OTKOSI SJE†ANJA

Click here to load reader

download OTKOSI SJE†ANJA

of 132

  • date post

    05-Aug-2015
  • Category

    Documents

  • view

    93
  • download

    8

Embed Size (px)

description

Zbirka priča autora Esada Bajića. Izdavač KUU Sejfullah Konjic, SADRŽAJGLASOVI RUŽO MOJA KRUGOVI NEFS NANA RAHIMAHALIDOVE ŠĆERI RAHIMIN POST MARA I MIHAJLO SALKO Š. VUNENE ČARAPE DŽEZVE KIŠA OTKOSI SJEĆANJA ADEM KADIN LJETNI PLJUSAKSAMO PRIČALEGENDA O JESENI BILJEZINESJEĆANJA PRVI AZRAILOVI LETBOLJKA TIŠINA ILI O STAROSTISJEĆANJANA KRAJU

Transcript of OTKOSI SJE†ANJA

Esad Baji

OTKOSI SJEANJAPrvo izdanje

Konjic, 2008.g.

Naziv knjige: Autor: Izdava: Za izdavaa: Recenzije: Lektura: Korektura: Urednik: Naslovna strana: Tehniko ureenje: tampa: Za tampariju: Tira:

OTKOSI SJEANJA Esad Baji Kulturno-umjetniko udruenje SEJFULLAH, Konjic ukle Muamer Imamovi Amar Nuhi Aziz Karaman Ensar Hebibovi Nedad Benjamin Muinovi Denana Feti Maving-bb d.o.o., Konjic SABAH-PRINT, Ilida eo Elezovi, direktor 500 primjeraka

------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.163.4(497.6)-32 BAJI, Esad Otkosi sjeanja / Esad Baji. - Konjic : Kulturno-umjetniko udruenje Sejfullah, 2008. 119 str. ; 21 cm O knjizi i autoru: str. 117-118 ISBN 978-9958-9017-0-6 COBISS.BH-ID 17010950 -------------------------------------------------

2

Ne znam je, nikad nisam vie od imena nita saznao o njoj. Ne znam ni kad je bila. uo sam za nju u svojoj petoj godini. Oenio se Zulfo Mehin nekom iz Krajine i stari rekoe: "Ista Almasa Mujagina!" Kasnije opet, kad mi je bilo desetak ljeta, do'o nam novi hoda, imao lijepu ker, omladina zanijemila, ene vrtile glavom, a stari rekli: "Ista Almasa Mujagina!" Onomad odem na selo, dedo me pita imam li te i kakva si? Meni na um pade i rekoh: "Ista Almasa Mujagina!" On me mrko pogleda, izvi obrve i ree: "to e ti to sine? Nisi ti Dervo Ibrin!" 3

4

GLASOVI - Ustaj i budan ostani, vjenost za san imamo!, viknu noas negdje oko ponoi dok sam san na oi nagonio stari ahbab mojih noi Omer Hajam. - O ti dijete Niapura koji si znanje svijeta na kriku dana mazo, zato me budi!?, rekoh mu pomalo umoran tim njegovim svakononim dobacivanjima koja me liavaju sna i putaju da ulicama dana sav popijen skupljam svoju nafaku. A nafaka nadniara spram njegove je pojave, mrava i oskudna. - Vadi te sprave i ageta imam da ti priam o svijetu ovome, o vinu njegovu, zvijezdama njegovim, enama njegovim o tom troma to kao jedno mi se ini! - Zna ta Omere!? Nai nekog ko to vino proba bar jednom u ivotu, ko se u te zvijezde razumije i ene njegove dublje shvaa od mene. Tamo negdje na Putu svile u Kaau na granici slane pustinje u omanjim blatnjavim kuicama bez arhitekture i are ikakve, na granici surove planine koju se nekad naseljavali pljakai Samarkandskih karavana moda i sad ue isposnici duha eljni tvoga nadahnua. Ovo ovdje je Bosna i moja skromna kua. Meni je dosta natjerat se da vjerujem kako postojim, i ja i ovaj narod i ova zemlja, a kamo li jo da i tvoj glas ujem i sa tvojim znanjima ko dijete s tekim mapama svijeta da se naduravam! - Hajde, hajde ne zanovijetaj. Tu vatru podstakni jer dom ti je i duhu hladan. Velikana doekaj kako dostoji.

