OUP 2 - Skripta by Mape5

Skripta by mape5 | www.UpravniStudenti.net

1

OPĆE UPRAVNO PRAVO – II DIO ISPITA

JAVNA SLUŽBA

Formalni i materijalni pojam javne službe i njihova načela ?

Formalni pojam – polazi od samog nosioca službe tj. bitno je da službu obavlja neka javnopravna osoba pa da sama služba dobije karakter javne službe.

Materijalni pojam – glavno težište stavlja na prirodu službe tj. bitno je da određena služba ima posebnu važnost za ostvarenje određenih interesa društvene zajednice pa da joj se prizna karakter javne čime u pravilu dobiva poseban pravni režim.

Služba koja ima posebnu važnost za ostvarivanje određenih općih interesa i djelatnosti zajednice koje kao takve izdvaja pravna norma a obavlja je neka javnopravna osoba.

Karakter javne službe nekoj službi priznaje društvena zajednica prvenstveno zbog shvaćanja izuzetne važnosti što ta služba i njeno djelovanje imaju za opći interes i opću korist.

Načela kontinuiteta funkcioniranja ( neprekidnog), prilagodljivosti promjenama i potrebama javnog prava, primata u odnosu na privatnu službu, načelo nemerkantilnosti tj. ne smije se osnivati prvenstveno u svrhu stjecanja financijske koristi ( financijsko pitanje ne smije biti odlučujuće). Karakter javne službe podjeljuje se općim aktom ( pravnom normom), koja joj daje poseban društveni tretman zbog opisane važnosti.

USTANOVE

6. Načela + objasni? Organizacijski izraz očituje se u organizacijskom obliku koji se formira za ostvarenje sadržaja funkcije radi koje se ustanova osniva, kao što su npr. škole, fakulteti, bolnice, zavodi.

Sadržajni ( formalni) izraz pokazuje ukupnost djelatnosti koje ustanova, preko ustrojenog organizacijskog oblika ostvaruje kao što su djelatnosti odgoja, obrazovanja, znanosti, kulture, zdravstva i sl. Vrste ustanova – a) samostalna ( pravna osoba) i nesamostalna ( nema značenje pravne osobe), b) javna ustanova ( javnopravni karakter i diferencijalni pravni režim – Zakon ustanovama „ javna se ustanova osniva za obavljanje određenih djelatnosti ako je zakonom određeno da se ona obavlja kao javna služba a osniva je prvenstveno javnopravno tijelo kao npr. država, općina, županija ali zakonom može biti dopušteno da ju osnuje i fizička ili pravna osoba tj. subjekt privatnopravne naravi“ , c) obvezna ( čije se usluge obvezno koriste npr. Zakon o osnovnom školstvu od 6‐15 god.) i fakultativna ( korištenje isključivo volja uživaoca npr. Zakon o zdravstvenoj zaštiti.), d) naplatna i besplatna. Načelo samostalnosti – one svoju djelatnost u načelu obavljaju samostalno a ograničavanje moguće samo zakonom,


2

Načelo zakonitosti – iako nisu samostalne u svom radu, ustanove moraju poslove obavljati pod uvjetima i na način utvrđen zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu, aktu o osnivanju, statutom i drugim općim aktima.

Načelo kontinuiteta – trajnosti obavljanje djelatnosti koje imaju izuzetan društveni značaj ( npr. zdravstvene ustanove dužne su neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu radom u jednoj ili više smjena, dežurstvima te im se predviđa mogućnost ograničavanja prava na štrajk.

Načelo dužnosti pružanja usluga iz onih djelatnosti radi kojih je ustanova ustrojena, a tko snosi troškove i u kojem opsegu propisuje se pravnom normom,

Načelo jednakosti uživatelja službe tj. jednakosti pružanja usluga svakome uz jednake uvjete.

Načelo javnosti tj. rad ustanova je javan a s druge strane postoji obveza ustanove da pravodobno i istinito izvještava javnost o obavljaju svoje djelatnosti,

Načelo nemerkantilnosti – ustanove se ne osnivaju prvenstveno radi financijske dobiti a na djelatnost onih koje mogu stjecati dobit primjenjuje se diferencijalni pravni režim i u pravilu propisi koji vrijede za trgovačka društva.

7. Pravni režim ustanova u Hrvatskom pravu?

Zakonom o ustanovama kao generalnim propisom „ lex generalis“, na opći se način uređuje osnivanje i ustrojstvo ustanova bez obzira na prirodu djelatnosti koju obavljaju.

Kao „ lex specialis“ primjenjuju se mnogi drugi zakoni na ona pitanja koja nisu uređena generalnim propisom a za ustanove u pojedinim oblastima.

Definicija ustanove prema zakonu o ustanovama „ pravna osoba koja se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti“.

Ustanova se osniva aktom o osnivanju kojeg donosi osnivač a on sadrži odredbe o tvrtki, nazivu tj. imenu, sjedištu odnosno prebivalištu osnivača,, nazivu i sjedištu, djelatnostima i tijelima ustanove, upravljanju i vođenju poslova u njoj, potrebnim sredstvima za osnivanje i početak rada, načinu raspolaganja dobiti, pokrivanju gubitaka, opterećenjima i otuđenjima nekretnine i druge imovine, međusobnim pravima osnivača i ustanove.

Ustanova ima naziv pod kojim posluje a on mora upućivati na njenu djelatnost.

Djelatnost ustanove određuje se aktom o osnivanju.

Unutarnje ustrojstvo uređuje se statutom.

Tijela ustanove su a) upravno vijeće – upravlja njome sastav i način imenovanja članova te trajanje mandata i način donošenja odluka utvrđuje se zakonom, odnosno aktom o osnivanju i statutom ustanove), b) ravnatelj – voditelj kojeg na osnovi javnog natječaja imenuje upravno vijeće. On organizira i vodi njen rad, predstavlja je i zastupa te poduzima sve pravne radnje u njeno ime i za njen račun te u svim postupcima pred sudovima i drugim državnim tijelima kao i pravnim osobama sa


3

javnim ovlastima te je odgovoran za zakonitost rada, c) stručno vijeće koje može imati a odlučuje o stručnim pitanjima. Opći akti ustanove su statut i drugi a moraju biti sukladni sa zakonom, aktom o osnivanju te statutom a donosi ih u pravilu upravno vijeće i ne mogu imati povratno djelovanje. Nadzor nad zakonitošću rada i općih akta obavlja nadležno ministarstvo ako zakonom nije određeno da to vrši drugo tijelo državne uprave.

8. Poseban pravni status Imaju diferencijalni pravni režim, različit od onoga koji vrijedi za ustanove koje nemaju karakter javnosti a on se ogleda u tome što –

Osniva se za djelatnosti koje se zakonom obavljaju kao javne službe ( ili na način i pod uvjetima propisanih za njih).

Osnivači su javnopravna tijela ( RH, jedinice lok. ( reg) samouprave…) te fizičke i pravne osobe ako je to zakonom izričito dopušteno. Osnivač je dužan od ministarstva, u čijem je djelokrugu nadzor nad obavljanjem dotične djelatnosti zatražiti ocjenu sukladnosti odluke, sporazuma tj. Ugovora o osnivanju sa zakonom a ono je dužno donijeti odluku i dostaviti je osnivaču u roku dva mjeseca od predaje uredovnog zahtjeva jer će se u protivnom smatrati da je sukladan. Protiv negativnog rješenja, osnivač može pokrenuti upravni spor.

Javna ustanova može dobiti javne ovlasti što u biti znači delegaciju ili oblik prenošenja nadležnosti s državnog tijela na pravne osobe izvan sustava državnih tijela tj. u ovom slučaju na ustanove. Javna ovlast mora imati pravnu osnovu ( zakon ili na temelju njega donesena odluka predstavničkog tijela jedinica lokalne,područne samouprave) te sadržaj ( tj. pravo da se općim aktima uređuju određeni odnosi, rješava u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima i obvezama određenih subjekata i sl.). Povjeravanje javnih ovlasti znači ujedno i za nju određene dužnosti a) obavljati javne ovlasti samo pod uvjetima, na način i u postupku koji je određen zakonom, b) pri rješavanju u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima, obvezama i odgovornosti fizičkih i pravnih osoba mora primjenjivati Zakon o općem upravnom postupku,

Rad javne ustanove je javan a javnost se može isključiti samo kada je to predviđeno zakonom

Za nadzor nad općim i pojedinačnim aktima te drugim poslovima na temelju javne ovlasti primjenjuju se propisi kojima se uređuje sustav državne uprave ( vrijede opća pravila o provedbi upravnog nadzora pa tijela koja provode nadzor nadziru provedbu zakona i drugih propisa te zakonitost njezina rada i postupanja a pritom imaju široka ovlaštenja kada uoče nezakonitosti i nepravilnosti – zahtijevati izvješća i podatke, raspraviti stanje, predložiti mjere, pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti službenika i namještenika, obaviti posao na trošak ustanove.

Za zakonito i stručno obavljanje prenesenih poslova državne uprave odgovoran je ravnatelj.

KONCESIJE

Pojam koncesije ? Pravno se definira kao dozvola za obavljanje neke djelatnosti uvjetovana posebnim odobrenjem. Akt


4

vlasti jedne države kojom se građanima te države, drugoj državi ili stranim državljanima dozvoljava da na njenom području obavljaju one djelatnosti za koje inače postoji zabrana.

Ugovor kojim država ili municipijalna vlast pod stanovitim uvjetima daje u eksploataciju svoja poduzeća ili zemlju s pravom vađenja korisnih ruda, gradnje i sl.

Samo poduzeće organizirano na temelju koncesije,

Dopuštenje, ustupak, povlastica,

Odobrenje za vođenje obrta.

U međunarodnom pravu – davanje stranoj fizičkoj ili pravnoj osobi povlastice na neka izuzetna prava koja po pravilu ne pripadaju strancima kao npr. eksploatacija prirodnih bogatstava, javne službe, izgradnja velikih projekata i sl.

