OTAC EVAGRIJE PONTSKI

Svjedoanstva o ivotu abe Evagrija

O Evagriju Pontijskom, skitskom monahu i abi, zna se da se rodio oko polovine 4. vijeka, u gradu Ivoru blizu Ponta Evksinskog. Zbog svog mjesta roenja ili zbog sposobnosti, u mladosti je ostvario kontakt sa velikim svetiteljima tog vremena - Vasilijem Velikim, Grigorijem Niskim i Grigorijem Bogoslovom. Pod njihovim rukovodstvom uzrastao je i razvijao se u duhu i poznanjima o veri i ivotu u Kristu Isusu Gospodu naem. Paladije, njegov uenik, po Sokratu u Lavsaiku pie slijedee (gl.78): Rodom je bio iz Ponta, iz grada Ivora, sin prezbitera. Sveti Vasilije, kesarijski episkop ga je postavio za teca crkve u Argosu. Po prestavljenju svetog episkopa Vasilija, njegov brat, Sveti Grigorije, niski episkop, koji je stekao apostolsku slavu, mudar, bestrasan i veoma znamenit uenou, bjee obratio panju na sposobnost Evagrija i rukopoloi ga za akona. Doavi, zatim, sa njim na veliki Carigradski sabor, sveti episkop Grigorije ga ostavi kod blaenog episkopa Nektarija kao veoma iskusnog u pobijanju svih heresi. I poe se on proslavljati u velikom gradu. Desilo se da je ovaj mu, koga su svi u gradu uvaavali zbog asnog ivota, bio ranjen strasnom ljubavlju prema jednoj eni, kao to je sam priao poto se ve bio oslobodio iskuenja. I ena se bila strasno zaljubila u njega, a bila je iz ugledne kue. Bojei se Boga i stidei se svoje savjesti, te predstavljajui sebi skvernu poroka i zluradost heretika, Evagrije se usrdno molio Bogu da omete namjeru ene, koja se, raspaljena strau, trudila da ga navede na grijeh. On se htio odvojiti od nje, ali su ga zadravale dunosti. Kratko vreme posle molitve kojom je predupredio greh na dijelu, pred njega je u vienju stao aneo u odjei eparhovog vojnika, uhvatio ga i poveo na sud. Zatim ga je bacio u tamnicu, stavivi mu vrat u eljezne uze i svezavi mu ruke gvozdenim lancima. Oni koji su ga posjeivali nisu mu govorili o uzroku zatvaranja, a sam je, muen savjeu, pomiljao da ga je enin mu predao sudu zbog njihove [veze]. Njemu se inilo da se tu sprovodilo suenje i drugim licima zbog istog prestupa. Zbog toga se on nalazio u krajnjem smuenju i strahu. Tada je aneo uzeo oblik njegovog bliskog prijatelja i doao da ga posjeti. Uavi navodno vrlo alostan i oskorbljen zbog toga to njegov drug trpi okove i sjedi zakljuan meu etrdeset prestupnika, on je rekao: Oe akone. Zato te tako beasno dre meu prestupnicima? On mu je odgovorio: Zaista ne znam. Pretpostavljam da me je iz bezumne ljubomore tuio neki eparh. Bojim se da je on potkupio gradonaelnika i da e me podvri tekoj kazni. Njegov navodni drug mu je rekao: Ako hoe posluati svog druga, savjetovao bih ti da se udalji iz ovog grada zato to ti, kako vidim, nije korisno da ivi u njemu. Evagrije mu je rekao: Ako me Bog oslobodi ove bijede, i ako me ti zatim vidi u Carigradu, neka me podvrgnu jo veoj kazni. Prijatelj mu je rekao: Ako je tako, donijet u Evanelje. Ti e se na njemu zakleti da e se udaljiti iz ovoga grada i postati monah i ja u te izbaviti iz ove bede. Evagrije je rekao: Zakleu se kao to hoe, samo me izbavi iz ove mrane rupe. Prijatelj je zatim donio Evanelje i traio zakletvu. Evagrije se na Evanelju zakleo da e u gradu ostati samo jedan dan da bi svoje stvari prenio do broda. Time se zavrilo vienje. Ustavi u uzbuenju, on je rasuivao: Iako je data u vansebnom stanju, zakletva je ipak zakletva. Ni malo ne asei, on je sve to je imao prenio na brod i otplovio u Jeruzalem. Tu se obukao u monako odijelo i bio primljen kod blaene Melanije Rimljanke. Meutim, avo je opet pomraio njegovo srce i pokolebao ga do te mjere da je opet promijenio odijelo. Njegov um je obuzela retorska sujeta. Meutim, Bog koji sve udaljuje od pogibli, posla na njega drugu nevolju, groznicu i teku bolest za itavih est mjeseci. Za to vreme se iscrplo njegovo tijelo, koje mu je spreavalo da ide ve zapoetim putem. Kada su ga napustili ljekari, ne nalazei naina da ga izlijee, blaena Melanija mu je rekla: ini mi se da tvoja bolest nije jednostavna , edo moje. Kai mi da li ima to na dui. On joj je priznao sve to se desilo u Carigradu. Blaena mu je rekla: Daj mi pred Bogom rije da e se rijeiti na monaki ivot, pa u se ja, iako grenica, pomoliti Gospodu da ti produi dane radi pokajanja i iz pravljenja srca. Kad joj je obeao, ona se pomolila. I Evagrije ozdravi za nekoliko dana. Po ozdravljenju, ona mu je sama nabavila monako odijelo. Obukavi se u njega, on se uputio u Egipat gdje je dvije godine proivio na Nitrijskoj gori, a zatim se udaljio u pustinju. etrnaest godina proivio je on u takozvanim Kelijama, hranei se hljebom i vodom i, ponekad, malom koliinom jeleja, ne dozvoljavajui sebi nikakvu utjehu. Nije jeo ni zeleni, ni plodove, ni groe. Nije