE: Ugrijat demo se, ugrijati.

HITLER: ekaj, zapeo mi je rajsferlus. Da upalim svjetlo?

CHRISTINE: Nema potrebe. Ja du.

(Zauje se resko: ZUK!)

HITLER: Jao! Pokidala si ga!

CHRISTINE: to?!

HITLER: Rajsferlus.

CHRISTINE: Oprosti.

HITLER: Glupao, zna koliko kota novi!

CHRISTINE: Nisam namjerno.

HITLER: Jesi.

CHRISTINE: Nedemo se sa valja svaati. Veeras se nedemo svaati.

HITLER: Nedemo, nedemo. Smiri se i opusti se.

CHRISTINE: Smirena sam, ti se opusti.

HITLER: Ja sam oputen, ja sam smiren, sa mnom je sve u reu.

CHRISTINE: A sad, da vidimo onog tvog malog, da ga pomazim, da ga pomilujem.


25/30

HITLER: Tako, tako.

CHRISTINE: Mali, mali. Ali brzo de on narasti, brzo de se on poidi, samo a ga teta pomiluje.

HITLER: Kakva teta? Kakve gluposti lupeta?

CHRISTINE: Oprosti, samo mu pokuavam biti njena. Sa de tebe tvoja Christine, mali moj, sa de

narasti, sa de ojaati. Evo, samo a te pomilujem... Sa de porasti Sa de ivnuti Samo malo, evo,

sa de mali zeidu, voli li ti moju ruku, voli li ti moje milovanje, moje prstide? Evo, valja de sa

valja de se sa poidi.

HITLER: Gospoe, kako me iritira s tim svojim glupostima!

CHRISTINE: Gje sam sa pogrijeila?

HITLER: Glupao, nema pojma, nema takta, nema osjedaja!

(Hitler pali svjetlo. Christine i Hitler su napola razodjeveni. Oboje se odijevaju.)

CHRISTINE: Pokuala sam, najnjenije.

HITLER: Nita ti nisi pokuala. Pojma nema. Kravo!

CHRISTINE: Aolfe, kako to razgovara sa mnom? Daj a se poljubimo, a pokuamo jo jeanput.

(Adolf je odgurne.)

HITLER: Ne diraj me!

CHRISTINE: to ti je?

HITLER: Nema osjedaja, nema srca. Ne zna to je ljubav, ne zna to je to spolno opdenje.

CHRISTINE: Ali, uinila sam sve to sam mogla. I ti si se mogao, bar malo, potruiti.

HITLER: Ja da sam se mogao potruiti!? Ja! Hode li redi a sam ja kriv za tvoju nespretnost?

CHRISTINE: A tko drugi?

HITLER: taaa!? Ti, roljo!

CHRISTINE: Aolfe! Pa ti me vrijea!

HITLER: Ti si sama sebe povrijeila. Ovo nam se ogaa zato to si pristala na onos prije svetoga

braka. Moja savjest se tome protivi, ali kurvama nita nije sveto.

CHRISTINE: Kako to govori, Aolfe?!

HITLER: Tako. Obina si kurva koja ne zasluuje potovanje!

CHRISTINE: A ti si impotentni jevac koji o enama pojma nema!


26/30

HITLER: Droljo! Ti si kriva za sve. Ja ti pladam hotel, hranu, operu. Troi moje novce. to si rekla a

sam ja?!

CHRISTINE: Impotentni djevac.

HITLER: S nama je gotovo. Jo veeras se vradam u Mnchen. Osim ako me ne zamoli za oprotaj.

CHRISTINE: Ja a tebe molim za oprotaj?!

HITLER: Da, ti mene. Jer si me nazvala impotentnim jevcem, to je gnjusna la i zbog ega bi zasluila

a ti iskopam oi.

CHRISTINE: Adolfe.

HITLER: Kai.

CHRISTINE: Goni se k vragu!

7.

Subota

(Freud, Christine)

(U orinaciji oktora Freua. Freu pie. Kucanje.)

FREUD: Slobodno.