Podjela na – Političke koncesije – koje se obično utvrđuju u ugovorima između država i znače dozvolu jedne države drugoj da na njenom teritoriju obavlja određenu djelatnost koja ograničava njenu suverenost,

Ekonomske koncesije – koje se podjeljuju ugovorom između države i koncesionara.

Objasni problem pravne prirode koncesija ?

U samom postupku podjeljivanja koncesije nasuprot javnoj vlasti ( tko će u ime javne vlasti biti ovlašten za njeno davanje određeno je u svakoj državi posebno) stoji podnositelj zahtjeva ( koncesionar) i predmet postupka ( odlučivanje o koncesiji). Podjeljuje se posebnim aktom javne vlasti ( rjeđe pravnom normom) koji je individualan i jednostran, uvijek na određeno vrijeme ovisno o vrsti koncesije, uvjetima podjeljivanja i sl. te predstavlja podlogu za sklapanje posebnog ugovora koji slijedi nakon toga i kojim se utvrđuju svi modaliteti njezina obavljanja. Najsloženiji problem je pitanje pravne prirode koncesija koji proizlazi jednako iz činjenice što postoje različite vrste koncesija kao i zbog činjenice da se pri definiranju odnosa koji se pri dodjeljivanju koncesija stvaraju, javljaju pravni akti različiti prema svojoj pravnoj prirodi. ( Neka stajališta zastupaju ugovornu prirodu, druga pak jkao oblik jednostranog akta).

Prema mišljenju Borkovića postoji razlika u pravnoj prirodi koncesija ‐ Akt kojim javna vlast podjeljuje koncesiju ima značenje individualnog i jednostranog akta koji je podloga za sklapanje ugovora o koncesiji kao posebnog akta koji je u pravilu dvostran jer se zaključuje uz suglasnost volja o najbitnijim pitanjima i obvezama ( mada neki elementi mogu biti unaprijed jednostrano određeni kao npr. rok na koji se ona podjeljuje i sl.).

PRAVNI PROBLEM KONCESIJE JE U TOME ŠTO MORA ZADOVOLJITI DVA OPREČNA ZAHTJEVA

a) jedan javne vlasti koji se zadovoljava u želji da se što više odnosa iz koncesije utvrdi aktom o koncesiji jer je to oblik autoritativnog odlučivanja u formi upravnog akta koji je jednostran,

b) drugi je težnja koncesionara da se odnosi iz koncesije u najvećoj mjeri uređuju ugovorom.

Objasni subjekte koncesijskog odnosa prema zakonu o izvlaštenju ?


5

Zakon o koncesijama iz 1992 god. „ lex generalis“ – na generalni način utvrđuje pravni režim koncesija.

Koncesija se može dati domaćoj i stranoj fizičkoj ili pravnoj osobi .

Njome se stječe pravo gospodarskog korištenja prirodnih bogatstva te drugih dobara od interesa za RH, te pravo obavljanja djelatnosti zakonom određenih od interesa za RH i izgradnja i korištenje objekata i postrojena potrebnih za to.

Može se dati najdulje na vrijeme od 99 god.

Odluku o koncesiji donosi Hrvatski sabor ali može na to ovlastiti i Vladu.

Prijedlog za donošenje odluke o koncesiji podnosi Vlada nakon pribavljenog mišljenja izvršnog tijela općine, grada ili županije na čijem se teritoriju ona treba vršiti.

Odluka se donosi na osnovi provedenog javnog natječaja ili na zahtjev ako je tako određeno posebnim zakonom ( pri čemu Vlada posebno prosuđuje poslovni ugled, sposobnost, povoljnost ponude i utjecaj na okoliš).

Stručne poslove oko pripreme odluke i nadzor nad ostvarivanjem koncesije vrše nadležna ministarstva ili izvršna tijela grada tj. općine.

Ugovor o koncesiji sklapaju Vlada, odnosno nadležno ministarstvo ili izvršna tijela županije,tj. grada i podnositelj ponude kojim se osiguravaju odgovarajuća jamstva za ostvarivanje svrhe koncesije u interesu RH.

Ugovorno plaćanje naknade ide i državni proračun, odnosno proračun županije odnosno grada.Ugovori se upisuju u jedinstveni registar koncesija koji vodi Ministarstvo financija

„Lex specialis“ – zakoni koji predviđaju mogućnost podjeljivanja koncesija u pojedinim oblastima utvrđujući na poseban način njihov pravni režim npr. Zakon o javnim cestama iz 1990 god. – izgradnja, vođenje ili iskorištavanje cesta i cestovnih objekata te dozvola za njihovo korištenje. Zakon o lovu iz 1994 god. – koncesija prava lova na vrijeme od 20 – 40 god – nadležno Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. Pomorski zakonik iz 1994 god.‐ koncesija pomorskog dobra Zakon o morskim lukama iz 1995 god. – koncesija za obavljanje lučkih djelatnosti, uz korištenje i održavanje postojećih objekata infrastrukture i suprastrukture, koncesiju za izgradnju novih objekata i njihovo korištenje i sl.

Koncesionirana javna služba ‐iscrpno objasni ?

Tvori poseban pravni institut a osnovna značajka je u tome što javnu službu vodi neka privatna osoba, fizička ili pravna, na svoj trošak i rizik a prema posebnoj ovlasti koju joj podjeljuje javna vlast. To međutim ne znači pretvaranje jedne javne službe u privatno poduzeće već koncesionar samo stječe subjektivno pravo da obavlja službu kao i pravo da naplaćuje svoje usluge od njenih uživaoca. U njegovu dužnost spada posebno obveza da službu obavlja trajno, uredno i u skladu s namjenom zbog koje mu je koncesija dodijeljena. Koncesija može biti podijeljena upravnim aktom ili rjeđe pravnom normom a za utvrđivanje prava i dužnosti upotrebljava se poseban ugovor između javne vlasti i koncesionara.


6

U idealnoj konstrukciji ostvaruje se javni interes ( obavlja se služba od interesa za društvenu zajednicu), interes koncesionara ( koji naplaćuje svoje usluge) te interes građana i drugih subjekata ( koji stječu mogućnost korištenja njenih usluga). Korištenje koncesije i obavljanje službe nadzire u pravilu državna uprava sa vrlo širokim ovlastima da provodi promjene u njoj pa je čak i ukine. Često je isticanje okolnosti da je ona prema svojoj pravnoj prirodi upravni ugovor što utječe na to da se opća pravila upravnih ugovora primjenjuju i na nju te utječe na definiranje pravne prirode akata o koncesiji a posebno na izražavanje njegovih ugovornih elemenata.

UPRAVNI UGOVORI

Definiranje upravnog ugovora i njegove karakteristike?

Posebna vrsta ugovora što ih država, odnosno drugo javnopravno tijelo sklapa sa trećim osobama radi ostvarivanja određenog cilja šireg društvenog interesa, a nastali su u pravu građanskih država na kraju 19. I početkom 20 stoljeća. Široko su prisutni na europskom kontinentu a posebno u onim državama koje su bile pod utjecajem francuskog prava. Osnovu nastanka, moderna država nalazi u okolnosti što danas državna, odnosno javnopravna tijela ulaze u pravne odnose sa drugim subjektima a osobito privatnim osobama ne samo preko upravnopravnih odnosa koje karakterizira autoritativnost i jednostranost već i na osnovi odnosa koji su rezultat suglasnosti njihovih volja. Pojam ugovori uprave najširi je i općenito pokriva sve vrste ugovora koje uprava sklapa u ime države a pojam upravni ugovori je uži i njime se pokrivaju samo oni ugovori koji imaju određene karakteristike, zasebna vrsta ugovora.

Izvršavanje upravnih ugovora te prava i dužnosti suugovarača?

Uprava kao zaštitnik javnog interesa što je potrebno ostvariti izvršenjem upravnog ugovora raspolaže određenim ovlastima, koje proistječu iz samih ugovornih klauzula ili iz općih pravila koji važe za upravne ugovore, te ima široka ovlaštenja pa može u većoj ili manjoj mjeri izmijeniti obveze iz ugovora. Nadležnost za vođenje sporova što proizlaze iz izvršavanja upravnih ugovora dana je ili upravnim sudovima ( Franc., Španj.), ili redovnim ( Belgija), ili pak nekim posebnim kvazisudskim organima ( SAD). Osnovna dužnost suugovarača jest ostvarivanje obveza što proistječu iz ugovornih klauzula a ta dužnost je strogo osobna te se ne može bez posebnog dopuštenja prenijeti na drugoga. Suugovarač ima pravo na novčane učinke što zapravo čine njegovu dobit radi koje i ulazi u ugovorni odnos te različite mogućnosti obeštećenja zbog nezakonite radnje uprave, jednostrane izmjene ugovornih odredaba i sl.

Upravni ugovori i Hrvatsko pravo ‐detaljno ?

