OSVRT NA MODEL(E) DOSADA[NJEG RAZVITKA SISKA fileKrivudava putanja urbanog subjekta Urbana...

27
Ivan ROGI] OSVRT NA MODEL(E) DOSADA[NJEG RAZVITKA SISKA

Transcript of OSVRT NA MODEL(E) DOSADA[NJEG RAZVITKA SISKA fileKrivudava putanja urbanog subjekta Urbana...

IvanROGI]

OSVRT NA MODEL(E)DOSADA[NJEG

RAZVITKA SISKA

Krivudava putanja urbanog subjekta

Urbana subjektivnost redovito ostaje izvan okvira ambi-cioznije analize gradskih prilika. Djelovanje te navike nijete{ko uo~iti u mno`ini radova, neovisno o tomu jesu li tu-zemnog ili inozemnog podrijetla. Upis takve navike u ana-liti~ku praksu, predvidljivo, ostavlja bez primjerena odgo-vora vi{e, ina~e korisnih, pitanja. No, k tomu, utje~e i nauskratu mogu}nosti da se vi{evrsna pitanja oblikuju kakoje potrebno. Ve} i zbog toga je, makar i u sku~enu okviru,korisno odva`iti se na tematsko pro{irenje analize u naz-na~enom smjeru. Trijezno je ra~unati da ve} i osnovna ski-ca portreta urbanog subjekta jednoga grada olak{ava ~itanjeniza mjerodavnih ~injenica.

Na pitanje o urbanom subjektu grada Siska upozorioje ve} i “klasi~ni” gradski kroni~ar iz prvog desetlje}a 20.stolje}a, F. Kova~ (vidjeti u: Maroevi}, 1998.). U dojmljivuopisu gradskih prilika u razdoblju prve hrvatske moderni-zacije u Sisku (promjene u zaklju~nim desetlje}ima 19.stolje}a i u prvim desetlje}ima 20.). Kova~ upozoruje da jeu onodobnu Sisku lako uo~iti glasovite trgovce i {peditere,bogate “kirija{e, la|are, {kartira{e i bajera{e”, ali su rijetki,ako nisu i odsutni, oni koji “brinu na op}enitost, za kakvenapredne op}inske uredbe od kojih bi kasnije potomstvoimalo koristi. Nije bilo lokalnog patriotizma ni osje}ajaza to mjesto” (podcrtao autor). Nije nekorisno u ovakonazna~eni okvir uvu}i i upozorenje jednog od sisa~kih in-telektualaca s popisa anketiranih 1999. godine. Upozorenje,implicitno, nala`e analiti~aru obratiti posebnu pozornostna nadmo} “nomadskih” skupina i sudionika u oblikova-nju modernog sisa~kog grada. Prisjetimo li se klasi~ne ana-liti~ke dosjetke G. Simmela, po kojoj je lik stranca na vrhupopisa likova ~iji polo`aj izravno otkriva kakvo}u zavi~aj-ne preglednosti gradskog mjesta, upozorenje se mo`e u~i-niti, blago re~eno, nekorisnim. Ali njegov cilj nije ugrozitikakvo}u Simmelova uvida u va`nost uloge i lika stranca uzavi~ajnosti grada. Cilj mu je pokazati da su u znatnomrazdoblju moderne sisa~ke povijesti u gradu nadmo}ni oni 11

sudionici koji Sisak dr`e privremenim boravi{tem. Prakseorijentirane takvim stavom, posve “racionalno” i, tako|er,posve predvidljivo, osna`uju interesne mre`e i hijerarhijemo}i u kojima je grad samo pogodni profitni mehanizamza “privremeno” razdoblje; mehanizam se napu{ta ili mije-nja kada se iscrpi ili trajno pokvari. Budu}i da je, na dru-goj strani, grad najprije posebno `ivotno podru~je, oblicidjelovanja orijentirani privremeno{}u oslobo|eni su obve-ze biti obzirni spram njegovih `ivotnih ili kojih drugih(kulturnih, simboli~nih, socijalnih itd.) posebnosti. Druk-~ije re~eno, na mjestu odre|enom naslovom “privremenoboravi{te”, posve su samorazumljivi mnogovrsni obliciprakti~ne grubosti kakvi su, ina~e, na zavi~ajnim parcela-ma odredljivi samo kao likovi nemoralne ili, {tovi{e, kri-minalne prakse. Spomenuti gradski kroni~ar, F. Kova~,razgovijetno izvje{}uje kako onodobni grad Sisak, unato~uspje{nim poduzetnicima u obrtu i rije~nom prometu na-pose, nije – uspje{nim gradom. Nije zbog toga {to urbanasubjektivnost grada nije oblikovana kao njegov tuma~ i~uvar, sposoban mno`inu poduzetni~kih poticaja i nedvoj-benih uspjeha pro`eti obvezama i simboli~nom ba{tinomgradske zajednice predaka/potomaka. Zahvaljuju}i tomu,spomenute poduzetni~ke skupine i ne djeluju kao gradskisudionici nego kao ovla{tenici s vi{ih razina dru{tvene hi-jerarhije da ba{ na tom mjestu (ne nu`no i u tom gradu)razviju svoje poduzetni~ke zamisli.

U hrvatskoj analiti~koj literaturi na vi{e je mjesta po-kazano da sli~an manjak urbane odgovornosti, u razli~i-tim razdobljima, djeluje i u drugim hrvatskim gradovima.U razdoblju opisanom u izvje{}u F. Kova~a (dakle, u raz-doblju prve hrvatske modernizacije), A. G. Mato{, s vi{eknji`evnog dara ali s istom potrebom za jasno}om kao i F.Kova~, skicira srodne prilike u Rijeci. Ta ~injenica ne im-plicira da su rije~ke te{ko}e s urbanom subjektivno{}usli~ne sisa~kima. Ve} i gruba usporedba obaju gradskih po-vijesti pokazuje da u usporedbi treba ra~unati s vi{e dubin-skih razlika negoli sli~nosti. Ali je posve o~ito da i u Rijeciprva hrvatska modernizacija ima kakvo}u “nomadskog”programa, oslobo|ena posebne obzirnosti i obveza spramgradskog mjesta. Isti je odnos vidljiv i u Karlovcu, Puli i ujo{ nekolikim hrvatskim gradovima.

Konvencionalni okvir tuma~enja nazna~enog moder-nizacijskog pravila naslanja se na samorazumljivo pre{u-}ivanje obilje`ja lokalnih skupina koja pogoduju ili, pa~e,ohrabruju mno`enje privremenih modernizacijskih sudio-nika. Sukladno tomu, oblikuje se dojam da modernizacij-ska nadmo} takvih sudionika u (promatranom) gradu ne-ma veze a jo{ manje korijen, u odre|enim obilje`jima lo-12

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)dosada{njeg razvitkaSiska

kalne skupine. Interakcionisti~ka perspektiva, me|utim, pou-~ava kako unos takvih zagrada nije dopu{ten. Posve je o~i-to da se nekolika obilje`ja privremenih mo}nika u gradune mogu obrazlo`iti bez njihove “cini~ne” ba{tine (beskru-puloznost, be{}utnost, hitnja da u {to kra}em razdobljuzarade {to vi{e itd.). No, isto je tako o~ito da se takvi su-dionici mogu ustaliti u ulozi gradskih nadzornika ili us-mjeriva~a gradskih doga|aja samo koliko su lokalne skupi-ne bez modernizacijske subjektivnosti ili sposobnosti. Od-sutnost te sposobnosti nazna~uje prazno mjesto gradskogsubjekta; ono postaje predmetom modernizacijskog nad-metanja. Ide li se tim tragom, nije nekorisno podsjetiti ina dvije ~injenice koje zorno nazna~uju op}i obris urbanesubjektivnosti lokalno zainteresiranih skupina u Sisku.

Prva ~injenica, polo`ena dublje u pro{lost, pou~ava daje Sisak biv{a metropola. Teret “biv{osti” je toliki da sje}a-nje na metropolski polo`aj nema, u zaklju~nim desetlje}i-ma 19. stolje}a, nikakvu mobilizacijsku snagu. Tomu nijeglavni razlog prete`no rimski metropolski naslov (rimskaSiscia je glavnim gradom rimske pokrajine Panonie Sa-viae), jer je Sisak i glavnim gradom sjeverne (posavske)Hrvatske u osvitu feudalnog razdoblja, pa na~elno mo`e iu razdoblju prve hrvatske modernizacije u 19. stolje}u po-nuditi mobilizacijski naslov: hrvatski glavni grad. Va`nijeje {to je u istom razdoblju taj naslov ve} nedvosmislenimozna~iteljem grada Zagreba, pa drugi hrvatski gradovi smetropolskom pro{lo{}u taj naslov mogu rabiti samo kaojednu vrstu pomo}nog sredstva u natjecanju za bolji/vi{irang u hijerarhijskoj mre`i hrvatskih gradova.