(Ulazi Christine.)

FREUD: Dobar dan.

CHRISTINE: Dobar dan.

FREUD: Sami ste!?

CHRISTINE: Sama sam.

(utnja.)

FREUD: Izvolite sjesti.

CHRISTINE: Hvala.

FREUD: Gdje je on?

CHRISTINE: Otiao je u Mnchen. Jo sinod. Meu nama je gotovo.

FREUD: A vi?

CHRISTINE: Dola sam vam platiti, a i zahvaliti se. Ipak ste nam pokuali pomodi.

FREUD: Kako je bilo?


27/30

CHRISTINE: Oajno.

FREUD: Zato?

CHRISTINE: On je bio tako grub.

FREUD: Ali, zar niste

CHRISTINE: U svemu smo vas posluali. Ja sam raila sve po vaim uputama. A on me je poeo

vrijeati, optuivati. Sve to se ogaa izmeu ene i mukarca on oivljava kao pobjeu ili kao

poraz. On nita ne shvada.

FREUD: Znam.

CHRISTINE: Znate, a ipak ste traili a u svemu slijeimo vae upute.

FREUD: Morali ste pokuati.

CHRISTINE: A vi ste sumnjali?

FREUD: Tonije bi bilo redi nisam ovie vjerovao u uspjeh.

CHRISTINE: A ja poinjem vjerovati a sa mnom neto nije u reu. Da sam bila dovoljno poticajna,

ovoljno enstvena, valja bi se i u njemu probuio mukarac.

FREUD: Ne bi.

CHRISTINE: Zato ne bi?

FREUD: Zato jer on ne moe voljeti. On voli samo sebe, on je, naalost, nesposoban za ljubav prema

drugima. Morao bi se lijeiti ugo i svojevoljno.

CHRISTINE: To juer, bilo je tako muno, tako tuno za mene.

FREUD: ao mi je.

CHRISTINE: Znate li vi kako se ena osjeda ka njezin mukarac ne uspije ni u osamnaestom pokuaju?

FREUD: Mogu pretpostaviti.

CHRISTINE: Ne moete ni zamisliti. Vi znate mnogo o ljuima, ali ne znate kako ene oivljavajuivot. Mi nismo isti, oktore.

FREUD: Tko to?

CHRISTINE: ene i mukarci.

FREUD: Pa, sad

CHRISTINE: Zaista nismo isti. Mi rukije osjedamo. Uostalom, ene ede plau. To nije sluajno.

FREUD: Razlike postoje, ali nisu tako velike.


28/30

CHRISTINE: Nisu velike?! Ogromne su, goleme. ene se lake unite, ene se lake srozaju o

mukaraca. Mi smo o mekeg materijala.

FREUD: Nemojte tako. ivite u prosjeku seam goina ulje od nas.

CHRISTINE: Znai, a ulje patimo o vas. Ja sam jenostavno unitena ena.

FREUD: Molim vas, nemojte se optuivati.

CHRISTINE: Ja sam pohabana, zgaena ena, koju nijean mukarac nika nede voljeti. est goina

nisam oivjela ono to svakaena oivljava svaki an. Jenostavno du se raspasti o svoje enje.

Izgorjet du na vatri svoje nemodi.

FREUD: Nemojte tako tragino.

CHRISTINE: Lako je vama govoriti: Nemojte, nemojte. Vi ne moete ni slutiti uas koji hara mojom

utrobom. Ja vie nisam ena, ja sam obaen neupotrebljen premet. kare koje nika nisu zasjekle,britva koja nije brijala, lonac u kome se nije kuhalo.

FREUD: Ne pretjerujte, Christine.

CHRISTINE: Nije to pretjerivanje. A moje razoaranje jo uvedava i to to ste mi vi osobno obedali a

du opet biti sretna ena i a du ponovno uivati u spolnom ivotu. Tono tako ste rekli: Ja vam

obedavam a dete opet uivati u svome spolnom ivotu. Upamtila sam. A ne bi se ba moglo redi a

ste ali sve o sebe a se to vae obedanje i ostvari.