Hrvatsko pravo ne poznaje institut upravnog ugovora u obliku u kojem poznaju prava europskih država međutim novo hrvatsko zakonodavstvo uvodi u naš pravni sustav neke posebne vrste ugovora slične njima. Međutim oni se još ne nazivaju „ upravni ugovori“ već i dalje oblicima općih ugovora građanskog prava pa je njihovo pobijanje pred sudom nadležnim za upravne sporove isključeno zbog


7

činjenice da Upravni sud RH u svojoj nadležnosti odlučuje o zakonitosti upravnih akata te mora po posebnoj odredbi zakona, odbaciti svaku tužbu podignutu protiv akata koji nije upravni akt. Zakon o koncesijama – koncesija se daje za obavljanje djelatnosti od interesa za RH te i za obavljanje javne službe. Odluku o koncesiji donosi Hrvatski sabor ili Vlada dok davanju koncesije prethodi posebni postupak javnog natječaja ili prikupljanja ponuda. Vlada odnosno nadležni ministar ili izvršno tijelo županije i podnositelj ponude sklapaju ugovor o koncesiji te on odgovara klasičnom obliku upravnog ugovora o koncesioniranoj javnoj službi u francuskom pravu. Zakon o ustanovama – ustanova se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja, obrazovanja, znanosti…. I druge djelatnosti koje se ne obavljaju radi stjecanja dobiti međutim javna ustanova osniva se za obavljanje neke od ovih djelatnosti ako je zakonom određeno da se ona obavlja kao javna služba. Zakon o zdravstvenoj zaštiti – Hrvatski zavod za javno zdravstvo raspisuje natječaj za obavljanje primarne, specijalističke, konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite te donosi odluku o izboru najboljeg ponuđača uz suglasnost ministra zdravstva. S njim Zavod sklapa ugovor kojim se uređuju odnosi obavljanje te djelatnosti. Zakon o lovu – sklapanje posebnog ugovora o koncesiji lova.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU NASTALU GRAĐANIMA I PRAVNIM OSOBAMA OD STRANE DRŽAVNIH I DRUGIH JAVNOPRAVNIH TIJELA

Povijesni razvoj ? 3 faze štete kroz povijest ?

3 faze povijesnog razvitka

1. Načelo neodgovornosti do polovine 19 st.

2. Odgovornost u onim područjima djelovanja gdje država nastupa kao privatna osoba ( bez atributa vlasti) polovinom 19 st.

3. Načelo odgovornosti ( razvoj pravne države ) krajem 19 st.

U pristupu problemu odgovornosti države za štetu nanesenu građanima i drugim subjektima u obavljanju službe razlikujemo:

1. Šteta prouzrokovana protupravnim djelovanjem službe

2. Šteta nastala iako u funkcioniranju službe nije bilo protupravnosti, kad je služba djelovala bez greške, zakonito i pravilno

3.

Odgovornost za štetu nanesenu protupravnim djelovanje službene osobe

– odgovornost uvjetovana greškom (str 132‐137)

Primarna i neposredna odgovornost države ili drugih javnopravnih tijela za štetu koju njezine službene osobe počine u obavljanju službe. Oštećeni se zahtjevom obraća neposredno državi ( tijelu) koja je obvezna nadoknaditi štetu. Pod određenim uvjetima postoji mogućnost da građanin ili pravna osoba kojoj je šteta učinjena mogu zahtijevati i nadoknadu izravno od osobe koja ju je počinila ( npr. kada je šteta posljedica kaznenog dijela).


8

Primarna i neposredna odgovornost službene osobe koja je djelujući protupravno počinila štetu a država ili drugo javnopravno tijelo javlja se samo kao jamac ako službena osoba ne može nadoknaditi štetu.

Jednaka, solidarna odgovornost i službene osobe i države a oštećeni se zahtjevom može obratiti i osobi i državi.

Odgovornost službene osobe za štetu nanesenu tijelu državne uprave ?

Obveza se veže za pretpostavku da je šteta počinjena namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Nastanak, visinu i okolnosti pod kojima je šteta nastala utvrđuje ministar ili drugi čelnik tijela državne vlasti odnosno osoba koju on ovlasti rješenjem koje nema obilježje upravnog akta a prije njegova donošenja službenik mora biti saslušan. O visini i načinu isplate može se postići i pismena nagodba koja je onda ovršna isprava.

Rok za naknadu ne može istjecati prije dana kada se isplaćuje plača za obračunsko razdoblje u koje,m je doneseno rješenje a može se dopustiti i plaćanje u obrocima.

Protiv rješenja službenik može izjaviti prigovor ministru ili drugom čelniku a protiv rješenja o prigovoru može se pokrenuti postupak pred općinskim sudom.

Za naknadu štete na stvari može se po zahtjevu službenika dopustiti uspostava prijašnjeg stanja o njegovu trošku.

Zakon predviđa i mogućnost da se o naknadi štete odlučuje u postupku koji se vodi zbog povrede službene dužnosti.

Službenik koji je upućen na stručno usavršavanje na teret sredstava državnog proračuna, obvezan je ostati u službi najmanje dvostruko vremena koliko je trajalo usavršavanje ili platiti cjelokupan utrošen iznos.

Postoji i mogućnost oslobađanja od odgovornosti ako je do štete došlo postupanjem prema nalogu nadređenog te ako ga je podređeni službenik prethodno pismeno upozorio da bi mogla nastati šteta kada se on u cijelosti oslobađa odgovornosti,

Naknada ratne štete ?

Rat je svojevrstan oblik izvanrednog događaja izazvan ljudskim djelovanjem. Dva su oblika naknade štete

Šteta koju država priznaje i nadoknađuje drugoj državi kao oblik naknade ratne štete kada se uvjeti naknade određuju međunarodnim pravom. Samo iznimno na osnovu posebnih međunarodnih akata može biti utemeljeno pravo fizičkih i pravnih osoba na postojanje odštetnog zahtjeva prema državi odgovornoj za ratnu štetu kada se i određuju međunarodni subjekti (arbitri) koji će odlučivati o uvjetima ostvarenja odštetnog zahtjeva.

Šteta koju država priznaje i nadoknađuje svojim državljanima ( pravnim i fizičkim osobama) kada se ako dođe do ustanovljavanja države na ovu obvezu pitanja uređuju normama unutarnjeg prava države ( dijelom građanskog dijelom upravnog prava).

No i tu se radi najčešće o dobrovoljnoj pomoći države i to iz dva razloga

to je šteta izazvana izvanrednim događajem a ne klasični oblik odgovornosti države za štetu s ili bez greške,

ne postoje posebni propisi koji bi činili pravnu osnovu za ostvarivanje naknade pa tako ni pravna odgovornost države.

Tada države imaju dvije mogućnosti –


9

da unaprijed donesu posebne propise za osiguranje obeštećenja pravnih i fizičkih osoba ( mogu ih donijeti i naknadno kada država procjeni visinu štetu i vlastite mogućnosti) i

kada dođe do štete da dade naknadu prema vlastitim mogućnostima i kriterijima.

Zakon o utvrđivanju ratne štete iz b1991 god.

Utvrđivanje ratne štete nastale u RH, njenim pravnim i fizičkim osobama od 15.08.19990. do prestanka. Takvom štetom smatra se imovinska i neimovinska, posredna i neposredna, šteta učinjena tjelesnom integritetu, životu, zdravlju, slobodi i časti ljudi, imovini, ratni rashodi, gubitak nacionalnog bogatstva, šteta za okoliš i dr. što ju je učinio neprijatelj, ilegalne skupine, legalna tijela RH i saveznici.

Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata iz 1993 god.

Invalidnine, razni dodaci i novčane pomoći države.

Uredba o kreditima

za obnovu ratom oštećenih i razrušenih stambenih i gospodarskih objekata iz 1993 god.

Naknada štete prouzročena izvanrednim događanjima ?

Izvanredni događaji izazvani prirodno ( potresi, poplave) ili ljudskim djelovanjem ( rat, demonstracije, pobune). Za njih država često daje različite oblike naknade. Međutim tu nije riječ o pravnoj odgovornosti države jer obveza naknade nije unaprijed određena pravnim propisom već je to prije svega posljedica njene solidarnosti i svojevrsni oblik obeštećenja koji svoju osnovu nalazio u ekonomskim, socijalnim, psihološkim, političkim i drugim razlozima. Država slobodno bira oblik, visinu i prioritete pružanja pomoći.

Posebni slučajevi odgovornosti za štetu građanima ?

Pravo regresa od službene osobe kaj je počinila štetu

Pravo države da se od službene osobe ( iz njene imovine) koja je štetu počinila namiri za iznos isplaćene štete na ime naknade trećoj osobi.

Uvjeti regresiranja uvijek su predviđeni u posebnoj pravnoj normi. Bitno se razlikuje od cesije građanskopravne tražbine jer ovdje oštećeni ne ustupa svoju tražbinu državi.

Traži se da je šteta nastala kao posljedica ili namjernog djelovanja ( dolus) ili krajnje nepažnje ( culpa lata) jer bi povlačenje na običnu nepažnju ( culpa levis) dovelo do suzdržanosti i odsustva samoinicijative službenih osoba. O pravu regresa govore mnogi zakoni ( o državnim službenicima i namještenicima, o sudovima, o državnom odvjetništvu, o sustavu državne uprave.).


10

Odgovornost za štetu bez greške ?

Institut odgovornosti za štetu u EU ?

GRAĐANSKA STANJA ‐ OSOBNI STATUS GRAĐANA

Određivanje osobnog imena ?

Osobno ime ima svaki građanin kao i pravo i dužnost njime se koristiti a sastoji se od imena i prezimena ( može imati i više riječi) a ako se istim služi u pravnom prometu kada ono svako za sebe može sadržavati najviše dvije riječi. Određivanje – roditelji sporazumno. Dijete može imati prezime jednog ili oba roditelja a ako nema sporazuma ime određuje tijelo nadležno za poslove starateljstva a isto tako je i ako su roditelji nepoznati. Ako jedan roditelj nije živ ili ne može izvršavati roditeljsko pravo ili je nepoznat ime djetetu određuje drugi. Ako su oba roditelja mrtva ili ne mogu izvršavati roditeljsko pravo tada mu ime određuje staratelj uz suglasnost tijela nadležnog za poslove starateljstva. Postupak promjene osobnog imena ? Promjena – uz zahtjev koji mora sadržavati razloge i prijedlog koji ukazuje na opravdanost razloga. Zahtjev i prijedlog se objavljuju na oglasnoj ploči a svatko ima pravo u roku od 30 dana izraziti svoje protivljenje i navesti razloge za to. O zahtjevu rješava očinski organ uprave u mjestu prebivališta podnositelja. Novo osobno ime ne smije se protiviti društvenim pravilima i običajima sredine a promjena se ne može odobriti osobi protiv koje se po službenoj dužnosti vodi kazneni postupak zbog kaznenih dijela niti osobi dok traje kazna ili pak pravne posljedice osude niti ako se utvrdi da je zahtjev podnijela radi izbjegavanja zakonom utvrđenih obveza. Rješenje o promjeni dostavlja se odmah po pravomoćnosti nadležnom matičnom uredu.

