300

ISBN 978-99938-856-9-6

3

VLADIMIR NASTI]

OVDJE @IVE MRTVI

Isto~no Sarajevo, 2007.

4

5

Voqeli otaxbinu. Brane}i je, umirali. Bili su boqi!

6

7

T R U B Q E

8

9

MOLITVA Podari Gospode mir mome rodu. Mnogo je bola i nevoqe bilo. Pomiluj, spasi, daj slobodu svije}e plamen i kandilo. Molimo te grijehe oprosti. Kle~u}i qubimo tvoje skuta. Zalog su na{e kosti rasute vrletima jedinog nam puta. Molimo se gre{ni, ostavqeni, umorni, zanemo}ali. Stalno smo u tuzi i u tuge sjeni a sve {to smo imali ve} smo dali. Spokoj i mir rije~i su svete. Neka je slobodan mrav i lasta modra. Priti{}u nas, prijete, a mi bdijemo pokraj crna odra. Posvetili smo zemqu, kostima posijali. Na{e majke krstove qube. Predaka grobqa opojali, a |avoqa svrdla jo{ nam grudi zube. Usli{i, Bo`e, na{e molitve, pomozi. Borimo se da ne budemo slugom. Htjeli bismo `ivjeti u slozi sunca sjaju i svjetlosti krugom.

10

Mir tvoj potreban je nama. Qubav i par~e neba. Pomiluj presvetim rukama, daj nam spokoj i komadi} hqeba.

11

HUMKA Umorni su vi{e nas ne gone. Ove no}i ne}e niko sti}i. Sve je tiho no}as zemqa tone no}as }e nas opet zaobi}i. Glasovi se neki mukli ~uju. Nekad humka prelijepo pjeva. Tom se pjesmom poneki i truju no}as jedno tijelo sagorijeva. Svi su no}as mirni i spokojni. Svi su no}as na braniku stali. No}as fale samo prekobrojni, no}as nisu nikog prozivali.

12

MITROVDAN U NEVESIWU 1992. U sjenci pokraj Blagoja zaustavio se ~asovnik stari. Po~ivaju u miru djeca moja. Nevesiwe krvari. Nadire du{man sve ja~e - prijeti kama. Ponovo Srbin brani vrta~e - zinula jama. Lipu sasije~e granata - lipe cvjetaju u junu. Dijete brani brata - nije stasalo za bunu. I starci se bore. Idu pre~ice da stignu prije. Kolibe gore. Sirene bolno zavijaju. Ki{a lije. Gori sve. A grad raste. Junak do junaka - slobodi kli~u. Jesen. Oti{le laste. Grobovi ni~u. Nad kolijevkom majka bdije. Ruke ste`e. Djevojka u wedra bombu krije. Opasa~ ve`e. Dje~aci lopate dr`e. Prevareni. Oni bi pu{ke. U poqu kowi} r`e. Po`elio uzde i ruke mu{ke. Devet brigada protiv jedne srpske krenulo ispod bre`ja. Krvave kame i ruke mrske ostado{e u kamewaru Podvele`ja. Oluja minu. Propade ofanziva. Nevesiwe prkosno stoji. Umjesto qudi ja vidim diva. Takvi su sinovi moji. Odbranili grad i mnogi pali. Mitrovdan svi pamte. Umirali i znali: kad svije}e gore - srca plamte.

13

NA KU]NOM PRAGU Vrbove grane ispred ku}e cvile. Ubili majku naricaqku. Tu su mu{ke ruke bile sada su se ruke osu{ile. Ubi{e ga usred no}i, usred mraka. Ubi{e ga tu na pragu, razbojnici. Crna ku}a. A krvava stopa svaka, odsje~eno visi krilo jednoj tici. Ubili su {to su stigli, psa ~uvara. Crnu no}cu prolomili crni krici. i koliba izgorjela, izba stara, ne ~uju se vi{e jauk ni povici. Vi~e satrap iz sveg glasa. Zemqa tutwi i to ja~e. Sva se sila okomila, nema spasa. Prona|o{e svetu sliku ispod dra~a. A lobawa negdje pade. Stravi~na je. Jedna glava mrtva gleda. Ispred trapa pas jo{ laje ne}e rawen da se preda.

14

JAMA Jama je duboka i mra~na. Jama je vla`na, U jami kosti i jedan prsten. I duvanska kutija. Jama je slobodna. I u jami se pjeva. Ima razbijeno ogledalo, ima cipela bez |onova, ima lanac i u`e, ima cvije}e. Jame ne }ute. Ne nagiwi se nad jamu. Ako si volio, ako zna{ {ta je qubav, ako brata - ne kopaj. Zapjevaj u slobodi, moli se za one koji su zbog slobode u jami. Zakuni se da ne}e{.

15

OKO Spava otvorena oka. Le`i na pru}u, pokriva se slamom. Oslowen na kamen sa boka sawa no` i maq nad jamom. Spava a gleda oko. Motri na stopu svaku, }uti {uma umorio se soko, nadvije se i nestane u zraku. Lak ti sanak ratni~e bio. Otspavaj i za one koji su pali. Ove zemqe sin, roda dio jedan od mnogih koje smo znali. Snivaj livadu na koju si stao, meleme i rane qute. Otaxbini zavjet dao. Snivaj puteve netaknute. Spavaj, bajta je tvoja ku}a. Sve plamti, dim se izvija. Slu{am dah tvojih umornih plu}a, {um travke {to iz zemqe klija.

16

PUSTO[ Padaju ni~ice, nauzna~ke, u potiqak, zvi`di vjetar, visoko, gore ispod samog sunca, vije se orao, sve vidi: bojno poqe, ranu, krv, sve na poraz i pad miri{e. [ta mo`e orao na nebu, {ta kobac strvinar, u djetiwe ruke nade se ula`u. A pusto{ vlada.

17

RANA Krv {to se prosu iz rane orosi list trave. Natkrile zelene grane kamen ispod glave. Pripremqena bomba ~eka na sebe ruku u nevoqi da digne. Da ranu vida zvijezda daleka dok pomo} ne stigne. Tica cvrku}e na grani da bol ubla`i. Rawen se Srbin brani, tako se sna`i. Ni{ta! Tek ga okrznulo - veli. Dohvati list trave i zavoja malo. Ozdravio. U rov `eli. Do bra}e mu je stalo. Opet u stroj sa svojima. Jauk niko nije ~uo. Ne pla{i se baruta i dima, metak ga samo okrznuo.

