42

OVAJ ČASOPIS I NJEGOV SVETI ZADATAK

Ovaj časopis je jedan od glavnih faktora ili instrumenata u sistemu Biblijske Pouke, ili “BogoslovnogProširenja,” koje je sada bilo predstavljeno u svim djelovima civiliziranog svijeta po WATCH TOWERBIBLE & TRACT SOCIETY, ovlaštenog 1881, “Za Promicanje Kršćanske Spoznaje.” On ne služi samokao učionica gdje se Istraživači Biblije mogu sastati na studij Božanske Riječi, nego također i kao kanalkomunikacije kroz kojeg se do njih može doći sa obavijestima o Kongresima Društva i o dolaskuputujućih predstavnika nazvanih “Putujući starješine,” i biti osvježeni sa izvještajima o Kongresima.

Naše “Berejske Pouke” su tematska ponavljanja ili pregledi STUDIJA koje je naše Društvo izdalo,većinom ugodno uređene, i vrlo korisne svima koji bi zaslužili jedini počasni stupanj kojeg Društvoodobrava, naime, Verbi Dei Minister (V.D.M.), koji, kada ga se prevede na Hrvatski glasi, SlugaBožanske Riječi. Naše obrađivanje Međunarodnih Pouka Nedjeljne Škole je posebno za starijeIstraživače Biblije i Učitelje. Neki to obilježje smatraju neophodnim.

Ovaj časopis čvrsto brani jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada bio tako općenitonegiran—Otkupljenje kroz dragocjenu krv “Čovjeka Krista Isusa, koji je dao sebe kao Otkupninu[odgovarajuću cijenu, zamjenu] za sve.” (1. Pet. 1:19; 1. Tim. 2:6) Gradeći na tom sigurnom temelju sazlatom, srebrom i dragocjenim kamenjem (1. Kor. 3:11­15; 2. Pet. 1:5­11) Riječi Božje, njegov daljnjizadatak je da “svima rasvjetli što je zajedništvo tajne koja od početka svijeta bijaše skrivena u Bogu...dasada crkvi bude obznanjena mnogovrsna mudrost Božja...koja u drugim naraštajima nije bila obznanjenaljudskim sinovima kao što je sada obznanjena.” (Efež. 3:5­9,10)

Oslobođen je utjecaja bilo koje organizacije, sekte ili ljudskog učenja, dok nastoji sve više i višedovesti svaki svoj izričaj u što potpuniju podložnost volji Božjoj u Kristu, kako je izražena u SvetomPismu. Prema tome časopis je slobodan objaviti odvažno sve ono što je Gospodin rekao—u skladu saBožanskom mudrošću koja nam je data da to razumijemo. Naš stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer miznamo što tvrdimo, koračajući sa bezuvjetnom vjerom po sigurnim Božjim obećanjima. Povjerili smo mupouzdanje, da bude korišten jedino u Njegovoj službi; od tud naše odluke u odnosu na ono što se može išto se možda neće pojaviti na njegovim stranicama da to mora biti u skladu s našom prosudbom onogašto je Njemu ugodno, učenjem Njegove Riječi, za izgrađivanje Njegovog naroda u milosti i spoznaji. I mine samo da pozivamo nego mi potičemo naše čitatelje da si dokažu sve izjave iz časopisa sanepogrešivom Riječju na koju se stalno ukazuje, kako bi se olakšalo takvo ispitivanje.

Za nas Biblija jasno uči:DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad

je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovidoći svim narodima i oni će imati pristup Njemu.—1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20­22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika uKristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude biospreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti ćemjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija.—Otkr. 15:5­8

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusiosmrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i kojadolazi na svijet“ u određeno vrijeme.—Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanskeprirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici.—1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svakemilosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu.—Ef. 4:12;Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom isvim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, izruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni.—Djela 3:19­23; Iza. 35

43

MI razumijemo da Gospodin, kroz Proroka Izaiju,ovdje opisuje stanje nominalnog Božjeg naroda. Te suriječi vjerojatno imale primjenu u Prorokovim danima,ali mi smatramo da one imaju posebnu primjenu unaše vrijeme. Ako bi smo na te riječi gledali kao naopćenitu izjavu, primjenjivu bilo kada, izledalo bi daukazuje na neke koji su uistinu Gospodinov narod itakođer na Dom Jakovljev općenito. Prorok govori oizvjesnim prijestupima Božjeg naroda, pogreškama, igrijesima Doma Jakovljevog (Prirodnog Izraela)—posebno teškim prijestupima.

Primjenjujući to na sadašnje vrijeme, razumjeli bismo da su Gospodinov narod oni koji su u saveznomodnosu s Bogom, Njegov pravi narod, i nitko drugi. Tikoji su u saveznom odnosu s Bogom su relativnanekolicina. Velika masa tobožnjeg Božjeg naroda upalaje u mnoge prijestupe Božanske volje i Zakona, mnogiod njih prilično u neznanju slijedeći slijepe vođeslijepih, slijedeći kreda mračne prošlosti. Izraz „DomJakovljev,” međutim, je izdvajajući izraz, ukazujeisključivo na Židove, Božji drevni Saveznički narod.

Gospodinov narod sadašnjeg vremena, oni kojiimaju Svjetlo Istine koje sada sjaji iz Njegove Riječi,trebali bi, kad za to imaju pogodnu priliku, ukazatiNazovikršćanstvu danas, posebno onima kojiizjavljuju da su Božji narod, na njihovu pogrešku,pokazati im gdje su skrenuli od Božje Riječi, gdjenjihov pravac postupanja nije u skladu sa ZlatnimPravilom, itd. Osim toga, ako imaju povoljnu priliku,oni mogu ukazati Židovima na razloge zašto su oni usvom sadašnjem odbačenom stanju. Međutim ne bibilo dobro ići uokolo i grditi ih, ili grditi bilo koga.

Takvim se postupanjem postiže veoma malo dobra.Sama Istina bi trebala biti Mač. To je oštar dvosjekliMač, naime Riječ Božja. Djelo koje bi bilo tko od nasmogao uraditi pored Riječi Božje bilo bi samošeprtljanje; dok je „Riječ Božja i djelotvorna; oštrija jeod svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijelidušu i duh, zglobove i moždinu.” Mi trebamo „vikatiiz svega grla, ne susprezati se,” da ukažemo na to štoSveto Pismo ima za reći—u odgovarajućimprigodama. To ne znači vrijeđati ljude. Božji izaslanicinemaju zadatak da vrijeđaju bilo koga. Međutim samilosnim riječima mi ipak možemo ukazati na uvjetedanašnjice, opasnosti koje su sada pred svijetom, i naispravan stav kojeg bi trebali zauzeti oni koji žele upotpunosti slijediti Gospodina.

OBLIČJE POBOŽNOSTI BEZ NJENE SILE

Riječi teksta kojeg razmatramo idu u istom pravcukao i riječi Proroka Izaije u Poglavlju 29:13, koje je

citirao naš Gospodin. Tamo Prorok izjavljuje: „Jer minarod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnamačasti, a srce mu je daleko od mene”; „i” kao što jeGospodar citirao sljedeće riječi (Matej 15:9), „uzaludme štuju naučavajući kao nauke zapovijedi ljudske.”

Prijevod 2 Retka našeg teksta nije baš posve jasankoliko bi mogao biti. Čini se da je misao u tome: Onime naizgled traže svakodnevno, naizgled uživajuupoznavati Moje puteve. Oni grade crkve sa visokimtornjevima i raskošnim izgledom, uz veliku cijenu.Mnoge crkve imaju impozantne likove svetaca ilivelike slike koje daju lijep izvanjski izgled. Oni imajubogata, melodična zvona koja odzvanjaju sa dražesnimhimnama; kao što je „Bliže, oh Bliže Bože moj,”„Stijeno Vjekova,” itd. Oni imaju dobro obučenezborove da pjevaju himne. Oni imaju visokoobrazovane svećenike koji su nadareni govornici iiznose riječita predavanja. Izvana, oni imaju predivnurevnost za pravednost; površinski bi se činilo da imsve ide dobro. Oni određuju godišnji Dan Zahvalnostii uzimaju velike priloge za siromašne; oni daju velikeplaće svojim propovjednicima; oni skupljaju novac zamisije. Sve je veoma slično kao što je bilo u vrijemenašeg Gospodina, prilikom Njegovog Prvog Dolaska,kada je On rekao, „vi koji krstarite morima ikontinentima za steći bar jednog prozelita i, kad je onto postao, vi ga činite dostojnim gehene, dva puta višeod vas”; daleko je gori nego prije nego su ga dotakli.(Mat. 23:15)

Pokazana je velika revnost za ljudske tradicije, zapromicanje ljudskih teorija, za unapređivanje interesadenominacija, za privlačenje svijeta različitim ibrojnim sredstvima, kako bi se zadobio njihov utjecaj injihova financijska pomoć. Na primjer, DanZahvalnosti bio je određen u ranoj povijesti NoveEngleske. Davno je postalo običajem u SjedinjenimDržavama da posljednji Četvrtak u Studenome budeodređen kao dan zahvalnosti Bogu za žetvu proteklegodine. Prvi ga je usvojio Guverner DržaveMassachusetts; zatim ga je slijedio Guverner daljnjeDržave; zatim drugi; i onda ga je usvojio PredsjednikSjedinjenih Država. Konačno je postalo običajem daPredsjednik zakaže sastanak svake godine, nakon čegabi uslijedilo proglašenje svakoga od GuverneraDržava, tako je dan pravno postao praznikom, kada bibanke i mjesta poslovanja bili zatvoreni kako bi ljudibili slobodni sastati se da hvale Boga i zahvaljuju muza blagoslove godine. I taj običaj i dalje traje. E sadato bi moglo zvučati ljudima drugih nacija kojima bi segovorilo o tome kao da je narod Sjedinjenih Državaskup svetaca. Te nacije mogu reći, Nije bilo dovoljno

SADAŠNJA DUŽNOST I PREDNOST SVETACA„Viči iz sveg grla, ne suspeži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu

Jakovljevu grijehe njegove. Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i nezaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi.” (Iza. 58:1,2)

44

da generalna Vlada Sjedinjenih Država to odredi, negoi svaka Država to čini; i oni to rade svake godine.

Zapravo, ako je Predsjednik Sjedinjenih Država bionevjernik od njega bi se očekivalo da slijedi običaj i daizdaje isti proglas. Bilo da je Guverner Države bioKatolik ili Protestant ili ateista, od njega bi se očekivaločiniti isto. To je postalo običajem, baš kao što kazaljkesata kruže uokolo. Međutim vrlo mali broj ljudirazmišlja o tom danu u bilo kojem drugom svijetluizuzev kao o ugodnom prazniku, kada mogu uživati udobroj večeri i općenito se dobro zabaviti. Vrlo je malopažnje—u stvari, nimalo—poklonjeno od strane velikevećine stvarnom obilježju, zahvalnost Bogu.

Isto je i sa drugim običajima kod drugih narodasvijeta. Da smo u Muslimanskoj zemlji, vidjeli bi, udvanaest sati, kako svaki Musliman, bez obzira štoradi, odmah stane na trenutak kako bi se pomolioAlahu. Pojedinac koji ne bi znao pomislio bi iz toga dasu Muslimani najsvetiji ljudi, koji su veoma pošteni iispravni u svim svojim postupcima; bolje držite svojeoči otvorenima, za sve to. Toliko mnogo toga što dansvidimo posvuda samo je mehanička forma, izvanjskiprikaz—obličje pobožnosti bez njene sile.

OČIGLEDNE ČINJENICE UNAZOVIKRŠĆANSTVU DANAS

U našem tekstu Prorok izjavljuje da bi Božja pravadjeca trebala podići svoj glas i vikati glasno, i rećionima koji se nazivaju Božjim narodom za njihoveprijestupe. Izgleda da je dublji smisao kako postojiposebna potreba za javnim iskazivanjem stvariskretanjem pozornosti na činjenicu da postoji velikakoličina licemjerstva koju se prakticira u ime religije.Uzmemo li u obzir Britanski narod, ili Ruse iliNjemce, oni svi imaju stroge vjerske zakone. Nekadasu bili mnogo stroži—toliko strogi da nama kojiobjavljujemo Sadašnju Istinu ne bi bilo dopuštenoživjeti tamo; toliko stroži da bi i naši životi tamo bili uopasnosti. Ipak koliko mnogo ljudi iz tih zemaljastvarno služi Bogu i slijede upute Njegove Riječi kaodate djeci Gospodnjoj? Koja je od tih vlada u svojemophođenju s drugim državama slijedila ili sada slijediZlatno Pravilo koje je naučavao Spasitelj? Štopovijest, prošla i sadašnja, pokazuje po tom pitanju?