5

I diem vuneni gunj to svim silama tvrdoglava ovjeka nagovorih enu da mi ga dozvoli zadrat kad njen miraz kuni prag mi pree i unutra se kao da mene nikad ni bilo nije naseli. Pritakoh suhu hrastovinu na vatru i bacih pogled u no travanjsku. O da, bit e to jo jedna no u kojoj u se od svog dana kriti, od svoje razboritosti i trezvenosti. Sluati prie o zvijezdama, krajevima i ljudima kojima ni vrst kamen vie pod teretom vremena nije spomen mogao sauvat. - O emu emo noas?, zapitah ga. O zvjezdanim tragovima to si dubinom im uma prilazio a ja ih okom jasnim snagom nauke goleme danas gledam ili o vladarima ije si tate dvorio kako bi kruh svagdanji za svoju nauku imao ili o princezama to svoje su usne za drugim dragim zubima bijelim grizle koprcajui se pod vonjom nedozrelih mueva sultana, ili o karavansarajima i udotvornim napitcima kojim su te hranili, o umnim prosjacima i maloumnim velikaima, o neuglednim pjesnicima il' stasitim vojskovoama, o ijama ili sunijama, batinijama ili derviima, pobonim stubovima vjere ili raskalaenim istonjakim ljubavnicima, na radost cijelih harema nedokropljenim evnusima ili rasnim potkovanim atima??? - Nita od tog i o svemu pomalo. Veeras emo o onoj tvojoj Almasi, to za njom traga a priu ne umije da zavri. Mnotvom bi tinte da nadomjesti prazninu i plaljivost u mislima. Pero kad uzme ti slijep na vieno mora biti. Zatvori oi to svjetlost ih varljivim svjedokom ini i ui to zvuk nejasan tek polovinu 6

stvarnost do tebe donosi. Motri srcem, ba kao to pero svojim srcem tintu na hartiju kapa. Nisi ti nikad kuao vino, nisi ti nikad kuao strasti, nisi ti nikad kuao nita do li bijeg od straha, a osjea, zna, da od jednog straha samo u vei strah pobjei moe i krije od sebe da to je strast od svake druge strasti jaa. Vrijeme je! Hajde, pokai te zube svoga bia. Misli da e sauvat njihovu bjelinu ne zagrize li nikad ni trunku slatka, ne rizikuje li da kiselkastost zalogaja prenoi na njihovim korijenima. Kakav si ti nosa strijela kad nikad ni jednu odapeo nisi, a ako i jesi, nisi se strpio da vidi njen let, pad i uinak. Hajde, preputa svijet onima kakvih majka moe svako jedanaest mjeseci raati. Njihova snaga i surovost, mo i teka ruka nita su doli prah u krugu historije. Ti to pero dri si moan i ti njihovim ivotima opklada i oni to, koliko god uzavreli i bahati bili, znaju. Dok se ti povlai pred njima oni sa strahom za tobom idu. Ti se boji njihovih tamnica, smicalica, kandija i kazni a oni tvoga pera. I kako se ti strese kad zacvile kanate njihovih zindana i mranih moi tako se i oni u ove gluhe sate bude i oslukuju iz svojih izbi uka li papir pod tvojim perom. Oni se boje jesu li ivi. Nisi li ih noas svojim perom mrtvim uinio. Svaka sila je sujetna i oprezna, duboko u sebi straivija od najvee uboge joj rtve. Njene sluge se boje i sujevjerni su. Koliko sam samo godina svoga ivota proivio pravei istima takvime i zvjezdane rasporede. Po mojim takvimima mnogi od njih i na

7

veliki dvor su ili, enama prilazili, divlja lovili i u najvee pohode polazili. A nisu me voljeli. Kakva je to zamka ljudske elje da udi za ljubavlju u tom kolu i kolopletu. Nema ljubavi prave gdje straha ima. Kad si vidio ubogog grjenika da razvlai osmjeh pred crvenilom zalaska sunca, pred zelenilom tek raspupalog pupoljka, pred mirisom jeseni? Strah divljenju ne da mjesta. On ljubav i ljepotu jede i pretvara u jo vei strah. Nai mi ljubavnicu koja udi za straljivim ljubavnikom? Da, mudro ti postupa kad odstupa. Ima tu mudrosti i ne kritikujem je. Kad lav i tigar kandama se jamiju, mudar ovjek zaobie tu dolinu. Samo, taj mudar ovjek mora vjerovati da je njegovo znanje skrojilo tu zaobilaznu stazu sudbine a ne tek nekakav usud. Hajde zato, nastavi pisati. Ako napie, mora znati zato si, a ako ve zna onda moe dati i odgovor. I ne libi se iskati pomo zanosei se da moe i treba sam da ga da. Dovoljno ti je i tereta i veliine to si uzeo da pisar bude! Hartija nije jalova kobila niti su slova jeftine mrnele. Treba znati biti strpljiv dok ih nie. utiti priliku kao srnda srnu to uti. Prilika je kao ljetni pljusak, nenadano doe i brzo mine. Na svakog u ovom orkestru stvorenog doe red da u bubanj udari. Ne mjeri se uzvienim ljestvama svetog, svi smo mi robovi ljudskih miljenja i rtve svijeta pojavnosti. Onaj koji je pokrenuo rvanj stvorenog zna tvoje juer, danas i sutra, zna tajne srca tvoga, srca koje ako nikom ne povjeri ljubav e ga iva sagorjeti. 8