18

GLAS ZEMQE Glava mu iz groba viri. Ledenice mu iz obrva - strijele. Doqe su vlaga klice i crvi. Propi{tao glas iz zemqe. Jedan mu damar kuca. Tu klija. Odatle ra|a. Le`i u miru sa rukama prekr{tenim na grudima.

19

OPET NOVI STI@U U~ini mi se svjetlo zari sobu. Grane misao kao nekad davno. Osu{io se cvijet na jednome grobu. Pao za slobodu kao ratnik - slavno. Zadu{nice. Svi do posqedweg kle~e. Plamte svije}e kraj drvenog krsta. Zemqa se giba, mrtve humke je~e kuda god krene{ - tri skupqena prsta. Tice cvrku}u ko da suze liju. Izmilio gu{ter kraj sru{enog plota. Srbi se dr`e, juna~ki se biju odjekuju pucwi, u`as i golgota. Svi se kao po dogovoru di`u. Ispod busewa dozivaju se mrtvi. Tamo iza ugla opet novi sti`u svije}e gore, pomen novoj `rtvi. Tako svakog jutra, svakog dana mi~u se mrtvi, stigli do rijeke. Poneko stigne bez muke i rana nema vi{e mjesta kraj zgusnute smreke.

20

SJETI SE JO[ Proleti par~e lobawe, otsko~i, smiri se. Sve je crveno. I trava i lobawa i kamen. Cvijet mu na ~elu. Jedno mu dugme visi. Mjesec nad torinom, grije siva mjese~ina. U izbi se pora|a. Za otaxbinu, za slobodu. Jedan stalno otvara i zatvara usta. Dr`i zastavu. Vi{e ni~ega ne mogu da se sjetim.

21

KORA^AJ Umorne posr}u grane. Dodirnu li te povrijedi}e pedeset rana. Pedeset ro|endana li{}e }e prekriti. Kora~aj. Stope utiskuj. U krpe, u meko gnijezdo savij. Lezi u li{}e uvelo neka se stare i nove patwe izmire.

22

KANDILA Uga{ena kandila, miri{e tamjan. Ovdje je umro otac. Odavde se gleda u istok, u sunce la`qivo. Ispod savijenih vrba na koqenima smo puzali. ]ute uski prozori, izgovaramo nerazumne molitve, ruke nam ledene, kolo od uva do uva, zbijamo se u mra~noj izbi sakupqamo se ispod poga{enih kandila.

23

RAWENIK Otvori{e se vrata pokaza{e se lica jednome od wih pomu}ena sre}a. Gledam. Vidim ruke vidim i kolica nigdje nogu vidim samo ple}a. Poma`e Bog ne~ujno se zdrave ostale noge na brdu Osanici. Ostale nezacijeqene glave ostale ruke tici grabqivici. Sad i{te le`aj oslonac pod glavu otaxbini dao obje noge. Za jastuk ima tvrd kamen i travu u ime bratstva qubavi i sloge. Junak kakvih mnogo ima borio se hrabro juri{ao. Kora~ao smjelo na{im vrletima pra}en oblacima baruta i dima. Obe}ali mu le`aj nov sa zahvalno{}u }e uzvratiti. Dobi}e i mahovinom obrastao krov sve }e to narod pozlatiti.

24

TRUBQE Na nejaka ple}a nevi|en teret pao poludjeli svijet sti{}e sa svih strana. Ovaj Bo`iji narod svoju djecu dao ova su ~eqad svjedok stra{nih dana. Brane zemqu svoju da potomci `ive predaju tijela nebu {to ih mami. Wihovoj snazi i travke se dive {to ostaju vje~no nemirni i sami. Tako se ~uva gruda tako pada vrisak i gwev nikog nisu takli. Pjeva ova ~eqad kad gine i strada plete vijenac od studi i pakla. Otac ka`e br`e rasti sine du{man je na pragu opustje}e vrti. Umjesto travki izniknule mine mutan pogled prati sjenke crne smrti. Buknu}e jednom mrki glog i wiva zvijezde se kamene u sjaju. Poput gorostasa nevidqiva diva odjekuje trubqe u obli`wem gaju.

25

KOB Sve se uti{alo ni {uma ni zvuka potmulo stewe zemqa ote`ala. Ni pjesme ni bola ni jauka sve je nepokretno vaseqena stala. Samrtno proqe}e u dubini stewe preda mnom se kezi napukla lobawa. Vjeverica vitka uz bori} se pewe Tra`i sebi leglo u dubini grawa. Stalo i sunce ne mi~e se, muklo polomqene zrake svjetlosti se ni`u. Sve {to je bilo odavno je puklo svakoga ~asa nove kobi sti`u.

26

BEZNA\E Zanemo}ali sve je mawe nade utihnule tice pritisli oblaci. Stalno ru{e a novo ne grade svi}e crna pono} i nevoqe znaci. Svuda je trule` ko }e na}i spasa u sivome blatu i kaquzi smrada. Ostajemo sami bez stasa i glasa lomi se `ivot svuda pusto{ vlada. U qutoj ci~i zavijaju vuci padaju debla ote`ala stara. Hladan sinxir bola visi nam o ruci nevidqiva tuga s nogu nas obara. Gasi li se srpstvo dok kandila gore Ispru`enih ruku ovaj narod moli. Pomi~u se mrtvi, {apu}u i zbore a raspeti `ivi `ive `ivot goli. Posqedwom snagom brane korijen roda sa svih strana neda}a nas stigla. Tamo gdje je ~ovjek tu je i sloboda pasti na braniku vaqda ima smisla.

27

TI ZNA[ Imao si {est godina, ni{ta nisi imao. Gledao si golubicu maj~in sine gledao psa {to mu om~u nabacuju, gledao crnu maricu kako se strminom otiskuje. Upamtio si qude nequde i psa i golubicu, ti zna{, a imao si samo {est godina i vi{e ni{ta nisi imao.

28

ZGARI[TE Ugasla vatra crni se prag doma ispucao kamen, murva gori. Pao krov, tragovi loma, }uti Srbin, ni{ta ne govori. Izgorjela krava, `rtva sveta nije mogla da se spasi. Ne ~uje se glas djeteta {to oduvijek svijet krasi. Srbin se brani od Kosova. Stalno nevoqe i pobjede slavne. Sve nas je mawe, svaka `rtva nova ulog je za danas i za dane davne. Zbog aveti nad kolibom i torom, nad djetetom i ~ovjekom, pred ovom no}i i tu`nim zborom zavjetujemo se pokoqewu nekom. Avetiwski strehe jo{ vise. Izgorjelo gnijezdo laste ispod krova. U neko doba u~ini se ku}a oka|ena, okre~ena, nova. Srbin zna, pamti. Spasava djecu, mlade pti}e. I kada mu ku}a plamti pomiwe Kosovo i Obili}e.