Postupak za izdavanje putnih isprava ?

Javne isprave kojima se dokazuje identitet i hrvatsko državljanstvo. Postupak izdavanja – na propisanom obrascu na hrvatskom/engleskom/ francuskom jeziku a popunjuje se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Izdaje se na vlastiti zahtjev osim diplomatske i službene putovnice koje se izdaju na zahtjev nadležnih državnih tijela. Uz zahtjev daje se na uvid osobna iskaznica ili druga identifikacijska isprava. Nadležna tijela zahtjev su dužna riješiti u roku 30 dana a u hitnim slučajevima najkasnije u roku 48 sati.

Kada se može, a kada se mora odbiti izdavanje putne isprave ?

Odbijanje zahtjeva – s time da se izdavanje putnog lista ne može odbiti ako se opravdano sumnja da će osoba

Izbjeći prisustvo u kaznenom postupku ili izvršenje presude ( za kazne zatvora duže od 3 mjeseca), ili mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog liječenja u zdravstvenoj ustanovi.


11

Izbjeći izvršiti dospjelu imovinskopravnu obvezu iz bračnog odnosa ili odnosa roditelja i djece, poreznu obvezu ili druge imovinskopravne obveze.

Djelovati protivno propisima o zabrani uvoza, izvoza, transporta.

Ako to zahtijevaju razlozi nacionalne sigurnosti ( npr. u zemlji u koju se putuje vlada epidemija zaraznih bolesti).

DRŽAVLJANSTVO

Preporučam učiti državljanstvo prema zakonu!

Načela stjecanja državljanstva:

Postoje 3 osnovna načela za stjecanje državljanstva:

1. načelo krvne veze ili podrijetla – ius sanguinis – dijete stječe državljanstvo svojih roditelja, bez obzira na to gdje je rođeno i gdje ono, tj. njegovi roditelji žive;

2. načelo područja – ius soli – državljanstvo djeteta određuje se prema državi na čijem je teritoriju dijete rođeno, bez obzira na državljanstvo njegovih roditelja;

3. načelo prebivališta – ius domicili – određena osoba stječe državljanstvo države na čijem teritoriju prebiva.

Državljanstvo i narodnost po Ustavu RH ?

Državljanstvo pravni odnos ili veza između pojedinca i države koji je trajan prema svom karakteru i na osnovi kojeg nastaju određena prava i dužnosti ( posebno tzv. politička prava). Nije odlučujuće dali se osoba stvarno nalazio na teritoriju države kojoj kao državljanin pripada ili ne. Postoje osobe bez državljanstva ( apatridi, apoliti) , osobe s dva ili više državljanstva ( bipatridi, polipatridi) kao i različiti oblici sukoba državljanstva. Nacionalnost označava pripadnost pojedinca određenom narodu ( naciji) a ne moraju svi sunarodnjaci imati isto državljanstvo. Za razliku od državljanstva koji je po svom karakteru promjenjiv odnos nacionalnost je etnički pojam i trajan po svom karakteru. Ustavne odredbe o državljanstvu – RH štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze sa domovinom bez obzira koje su nacionalnosti.

Navesti i objasniti ustavne odredbe statusa stranaca u RH ?

Pozitivna definicija – stranac je svaka osoba stranog ili osoba bez državljanstva. Negativna definicija – stranac je svaka osoba koja nema domaće državljanstvo. Povijesni razvoj zaštite stranaca – Francuska revolucija 18 st. – ravnopravnost svih ljudi, pariška komuna – ravnopravnost stranaca i drugih državljana… Vrste stranaca


12

apoliti – osobe bez državljanstva koje ne uživaju zaštitu ni jedne suverene države bipatridi i polipatridi – osobe sa dva ili više državljanstva s time da se razlikuju osobe kod kojih su oba ili sva državljanstva strana i one koje imaju jedno domaće državljanstvo kada vrijedi načelo isključivosti ( primata) domaćeg državljanstva kada ono isključuje ostala pred domaćim tijelima. Najčešće stranac ima jedno strano državljanstvo kada je njegov pravni položaj velikim dijelom ovisan o odnosima države u kojoj boravi i čiji je državljanin ‐ načelo reciprociteta.

Opseg prava i stanje u RH Opseg prava propisuje država autonomno a kod nas stranci nemaju političkih prava. U hrvatskom pravu prisutna su nastojanja da se strancima zajamče određena prava i definira njihov pravni status. Ustav kaže da su građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim tijelima sa javnim ovlastima. Zakon o zdravstvenoj zaštiti stranaca – uvjeti i prava na zdravstvenu zaštitu, zakon o zapošljavanju stranaca … Dobivanje utočišta u RH – osim ako se te osobe gone za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne temeljnim načelima međunarodnog prava. Izručenje stranca drugoj državi – ako se nalazi zakonito na teritoriju RH ne može biti protjeran ili izručen drugoj državi osim ako je to u skladu sa odlukom međunarodnog ugovora ili zakona. Azil – od proganjanja osim ako se radi o nepolitičkim zločinima i djelatnostima protivnim načelima međunarodnog prava a predviđa ga univerzalna deklaracija o pravima čovjeka. To je humanitarni čin – ne može se smatrati neprijateljstvom. Njemačka i Italija daju azil osobama koje su onemogućene koristiti demokratske slobode. Ozakonjavanje prava državljanstva ? Kroz povijest u Dalmaciji i Istri ( Opći građanski zakonik), u Hrvatskoj i Slavoniji ( Zakon hrv. – ugarskog sabora), Zakon o državljanstvu Kraljevine SHS, Zakon o državljanstvu SFRJ i SRRH – razlikuje republičko državljanstvo uz istovremeno državljanstvo SFRJ te da državljani drugih republika SFRJ imaju u SRRH ista prava i dužnosti kao i državljani SRRH. Ustav RH ( 1990)

Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak utvrđuje se Zakonom o hrvatskom državljanstvu ( 1991 god). Hrvatski državljanin ne može biti prognana iz RH, ne može mu se oduzeti državljanstvo niti može biti izručen drugoj državi.

Zakon o hrvatskom državljanstvuDonesen 8.10.1991 god. Na isti datum kada je rH raskinula veze sa Jugoslavijom i postala samostalna i suverena država a izmijenjen je i dopunjen 1992 god. Potpuno izjednačuje muškarce i žene ( bračne drugove)/ oca i majku ( roditelje) bračne i izvanbračne djece uz primarno načelo krvne veze ili podrijetla kod određivanja državljanstva. Načini stjecanja državljanstva u RH? Podrijetlom Primarno načelo u RH a stječe ga dijete: čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani ( čisti oblik), kada je samo jedan od roditelja hrvatski državljanin a dijete je rođeno na teritoriju RH ( načelo


13

podrijetla i područja), kada je jedan roditelj hrvatski državljanin a dijete je rođeno u inozemstvu te drugi roditelj je bez ili nepoznatog državljanstva, ako do 18 god. bude prijavljeno radi upisa kao hrvatski državljanin u domovini ili inozemstvu ili ako se nastani u RH ( načelo podrijetla i prebivališta), ako dijete ostane bez državljanstva, ako dijete usvoje hrvatski državljani Rođenjem na teritoriju RH Kao čisti oblik javlja se samo ako je dijete rođeno ili nađeno na području RH a oba su roditelja nepoznata nepoznatog državljanstva bez državljanstva

a prestaje mu ako se do navršene 14 god. utvrdi da su mu oba roditelja strani državljani. Razlozi prihvaćanja ovog načela su presumpcija hrvatskog državljanstva te humanost ( dijete bi bilo apatrid).

Prirođenjem ( naturalizacijom)

Osobe sa statusom stranaca ( sa tuđim ili bez državljanstva) na njihovu vlastitu molbu ( zahtjev) i uz ispunjenje zakonom predviđenih pretpostavki te uz akt nadležnog tijela.

Redovna – prirođenje redovnim putem uz udovoljavanje slijedećih pretpostavki –

navršenih 18 god. života

da joj nije oduzeta poslovna sposobnost

otpust iz stranog državljanstva ili dokaz o otpustu nakon primitka u hrvatsko državljanstvo ( ako ne,ma otpusta ili dokaza o njegovom naknadnom dobivanju može mu se izdati zajamčenje primitka s rokom valjanosti od dvije godine ako zadovoljava ostalim uvjetima).

prijavljen neprekidni boravak u RH od najmanje 5 godina do trenutka podnošenja zahtjeva

poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma/ poštivanje hrvatskog pravnog poretka, običaja i kulture

Izvanredna – prirođenje pod povoljnijim uvjetima koja vrijedi za posebnu kategoriju osoba

osobe rođene u RH, sa prijavljenim boravkom od najmanje 5 godina ako se zaključuje da poštuje hrvatski pravni poredak, jezik i kulturu,

stranac u braku sa hrvatskim državljaninom o odobrenim trajnim nastanjenjem u RH ako se zaključuje da poštuje hrvatski pravni poredak, jezik i kulturu,

iseljenik iz RH, njegovi potomci i bračni drug ako se zaključuje da poštuje hrvatski pravni poredak, jezik i kulturu,

stranac i njegov bračni drug za koje Zakon predviđa da bi njihovo primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za RH ( to mišljenje daje nadležno ministarstvo) ako se zaključuje da poštuje hrvatski pravni poredak, jezik i kulturu,

maloljetna djeca roditelja koji su oba državljanstvo stekla prirođenjem/ ako je jedan stekao prirođenjem a dijete živi u RH/ ako je jedan stekao prirođenjem a drugi nema ili je nepoznatog


14

državljanstva a dijete živi u inozemstvu s time da je uvijek potreban pristanak djeteta starijeg od 14 godina,

hrvatski državljanin koji je ishodio otpust iz hrvatskog državljanstva radi primanja u strano,

pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u RH ako nadležnom tijelu ili diplomatskoj misiji predstavništva RH u inozemstvu da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Stjecanje prema međunarodnim ugovorima

njihovo sklapanje i ratifikaciju predviđa zakon.