Druga ~injenica, a ona je gotovo sinkrona prvom mo-dernizacijskom razdoblju u Sisku, pou~ava da je Sisak, svedo 1874., kada je progla{en “slobodnim kraljevskim gra-dom”, po dva va`na obilje`ja srodniji negradu negoli gra-du. Prvo je obilje`je vlasni~ko. Sisak je, poznato je, vi{estolje}a feudalnim vlasni{tvom (vlasnik je zagreba~ki Kap-tol do 1851.). Weberovska analiti~ka tradicija pou~ava dase u okvirima naselja/feudalnih vlasni{tava vrlo te{ko obli-kuje gra|anstvo sposobno za modernizacijsko djelovanje.Jer op}i okvir vlasni~ke i upravlja~ke sheme ne dopu{tauspostavu sudionika sposobnih za autonomiju. Zahvalju-ju}i tomu, u kolektivnom pam}enju lokalnih skupina iztakvih naselja nadmo}nije je iskustvo ovisnosti i podre-|enosti negoli iskustvo samooblikovanja. Podsjetiti je damodernizacijska sku~enost nije svojstvena samo rubnimkaptolskim naseljima (“u provinciji”); dostatno je uspore-diti sredi{nje kaptolsko naselje u (kasnijem) Zagrebu s pri-likama u susjednom Gradecu. 13

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)

dosada{njeg razvitkaSiska

Drugo je obilje`je strukturno. U modernizacijsko raz-doblje Sisak i ne prispijeva kao grad (gradska op}ina), ne-go kao “oppidum Sisek”, dakle kao naselje koje jo{ nijegradom ali vi{e nije ni selom (od 1838.). Koliko je priklad-no takvu tvorevinu nedvosmisleno zvati trgovi{tem, pred-met je posebne rasprave. Idemo li “tvr|e” tragom analiti~-ke sheme M. Webera, lagodna sinonimnost nije dopu{te-na; druk~ije re~eno, oppidum mo`e biti, po glavnoj funk-cionalnoj shemi, trgovi{tem, ali glavno mjerilo njegove ur-bane kakvo}e je stupanj autonomije, a ne zate~ena funk-cionalna osnovica. Bitnije je uo~iti da strukturni okvir op-piduma nije najpogodniji za sna`enje gra|anskog (i grad-skog) samopouzdanja. Zato mu nedostaje socijalna skupi-na sposobna ujediniti modernizacijske imperative i mjesnuobzirnost. Budu}i da takve nema, predvidljivo se oblikujeunutra{nja napetost izme|u izvanjskih (doseljenih, “no-madskih”) skupina, zainteresiranih za modernizaciju (~itaj:brze uspjehe), i skupina ukorijenjenih u subjektivnosti op-piduma, zainteresiranih, najprije, za sigurne preobrazbe polokalnoj mjeri. Potonje su redovito bez potrebne moderni-zacijske kompetencije. Njihovo je profesionalno pam}enjeograni~eno, uglavnom, na lokalnu obrtni~ku praksu i zavi-~ajno tr`i{te. U njihovoj interpretaciji likovi “duha mje-sta” ostaju, uglavnom, ogra|eni nostalgijom i/ili demon-skim pridjevima.

Ima li se re~eno u vidu, zasnovano je upozoriti kakoje Sisak u razdoblju kada stje~e naslov “slobodni kraljevskigrad” zapravo bez zavi~ajnih gra|ana. Iskazom se ne upu-}uje na odsutnost skupina s korijenom u neseoskom okru`-ju; upu}uje se, me|utim, na odsutnost skupina opremlje-nih i sposobnih djelovati s pomo}u grada i kao grad(dakle, djelovati i funkcionalno i identitetski kao gradskisudionici). Zahvaljuju}i tomu, oblikovanje Siska u prvommodernizacijskom razdoblju nije izlo`eno onim prakti~-nim unutra{njim obvezama i mjerilima kojima je, ina~e,modernizacijska mijena u gradovima s autoktonom gra-|anskom skupinom izlo`ena. Na to, nedvojbeno, utje~e imalobrojnost zavi~ajne sisa~ke skupine. Na po~etku 19.stolje}a, poznato je, u starom je Sisku (na lijevoj obali Ku-pe) tek 67 ku}a. Uo~i pak samog gradskog osamostaljivanja,godine 1869., u Sisku je popisano 4.300 stanovnika. Svaka-ko da je dio popisanih doseljen u razdoblju 1838.–1869.,kada Sisak u`iva ovlasti oppiduma (do 1838. Sisak ima sta-tus sela), podrijetlom iz lokalnog okru`ja. Ali i lokalni do-seljenici su, ostane li se dosljedno na stajali{tu da ne ba{ti-ne “duh mjesta” samog Siska, “stranci” koliko i doseljeniciiz drugih krajeva (vidjeti u: Marinovi}, Miki}, 1989.).14

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)dosada{njeg razvitkaSiska

Nestabilnost gradskog subjekta nije ograni~ena samona razdoblje prve modernizacije. Ona odre|uje i pro`imljeurbanu preobrazbu i u razdoblju druge (koja se poklapa sasocijalisti~kim razdobljem). Tvrdnju, osim brojnih isku-stvenih primjera prakti~ne neobzirnosti prema gradskojba{tini, podupiru i nalazi sociologijskog anketnog istra`i-vanja iz godine 1987. (skupina autora, 1987.). Anketni po-daci pokazuju da u razdoblju anketiranja (kraj osamdese-tih godina) svaki tre}i (anketirani) dr`i kako u Sisku ne-ma ni~esa vrijedna za pokazati strancima ili za ~uvati.Pokazuju, tako|er, da u kolektivnoj predod`bi sisa~kihgra|ana nije u~vr{}ena mre`a ozna~itelja gradskog identi-teta. Treba priznati, taj nalaz nije atipi~an u razdoblju so-cijalisti~ke urbanizacije (vidjeti u: Rogi}, 1991.). Sistemskakonstrukcija op}eg predlo{ka onodobne urbane preobraz-be jednostavno poti~e, izazivlje na aktivni zaborav “duhamjesta”. Pa se dru{tveno povjerenje u sintakti~ka pravilaurbanog kontinuiteta “ljulja” ne samo u Sisku nego u dru-gim hrvatskim gradovima, napose u onima sna`nije izlo`e-nim silnicama i voljama mijene. U gradovima gdje je ne-stabilni urbani subjekt odredio prakti~ni obzor prve mo-dernizacije u~inci druge modernizacije gotovo da su njego-vu slabo}u prometnuli u rizi~nu razvojnu ~injenicu. Vi-{evrsna empirijska gra|a pokazuje da se takvo {to zbivalo iu Sisku. U zaklju~noj predod`bi i sisa~ke i hrvatske javno-sti to je nevoljeni grad, prikladan posve iznimno samo zapragmati~ne svrhe i zada}e.

Nalazi anketnog istra`ivanja iz godine 2000., me|u-tim, pokazuju (skupina autora, 2000.) da se u sjeni nazna-~enog procesa oblikovala statisti~ka ve}ina sisa~kog sta-novni{tva koja svoj kolektivni obris nedvosmisleno odre-|uje naslovom 'Si{~anin'. Korisno je upozoriti na nekolikoosnovnih nalaza. Prvi pokazuje da je grad Sisak mjestomro|enja 45,9% anketiranih. Ali da “doma}im” Si{~ani-nom sebe dr`i 85,2% anketirana. U gradu gdje, biti do-seljenikom nije rizi~no, tako velik udio anketiranih koji sedr`e “doma}ima” ne mo`e se protuma~iti posebnim potre-bama za minimizacijom socijalnog rizika ili za o~ekiva-nim dobitima. Vjerojatnije je na djelu jedna vrsta “ekolo-gijske” identifikacije sa `ivotnim mjestom na koju upozo-ruju jo{ i klasi~ni nalazi ~ika{ke {kole. (Sukladno tomu,zna~enje sintagme: “`ivjeti u Sisku” za mnoge doseljene si-nonimno je zna~enje sintagme “`ivotni uspjeh”.) Druginalaz pokazuje da uvjerljiva ve}ina anketiranih, 82%, na-mjerava trajno `ivjeti u Sisku. Kakvo}u iznesenog podatkaozbiljno ugro`ava ~injenica da teritorijalna pokretljivost uhrvatskom dru{tvu nije sna`na. Pa se odluka anketiranihmo`e protuma~iti i kao posljedica manjka migracijskih 15

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)

dosada{njeg razvitkaSiska

mogu}nosti. No, unato~ tomu, nije bez snage i stav da jena djelu potreba za kontinuitetom prije spomenutog `ivot-nog uspjeha. Tre}i nalaz, pak, posredno potvr|uje da je uop}em okviru oblikovanja gradske subjektivnosti manjepogre{no govoriti o statisti~koj ve}ini koja zavi~ajno prih-va}a Sisak negoli o urbanom subjektu s potrebnim razvoj-nim imunitetom. Nalaz pokazuje da “samo 38,7% anketi-ranih vjeruje da }e i njihovi potomci (djeca) ostati traj-no `ivjeti u Sisku”. Druk~ije re~eno, u predod`bi anketi-ranih grad nije dostatno mo}an i uvjerljiv u konkurent-skom natjecanju za naklonost mla|eg stanovni{tva; ni “vla-stitog”, ro|enog u Sisku, a, implicitno, ni onog s drugihpodru~ja, kojega bi, zajam~enom kakvo}om grada i njego-ve perspektive, tek trebalo u grad privu}i. Analiziraju li se,dodatno, i iskazi sisa~kih srednjo{kolaca (dobiveni meto-dom eseja u ve} spomenutom istra`ivanju), lako je uo~itida, po ocjeni ve}ine, grad Sisak takvu kakvo}u nema. U ve-}inskoj predod`bi anketiranih on je “mali grad u velikimte{ko}ama”. Ako tako grad ocjenjuju njegovi srednjo{kolci,prije spomenuta skepsa anketiranih Si{~ana spram mogu}-nosti grada da se natje~e za naklonost mla|eg stanovni{tvaizgleda posve zasnovanom.

Ide li se dosljedno naba~enim tragom, nu`no se na-me}e ovo pitanje: nije li Sisak prisiljen sabirati samo sta-novni{tvo bez mogu}nosti/sposobnosti za uspjeh u dru-gim, razvijenijim, hrvatskim gradovima? Potvrdan odgo-vor implicira da je gradska subjektivnost ostala reduciranana likove nestabilnosti i zgoljne prilagodbe prilikama. Ni-je~an pak odgovor obvezuje dvostruko: mora ozna~iti ~i-me bi Sisak mogao/trebao privla~iti za razvoj sposobnijestanovni{tvo te tko }e Sisak usmjeriti tom putanjom. Uop}em okviru gra|anske zbilje, gdje je “nomadizam” jed-nom vrstom konvencionalna `ivotnog prava (pravo naodabir `ivotnog mjesta i adrese), potraga za odgovorimana spomenuta pitanja ne mo`e ponoviti predlo{ke pred-gra|anskog obvezivanja pojedinaca ili skupina `ivotom naodre|enom mjestu dr`avnom voljom (osim, poznato je,skupina iz vojnog ili administrativnog pogona). To, izme-|u ostalog, zna~i da prije spomenuta statisti~ka ve}ina si-sa~kog stanovni{tva, koja svoj polo`aj u gradu odre|ujenaslovom “Si{~anin”, nije dostatnim uvjetom za potreb-ni okret. Razlo`no je vjerovati da se u njoj krije skupinakoja svoj polo`aj u Sisku ne izvodi samo iz elementarneekologijske identifikacije. Nego iz identifikacijskog predlo-{ka gdje biti (gra|anski) pojedinac i biti Si{~anin nije od-vojivo. Samo u takvu predlo{ku Sisak je autonomno oda-bran kao sastavni dio i egzistencijalnog i socijalnog samo-16

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)dosada{njeg razvitkaSiska

oblikovanja. No to, paradoksalno, zna~i, kako naslov“Si{~anin”, nije nagrada nego – identitetska nu`da. Ta }eskupina, unato~ malobrojnosti, tek morati razviti ulogunovog/starog jamca gradske izvrsnosti.