29

PRED CRKVOM U TRNOVU Trnovo od Trwa ~emera i bola mutno te nebo natkrililo. Zapaqena crkva, poru{ena {kola nigdje `ive du{e, nigdje nije bilo. Qubim kamen pao ispucao. Rafal svije}e pogasio. U dovratniku metak stao, u oltaru metak se zaglavio. Prelomqen krst iznad zvonika visi. Jedno drvo na grob nasloweno. Razbacane kwige, izgorjeli spisi, umakao krvnik neka`weno. Poku{avam da ~ujem zanijemjele zvuke sa prelomqenog zvonika. Na portalu otisnute ruke - krvavi tragovi bezbo`nika.

30

PROQE]E Opet me}ava opet proqe}e kasni narcis savio vrat od te`ine pada. Sve je nijemo, samo mrtvi glasni Dr`e ravnote`u posrnulog grada. Uvukle se tice ste`e ci~a gadno olovno nebo pahuqice sije. I promrzlim psima postalo je hladno prebiru trule` crna no} ih pije. Do pojasa snijeg napadao prekrio poqa nigdje nikog nema. Nevoqe i patwe Bog nam dragi dao uzima nam djecu rukama objema. Cvile trotoari i ulice uske cili~u vrapci na golim granama. Doqe u kanalu mlataraju guske dovikuju se sa crnim vranama. Proqe}e kasni snijeg ne}e stati opustjelo poqe sve je pokriveno. Me}ava nas stalno priti{}e i prati bolno bijelo suzom natopqeno.

31

PRECI Ovdje su ro|eni moji preci sijali zob i jahali kowe. Padale glave fijukali meci palili vatre u kolibe dowe. Ve~erom igrale zvijezde sjajne kupqeno zrno rumeno i jedro. Ovdje su majke {aputale tajne usnulom ~edu povijale bedro. Krik sove budio ih ~esto We`ne travke milovala rosa. Od crna bra{na mijesili tijesto o studen kamen zapiwala kosa. Sawam Nevesiwe i gata~ko Kliwe izlomqene sabqe u vama se kriju. Opet {ap}u tugu, prekrilo ih iwe u osvitu zore iznova se biju. Ne}u oti}i ma gdje htio sti}i sve {to imam u vama je raslo. Umjesto krova spomenik }u di}i stihom i okom {to jo{ nije zgaslo.

32

33

P R E D B O G O M

34

35

JEDNI NA DRUGE KIDISALI Smrt su ro|ewem ponijeli. Pokla{e se. Isuka{e no`eve o{tre, sjekire zubate povadi{e. Pritajeni i mra~ni jedni na druge kidisali. Pade krv. Wihove sjekire nikada ne}e zar|ati.

36

VE^EROM JUTROM I U PODNE Gospode, zaustavi rat. Blagoslovi Srbina neka di{e. Ocu ubi{e sina, ju~e poginu brat, bili samo Srbi i ni{ta vi{e. Odavno jecamo, ~uje{ li zvona. Vijekovima pla~u srca na{a. Ne ~uju nas ni bra}a sa Dona niti nas doti~e ruka va{a. Onomad umrla `ena, ubili joj sina. Na grobqu mjesta vi{e nema. Arseniju ruku odnijela mina a ponovo se u bitku sprema. Pognute majke nad humkom cvile. Svije}e se odavno ne gase. Crne marame krovove natkrilile, ima li ikog da nas spase. Molim ti se Gospode sto puta. Usli{i na{ glas, spasi. Qubi}u ode`du ispod skuta i tiho, tiho zaplakati. Ve~erom i jutrom neka ti slava bude. Mi branimo zemqu, quti kamen. Pomiluj ove qude, podaj im svjetlosti plamen.

37

PRED BOGOM Iznad mrtvog grada crkva zapaqena. Palo zvono, popadali qudi. Granatom kandila oborena, sve{teniku, patniku raznijela grudi. Jo{ krst samo nakrivqen stoji. Ne da se, nije pao. Tu su se molili preci moji. Tu sam palio svije}u i prvi nov~i} dao. Nema ispovjedaonice, izgorjele tajne. Ostala molitva pred Bogom. Nevoqe su nam beskrajne. Krsti}emo se opet makar i pod glogom. Krstiti ka`em, kao na{i preci. Kao hajduci i komiti. I pod glogom su sveci. Oni }e uvijek sa nama biti. Sklapam ruke molim se Bogu. Razbacani krstovi le`e. Srbin ~uva svetiwe i slogu i kad ga ~eli~ni obru~ ve`e. Osvje{ta}emo temeqe poru{enog hrama. Pozlatiti oltar i krst uspraviti. Podi}i }emo i stubove srama izdajnike ne smijemo kriti.

38

RATNIK GRLI STABLO Ruke oko stabla savijene. Ratnik grli stablo i pjeva. ^uva o~iwi vid, dvije su lobawe prsle, qudi, ko puca, djeca }e nazepsti, ovo je moja zemqa, brigada stoj, ja sam komandant. Ratnik grli stablo, ni{ani, padaju tice, qudi pu`u ispod stabala, zovu, odaziva se vuk. Gore plamene krpe u mladim granama.

39

KLICE Ima nas gdje god kro~i{. Gdje god se okrene{. U suvom li{}u. Ispod busewa, ispod preoranih brazda. Dozivamo se promuklim glasovima vezani kowima za repove. Ima nas na prijevojima, smetovima, le`imo nauzna~ke, kako nas ne bi bilo, bio bi to grad, grobqe ogromno. Da nije klica i {umova, da nije sunca i preplanulih vrtlara nigdje nas ne bi bilo. Sun~amo se ispod modrog slobodnog neba. Sve nam raste.

40

SUMRAK Ovdje sve tone umire i pada. Gare` i sme}e caruju u tmini. Svekoliko srpstvo u toj klimi strada, padaju i stabla, zalog otaxbini. Pred pustim pragom umiqat pas cvili. Prebili mu noge u vrevi i buci. Usijano gvo`|e gdje su vrti bili, Te`ak sinxir visi ~ovjeku o ruci. Opusto{eno poqe davno posustalo. Lelek dopire iz obli`wih ku}a. Sve je ovdje mrtvo, sve `ivo je stalo, dah zale|en magli iz nadutih plu}a. Upaqena glavwa razdora jo{ tiwa. La`na slava Srbinu prijeti. Ispod guste magle i hladnoga iwa Mo`e crna kob i smrt donijeti. Izbjegnimo zla i nepotrebne sva|e. Sa~uvajmo ponos i predaka slavu. Neka se uvijek mrva pravde na|e, pravda i sloga spasi}e nam glavu. Oplakali smo mrtve i svaki kamen. Presu{ila suza {to oko vla`i. Ugasio se svije}e plamen, sumrak u nama stalno o~aj tra`i.