Državljanstvo udane žene i kako je to riješeno u suvremenom zakonodavstvu, a kako kod nas? Starija shvaćanja polazila su od jedinstva državljanskog statusa bračnih drugova a opravdavalo se interesima obitelji te je odlučujuće bilo državljanstvo muža i za ženu i za djecu rođenu u braku. S vremenom dolazi do težnje za ravnopravnošću žena i neovisnosti njena državljanstva. Prva međunarodna konvencija s tom materijom je Konvencija o državljanstvu udane žene ( Montevide 1933 god.). poslije II. Svjetskog rata utemeljena je komisija za pravni položaj žene kao tijelo UN –a , a 1957 usvojena je Konvencija o državljanstvu udane žene koju je i Jugoslavija ratificirala 1958 god. A kaže da ni sklapanje ni rastava braka između domaćih ljudi i stranaca, niti promjena državljanstva muža ne mogu utjecati na državljanstvo žene. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žene iz 1979 god. Un –a ženama priznaje jednako pravo kao i muškarcima u vezi stjecanja, promjene ili zadržavanja državljanstva te sva prava u vezi sa državljanstvom djeteta. Danas razlikujemo sustave u kojima sklapanje i razvod braka neposredno utječu na državljanstvo žene i obratno te različite prijelazne oblike. Državljanstvo udane žene u RH – sa stajališta hrvatskog pozitivnog zakonodavstva činjenica sklapanja ili razvoda braka nema neposrednog utjecaja na državljanstvo bračnih drugova. No važeći zakon dopušta strancu koji je sklopio brak s hrvatskim državljaninom da stekne hrvatsko državljanstvo prirođenjem ( naturalizacijom) prema posebno povoljnim uvjetima. Ustav RH ( 1990)

Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak utvrđuje se Zakonom o hrvatskom državljanstvu ( 1991 god). Hrvatski državljanin ne može biti prognana iz RH, ne može mu se oduzeti državljanstvo niti može biti izručen drugoj državi.

Zakon o hrvatskom državljanstvu

Donesen 8.10.1991 god. Na isti datum kada je rH raskinula veze sa Jugoslavijom i postala samostalna i suverena država a izmijenjen je i dopunjen 1992 god. Potpuno izjednačuje muškarce i žene ( bračne drugove)/ oca i majku ( roditelje) bračne i izvanbračne djece uz primarno načelo krvne veze ili podrijetla kod određivanja državljanstva.

Državljanstvo rođenjem u RH ?

Rođenjem na teritoriju RH Kao čisti oblik javlja se samo ako je dijete rođeno ili nađeno na području RH a


15

oba su roditelja nepoznata nepoznatog državljanstva bez državljanstva

a prestaje mu ako se do navršene 14 god. utvrdi da su mu oba roditelja strani državljani. Razlozi prihvaćanja ovog načela su presumpcija hrvatskog državljanstva te humanost ( dijete bi bilo apatrid).

Nabroji sve primjere kod stjecanja Hrvatskog državljanstva prirođenjem po povoljnim uvjetima ?

Izvanredna – prirođenje pod povoljnijim uvjetima koja vrijedi za posebnu kategoriju osoba

osobe rođene u RH, sa prijavljenim boravkom od najmanje 5 godina ako se zaključuje da poštuje hrvatski pravni poredak, jezik i kulturu,

stranac u braku sa hrvatskim državljaninom o odobrenim trajnim nastanjenjem u RH ako se zaključuje da poštuje hrvatski pravni poredak, jezik i kulturu,

iseljenik iz RH, njegovi potomci i bračni drug ako se zaključuje da poštuje hrvatski pravni poredak, jezik i kulturu,

stranac i njegov bračni drug za koje Zakon predviđa da bi njihovo primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za RH ( to mišljenje daje nadležno ministarstvo) ako se zaključuje da poštuje hrvatski pravni poredak, jezik i kulturu,

maloljetna djeca roditelja koji su oba državljanstvo stekla prirođenjem/ ako je jedan stekao prirođenjem a dijete živi u RH/ ako je jedan stekao prirođenjem a drugi nema ili je nepoznatog državljanstva a dijete živi u inozemstvu s time da je uvijek potreban pristanak djeteta starijeg od 14 godina,

hrvatski državljanin koji je ishodio otpust iz hrvatskog državljanstva radi primanja u strano,

pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u RH ako nadležnom tijelu ili diplomatskoj misiji predstavništva RH u inozemstvu da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

79. Prirođenje kod djece ?

80. Prestanak državljanstva ODRICANJEM ?

Izjava volje je dominantna stavka, punoljetnog hrvatskog državljana sa prebivalištem u inozemstvu i stranim državljanstvom. Na zahtjev oba roditelja kojima je državljanstvo prestalo odricanjem ili jednog ako je drugi strani državljanin prestaje i državljanstvo maloljetne djece a starija od 14 godina moraju dati svoj pristanak.

81. Prestanak državljanstva OTPUSTOM ?


16

Otpust Na temelju posebnog akta državnog tijela i molbe ( zahtjeva) pojedinca – antipod prirođenju te pretpostavke

navršenih 18 god. života,

bez smetnji vojne obveze,

podmirenje dužnih poreza, taksa, javnih pristojba i obveza iz izvršnih naloga prema fizičkim ili pravnim osobama u RH

uređene imovinske obveze iz bračnih odnosa, odnosa roditelja i djece i drugih, posjedovanje stranog državljanstva ili garancije za njegovo dobivanje.

Državljanstvo ne može dobiti

osoba protiv koje se u RH vodi kazneni postupak zbog dijela koje se gone po službenoj dužnosti dok ne izvrši presuđenu kaznu zatvora

Maloljetna djeca

na zahtjev oba roditelja kojima je državljanstvo prestalo otpustom ili

jednog roditelja ako je drugi stranac a

djeca starija od 14 moraju dati svoj pristanak.

Stavljanje rješenja izvan snage na zahtjev osobe koja je dobila otpust

ako u roku od 1 godine od objave rješenja u NN ne stekne strano državljanstvo i nastavi živjeti u RH,

ako se iselila iz RH a u roku 3 godine nije stekla strano državljanstvo te je o tome obavijestila neposredno nadležno tijelo ili diplomatsko konzularni ured RH i inozemstvu.

Načelo primata hrvatskog državljanina ?

Državljanin RH koji ima i strano državljanstvo, pred tijelima državne vlasti RH smatra se isključivo hrvatskim državljaninom.

83. Zahtjev za stjecanje i prestanak HR državljanstva i odlučivanje o zakonu ?

Zahtjev se podnosi policijskoj upravi ( stanici) ili preko diplomatsko konzularnog ureda u inozemstvu a rješenje donosi ministar unutarnjih poslova te se pravomoćno objavljuje u NN.

Prirođenje i otpust se stječe danom uručenja rješenja ( konstitutivni upravni akt – akt uvjet) i djeluje ubuduće.

Državljanstvo odricanjem prestaje danom izjave ( deklaratorni upravni akt) s retroaktivnim ( povratnim) djelovanjem.


17

Ministar unutarnjih poslova odlučuje o zahtjevu provjeravajući pretpostavke koje treba ispuniti kao i razloge interesa za RH – mora navesti razloge odbijanja prema odluci Ustavnog suda.

Stjecanje državljanstva za stranca čiji je bračni drug hrvatski državljanin ( koje su pretpostavke, tko ga donosi, kojim aktom, koja je pravna zaštita ? )

Stjecanje državljanstva stranca prirođenjem prirodnim putem ? Ponovno stjecanje državljanstva (reintegracija) i načelo isključivosti ? Osobi kojoj je kao maloljetnoj prestalo hrvatsko državljanstvo jer je slijedila svoje roditelje ( otpustom ili odricanjem) ako najmanje jednu godinu neprekidno boravi na teritoriju RH i da pisanu izjavu da se smatra državljaninom RH.

Načelo isključivosti‐ Državljanin RH koji ima i strano državljanstvo, pred tijelima državne vlasti RH smatra se isključivo hrvatskim državljaninom.

POSLOVI DRŽAVNE UPRAVE

Objasni načelo samostanosti državne uprave ?

Načelo samostalnosti –

U funkcionalnom izrazu – tijela vrše poslove iz svoje nadležnosti samostalno uz poštivanje pravne norme i potpunu odgovornost te

U organizacijskom obliku – u svakoj teritorijalnoj jedinici njeno predstavničko tijelo formira vlastita upravna tijela samostalno prema svojim uvjetima i potrebama koja mu onda odgovaraju.

Načelo javnosti uprave ?

Načelo javnosti

Rad uprave je javan pa javnost može reagirati ako je rad uprave protuustavan ili nezakonit, nedovoljno djelotvoran i sl. javnost se može isključiti samo izuzetno kada je to predviđeno zakonom.

89. Načelo kontinuiteta ?

90. Donošenje propisa za provedbu zakona ?


18

Normativna funkcija tj. donošenje općih akata podzakonske prirode. Mogućnost dana ravnateljima državnih upravnih organizacija i ministrima da donose tri vrste provedbenih propisa u granicama svije ovlasti.

Pravilnike – razrada zakona Naredbe – određenog postupanja ili zabrane ponašanja, Naputke – načina rada

Inspekcijski nadzor ?