Sjena predzi|a

Sjena predzi|a, ~itljivo je ve} i iz op}ih hrvatskih iskustavau postrenesansnom razdoblju, nagovje{}uje predlo`ak iden-tifikacije dru{tvenih sudionika koji obvezuje, ponajprije,sudioni{tvom u izvanrednim prilikama/stanjima, nu`-nim u eshatologijskom knjigovodstvu na vi{oj (meta)razinidru{tvene ili epohalne mijene. Pri tomu se u~inak izvan-rednih prilika/stanja ne mjeri posljedicama u djelokruguopstanka samog sudionika, nego na spomenutoj vi{oj razi-ni (mijene). Predvidljivo je da se skup imperativa i naumatako odre|en postupno transformira u “samorazumljivu”regulativnu i atribucijsku osnovu dru{tvenog sudionika po-go|ena sjenom. Ili, druk~ije re~eno, prihva}anje njezinihu~inaka, i samoozna~ivanje s pomo}u njih, postaje samo-razumljiva sistemska du`nost takva sudionika.

U urbanoj genezi Siska vidljivo je vi{e likova spome-nute sjene. Ve} i povijesno daleka (ali po kakvo}i prapred-lo`ak), slika prvog hrvatskog Siska stoji u opasnoj blizinisjene predzi|a. Unato~ mogu}nosti da se njegov otporprotuma~i i kao zgoljno oponiranje onodobnoj feudalnojmodernizaciji, lik hrvatskog vladara Ljudevita Posavskoglik je s predzi|a, gdje se dugoro~no odlu~uje o kolektivnojhrvatskoj budu}nosti. To, posredno, zna~i da je Sisak, una-to~ tomu {to je grad (poslije selo), zapravo – tvr|ava. Utoj se ulozi u renesansnom razdoblju on i doslovno potvr-|uje. U razdoblju 1544.–1550., na omanjem komadu zem-lje, na utoku Kupe u Savu, Sisak je graditeljskim rezom svi{e razine (carstva) stavljen u zagradu kao selo, a potvr|enkao tvr|ava predzi|a. U toj ulozi on je stekao i europskiatribut sudionika jedne s popisa prijelomnih pobjedni~-kih bitaka protiv turske vojske (godine 1593., u “bitci podSiskom”). Na tom tragu diferencira se, postupno, i poseb-ni dio fizi~kog naselja, s desne strane Kupe, uklju~en u po-redak Vojne granice do 1874. godine, poznat pod imenomNovi Sisak.

Ta ~injenica dopu{ta Sisku dopisati i drugi lik sjenepredzi|a. Osim lika tvr|ave (s nadmo}nom vojnom zada-}om), diferencira se lik zaglavne postaje na hrvatskoj gra-nici. Dok je jo{ na djelu upravlja~ka volja Carstva na po-dru~ju Vojne granice lik ima gotovo zgoljnu empirijskupotporu. Premda, na drugoj strani, ba{ zbog upravnog re- 17

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)

dosada{njeg razvitkaSiska

za na grani~noj crti izme|u Vojne granice i Banske Hrvat-ske, vi{e inicijativa podrijetlom iz Novog Siska u razdobljuprve hrvatske modernizacije ima nagla{eniji emancipacij-ski zna~aj (primjerice pokretanje dnevnika Zato~nik godi-ne 1869.; osnutak trgova~ko-obrtni~ke komore 1868. itd.)Takav polo`aj u semanti~koj shemi predvidljivo pomi~ezna~enje gradskog identiteta prema naslovu: periferijskouto~i{te. U razdoblju kada prva hrvatska modernizacijapri kraju 19. stolje}a oblikuje novu dru{tvenu zbilju, zna-~enjsko podru~je sintagme na gotovo simetri~an na~in“pro`dire” i naslov “periferijsko uto~i{te” spram mora si-roma{tva, i naslov “periferijsko uto~i{te” spram nepre-gledna ruralnog svijeta. U oba spomenuta lako je uo~itipremje{tanje obrambenih ovlasti i atributa iz renesansnograzdoblja na podru~je skrbi za stabilnost. Skrb, na jednojstrani, dopu{ta rijetkima prona}i novu `ivotnu perspekti-vu u Sisku (poduzetni~ke, obrtni~ke i radni~ke skupine na-stale na temelju prometne, a poslije i industrijske, ekspan-zije); na drugoj, pak, ista skrb te`i konzerviranju postoje-}ih shema kako bi se cjelina modernizacijskog poretkaodr`ala u razdijeljenim ulogama. Premda u cijelom raz-doblju prve hrvatske modernizacije veli~ina udjela selja~-kog svijeta u hrvatskom dru{tvu, a jo{ vi{e veli~ina njegovezapu{tenosti, ne dopu{ta dosljedno diferenciranje poslovai skrbi za njega po rangovima predvi|enim za regionalnaili `upanijska sredi{ta (nego skrb trajno ostaje oblikom ra-da metropolnih sudionika), ta ~injenica ne slabi jasno}uzna~enjskih obrisa i atributa {to ih je Sisak, na toj podlozi,u razdoblju prve modernizacije stekao. Ba{ zato od njegaSE ne o~ekuje ona gradska/gra|anska uvjerljivost koju odRijeke, primjerice, zahtijevaju/o~ekuju ugarske vlasti, ili odZagreba hrvatsko gra|anstvo. O~ekuje SE, naprotiv (i nahrvatskoj i na carskoj razini), da, stoje}i na granici premasocijalnom moru seljaka i siromaha, bude jednom vrstomnjihove utje{ne nagrade na lokalnoj razini; i, svakako,op}im prijenosnikom administrativnih volja. Premda supritisci nesukladni po osnovnom smjeru, oni, neplanira-no, u gradskom sklopu oja~avaju isti osnovni u~inak. Onse zrcali u sku~enoj bilanci praksa gra|anske autonomije iu mno`enju tragova posve pragmati~ne, prigodne skrbi zagradsku zbilju, gdje su sintakti~ka pravila gradskog konti-nuiteta kao pravila dnevnog djelovanja posve rubna.

Na istom tragu mo`e se protuma~iti i obnova tragovasjene predzi|a uo~i i tijekom razdoblja druge hrvatske mo-dernizacije (u socijalisti~kom razdoblju). Obnova je zapo-~ela (u socijalizmu ina~e polupriznatom) ~injenicom, dasu Si{~ani (sisa~ki partizanski odred) organizirali prvi pri-18

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)dosada{njeg razvitkaSiska

mjer pobune protiv nacisti~ke okupacije u Hrvatskoj, ali –1941. godine – i u okupiranim europskim zamljama. Posemanti~kim odjecima taj je doga|aj u sisa~kom kolektiv-nom iskustvu iste kakvo}e kao i doga|aji na podru~juhrvatskog predzi|a u renesansnom razdoblju. Organizato-ri socijalisti~ke modernizacije iz njih su izvukli dva osnov-na orijentiraju}a na~ela u oblikovanju sisa~ke urbane preo-brazbe. Prvo na~elo pou~ava da Sisak mora/treba biti na-gra|en za svoje zasluge na predzi|u. Drugo na~elo pou~a-va da Sisak mora/treba biti predvodnim gradom (jednimu manjoj skupini) u ostvarivanju glavnih ciljeva socijali-sti~ke modernizacije u Hrvatskoj. Dakako da je raspon“predvode}ih” obveza i zada}a ovisio o ambicijama i dru{-tvenoj mo}i pojedinih gradskih tuma~a i jamaca socijalisti~-kog programa; manje je ovisio o uvidima u gradske proce-se i gradske potrebe. Na toj podlozi radikaliziraju se u gra-du promjene koje “odozgo” oblikuju funkcionalnu i soci-jalnu osnovicu ostvarivanja op}eg socijalisti~kog progra-ma; one su samo posredno svezane s promjenama i priori-tetima va`nim gradu. Novi “novi Sisak”, nastao u tom raz-doblju, nije otiskom uspje{ne prilagodbe grada novim raz-vojnim i funkcionalnim uvjetima. Nego, najprije, otiskomistog idealnotipi~nog socijalnog/industrijskog skladi{takoje, u socijalisti~kom razdoblju, modelski orijentira pro-gram izgra|ivanja novih gradova po cijeloj onodobnojHrvatskoj (kao sastavnici druge jugoslavenske dr`ave). Utakvu okviru uspje{no se oblikuje, vidjelo se, statisti~ka ve-}ina Si{~ana koja sebe nedvosmisleno dr`i istinskim Si{~a-nima. Ali se s puno te{ko}a oblikuje sposobni tuma~ inte-resa grada i njegovih glavnih ciljeva. Raspored likova po-dre|enosti grada industrijskim adresama i njihovim ciljevi-ma zacijelo najjasnije pokazuje o kakvim je te{ko}ama rije~.

Ipak, sjena predzi|a, neovisno o tomu {to je predo-d`be o razvitku Siska u socijalnoj imaginaciji hrvatskogdru{tva dalekose`no zarobila periferijskim mjerilima, osna-`ila je, na drugoj strani, i novu/imaginarnu granicu togarazvitka. Ona je najjasnije formulirana u prije spomenu-tom drugom na~elu s pomo}u kojega se orijentiraju orga-nizatori sisa~ke modernizacije u socijalisti~kom razdoblju;na~elo, vidjelo se, pou~ava da Sisak mora/treba biti pred-vodnim gradom. Pro~ita li se taj imperativ u obzoru razu-mijevanja {to ga je vi{e desetlje}a ekskluzivno nadzirao,primjerice, N. Weber, idealnotipi~ni sisa~ki gospodarstve-nik kasnog socijalisti~kog razdoblja, onda ne zna~i drugonegoli da se Sisak s naru~enom vedrinom samousmrti ujednoj vrsti ogledne odanosti zastarjeloj predod`bi o indu-strijskom napretku; koju, k tome prakti~no jam~e jednakotako zastarjeli totalitarni jamci poretka. No, pro~ita li se 19

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)

dosada{njeg razvitkaSiska

isti imperativ u obzoru razumijevanja koji od svakog gra-da, kao navlastita sudionika, zahtijeva da se samoodrediu odabranim likovima gradske izvrsnosti, onda sjenapredzi|a mo`e, paradoksalno, postati simboli~nim upo-ri{tem gradskog razvojnog orijentiranja koje ne dopu{ta daSisak bude povu~en u svakodnevicu “malog grada s veli-kim te{ko}ama” kao u labirint bez izlaznog puta. Vi{e raz-vojnih aspiracija sisa~kih gra|ana, zabilje`enih u prije spo-menutom istra`ivanju, pokazuje da je takvo ~itanje grad-skog polo`aja ve} na djelu.