41

ZVIJEZDE Fiju~e vjetar preko pustog poqa. Ratnik u bajti daleko od vatre gleda pravo u smrt iza crna koqa prikriven du{man ho}e da ga satre. Pred wim gomila `eqeza siva. Okrenuto u ~ovjeku sve {to se mi~e. Vija se tica povrh sme|ih wiva umrlo sve je, gavran smrti kli~e. O, zvijezde tople, malene zvijezde vratite mir i spokoj `ivota. Beskrajnim nebom crne trake jezde posr}em, padam kraj natrulog plota. Preklana rije~ bezumqe trabuwa presu{io potok usahnulo vrelo. Vatrom spr`en ~ovjek avetiwski izgorjele ku}e, opustjelo selo. Vrta~e krvqu natopqene. Vu~em se negdje bez druga i pratwe. Za mnom pu`u jedva vidne sjene tragovi bola nadawa i patwe.

42

BORIK Naseqe suncem obasjano sivi dimwaci ru{evine krase. To {to ruka stvori, {to je Bogom dano Mr`wa naglo sasu u`as otvara se. Posivjelo `buwe u zelenoj travi. Zaboravqeni pas privezan na lancu. Usijano gvo`|e ostalo u glavi mukli pucwi ~uju se u klancu. Sve ko na dlanu, mrak pada grgoqi potok srebrnast, mio. Preko bistre vode preba~ena klada tragovi stopa gdje je ~ovjek bio. Pocrnio borik poru{ene strehe jedno mrtvo kquse kraj jasala le`i. Iako rawen garov stalno laje otima se i na mjesec re`i. Spava zaselak u tuzi drijema. Dvije vrane na stijeni ~u~e. Oluja tek pro{la a nova se sprema sumrak se u du{e potajno uvu~e.

43

PADA HLADNO VE^E Pla{im se izgovorene rije~i svake, prejakog dodira i stiska. U vrelom danu izlomqene trake povijaju se u izobiqu vriska. Ot}utim dan, vrijeme svoje. Svima nam je u srcu i ruci. ^asovnik kuca a kazaqke stoje zakovan um u bolu i muci. Povrije|en Srbin u tuzi se kali. Posr}e pada na domaku slave. Da smo bili mo}ni, da smo vi{e znali spasili bi mo`da sad ve} mrtve glave. Pada hladno ve~e po sivome krovu. Lutamo o{amu}eni od baruta i dima. Zalud nas tra`e, uzalud nas zovu ostajemo nijemi du`ni vijekovima. I pjesma pada nepovratno gine. Sve se `ivo gubi u strepwi i strahu. Padamo u zemqu wene veli~ine sri~emo naizust u posqedwem dahu.

44

GROB Za pravdu, za hqeb, za o~iwi vid djeteta. Splela se vlasuqa oko ki~me, oko rebara, struji sok, otima se ~ovjek, koprca, miluje ga kopriva u napu{tenim zidinama. I trava prekriva grob.

45

MRVICE Zna{ {ta ti je ~initi u ovom ~asu Okru`ena bezna|em du{a bolom grca. Bore oko ~ela u drhtavom glasu ~e`wa goni tugu u predio srca. Gomila se muka i u tebi rode sagorijevamo kao suva trska. Na{e modre noge crno trwe bode odvratna zavist i podvala mrska. Ovdje su korijeni i topola vita ovdje grobovi nevinih mladi}a. Naru~ja suvog grawa bremenita kolijevke prazne bez cvrkuta ti}a. Melem postade patwa svakog dana potamwelo nebo oblak sivi pao. Nevoqa i ~emer postado{e hrana Bog nas zaobi{ao, Bog nam patwu dao.

46

ODLAZAK Beskrajna bjelina gustu {umu skriva tragovi promrzlih zvijeri poravnati. Tamo kraj potoka gori koliba siva pocrnio kamen plamen ne}e stati. Sawa{ proqe}e a srce se ledi matica rijeke priklawa se `rtvi. Drhte hladne zvijezde padawe slijedi padaju `ivi i pristi`u mrtvi. Uzalud stradawa i nade snijeg okitio ispupalo vo}e. Tebi se molim izgubqeni grade, tebi ove strofe tuge i samo}e. Ne klija, ne ni~e ni{ta ne raste magla se u du{u usadila. Ho}e li se ikad povratiti laste draga stvorewa gdje su nekad bila. Odlazim i ja povratka mi nema nemilosrdni rat ubija sve `ivo. Rawena tica pod strehom drijema sve je zamagqeno u`asno i sivo.

47

ZBOGOM JOVANE Miqevi}i. Grobqe. Kapela - odar. Upokojen brat i drug. Pade zvijezda s neba. Prerano zatvori krug. Tu`na rodbina bdije. Crni se polukrug. Sve je sivo. Odlazi brat i drug. Jovo je imao dva srca. Volio qude iznad svega. Uzalud suze, nebo ga uze u naru~je Svevi{wega. Muk. Jecaju zvona. Zemqa opomiwe i mami. Zbogom Jovane brate. Do ju~e s tobom a danas sami. Tvoj blagi lik u meni `ivi. Tvoje me sjene prate. Oprosti {to jo{ `ivim ovaj `ivot sivi Jovane brate.

48

49

N I S U U B I L I P J E S M U

50

51

POMO] Gomila poni`enih qudi tiska se ispred Crvenog krsta. Kesu profesor dr`i naspram grudi posqedwi podigao tri prsta. Smrknuti debeqko bra{no sipa, @mirka o~ima, stavqa mawe. Sipa i pra{ak protiv gripa da ne bismo pali u o~ajawe. Uznemirile se `ene, psuju. Vrije|aju jedna drugu. I one ho}e da se ~uju psuju}i lak{e podnose tugu. Ako si izgubio sina, dobije{ vi{e. Naknada za `ivot cio. Spotakla se starica, jedva di{e, narod je nehotice prigwe~io. Ustukni - ne va`i tvoj broj. Izi|i! ^eka te stroj. Dosta pri~e. Istrese debeqko vre}u po nevoqnicima. Crne du{e da izbijele. A onda okrenu le|a svima {to bra{nom rane cijele.