FREUD: Dobro, priznajem a su to bile moje rijei, ali vi morate znati a

CHRISTINE: Izglea a su ola vremena ka se potena ena vie ne moe osloniti ni na jenoga

mukarca. Nemojte se ljutiti ove rijei nisu bile upudene vama osobno, nego svim mukarcima

opdenito. Ali, emu kukati, meni i tako nema spasa, suene su mi samoda i tuga. Krnji ivot. Poneka

osjedam a nisam kompletna, a sam tek jelid enskoga bida koji uzaluno traga za ostatkom svoga

tijela. Za dijelovima koji nedostaju.

FREUD: ao mi je a se sve tako ogoilo. Priznajem a sam kriv i suosjedam s vaom patnjom.

CHRISTINE: Niste vi krivi, sama sam kriva.

FREUD: Ne, ne! Krivnja je na meni. Da nisam stvari postavio tako kako sam ih postavio, vi ne bisteoivjeli ovo razoaranje. Ja sam jeini krivac.

CHRISTINE: Tu ima i moje krivnje. Tako sam nesretna, tako tuna. Osjedam golemu prazninu u sebi. Ja

vie nisam normalna ena.

FREUD: Glupost. Tako ste lijepi i privlani.

CHRISTINE: Vi to samo tako govorite, a me utjeite.

FREUD: A ne, ja to uistinu mislim.

CHRISTINE: Zaista to mislite?


29/30

FREUD: Zaista.

CHRISTINE: Ne vjerujem vam.

FREUD: Vjerujte mi.

CHRISTINE: Ne mogu vam vjerovati.

FREUD: Zato?

CHRISTINE: Da zaista tako mislite, prili biste prekiau, ugasili svjetlo i okazali a govorite istinu.

(utnja)

FREUD: Ja bih to vrlo rao uinio ka vi ne biste bili moj pacijent.

CHRISTINE: Ali, ja nisam va pacijent. Ja uopde nisam pacijent. Ja sam tek biva jevojka vaega biveg

pacijenta. Dakle, profesionalnih prepreka za vas nema, osim ako i vi, poput Aolfa, ne moete.

FREUD: Ajte, molim vas, ja sam jo u snazi.

CHRISTINE: Ne vjerujem vam.

FREUD: elite provjeriti?

CHRISTINE: Sa zadovoljstvom.

(Freu prilazi prekiau i gasi svjetlo.)

FREUD: Gdje ste?

CHRISTINE: Ovdje.

FREUD: Ne bih ovo inio a me niste izazvali.

CHRISTINE: Vama, mukarcima, za vae su grijehe uvijek krive ene.

FREUD: Ne bih elio a ispane a sam vas iskoristio.

CHRISTINE: Zato?

FREUD: Moa je bolje a o svemu jo malo promislite. Znate li to je Platon rekao svojim uenicima

CHRISTINE: Pustite sa Platona i njegove teorije. Dosta smo priali.

FREUD: Samo mirno, Christine, koncentrirajte se i opustite. Bit de sve u reu. Ne buite nervozni, ne

budite napeti.

CHRISTINE: Nisam ni nervozna ni napeta.

FREUD: O, kakve grudi! Predivne grudi!

CHRISTINE: Doktore, polako! Polako, elim polako uivati.


30/30

FREUD: Evo, polako.

CHRISTINE: A sa, a probuimo vaega malog, vaega slatkog. Hej! Pa to nije mali. Doktore Freu,

pa vi ste u punoj snazi.

FREUD: Pustite me k sebi, pustite me k sebi.

CHRISTINE: Doite, oktore, oite.

(Ubrzano isanje ispreplede se bjesomunom glazbom. Naglo glazba utihne, i prolama se enski krik

pun saomazohistike slasti. Glazba opet pone. Trenutak potom svjetla se pale na sceni vie nema

nikoga.)

KRAJ

Ars longa, vita brevis

Pacijent doktora Freuda

Documents

Transcript of Pacijent doktora Freuda