pio vina niti je prao tijelo. Tako je muio sebe ovjek koji je ranije ivio u izobilju. Meutim, iskuenja ga nisu ostavljala. Ponekad je na njega ustajao demon bluda, kao to je sam govorio. Tada bi po cijelu no sjedio nag u potoku, ak i u zimsko doba, tako da bi mu se tijelo ukoilo. Drugi put mu je dosaivao duh hule. Tada on, muei sebe, etrdeset dana ne bi ulazio pod krov. Uope, on je stalno trpio iskuenja od razliitih demona koje je teko i izbrojati. Demoni su ga ak i tukli. Umrtvljujui svoje tijelo i trpei, blaeni se unutranje oivotvorio Duhom Svetim, oistivi um i udostojivi se dara poznanja i razlikovanja duhova. Ovaj hrabri podvinik Kristov je pred smrt govorio: Ve tri godine me nije uznemiravala tjelesna pohota. Kada i posle tako strogog ivota, posle tolikih neumornih podvinikih trudova i neprestanog bdijenja na molitvi, mrzilac dobra i demon pogibli tako napada pravednika, koliko tek od njega i od svog nemara trpe lenjivi ljudi! On je sastavio sto molitava; napisao tri knjige, takozvane Ogihire, tj. kratke izreke u vidu stihova ili pria; [spis] Monah ili djelatne pouke, i Preporenik, tj. o borbi sa demonima i strastima". Kod Sokrata (4. knj. 23. gl.), osim toga, nalazimo da je Evagrije bio uenik oba Makarija, i Egipatskog i Aleksandrijskog. Pod njihovim rukovodstvom je on, bivi filozof samo na rijeima, stekao djelatnu filozofiju. Doavi iz Carigrada u Egipat, on se susreo sa spomenutim muevima i poeo podraavati njihov ivot. Sokrat, rijeima samog Evagrija, navodi dvije okolnosti iz njegovog ivota, iz kojih se vidi kakvi su bili njegovi odnosi sa Svetim Makarijem Velikim. Prva opisuje pitanje koje je aba Makarije uputio Evagriju o razlici izmeu djelovanja na duu sjeanja na ljudske uvrede i na demonske uvrede. Druga navodi sluaj kad je Evagrije, umoran od puta po vruini, doao kod abe Makarija i zatraio malo vode i - bio odbijen. I jedno i drugo se navodi u njegovim djelatnim poglavljima Anatoliju (gl. 94, 94). Dalje Sokrat spominje da Evagrije u svojoj knjizi Gnostik (Znalac) o sebi pie: Od pravednog Grigorija smo se nauili da ima etiri vrline i rasuivanja o njima: razboritost, hrabrost, uzdranje i pravednost. Tko je taj Grigorije? Po Paladiju - Grigorije Niski, a po Sokratu - Grigorije Nazijanzin, koji ga je navodno i rukopoloio za akona u Carigradu. Nije li Sokrat zamijenio Nazijanzina sa Niskim? Paladiju je lake bilo da zna istinu. Najzad, kod Sokrata susreemo slijedee kazivanje. Divni Amonije je zajedno sa Atanazijem Velikim bio u Rimu i osim crkve Petra i Pavla nita ne hoae da vidi. Posle toga ga je iz Egipta pozvao Teofil Aleksandrijski na episkopsku slubu, ali je on sebi odsjekao desno uho, kako bi zbog nedostatka izbjegao rukopoloenje. Posle nekog vremena, aleksandrijski episkop Teofil je uzeo Evagrija za episkopa, ali je i on pobjegao, premda nije unakazio ni jedan dio svog tijela. Susrevi se sa Amonijem, Evagrije mu je njeno rekao: Hravo si uinio to si odsjekao sebi uho. Za taj postupak e odgovarati pred Bogom. Amonije je odgovorio: A ti, Evagrije. Zar nee odgovarati zato to si odsjekao jezik i to se iz samoljublja nisi posluio blagodau koja ti je darovana? O Evagrijevim djelima Sokrat pie: On je napisao vrlo dobre knjige. Jednu od njih je nazvao Monah, ili o delanju; drugu Gnostik, ili o ovjeku koji se udostojio znanja, koja je podeljena na pedeset poglavlja; treu Preporenik, koja predstavlja izbor [izreka] iz Boanstvenog Pisma protiv demona-kuaa, podeljena na osam dijelova, suglasno broju pomisli. Osim toga, on je ostavio 600 pitanja o budunosti i jo dvije knjige napisane u stihovima - jednu za monahe koji ive u opteiima, a drugu - devstvenici. Onaj tko bude itao te knjige, vidjet e koliko su divne. Sozomen (6. knj. 30. gl.) o spomenutom Amoniju navodi da je pripadao 'Dugoj brai', da je dostigao visinu mudroljublja i da je bio veoma uen, proitavi knjige Origena, Didima i drugih duhovnih pisaca. Zatim dodaje da je sa njim esto razgovarao mudri Evagrije, 'mu uen i silan umom i reju, i osobito sposoban da razlikuje pomisli koje vode ka vrlini i poroku, te da podstie na razvitak prvih i udaljavanje od drugih. Uostalom, kakav je bio na podruju uenosti, pokazat e djela koja je ostavio. Njegova narav se, kako govore, odlikovala umjerenou. On je bio toliko dalek od sujete i gordosti da ga zasluene pohvale nisu nadimale, kao to ga ni nezasluene uvrede nisu ogoravale. Mudroljublju i Svetom Pismu on se uio kod nazijanskog episkopa Grigorija. Sve dok on bjee predstojatelj Carigradske crkve, Evagrije mu prisluivae kao arhiakon. Licem je bio prijatan i voljae se raskono odijevati. Primijetivi njegovo poznanstvo sa svojom enom, jedan od velmoa se zapali ljubomorom i hoae da ga ubije. Kad je zamisao ve bila blizu