Sada se ne smatra potrebnim niti ispravnim vikatiglasno na ulicama—javnost više nije u neznanju. Sveove stvari o kojima mi govorimo kritizirane su unovinama i drugdje. Kada je riječ o vjerskojnetoleranciji, gotovo su sve denominacije imale svogudjela u proganjanju drugih. Ali čini se da danas nematoliko odanosti u srcima kao prije, iako je nasilnoprogonstvo danas rijetko prakticirano. Ako miispravno gledamo na stvar, jedino oko jedne desetineod svih svećenika imaju ikakvu vjeru u Bibliju kaoRiječ Božju. Ako je to slučaj, oni jednostavno žive na

višem moralnom nivou, premda mi ne znamo da je toistina za svećenike išta više nego za svijet općenito.Međutim postoji velika količina vjerske formalnosti.Tih stotinu i osamdeset tisuća svećenika i daljeuzimaju svoje tekstove iz Biblije, kao što su činiliprije, ali oni samo odobravaju ona obilježjaBožanskog Otkrivenja za koja smatraju da se dobroslažu sa Višim Kriticizmom i općom svijesti. Čini seda Gospodin kroz Proroka ukazuje na to stanje.

Mi ne smatramo da bi smo trebali vikati na bilokoji neprimjeren način—ne ići u crkve i vikati. Oni ucrkvama imaju zakonsko pravo sastajati se tamo, i bitipoštenima koliko to žele ili licemjernima koliko imvolja. Niti bi bilo primjereno ići po ulicama i vikati.Postoji mnogo prikladniji i učinkovitiji načinoglašavanja uzbune.

Kao zapažen primjer sadašnjeg stava službenominalne crkve, mi citiramo slučaj Vel. Dr. Akeda.Naše spominjanje toga nije otkrivanje bilo kojeprivatne stvari; jer Dr. Aked je to osobno objelodanio,izdajući stvar u novinama. Ne tako davno taj se jesvečenik na svoje vlastito zadovoljstvo odrekaodjevičanskog rođenja našeg Gospodina Isusa i iznio jecijelu stvar na svjetlo dana. Svećenik Gosp. Aked jeveoma sposoban čovjek—kvotira visoko međunarodom i kod svojih kolega i među svećenicima.Postoji ogranak Federacije Kršćanskih Crkava u SanFrancisku, i Svećenik Gosp. Aked je bio izabran kaoPredsjednik. Netko je bio napao Svećenika Gosp.Akeda kroz novine i rekao da bi on trebao biti„izbačen iz crkve,” „lišen mantije,” itd. zbog svojihizjava. Dr. Aked je rekao da je on smatrao da su svirazumjeli njegov stav. On je bio ponudio ostavku namjesto Predsjednika Crkvene Federacije. Čovjeka kojije smatrao da bi se njega trebalo pozvati naodgovornost zbog njegovih izjava tretiralo se kaokrivca, a od Dr. Akeda se tražilo da ponovno preuzmepredsjedništvo. Ipak taj je svećenik javno izjavio da onne vjeruje niti u jednu riječ iz priče o Otkupljenjučovječanstva—da ne vjeruje da je Isus ikada bionadljudsko biće; i činjenica da su ga susvećenicipodržali u njegovom stavu, uz nekolicinu izuzetaka,dokazuje da je tijelo svećeništva danas u žalosnompalom stanju, i „slijepi vođe slijepih.”

DJELO KRALJEVSTVA S OVU STRANUZAVJESE

Mi nismo iznenađeni sa takvim okolnostima; jerone su davno prije bile prorečene u Riječi Božjoj. Mismo uvjereni da će naše vrijeme svjedočiti ispunjenjutih proročanstava po tom pitanju. Gdje godpogledamo, mi svjedočimo raspadanju SadašnjegUređenja, bilo da gledamo na stvari sa društvenog ilvjerskog ili financijskog stanovišta. Rok vlastikraljevstvima ovog svijeta je istekao. Prorok Danijel je

45

prorekao da će „u dane tih kraljeva,” prije njihovogpotpunog rušenja, Bog Nebeski podići Kraljevstvokoje će udariti i razbiti na komadiće sva ljudskakraljevstva, zvjerska kraljevstva iz Danijelovog sna.Kada ta kraljevstva budu bila dana „narodu svetacaSvevišnjega,” oni će ih „razbiti kao glinene posude.”To nagovješćuje da će u nekom smislu riječi Gospodinnjih preuzeti prije nego budu bila potpuna srušena; daće neka od kraljevstava predstavljenih uNeznabožačkom Liku preostati u to vrijeme.

Koje je vrijeme, stoga, označeno izrazom „u danetih kraljeva,” kada će Božje Kraljevstvo biti podignutou moći? Prema našem razumijevanju prvi korak upodizanju tog Kraljevstva bilo je podizanje usnulihsvetaca Evanđeoskog Doba, za koje vjerujemo da jebilo u proljeće 1878. Tada je počelo proslavljenjeCrkve. Mi razumijemo da od tog datuma napredujedjelo uspostavljanja Kraljevstva, i da sada nedostajusamo posljednji članovi klase Crkve. Kada će onizauzeti svoje položaje kao pripadnici Crkve u slavi,Kraljevstvo će biti u potpunosti podignuto.

To ne znači da dio djela Kraljevstva neće započetidok su neki od članova Krista još uvijek u tijelu.Zaista izgleda da neki Retci podrazumijevaju da će sovu stranu zavjese biti izvršavano djelo Kraljevstva,dok će djelo još veće dimenzije i autoritetanapredovati s onu stranu Zavjese. Mi čitamo, „nekasveti budu radnosni u slavi, neka glasno pjevaju naposteljama svojim.” Izgleda da ovo podrazumijeva,kao što smo spomenuli prije, da postoji posebno djelokoje treba biti napravljeno dok ti sveci još uvijekimaju postelje, dok su u stanju odmora—ne „bacaniamo tamo i nošeni unaokolo svakim vjetrom nauka,”nego u potpunosti počivati u Božjem velikom Planu.Sveto Pismo nastavlja i kaže da oni imaju dvosjeklimač u svojim rukama—to je Riječ Božja. Oni gakoriste kao Mač Duha. To se ne bi moglo odnositi nanjih s onu stranu Zavjese. Tamo ne bi trebali koristitimač. Sveto Pismo također izjavljuje da su uzvišenehvale Božje u ustima njihovim. To se isto, činiprimjenjivim na one koji su s ove strane Zavjese.

Završni izraz „da izvrše na njima zapisani sud,”čini se da podrazumijeva da pred svecima s ovu stranuZavjese leži djelo koje će trebati izvršiti u povezanostisa izvršavanjem sudova nad nacijama. Mi još uvijekne znamo što to baš znači. Međutim mi tu ne vidimoda išta proturječi sa mišlju, naime da se može ispravnoshvatiti da je Gospodinovo Kraljevstvo započelodjelovanje i da je sadašnje udaranje nacija podkontrolom Kraljevstva. Činjenica da su neki odčlanova klase Kraljevstva još uvijek u tijelu ne ide naštetu te misli. Mi vidimo kako se kraljevstva ovogsvijeta sada razbija na komadiće, i mi očekujemovidjeti da se taj proces nastavi sve dok ne budu bila upotpunosti smrvljena u prah. Ona će postati kao pljeva

na ljetnim gumnima, i vjetar će ih odnijeti. Tada im seviše neće naći mjesta. (Dan. 2:35)

BOŽJE KRALJEVSTVO USPOSTAVLJENO

Zato što imaju biti ostvarene izvjesne važne stvari,mi vidimo da Bog dopušta ono što se drugima možečiniti kao čisto ljudski vraško. On iz mudrog razlogadopušta tu vladavinu bezakonja, to stanje koje izazivauniverzalnu mržnju. Naše je razmišljanje da bi smo mitrebali očekivati daljnje dokaze iz dana u dan da suVremena Pogana završila, i da je Božje Kraljevstvopočelo svoje djelo. Mi očekujemo vidjeti višestrukedokaze Kraljevske moći, premda ju svijet nećeprepoznati kao takvu sve dok se ne očituje u plamenomognju Anarhije, što je još uvijek pred nama. Sadašnji jekorak rat među nacijama. Sljedeći će korak bitiSocijalizam—pokušaj Socijalizma—među narodom.Tada će postepeno doći treći korak, Anarhija. Kadaprevlada ta simbolična vatra, tada će svijet shvatiti onošto im pokušavamo reći sada; naime, da BožjeKraljevstvo preuzima vlast, i da su ta različita javnaprikazivanja dokazi da naš Gospodin uzima Svojuveliku moć. Međutim mnogi to neće početi uviđati svedok se ne otkrije plamteća vatra. Kada im pokušavamoreći sada oni to ne prihvaćaju, ali biti će skroz uvjerenikada vide razornu vatru Anarhije.

Jedino je tijekom intervala između uništenjaIzraelskog kraljevstva i uspostave KraljevstvaNebeskog bila dana prilika tim PoganskimKraljevstvima da uvide što oni mogu učiniti u pravcuuspostavljanja pravedne vladavine na zemlji. Sada jedošlo vrijeme da ih Božje Kraljevstvo zamjeni; ali onise neće dobrovoljno odreći svoju kruna i žezla; ona seprotive. Stooga je zahtjevana sila da ih uništi. Njihovih2520 godina vlasti su prošlost, i oni se sada morajupodložiti potpunom rušenju. Mi očekujemo da će sedjelo njihovog drobljenja postojano nastaviti sve dosvog potpunog ispunjenja. „Zato što će Gospodinostvariti skraćeno djelo na Zemlji,” Biblijska jeobjava. (Rim. 9:28)

Prilikom oglašavanja Sedme Trube Mesija trebauzeti Svoju veliku moć i zakraljevati. Ta Truba sada seoglašava! „I nacije su se razgnjevile, i došao je tvojgnjev.” (Otkr. 11:18) Zacijelo nacije su sada gnjevne.Oni postupaju kao da su bili lišeni zdravog razuma. Midovoljno lako vidimo kako je duh sebičnosti prevladaotamo svo vrijeme; ali da ga nekakva prepreka ili strahod tada zadržava. Ali u konačnici, kada dođeGospodinovo „pravo vrijeme” da to dopusti, njihovaće suzdržanost biti razbijena. Gospodin se sada u ovovrijeme naročito bavi sa stvarima naroda. I ovaj je ratbio dopušten da se dogodi na kraju Vremena Pogana, uodgovarajuće vrijeme kada imaju bitii razbijeni ukomadiće sa željeznom palicom Željezne Vlasti. (Ps.2:6­12) Naša je prosudba da ćemo mi sve više i više

46

vidjeti tu željeznu vlast i njen lomeći utjecaj, ne samona nacijama, nego i na društvu u cjelini. Sada u ovajveliki Dan Gospodinov sve što može biti potrešenobiti će razbijeno na komadiće i biti potreseno, snamjerom da ništa nepravedno ili nedostojno nećeostati. Sam Bog vrši potresanje.

FINANCIJSKO POTRESANJE

Mi s naše strane očekujemo veliko potresanje ufinancijskim stvarima. Nikada prije niti jedan rat nijebio potresao svijet kao što je to ovaj. To je uvelike bilouzrokovano zbog novčanih uvjeta. Jedino što jetrenutno valuta je zlato. Srebro je bilo demonetiziranoprije nekih četrdeset godina. Mi upravo sada osjećamoposljedice toga. U sadašnje su vrijeme dionice,obveznice i sve druge vrste vrijednosnih papirauglavnom izgrađeni na povjerenju. Čim se povjerenjepoljulja, vrijednost svih tih vrijednosnih papira počinjeopadati. Sa takvim nedostatkom povjerenja međuljudima, mi lako možemo vidjeti da postoji dobartemelj za bankare da imaju veliku strepnju—„ljudimaće srca zatajiti od straha.” (Luka 21:25,26)

Obveznice i dionice su od početka rata bile prodaneza manje od trideset posto. Manje od onih od prošlogSrpnja. Ali Burze nisu prepoznale te prodaje. Zašto?Oni žele zadržati cijene. Trezori u bankama suispunjeni sa dionicama i obveznicama. Ako bi VladiniInspektori došli uzeti dionice, oni bi računali dionicepo cijeni od posljednje prodaje; i dužnost Vladinogslužbenika bi bila reći, „Ti moraš to učiniti upravo sadaprije nego uđeš u posao sutra ujutro.” Oni bi odgovorilikako oni imaju bilo koju količinu vrijednosnih papira.Ali odgovor bi bio, „Mi ne želimo vrijednosnice; miželimo zlato.” Ne postoji dovoljno zlata u svijetu da seplati dugove. Ti su dugovi stavljeni u zlatne obveznice.Kamate svih dugova su predstavljene sa zlatnimobveznicama. Ali svatko će reći, „ja ne želimobveznice ni dionice; Ja želim zlato.”