Klasicisti~ka arheologija prve modernizacije

U~inke prve hrvatske modernizacije u Sisku korisno je ra-sporediti u dvije osnovne skupine.

U prvoj su u~inci sabrani u razdoblju {to se, grubopromatrano, dovr{ava gradskim osamostaljenjem ve} spo-menute, 1874. godine. Navedenu godinu ne isti~emo samozbog nove upravne i politi~ke subjektivnosti koja je Sisku,odlukom da mu se prizna polo`aj slobodnog kraljevskoggrada, stavljena u izgled. Va`nom dr`imo i ~injenicu da seistih godina dalekose`no mijenja i funkcionalna osnovicagradske predod`be o autonomiji. Nije neto~no, ide li sestro`ije tragom europskih inicijativa u istom razdoblju, tuosnovicu definirati merkantilisti~kom. Ona obuhva}a dvi-je jednostavne zamisli.

Prva oblikuje predod`bu o Sisku kao lu~koj promet-noj adresi. Zamisao je izvadak opse`nijeg programa pro-metne rekonstrukcije zemalja u Carstvu, oblikovana jo{ u18. stolje}u. U njegovu ostvarivanju, unato~ poduzetni~-kim sudionicima razli~ite snage i veli~ine, najva`nija jecarska volja. Napokon, merkantilisti~ki program i ima ko-rijen u hitnji da se u ulogama ekskluzivnih poduzetnikana kontinentalnim i interkontinentalnim tr`i{tima potvr-de dr`ave. Ostvaruju}i zamisao, one zapravo izgra|uju ihomogeniziraju prometne mre`e, imitiraju}i predlo`ak ko-munalne homogenizacije gradova u baroknom razdoblju.Uklju~ivanje Siska u zemaljske prometne mre`e dakle, os-lonjeno je na lu~ku predod`bu o Sisku. Dovr{etak `eljez-ni~ke pruge Sisak–Zagreb–Zidani most 1862. godine si-sa~ka uprava ne dr`i opasnim. Vjeruje se, naprotiv, da do-ga|aj dodatno u~vr{}uje Sisak u ulozi va`ne rije~ne luke.Ni teku}i doga|aji u gospodarstvu nisu opre~ni tom stavu.

Druga zamisao merkantilisti~kog programa oblikujepredod`bu o obrtni~kom/industrijskom Sisku; no njezinstrukturni predlo`ak izravna je posljedica ~injenice da jeSisak rije~na luka. Druk~ije re~eno, op}i prometni/trgova~-ki okvir sisa~kog gospodarstva odre|uje posebne likove20

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)dosada{njeg razvitkaSiska

obrtni~ke/industrijske prakse. Zahvaljuju}i tomu, u pro-matranom razdoblju brodograditeljska je industrija stvar-na jezgra sisa~ke industrije. (Primjerice, po~etkom {ezdese-tih godina 19. stolje}a u Sisku radi 10 brodogradili{ta,o~ito nevelikih; u njima se godi{nje gradi 4–5 brodova, apopravlja dvadesetak.)

Merkantilisti~ki izvadak programa gospodarske mo-dernizacije predvidljivo je nametnuo dvije usporedne ur-banizacijske zada}e. No one se u paru mogu razlikovati sa-mo ukoliko se analiziraju kao odijeljeni empirijski doga-|aji. U osnovi, na djelu je jedinstvena gesta; njezin je cilj,grubo re~eno, konstituirati gradsku zbilju u Sisku kaozbiljski `ivotni i graditeljski sklop.

Prva zada}a u paru jest konstituiranje/oblikovanje si-sa~kog Donjeg grada. Formulacija, me|utim, nije posveopravdana. Do godine 1838., vidjelo se, Sisak je selo. Nje-gov “gornji grad” ili je imaginarnim/nevidljivim gradom(upu}ujemo na imaginarni album I. Calvina) ili je odred-ljiv samo u ulomcima (sisa~ka tvr|ava, kaptolska zdanja)koji ne mogu biti valjanim nositeljima naslova “gornjigrad”. Zato je konstituiranje sisa~kog Donjeg grada, u os-novi, i konstituiranje Grada i njegova sredi{ta. Premda pred-lo`ena formulacija izgleda nategnuto, upozorujemo kakoje brani ~injenica da se u istim granicama ustaljuju u Si-sku tri naslova: Stari Sisak; gradsko sredi{te; moderni Si-sak. Op}e obrise i osnovna sintakti~ka pravila djelovanjana spomenutom podru~ju odredio je, poznato je, zemljo-mjernik Ivan Fistrovi} 1822. godine posebnim regulacij-skim planom (prihva}enim 1829. godine). Maroevi} dr`ikako je nacrt u osnovi klasicisti~ki. Maroevi}evu ocjenudr`imo vrlo korisnom. No ne samo zbog isticanja geome-trijskog predlo{ka plana i imaginarnog orijentiranja uli~-nom shemom rimske Siscie. Za glavni smjer ove analizejednako va`nom dr`imo ~injenicu da Fistrovi} rabi klasici-sti~ki shematizam oblikuju}i plan grada za liberalno raz-doblje gra|anske preobrazbe. Premda su u tom razdobljuu graditeljstvu prisutni razli~iti neo-stilovi iz historicisti~-kog atlasa, osnovni smjer djelovanja tada{njih urbanihpraksa ne potvr|uje sklonost redu i anti~koj ba{tini, ne-go, naprotiv, masovnom neredu i posve pragmati~nim re-dukcijama u okoli{u, obrazlo`enim novim mitom o oslo-boditeljskoj kakvo}i individualne pohlepe i snazi industri-je. U takvu je kontekstu klasicisti~ko upori{te predod`be ogradskoj zbilji, kojom, u osnovi, vlada barokna zamisao ogradu/spomeniku, u otvorenoj opreci s intencijama duhavremena liberalnog razdoblja. Ono podupire zamisao ogradskoj zbilji neodvojenoj od sna o gradu/idili~nu mje-stu. Primjeri urbanizacije Donjeg grada u Zagrebu, u Osije- 21

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)

dosada{njeg razvitkaSiska

ku ili Rijeci, pokazuju da nazna~eni predlo`ak nije sisa~-kom posebno{}u. Zamisliti (liberalni) Donji grad kao jed-nu vrstu obodna naselja oko sredi{njeg vrta, kao u zagre-ba~kom primjeru, mo`e se odva`iti, ponajprije, ma{ta s“privilegijom” periferijskog sudioni{tva u dinamici liberal-nog razdoblja. Sisa~ka sku~enost (Fistrovi}evim nacrtomodre|ene su samo 252 ku}ne parcele u 10 ulica) ne dopu-{ta planerskim zamislima razviti se do razine gdje moguotvoreno crpiti svoje najdublje implikacije, pa se i klasici-sti~ke intencije reduciraju na skromni program prizemnoggrada s disciplinarnom uli~nom mre`om djelomi~no suk-ladnom anti~koj (Vukovi}, 1994.). Ali i u okviru {to gaprogram nagovje{}uje jasno se nazire predod`ba o graduneodijeljena od pateti~ne predod`be o gra|aninu. Grad natoj podlozi oblikovan nije (jo{) zavi~ajnim gradom jer se unjemu ne sabiru svi upisi prirodne/dru{tvene ba{tine. Ali,po odlu~nosti da bude jamcem simboli~na prava pojedin-ca na ulomine gra|anske idile u gradskoj svakodnevici(pravilnost gradskih ritmova, preglednost scene, autonomi-ja ku}a, “kupanje” grada u svjetlosti, simboli~no zeleniloitd.), on se odvaja od negradskih predaka i postaje jednomvrstom tipi~nog obe}anja. Nije zato neto~no Maroevi}evpridjev “klasicisti~ki” (plan) pro~itati i kao “prosvije}eni”(program sisa~ke preobrazbe). Budu}i da je za{ti}en tomambicijom, program se zbilja i mo`e oblikovati u paradok-salnu jedinstvu starog/modernog/sredi{njeg Siska.

Druga je zada}a u spomenutom paru obuhvatiti grad-skim okvirom vojni/novi Sisak te rubna naselja oko oba(dotada{nja) Siska. Posrijedi su, poznato je, naselja Galdo-vo i Caprag. Sredi{nji doga|aj izazvan tom zada}om jestizgra|ivanje mosta preko Kupe (1862. godine). Most nemasjaj najvi{ih graditeljskih ambicija. Bli`e je istini ocjena daje posrijedi neka vrsta pragmati~na osiguranja mogu}nostiza stalni prijelaz Kupe (drvenim mostom). Sti{ane ambici-je jo{ su vidljivije u samom vojnom/novom Sisku. Tek 10zidanih ku}a (drugih 130 je drveno) zorno pokazuju do-ma{aj prvog vala urbane preobrazbe. Maroevi} sa`imlje na-selje na obalni potez i `itni trg. Isti manjak cjelovitostividljiv je i u institucionalnoj mre`i. Bez crkve, ja~e poslov-ne i upravne infrastrukture, vojni/novi Sisak zamisliv jesamo kao dio Starog Siska. Jo{ su skromnije promjene uspomenutim naseljima Galdovo i Caprag. U osnovi, njiho-vo bilje`enje u gradskim granicama u tom razdoblju jasni-je je kao simboli~na gesta, kojom se odre|uje teritorijalniobzor prvog modernizacijskog programa, negoli kao rad-nja s posljedicama u graditeljskom ili funkcionalnom sklopu.