Inspekcijska tijela objedinjena su u Državnom inspektoratu , njegovim područnim jedinicama i ispostavama a poslove neposredno vrše glavni inspektor, zamjenici, pomoćnici, pročelnici i voditelji. Oni imaju ovlasti izravnog uvida u opće i pojedinačne akte, uvijete i način rada te poduzimanja zakonom utvrđenih mjera za usklađivanje sa zakonom ( pregled poslovnih prostorija, spisa, predmeta, saslušanje osoba, pregled njihovih isparava, utvrđivanje identiteta i sl.). Inspekcijski nadzor u 1. stupnju vrše uredi državne uprave u jedinicama područne ( regionalne) samouprave a u 2. stupnju središnja tijela državne uprave koja i sama mogu neposredno vršiti nadzor u 1. stupnju. U tim tijelima nadzor vrše inspektori i drugi ovlašteni službenici koji ako utvrde da je povrijeđen zakon ili drugi propis imaju ovlasti i obvezu

otkloniti uočene nedostatke

podnijeti prijavu nadležnom državnom tijelu zbog kaznenog djela,

izreći prekršajnu kaznu utvrđenu zakonom ili drugim propisom.

Poduzeti druge propisane mjere. O poduzetim mjerama sastavljaju zapisnik kojeg jedan primjerak dostavljaju fizičkoj osobi odnosno službenoj osobi državnog tijela, jedinica jedinici lokalne i regionalne samouprave odnosno pravnih osoba sa javnim ovlastima te vode očevidnike. Kod pružanja fizičkog otpora ovlašteni su zatražiti pomoć policije i drugih ovlaštenih osoba.

Ostali upravni io stručni poslovi ?

Praćenje stanja ‐ u okviru djelatnosti tijela državne uprave prikupljanjem podataka i izradom stručnih podloga ( izvješća, analiza, elaborata) poduzimaju mjere i radnje za koje su ovlašteni te predlažu nadležnim državnim tijelima donošenje propisa i drugih akata.

Izrada nacrta prijedloga propisa i pri tome i stručnih podloga za rješavanje određenih pitanja ili objašnjivanja pojmova.

Priprema prijedloga odgovora na zastupnička pitanja.

Ostvarivanje domaće i inozemne suradnje u granicama svoje ovlasti.

Kontrolne ovlasti u širinu ?

ODNOSI DRŽAVNE UPRAVE


19

Državna uprava u odnosu prema građanima ?

odnosi prvenstveno u kojima tijela državne uprave autoritativno odlučuju o pravima, obvezama i interesima građana,

odnosi u kojima građani neposredno sudjeluju u izvršavanju vlasti,

odnosi u kojima vrše nadzor nad upravom,

odnosi u kojima daju predstavke, pritužbe i prijedloge za njen rad,

odnosi u kojima uprava pomaže građanima u ostvarivanju različitih ciljeva i interesa

odnosi u ikojima su građani obvezni na određene davanja ili činjenja

S pogleda prava postoji niz zakona i preciznih odredaba o tim pravima i dužnostima ( ZOOUP,ZOSDV i sl.) dakle ti odnosi se manifestiraju kroz prava i dužnosti građana, prava i dužnosti upravnih tijela te njihovu međusobnu suradnju. Prava građana ( građanska prava) Javila su se još u 17 i 18 st. u radovima filozofa a počeci njihova ustavnopravnog reguliranja rušenjem feudalizma u razvojem kapitalizma. Ustav RH

Poštivanje prava čovjeka neovisno o rasi, spolu, jeziku, vjeri, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, naobrazbi i drugim osobinama.

Ograničenje tih prava samo zakonom zbog zaštite slobode i prava drugih ljudi, pravnog poretka, morala ili zdravlja razmjerno potrebi

Osobna odgovornost za povredu koja se ne može opravdati višim nalogom.

S aspekta odnosa građana i uprave razlikuju se

Prava negativnog statusa u koja uprava ne smije dirati – nepovredivost

o osobnosti ‐ slobode, neosnovanog kažnjavanja i zatvora samo na temelju zakona, o doma ‐ ‐ pretraga samo uz sudsku odluku uz pravo nazočnosti, o tajne dopisivanja, o osobnih podataka, o izražavanja misli, o vjere, o znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva

Prava pozitivnog statusa – kod kojih građanin može zahtijevati od uprave određena djelovanja

o Jednakost postupanja uprave za sve građane ( svi su pred zakonom jednaki), o Pravo na radi slobodu rada ( ograničeno radno vrijeme, socijalnu sigurnost, porodiljini,

materinstvo, i njegu djece, zaštita zdravlja, obrazovanje), o Osobna pozitivna prava – na žalbu ili druge pravne lijekove, o Pravo na zaštitu hrvatskih državljanina u inozemstvu i dr.


20

Prava aktivnog statusa – da građani sudjeluju u društvenom životu pa i u djelovanju uprave

o politička prava ( biračko pravo, sloboda tiska, udruživanja, mirnog rješavanja prosvjeda), o davanje mišljena, o prigovori i predstavke

Dužnosti građana

poštivanje pravnog poretka

obrane RH

sudjelovanja u podmirenju javnih troškova,

zaštite djevce i nemoćnih,

zdravlja ljudi,

okoliša, S aspekta uprave tu posebno spada

poštivanje određenih obveza npr. materijalnih ili naturalnih davanja ili obavljanja određene službe i sl.

Obveze i prava uprave Autoritativno odlučivanje o pravima i obvezama građana, suradnja i pomoć te omogućavanje davanja prigovora, davanje odgovora i sl. Međusobna suradnja uprave i građana Ponekad je ona propisana kada postaje građanska obveza ili tzv. obvezna kolaboracija a ponekad je ostavljena građanima na volju tzv. dobrovoljna kolaboracija. Načelo zakonitosti dopušta na tim relacijama ustanovljavanje samo onih dužnosti koje imaju podlogu u pravnoj normi. To su npr.

dužnost prijave određenih činjenica o kojima tijela državne uprave vode službenu evidenciju ( rođenja, smrti), odnosa, predmeta ( motornih vozila), osobnih stanja ( prebivališta, boravišta), elementarnih nepogoda, zaraznih bolesti,

građanske dužnosti svjedočenja, i sl a njihovo neizvršavanje daje mogućnost primjene određenih sankcija ( npr. prekršajne kazne). Zakonska obveza tijela državne uprave je da zahtjeve građana rješava u propisanim rokovima ili ih obavijesti o razlozima prekoračenja tih rokova.

Odnos uprave i sudstva ?

Teorijsko razlikovanje Kriteriji koji su se uzimali prije za razlikovanje su bili

Odnos prema pravu i važenje načela zakonitosti – pravna norma nema isto značenje za njih a samo su sudovi pravi vršioci prava jer im je pravna norma podloga za postupanje a upravi nije,

Pravo na slobodnu tj. diskrecijsku ocjenu – nema je kod sudstva.

Sud nema inicijativu za pokretanje postupka i on je samo nepristrani arbitar među strankama dok uprava u postupku brani javnu vlast.

Vrsta njihovih akata i konstituiranje tzv. sudskog akta u materijalnom smislu. Razvojem pravne države i sankcioniranjem načela zakonitosti uprave u užem smislu, uprava se približava drugim državnim tijelima a osnovu upravnog djelovanja čini pravna norma pa tako otpada


21

prvi kriterij. Zatim dolazi do razvoja proceduralnog normiranja i kodificiranja načela upravnog postupanja ( upravni postupak) pri čemu se ona opet izjednačava sa sudstvom. I pravo na slobodnu ocjenu i davanje inicijative za pokretanje postupka ponekad se može dati sudovima a uprava može u pogledu tog pokretanja postupka biti vezana prethodnim postojanjem zahtjeva stranke. Dakle nema neke stvarne materijalno – sadržajne razlike već je razlika formalno – organizacijske prirode a može se govoriti o nekim specifičnostima jače izraženim kod jedne ili druge funkcije npr. kod uprave

šira primjena podzakonskih općenormativnih akata,

veća mogućnost primjene diskrecijske ocijene,

češća mogućnost pokretanja postupka po službenoj dužnosti i sl. Odnosi uprave i sudstva

U ostvarivanju svoje uloge međusobno su odvojeni i nezavisni tj . svoje dužnosti i prava vrše u okviru svoje nadležnosti koje im je utvrđena pravnim poretkom i ne miješaju se u rad jedna drugome.

No ta odvojenost ne može se shvatiti dosljedno jer dolazi do međusobnih utjecaja a osobito kod određenih oblika sudske kontrole nad upravom ( upravni spor). Sud kontrolira njihovu ustavnost i zakonitost u postupanju i donošenju upravnih akata ali ovlastima strogo utvrđenim Ustavom i zakonom

Zajednički cilj i izvršavanje pravnog poretka nameće im obvezu da si uzajamno pomažu i respektiraju nadležnosti

Upravna tijela moraju poštovati sudske odluke

Objasni odnos ministarstava i državnih upravnih organizacija ?

Horizontalni odnosi – uspostavljeni na razini središnjih tijela državne uprave i to su tijela istog stupnja.

Odnos između ministarstava i državnih upravnih organizacija – temelji se na međusobnoj suradnji i pružanju stručne pomoći, dostavljanju podataka o kojima vode službene očevidnike, usklađivanje planova rada, osnivanje zajedničkih stručnih komisija, savjetovanja, radnih grupa i dr.

Vertikalni odnosi – uspostavljeni na razini središnjih tijela i ureda državne uprave kao tijela koja se osnivaju u jedinicama lokalne ui regionalne ( područne) samouprave i to su tijela različitog stupnja.