djela, Bog Evagriju za vreme sna alje strano ali spasonosno vienje. Dalje Sozomen ne predlae nita osobito. Lako se primjeuje da se Sokrat i Sozomen ne slau sa Paladijem u tome koji Grigorije bjee Evagrijev pokrovitelj i pomaga u obrazovanju. Paladije imenuje Grigorija Niskog, a oni Grigorija Nazijanzina. Moda se oni ovako mogu usaglasiti: za akona ga je rukopoloio Grigorije Niski, ali je bio poznat i Grigoriju Nazijanzinu, koji mu je davao asove. [U meuvremenu] je Grigorije Bogoslov pozvan na patrijarijsko mjesto u Carigrad. Na Sabor, koji je bio za njegovo vreme, bjee doao i Grigorije Niski sa Evagrijem. Tu je Evagrije sluio kao protoakon kod Nazijanzina, da bi poslije Sabora, po savjetu obojice, ostao u Carigradu. Sokrat i Sozomen govore o njemu dok bjee u Carigradu, a Paladije prije toga. Svakako, Paladiju, kao ueniku Evagrijevom, moe se vie vjerovati, jer je on iznosio ono to je uo od samog Evagrija. Smrt Evagrija PATROLOGIA (t. 40) povezuje sa 399. g. Tu se navode i odzivi na Evagrijeve spise. Meu ostalim, blaeni Jeronim je pisao da se knjige Evagrija itaju ne samo meu Grcima po cijelom Istoku, ve i na Zapadu meu Latinima, u prijevodu Rufina, njegovog uenika. U Patrologiji se nalaze svi sauvani Evagrijevi spisi. Na prvom mjestu: Poglavlja o djelatnom ivotu Anatoliju. Moemo pretpostaviti da je to zapravo ostatak knjige koju povjesniari nazivaju Monah. Poglavljima prethodi kratko pismo Anatoliju kao uvod. Zatim sledi 71 poglavlje - pouke iz djelatnog podvinitva. Poslije njih slijedi Djelatno slovo u 100 poglavlja. Meutim, kako je vei dio tih poglavlja identian sa onih 71, mi emo navesti samo one koje su razliite. Ukupno njih ima 100. Dalje u Patrologiji slijedi spis koji se kod nas u Dobrotoljublju jasnije naziva: Obris monatva kojim se izlae kako se treba podvizavati i bezmolstvovati. Isto je i u grkom Dobrotoljublju. Zatim slede 33 poglavlja Posledovanje. Njihov sadraj je ogledavanje duhovnog u vidljivom. Pa 25 poglavlja po azbunom redu. To su aforizmi o duhovnim predmetima. Uz njih idu drugih 27 izreka, premda ne po azbunom redu. Poslije toga sledi spis O 8 poronih pomisli, jedan dio drevne knjige Preporenik. Najzad se navode kratka pravila monasima u opteiu i devstvenici. Sve se to ovdje predlae u prijevodu. Ako bismo, posle navoenja svih ovih djela, pokuali da ukratko damo Evagrijevo uenje, onda bismo najprije trebali rei da kod njega ima nesumnjivo dosta elemenata iz zdravog monakog iskustva Egipatskih monaha. Meutim, to je iskustvo kod njega uklopljeno u jedan zaokruen spekulativni sistem, koji ima svoje filozofsko i bogoslovsko porijeklo u Origenovom sistemu. Evagrijeva misao je inae sintetina, mada ju je on izrazio u svojim 'glavama' i 'izrekama' na izvjestan analitian nain. Ta spekulativna sinteza kod njega deformira i samo monako iskustvo. injenica je opet i to da Evagrije svoje misli esto izlae enigmatino, nekako ezoterino, pogotovu kad se radi o najviim istinama. On sam kae u svome 'Gnostiku' (146): Treba neke stvari iskazati nejasno, neke u enigmi, a neke otkrivati radi spasenja prostih. Njegov posebni metafiziki i teoloki sistem, meutim, boluje od Origenove neoplatonske i gnostike zablude. Zbog ovakvog svog uenja Evagrije Pontijski je i osuen sa Origenom i Didimom na V. Vaseljenskom Saboru 553. godine u Carigradu. Poznatih 15 antiorigenistikih teza iz te osude toku po toku pogaaju Evagrijevo uenje, osobito pak one koje se tiu njegove Kristologije, to i ini jezgru njegovog zabludnog uenja. Jer, ni Evagrije, kao ni Origen, nije osjetio centralno mjesto u Kranskoj veri i ivotu upravo Krista Ovaploenog, i to na svu vjenost. Ova je osuda, razumljivo, imala veliki znaaj za dalju sudbinu Evagrijevih djela i njegovog daljeg uticaja. Ipak, izvjesni uticaj njegov postojao je i dalje, i na Istoku i na Zapadu, ali to nije bio presudan uticaj. Daleko je bio vei uticaj npr. Makarijevskih spisa i uticaj asketike i mistike Kapadokijskih Otaca. Od Evagrija je ostajalo i uticaj vrilo samo ono to je u njegovoj asketici i mistici bilo zdravo i korisno za duhovni ivot, kao to se to najbolje vidi npr. kod Svetog Maksima Ispovjednika, koji ima origenovsko-evagrijevskih motiva, ali nema ni jednu njihovu nastranost ili zabludu. Evagrijeva osnovna zabluda je bila u svojevrsnoj prenaglaenoj 'mistici uma', u intelektualizmu i spiritualizmu, koji su vie jelinski negoli kranski. Zato je pravoslavna monaka tradicija na Istoku Evagrijevu istu 'molitvu uma' preobratila u 'Isusovu molitvu' istoga srca (umno-srdana molitva Isusova), u kojoj je, kao i u svemu ostalome, po pravilnom zapaanju o. Ivana Majendorfa, Linost Krista Bogoovjeka jedini kriterij i jedina norma kranske duhovnosti i duhovnog ivota i svega uope u Kranstvu.