Na popisu u~inaka prve hrvatske modernizacije kojispadaju u drugu skupinu (ostvarenu u razdoblju od 1875.22

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)dosada{njeg razvitkaSiska

–1940.) zacijelo je na vrhu transformacija gospodarskogpredlo{ka. Nakon 1873., kada je `eljezni~kom prugom Ri-jeka spojena sa Zagrebom (i dalje s Budimpe{tom), sisa~kaluka postupno gubi va`nost. Sukladno tomu, postupnogubi va`nost i trgovina kao oslonac gradskog napretka.“Tvr|e” re~eno, u zaklju~nim desetlje}ima 19. stolje}a po-lazni gospodarski predlo`ak, na koji je Sisak bio osloniopo~etni modernizacijski program, gubi potrebnu razvojnukakvo}u. Do tada “pri~uvni” sektor gradskog gospodarstva– industrija, postaje, postupno, novom okosnicom sisa~-kog gospodarstva. Njezino je ja~anje kontinuirano u cije-lom promatranom razdoblju do 1940. U razdoblju do1918. godine prete`u industrijske grane oslonjene, kakoKaraman izvje{}uje, (1991.) uglavnom na lokalnu sirovin-sku ponudu (drvna industrija, tekstilna, gra|evinska itd.).U prvojugoslavenskom pak razdoblju nastaju vi{evrsni pri-mjeri industrija tipi~nih za zemlje europskog periferijskogkapitalizma, u kakve spada i prvojugoslavenska dr`ava.Osim pogona kakvi su tvornica ko`e, alkohola i sli~ni, na-staju i “bazi~ni”; me|u njima je na prvom mjestu topioni-ca `eljeza (u Capragu), petrolejsko dioni~ko dru{tvo (Shell)te kemijska industrija. One u gradsku zbilju unose razvoj-ni potencijal nepoznat u prvim desetlje}ima modernizaci-je; ali i nove rizike, kako socijalne (novo raslojavanje) takoi ekologijske (spomenute su industrije u skupini rizi~nihekologijskih djelatnosti). Novo centriranje industrije ne bri-{e prometni status i prometne dobiti. Ali se njihova obilje`-ja najto~nije mogu razumjeti kao u~inci ovisnosti sisa~kihprometnih programa o industrijskom napretku. Pa i nijebez osnove tvrdnja kako je, u zavr{nim desetlje}ima prvemodernizacije u Sisku, prometni sektor postao samo “unu-tra{njim” sektorom industrije.

Skicirana mijena, predvidljivo, olak{ava ubrzano po-ve}anje broja gradskih stanovnika. U razdoblju, primjerice1869.–1910. broj je porastao od 4.273 na 7.545, dakle za-malo se udvostru~io. Lako je uo~iti da su promjene u gra-nicama omjera malog grada. Zbog toga je nedvojbenopretjerano u onodobnom Sisku vidjeti obrasce masovnagrada tipi~nog, ina~e, u industrijskim mre`ama vode}iheuropskih zemalja. No svakako treba priznati ~injenicu dasabiranje doseljenih u tolikom broju (izrazito su nadmo}-ni zavi~ajnim stanovnicima Siska) sna`i dezintegracijskesilnice. Manjak zavi~ajnog pam}enja “sretno” se, na drugojstrani, spaja sa strukturnim intencijama industrijskog sek-tora da mu grad bude tehni~ki na raspolaganju kao jednavrsta operativne pri~uve. Na toj se osnovici oblikuje mo}-ni mehanizam stabilna reduciranja i ekologijskih i socijal-nih mjerila oblikovanja budu}ega grada. Jednostavno, ma- 23

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)

dosada{njeg razvitkaSiska

lobrojne su skupine sposobne mjerila njegova izgra|ivanjapovu}i u (kvalitativnu) “visinu” i u~vrstiti ih na polo`ajuobvezuju}ih gradskih orijentira. Posve je o~ekivano da tajmehanizam djeluje u izravnoj opreci s potrebom za klasi-cisti~kom jasno}om grada deklariranoj u prvom razdoblju,kada se grad uspostavlja.

Postupnom “klizanju” socijalnih i oblikovnih kriteri-ja od klasicisti~kih, iz prvog modernizacijskog predlo{ka,prema pragmati~nim, jo{ ne i doktrinarno tehnofilijskim(kao u razdoblju druge, socijalisti~ke, modernizacije) ne-dvojbeno pridonosi i “ljuljanje” gradskog samopouzdanjaizazvanog potresom godine 1910. Ako ni{ta drugo, {tete{to ih je potres tada nanio gradu oja~ale su, prethodno uindustrijskom sektoru osamostaljene, tendencije i aspiraci-je da se grad oblikuje s manje klasicisti~ke odlu~nosti i do-sljednosti, a s vi{e razumijevanja za prigodne/privremeneimperative.

Nova razvojna osnova grada naslonjena je na dvije re-gulacije. Prva je iz godine 1862. Druga je iz devedesetih go-dina. Maroevi} dr`i da je ona nedvojbeno obavljena jer jeu podlozi regulacijskog plana Hanzlowskog iz godine 1909.Okosna intencija svih triju spomenutih dokumenata jestodrediti prakti~ni predlo`ak daljnjeg {irenja grada s drugestrane grani~ne crte prisutne u spomenutoj regulaciji I. Fi-strovi}a. Njezino ostvarivanje ima nekoliko posebnih sku-pina postupaka. U prvoj su postupci kojima je cilj dopisatinovu urbanu kakvo}u cjelinama ili ulomcima naselja ko-ja takvu kakvo}u jo{ nemaju (primjerice, Vrbina, Pogorelectridesetih godina, Zibel); na djelu je, dakle, upis nove em-pirijske granice izme|u grada i njegova okoli{a. U drugojsu skupini postupci kojima je cilj unutra{nje “ispunjavanje”grada; njihova je posljedica ili podizanje novih gra|evina isklopova ili transformacija zate~enih. U oba slu~aja zavr{-ni je u~inak i funkcionalno i uporabno “gu{}i” gradskikontekst. U tre}oj su skupini postupci kojima je cilj obli-kovati nove ozna~itelje gradske subjektivnosti (izgra|ivanjedojmljivih javnih zgrada, privatnih ku}a novog gra|an-stva, drvoreda, crkvenih pro~elja, novog mosta itd.). Jedin-stveni im je u~inak oblikovanje nove simboli~ne osnovicegradske cjelovitosti. Sve spomenute skupine postupaka jo{su ipak u sjeni po~etne klasicisti~ke predod`be o gradskojrazlici, unato~ tomu {to pojedini u~inci nove gradske gu-sto}e izravno polemiziraju s njezinim va`nijim implikaci-jama (primjerice, reducirana masovnost). Tvrdnju ne trebapro~itati zarobiv{i sintagmu “klasicisti~ka predod`ba”, stil-skim obvezama. Posrijedi je, naprotiv, skup praksa koji izte predod`be izvodi naputke i orijentire za op}i poredakgradske zbilje, a ne za njezina ekskluzivna stilska obilje`ja.24

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)dosada{njeg razvitkaSiska

Najmanje je neto~no ustvrditi da im je cilj oblikovati sigu-ran/pregledan grad (bez labirintske dubine); no, u istimah, i dostatno dinami~an, sukladno novim industrij-skim predod`bama o dru{tvenoj zbilji kao o atlasu sila ipokretnih slika. Zato zameci masovnog Siska spadaju uskupinu izazvanih u~inaka na isti na~in na koji spadaju idodatne intervencije u preglednost/pravilnost.

Posve je pak nova ~injenica diferenciranje periferij-skog Siska. Njegove su okosne to~ke Caprag, na jednojstrani, te dijelovi grada iza `eljezni~ke pruge na gradskomsjeveru. Op}im je mjestom povijesti periferije u europskimindustrijskim gradovima to da je nastala, grubo re~eno, uindustrijskom dvori{tu. Op}i predlo`ak organizacije prvihindustrijskih poduze}a pokazuje da je periferijsko naseljepro{ireni dio industrijskog pogona. Ono, dakako, u indu-strijskom procesu ne sudjeluje izravno, kao dio pogona;napokon, to ni fizi~ki nije mogu}e. Ali sudjeluje u odr`a-vanju unutra{nje stabilnosti tvorni~kog poretka, preuzim-lju}i ulogu trajno raspolo`iva mjesta za odmor/obnovuradne snage. Upozoriti je, k tomu, da su, za razliku od oz-na~itelja gradske cjelovitosti na klasi~nom gradskom po-dru~ju, na periferiji najva`niji ozna~itelji ekskluzivno teh-nofilijski. Druk~ije re~eno, industrijski sklopovi i tvorevi-ne zadobivaju, u kolektivnom iskustvu periferijskih skupi-na, ulogu novih ozna~itelja socijalne i `ivotne posebnosti.U Sisku, kao, napokon, ni drugdje u Hrvatskoj u tom raz-doblju, nema radikalnosti u odre|ivanju te uloge. Ve} i~injenica da su mnogi oblikovani bez i minimalnih “spo-meni~kih” ambicija, na to upu}uje. Ali je posve vidljivo daperiferija novu napetost izme|u gradskog ruba i sre-di{ta {titi novim retori~kim okvirom. Pa i nije bez snagepitanje: je li grad (postao) rubom industrije?