-Sjeti se Ibrahima, nije li on molio: Pokai mi Boe da se srce smiri? Sjeti se Musaa kad zamoli da ga Bog pomogne bratom mu Harunom! Ne boj se bjegom i povlaenjem! Boj se odvanou i vjerom u sebe. Otkrit u ti tajnu kao mali zalog za tvoj trud koji iem. I ona kad te pitala voli li je, nije pitala to ne vjeruje, nego da joj se srce smiri. ena je! Jednom ako joj kae pamtie itav ivot, ako joj kae i hiljadu puta eljet e uti i hiljadu prvi put

9

10

RUO MOJA Htjedoh ovo naslovit tekom rijeju delat, pa stadoh i upitah se elim li pristati na to, jer o sebi piem? Nisam li ja zadnja barijera sopstvenog oblikovanja? Ako i jesam delat, neu li, pristanem li tako da se nazovem, ubiti mogunost da to jednom ne budem. Kao mladog me sretoe, nazvae selam i upitae: - Ili vodi il' si voen? - Ili pita il' si do'o da kae?!, izleti iz mene i ja se trecnuh. - Ili vodi il' si voen?, ponovi drugi. -Zar moe voditi a da nisi voen?, ponovo upitah. Trei prie, uze me za ruku, pogleda onu dvojicu, i povede me. Gledao sam najcrnje crno, bilo je pitano: Hoe ili nee, prihvata ili ne prihvata? Unutra se zaue odgovori. Oni to odgovorie da prihvataju ko iskrice vatre iz crnog frcae. Onda vidjeh brdo i uplakana ovjeka. Nebu se dizala njegova dova: Tako ti milosti Boe, prema onom ije ime nad Dennetom Tvojim vidjeh napisano, sastavi me sa drugom mojom. I vidjeh dugi trag pramajke Have. S krme lae Nuhove zemlju vodom oblivenu gledah. Jusufov apat u zindanu uh. 11

Ejjubov jecaj zbunjen zapamtih: Ne daj mi Boe da ovaj jezik zamre, s ime onda zikir da Ti inim, i Junusovo pokajanje to dan danas ga ponavljam: Oprosti mi Boe, ja sam sebi nepravdu poinih. - Ili vodi, il' si voen?, upita me trei. -Ako zna, zato me pita, ako ne zna zato pita s visoka?, uzvratih pitanjem. Njih trojica se zagledae i nestadoe. Godine se trune, tiina naseljava mezarja, zemlja na kiu mirie. I sjetih se kad Zulejha Jusufa ugleda i snagom jaom od sebe ga poeli, tihim glasom upita zato i kako da se odbranim kad snage za to nemam? - Bila si nuena, rekoh joj, da vehne u enji za njim ili da ga nikad ne vidi. 000 U ovom svijetu gdje trnje i otrovno rastinje buja ti si rua to trai marljiva vrtlara da ouva nevinost tvojih pupova i miris tvojih latica. Hranjena tlom majke zemlje, tvoje e mladice iknuti k suncu, sjena ve pravit zamaman hlad, a dani rasta, jednom kad stane, porodit e putenu glad. Ruo moja, ne znam gdje u biti tada! Ostaviu ti smotuljak svog skupljenog ivotnog zapaanja, tu kraj ilica tvoga korijena, napoji se kad napoj ovakav bude trebala. Kroz svoje pamenje 12

shvatio sam da svi su moji ivotni pozivi dolazili iz mene, iz moje nutrine, a samo jedan to je dolazio izvana ka nutrini, uspijevao je da zadri harmoniju vanjskog i unutranjeg. Pogaa, ruo moja! To je onaj glas s minareta t