AVA EVAGRIJEPOUKE EVAGRIJA MONAHA O PODVINITVU IPOGLAVLjA O DELATNOM IVOTU, UPUENA ANATOLIJU

Pre kratkog vremena pisao si mi, voljeni brate Anatolije iz Svete gore u Skit, itui da ti razjasnim simboliko znaenje egipatske monake shime, smatrajui da ona sa razlogom ima obiljeje koje se razlikuje od svih drugih formi ljudskog odela. Ja u ti rado prenijeti ono to sam o tome saznao od svetih otaca. Kukulj je simbol blagodati Spasitelja naeg Boga koji osjenjuje um monaha i svojim pokrovom titi njihovo mladenatvo u Kristu od onih koji neprestano pokuavaju da im nanesu udarce i priine rane. Oni koji ga nose na svojoj glavi sa snanom i djelatnom vjerom pjevaju: Ako Gospod ne sazida dom i ne sauva grad, uzalud se trudi graditelj i bdi uvar. Takvi vapaji raaju smirenje i iskorjenjuju gordost, tj. duhovno zlo koje je na zemlju svrglo Lucifera koji je jutrom isijavao. (Ps. 126,1)

Obnaenost ruku kod njih pokazuje nelicemjernost ivota. Jer, sujeta umije da se prikriva i odaje privid vrline svagda lovei slavu kod ljudi i odgonei vjeru, kao to govori Spasitelj: Kako vi moete vjerovati kad primate slavu jedna od drugoga, a slavu koja je od jedinoga Boga ne traite? Dobro ne treba postojati radi neeg drugog, nego naprotiv, sve drugo treba postojati radi njega. Ako to ne bude tako, jasno je da je ono to nas podstie na injenje dobra za nas dragocjenije od samog dobra. Bilo bi, meutim, krajnje neumjesno zamiljati bilo to viim od Boga i tako govoriti. (Jn. 5,44)

Analav (paraman), koji krstoliko obavija njihova plea, jest simbol vjere u rista, koja prima krotke i koja odstranjuje prepreke i ini da se delatost odvija bez ometanja. Pojas koji obavija njihova bedra odstranjuje svaku neistou i saopava: Dobro je ovjeku da se ne dohvata do ene. (1.Kor. 7,1)

Kouh imaju, budui da uvijek nose na tijelu umiranje Gospoda Isusa (2.Kor.4,10), da bi podavljivali sve nerazumne strasti, da bi ueem u dobru presjekli duevno zlo, i da bi, ljubei siromatvo, bjeali od bogatstva kao od idolosluenja. ezal je drvo ivota. On sve koji ga uzimaju u ruke i koji se o njega opiru obavezuje da se utvruju na Kristu. Eto ukratko to simbolizira shima. (Oblaei bratiju u nju) sveti oci uvijek govore sljedee: eda, veru ini tvrdom strah Boji, njega uzdranje, njega nepokolebivim ine trpljenje i nada, od kojih se raa i bestrae. Porod bestraa jest ljubav, a ljubav je dver za prirodno poznanje koje prethodi bogoslovlju i vrhovnom blaenstvu. Za sadanju priliku je dovoljno reeno o svetoj shimi i o poukama staraca. Sada emo, pak, govoriti o djelatnom i spoznajnom ivotu, i to ne samo o onom to smo vidjeli (kod staraca) i sluali (od njih), nego i o onom o emu smo dobili zapovjed da i drugima saopimo. Izlaganje o djelatnom ivotu emo razdeliti na 100 poglavlja, a o spoznajnom - na 650, poneto sakrivi i poneto prikrivi, da ne bismo dali svetinju psima, niti bacali bisere pred svinje, to e, pak, biti jasno onima koji idu za ocima po istom putu. (Mt. 7,6)

1. Kranstvo je uenje Spasitelja naeg Isusa Krista koje u sebi sadri [sve] ono to se odnosi na ivot, poznanje stvari i bogopoznanje. 2. Carstvo nebesko jest bestrae due sa istinskim poznanjem Onoga koji jest. 3. Carstvo Boje je poznanje Presvete Trojice. Ono se iri suglasno stanju uma, koga ispunjava beskrajno blaenim ivotom. 4. to tko ljubi, to svakako i eli, a to eli, to se trudi i da dostigne. Svakom uivanju prethodi elja, a elja se raa iz osjeanja. to nije vezano za osjeanje, slobodno je i od strasti. 5. Sa otelnicima demoni samo lino stupaju u borbu, dok protiv onih koji vrlinski ivot provode u opteiu ili bratstvima oni podstrekavaju nemarnu bratiju. Ova druga borba je neusporedivo laka od prve zbog toga to je nemogue na zemlji nai ljude koji bi bili gori od demona, ili koji bi na sebe primili svo njihovo zlo. 6. Um koji luta zaustavljaju - itanje, bdijenje i molitva. Plamteu pohotu gase - glad, trud i otelnitvo. Uzburkani gnjev utiavaju - psalmopojanje, velikodunost i milostivost. Sve to projavljuje svoje djelovanje kada se upotrebljava u svoje vreme i u odgovarajuoj mjeri. Sve, pak, to se vri u neodgovarajue vreme i bez mjere nije dugotrajno, a to nije dugotrajno pre je tetno nego korisno. 7. Kada dua eli razna jela, tada treba da je pritesnimo hljebom i vodom, kako bi bila blagodarna i za tanku kriku. Jer, sitost eli raznovrsna jela, a glad i zasienje hljebom smatra blaenstvom. 8. Cjelomudrenosti, tj. istoi tijela mnogo pomae oskudnost u vodi. Neka te u to ubede trista Izraeljana koji su sa Gedeonom pobijedili Madijam. 9. Kao to je nemogue da se smrt i ivot u istom trenutku nau kod istog ovjeka, tako je nemogue da se ljubav i novac nau kod nekog u isto vreme. Ljubav ne samo da troi novac, nego i sam privremeni ivot svoj prinosi na rtvu. 10. Tko bjei od svjetskih zadovoljstava lii na kulu koja je nedostupna demonu tuge. Jer, tuga je lienost zadovoljstva, ili sadanjeg ili oekivanog. Od tog neprijatelja ne moemo se izbaviti sve dok imamo pristrasnost ka bilo emu zemaljskom. On svoju zamku za pobuivanje tuge postavlja na onu stvar za koju nas vidi najvie vezanim. 11. Gnjev i mrnja umnoavaju razdraenje srca, a milostinja i krotkost ga stiavaju. 