52

KAKO ]E[ Nema nikakvog razloga da ode{. Sve je zatrto. List vi{e nije zelen. Nema ni onog psa. Ni prevrnutog korita. Vjetrovi sve raznijeli i poru{ili. Sve je natruweno i napuklo. [kripi stara kapija u hladnim dalekim srcima.

53

POETA Nesigurna ruka, drhte prsti. [ta mo`e pjesnik usamqeni... da pi{e o smrti qubavi i `eni da prekliwe di{e moli se i krsti. Kako da se moli za nevino pale. Kako da izgovori rije~i utjehe. I jutros su mnoge majke zakukale u sumornom danu ispod crne strehe. [ta mo`e da smisli osim vrela hica, da se brani perom mjesto quta ma~a. Ili da mrtav sa vama kora~a, odsutan, zanesen ko tetrijeb tica. Treba li wegova krv, tu je. Umorno tijelo i suvi{an stih. Pri}i }e, usamqen i tih, skrhan od bola da sam sebe ~uje. O suvu granu mo`e vezat ruku. U pakao da u|e mo`e sti}i. Niko se ne}e sjetiti i pri}i, niko ubla`iti wegovu bol i muku.

54

KOLIJEVKA O grani obje{ena, nagorjela, zgasla da ne bi zmija u wu upuzala. No}. I posqedwa zvijezda pala da ne bi treperila i u sjaju rasla. Gare` obavio zidove gole. Unaka`ena zova prozore okitila. Tu je ~esto majka ~edu pjevu{ila, sad gorki tragovi i sje}awa bole. Kud god da krene{ nai|e{ na smrt. Gdje god pogleda{ rovovi i mine. Magle se poqa stra{ne otaxbine, Izga`ena zemqa i razrovan vrt. Quqa se prazna iznad pusta praga. Uzglavqe meko svuda popadalo. Ovdje nije oko zaplakalo, ne ostade ni{ta osim smrti traga. Wi{e se na suncu izvrnuta, prazna kolijevka nepoznatog ~eda. Odvratna smrt u o~i me gleda, ho}e li ih Bo`e ikad sti}i kazna!

55

POVRATAK Tvoje je nebo i tor. Tvoj pas vezan za pridrugu. Tvoj mrkli mrak. Ako se do~epaju motki ne}e vaqati. Ho}e naprijed makar to bilo i u smrt. Nema Boga koji }e ih na tom putu sprije~iti. Tu su nicali i uzvikivali slobodu. Tu li{}e {u{talo. Jesen, ima jesen. I `ir. Ako se ne vrate plod ne}e dozreti. I nikada `ir ne}e zamirisati.

56

KOSOVSKA VE^ERA (Mili}u od Ma~ve) Prionulo oko za boju slike. Milo{ za sofrom lica ~ista. Vidovdan - slu{a krike niz bedro mu ma~ blista. Vuk gleda okolo - uvijek Vuk! Sutra }e izdati - Milo{ sluti. Ve~era kobna - muk. Lazar podi`e ~a{u. ]uti. A tamo doqe ratnik kle~i. S koqena bije sabqa svjetluca. Presami}en Murat je~i propade carstvo u gr~u muca. Jecaju zvona u Parizu. Srbin Evropu brani. Padaju srpske i turske glave, gavran se smr}u hrani. Ostade Kosovo da krvari. Po wemu ~udne ptice kquju. Iznova zavjeti stari, Iznova zvona odjekuju.

57

NISU UBILI PJESMU Opustjela dolina, grad pao. Srbin napustio ogwi{ta stara. Prelomqen platan, `ivot stao. Razvaqene kapije niko ne otvara. Patwa je ovdje stalni gost. Nekad u izobiqu sunce sijalo. Pao i stari most. Sve {to je bilo, popadalo. Sru{ili spomenik - bronzu ~istu, pjesniku koji je pjevao gradu. O suvo drvo objesili bistu sada kosti tra`e i kandila kradu. Mrtav Aleksa oslu{kuje mine. ^uje i `ubor Neretve robiwe. Voqene stope wegove otaxbine prekriva gare` i studeno iwe. Ja vidim razbijeno Aleksino ~elo. Vidim i blagi osmijeh lica. Vidim skrnave mrtvo tijelo i nevinu svjetlost zalutalog svica.

58

KAO NEKAD ( V e s n i ) Pamti{ sve muke {to ih `ivot sazda branila se {utwom saputnica bila uzdahe bolne prikrivala vazda branila se trpwom i bolove krila. Pro|e mladost u sazvije`|u osta ispod tu`ne vrbe stajali smo sami tu je bila ~e`wa nevina i prosta izdade nas `ivot u patwe pomami. Vidim ti ruke {to polako venu o~i mi se mute od bezbrojnih zala. Ponovo vidim onu istu `enu pre}utkujem je uz nijemo hvala. Ni Bog vi{e nije na na{oj strani ostajemo nijemi posustali. Odsjaj mladosti jo{ nas samo hrani i otu`ni kesten gdje smo davno stali. A ruke vrele jo{ je sjeta ista nikad vi{e sre}e, nikad pouzdawa. Srca su nam samo kao nekad ~ista skrivena u li{}u osu{ena grawa.

59

VRBE Ja jesam onaj {to uspravan pati ja jesam trwe dlanovi {to svrbe. Jednom }e ipak patwa morat stati nisu qudske glave kraj potoka vrbe. I kad visi ~ovjek suncu kli~e wegova sjenka du`a je od dana. Svetu pravdu i u smrti sri~e u ime `ivota i golemih rana. Ko vrbe, same izrasle da u~ine hlad i odmore du{e. Na{e su o~i na vrbama gasle sad nijemo tiho u nama pjevu{e. O, drvo zlatno qubim rosno li{}e Pru`i mi mir ispod svoga stabla. Blagoslovi tijelo {to ga om~a sti{}e oslobodi ruke du{manskoga kabla. I mrtav Srbin potegnu}e ma~a na silu nemani {to je kidisala. Zbog trajnih rana i ne~ujna pla~a zale|ena suza na po puta stala. Nenadan osmijeh ranu izlije~i Ubla`ava tugu kada bol poga|a. Tihe su i blage sve proste rije~i na zalasku smrti nov se `ivot ra|a.