Poslovni ljudi današnjice koji osjećaju stresuglavnom su bogati. Oni imaju dionice i obveznice, alinemaju zlato, novac. Zahjevaš li zlato od banki uzamjenu za nešto drugo, oni bi vam to mogli dati, alinevoljko. Zlatne novčanice su isto što i zlato, zato štoTrezor mora, u skladu sa zakonom, imati zlata pri rucida ga može zamjeniti kad je to zahtjevano.

To prouzročuje nevolju, ne samo u SjedinjenimDržavama, nego i dolje u Južnoj i Središnjoj Americi.Oni bi željeli kupovati robu. I javlja se pitanje, „Imateli novac? Imate li zlato?” Ne, mi nemamo zlato.Prodajte nam to na isti način kao što ste prodavali svedo sada. „Ne, ne, mi to ne možemo učiniti; nešto jestalo. Mi ne znamo u čemu je stvar.” Kotači su stali, iljudi ih stežu sa svojim prstima. Nema dovoljnonovca; i upravo oni koji su uništili srebrni novac priječetrdeset godinajesu oni koji postaju sve više uštinuti.

SAZRELO JE VRIJEME ZA SUD

Mi vjerujemo da su Vremena Pogana završilaupravo na vrijeme, kao što je pokazano u DrugomSvesku, STUDIJA SVETOG PISMA. Ruka pravdesada sve lomi—nacije će biti razbijene „kao posudeglinene.” Cijela kataklizmička nevolja može doći nasvijet u idućih deset mjeseci ili može potrajati i dužeprije nego dođe. Mi vjerujemo da je vrijeme zapodizanje Kraljevstva bilo 21 Rujna, 1914. U tovrijeme, kada je bilo vrijeme za našeg Gospodina dauzme svoju veliku moć i zakraljuje, narodi su se većbili razgnjevili. Oni su bili u ratu mjesec dana ranijeprije vremena, budući tako bijesni.

Pravo vrijeme za „gnjev” bilo je 21. Rujan. Miočekujemo vidjeti kako se taj gnjev sve više očituje.Narodi su bili u tom istom neljubaznom duhu jedniprotiv drugih dugi niz godina, ali su očito bili pod nekimsnažnim ograničenjem. Mi vjerujemo da je to bilo zatošto Božje vrijeme još uvijek nije bilo došlo. Mi smo sepitali, i mnogi su se ljudi pitali, koliko se je još dužemoglo obuzdavati njihov bijes; mnogo je toga bilonapisano o tome u novinama. Kada je došao Balkanskirat, bilo je to zato što su nacije razgnjevile; i to je točnovodilo do tog sukoba. Austrija je pokušala ubrzatinevolju u to vrijeme, ali Njemački ju je Kajzer zadržao.Sada je ograničenje bilo uklonjeno. Vrijeme je sazrelo.

„KAKVI LI BI VI MORALI BITI”

Uviđajući da mi vidimo sve to sa takvomjasnoćom, i shvaćamo što to sve znači za Crkvu,koliko bi smo trezveno i pažljivo i vjerno mi trebaliživjeti! Nikada nisu riječi Apostola Pavla—„Bdijmo ibudimo trijezni”—bile više primjenjivije nego su tosada. Ono što prati značajne događaje koji uvodeNovu Razdiobu posebne su kušnje i poteškoće, nesamo za svijet, nego također i za Crkvu. Apostol kaže,„Ali vi, braćo, niste u tami da bi vas taj dan mogaoiznenaditi kao lopov.” Nego će „kao zamka doći nasve koji prebivaju na licu cijele zemlje.” Svi će osimbraće biti iznenađeni, razočarani, zgroženi, nađeninespremnima i manje ili više zatečenima. Međutimbraća, zato što se hrane sa Gospodinovog stola, jaki uNjegovoj snazi, neće biti zatečeni nespremnima.Apostol opominje da zbog toga što su braća „djecasvjetla,” „djeca dana, „da oni ne bi trebali postupatikao djeca tame, „djeca noći.”

U Novom Danu koji upravo sviče mi ćemo imati„Vladavinu Pravednosti.” Mi pripadamo toj NovojRazdiobi. Dok živimo u tijelu, mi nismo tjelesni; dokživimo u svijetu, mi nismo dio svijeta. Naše su mislipročišćene svjetlom Novog Dana. Nas ne zanimajustvari ovog svijeta, nego Gospodinove stvari; i zbognašeg posebnog odnosa sa Gospodinom, kao NjegovihIzabranih, mi nismo ostavljeni u tami svijeta.

47

Iznad svega drugoga, prema tome, mi bi smotrebali biti trezveni. Kada Apostol zapovijeda,„Budimo trijezni,” on ne ukazuje na korištenjealkoholnih pića; jer oni koji imaju Gospodinov Duh,Gospodinov um—Istinu—ne upuštaju se u to. Niti bismo ga trebali razumjeti u tom smislu da bi smo uvijektrebali ići uokolo sa izduženim licima; jer bi djecaSvjetla trebali biti više od svih drugih sretni, veseliljudi. Nego bi smo mi trebali biti trijezni u smislu dabudemo zdrave pameti, misaoni, ne predavajući selakomislenosti ili lakoumnosti, nego gorljivo bdijućinad našim mislima, našim riječima, našim postupcima,kako bi smo u svemu mogli donijeti čast našem Kraljučije ime mi nosimo.

Mi čije su oči otvorene da vidimo što je grijeh ikako će vladavina grijeha doći k svom vrhuncu. Mividimo Božje pripreme; i budući smo ušli u Savez saBogom, mi zasigurno moramo biti trijezni, budni,shvaćajući veliku bitku koja se sada vodi izmeđuSvjetla i Tame, između Istine i Zablude; uviđajući daće vjernost u ovaj „zli dan” zahtijevati, svu trezvenostuma, svu odlučnost, koje imamo. Mi ćemo stalnotrebati mudrost Odozgo. „Nedostaje li komu od vasmudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i beznegodovanja, i dat će mu se.” (Jak. 1:5) Jedino onikoji koriste najbolje što mogu snagu i talente koji suim već bili dani imaju ikoje pravo tražiti daljnjumudrost i koji su spremni koristiti je više.

„ČAŠA” OTPADNIČKE „ŽENE”

Sveto Pismo govori o različitim vrstama opijenosti.Mi možemo biti opijeni sa duhom svijeta. Ali bilo binemoguće za pravu djecu Nebeskog Kralja postati takoopijenima. Mi imamo novo vino koje Gospodin daje, itrebali bi biti u potpunosti zadovoljni i ne tražiti bitiopijenima sa svijetom. Zatim postoji duhovnaopijenost, duhom zablude. Sav je svijet opijen sa timduhom. Svo je Nazovikršćanstvo pijano od vina kojedolazi iz Zlatne Čaše spomenute u Otkrivenju, kojuOtpadnička Žena drži pred svima da iz nje piju. Ta jeČaša puna lažnih učenja. Ta su lažna učenja bila njenamješavina. Hvala Bogu! Mi smo se otrijeznili od toga,i u stanju smo vidjeti jasnije nego ikada prije. Međutimmi vidimo mnoge druge koji su i dalje opijeni.

Napitak koji najviše ošamućuje je učenje o vječnommučenju. Ono ostavlja utisak na ljude da nakon što sučuli za Krista, okrenuli se od izvanjskog grijeha, iispovijedali Njegovo ime, da je to sve što je potrebno, ida bi oni sada trebali izaći i pokušati utjecati na drugeda se okrenu od života u grijehu. Oni doista misle dane postoji ništa više za učiniti, ne prepoznajući dapostoji važno djelo milosti koje treba biti ostvareno unjihovim vlastitim srcima, i da je na njima da buduizgrađeni u spoznaji o Bogu i u poslušnosti Njegovojvolji; i da je Njegova volja „vaše posvećenje.” Kao

posljedica toga, mnogi su od njih samo bebe u Kristu; imnogo ih više niti nije opravdano za život, budući senikada nisu u potpunosti posvetili.

Mnogi koji se izjašnjavaju da su Kršćani a koji suširokoumni i imaju dobar utjecaj u potpunosti suzbunjeni sa tim vinom lažnog učenja. Oni suzadovoljni dati nešto novca Crkvenom sistemu isudjelovati u nekim dobročinstvima. Ne pada im napamet nastaviti dalje tražiti spoznaju o Bogu ili službuNjemu. Koliko mnogo takvi trebaju biti oslobođeni odporobljavajućih utjecaja koji im vežu ruke i noge!Kako smo radosni, koliko smo zahvalni da će okoviropstva uskoro biti slomljeni i zarobljenici svioslobođeni! Međutim, djeca su Svjetla, ispravno stalnobudna. Oni nisu pod utjecajem obmanjujućih, lažnihučenja. Mi se radujemo da će Jutro uskoro osvanuti,vrijeme kada će se svi probuditi i vidjeti svjetlo kojeće tada strujiti od Sunca Pravednosti, koje će izlaziti saizlječenjem na svojim krilima.

Mi koji smo sada budni trebali bi biti veomaaktivnima i energičnima u službi Bogu; jer mi imamostotinu puta više mogućnosti od onih u prijašnjavremena—preko telegrafa, telefonom, poštom i kroznovine, brzom i povoljnom uslugom vlaka, kroztiskane stranice, itd. Ovo je prije svega vrijeme zaGospodinovu djecu, „djecu Dana,” biti trezvenima,budnima, aktivnima. U prisutnosti tolikih ogromnihmogućnosti, tko ne bi bio trezven i budan.

I mi moramo biti budni. Zašto? Prije svega bi smotrebali paziti na sebe, čuvati se od zamki sadašnjegvremena, koje su podmuklije i privlačnije nego ikadaprije, kako ne bismo ugrozili naš mir s Bogom nitiizgubili naše prosvjetljenje. Protivnik je budan, ineophodno je da Gospodinov narod bude posebnopažljiv i da bdije. U prošlosti je bilo malo prilike zaGospodinov narod da prate ispunjenje Svetog Pisma;jer su ta ispunjenja još bila daleko. Međutim sada jevrijeme da pod molitvom obratimo pažnju na te stvari.Vremena Neznabožaca su završila, i nacije se sadaraspadaju.

Postoje određene naznake da Gospodin ima velikodjelo za sav Svoj narod, Svoje budne svece, u sadašnjevrijeme. Ukoliko ne bi bili pažljivi, mogli bi smozaspati. U Gospodinovo su vrijeme učenici bili sklonizaspati, i vratiti se natrag ribarskom zanatu, umjesto daizvršavaju djelo koje je Gospodin stavio pred njih. Mibi smo svi trebali biti potpuno trezvenima i bdjeti kakobi smo vidjeli što je naša dužnost ovog časa i zatimbiti marljivima izvršiti je.

PRILIKE ZA SLUŽBU NIKADA NISU BILETOLIKO VELIKE

Postoje neki od Gospodinove djece koji su čini seopsjednuti sa idejom da su „vrata zatvorena,” i da višene postoji daljnja prilika za službu. Stoga su postali

48

tromi s obzirom na Gospodinovo djelo. Mi ne bi smotrebali gubiti vrijeme sanjareći o tome kako su vratazatvorena! Postoje ljudi koji traže Istinu—ljudi kojisjede u tami. Nikada nije postojalo vrijeme kao što jesada. Nikada toliko mnogo ljudi nije bilo spremnoposlušati dobru Poruku. U svih četrdeset godina Žetvenije bilo takvih prilika za objavljivati Istinu kao što jeto sada. Veliki rat i zloslutni znaci vremena bude ljude,i mnogi sada propitkuju. Stoga bi Gospodinov narodtrebao biti veoma marljiv, čineći svojom snagom onošto im je u moći.

Poslovni su ljudi uvelike uznemireni. Trenutnopostoje tisuće poslovnih ljudi koji jedva da imaju miranoću. „Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onogašto prijeti svijetu.” (Luka 21:26) Oni ne znaju štoučiniti. Oni su mislili da su bili sigurni; jer su imalivelike bankovne račune i dionice i obveznice. Onisada kažu da ne znaju koliko te stvari sada vrijede.„Mi imamo i neka osiguranja,” kažu oni, „ali mi ne

znamo hoće li Osiguravajuća Društva to moćiisplatiti.” Njihove se dionice i obveznice ne moguprodati. Njihovi su zakupnici stoga zbunjeni. Oninemaju sigurnost Božjih obećanja, i nemaju se na štoosloniti. Međutim Gospodinov narod ima potpunojamstvo Njegove Riječi da će „sve zajedno raditi nadobro onih koji ljube Boga”—ljube Ga iznad svega.