12. Sunce da ne zalazi u gnjevu vaem da ne bi demoni, napavi nou, uplaili duu i uinili um straljivim za borbu sljedeeg dana. Strani sni obino bivaju posle gnjevnog uznemirenja. Na um nita toliko ne prinuava da istupi iz stroja (tj. da dezertira) koliko uzburkani gnjev. 13. Kada zbog nekog govora razdraajni dio nae due upada u uznemirenost, demoni nam predlau otelnitvo, tj. usamljenitvo, kao dobru stvar, kako bismo se, odstranjujui uzroke ogorenja, oslobodili od smuenja. Kada se, pak, razgorijeva pohota, oni se staraju da nas uine ovjekoljubivim (da nas zadre meu ljudima), nazivajui nas surovim i divljim zbog toga to se udaljujemo, kako bismo, pohotstvujui tijelom, sretali tijela (ostajui u zajednici). Njima ne treba vjerovati, nego initi upravo suprotno. 14. Ne predaji se pomisli gnjeva, misleno vodei borbu sa onim tko te je ogorio, niti, opet - bludnoj pomisli, dugo zadravajui sladostrasna matanja. Ona pomrauju duu, a ovo vodi ka obodrenju strasti, - oboje, pak, skrnave um. Tada e se za vreme molitvoslovlja, ispunjavajui uobrazilju strasnim likovima kao idolima, i ne prinosei istu molitvu, smjesta podvri napadu demona uninija, tj. mrzovolje, koji obino napada pri takvom stanju i, slino psu, grabi duu kao nekakvu leinu. 15. Gnjev je po prirodi naznaen za borbu sa demonima i sa svakom grehovnom slau. Zbog toga nas i aneli, pobuujui u nama duhovnu slast i dajui nam da okusimo njena blaenstva, podstiu na gnjev protiv demona. Ovi nas, pak, kroz zavoenje na svjetske pohote, podstiu na gnjev protiv ljudi, nasuprot prirodi, kako bi um, pomraivi se i postavi beslovesan, izdao svaku vrlinu. 16. Pazi da, razgnjevivi se, ne progna nekog brata. Za tako neto itavog ivota nee pobei od demona tuge koji e ti svagda za vreme molitve iznositi tvoj prestup. (Post. 32,633,1)

17. Zlopamenje uguuju darovi. Neka te u to ubedi Jakov koji je darovima ukrotio Izaka, koji mu je iao u susret sa etiri stotine ljudi. Mi jadni tu neophodnost moemo ispuniti (i darove zamijeniti) trpezom. 18. Kada se podvrgne napadu demona uninija, tj. amotinje, treba da, razdijelivi duu na dva dijela, jedan dio uinimo utjeiteljem a drugi utjeavanim, i da ponemo da u sebe ulijevamo blagu nadu, pjevajui slijedee Davidove stihove: Zbog ega si tuna duo moja? I zbog ega me smuuje? Uzdaj se u Boga jer mu se ispovjeda. On je spasenje lica mog i Bog moj. (Ps. 41,6)

19. U vreme iskuenja ne treba ostavljati keliju, traei bilo kakve opravdane povode, nego treba sjediti unutra i trpjeti, hrabro susreui sve protivnike, osobito demona uninija, koji je tei, dodue, od svih, ali zato i vie od drugih ini duu iskusnom. Ako se, pak, bjei ili se zaobilazi borba, um e ostati neiskusan, plaljiv i lako e se okretati u bjekstvo. 20. Pomisao sujete je teko izbjei. Ma to uinio da je progna, samo e dati povod za novi pokret tatine. Uostalom, demoni se ne protive svakoj ispravnoj pomisli naoj, nego neke ta zla tvar podstie sa namjerom da nas obmanu. 21. Tko se dotakao poznanja i okusio sladosti od njega, vie se ne preputa demonu tatine, makar mu predlagao i sve utjehe svijeta. Jer, to bi vee od duhovnog sagledavanja on mogao da predloi? Meutim, sve dok ne okusimo od poznanja, treba usrdno da prohodimo djelatni ivot, ispovijedajui Bogu nau namjeru da sve inimo radi Njegovog poznanja. 22. Sjeaj se prethodnog ivota i starih sagreenja tvojih, te kako si ti, budui strastan, preao ka ivotu koji ne ugaa strastima, i kako si, opet, izaao iz svijeta koji te je u mnogome esto vrlo smiravao. Razmiljaj takoer i o tome tko te uva u pustinji i tjera od tebe demone, koji zubima krguu na tebe. Takve pomisli donose smirenoumlje i ne dozvoljavaju pristup demonu gordosti. 23. Ono ega se sa strau sjeamo, ranije na djelu prihvaasmo sa strau. I opet, ono to na djelu primamo sa strau, kasnije sa strau drimo sjeanju. Za onoga tko je pobijedio demone koji pobuuju strast, stvari, kojima ih oni pobuuju, vie ne znae nita. Jer, nevetastveni protivnik je gori od vetastvenog. 24. Duevne strasti nalaze povod (za svoje pokrete) u ljudima, a tjelesne - u tijelu. Kretanje tjelesnih strasti prekida uzdranje, a duevnih - duhovna ljubav. 25. Demoni predvodnici duevnih strasti uporno stoje uz duu i uznemiravaju je do same smrti. Tome nasuprot, predvodnici tjelesnih strasti je bre naputaju. Pri tome se jedni demoni, slino suncu koje izlazi ili zalazi, dotiu samo jednog djela due, dok podnevni demon obino obuhvata itavu duu i podavljuje um. Stoga je otelnitvo slatko posle iskorenjenja strasti, jer tada ostaje samo golo sjeanje na njih. to se, pak, tie borbe, tada ostaje ne toliko sam podvig borbe koliko njegovo sagledavanje. 26. Vrijedno je panje pitanje da li pomisao privodi u pokret strasti ili strasti pomisao. Jedni prihvaaju prvo miljenje, a drugi - drugo. Strasti se obino pokreu od osjeanja. One se ne pokreu kod onoga tko poseduje ljubav i uzdranje, ve se pojavljuju kod onoga tko ih nema. Gnjev zahtjeva vee ljekarstvo negoli pohota. Ljubav se zbog toga i naziva vrlinom to je ona uzda gnjeva. Nju je i Sveti Mojsije simboliki nazvao ofiomahom (zmijogupcem), kada je nabrajao to se moe jesti, a to treba izbjegavati (Lev.11,22). (Lev. 11,22)