60

GROBQE Ovdje `ive mrtvi i sve ih je vi{e prekrile ih humke i livade rosne. Odasvud jezde kao crne ki{e okitili kamen i wive nam posne. Umorna bra}a {ap}u `ivot zgasli cijela mladost zauvijek ode. @ivjeli, kao cvijet rasli usahli zdenci ko kapqice vode. Zvi`di vjetar strmim urvinama potmula jeka niz goru se vaqa. Pohode nas ~esto oni su sa nama {to je bura bli`e smrt je mo`da daqa. Topimo novu od ugaslih svije}a svaka stopa spomenik je sveti. Pomiwemo ih a rana sve ve}a nebo nas mami sve }e nas uzeti. [ta mo`e pero i olovka crna {ta mutno oko u muci i tami. Poput suve dra~e i uboga trna trajemo gordo ostavqeni - sami.

61

TRI NIJEME RUPE Otkotrqala se glava, jau~e lobawa u {upqem {qemu. Zvi`di vjetar kroz o~ne dupqe, kroz vid, zavija kroz rodna poqa, tri rupe u lobawi. Gliste se uvukle. Meka sluz sivu lobawu balavi. Klizi vjetar, ple{e, niko vjetar ne mo`e uhvatiti. [qem se zaustavio. Po napukloj lobawi mravi mirno {etaju.

62

KRUG Pijetli me opet kao nekad bude ispratih jedan, drugi rat me prati. Iznova vidim one iste qude zvijeri vidim opet `ele klati. Otac nosi fewer do {kole sat hoda da nas ne bi rastrgli vuci. U`asu i paklu {ta jo{ da se doda zalud dr`i fewer upaqen u ruci. Oti{ao, umakao zlima bio ratnik ~etrdeset prve. Umakao stra{nim vje{alima sada potomci iste lance mrve. Dva rata u bunilu kletu, a jo{ gori fewer i jo{ vuci viju. Gvozdene om~e jo{ oko nas pletu podvale nove u wima se kriju. Krug se zatvara poneko se kaje razbra}a dr`e isukanu kamu. Ovaj stra{ni jauk neprekidno traje mi jo{ nismo stigli osvje{tati jamu.

63

PUT Uzalud zaoravaju grobove, narod ide naprijed. To nije pad. Ni lom. To je samo grom, grad, prasak, ogaw, neiscijeqena rana. Ne dirajte, svje`a je. U grdilo se mo`e preto~iti.

64

VRETENO O, nebo, primi nas u krilo nejaki sami ne nalazimo spasa. Obuzdaj zlo {to nas je zadesilo u mutnoj buri svemo}nih talasa. Sve je utihlo li{}e s grana palo gu{imo se u osvitu zore. Potamwelo sunce {to nas je grijalo sad iz mrtvih ruku vje~ne bakqe gore. Mo`e{ li u tuzi prepoznati suze krvavo vreteno {to se stalno vrti. Stoglava a`daja na{u djecu uze u okriqe patwi i vidokrug smrti. Uzalud pjesma o qubavi i vodi uzalud hrabro podnosimo `rtve. Zalud zavjeti suncu i slobodi uzalud prizivamo i brojimo mrtve.

65

DJE^ACI KRUPNIH O^IJU Proqetos, kada su se tice vra}ale, pomislih sve se vra}a: godine nisu pro{le, ni{ta, `ita se wi{u, pomislih topot, vra}aju se nakon pobjede. Dje~aci krupnih o~iju kr~e put. Pomislih sve se vra}a. A pusto jau~e poqe.

66

JATA U hladan jesewi dan umorna jata prelije}u nebesa. Ho}e li se tim istim zrakom iznad niskih voda i visokih planina vratiti u stara gnijezda. Ho}e li saviti ti}e, biti zrak i sunce, opet miris procvale duwe, opet radost... i pad. Kad u hladni jesewi dan tice prelije}u nebesa, suza kane... A sjaj zvijezda se roji u napu{tenom zavi~aju.

67

JUTRO Jutros me probudila ki{a slijeva se niz oluk monotono. Sve se zatim umiri i uti{a sa obli`we crkve oglasi se zvono, U malom vrtu wi{e se cvijet krina. Garavi kos ispod strehe prolije}e. Ustremio se kobac sa visina na razvaqen prag umoran slije}e. Drina se vaqa od brda do brda. Grli je ]ehotina plava. Modri se Magli} i litica tvrda nemirna srna kraj izvora spava. Sve je odve} lijepo, Bogom dano. @ivot je ovdje vi{e od `ivota. Probudi{ li se rano zapqusnu}e te svjetlosti qepota. Ni{ta se uzet ni dodat ne mo`e. Granu breze krasi ptice krilo. O, Bo`e, Bo`e sve si podario a ni~eg nije bilo. Srce pjeva qepoti novog dana. Nesre}an tu`an i bez glasa. Kezi se smrt iz memqivog stana. @ivot gadan i nema nam spasa.

68

Fijuknu metak, zacvrkuta ptica, dijete pade na balkonu. U niskom letu leti prepelica, izvi se i skameni na gluvome zvonu.

69

ZVONA Muk umjesto zvuka u dubinu tone Bla`en vjetar gali posrnule du{e. Ne miruje klatno stalno nekom zvone u osvitu dana zvijezde se ru{e. Rese qeskovine dodiruju rame uskoro }e dan i izlazak sunca. Umakao hladnom bridu o{tre kame omamqen i sakat pokraj debla bunca. Pr`i `eqezo usijano vrelo nevinu ~eqad kao `ita snopqa. Rumeni se vo}e ote`alo zrelo netaknuto strijeli otrovnoga kopqa. Sve poludjelo. ^ovjek zvijer quta gdje god da krene{ krv prokapa nova. Zavijane staze, nigdje, nigdje puta tek u mrkloj no}i oglasi se sova. Jo{ se onaj vu~e ispod suve grane rumen kolut sunca nageo da za|e. Da li{}e hrani i cijeli rane, da se zrno spasa u nevoqi na|e.

70

MILE[EVA Obi|oh svijet i ne vidjeh ni{ta od beskrajne bjeline obnevidio. Mnogo rana i qutih rati{ta vidjeh a nisam `elio ni htio. Vidjeh Belog an|ela u Mile{evi svodove modre i zvijezde plave. I apostola {to korov plijevi da bi u miru sjale svete glave. Qubim prag velike svetiwe na{e i blijede ikone rasute po zidu. Pri~e{}en i vedar qubio sam ~a{e blistave kristale u o~iwem vidu. Kraqevska kruna na oltaru stoji ~uvaju je sveci da bi vje~no sjala. Kle~ao sam kraj we kao moji preci an|eoska me svjetlost obasjala. Postaje bla`en ko te jednom vidi i stane nijem pod an|eosko krilo. S ma~em za krst ne oklijevaj - idi da nije krsta ne bi ni nas bilo.