Stoga neka bi smo svi mi čije su oči bile pomazane sa„pomašću” Sadašnje Istine, koji smo lojalni Gospodinu,podigli svoj glas i pokazali put onima koji su zbunjeni iuznemireni, koji ne znaju kojim putem poći, niti gdjetražiti utjehu, koji čeznu za nečim stvarnim na što bi semogli osloniti, kada im se čini da im bježi tlo podnogama. Njihovi vjerski učitelji propustili su bitivjernima svom zadatku, i oni su bili ostavljeni da tapkajuu tami. Mi možemo s našim naporima pomoći nekima odtakvih i voditi ih na „zelene pašnjake” i „mirne vode”pravog Pastirevog ovčinjaka, prije nego skroz dođepotpuni mrak na ovaj svijet.

SLUŽBA ANĐELA„Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi.” (Ps. 34:7)

POSTOJI manje ili više poteškoća povezanih sa svimpokušajima da razmišljamo o velikom Jehovi,Njegovom karakteru i Njegovoj moći. Izgleda daSveto Pismo ukazuje na to da je Bog koristio različitenačine da pokaže Svoju moć Svom narodu—Židovimatijekom Židovskog Doba i Kršćanskoj Crkvi tijekomEvanđeoskog Doba. Mi mislimo da ne bi biloneispravno razmišljati da se riječ anđeo može odnositina bilo koje sredstvo ili silu, bilo živa ili neživa, kojubi Bogu bilo po volji koristiti u povezanosti saslužbom. Bog može učiniti vjetar ili plamteću vatruSvojim glasnikom. On može učiniti velikog Arhanđelaili manje nižeg anđela Svojim glasnikom. On možeupotrijebiti kao Svog glasnika što god ili koga god Onizabere da ga opremi sa potrebnom snagom; baš kaošto bi predstavnik ovih Sjedinjenih Država bez obzirana svoju vlastitu sposobnost ili položaj bio prepoznatkada bi išao u neku drugu zemlju.

Detalji o tome kako Svemogući zna za naše molitve,naše misli, naše riječi, naše potrebe, nisu sadržani uSvetom Pismu; i očito stoga nije neophodno, da ih mitrebamo razumjeti do u pojedinosti. Mi ne smatramo daijedan ograničeni um može shvatiti Boga. On je previševelik da bi smo ga shvatili, premoćan za nas da bi smorazumjeli u potpunosti sve Njegove moći, Njegovusposobnost. Ipak mi možemo shvatiti neke stvari što setiče Boga, i stoga smo pozvani u Svetom Pismu da gaproučavamo u skladu s Njegovim Otkrivenjem.Pretpostaviti da je Bog posvuda, u svakom kutkuprostora po cijelom Svemiru, čini nam se apsurdnim,nešto što se ne naučava u Bibliji; i pretpostaviti da Bogpoznaje svakog malog punoglavca, mikrobe, ili da On

čak poznaje svaki postupak svakog člana ljudskeobitelji, kada postoje milijarde istih, izvan je našegrazumijevanja.

Ako bi ograničili Božju pažnju na Crkvu, ovih jošuvijek ima na tisuće; i sposobnost za razumjeti i bavitise sa deset ili dvadeset tisuća ljudi istovremeno čininam se nemogućom. Niti bi takva priprema bila neštošto bi smo mi očekivali od Boga da ima. Bilo kojeljudsko biće koje bi pokušalo baviti se čak i sa stotinuljudi i znati sve što se događa smatralo bi se veomanemudrim. Umjesto toga on bi mogao imati različitaposredstva kroz koja bi njegova volja bila izvršena odtih stotinu ljudi kroz koja bi on mogao znati što je biloučinjeno, i posredstvom kojih bi oni mogli znatinjegovu namjeru što se tiče djela. Njegova općenitaspoznaja o stvarima ne bi podrazumjevala da bi on biou svakoj sobi u kući istog trenutka niti da zapažasvaku osobu istovremeno.

Međutim, u našem sadašnjem tekstu, mi smo sklonimisliti da riječ „anđeo” koju je upotrijebio Psalmistaukazuje na duhovna bića. Naš razlog za takvozaključivanje je da su Gospodinova otkrivenja u starimvremenima prije Pedesetnice bila gotovo sva prekoduhovnih bića. Oni su se materijalizirali idematerijalizirali, nestajući iz vidokruga. Izgleda daSveto Pismo općenito ukazuje na to kako je Božjeophođenje sa Njegovim narodom u tim ranijimvremenima bilo kroz anđele. Što se tiče ovogEvanđeoskog Doba, koje upravo završava, mivjerujemo da je Bog pokazao veću brigu u Svomophođenju sa Duhovnim Izraelom nego sa TjelesnimIzraelom; jer Duhovni Mu je Izrael bliži kao Njegova

49

Kuća Sinova od Tjelesnog Izraela kao Kuće Slugu.Međutim Bog očekuje od Kuće Sinova da hodi povjeri a ne po gledanju, mnogo uzvišeniji hod. StogaNjegova očitovanja tima nisu takva da privlače pažnjuprirodnih osjetila. Ipak, ona su jednako stvarna.

OČI GOSPODINOVE

Mi čitamo da „Jahve svojim očima gleda po svojzemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskrenoprema njemu”; također, „Oči su Jahvine na svakomemjestu i budno motre i zle i dobre.” Međutim to nam neprenosi misao da Bog osobno gleda svaki pojedinačnipostupak svake osobe na zemlji, nego da On imaspoznaju o stvarima po cijelom svijetu kroz Svoju moć,Svoja posredstva. Te „oči” na koje je ukazanoGospodinov su utjecaj, Njegova sposobnost poznavanja,bez obzira na sredstva. Bilo da je Njegova moćpokazana i Njegova volja izvršena kroz anđele ili krozdruge sile i posredstva, nije bitno—ništa više nego bibilo u našem slučaju u izvršavanju naših želja. Ako bismo se željeli upoznati oko izvjesnih stvari u Filadelfiji,postojale bi različite metode posredstvom kojih bi mi tomogli saznati. Jedna djelotvorna metoda bila bitelefonirati i stupiti u izravnu vezu sa pojedincem, poduvjetom da on ima telefon. Ili posredstvom telegrafa mimožemo poslati poruku; ili mi možemo poslati glasnikaizravno drugooj strani, pješice ili vlakom ili nekimdrugim prijevnoznim sredstvom.

E sad ako čovječanstvo ima te različite načineostvarivanja svojih zamisli, mi možemo shvatiti jošviše našeg Nebeskog Oca razmišljajući o Njemu kaoonome koji ima potpunu sposobnost da stupi ukomunikaciju sa Svojom djecom, i koji ima različitaposredstva komunikacije. Bog ima sredstva, nemasumnje, daleko nadmoćnija od naših. On nam nijejasno otkrio stvar izuzev što nam kaže da je Onobaviješten što se tiče svega u odnosu na nas, isto takokao i što se tiče svih zbivanja u svijetu. On nam kažeda su anđeli Njegovi sluge, i da su oni zaduženi zaNjegov narod. „Nisu li svi od duhova oni kojiizvršavaju uloge i poslanici u službi dobra onima kojitrebaju primiti u baštinu spasenje?” Oni ne služe usmislu da nam izravno daju kruh, niti u smislu dakuhaju našu hranu, niti grade naše kuće—oni ne služena niti jedan od tih načina. Kako nam, stoga, oni služe?Mi ne možemo jasno znati kako oni služe izuzev izriječi našeg Gospodina Isusa, da anđeli Božjih „malih”uvijek gledaju lice Oca, uvijek imaju pristup Njemu.

Činjenica da ti anđeli predstavljaju Gospodinove„male” podrazumijeva da oni imaju neposredanpristup Bogu i da im On odmah poklanja pažnju. Odkoje bi koristi bilo da Otac prima anđele u svojuprisutnost osim ako ne bi bilo nešto za prenijeti mu?Mi razumijemo da Bog zna za ono što nam se dešava iza naše interese kroz metode s kojima mi nismo

upoznati. Međutim, mi možemo pretpostaviti da sumediji koji su korišteni velikim dijelom anđeoskiglasnici. Poglavar svake poslovne kuće i bankarskeinstitucije ima izvjesne zakone, izvjesne propise, kojiupravljaju svim poslovanjem firme. Upravo tako i Bogima izvjesne zakone koji upravljaju prirodom. Nijeneophodno da se mi molimo Bogu da se zemlja okreneoko svoje osi i da može doći sutra. Mi možemo bitisigurni da Svemogući, Onaj koji predstavlja točnuPravdu i beskonačnu Mudrost, ima zakone kojiupravljaju cijelim Njegovim Svemirom; da anđeliimaju uvid u te zakone; i da su oni Jehovini izaslanici,baš kao što zemaljski sud može imenovati zamjenikada sjedi u javnom uredu i preuzima informacije.

NAŠ GOSPODIN ISUS, GLAVNI GLASNIK

Ako u povezanosti s našim tekstom mi takođerimamo na umu riječi našeg Gospodina prije Njegovoguzašašća, „I, evo, ja sam uvijek s vama do svršetkadoba,” mi ćemo razumjeti da je naš Gospodin IsusGlavni Glasnik, ili Anđeo, Jehovin. On je zasigurno bioGlavni Glasnik Evanđeoskoj Crkvi. Mi stoga smatramo,da Bog kroz anđele i druga posredstva upravljasvijetom, posebno se brinući za Svoj narod, kroz našegGospodina Isusa Krista, koji je Glava svih Božanskihduhovnih sila i zadužen je da se brine za sve Jehovinestvari. Mi smo bili dovedeni u Kristovu školu. On je našUčitelj. Kada mi idemo k Ocu u molitvi, mi neignoriramo tog Učitelja, nego mi idemo u Njegovo ime;i mi ne trebamo pretpostavljati da bi Ga Otac ignorirao.On bi bio Očev predstavnik u ophođenju s nama.Međutim mi ne trebamo pretpostavljati da GospodinIsus ima svaki detalj svjetskih zbivanja pod Svojimosobnim nadgledanjem; nego da ga ti anđeliobavještavaju o svemu što je god potrebno, i da stogapostoje izvjesna načela koja djeluju. To nam se čini kaorazumna i logična priprema u Božanskom djelovanju.Mi u tome nismo dogmatični, nego samo kažemo da jeto privlačno našem umu.

S obzirom na činjenicu da je Crkva bila stavljena podposebno vodstvo Gospodina Isusa, ne bi bila neuvjerljivamisao da se je Jehova utaborio uokolo Svog naroda krozIsusa, i da su anđeli pod Njegovim vodstvom. Ako jeSotona glavar svoje grupe anđela, tako bi i naš Gospodinimao anđele pod Svojom kontrolom, i On bi bio njihovimKnezom. Mi čitamo o tome što je Aleksandar Velikiostvario, i što je Napoleon Bonaparte učinio, bez obzirana činjenicu da su oni imali tisuće pod sobom za izvršenjihovu volju. Mi stoga razmišljamo o svim duhovnimbićima da su pod upravom i vodstvom Isusa Krista. Bogje u Njegove ruke povjerio svu vlast na Nebu i na zemlji.Svi su mu Božji anđeli bili podloženi; i kroz njih su, podkontrolom našeg Gospodina, nadgledani svi interesiBožjeg naroda. Mi tako mislimo, i volimo takorazmišljati.

50

IZBAVLJENJE NA RAZLIČITE NAČINE

Naš tekst nastavlja govoriti da anđeo koji seutaboruje uokolo Gospodinovog naroda „da ih spasi.”U stara su vremena Gospodinova djeca ponekada bilaizbavljena čudesno. Neki su bili izbavljeni iz zatvora;drugi nisu. Neki su bili izbavljeni od mača; drugi nisubili. Mi bi smo trebali prihvatiti Božju volju, što godona mogla biti. Međutim da bi smo to mogli činiti, zanaše duhovno dobro, naše dobro u konačnici, mimoramo shvatiti da su uvjeti i uslovi pod kojima smomi bili prihvaćeni od Njega bili da mi dajemo sebebezrezervno u Njegove ruke. Ispravan strah, ilistrahopoštovanje, prema Gospodinu, zasigurno bi nasvodili do toga da se prepustimo u potpunostiNjegovom čuvanju i pod Njegovo vodstvo i upravu.Naša su nam životna iskustva pokazala koliko smonesposobni upravljati samima sobom ispravno.Gospodin će svakoga od nas izbaviti na način koji ćenam donijeti najveću mjeru blagoslova.