“Veliki Sisak” druge modernizacije

Pregled glavnih razvojnih dokumenata iz razdoblja druge(socijalisti~ke) modernizacije razgovjetno pokazuje da supolo`eni na predod`bu o Sisku/“velikom gradu” (vidjetiu: Marinovi}, Miki} 1989.). Ustvrditi da je na djelu eksklu-zivna sisa~ka lokalna opsesija urbanim mamutizmom, nijedopu{teno. Dostatno je podsjetiti kako u Hrvatskoj, u raz-doblju druge modernizacije, samo manji broj gradova (Za-greb, Rijeka, Split) mo`e, bez ve}ih pote{ko}a, prihvatitinaslov “veliki” ili “ve}i” grad. Mno`ina drugih, neovisnoo tomu jesu li na polo`aju regionalnih sredi{ta ili su na ni-`im rangovima na ljestvici sredi{ta, bolje pristaje u skupi-nu srednjih gradova (vidjeti u: Rogi}, Salaj 1999.). Me|u 25

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)

dosada{njeg razvitkaSiska

njima je i Sisak. Ali, ba{ kao i u Sisku, i u razvojnim doku-mentima mnogih iz te skupine vidljiva je zaokupljenostpredod`bom o “velikom” gradu (Zadru, Karlovcu, Puli,Osijeku, Vara`dinu itd.) sve do sredine osamdesetih godi-na, kada se posve razgovijetno sti{avaju prije deklariranerazvojne aspiracije pridjevima: nerealne, neracionalne, i srod-nim. Ustrajnost opsesije, o~ito je, nema lokalni korijen. Uvi{e smo analiza pokazali (Rogi}, 1997.) da je ona specifi~-nim proizvodnom onodobnog politi~kog poretka. Obve-zan utopijskom legitimacijom, sa`etom ukratko u maksi-mu: epohalno osloba|anje radni~ke klase, poredak se uHrvatskoj susre}e s jednom dalekose`nom pote{ko}om. Urazdoblju kada treba jasno odrediti svoj osloboditeljskiprogram, posve je o~ito da u socijalnoj zbilji skupina nakoju se pozivlje (kao njezin osloboditelj i organizator) nijeve}a od rubne manjinske skupine, ukorijenjene, uglav-nom, u nekoliko ve}ih hrvatskih gradova (no na ljestviciveli~ine uglavnom malih). Druk~ije re~eno, eda bi uklonioosnovnu legitimacijsku nelagodu, izazvanu ~injenicom daje skupina na koju se pozivlje u onodobnom hrvatskomdru{tvu statisti~ki rubna, poredak je prisiljen “poprijeko”proizvesti/oblikovati novu radni~ku ve}inu u hrvatskomdru{tvu. Za taj su mu cilj nu`ni: zastarjela industrija s ve-likim udjelom `ivog rada i ve}i gradovi.

Upozoriti je da u razdoblju kada organizatori drugehrvatske modernizacije oblikuju temeljni industrijski pred-lo`ak, u planetarnim sredi{tima industrijalizacije ve} seubrzano okon~ava predlo`ak “tehni~kog baroka”, na kojisu ta sredi{ta oslonila po~etnu industrijalizaciju. Novi us-pje{niji likovi industrijalizacije zasnovani su na ~vrstimkooperacijskim vezama s organi~kom zbiljom (likovi hi-brisa i simulacije). Inventura industrijske arheologije izrazdoblja druge hrvatske modernizacije pokazuje, me|u-tim, da su samo u sretnijim slu~ajevima tim predlo{cimaorijentirani i organizatori hrvatske industrije. Njihova jetehni~ka imaginacija, naprotiv, zauzeta uglavnom likovi-ma sje}anja na periferijsku povijest tehnike. To prakti~-no zna~i da je osnova industrijalizacije, uporabljena u so-cijalisti~kom razdoblju, ve} u trenutku uspostave i dobiva-nja prvih impulsa – zastarjela. Pa daljnja industrijska eks-panzija, grubo re~eno, mno`i likove industrijske zastarjelo-sti i odnose koji ne obvezuju ni socijalnom ni ekologij-skom osjetljivo{}u. No sje}anje na periferijsku povijest teh-nike ne dijele samo organizatori onodobne industrijaliza-cije. Dijele je i (novi) kandidati za radna mjesta u “indu-strijskim radnim organizacijama”. Zbog toga njezinu mo-delsku zastarjelost ne do`ivljuju kao izvor posebnih prije-pora. Nije posve neto~no polazni program industrijalizaci-26

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)dosada{njeg razvitkaSiska

je u socijalisti~kom razdoblju izjedna~iti s naumom da setotalitarnom gestom radikaliziraju mogu}nosti perife-rijske industrije, oblikovane prije toga pod nadzoromdr`ave ~iji je periferijski polo`aj u industrijskoj preobrazbiod sredine 19. do Drugog svjetskog rata samorazumljiv(Kraljevina Hrvatska u sastavu Austrougarskog carstva iKraljevine Jugoslavije). Zato gradovi gdje je ve} prisutnaindustrijska struktura iz prvojugoslavenskog razdoblja po-staju i sredi{njim adresama za ostvarivanje novog/starogprograma. Na popisu je, poznato je, i Sisak; ponajvi{ezbog pogona `eljezare, kemijske industrije i rafinerije.

Predvidljivo je da nazna~eni program implicira nu`-du stvaranja nove “industrijske ve}ine” u gradskom sklopugdje se ostvaruje. U prvim godinama po zavr{etku Drugogsvjetskog rata ni jedan hrvatski grad takvu ve}inu, zapravo,nema (ne ra~unamo li grad Zagreb s prostranim periferij-skim potezom, gdje je poslije nastala mre`a novozagreba~-kih novotvorina). Hitnja da se ona ustanovi utopijskim re-zom dalekose`no mijenja adresu gdje se stje~e legitimacij-ski naslov: stanovnik grada. Ta adresa vi{e nije grad, razu-mijemo li da u ovom kontekstu rije~ “grad” zna~i ukup-nost vi{evrsnih norma s pomo}u kojih se, premda nejasno,ali jo{ dostatno poticajno, odre|uje obvezuju}a poseb-nost gradskog na~ina `ivota na posebnoj gradskoj adresi.Nova je adresa: industrijska radna organizacija. Ukorijenje-na na gradskoj periferiji ve} u prvojugoslavenskom raz-doblju ona, s posebnim ovlastima poretka, postaje glav-nim organizatorom nove “urbane invazije”; legitimacijekoje linearno dijeli omogu}ene su ~injenicom da je dobit-nik legitimacije industrijski zaposlenik. Budu}i da je toobilje`je instrumentalno (radna aktivnost u industriji), le-gitimacija gradskog stanovnika odvaja se od mre`e identi-tetskih obveza i odrednica. Biti-u-gradu postaje istovrsnoslo`enici biti-u-industriji. Zastarjela pak tehni~ka strukturapostupak kvalificiranja za polo`aj industrijskog radnikaosloba|a brojnih naobrazbenih, kulturnih, socijalnih i eko-logijskih uvjeta. No, na drugoj strani, budu}i da je utopij-ska intencija poretka raditi na njegovu (povijesnom) oslo-ba|anju, industrijski radnik, neovisno o mehanizmima re-dukcije kojima zastarjela industrijska struktura ome|ujenjegovo modernizacijsko kvalificiranje, postaje jednom vrs-tom “`ivog politi~kog spomenika” (da parafraziramo ja-panski izum “`ivi spomenik kulture”). Time se, na model-skoj razini, odre|uje i zada}a grada u novom moderniza-cijskom pejsa`u. On je sabirali{tem/mjestom zbijanja no-vostvorene mase industrijskih zaposlenika. Ili, druk~ije re-~eno, on je postao jednom vrstom servisa novim periferij-skim gospodarima grada. 27

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)

dosada{njeg razvitkaSiska

Na temelju ponu|ene skice nije dopu{teno ustvrditikako je odbir industrijske strategije u drugojugoslavenskomrazdoblju isklju~ivom posljedicom narcisoidnosti totalitar-ne politi~ke volje te da je bilo mogu}e, izvan doma{aja tenarcisoidnosti, razviti “alternativni” razvojni predlo`ak, bezindustrijskog sektora u sredi{njoj ulozi. Nije u socijalisti~-koj modernizaciji prijeporan oslonac na industrijski sek-tor. On je “infrastrukturnom” ~injenicom najve}eg brojazemalja zauzetih tada modernizacijskim zada}ama i ciljevi-ma neovisno o politi~kom poretku. Sukladno tomu, nirazvojni predlo{ci s ve}im povjerenjem u razvojne sposob-nosti poljodjelskog ili uslu`nog sektora ne mogu se obli-kovati bez industrijalizacije (~itaj: tehni~ke modernizacijedru{tva). U socijalisti~kom je predlo{ku, pokraj vi{e opisa-nih manjkova, prijeporan totalitarni dopis utopijskihatributa postoje}im oblicima industrijske arheologije.Zahvaljuju}i tomu, industrijski sektor dobiva ovlasti sadr-`aj svoje zastarjelosti u~vrstiti na mjestu konstrukcij-skog jamca poretka. Provedba ovlasti nu`no implicirajednu vrstu socijalne obveze da se industrijski sektor (sukupno{}u likova zastarjelosti) simboli~no i normativnonadredi ostatku dru{tva kao modernizacijski spomenik.Ta okolnost olak{ava provedbu svakog programa pove}anjaindustrijske masivnosti/monumentalnosti neovisno o im-perativima izvedenim iz potrebe za proizvodnom uspje{-no{}u, financijskom stabilno{}u ili ekologijskom prihvat-ljivo{}u. Nije, dakle, op}e modernizacijsko povjerenje u in-dustriju, koje i organizatori socijalisti~ke preobrazbe isti~u,ishodi{tem slijepih mjesta druge hrvatske modernizacije.Korijen im je, naprotiv, u poku{aju da se industrijski sek-tor – predmodernizacijski usmjeruje i nadzire. Taj naporne bri{e mno`inu po`eljnih u~inaka industrijske preobraz-be u svakodnevici. Pa unato~ nazna~enoj nadmo}i perife-rijskih stilova i praksa u hrvatskim gradovima jednosmjer-no ovisnim o industrijskim adresama, nije zasnovano us-tvrditi kako je njihova urbana kakvo}a isklju~ivo na gubit-ku. Ve} i prijelaz vi{e infrastrukturnih pragova u opremanjugradova tehni~kim olak{icama pokazuje da su dobiti vi{e-vrsne i nezanemarive.

U Sisku skicirani predlo`ak izazivlje dvije globalneposljedice.

Prva je, predvidljivo, monopolni polo`aj industrijskogsektora u gradu. Primjerice, godine 1980. industrijski sek-tor u ukupnom dru{tvenom bruto proizvodu sisa~kog go-spodarstva sudjeluje sa 66,7%, dakle proizvodi dvije tre}i-ne svega {to se u Sisku tada proizvodi (skupina autora,1982.). Tablice u “Zavr{nom izvje{taju” pokazuju da je pla-nerska intencija taj udio i dalje pove}avati, godine 1985.28

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)dosada{njeg razvitkaSiska

na 68,4%, a godine 2000. na 69,6% (s prosje~nim godi{-njim stopama rasta 6,5–7,6 %). Iz istih je tablica vidljivoda se udio djelatnosti kakve su zdravstvo, kultura, znanostitd., mijenja u rasponu 0,4% godine 1980. do (planiranih)0,3% godine 2000. Sli~no je tada i s nekim drugim osnov-nim parametrima. (Primjerice, udio zaposlenih u industrij-skom sektoru jest 71% gradskog stanovni{tva; proizvodnifondovi industrije obuhva}aju 81% ukupnih gradskih proi-zvodnih dobara itd.) Notorno je da se takav industrijskisektor u Sisku odr`ava na temelju industrije nafte i crnemetalurgije (na gradskom jugu), na temelju kemijske indu-strije (na gradskom sjeveru i jugu), te na temelju nekolikomanje monumentalnih grana kakve su prehrambena, grafi~-ka ili tekstilna. U istom je predlo{ku i struktura lu~kog te-reta. Premda je, primjerice, godine 1979. u sisa~koj lucipretovareno zavidnih 2.025.000 tona tereta, struktura po-kazuje da je najve}i udio teku}ih tereta (55%); {ljunak i pi-jesak obuhva}aju 30% udjela, 10% je udio tereta skladi{te-na za nastavak kopnenim prijevozom, a samo 5% je udiogeneralnog tereta, dakle, onog koji bi mogao izazvati/po-taknuti na strukturnu preobrazbu industrijskog sektora ugradu.