27. Zbog poznate i nikad ne prestajue zlobe demona, dua se razgorjeva protiv (njima sijanih) pomisli, im samo primijeti njihovo pribliavanje, i titi sebe na taj nain to prihvaa strasnu osobenost napadaa (tj. gnjev protiv pomisli). 28. Nije uvijek mogue ispunjavati uobiajena pravila, nego je potrebno obratiti panju na okolnosti i truditi se prema snazi oko ispunjenja onog to je mogue. No, taj zakon pravovremenosti demoni ne poznaju. Zbog toga nam oni, budui da se uvijek neprijateljski odnose prema nama, smetaju da inimo ono to je mogue, a podstiu na ono to je nemogue. Tako oni bolesne ometaju da blagodare Bogu za nevolje koje ih snalaze i da velikoduno trpe one koji im prisluuju, nemone podstiu na najstroe uzdranje, a optereene (godinama i poslovima) na vrenje psalmopojanja stojei. 29. Kad nas nevolja natjera da na kratko vreme proboravimo u gradu ili selu, tada, optei sa svjetovnjacima, treba da se drimo najstroeg uzdranja, kako um ne bi, odebljavi i ostavivi uobiajeno staranje, uinio neto protiv savjesti i obratio se u bjekstvo gonjen demonima. 30. Kada si u iskuenju, ne pristupaj molitvi prije nego to kae nekoliko gnjevnih rijei kuau. Jer, kad je dua obiljeena kvarnim pomislima molitva joj ne moe biti ista. Meutim, ako kae neto gnjevno protiv njih, dovest e u pometnju neprijatelje svoje i istrijebiti njihova podbadanja. Slino djelovanje gnjev obino pokazuje i u odnosu na dobre pomisli. 31. Tko hoe da ispita zlobne demone i da stekne naviku prepoznavanja njihovih zamki, neka prati pomisli i opaa to oni nastoje, a to proputaju, u kakvim okolnostima i u koje vreme koji od njih osobito djeluje, koji za kojim sljeduje i koji se sa kojim ne slae, i neka ite od Krista Gospoda razrjeenje svega toga. Demoni su veoma zli prema onima koji djelatno hode u vrlinama sa poznavanjem djela (i sve dovode do jasnosti), elei da u mraku streljaju prave srcem (Ps.10,3). (Ps. 10,3)

32. Pri tom posmatranju nai e da su dva demona krajnje brza i da gotovo prestiu kretanje naeg uma - demon bluda i demon koji nas podstie na bogohulstvo. Posljednji nije dugotrajan, a prvi nam, ukoliko ne pokree strasne pomisli, ne smeta da napredujemo u poznanju Boga. 33. Tijelo od due moe odvojiti samo Onaj tko ih je sastavio, a duu od tijela - i onaj tko stremi vrlini (u otelnitvu). Jer, otelnitvom nai oci nazivaju sjeanje na smrt i bjegstvo od tijela (da se staranje za tijelo ne bi pretvorilo u pohotu). 34. Oni koji pogreno pretjerano nasiuju svoje tijelo i koji staranje o njemu pretvaraju u pohotu (Rim.13,14), neka se kasnije ale na sebe same, a ne na njega. Naprotiv, oni koji su stekli duevno bestrae preko njega i dre se (uz njegovo posrednitvo) mogueg sagledavanja Onoga koji jest, ispovijedaju blagodat Tvorca (koji nam je dao tijelo). (Rim. 13,14)

35. Kada um pone da vri nerasijanu molitvu, itava se danonona borba svodi na borbu sa razdraajnim dijelom due. 36. Priznak bestraa je kad um ugleda svoju sopstvenu svjetlost, kada postane spokojan u vezi sa matanjima u snu i lako (i pravilno) shvaa stvari. 37. Um se osnaio ako za vreme molitve ne predstavlja nita svjetsko. 38. Um koji je uz Boju pomo preao poprite djelatnog ivota i dostigao poznanje (sagledavanje), ve sasvim malo ili nimalo osjea pokrete nerazumnog dijela due: poznanje (sagledavanje) ga uznosi gore i odvaja od ulnoga. 39. Bestrae poseduje dua koja i pri sjeanju na stvari ostaje spokojna, a ne ona koju stvari ne plijene. 40. O savrenom ovjeku se ne moe sasvim prikladno rei: 'On se uzdrava', ili o bestrasnom: 'On trpi', zbog toga to trpljenje biva kod onoga koji strada, a uzdranje se vee za onoga koga privlae elje. 41. Veliko je djelo moliti se paljivo, a pjevati paljivo - jo vee. 42. Onaj tko je u sebe usadio vrline i tko je savreno njima ovladao, ve se ne sjea zakona ili zapovjedi, ili, pak, kazni, nego govori (kao iz prirode) i dela ono to mu nalae prekrasna narav koju je stekao. 43. Demonske pjesme pokreu nau pohotu i uvaljuju duu u sramna matanja, a Psalmi i duhovne pjesme svagda privode um sjeanju na vrline, hladei pri tom ar gnjeva i gasei pohotu. 44. Ukoliko borci u borbi uzajamno nanose i primaju udarce, onda svakako i demoni, nalazei se u borbi sa nama i nanosei udarce, i sami od nas poneto primaju. Oalostit u ih i nee moi ustati. I opet: Oni koji me aloste i neprijatelji moji, iznemogoe i padoe. (Ps. 17,39)(Ps. 26,2)

45. Mudrost se vezuje sa pokojem, a blagorazumnost sa trudom. Mudrost se ne moe stei bez borbe, kao to se ni borba ne moe uspjeno izvriti bez blagorazumnosti. Njoj je povjereno da se suprotstavlja gnjevu koji pobuuju demoni, kao i da podstie sile due da djeluju suglasno prirodi, ime se probija put ka mudrosti. 46. Iskuenje za monaha jest pomisao koja, uavi kroz strasni dio due, pomrauje um. 47. Grijeh monaha je suglasnost pomisli sa zabranjenom grehovnom strau. 48. Aneli se raduju kada se umanjuje grehovno zlo, a demoni kad se umanjuje vrlina. Jer, oni su sluge milosti i ljubavi, a ovi - robovi gnjeva i mrnje. Kada nam se prvi priblie, ispunjavaju nas duhovnim sagledavanjem, a drugi - na duu navaljuju sramna matanja. 49. Vrline ne mogu presjei nasrtanje demona na nas, ali nas mogu sauvati nepovrijeenim od njih. 50. Djelatni ivot (upranjavanje vrlina) jest duhovna metoda kojom se isti strasni dio due. 51. Da bi se duevne sile u potpunosti iscijelile, nije dovoljno jedino blagotvorno djelovanje zapovjedi, nego i da um poseduje odgovarajua sagledavanja, tj. razmiljanja. 