U danima Apostola, anđeo Gospodinov, koji se jepojavio kao čovjek, izbavio je Sv. Petra iz zatvora. Toje bilo u interesu, ne samo Apostola, nego i cijeleCrkve, pokazujući im da se Gospodin može upotpunosti brinuti za Svoj narod, dajući im vrijednepouke. I premda nam ta izvanjska očitovanja nisu danau sadašnje vrijeme, mi imamo druge blagoslove kojiviše nego nadoknađuju ta izvanjska znamenja kojatrenutno nisu za dobro Crkve. Mi možemo reći saApostolom da sve radi zajedno za dobro onih kojiljube Boga, pozvanima u skladu s Njegovim naumom.Mi bi smo trebali biti puni pouzdanja u Njega—dasmo mi predmetom Njegove najveće brige ikada.

SVAKI SVETAC IMA SLUŽBUJUĆEG ANĐELA

Premda ne možem biti previše jasnima po tompitanju, mi razumijemo da sve i jedan odGospodinovog naroda, u onoj mjeri u kojoj je jedno odBožje prave djece, ima službujućeg duha, osobu,anđela, koji je zadužen za njega. Taj anđeo podnosisvoj izvještaj Gospodinu, bilo mjesečno, bilo tjedno,bilo iz sata u sat mi ne znamo. Ako Bog smatra da je tomudar, ispravan pravac postupanja, mi imamo svakopouzdanje u Njegovu Mudrost. Kako god da je Boguredio stvari za nas je u potpunosti zadovoljavajuće potom pitanju, i mi smo sigurni da je posve ispravno i upotpunom skladu sa Božanskim karakterom.

Mi smatramo da je to načelo ilustrirano u KnjiziProroka Danijela. Danijel se je molio i nakon nekogkraćeg vremena njegova je molitva bila uslišena. AnđeoGabrijel, koji je bio Gospodinov glasnik Danijelu,objasnio mu je izvjesne stvari. Na početku njegovogmoljenja Gospodin je namjeravao uslišiti ga. Gabrijel jebio poslan posebno da ga obavijesti, ali je bio zadržanizvjesnim drugim dužnostima. Zbog činjenice o

njegovom zadržavanju ne bi smo trebali misliti kako biDanijel ili bilo tko od Gospodinovog naroda ikada biozanemaren; nego da dok su manje Danijelove stvari bilepod vodstvom nekog anđela nižeg ranga, postojale suvažne stvari koje su bile povjerene Gabrijelu kaoopunomoćenom, takorekuć, s obzirom na Danijelovinteres i druge stvari. Došlo je do kašnjenja, i Gabrijelje spomenuo zbog čega je to bilo; Perzijski knez mu jestajao na putu dvadeset i jedan dan.

Mi smo do sada istaknuli da je ovo EvanđeoskoDoba bilo drugačije od Židovskkog Doba i prethodnihdoba; da nakon što je Evanđeoska Razdioba bilauvedena, izvanjska očitovanja, kao što su daroviSvetog Duha—dar liječenja, dar jezika, tumačenjajezika, i razabiranja duhova—i anđeoski posjeti suprošla; i da je tijekom Evanđeoskog Doba Božja voljabila da Duhovni Dom Izraelov treba hoditi po vjeri ane po gledanju, i da bi stoga bilo neprikladno nakonšto je Crkva bila u potpunosti uspostavljena očekivatida se pojavljuju anđeli, da se izvanjski očituju.

Međutim Gospodinovi anđeli imaju, ipak,zaduženje mnogo posebnije za nas od EvanđeoskeCrkve nego za bilo koga drugog od Gospodinovognaroda u bilo koje prethodno vrijeme u svjetskojpovijesti. Gospodin se posebno zanima za DuhovniIzrael. Ti se anđeli, stoga, brinu za nas, nadgledajunaše poslove; i Božja su posredstva ili kanali koji namprenose Njegovu volju; to jest, komunikacija u smisluprovidnosti za nas, prouzročujući te ili neke drugeprovidnosti.

SVETI ANĐELI NISU OČITI NAŠIMOSJETILIMA

Ne bi smo trebali misliti da će nam anđeli šaptatina uho. Mi smatramo da anđeli koji sada šapću u uhojesu isti oni koji prevrću stolove, pokreću quijapločice, prenose informacije kroz ruku pišući, i narazne druge načine komuniciraju uhu i oku duhovnihmedija; naime, zli duhovi, pali anđeli. Mi razumijemoda sveti anđeli ne rade ništa takovoga. Gospodinovnarod sadašnjeg Doba nalazi svoju uputu u NjegovojRiječi. Ne postoji potreba za knjigom Mormona iliSpiritizmom ili Novom Misli ili vidovitim moćima zaGospodinovu djecu. To su sve zamke Protivnika injegovih demona.

Kristovi sljedbenici imaju Bibliju i nevidljiveslužbe svetih anđela da se pobrinu za njihove interese ida providonosno čuvaju i vode njihove poslove. To jeza nas, veoma stvarno i od velike utjehe. Ako bi smorazmišljali da to Bog sve sam radi, mislili bi smo danas je On zacijelo zaboravio. Ali imajući jamstvoNjegove Riječi da niti vlas neće pasti s naše glave bezznanja našeg Oca, naše misli mogu počivati u činjenicida On ostvaruje Svoje namjere u Kristu za Svoju djecukroz služenje svetih anđela.

51

FAVORIZIRANJE MONARHIJE NAD REPUBLIKOM—7. OŽUJAK—1. SAM. 8­10—

IZRAEL TEOKRACIJA—LJUDSKI REPUBLIKA—DANA PREDNOST KRALJEVSTVU—SAMUELUVRIJEĐEN—UDOVOLJENO ZAHTIJEVU—ŠAUL, KIŠEV SIN—NJEGOVO POMAZANJE—IZABRAN ŽLIJEBOM.

„Boga se bojte, kralja poštujte.” 1 Pet. 2:17

VLADAVINA u Izraelu je bila teokracija; to jest, Bogje bio njihov Kralj; Njegov je Zakon bio njihovomvladavinom. Starješine svakog plemena nadgledale sunjihove stvari. Bog se je pobrinuo za svećeničko pleme,koje zastupalo vjerske interese naroda. Gospodin im jesa vremena na vrijeme slao proroke i suce kao svojeposebne glasnike, ali bez autoriteta izuzev ako bi narodvjerovao da su njihovi savjeti bili mudri. Tako je Izraelbio, barem kad se radilo o njihovim zemaljskiminteresima, republika, u saveznom odnosu s Bogom.

Nitko neće osporavati da je republika najuzvišenijitip vladavine. U republici je svai građanin suveren; i tisuvereni, sa svojim glasovima, imenuju neke izmeđusvojih redova biti njihovim predstavnicima i slugama.Međutim taj najuzvišeniji tip vlasti mogu u potpunosticijeniti jedino inteligentni ljudi, i on može raditinajuzvišenije dobro jedino u rukama inteligentnih isavjesnih ljudi, podložnih Božanskim propisima.

Da se nije desio pad, nesumnjivo bi prevladao tajnajuzvišeniji oblik ljudske vladavine. Sveto Pismopokazuje da će nakon što će Mesijansko Kraljevstvo upotpunosti podčiniti grijeh, skroz podići čovječanstvo,apsolutno uništiti sve koji su namjerno zli, i nakon štoće u potpunosti dovesti ostatak rase do apsolutnesavršenosti, tada, na kraju Mesijanske Vladavine, zemljau svu vječnosti biti republika, a svaki član rase suveren.

Naša pouka pokazuje da Izraelci nisu cijenilinjihovu Božanski uređenu republiku. Oni supromatrali sjaj okolnih naroda, i mislili su da im je tošto su bili drugačiji, bilo na štetu.

Kao rezultat plemenite reforme koju je Samuel biouspostavio i održavao tijekom svog dugog suđenja,narod je bio uvelike blagoslovljen, i duh nacije je bioojačan.

Ali oni su shvatili da je Prorok stario, i bojali su seda će ga njegovi sinovi naslijediti i nastaviti bitisucima. Pripovijest nam govori da su oni bilinepouzdani—„nisu hodili njegovim putevima nego suskrenuli za dobitkom te primali mito i izvrtali pravdu.”

NAZADOVANJE NACIJE

Narodni starješine su se okupili i vjerovali su da bibilo bolje izabrati između sebe kralja i tako postativiše poput naroda koji su ih okruživali. Oni su s timedošli pred Samuela, kao djeca k ocu, kao mudri ljudidržavniku izvanredne mudrosti. Rekli su mu svoježelje. Samuel je bio razočaran, ali nije im daoodgovora sve dok se nije savjetovao sa Gospodinom.

Gospodin mu je zapovjedio da ne bude uvrijeđen—daoni nisu odbacili njega, nego da je Gospodin bioodbačen i Njegova vladavina.

Međutim Gospodin je bio spremam dopustiti im daimaju iskustva sa kraljevima; ipak, Samuel je dobioupute da ih skroz obavijesti koje će biti posljedice, kakviće biti kraljevi, koje će biti poteškoće. Objasnio im je daće imati manje sloboda—da će kraljevi pokazivatimanje ili više autokratsku moć i da će regrutirati njihovesinove za sluge i za vojnike i za javnu službu, i da ćetako njihove slobode biti uvelike smanjene, bogatstvonaroda manje će se ili više ulijevati u kraljeve blagajne,i njhova najbolja zemlja i sve postupno će prijeći podnjegovu kontrolu. Umjesto da budu suvereni, ljudi ćebiti robovima suverena, zadržavajući najboljem slučajusamo dio svojih prava, itd.

Ljudi su se, međutim, odlučili za kralja. Oni su siveć bili zamišljali kako će ih kralj voditi i dati imdostojanstvo, organizirati njihovu vojsku, i prouzročitida ih se njihovi neprijatelji boje.

BOŽANSKO PREDZNANJE ILUSTRIRANO

Samuel je očito po Božanskoj pripremi, u određenovrijeme primivši upute od Gospodina, bio došao ukontakt s onim koji je imao biti budućimkraljem—Šaulom, Kiševim sinom. Priča nas podsjećana vještičarenje i druge okultne postupke. Krdomagaraca bilo je zalutalo iz Kišove farme, i Šaul je bioposlan da ih nađe. Nakon uzaludne potrage, on injegov sluga posjetili su Proroka da im pomogne—daim Vidioc kaže gdje su bili magarci. Odgovor je bio dasu magarci bili pronađeni, ali da Šaul treba doći ivečerati s Prorokom na određenom mjestu gdje sugosti već bili pozvani, hrana već pripremljena itd.

Šaulu je bilo dano mjesto časti; i mladić, tek ponikaoiz sela, bio je zapanjen čuti Proroka kako mu govori daje on izabran biti vođom Izraela. On je skromno skrenuopažnju na činjenicu da je pripadao plemenu manjevažnosti—malome—plemenu Benjamina; i da njegovaobitelj čak nije bili niti najveća u njemu. MeđutimProrok je bio uporan, obraćajući mu se kao onome kojiće imati buduće časti.

Idućeg je jutra rano bio pozvan i bio je usmjeren štose tiče svog putovanja na takav način koji će potvrdititvari koje mu je Prorok unaprijed nagovjestio. Srest ćega izvjesni ljudi, i od nekih će biti pozvan da uzmehrane, itd. Osim toga, on će doživjeti izvjesna iskustvakoja će ga promjeniti. U međuvremenu, dok su dvojica

52

išla zajedno i Šaulov sluga ispred njih, Prorok jeizvukao bočicu ulja i izlio ju na Šaulovu glavu,pomazujući ga da bude kraljem Izraela BožanskimImenovanjem. Međutim, stvari su bile držane u tajnostisve do vremena koje će biti naznačeno.