71

POSQEDWI ZBOR Da svako ponese grumen zemqe, da prag poqubi, da se vode napije i kowa osedla. Za dalek put, za bijeg. To kowi od stida ne}e podnijeti. Oni bi lom. Oni bi da le`e na mrtvom poqu. Da soko cvili i boj traje. Odlaze. Svako u ruci nosi grumen zemqe.

72

@IVOT TRAJE Predajemo ga zemqi. Opra{tamo se. Sjeverac nam miluje usne. Dajemo ga zemqi i suncu. Nijemi se vra}amo. Istim putem na isto mjesto odakle smo krenuli. Da nas pijetlovi iznova bude.

73

ONI NOSE Gluvo je uvo za bol, za tu|u ranu, za dodir, za sve {to se doga|a. Muk veze zelenu pau~inu. Oni nose lonce i poklopce. U wedrima skrivaju dozrelu jabuku, nadom grudi griju. Ho}e li se ikad skrasiti. Zaboraviti na ohla|eni sa~, na `rvaw, svakome je omogu}eno da umre. Ako izoru grob, topla magla u tankim pramenovima put neba }e izviti.

74

ZEMQA Zaboravqena pjesma. Osmijeh ugasnuo. Nekud poqem narod ide. Niko se ne stidi {to je `iv. Neka nijedan brat ne padne ako je brat. Da motika ne zar|a. Kome zvone! Vratite rod sa utrina Bla`enom gumnu. Ne ukidajte zemqu.

75

ONI KLI^U Muk u suvim grlima. To patwa du{u lije~i. Grobovi {ute. Niko kao moj narod nema tako veliku grobnicu. Nari~e i pjeva nad wom. U~i jame napamet. Pjeva i pla~e. Kli~e bratstvu, a nikog u bol da zaviri. Misle sre}an kao {to i jeste. Kad sve mine i bol do|e na svoje, oni kli~u. I posqedwa se svjetiqka gasi.

76

NI[TA NE]E OSTATI Padam. Kao osu{en list. Pada sve {to je mrtvo. Strah me. Nikada vje{ala nisu li~ila na quqa~ku. Mlad vjetar pred wima uzmi~e. Pomi~e se uko~ena ruka. Dobro je {to se pomi~e. Vrtoglavica popu{ta. Da niko ne padne. Da se ne zaquqa. Da ne posrne... Ako izgubim zemqu... ako je izgubim, sve sam izgubio. Kolijevke }e ostati prazne. Ni{ta ne}e ostati.

77

[TA SRBIN KUPUJE U RATU Najprije kupi hqeb i so. Ne voli da ratuje gladan. Hraniteq mu je vo blagosloven i radan. Ovce bri`qivo ~uva. Koze brste cvije}e gradsko. U gradu prepunom muva kuca srce juna~ko. Kupuje plosku i rakiju qutu. [ajka~e tra`i pojeftino. Stalno u pokretu, na putu, kupuje kiseli kupus i vino. Kupuje opanke, oputare, verige, lonac da mlijeko vari, sedla i samare, katanac kupuje stari. Sve to kupi i ratuje. Za ku}u ne brine vi{e. Odlazi, niko ga ne ~uje. Prate ga jesewe ki{e. Poqubi dje~aka u ~elo da ga sre}a prati. Odlazi, ostavqa selo, @ivot }e za selo dati.

78

[TA SRBIN POKLAWA U RATU Srbin ne poklawa ni{ta u ratu. Samo skupqa i sabira. Lulu duvana ponudi bratu da mu u ostalo ne dira. Dragocjen mu i ekser u zidu. Treba mu sve i sva{ta. Nevoqe planete ima u vidu. Bujna je wegova ma{ta. Od trwa i kamewa pravi barikadu. Krupna je to stvar. Dok rat traje ne brije bradu. Brada je od Boga dar. Najte`e mu je kad mora dati. Sve je potrebno, rat je. Oskudica ga prati. Ko kome ne{to daje! Ni{ta ne poklawa, osim pogorjelcu par~e hqeba. O bogatstvu sawa. Sakupqa {to mu treba i ne treba.

79

[TA SRBIN PRODAJE U RATU Prodaje alat i }ilime stare. Repu i nove oklope. Jeftino daje sulunare da dimi iz svake stope. Prodaje }uskije dvije i macolu. Uzdu, kowa i sedlo novo. Kredu prodaje za {kolu, za nevoqu barut i olovo. Prodaje ga}e, arare, mlijeko u prahu. Nepoderive {porete stare {to ih je zdipio u strahu. Prodaje ko{uqu i kokardu, samo jedno krilo orla fali, dobrovoqcu, ide u gardu da bismo napokon na noge stali. Trguje stalno. Cijene sve ve}e. Stoji za tezgom kraj smrknute babe. Ako nema{ para, ako si te sre}e, do|i, uzmi, dobi}e{ i xabe.

80

JUTRO Uzalud slavimo jutro, Oni su zauvijek ostali na rati{tu. Oni vi{e nikad ne}e pobijediti. Nikada ne}e vidjeti majku. Ni pomilovati dijete. Oslobodili grad A grobqe raste. Ve}e od grada. Koliko samo tih tu`nih gradova Srbi imaju?! Svako je jutro na{e. Ali ovo jutro nismo trebali slaviti. Mi poraz proslavqamo. Jer, oni su ostali na boji{tu. Oni vi{e nikada ne}e pobijediti.

81

NO] Za beskrajnom kolonom ratnika vu~e se golema kolona nesretnika. Mi~u se upaqeni feweri. U naru~jima majki pomi~u se djeca. Mi~u se i krsta~e na le|ima po~upane s grobova, mi~u se kowi i samari, rage promrzle i izgladwele, ide se naprijed u novu nevoqu, zar je to naprijed kad u kov~egu ispod mi{ke nosi{ sina jedinca i jo{ nero|eno wegovo dijete, kroz no} i bespu}e, maglu i mraz, kroz uplakanu otaxbinu, za beskrajnom kolonom ratnika vu~e se kolona, polumrtva ~eqad {to ih Trebevi} u svoje ledeno naru~je prihvata... Zabita planina ne{tedimice uzima `ivote, ku}e i poku}stvo.

82

HUMKA [uti usamqena prekrivena travom. Nakrivqena krsta~a opomiwe prolaznike. Pao za otaxbinu. Pao dok je uskom stazom hodio. Presreli ga hici. Pao tu, tu gdje je humka, tu gdje je iznikao cvijet, tu {uti, tu, gdje se vile no}u okupqaju i zvijezde otiskuju u slavu bezimenog ratnika i usamqene humke.