Druga je nagovije{tena posljedica skokovit povi{ak bro-ja stanovnika. Budu}i da o demografskim promjenama po-stoji obilna gra|a, ograni~ujemo se na osnovnu ilustraciju.Podaci pokazuju da je godine 1981. u Sisku popisano43.494 stanovnika. U 11 prigradskih naselja popisano jejo{ dodatnih 8.959 stanovnika. Neovisno o mo`ebitnimnejasno}ama u pogledu na granicu izme|u grada i negra-da, posve je o~ito da je u razdoblju druge modernizacijeSisak sabrao broj stanovnika dostatan za naslov, barem uhrvatskoj urbanoj mre`i, srednji grad. U osnovi, sa`etu bi-lancu razvojne strategije iz toga razdoblja dopu{teno jeopisati s dvije ozna~nice: grad rizi~ne industrije/grad sred-nje veli~ine. Obje ga odrednice dodatno kvalificiraju i zapolo`aj hrvatskog regionalnog sredi{ta (Sisak je u proma-tranom razdoblju sredi{te “zajednice op}ina”; potom, na-kon 1990., `upanijsko sredi{te).

Sjenovita strana nazna~ene razvojne fasade pokazuje,me|utim, da postignuta razvojna bilanca nije bez pukoti-na. Analiza samo tri godine “mla|a” od prije spomenute(skupina autora, 1985.) pokazuje da je veli~ina ekonom-sko-tehni~ke zastare u glavnim industrijskim granama uSisku i vi{e nego rizi~na. Primjerice, po~etkom osamdese-tih zastara u crnoj metalurgiji iznosi 90%; u kemijskoj inaftnoj 70%; u elektroprivredi 65%; u prehrambenoj indu-striji 56% itd. Druk~ije re~eno, stupanj izrabljenosti ono-dobne sisa~ke industrijske strukture je toliki da ne ohra- 29

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)

dosada{njeg razvitkaSiska

bruje odluke o djelomi~nim rekonstrukcijama (osim u pre-hrambenoj industriji); ohrabruje, naprotiv, odluke o cjelo-vitim strukturnim preobrazbama pojedinih grana, a, ne-dvojbeno, i sektora u cijelosti. Ta ~injenica izravno osna-`uje vi{evrsna pitanja o novim industrijskim alternativa-ma, ali i novim urbanim alternativama, oslobo|enimpritiska atributa kakvi su ve} spomenuti: grad rizi~ne in-dustrije i grad sa zakr`ljalim tercijarnim i kvartarnim insti-tucijama. Ve} i rasprave zabilje`ene pri kraju osamdesetihgodina (Marinovi}, Miki}) pokazuju da su u nekolikimgradskim institucijama takva pitanja predmetom novih is-tra`ivanja. Posve je o~ito da autoritet gradskih institucijanije dostatan; jer grad ovisi o gospodarima ukorijenjenimu industrijskom sektoru i na totalitarnim politi~kim adre-sama. Ali je, nedvojbeno, pouzdanim pokazateljem stvara-nja obrisa razvojnog horizonta odvojenog od konstrukcij-skih pravila predlo{ka druge modernizacije.

Samo je prividno paradoksalno da je u razdoblju dru-ge modernizacije, kada, u osnovi, grad “organizira” unu-tra{nju samokolonizaciju zastarjelom industrijom, izra|e-no najvi{e urbanisti~kih dokumenata (i prihva}enog odgradskih vlasti). Maroevi} iznosi vrlo pregledan popis, sosnovnim ocjenama, pa ne dr`imo potrebnim posebno ihanalizirati. Ograni~ujemo se na nekoliko va`nijih ~injenica.

(i) Preobrazba grada kojom Sisak napu{ta okvir odre-|en naslovom “mali grad”, i postaje gradom srednje veli~i-ne obuhva}a promjene na vi{e posebnih sektora gradskeorganizacije (infrastrukturni, socijalni, stambeni, industrij-ski, sektor regionalnih ovlasti i zada}a, prometni, itd.). Svete tipove promjena potrebno je nadzirati barem onolikokoliko nala`e nu`nost da se izbjegnu ili minimiziraju os-novni sukobi i konflikti. Ve} prvi urbanisti~ki dokumentiz promatranog razdoblja (Direktivna regulacijska osnovaiz 1948.) pokazuje raspon novih pitanja i te{ko}a. U njiho-vu je temelju promjena gradskih dimenzija (u rasponuod teritorijalnih granica grada do veli~ine populacije iliproizvodnih/potro{nih procesa u gradu).

(ii) Novi pritisak industrijskog sektora, orijentiran sin-taksom skiciranom u prethodnim odjeljcima, radikalizirapitanja o za{titi ba{tine. U spomenutim se dokumenti-ma, postupno, razvijaju i analize i dokumentacija nu`na upolitici aktivne za{tite, kako kulturne tako i prirodneba{tine. Svakako da normativna fasada socijalisti~kog po-retka nije bila pouzdanim pokazateljem kakvo}e praksakoje su se u sjeni te fasade oblikovale i u~vr{}ivale. Primje-rice, citizacija Starog Siska (u novom okviru gradskog sre-di{ta) sedamdesetih godina i poslije, promatra li se kaopraksa, u izravnoj je opreci/polemici s Revizijom General-30

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)dosada{njeg razvitkaSiska

nog urbanisti~kog plana iz 1969. i za{titnim uvjetima {toih je odredila onodobna slu`ba Regionalnog zavoda za za{-titu spomenika kulture. Ili, praksa industrijskog sektora iz-ravno je opre~na “Programu dugoro~nog nadzora i za{tite~ovjekove okoline u op}ini Sisak” iz godine 1983. Upu}e-niji analiti~ari znaju da je taj program na popisu pionir-skih poku{aja stvaranja cjelovitih dokumenata za{tite grad-skog okoli{a u tom razdoblju u Hrvatskoj. Budu}i da jeosna`en odlukom gradskih vlasti, a one su u promatra-nom razdoblju “agenti” industrijske ekspanzije, razlo`noje pretpostaviti da je izra|en s prakti~nom potporom in-dustrijskih aktera u Sisku. Nije neto~no re}i da ima i nji-hovu na~elnu potporu. Ali, na prakti~noj razini, potporenema. Ipak, na drugoj strani, pojedini u~inci za{tite nisuzanemarljivi. Primjerice, samo zbog zrelosti za{titnih auto-riteta u Sisku (ali i u Hrvatskoj) nije prihva}en “ekspertni”prijedlog da se sisa~ka tvr|ava, nedvojbeno sr`na u stva-ranju gradske legitimacije, uklju~i u ju`nu industrijsku zo-nu i zbiljski izru~i tamo{njoj industriji kao sastavnica tvor-ni~kog dvori{ta. Ali novu odlu~nost da se tvr|ava simbo-li~no/razvojno uklju~i (kao razvojno dobro) u nove raz-vojne prijedloge, grad nije uspio pokazati.

(iii) Poznato je da socijalisti~ki program gradske preo-brazbe, ve} od sredine {ezdesetih godina dalje, pre{utno anu`no kooperira s akterima “sive zone” kako bi osnovnazada}a programa ostala neugro`ena. U toj su heterogenojskupini i posve racionalni poduzetni~ki sudionici (ali bezsistemske legitimacije, jer su “privatnici”), kakvi su obrtni-ci, obiteljski graditelji, ili organizatori specifi~nih usluga;ali i “divlji” graditelji, polukriminalni favoriti poretka ili,jednostavno, polusvijet, privu~en rentijerskim obe}anjimatotalitarne organizacije vlasti i samoupravlja~kim labirinti-ma u prakti~nu me{etarenju. Oni s vi{e ili manje odlu~no-sti djeluju po usporednim putanjama u oblikovanju grada,neovisno o urbanisti~kim dokumentima, a nerijetko (kaou primjerima bespravne i divlje gradnje) i protiv njih. Zatointencije upisane u dokumente nisu zrcalom zbiljskog pro-cesa reprodukcije i oblikovanja novog/velikog Siska.

(iv) Promatraju li se, me|utim, spomenuti dokumentipo sr`nim pitanjima na koja je te`e pru`iti odgovore (pri-hvatljive samo privremeno), onda su, nedvojbeno, otisci-ma vremena. Zacijelo je glavno pitanje, prisutnost kojegaje o~ita na vi{e raznorodnih prakti~nih sektora, ono o –gradskom identitetu Siska. Nije njegova dramatizacija na-slonjena samo na uvid da je u Sisku skupina sa zavi~ajnimpam}enjem tradicionalno manjinska. Pitanja, dopu{teno jeustvrditi, imaju prakti~niji poticaj: korijen im je u novimimperativima nastalim pod pritiskom sistemske zada}e dru- 31

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)

dosada{njeg razvitkaSiska

ge modernizacije da se oblikuju dokumenti za “veliki Si-sak”. U takvu kontekstu prirodno se aktualiziraju pitanjakakva su ona o razlici izme|u grada (Siska) i “njegova”negrada (jasno}a gradske granice); ili ona o kontinuitetusintakti~kih pravila u oblikovanju gradskog sredi{ta (jasno-}a urbanog predlo{ka); ili ona o minimalnim mjerilimakakvo}e gradske svakodnevice kako ne bi “potonula” umre`u rizi~nih putanja pod za{titom (paleo)industrijskeideologije. Predvidljivo je da se lista takvih pitanja dovr-{ava pitanjem o obilje`jima zavi~ajnog grada koji u kolek-tivnom iskustvu Si{~ana djeluje na mjestu autonomna po-kreta~a gradskih sudionika na komunalnu solidarnost. Ko-liko su dokumenti po datumu nastanka bli`i zaklju~nimosamdesetim godinama toliko su i spomenuta pitanja jas-nije postavljena. U instruktivnoj analizi glavnih likova ur-bane promjene u razdoblju druge modernizacije Marino-vi} i Miki} upozoruju da se nove razvojne zamisli u Siskune}e mo}i afirmirati ne ospori li se kriti~ki sredi{nje soci-jalno iskustvo gra|ana oblikovano u razdoblju druge mo-dernizacije: da je grad industrijski rizi~an i nepo`eljan.Time se ne suspendiraju uspjesi industrijskog sektora oosamostaljivanju Siska kao grada srednje veli~ine. Ali se,po na{oj ocjeni, pou~no sa`imlje glavno ograni~enje zastvaranje novih razvojnih alternativa: manjak solidarnostigra|ana sa samim gradom. Na drugoj strani, gradsko po-duzetni{tvo, kao zreli lik gradske sposobnosti za samou-pravu, nije bez takve solidarnosti ni zamislivo ni odr`ivo.