Odnos između ministarstva i državnih upravnih organizacija prema uredima državne uprave u jedinicama lokalne i regionalne ( područne) samouprave. S jedne strane postoji obveza viših tijela na pružanje stručne pomoći i savjetovanja o načinu provedbe zakona i učinkovitosti rada a s druge strane provode upravni nadzor i odgovarajuće mjere ( pokreću postupak za utvrđivanje odgovornosti državnih službenika, neposredno izvršavaju poslove iz njihove nadležnosti ako ocijene da se na drugi način ne može izvršiti zakon i sl.

Objasni odnos tijela državne uprave s predstavničkim tijelom ?

Počiva na dvije glavne osnove –

na položaju što ga tijela imaju u sustavu političke vlasti i


22

na pravima i dužnostima te odgovornostima što ga imaju jedna tijela u odnosu na druga. Predstavničko tijelo je osnovna poluga u sustavu političke vlasti ( Sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u RH/ općinsko i gradsko vijeće te županijska skupština su predstavnička tijela građana u jedinicama lokalne i regionalne (područne) samouprave). Nasuprot njima stoje tijela državne uprave kao nositelji izvršne vlasti ( ministarstva, državne upravne organizacije, uredi državne uprave u jedinicama lokalne i regionalne ( područne) samouprave, ispostave, uredi) . Više o tome kod kontrole uprave.

Navesti uvjete kada poglavarstvo ( danas vijeće) može razriješiti pročelnika u jedinicama lokalne i regionalne samouprave ?

Kada ustavni sud kontrolira upravu ? Kontrolira ju prilikom sukoba nadležnosti: Pozitivan – kada dva različita tijela prisvajaju svaki za sebe pravo odlučivanja u određenoj stvari.

Negativan – kada odbijaju od sebe obvezu odlučivanja.

Sukob nadležnosti između zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti rješava Ustavni sud. Kod pozitivnog sukoba zahtjev mogu podnijeti ta tijela te stranka čiji je interes ili bi mogao biti povrijeđen a kod negativnog isto ioni ali tek po pravomoćnosti odluke suda odnosno konačnosti odluke tijela izvršne vlasti koje je prvo odlučilo o svojoj nadležnosti. Rok za njegovo podnošenje je 30 dana od nastupa pravomoćnosti sudske odluke, konačnosti odluke tijela izvršne vlasti odnosno od dana donošenja odluke zakonodavnog tijela kojim se drugo tijelo državne vlasti oglasilo nadležnim.

UPRAVNO PRAVO S OBZIROM NA STVARI

Francuska teorija javnog domena ?

Dobra namijenjena javnoj službi, odnosno što posjeduju javnima kolektivna tijela označavaju se kao javna ili privatna domena. I jedna i druga u načelu pripadaju državi ili drugom javno pravnom tijelu. Javna domena se razvija kao javnopravni institut koji je u režimu javnog a posebno upravnog prava i dobra koja ju čine su neotuđiva, nezastariva, nezapljeniva a sporovi koji se vode su upravni sporovi u nadležnosti posebnih upravnih sudova. Kod opsega javne domene postoje dva shvaćanja –

kriterij prirode samog dobra – po svojoj prirodi je dobro takvo da je na uporabu svima i da ne može biti u privatnom vlasništvu,

kriterij namjene dobra – po svojoj namjeni to su dobra namijenjena ili javnoj uporabi ili funkcioniranju javne službe. Dobra koja čine javnu domenu su izvan prometa.

Privatna domena – za nju vrijedi pravni režim građanskog prava i sporovi su u nadležnosti redovnih sudova ( zemljišta, stambene zgrade i sl.). Uprava ima pravo vlasništva nad dobrima privatne domene pod uvjetima utvrđenim u građanskom pravu.


23

Njemačka teorija javnog domena ?

Razlikuje imovinu države i drugih javno pravnih tijela tako da posebno odvaja

Financijsku ( fiskalnu) imovinu ‐ u koju ubraja stvari kojima je svrha da javnopravnom tijelu donesu financijsku korist ( državna poduzeća, šume, zgrade) i ona je pod režimom privatnog prava.

Upravnu imovinu – stvari koje su nužne javnopravnim tijelima za izvršavanje njihovih osnovnih funkcija ( poslovne zgrade i uredi, materijal i sl.) i one su pod režimom javnog ( upravnog) prava.

Javna dobra opće uporabe – stvari koje stoje na slobodnoj uporabi svima ( putovi, obala, more i sl.) i ona su pod režimom javnog ( upravnog) prava.

Vodno dobro ?

Zakon o vodama – skup zemljišnih čestica koji obuhvaća vodonosna i napuštena korita površinskih kopnenih voda, uređeni i neuređeni inundacijski pojas i otoke nastale u koritu – dobro od interesa za RH. Vodno dobro služi najrazličitijim namjenama, bilo kao dobro opće upotrebe za svih ( npr. voda za piće), bilo kao dobro posebne namjene za određene posebne svrhe pojedinih subjekata ( npr. voda za protupožarnu zaštitu). Kada se govori o vodnom dobru kao dobru u općoj uporabi onda i određena korištenja mogu imati zakonsko prvenstvo zbog svoje veće važnosti npr. voda za piće, sanitarne potrebe, obranu i sl.

Vodno područje – obuhvaća područje jednog ili više slivova ili njihovih dijelova koji čine prirodnu hidrografsku cjelinu.

Slivno područje – obuhvaća u okviru vodnog područja dio ili dva i više slivova unutrašnjih vodotoka za koje se utvrđuje jedinstveni sistem hidrotehničkog uređenja i korištenja.

Luka unutarnjih voda – obuhvaća vodeni prostor rijeke, kanala i jezera i s njima neposredno povezani kopneni prostor sa izgrađenim lučkim građevinama.

Slatke vode – tekuće vode sa njihovim plovnim područjima, prirodna slatkovodna jezera, bare, mrtva jezera, umjetni vodotoci, umjetna jezera, kanali i dr. objekti za sakupljanje vode.

Definicija luke ? (pomorsko dobro )

Obuhvaća određeni dio mora i područja s njim u vezi i ono je dobro od interesa za RH. Čine ga unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj uporabi ili je proglašen takvim ( morska obala, luke, pristaništa, lukobrani, nasipi, grebeni, kanali spojeni s morem i sl.).

Morska obala – pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena te onaj dio kopna koji služi korištenju mora za morski promet, ribolov, turizam i dr. svrhe a koji je širok najmanje 6 metara od crte koja označava aritmetičku sredinu svih visokih voda tijekom mjeseca ili godine.

Luka – vodeni i sa vodom izravno povezani kopneni prostor s izgrađenim i neizgrađenim obalama, lukobranima, uređajima, postrojenjima u sl.

Unutrašnje morske vode – obuhvaćaju luke, zaljeve na obali kopna i otoka te dijelove mora između crte niske vode na obali kopna i ravne polazne crte za mjerenje širine teritorijalnog mora.


24

Teritorijalno more – morski pojas širok 12 morskih milja računajući od polazne crte u smjeru gospodarskog pojasa. Polaznu crtu čine crte srednje niske vode uzduž obala kopna i otoka, ravne crte koje zatvaraju ulaze u luke ili zaljeve te ravne crte koje spajaju određene propisane točke na obali kopna i otoka.

Gospodarski pojas – obuhvaća morske prostore od vanjske granice teritorijalnog mora u smjeru pučine do njegove vanjske granice dopuštene općim međunarodnim pravom.

Epikontinentalni pojas – obuhvaća morsko dno o morsko podzemlje izvan vanjske granice teritorijalnog mora u smjeru pučine do granica epikontinentalnog pojasa sa susjednim državama.

Suverenitet RH – po pomorskom zakonu – suverenitet na moru prostire se na unutrašnje morske vode i teritorijalno more RH te na zračni prostor iznad njih i na dno i podzemlje tih morskih prostora.

Zemljišno dobro ?

Zemljišno dobro

Javni putovi i ceste ( Zakon o javnim cestama – dobro od interesa za RH) koju čine cestovna građevina, građevine za odvodnju, zemljišni pojas s obje strane širok najmanje 1 metar, cestovno zemljište na kojem je izgrađena cestovna građevina, objekti za održavanje ceste i pružanje usluga vozačima, uređaji za nadzor vozila, prometni znakovi i sl.) a mogu biti lokalne, županijske i državne.

Mostovi,

Trgovi,

Parkovi,

Groblja,

Šume ( Zakon o šumama – šume i šumska zemljišta su dobra od općeg interesa ). Šuma je zemljište obraslo šumskim drvećem na površini većoj od 10 ari a šumsko zemljište je zemljište na kojem se uzgaja šuma ili se to predviđa.

Javna dobra prema načinu nastanka?

Prirodna Nastala prirodnim putem tj. djelovanjem prirode npr. rijeke, mora, prirodna jezera, zrak a javna su dobra zbog svoje prirodne namjene svima. Umjetna Nastala ljudskim djelovanjem ‐ posebno stvorena sa bi služila kao javna dobra. Svojstvo javnog dobra stječu

na temelju posebnog općeg ili pojedinačnog akta,ili

konkludentnom radnjom ( bez donošenja posebnog propisa npr. određena teritorijalna jedinica izgradi javni put i pusti ga na upotrebu bez donošenja samog akta već posebnim činom puštanja u promet).

Javna dobra prema namjeni ?


25

Dobra opće uporabe – u općoj upotrebi svih, Dobra namijenjena posebnim subjektima ( javnopravnim) za određene svrhe npr. vojne luke, marine sportskih društava i sl.

Upravljanje javnim dobrom ?

Obuhvaća čitav niz radnji kojima se regulira režim tih dobara kao što su

proglašenje postanka javnog dobra,

razgraničenje,

utvrđivanje režima korištenja,

rješavanje sporova i sl . Sadržaj upravljanja utvrđuju posebne pravne norme u pravilu iz sustava upravnog prava. Pravo upravljanja mogu imati

RH i jedinice lokalne i regionalne ( područne) samouprave npr. pomorskim dobrom upravlja RH neposredno ili posredstvom županija,

javne ustanove npr. muzeji, knjižnice

posebna javna poduzeća npr. Hrvatska uprava za ceste.