52. Kao to je mogue ne protiviti se dobrim pomislima koje u nas siju aneli; tako je mogue odbijati zle pomisli koje u nas siju demoni. Posle prvih pomisli slijedi mirno stanje due, a za drugima - smuenje. 53. Plod bestraa je ljubav. Bestrae je cvijet djelatnog ivota, a djelatni ivot se sastoji u ispunjavanju zapovjedi. uvar tog ispunjavanja zapovjedi je strah Boji koji je, opet, plod prave vjere. Vjera je unutranje blago due koje se obino moe nai i kod onih koji jo nisu povjerovali u Boga. 54. Kao to dua, djelujui preko tijela, osjea koji su udovi slabi, tako i um, vrei svoju djelatnost, spoznaje sile i, primjeujui koja mu smeta (svojom oteenou), trai zapovijed koja je moe izlijeiti. 55. Vodei strasnu borbu, um ne vidi zamisli protivnika, budui da tada lii na borce koji se bore nou (u tami). Meutim, stekavi bestrasnost, on lako prepoznaje zamke protivnika. 56. Posljednji stupanj djelatnog ivota jest ljubav, a vrhunac poznanja je - bogoslovlje. Poetak i jednog i drugog je - vjera i sagledavanje stvari. Oni demoni koji se dotiu strasnog dela due, nazivaju se protivnicima djelatnog ivota, dok se oni koji napadaju na samu slovesnu silu nazivaju neprijateljima svake istine i protivnicima sagledavanja. 57. Nita od onoga to isti tijelo po oienju ne ostaje sa oienim. Meutim, vrline, oistivi duu, ostaju i prebivaju i u njoj istoj. 58. Razumna dua djeluje suglasno sa svojom prirodom kada njena elateljna sila stremi vrlini, razdraajna se podvizava za nju, a slovesna stremi sagledavanju onog to postoji. 59. Onaj tko napreduje u djelatnom ivotu umanjuje strasti, a tko uspijeva u sagledavajuem umanjuje neznanje. Za strasti kau da e se jednom potpuno istrijebiti, a o neznanju govore da e se djelomino prekratiti, a djelomino nee. 60. Dobro i zlo koji se susreu u ivotu mogu potpomagati i vrline i poroke. Djelo blagorazumnosti je koristiti se time radi uspjeha prvih i radi prekora drugih. 61. Dua je trodelna, po rijeima naeg mudrog uitelja. Vrlina slovesnog dela se naziva razboritou, razumnou i mudrou, elateljnog - cijelomudrenou, ljubavlju i uzdranjem, a razdraajnog - hrabrou i trpljenjem. Kada je, pak, prisutna u svoj dui - naziva se pravednou. Djelo opreznosti je - boriti se sa protivnim silama, podsticati vrline, proganjati poroke i srednjim (neutralnim) stvarima raspolagati suglasno vremenu. Djelo promuurnosti je da se sve ono to pomae naem cilju koristi na pravilan nain, a djelo mudrosti - sagledavati tjelesne i bestjelesne tvari u svim odnosima. Djelo cijelomudrenosti jest - bestrasno gledati na stvari koje obino u nama bude matanja i elje, a djelo ljubavi je - odnositi se gotovo na isti nain prema svakom licu koje nosi obraz Boji kao prema Prvoobrazu, premda demoni i pokuavaju ponekog da unize pred nama. Djelo uzdranja je - sa radou odbijati sve to uslauje grlo. Djelo trpljenja i hrabrosti je - ne bojati se protivnika i rado podnositi sve neprijatnosti. Djelo pravednosti je - drati sve delove due u saglasnosti i harmoniji meu sobom. 62. Plod setve je etva, a vrlina - znanje. Kao to sejanje semena prate suze, tako i (duhovnu) etvu prati radost (Ps.125, 6). 63. ovek ne moe da odbaci strasna seanja ukoliko se ne potrudi da izlei elateljni i razdraajni deo due, prvi iscrpljujui postom, bdenjem i spavanjem na goloj zemlji, a drugi - dugotrpljenjem, nezlopamtljivou i milostinjom. Od te dve strasti se grade gotovo sve demonske pomisli koje podvrgavaju um u svaku bedu i pogibao. Niko ne moe da se izbavi od njih ukoliko u potpunosti ne prezre jelo i pie, imanje i slavu, pa ak i samo telo svoje. To je [potrebno] radi (demona) koji esto pokuavaju da [oveka] poraze pomou njih. Zbog toga je na svaki nain neophodno da podraavamo nevoljnike na moru, koji, zbog navale vetrova i talasa koji se visoko diu, izbacuju stvari. Pri tome je svakako potrebno marljivo paziti da nas pri izbacivanju stvari ne vide ljudi. Jer, na taj nain bismo izgubili svoju nagradu i podvrgli se brodolomu jo gorem od prethodnog, budui da e nas svojim vetrom produvati demon tatine. Stoga i Gospod na, pouavajui u Jevaneljima naeg upravitelja, tj. um, govori: Pazite da milostinju svoju ne inite pred ljudima da vas oni vide: inae plate nemate od Oca svoga koji je na nebesima (Mt.6,1). On opet govori: Kada se moli ne budi kao licemeri koji rado po sinagogama i na raskru ulica stoje i mole se da ih vide ljudi: zaista vam kaem: primili su platu svoju (st.5), i opet: A kad postite ne budite sumorni kao licemeri jer oni natmure lica svoja da se pokau ljudima kako poste. Zaista vam kaem: primili su platu svoju (st.16). Obratite panju kako Lekar dua milostinjom lei razdraljivost, molitvom isti um, a postom umrtvljuje pohotu. Iz tih vrlina se sastoji novi ovek koji se obnavlja za poznanje prema liku Onoga koji ga je sazdao (Kol.3,10), u kome zbog bestraa nema ni mukog ni enskog, a zbog jedinstva vere i ljubavi - nema Judejca ni Jelina, obrezanja ni neobrezanja, varvara ni Skita, roba ni slobodnog, nego je sve i u svemu Hristos (Gal. 3,28). 