Nejasan obzor tre}e hrvatske modernizacije

Razdoblje od 1990. godine, po na{oj ocjeni, korisno je oz-na~iti kao posebnu cjelinu. Dr`imo da mu je najmanje po-gre{no dopisati naslov: razdoblje tre}e hrvatske moderni-zacije (vidjeti u: Rogi}, 2000.). Za razliku od prethode}adva modernizacijska razdoblja: prvog (1868.–1940.), podnadzorom sredi{ta onodobne europske periferije, i drugog(1945.–1990.) pod nadzorom totalitarnih organizatora dru{-tvene preobrazbe, tre}e jo{ nema jasnog modernizacij-skog predlo{ka, pa je o njegovim razvojnim praksama imogu}nostima zasnovano raspravljati s du`nim oprezom.Izlo`enu skicu, stoga, s predumi{ljajem smo ograni~ili natri skupine ~imbenika koji nedvojbeno utje~u na aktualnurazvojnu mobilizaciju u Sisku a koje su, k tomu, i jasnijeodredljive.

(i) Ratni u~inci. Sisak je, poznato je, bio me|u vi{ehrvatskih gradova tijekom rata 1991.–1995. koji su morali`ivjeti ili na samoj boji{noj crti ili vrlo blizu. Anketni po-32

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)dosada{njeg razvitkaSiska

daci (skupina autora, 2000.) pokazuju da ~ak 88,5% anketi-ranih Si{~ana dr`i kako je ratno razdoblje znatno ili djelo-mi~no promijenilo prilike u gradu. Najvi{e anketiranih is-ti~e da je rat bio jednim od uzro~nika nezaposlenosti (32%anketiranih); da je u ratnom iskustvu korijen brojnih te{-ko}a u me|uljudskim odnosima izme|u sisa~kih gra|ana(23,8% anketiranih); da je pogodovao uni{tavanju sisa~keindustrije (21,5% anketiranih) te da je utjecao na slabljenjeukupnog gradskog razvitka (16,3% anketiranih) i na ubr-zano siroma{enje Si{~ana (15,9% anketiranih). Zbog toga,dr`e anketirani (njih 74,8%), Sisak bi, radi nadoknade na-stalih {teta i popravka razorenog, trebao dobiti ve}udr`avnu potporu i pomo} od one koju dobiva. Neovisnoo tomu {to je na listu u~inaka ratnog razdoblja upisanovi{e promjena kojima korijen nije u ratu nego u struktur-noj pukotini predlo{ka druge hrvatske modernizacije ili upraksama privatizacije (izrabljena i zastarjela tehni~ka struk-tura, la`na zaposlenost, podre|enost interesa grada unutra{-njim konfliktima zastarjela industrijskog sektora, privatiza-cijski {pekulanti itd.), posve je o~ito da u kolektivnom is-kustvu Si{~ana ratno razdoblje nije povoljnim razdobljemgradskog razvitka. U njemu su, samorazumljivo je, bile hit-ne obrambene zada}e. Pa u tom razdoblju mjerodavne ra-sprave o gradskoj budu}nosti i nije moglo biti. Uo~iti je,me|utim, da ve}ina anketiranih vjeruje kako je najkorisni-je da grad namiru nastalih {teta zatra`i od dr`ave (po pred-lo{ku posebna za{titna podru~ja, kakva su u socijalisti~-kom razdoblju bile “nerazvijene op}ine” i “nerazvijene re-publike”, a devedesetih godina podru~ja posebne dr`avneskrbi). Nije, dr`imo, pogre{no takva mnijenja sisa~kih gra-|ana pro~itati kao pragmati~ne reakcije na ote`ane `ivotneprilike u gradu devedesetih godina, ali, djelomi~no, i kaoozna~itelje “ovisni~kog sindroma” koji se ustrajno odr`a-vao u samoupravlja~koj supkulturi do godine 1990., a uratnom razdoblju postao je gotovo nadmo}nim predlo{-kom u organizaciji skrbi za ratne stradalnike i prognanike.Osnovni smjer njegova djelovanja dugoro~no se jedva mo-`e pomiriti sa sredi{njim likovima modernizacijske mijene.Pa stoga i pitanje o ulozi takva sindroma u orijentiranju bu-du}eg gradskog razvitka nije najmanje va`no.

(ii) Nepriznata modernizacijska uloga grada. U ok-viru modernizacijskog programa grad nije samo mjestom/otiskom dru{tvenih volja. On je, tako|er, i sudionikom.Ako ni{ta drugo nezamjenjiv je u ulozi ubrziva~a dru{tve-nih ritmova te u oblikovanju socijalne i komunikacijskegusto}e nu`ne za stabilnu proizvodnju novih otkri}a (ino-vacija). No ustroj gradskih ovlasti nakon 1990. godine uHrvatskoj nije i{ao za tim tragom. Naprotiv, ponovio je 33

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)

dosada{njeg razvitkaSiska

reduciranje grada na mjesni otisak i adresu (ograni~ene) lo-kalne samouprave. Zahvaljuju}i tomu, cijelo podru~je grad-skog poduzetni{tva (ne ra~una li se grad Zagreb koji nijepostao `rtvom redukcije zbog posebna polo`aja glavnoggrada) ostalo je nerazvijeno. Uskrata mogu}nosti da graddjeluje u ulozi autonomna poduzetnika, kako u pripremivlastitog razvitka i u odnosima s drugim interesnim adre-sama na gradskom teritoriju tako i u odnosima s drugimsudionicima ili jamcima nacionalnog razvitka (tvrtke, dru-gi gradovi, dr`ava, civilni sektor itd.), izravno je ote`alamodernizacijsku mobilizaciju “odozdo” u hrvatskim gra-dovima i odlu~nije istra`ivanje novih razvojnih upori{ta.Uskrata je Sisak pogodila toliko izravnije koliko je, vidjelose, na njegove prilike rat izravnije utjecao nego u mno`inidrugih gradova, pa je i pitanje o budu}em gradskom raz-vitku u Sisku s vi{e dramati~nih mjesta.

(iii) Nejasan nacionalni modernizacijski predlo`ak.Oba dosada{nja modernizacijska predlo{ka u Hrvatskojoblikovana su “odozgo”; lokalni, hrvatski sudionici, moralisu se sintakti~kim pravilima nametnutim “odozgo” prilago-diti. Pri tomu nije bilo posebno va`no kakvu }e integracij-sku/dezintegracijsku bilancu prilagodbe proizvesti. Tre}ahrvatska modernizacija, barem njezini na~elni obrisi, obli-kuju se, tako|er, pod pritiskom koji ima korijen “odozgo”.Ali, za razliku od prethodnih razdoblja, pritisak “odozgo”ima ponajvi{e lik strukturne nu`de; to zna~i da se hrvatskamodernizacija ne mo`e uspje{no oblikovati izvan op}ihpredlo`aka zrelog tehni~kog dru{tva i globalne homogeniza-cije tr`i{ta. No za odbir posebnih likova modernizacije neiz-bje`na je mobilizacija “odozdo”. Ona je vidljiva ve} i prianalizi osnovnog pitanja: u ~emu/po ~emu Hrvatska mo`ebiti planetarno izvrsna? Bez obvezuju}e jasno}e na toj,“odozdo”, razini predvidljivo je, ni pojedini gradovi ne mo-gu s potrebnom pouzdano{}u razviti kriti~ku provjeru svo-jih razvojnih {ansa. Premda je, na drugoj strani, iskustvomnogih gradskih elita na pojedinim sektorima djelatnosti(za koje su gradovi bili specijalizirani) vi{estruko mjerodav-no. Druk~ije re~eno, jasan obzor tre}e hrvatske moderniza-cije tek je nacionalnom zada}om. Ako `eli uspje{no pre`iv-jeti, ni grad Sisak je ne mo`e “presko~iti”.

LITERATURA 1. Maroevi}, I., 1998., Sisak – grad i graditeljstvo, Sisak2. Marinovi}, A., Miki} M., 1989., Prostorni razvoj Siska, posebno od

1945. godine do danas i planska predvi|anja mogu}eg razvoja do 2000.godine, rukopis, Sisak

3. Rogi}, I., 1991., Periferijski puls u srcu u od grada, Zagreb

4. Rogi}, I., 1997., Tko je Zagreb?, Zagreb34

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)dosada{njeg razvitkaSiska

5. Rogi}, I., 2000., Tehnika i samostalnost, Zagreb6. Rogi}, I., Salaj, M., 1999. (ur.) Srednji gradovi u hrvatskoj urbanizaciji,

Zagreb7. Skupina autora, 1982., Sisak – generalni urbanisti~ki plan, UIH, Za-

greb8. Skupina autora, 1985., Prostorni plan zajednice op}ine Sisak, UIH, Za-

greb9. Skupina autora, 1987., Provedbeni urbanisti~ki plan Centra Siska, UIH,

Zagreb10. Skupina autora, 2000., Sociologijska studija grada Siska; preliminarno

izvje{}e, Institut Pilar, Zagreb11. Vukovi}, D., 1994., Siscia – vizija rimskog grada u Panoniji, Sisak

35

Ivan Rogi}Osvrt na model(e)

dosada{njeg razvitkaSiska