Proglašenje postanka i prestanka javnog dobra ?

Postanak ‐ Dobra koja su po svojoj prirodi u općoj uporabi npr. zračno, pomorsko i sl. ne trebaju proglašenje a ako se ipak donosi poseban akt onda on ima deklaratoran karakter. Neka pak dobra treba prethodno proglasiti javnima posebnim aktom koji je konstitutivnog karaktera npr. Pomorski zakon – ministar nadležan za pomorstvo može na prijedlog tijela jedinica lokalne samouprave posredstvom županije odrediti da se morskom obalom smatra širi dio kopna od onog određenog Pomorskim zakonom. Prestanak odnosno gubitak svojstva može se javiti prirodnim putem npr. ako se isuši korito potoka a ako se donosi akt on je deklaratorni. O prestanku nekog dobra može se i odlučiti donošenjem posebnog, konstitutivnog akta npr. odluka o zabrani daljnjeg korištenja javnog puta.

Razgraničenje javnog dobra ? (pojam i problemi )

Predstavlja utvrđivanje granica tog dobra, dokle ono seže i gdje prestaje jedno javno dobro a počinju druga ( javna ili privatna) npr. razgraničenje nasipa i njiva od vode kod riječnog javnog dobra. Nadležnost razgraničavanja se utvrđuje posebnim pravnim normama a ako ih nema prevladava mišljenje o presumpciji načelne nadležnosti uprave. U hrvatskom pravu posebne odredbe o tome postoje samo u nekim zakonima npr. Zakonu o morskom ribarstvu – granica između unutrašnjeg i vanjskog ribolovnog mora te granice ribolovnih zona određuje ministra nadležan za morsko ribarstvo. Nadzor i zaštita javnog dobra ? Briga oko pravilnog korištenja, zaštita od ugrožavanja, poduzimanje mjera za svrhovito i racionalno korištenje vrše tijela državne uprave pri obnašanja vlasti ( autoritativna uprava). Zakon o javnim cestama – propisuje nadležnost Ministarstva pomorstva, prometa i veza …


26

Načini zaštite javnog dobra ? Ustavna zaštita – dobra od interesa za RH imaju njenu osobitu zaštitu i zakonom se propisuje način na koji se ona mogu upotrebljavati i iskorištavati. Zaštita se ostvaruje na više načina‐

načelnom dužnošću građana da se zaštitnički odnose prema njima,

propisivanjem posebnih mjera ( npr. ograđivanje zelenih površina),

osnivanjem posebnih služba ( npr. različite inspekcijske službe) Kaznenopravna i prekršajnopravna zaštita – postojanje posebnog sustava normi kojima se propisuju sankcije za različita protupravna djelovanja ( kaznena djela, privredne prekršaje i sl.) kojima se vrijeđaju pravila o načinu korištenja javnih dobara i postupanja s njima a to propisuju posebni zakoni koji reguliraju materiju pojedinih dobara. Navesti i objasniti mjere upozorenja ? Prestanak javnog dobra ?

OGRANIČENJA PRAVA VLASNIŠTVA

Vrste izvlaštenja ? Izvlaštenje je pravni institut pomoću kojeg država ( javna vlast) autoritativnim zahvatom u imovinska prava određenih subjekata oduzima ili ograničava ta prava u svoju korist ili u korist nekog drugog subjekta. Pretpostavke i osnove instituta utvrđuju se Ustavom „ zakonom je moguće u interesu RH ograničiti ili oduzeti vlasništvo uz naknadu tržišne vrijednosti“ a dalje razrađuju zakonima („ Zakon o izvlaštenju – detaljno uređuje sva pitanja instituta“). Kada javna vlast izrazi interes prema određenoj nekretnini na raspolaganju su joj dvije različite mogućnosti realiziranja svog interesa

može sklopiti ugovor o kupoprodaji sa vlasnikom odnosne nekretnine po načelima građanskog prava ili

ako vlasnik odbija prodaju, postavlja neumjerene zahtjeve ili javnoj vlasti autoritativni put izgleda pogodniji i pruža veću učinkovitost primjenjuje institut izvlaštenja a izbor je uglavnom u rukama javne vlasti.

Potpuna – prava se oduzimaju u cijelosti i nekretnina postaje vlasništvo korisnika izvlaštenja a osim prava vlasništva na toj nekretnini prestaju i druga prava. Nepotpuna – prava se samo ograničuju a javlja se u dva oblika

kao služnost – može se ustanoviti na zemljištu ili zgradi,

kao zakup – samo u slučajevima kada se zemljište ima koristiti ograničeno vrijeme a najviše do 5 godina u svrhu istraživanja rudnog i dr. blaga, korištenja kamenoloma, vađenja gline i sl. Ako se pri tome uništi kultura zemljišta o ono se više ne može koristiti kao do tada, vlasnik može u roku 1 mjeseca od prestanka zakupa zahtijevati potpuno izvlaštenje.


27

Uknjižba vlasništva ko izvlaštenja ?

Vrši se na temelju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju i dokaza o plaćenoj naknadi (ako je ona u novcu) odnosno dokaza o stjecanju prava vlasništva prijašnjeg vlasnika na odgovarajućoj nekretnini koja je dana na ime naknade na zahtjev korisnika ili prijašnjeg vlasnika izvlaštene nekretnine. Ovlasti suda kada odlučuje o zakonitosti rješenja o izvlaštenju ? Posebni oblik upravnog spora koji se vodi pred županijskim sudom i on primjenjuje odredbe Zakona o upravnim sporovima kao lex generalis ako samim Zakonom o prekršajima nije drugačije određeno kao lex specilais. Dopušta se tužba protiv drugostupanjskog rješenja o izvlaštenju koja se podnosi mjesnom nadležnom županijskom sudu u roku od 30 dana od dostave rješenja stranci a o njoj odlučuje vijeće od 3 suca na javnoj raspravi.

On može odbaciti tužbu ‐ ako postoje procesno pravni nedostaci ( prigovor u roku 8 dana) ‐ 3 suca na nejavnoj sjednici.

Poništiti upravni akt bez dostavljanja tužbe na odgovor – ako utvrdi da su u upravnom postupku učinjene osobito teške povrede postupka ili da je materijalno pravo očigledno pogrešno primijenjeno.

Ako nije učinilo ni jedno od ove dvije stvari vijeće suda provodi postupak u kojem odlučuje o tužbi pa može odbaciti tužbu rješenjem kada utvrdi da je neosnovana ili uvažava tužbu kada ima različite mogućnosti –

Poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i odbiti zahtjev za izvlaštenje,

Poništiti drugostupanjsko rješenje i uputiti predmet drugostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje,

Poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i uputiti predmet prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje,

Poništiti drugostupanjsko rješenje ili poništiti oba i odlučiti o žalbi, odnosno zahtjevu. Protiv odluka vijeća nisu dopuštena ni žalba ni revizija a postupci izvlaštenja smatraju se hitnima.

Hipoteka, služnost i druga stvarna prava na izvlaštenoj nekretnini ?

Prestaju danom pravomoćnosti rješenja o potpunom izvlaštenju ( ako je na ime naknade dana druga nekretnina hipoteka prelazi na nju a ako je naknada u novcu korisnik mora položiti taj iznos novaca na ime hipoteke u banku).

Obustava od izvršenja na primjeru zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi ?

Stavljanje nekretnine u posjed ?

Objasni utvrđivanje interesa za RH kao jednu od faza izvlaštenja ?


28

Naknada za izvlaštenu nekretninu ?

Pripremne radnje kod izvlaštenja ?

Pripremne radnje – korisnik može zatražiti da mu se dopusti ispitivanje zemljišta, premjeravanje i slične pripremne radnje u svrhu izrade investicijskih elaborata, podnošenja prijedloga za utvrđivanje interesa za RH ili za izvlaštenje. O prijedlogu rješava županijski ured nadležan za imovinsko – pravne poslove i mora voditi računa da se te radnje ne vrše u vrijeme nepovoljno za vlasnika ( sađenje ili žetva različitih kultura i sl.). u rješenju se navode pripremne radnje i rok u kojem se moraju izvršiti a ne smije se graditi. Dopuštena je žalba koja ne odgađa izvršenje rješenja. Dužnost osobe koja vrši pripremne radnje je platiti vlasniku naknadu.

Plan izvlaštenja ?

Plan izvlaštenja – posebni akt kojega je dužan izraditi korisnik izvlaštenja i priložiti ga uz prijedlog za utvrđivanje interesa za RH. Mora sadržavati parcelacijski elaborat izrađen u skladu sa prostornim planom a uz njega se prilažu i podaci o vlasnicima, odnosno posjednicima nekretnine. Izlaže se na uvid u sjedištu općine odnosno grada u kojem se namjerava graditi tj. izvoditi radovi i na njega se može u roku 15 dana dati primjedba o kojoj odlučuje župan.

Odustanak od prijedloga za izvlaštenje i poništavanje ili mjenjanje konačnog rješenja o izvlaštenju i poništavanja pravomoćnog rješenja o izvlaštenju ? Kada i pod kojim uvjtima korisnik ovlaštenja stječe pravo na posjed izvlaštene nekretnine ?

Stjecanje prava na posjed izvlaštene nekretnine ‐ danom pravomoćnosti rješenja ako je do tada vlasniku isplatio naknadu a u protivnom tek kada to učini. Ako korisnik stupi u posjed prije a zahtjev za izvlaštenje bude odbijen mora vlasniku nadoknaditi štetu.

Prijenos prava vlasništva i drugih stvarnih prava kod izvlaštenja ?

Uknjižba prava vlasništva i drugih stvarnih prava ?

PREKRŠAJI ‐ Prekršajni zakon

OUP 2 - Skripta by Mape5

Documents

Transcript of OUP 2 - Skripta by Mape5