64. Neiste pomisli koje se zadravaju u nama usled strasti, nizvode um u propast i pogibao. Jer, kao to se pomisao na hleb zadrava kod gladnog usled gladi, i pomisao o vodi u ednom usled ei, tako se i pomisao o novcu i drugim imanjima zadrava u oveku zbog srebroljublja, a sramne pomisli zbog strasti pohote. Na taj nain se objanjava i nae zadravanje na pomislima sujete i raznim drugim. Nemogue je da um, koji je pogruen i potopljen u takve pomisli, stane pred Boga i ukrasi se vencem pravde. Tim pomislima je bio pokraden onaj jadni um koji se, po jevanelskoj prii, odrekao veere bogopoznanja. Na isti nain je i onaj koji je svezan za ruke i noge i baen u krajnju tamu, od takvih pomisli imao satkanu odeu, koju je Onaj koji ga je pozvao smatrao nedostojnom svadbe. Svadbeno odelo je bestrae slovesne due koja se odvojila od svetskih pohota. Kakav je uzrok toga da pomisli o ulnim stvarima, zadravajui se, kvare poznanje - rei e se u poglavljima o molitvi. 65. Demonskoj pomisli se protive tri pomisli, koje je odsecaju kada se zadri u umu: anelska, naa i ona koja proizilazi iz nae volje kada se ustremi ka dobru, kao i jo jedna naa, koja proizilazi iz ljudske prirode, na osnovu koje i neznaboci, na primer, vole svoju decu i potuju svoje roditelje. Dobroj pomisli se protive samo dve pomisli: demonska i naa koja proizilazi iz nae volje koja se ustremila ka zlu. Jer, od prirode ne proizilazi nikakva zla pomisao, budui da od poetka mi nismo bili zli, jer je Gospod na Svoju njivu posejao dobro seme. Bilo je vreme kada nije bilo zla i opet e biti kada ga nee biti. Semena vrline su neunitiva. U tome me podrava jevanelski bogata koji je, i budui osuen na ad, ipak jo bio milosrdan prema svojoj brai - a milosre je najbolje seme vrline. 66. Neki od neistih demona uvek sede pored onih koji itaju starajui se, na svaki nain, da um odvuku na neto drugo. esto se deava da oni kao povod uzimaju ak i Boanstveno Pismo kako bi ih naveli na rave pomisli. Deava se da oni nasuprot obiaju navode na zevanje ili na teak san, koji se mnogo razlikuje od obinog. To sam sam na sebi ispitao i to dosta esto, iako nisam dobro razumevao uzrok. Od Svetog Makarija sam sluao da je i zevanje neblagovremeno, i da je san od demona. Kao dokaz toga on navodi obiaj iz drevnog predanja da se prilikom zevanja na usta polae krsno znamenje. Sve to mi od njih trpimo stoga to pri itanju nemamo trezvenu.panju i ne seamo se da itamo svete rei Boga ivog. 67. Kod demona se deavaju preputanja i uruivanja, ukoliko neko od njih iznemogne u borbi i ne uspe da pokrene svoju voljenu strast. Razmotrivi to, naao sam sledee: ako nam pomisli neke strasti dugo vremena ne dosauju, a zatim se ona neoekivano pokrene i pone da pee, iako mi za tako neto nismo dali nikakav povod nekom svojom nemarnou, onda znajte da je na vas ustao demon jo vie zao nego prethodni. Zauzevi mesto prethodnog, on je ispoljio svoje zlo. Videi to, neka um pribegava Bogu, uzevi kacigu spanjenja, obukavi se u oklop pravde, izvukavi ma Duha i podigavi tit vere (Ef.6,14-17). Pogledavi na nebo sa suzama, neka on govori: Gospode Isuse Hriste, silo spasenja moga (Ps.139,8), prikloni uho Svoje i pouri da me skloni. Budi mi Bog zatitinik i dom pribeita koji e me spasti (Ps.30,3). Neka on, naroito poenjem i bdenjima, svoj ma uini bljetavim. Nakon toga e stradati jo neko vreme, napadan i zasipan raspaljenim strelama lukavog, ali e najzad i taj demon, malo-pomalo, postati isti kakav je bio i njegov prethodnik. On e se umiriti, sve dok ne prie da ga zameni neki jo gori od njega. 68. Neiste pomisli se esto odnose i ire na mnoge stvari, plove preko velikih mora, ne odbijaju duga putovanja, pokretane plamenom strau. Meutim, ako su unekoliko oiene, postaju mnogo pritenjenije nego to su one (neobuzdane) i usled slabosti strasti ne mogu da se ire na mnoge stvari. Zbog toga se one kreu najvie u krugu onog to je prirodno i, po premudrom Solomonu, neko vreme lutaju (Pri.7,12), sabirajui trsku radi bezakonog pravljenja cigli (Izl.7,12), ne dotiui se pleve. I tako, potrebno je izuzetno uvati srce kako bi se ono kao srna izbavilo od mree i kao ptica od zamke (Pri.6,5). Jer, lake je oistiti neistu duu, negoli ve oienu i opet izranjavljenu ponovo uzdii do zdravlja, zbog toga to demon tuge uvek uskae u zenice oiju i za vreme molitve izobraava izgled idola grehovne strasti. 69. Slovesnu prirodu, umrtvljenu grehom, Hristos budi (na pokajanje) sagledavanjem svih vekova (tj. prolih, sadanjih i buduih). Njegov Otac, pak, duu koja umire Hristovom smru, koja umire grehu, vaskrsava bogopoznanjem. To i znae rei apostola: Ako s Njim umresmo, s Njim emo i iveti (2.Tim.2, 11). 70. Kada um skine starog oveka i obue se u onog koji je od blagodati, ugledae svoje stanje slinim safiru ili boji neba, to Sveto Pismo naziva mestom Boijim, kakvim su ga videli starci na Sinaju (Izl.24,10). 71. Um nee uvideti mesto Boije u sebi ukoliko ne stane iznad svih pomisli o vetastvenom i tvarnom. On, pak, ne moe da stane iznad njih ukoliko se ne svue od strasti koje ga vezuju sa ulnim predmetima i pomisao oraspolouju prema njima. Te strasti e svui uz pomo vrlina, a proste pomisli posredstvom duhovnog sagledavanja. Meutim, i to e napustiti kada mu se javi ona svetlost koja za vreme molitve znamenuje mesto Boije.18