Šaulova vjera u Prorokovu objavu bila je ojačanasa ispunjenjem upravo tih iskustava koja su bilaprorečena. Susrećući grupu onih koji su bili nazvaniškolom proroka, Duh Gospodinov došao je na Šaula ion im se pridružio u njihovom pjevanju iprorokovanju. Mi čitamo, „preokrenu mu Bog njegovosrce...i dođe na njega Duh Božji, tako da on međunjima pade u zanos.” (1. Sam. 10:9,10)

RAZLIČITA DJELOVANJA SVETOG DUHA

Moramo imati na umu da Duh Božji označavasamo nevidljivu moć Božju. Oni koji dolaze pod tumoć ponekada postupaju jedan a ponekada na druginačin—ponekada govoreći, ponekada pišući, kako subili poneseni Silom Svetoga, Jehove. Nemojmozaboraviti jasnu razliku koju Biblija pravi izmeđuSvetog Duha u njegovim djelovanjima na ljude prijePedesetnice i poslije. Od Pedesetnice, davanje SvetogDuha općenito označava taj oplođujući utjecaj kojegGospodin daje posvećenima koji vjeruju u GospodinaIsusa Krista, kroz koje začeće i pomazanje su onidovedeni u obitelj Božju kao sinovi, i u stanju su sveviše razabrati i još više cijeniti Božju um kako jeizražen u Bibliji, od Proroka prošlosti.

Međutim, Sveti je Duh prethodno jednostavnoozačavao svetu energiju, i nije značio začeće usinovstvo; jer, kao što Sveto Pismo izjavljuje, SvetiDuh ( u tom smislu) nije bio dan sve dok Isus nije bioproslavljen. (Ivan 7:39) Jedino su svete osobe, upotpunosti posvećene Bogu i skroz se pouzdajući uKristovu zaslugu, sada duhom začete, ali bi bilo kojaosoba mogla s vremenom biti upotrijebljena odGospodina kao pomoćnik u pisanju, ili kao sluga daučini ili kaže, gdje god, i kad god, što god je Gospodinželio reći, ili da bude učinjeno ili napisano.

Duh koji je došao na Šaula nije bio Duh posinjenja;promjena njegovog srca ne znači da je on bio postaoNovim stvorenjem u Kristu; jer takav nije mogaopostojati prije nego je Krist, Glava Crkve, došao i, kaoPreteča Svojih udova, otvorio „novi i živi put.” Šaul jeimao novo srce u smislu što više nije imao um,namjeru, „stav,” da bude poljoprivrednik, nego mu jebio dan Božanski „stav,” volja, ambicija, sud imudrost, posebno ga osposobljavajući za ulogu zakoju ga je Bog bio izabrao; naime, biti državnikom.

Drugim riječima, Božji Sveti Duh, koji jeosposobio Šaula za njegov položaj kao kralja, bio jemehanički, umnogome na isti način kako čitamo da jeBog osposobio izvjesne radnike u pripremanjuTabernakula. Gospodin je rekao Mojsiju, Izaberi bilo

koje radnike za to posebno djelo, i ja ću staviti SvogDuha na njih, i tako ih osposobiti za djelo koje jeimalo biti napravljeno. Mi možemo biti sigurni da akoBog poziva bilo kojeg čovjeka za bilo koje posebnodjelo, On je posve u stanju osposobiti ih za njegovuizvedbu, bilo da je to religiozno djelo, kakvo jeponekada dano Njegovom posvećenom narodu, ili biloda je neko djelo za javnu dobrobit, kao naprimjer,suvremeni izumi, koji pripadaju ovom vremenusvanuća Nove Razdiobe.

ZLE OKULTNE SILE NA DJELU

Razlika između Samuela i njegovih okultnih moći,i okultnih moći drugih danas je ovo: Samuelove su seočitovale pod Božanskim vodstvom u vrijeme kada jeBogu bilo ugodno koristiti takve sile među Svojimnarodom Izraelom—sile koje će nedvojbeno biti nadjelu do neke mjere tijekom Milenijskog Doba zavodstvo svijetu. Međutim Sveto Pismo prepoznaje zleokultne utjecaje; i Izraelci su bili upozoreni naprizivače duhova, one koji su tvrdili da sukomunicirali s mrtvima, i one koji su gatalnici i kojimrmljaju i koji su mediji, itd.

Biblija objašnjava da pali anđeli oponašaju mrtve.Biblija nam govori da su mrtvi uistinu mrtvi, da mrtvine znaju ništa sve do uskrsnuća. Gospodin je upozorioIzrael da će ti zli duhovi nastojati oponašati mrtve, itako ih odvući u zabludu i od Boga. Slično tome,tijekom cijelog ovog Evanđeskog Doba, isti zliduhovi, isti pali anđeli, koristili su, i još manje ili višekoriste okultne sile—fizičke sposobnosti, sposobnostimedija, hipnotičke moći—da zavedu, da odvuku daljeod Istine, da učine da zabluda izgleda kaoIstina—posebno da učine da ljudi vjeruju kako njihovimrtvi prijatelji nisu mrtvi, nego da su življi nego prijenego su umrli.

Tijekom ovog Evanđeoskog Doba, mi vjerujemo daBog ne koristi takve hipnotičke moći, nego kao što Sv.Pavao izjavljuje, On nam je „progovorio po svomeSinu,” i dao nam je Svoje Sveto Pismo, „da čovjekBožji bude potpuno opremljen za svako dobrodjelo”—ne trebaju nam nikakve okultne moći. Mistoga ne poznajemo nikakve dobre okultne moći, negoih sve smatramo kao prijevare Protivnika, protiv čegase Božji narod bori.

IZRAELSKI PRVI KRALJ IZABRAN

U određeno vrijeme, u skladu sa voljom Izraelskihsudaca i uz Božanski pristanak, narod se je sakupio kSamuelu da bi se ta stvar u vezi kralja odlučila—kakobi se vidjelo što je Gospodinova volja u vezi s tim.Samuel je ponovno bio raspravljao s njima, i govorioim o opasnostima napuštanja jednostavnosti Božjeguređenja i preuzimanja monarhističkog uređenja.Međutim vidjevši da oni i dalje žele kralja, on im je

53

udovoljio i bacio ždrijeb što se tiče različitih plemena,i zatim što se tiče različitih obiteji u izabranomplemenu, i zatim različitih članova naznačene obitelji.Ždrijeb je pao na Šaula kao što je Samuel znao da ćese desiti kao i Šaul; jer oni su vjerovali da je Božjaruka bila u cijeloj stvari.

Činjenica da su oni koristili tu metodu bacanjaždrijeba ne bi trebalo smatrati kao odobrenje takvemetode danas; jer mi živimo pod različitiminsitucijama; i niti Prirodni niti Duhovni Izraelci nisuu takvom odnosu s Bogom u kojemu On namjerava

voditi ih bacanjem ždrijeba.Kada je ždrijeb pao na Šaula, starješine različitih

plemena počeli su ga tražiti. Gdje je on? Konačno suga našli kako sramežljivo sjedi među stvarima—prtljagom koja je pripadala onima koji su došli na tajskup. Kada su ga bili doveli, mladića u jekuživota—vjerojatno visok oko 2 m, atletski građen—onje točno odgovarao idealu ljudi. Oni su bili zadovoljnisa Božjim izborom, i Bog je već bio osposobio Šaulakako bi on mogao biti uspješnim kraljem pokaže li selojalnim, vjernim i poslušnim Njemu.

IZRAEL je tražio kralja. Bog je, kroz Proroka Samuela,prouzročio da Šaul bude pomazan za kralja. Izraelski seje narod sakupio, i Božji Prorok Samuel nagovjestio imje Božji izbor. Neki od naroda su radosno prihvatiliizbor; ali grublji ga je element odbio, podrugljivogovoreći, Tko je on? Što znamo o njemu, da bi smo semogli nadati bilo čemu velikom od njega?

Izgledalo je kao da niti Gospodin niti Njegov plannisu uspjeli—kao da je izbor nezadovoljavajuć ipostao bezvrijedan. Šaul nije pokušao iskazatiautoritet, videći da je imao takvu s pola srca podrškuod naroda. On se je vratio svom domu—nastavljajućisvoj život poljoprivrednika; ali možemo biti sigurni daje on strpljivo čekao na pogodan, ili psihološki,trenutak da stigne kada će, s Božjim blagoslovom, onpreuzeti dužnosti i odgovornosti kralja, za što je bioBožanski pomazan.

Šaulov se je život na selu nastavio oko mjesecdana, i tada mu se je ukazala prilika koja mu jedonijela podršku svega naroda kao kralju. Amonci,nastanjeni istočno od Izraelskih posjeda, zaratovali sus jednim od Izraelovih plemena. Oni su neko vrijemeopsjedali Jabeš—Gilead, sve dok grad nije došao utakav škripac za hranom, itd., da su tražili uslove zapredaju. Poruga Amonskog generala bila je da će opod jednim uvjetom poštedjeti njihove živote; naime,oni trebaju dopustiti da im se svakome izvadi po jednooko, kao sramota za cijeli Izraelski narod.

Bilo je traženo vrijeme—sedam dana—za odluku.Ne uspiju li u tom vremenu dobiti pomoć, oni će sepokoriti uvjetima. Bili su poslani glasnici, mogućesvim plemenima. U svakom slučaju neki su došli u

mjesto gdje je Šaul živio, očito se nadajući da će onajkoji je bio izabrani kralj, nekim prihvatljiv, poduzetikorake za njihovo izbavljenje. Sramota situacijepogodila je Šaula ravno u srce. Izraelu kojem je Bogobećao posjedovanje zemlje i Njegovu podršku,nedostajalo je vjere i vodstva.

Šaul je bio imenovani vođa, i došao je psihološkitrenutak za njega da ih povede. On je ubio jaramvolova za kojima je išao i poslao je komade svimplemenima, rekavši da tko se god ne odazove, dapostane braniteljem zajedničkih interesa i ne izbrišusramotu, da će tako biti učinjeno s njihovim volovima.To je za kralja bila neobična zapovijed; ali izgleda daje pravo pogodila metu, jer tri stotine i trideset tisućaljudi se je odazvalo. Glasnici su se vratili uJabeš—Gilead sa jamstvima pomoći prije podnevaidućeg dana; i oni su dali odgovor svojim opsadnicimau biti da će u određeno vrijeme izmarširati predAmonce da oni učine s njima što god im je volja—umeđuvremenu očekujući takvo izbavljenje koje ćećučiniti njihove neprijatelje nemoćne da im naude.

Kralj Šaul podijelio je svoju vojsku u tri dijela, i iztri je različita mjesta iznenada došao na vojskuopsadnika, iskorijenjujući ih, uništivši mnoge živote iizbavljajući Izraelski narod. Nakon toga su maseIzraelaca shvatili da im je Bog zaista dao mudrogkralja, kojega su oni bili spori za priznati; i oni suonda tražili one koji su isprva govorili protiv Šaula,rekavši, Neka sada budu pogubljeni. Međutim, kralj jebio mudar i velikodušan, i rekao je, „Neka se nepogubi u ovaj dan nitko, jer je danas Jahve izvojevaopobjedu u Izraelu.” (redak 13)

PSIHOLOŠKI TRENUTAK—14. OŽUJAK—1. SAM. 11:1­15—

KRAL ŠAUL, PREMDA POMAZAN OD BOGA, ČEKAO JE NA GLAS NARODA—ZGODNA PRILIKA ZANJEGA I KAKO JU JE ON ISKORISTIO—KAKO GA JE NAROD PRIHVAĆAO—PRILIKE OTVORENEZA SVE—POUKE ZA SVE IZ ŠAULOVIH ISKUSTAVA—POSEBNE POUKE ZA CRKVU, TAKOĐERPOZVANU U KRALJEVSKU SLUŽBU—KRALJEVSKO SVEĆENSTVO—SVI ĆE LJUDI PREKOMESIJANSKE VLADAVINE PONOVNO POSTATI KRALJEVIMA—SVI LJUBITELJI BEZAKONJA BITIĆE UNIŠTENI.

„Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.” Izreke 16:32

54

BOŽANSKI KARAKTER OPRAVDAN

Mi opet podsjećamo naše čitatelje da premda suovaj rat i pogubljenje tih Amonaca imali Božanskoopravdanje i blagoslov, da to ne znači ono što sumnogi od nas jednom pretpostavljali; naime, da su tetisuće Amonaca koji su bili pogubljeni bilo naspavanju ili dok su bili budni, otišli odmah u teološkiPakao, kako bi tamo trpjeli vječne muke. Baš naprotiv,oni su samo otišli u veliku zatvorsku ćeliju smrti,grob, da tamo spavaju sve dok u skladu s Božjompripremom Krist ne umre kao Otkupitelj svijeta—iviše od toga, sve dok prilikom Svog Drugog DolaskaOtkupitelj kada preuzme Svoju veliku moć izakraljuje, i počne Svoje djelo pozivanja natrag izsmrti svih koji su u njihovim grobovima. (Ivan 5:28,29Vidi Revidiranu Verziju)

Da bi smo shvatili situaciju mi moramo imati naumu da su svi ljudi pod osudom na smrt, proglašenikrivima, nisu dostojni vječnog života. Svi trebajuionako umrijeti; i malo je važno hoće li oni umrijeti odgladi ili bolesti ili pošasti ili od mača. Kaznajednostavno glasi, „Umirući, ti ćeš umrijeti”—nemaživota, ni u kojem slučaju. Kada se ovako gleda nastvari to ima izrazit utjecaj na sve što se odnosi naGospodinovo ovlaštenje ratova, i dopuštenje gladi,bolesti, itd. Dok je Bog provodio kaznu, „Plaća zagrijeh je smrt,” i tako očitovao Svoju pravdu, On se jena daljnji način pripremao da pokaže Svoju Ljubav.Prvi korak te manifestacije ljubavi bilo je slanjeNjegovog Sina da bude čovjekovim Otkupiteljem—daumre za Adamov grijeh, pod kojim je sva rasa osuđenana smrt.