83

MINE U{utjele se mine u napu{tenim poqima. Posijane kao ozimo `ito. Psi pu{teni, kamewe svezano. Gdje god kro~i{, gdje god krene{ jekne nevoqa. Cvili poqe nesre}om posijano, cvili sun~ano sjeme, umrla klica ni{ta osim smrti ne ra|a. Sve je mawe ruku da plod otrovni uklone. Poqe vi{e nije poqe. Poqe je kob i bespu}e.

84

PRAGOVI Slavimo slobodu, gustu kro{wu drveta, mir i `ir i hrast. Dozivamo djetiwstvo nedozvano, nedore~eno, sawamo kru{ku, kocku {e}era za Nikoqdan, nove vunene ~arape i {al, plavo promrzlo nebo, o~iwi vid beskrajni, slutimo ~izmu i kamu, ludake kako se okupqaju da nas ponovo dave, da nam domove, na{e kolibe kroviware popale, na{ ~emer da jo{ ve}im ~emerom u~ine. Ludaci se na{im `ivotima i na{om slobodom opasno poigravaju. Mi se na pragovima sun~amo, gledamo u sunce i vje~no dozivamo slobodu.

85

TRAP Sloboda se u trap uvukla. Uzalud je molimo da izi|e, ona se ne odaziva. A svako zna da je trap vla`an i mra~an. Nije mjesto slobodi da boravi u trapu. Iz wega klijaju nevoqe. U trapu se kriju dezerteri i izdajnici. Pakosnici, pokajnici i smrtnici. Niko se nije usre}io {to se sakrio u trap. Trap ima u{i. Sve ~uje i vidi. Zaboravqena u trapu sloboda nikada ne}e zapjevati. U trapu boravi nevoqa. Do trapa nikada ne}e doprijeti miris tamjana.

86

URVINE Nigdje im dna. Mnogi su u urvinama zauvijek ostali. Nasumice padali. Bolom i jaukom se dozivali. Urvina {uti prekrivena trwem i kamewem. Niko ne zove, niti se ko odaziva. Nad urvinama likuju zvijeri, nadnose se, propiwu i re`e, `ivotiwe! Tako su qude Unaka`ene doqe otiskali. Strmoglav. I bez glava. Kost do kosti. Lobawa do lobawe. Neka je urvina prokleta. Niko ne zove, niti se ko odaziva.

87

ZGARI[TE Ucviqeni psi obilaze zgari{ta. Cvile na opustjelim pragovima, Lave` pse}i umukao. Jedna koko{ ~u~i na tarabi. Jedan pijetao kukuri~e. Jedno june se zamotalo uzicom. Jedno izgorjelo. Starac presami}en preko samara. I psi umakli. Cijelo selo je ve} odavno umrlo.

88

BARJAK Natkrilio ramena ple}a uvio, viori crvena i plava boja, inat, prkos, miris tamjana, zvona se dozivaju s brda na brdo, ispod plavih prostranih nebesa kora~amo, mi smo ve} na nebu, mi smo s Lazarom i Milo{em, molimo se ispred crkve Gra~anice, i u crkvi kle~imo, da nam Lazar i Milo{ ka`u kako se ispod zastave zakliwe i sapli}e, kako se brani otaxbina i slavno za wu umire.

89

SADR@AJ T R U B Q E......................................................................................... 7 MOLITVA ............................................................................................ 9 HUMKA................................................................................................... 11 MITROVDAN U NEVESIWU 1992..................................................12 NA KU]NOM PRAGU ........................................................................13 JAMA ......................................................................................................14 OKO.........................................................................................................15 PUSTO[................................................................................................16 RANA......................................................................................................17 GLAS ZEMQE.......................................................................................18 OPET NOVI STI@U.........................................................................19 SJETI SE JO[....................................................................................20 KORA^AJ...............................................................................................21 KANDILA .............................................................................................22 RAWENIK .............................................................................................23 TRUBQE .................................................................................................24 KOB.........................................................................................................25 BEZNA\E ..............................................................................................26 TI ZNA[..............................................................................................27 ZGARI[TE............................................................................................28 PRED CRKVOM U TRNOVU..............................................................29 PROQE]E .............................................................................................30 PRECI....................................................................................................31 P R E D B O G O M..........................................................................33 JEDNI NA DRUGE KIDISALI......................................................35 VE^EROM JUTROM I U PODNE....................................................36 PRED BOGOM.......................................................................................37 RATNIK GRLI STABLO ...................................................................38 KLICE ...................................................................................................39 SUMRAK ................................................................................................40 ZVIJEZDE..............................................................................................41 BORIK....................................................................................................42 PADA HLADNO VE^E ......................................................................43 GROB .......................................................................................................44 MRVICE ................................................................................................45 ODLAZAK..............................................................................................46 ZBOGOM JOVANE..............................................................................47

90

N I S U U B I L I P J E S M U .........................................49 POMO]..................................................................................................51 KAKO ]E[ ..........................................................................................52 POETA ...................................................................................................53 KOLIJEVKA .........................................................................................54 POVRATAK ...........................................................................................55 KOSOVSKA VE^ERA .........................................................................56 NISU UBILI PJESMU ....................................................................57 KAO NEKAD.........................................................................................58 VRBE .......................................................................................................59 GROBQE .................................................................................................60 TRI NIJEME RUPE ...........................................................................61 KRUG .......................................................................................................62 PUT .........................................................................................................63 VRETENO...............................................................................................64 DJE^ACI KRUPNIH O^IJU ..........................................................65 JATA .......................................................................................................66 JUTRO .....................................................................................................67 ZVONA ...................................................................................................69 MILE[EVA..........................................................................................70 POSQEDWI ZBOR..............................................................................71 @IVOT TRAJE .....................................................................................72 ONI NOSE ...........................................................................................73 ZEMQA...................................................................................................74 ONI KLI^U.........................................................................................75 NI[TA NE]E OSTATI...................................................................76 [TA SRBIN KUPUJE U RATU.......................................................77 [TA SRBIN POKLAWA U RATU..................................................78 [TA SRBIN PRODAJE U RATU ....................................................79 JUTRO .....................................................................................................80 NO] ........................................................................................................81 HUMKA...................................................................................................82 MINE .....................................................................................................83 PRAGOVI ..............................................................................................84 TRAP.......................................................................................................85 URVINE .................................................................................................86 ZGARI[TE............................................................................................87 BARJAK ..................................................................................................88