Božanski je Plan i dalje skriven od svijeta općenito.Jedino Božji posvećeni narod može imati jasnorazumijevanje kroz Bibliju Božjih velikih namjeraljubavi za rasu. Oni su obavješteni, i mogu shvatitiPoruku, da će Bog na koncu uspostaviti Kraljevstvokoje će svezati Sotoninu moć, osloboditi ljudski rodod njegovih mentalnih, moralnih i fizičkih slabosti—posljedica prokletstva—i vratiti sve poslušne upotpunu savršenost i u odnos sa Bogom.

VELIKE PRILIKE OČEKUJU SVE

Gledajući u svijet, mi zapažamo da prilike zanapredak i veličinu nisu nipošot nisu jednake. Ipak,nekolicina muškaraca i nekolicina žena koriste svezlatne prilike koje im dolaze za poboljšanje svojihvlastitih uvjeta i da budu na korist svojm bližnjima.Svi takvi mogu nešto dobro naučiti od Šaula; jer on jeprirodno imao neke dobre karakterne crte koje su senaknadno promjenile ili bile zloupotrebljene.

Da je Šaul imao poniznost očito je iz činjenice dakada je bila dana sugestija da bi on postao kraljem, onbio odbacio misao o svojoj dostojnosti za taj položaj,

govoreći da su postojala veća plemena od onogakojem je on pripadao, i da čak u njegovom vlastitomplemenu, njegova obitelj nije bila najistaknutija.Nadalje, u vrijeme kada je Prorok Samuel bio pozvaonarod, kako bi se utvrdila Gospodinova volja u vezitoga tko bi trebao biti kraljem, Šaul se je skrivao međustvarima, sjedeći među hrpama prtljage. On je znaokakva će biti Gospodinova volja; i bilo je njegovomzaslugom to što se on nije šepurio među narodompokazujući se, i govoreći, Gospodin će sigurno izabratimene. Nadalje, kada su neki od ljudi mrmljali kako onnije bio prihvatljiv, Šaul je tiho otišao kući i k svojopoljoprivredi, ostavivši tu stvar na miru. On je takopokazao strpljivost i mudrost, isto tako kao iponiznost.

Njegovo kasnije djelovanje i vođenje Izraelskevojske pokazalo je njegovu vjeru u Boga i njegovuhrabrost. Da je Šaul sačuvao te karakteristike, njegovabi iskustva kasnije bila veoma drugačija. Međutimgotovo svaki mladić i djevojka na pragu života, istotako kao i kada su stariji, mogu izvući neke vrijedne itrajne pouke iz Šaulovih iskustava.

Neke može iznenaditi kada mi kažemo daKršćani—Božji posvećeni narod—mogu posebnonaučiti korisne pouke iz Šaulovih iskustava. Oni su,poput Šaula, bili nominirani od Boga, ne samo bitikraljevi, nego također i svećenici, „KraljevskoSvećenstvo.” Kao što je Šaul bio pomazan sa uljem,tako je i Kraljevsko Svećenstvo pomazano sa SvetimDuhom. Kao što je narod odbacio Šaula, i on strpljivočekao na Gospodina, tako i ljudi, čovječanstvo, jošnisu spremni za Vladavinu Kraljevsskog Svećenstva,kojemu je Isus Glava; i još uvijek nije došlo Božjevrijeme za uspostavu Kraljevstva. Pouke o strpljivosti,poniznosti i pouzdanju u Boga preduvjeti su da nakonšto izdrže, oni mogu naslijediti obećanja. (Hebr. 6:12)

Veliki Harmagedon je blizu, i svijet će uz velikucijenu naučiti užasne lekcije. Nakon toga ćeMesijansko Kraljevstvo biti veoma popularno; i oni ćereći, kao i u Šaulovom slučaju, Neka se svi oni koji seprotive pogube. Međutim, Proslavljeni Krist—IsusGlava, Crkva kao njegovi udovi—biti će veomamilostiv, i biti će proglašena opća amnestija za sve kojižele doći u sklad sa Kraljevstvom.

Ne samo da će biti oprošteno onima koji suprogonili Spasitelja i pomagati im se da se vrate natragu sklad sa Bogom kroz Njega, nego će se također i saonima koji su prezirali Kraljevsko Svećenstvo iprogonili ih, milostivo postupati. „Braća vaša, kojamrze na vas, koja vas odbacuju zbog imena mojega,govore ovako: 'Neka se pokaže Gospod u krasotisvojoj [ mi smo to činili za dobro stvari], da ugledamoradost vašu!' Ali će se oni posramiti."

Sram koji će tada doći na sve koji su se umeđuvremenu odupirali Gospodinovom izboru za

55

klasu Njegovog Kraljevstva biti će dovoljna kazna.Nakon srama i Božjeg oproštenja svima voljnima iposlušnima, Krist će donijeti blagoslove „Obnove,koju je Bog navijestio na usta svih svojih svetihproroka od postanka svijeta.” (Djela 3:21)

SVIJET PUN KRALJEVA

Bog je stvorio Oca Adama da bude kraljem zemlje.Da je ostao lojalan svom Bogu, on bi bio zadržao nesamo svoj život i zdravlje i sreću, nego također i svojkraljevski autoritet nad zvijerima, ribama ipticama—vladajući njima sa telepatskim moćima.Kada je Adam prekršio Savez s Bogom to nije samodonijelo smrt i odvojenje od Boga, nego je narušilonjegove moći vladanja što se tiče nižih oblika života.Otkupljenje ostvareno Isusovom smrću na koncu ćedoseći svakog pripadnika Adamove rase, i neće bitisamo primjenjeno na njihovu restauraciju ljudskesavršenosti uma i tijela, nego će uključivati i obnovukraljevskih moći.

U republici postoji priznanje činjenice o ljudskojjednakosti pred zakonom. U republici, svaki je čovjekkralj; i ti kraljevi glasaju za jednoga od njih da budepredsjednikom—kraljem, ili pak da zauzimavladalački položaj izvršne vlasti kao sluga svih. To jeteorija, ideal, ali mi svi znamo da je to manje ili višemanjkavo. Uzalud je tvrditi da su svi ljudi bili rođenislobodnima i jednakima kada mi svi znamo da postojevelike nejednakosti porijekla, karaktera, talenta, ili

snage volje. Dok bi, prema tome, republika bilaidealno stanje za savršene ljude, ona samo djelomičnoispunjava zahtjeve stvari toliko dugo dok je čovjeknesavršen.

Niti Mesijansko Kraljevstvo neće biti uspostavljenokao republika. Umjesto da da čovječanstvu više vlasti iostavi da sve bude riješeno narodnom voljom iglasom, Mesijansko će Kraljevstvo učiniti obrnuto.Ono će postaviti zakon, kazniti svaku povredu istoga, iukazati ljudima na činjenicu da nisu sposobni vladatisamima sobom, i da je prema tome, Bog odrediouspostavu Mesijanskog Kraljevstva da vlada ljudskimrodom, dok su oni u nesavršenom stanju, i da ih krozObnovu dovede do potpune savršenosti, kada će moći,kaoo što je prvobitno bilo osmišljeno, svi biti kraljevi;ili, ne dostignu li taj standard, biti će uništeni kaonepopravljivi, ljubitelji bezakonja.

Zasigurno, Božanski Program za ljudski rod jeprekrasan, jednostavan, i krajnje veličanstven! On neostavlja ništa za poželjeti nadalje. Kao što Biblijaizjavljuje, on će biti „žudnja svih naroda.” Oni čije suoči i uši razumijevanja otvorene da razumiju ovuPoruku Biblije u mnogome su u prednosti na svakinačin od prosječnog čovjeka u sadašnje vrijeme. Ovaim je spoznaja od velike pomoći kada shvate da supomazani Svetim Duhom u pripremi da buduKraljevsko Svećenstvo budućnosti, i da s Isusom,donesu čovječanstvu Jehovine blagoslove, izgubljenekroz grijeh, otkupljene na Kalvariji.

Vojska koja se bila sakupila k Šaulu, i koja je ostvarilapobjedu u našem zadnjem Studiju, bila je raspuštena; inakon toga je kralj imao stajaću vojsku od tri tisućeljudi. Jedna tisuća njih bila je pod zapovjedništvomnjegovog sina Jonatana. Ostatak je sačinjavaokraljevsku stražu i bili su neposredno pod Šaulovimizravnim vodstvom. Očito je da su zemljom Izraelvladali Filistejci, koji su tu i tamo imali svojegarnizone. Oni su bili zadovoljni uzimati izvjesnukoličinu poreza od naroda, umnogome kao štoBritanija upravlja Indijom.

Izraelci su bili slabo naoružani; jer Filistejci im nebi dopustili imati oružje za rat kako se ne bi pobunili.Slično tome, Britanija sprečava da ratna municija ide uIndiju iz istog razloga. Kada je prema tome Jonatannapao garnizon Filistejaca i porazio ih, to je podiglo

metež, baš kao što bi slična okolnost učinila da senarod Indije digne protiv Britanskog garnizona tamo.To bi značilo rat. Hebreji su se bojali ishoda svegatoga, baš kao što bi se i narod Indije bojao u vezi togašto bi Britanija mogla učiniti u istom slučaju.

Filistejci su povećali svoju okupatorsku vojsku; iIzraelci—nenaoružani, izuzev sa poljoprivrednimoruđem, itd.—bili su terorizirani od ratobornihFilistejaca. Šaulova vojska od tri tisuće smanjila se našest stotina; ipak do njega je došla Samuelova poruka,da čeka sedam dana da on dođe, očigledno snamjerom da narod u potpunosti osjeti svoju nemoć, ida zavapi k Gospodinu za pomoć. Kralj je Šaul učiniokao što je dobio uputu čekajući sedam dana; i saistekom tog vremena, videći kako mu se vojskasmanjuje i da se Samuel nije vratio, on je sedmog

POUKE IZ ŠAULOVIH NEUSPJEHA—21. OŽUJAK—1. SAM. 14:1­46—

POSLUŠNOST BEZ NJENOG DUHA UZROKOVALA JE ŠAULOVE POTEŠKOĆE—KRALJEVSTVO,UZETO OD ŠAULOVE OBITELJI, DANO DAVIDU “ČOVJEKU PO BOŽJEM SRCU”—ŠAULU SUNJEGOVE POGREŠKE DJELOMIČNO KORISTILE I BIO JE U SKLADU S TIMEBLAGOSLOVLJEN—POUKE ZA SVAKOGA—POSEBNO ZA BOŽJI POSVEĆENI NAROD.

„Zaodjenimo se oružjem svjetla.” Rim. 13:12

56

dana uzeo na sebe dužnost svećenika. On jeneovlašteno prinio žrtve Bogu.

Baš kad je završavao žrtvovanje, Prorok Samuel seje pojavio, oštro ga je prekorio, i rekao mu je da zbognjegovog propusta da u potpunosti posluša Gospodina,njegova obitelj neće nastaviti biti Gospodinovimpredstavnicima u Izraelskom Kraljevstvu. Kralj se jeispričao, bio je objasnio okolnosti—smatrajući da jebilo potrebno da nešto učini, i da je ono što je učiniobila jedina stvar na koju je mogao pomisliti. Veomamalo kraljeva ili generala našeg vremena bi bilispremni učiniti išta bliže volji Gospodinovoj od onogašto je učinio Šaul. Samo bi ih nekolicina uopće čekalasedam dana, ili poklonila uopće ikakvu pažnjuProroku. Veoma bi se ih malo ispričalo Proroku nakontoga, i objasnili zašto su pokušali prinijeti žrtve Bogu.

Ne možemo a da ne pomislimo da ako bi KraljuŠaulu bile dane daljnje prilike da bi on postupnonaučio lekciju o bezuvjetnoj poslušnosti Bogu; no ipaknaša sljedeća pouka pokazat će nam da on opet nijeuspio po istom pitanju. Mnogima od nas potrebna sumnoga iskustva da nas pouče lekciji potpunogoslanjanja na Gospodina i potpune poslušnosti svakomNjegovom zahtjevu. Možda je Gospodin želio poučitiposebnoj lekciji po tom pitanju—da bilo koji kralj kojisjedi na predodžbenom prijestolju Gospodinovommora biti bezuvjetno poslušan, ne samo slovuzapovijedi, nego također i njenom duhu; jer suIzraelski kraljevi u značajnoj mjeri bili praslikaKraljevstva Krista i Njegove Crkve. Oni koji će bitisunasljednici s Mesijom u Njegovom Kraljevstvuslave moraju se naučiti poslušnosti; inače neće bitismatranima dostojnima časti Kraljevstva. Oni morajubiti ne samo izvanjski poslušni, nego iznutra poslušniduhu ili namjeri Gospodinovog Zakona.

JEDINO SVEĆENICI MOGU PRINOSITIŽRTVE

Dok prolazimo kroz ovaj izvještaj, bilo bi dobrozapaziti zašto je Gospodin Šaulovu žrtvu paljenicuosudio kao grijeh. To je bilo zbog toga što je Bog daospecifičan zakon u smislu da samo svećenici moguprinositi žrtve. Stoga se javlja pitanje, Zašto bi Bogograničio prinošenje žrtvi samo na svećenićko pleme?Odgovor je da je to pleme bilo praslika Crkve—potpuno posvećene Bogu i prihvaćene od Njega. NjihApostol naziva prototipom, ne samo Izraelskekraljeve, nego također i Izraelske svećenike. Sv. Petarkaže za Crkvu općenito, a ne samo za svećenstvoposebno, „Vi ste Kraljevsko Svećenstvo.”

U prototipu, svima od Božjeg posvećenog narodastoji u izgledu da budu kraljevi i oni su žrtvujućisvećenici. Ako ti sveti Kršćani ne bi žrtvovali svojezemaljske interese, svoje sadašnje živote, oni ne bidobili veliku nagradu sunasljedstva s Kristom, velikim

Prvosvećenikom našeg reda. Kao što čitamo, „akotrpimo, s njim ćemo i kraljevati”; i nadalje, Sv. Pavaokaže, „Zaklinjem vas braćo,...prinesite svoja tijela nažrtvu živu.”

Bilo bi prema tome pogreškom da pretpostavljamo,kao što neki čine, da samo svećenstvo ima sadaposebne svećeničke uloge, i da su zaduženi da prinosemise i molitve. Imajmo na umu da postoji samo jedanveliki Prvosvećenik—Gospodin Isus—da je On prinioSebe u danima Svoga tijela, i da je otišao s onu stranuVela u slavu, i da On od tada prinosi Svoj posvećeninarod, koji se prinose Njemu u ispravnom duhupodložnosti i samožrtvovanja.

Biblija ne priznaje podjelu Božjeg naroda nasvećenstvo i laike. To je bila Protivnikova zamka, kojaje bila postupno uvedena u trećem i četvrtom stoljeću.Biblija uči da su sva duhom začeta djeca Božja članoviKraljevskog Svećenstva u prototipu, da su oni svibraća, da su oni svi bili postavljeni ili ovlašteni dapropovijedaju Poruku Božje milosti koja jepredstavljena u Božjoj Riječi; i da oni ne bi trebalinikoga na zemlji zvati ocem; nego bi trebali shvatiti daje jedan njihov Otac, naime Bog, i da je Gospodin Isusnjihov Stariji Brat.

ČEŽNJA ZA DRUGOM PRILIKOM

Koliko ih mnogo iz ljudske obitelji smatra, kaddođu na samrtničku postelju, da kada bi se opet rodili,da bi im pouke iz njihovih iskustava bile dragocjene ipomogle im da učine bolje! Muškarac ili žena kojinisu imali neka od iskustava po pitanju neuspjeha inastojali ih savladati i postupati bolje, živjeli su svojživot u velikoj mjeri isprazno. Ohrabrimo prema tomejedni druge da težimo za uzvišenim idealima, a da nebudemo obeshrabreni s našim nenamjernimneuspjesima. To je izraženo sa malim citatom kojegsmo svi naučili u djetinjstvu, „Ako isprva nisi uspio,pokušaj, pokušaj iznova.” Ta mala poruka koja je ušlau naše djetinjaste umove bila je vrijednom. Pomoglanam je oko mnogog obeshrabrenja.

Zaposjedani s našim vlastitim slabostima s kojimasmo bili rođeni, okruženi s drugima koji imaju sličneslabosti uma, tijela i morala, i napadnuti, kao što nasSveto Pismo uvjerava da jesmo, od Sotone i palihanđela, koji nas nastoje uloviti u zamku i odvratiti nasod Boga i od pravednosti, jeli onda ikakvo čudo da mine uspijevamo dostići naše vlastite uzvišene ideale, iprema tome što je još ozbiljnije ne uspijevamo dostićisavršene standarde Božje Riječi?

Najjednostavnija izjava Božjeg Zakona je ZlatnoPravilo. Ipak koliko ih mnogo koji razumiju to ZlatnoPravilo i njegov duh savršeno može tvrditi da žive uskladu sa njegovim zahtjevima svaki sat, svaki dan?„Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim,svom dušom svojom i svom misli svojom! Ljubi

57

bližnjega svojega kao samoga sebe!” Sve što bilo tkood nas može učiniti je da bude pošten sam sa sobom,da prizna svoje manjkavosti, da svakodnevno nastojipobjediti ih i dostići sve više u misli, riječi i djeluBožanske standarde.

Daljnja je pouka, koju su samo Kršćani naučili, daje nemoguće živjeti u skladu sa standardima togZakona, i da nam je potrebno pokrivalo Otkupiteljevezasluge—čak i nakon što smo Mu se predali danastojimo ići Njegovim stopama—da pokrije našenedostatke i pomogne nam ostati u odnosu s Bogom.Daljnja pouka koju Kršćani uče je da oni koji ostaju uodnosu s Bogom ne nalaze samo oproštenje zanenamjerno počinjene propuste, nego da takođernalaze milost za pomoć, podrške za svako vrijemepotrebe—kroz istog Spasitelja.

Kršćanin stoga uči o svojim vlastitim slabostima io Božjem milosrđu, i postaje sve jačim u borbi za ono

što je pravo dan za danom. On nema samo drugupriliku, nego mnogo opetovanih prilika, dan za danom,pokajanja za grijeh i pravljenja svježeg starta nakonoporavka nakon spoticanja, kroz Kristovu zaslugu.

Kralj Šaul u našoj pouci nije imao takvih iskustava;Spasitelj još nije bio umro; On se još nije bio pojavio uBožjoj prisutnosti, da prinese pomirenje ili da otvorinovi put života. Šaul je, prema tome, imao jedinopripremu koja je bila zajednička svimŽidovima—predodžbeni Dan Pomirenja, jednomsvake godine, da izvrši pomirenje za grijehe sveganaroda za jednu godinu, uključujući predodžbenosvećenstvo, kroz kojega im je bila prenašana Božjaporuka. I budući je i samm dijelom bio praslika, saKraljem Šaulom se je postupalo na bazi stroge pravde,i bilo je objavljeno da je njegova obitelj izgubilakraljevstvo zbog toga što je on prinio Gospodinuneovlaštenu žrtvu.

SVIJET U BUDUĆNOSTI

Istraživači Biblije postupno uče da je priča našihrazličitih kreda Nazovikršćanstva neistinita, koja namgovori da su svi pogani otišli u vječne muke, i sviŽidovi slično tome, zato što nisu vjerovali uGospodina Isusa Krista; i nadalje, da su gotovo sviljudi civiliziranih zemalja koji su umrli, otišli u vječnemuke zato što, čuvši za Krista, oni nisu postaliNjegovim svetim sljedbenicima. Te su užasne doktrineodvukle mnoge od Boga i od Njegove Knjige, kakoljudi izgleda shvaćaju njihove užase i nepravde.

Istraživači Biblije počinju uviđati da je Bog učiniopripremu za dva suđenja za cijeli svijet čovječanstva.Prvo je suđenje bilo u Edenu, Otac Adam je biopredstavnikom sebe i svoje rase. To je suđenje završilokatastrofalno za sve uključene. Da Bog nije učiniopripremu za drugo suđenje, nitko od ljudske obiteljinikada ne bi dobio vječni život ili umaknuo osudi kojaje tamo došla na njih. Sama svrha Kristove smrti jebila dati drugo suđenje Adamu i svoj njegovoj rasi;kao što Apostol izjavljuje, „Doista po čovjeku smrt, poČovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamusvi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Alisvatko u svom redu.” (1. Kor. 15:21­23)

Tijekom ovog Evanđeoskog Doba, oni koji vjerujuu Poruku Evanđelja, i koji su se u potpunosti posvetiliGospodinu i koje On prihvaća kroz oplođivanjeSvetim Duhom—oni postaju Nova Stvorenja u Kristu,i ta su Nova Stvorenja na suđenju drugi puta—njihovudes je ili vječni život na duhovnom nivou potojanjaili vječna smrt. Ostatak svijeta je i dalje u osuđenomstanju; ili, kao što Apostol kaže, oni još uvijek nisuumakli osudi koja je na svijetu. Sada postoji samojedan put za pobjeći—kroz prihvaćanje Krista i uvjetaučeništva.

Međutim, mi uviđamo da Božja priprema za drugosuđenje uključuje ostatak čovječanstva koji sada neslušaju i koji sada nisu oplođeni nanovo kao NovaStvorenja. Svijet općenito će imati svoje vrijemesuđenja tijekom Milenija. Tada će se „zemlja napunitiznjanem o slavi GOSPODNJOJ.” Tada će ga „svi onipoznavati, od najmanjeg od njih pa do najvećeg odnjih.” Sotona im se tada neće protiviti; jer on će bitisvezan tijekom tog vremena. Oni će imati pomoćKrista i proslavljene Crkve, Kraljevskog Svećenstva.

Cilj tog Milenijskog Kraljevstva biti će podizatisvijet—vratiti sve spremne i poslušne natrag uljudskuo savršenstvo i vječni život, i uništiti svenepopravljive, koji se bune kada budu imali tupotpunu i drugu priliku. S tim u vezi imamo na umuriječi pjesnika:

„Volio bih da postoji neko predivno mjestoNazvano Zemljom Ponovnog početka,Gdje se sve naše pogreške i sve naše tugeI sva naša jadna, sebična tugaMože otpustiti, poput starog otrcanog kaputa,

kod vratijuI da ga se više nikada opet ne obuče.”

Pjesnikove će se riječ obistiniti, i vrijeme je sadajako blizu. Ako je, kako Istraživači Biblije shvaćaju,sadašnji Evropski Rat uvod u anarhiju velike Bitke odHarmagedona, i ako je predvorje MesijanskogKraljevstva, tada je vrijeme skidanja „otrcanog starogkaputa” sadašnje nesavršenosti od strane čovječanstvaopćenito pred samim vratima. Uistinu svi koji su isami skinuli prljave dronjke svoje vlastitepravednosti, i sa vjerom obukli Odjeću KristovePravednosti, mogu se radovati da će jadni

58

svijet—pogani, Židovi, i civilizirani Pogani—moćisvi imati toliko dobru priliku za koju su se Božjaljubav i milosrđe pobrinuli za njih kroz veliku Žrtvuučinjenu na Kalvariji, kada je „Isus Krist milošćuBožjom za svakoga okusio smrt”; da onaj koji vjerujeu Njega, bilo sada ili u budćnosti, ne propadne, negoda dobije vječni život.

I ne samo to, nego kao što Isus daje svima kojidolaze k Njemu milostivu priliku s kojom mogu„uvijek iznova pokušati,” i postupno pokazati,

njegovati njihovu lojalnost Bogu i pravednosti, takoBiblija naznačuje da će biti dana prilika svijetuopćenito. Svijet će tijekom tisuću godina imati prilikupokušavanja, uvijek iznova, da se ne bi kojimslučajem kroz mnoge lekcije tog vremena naučilipravednosti i došli u potpuni sklad sa Velikim VječnimKraljem i Njegovim Zlatnim Pravilom. Sveto Pismonas uvjerava da će to biti slučaj u Mileniju: „Jer kad sena zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnicikruga zemaljskoga.” (Iza. 26:9)