Osho Narandžasta Knjiga
-
Upload
slobodan-vuckovic -
Category
Documents
-
view
580 -
download
101
description
Transcript of Osho Narandžasta Knjiga
OSHO
NARANDŢASTA KNJIGA
MEDITACIONE TEHNIKE
Prevod Slobodan Vuĉković
Naslov orginala
The Orange book
Copyright ©1980 Osho International Foundation,
www.osho.com
Copyright ©2011 Osho Lotos Knjiga
Sva prava zadraţava Izdavaĉ
Edicija
Osho Lotos Knjiga
Prevod
Slobodan Vuĉković
Objavljeno uz dozvolu
Osho International Foundation
Bahnhofstr. 52
8001 Zurich, Switzerland
Knjiga je nastala kao izvod iz arhive orginalnih radova autora.
OSHO je registrovani zaštitni znak Osho International Foundation i moţe se
koristiti samo uz dozvolu/licencu.
MEDICINSKO UPOZORENJE:
Bilo koji savjet ili tehnika data u ovoj knjizi nema namjeru da zamijeni usluge vašeg
ljekara, psihoterapeuta ili psihologa. Isto tako, ona nije zamišljena da obezbijedi
alternativu medicinskom tretmanu. Ova knjiga ne nudi dijagnozu ili lijeĉenje bilo kog
medicinskog ili psihiĉkog problema kojeg vi moţete da imate. Prije no što zapoĉnete
intenzivan pristup nekoj od navedenih vjeţbi, posavjetujte se sa vašim ljekarom.
SADRŢAJ
NAJVEĆA RADOST U ŢIVOTU
ZORA
Smijeh,pokret i katarza
JUTRO
Slavlje, rad i igra
POPODNE
SjeĊenje, gledanje i slušanje
VEĈE
Tresanje, plesanje i pjevanje
NOĆ
Maštanje, molitva i ljubav
JEDINI PUT
Muzika za Osho meditacije
O autoru
OSHO MEDITACIONI CENTAR
NAJVEĆA RADOST U ŢIVOTU
Prva stvar je da shavtite šta je meditacija. Sve drugo potom slijedi. Ja vam ne mogu
reći da treba da meditirate, ja mogu samo da vam objasnim šta je to. Ako me
shvatite, vi ćete biti u meditaciji; u tome nema prisile. Ako me ne shvatite, vi nećete
biti u meditaciji.
ŠTA JE MEDITACIJA?
Meditacija je stanje bez uma. Meditacija je stanje ĉiste svijesti bez ikakvog
sadrţaja. Obiĉno je vaš um prepun otpada, baš kao kad je ogledalo prekriveno
prašinom. Um je stalno u prometu: misli se kreću, teţnje su u pokretu, sjećanja se
kreću, ambicije se kreću - sve je to u stalnom prometu. Tako je iz dana u dan. Ĉak i
kada ste u snu vaše misli neprestano rade, to su snovi. To su razmišljanja; to je i dalje
briga i jad. To je priprema za naredni dan, neka skrivena priprema u tebi radi.
Takvo stanje nije meditacija. Upravo njegova suprotnost je meditacija. Kada
nema prometa tada i razmišljanje prestaje, misli se ne kreću, teţnje se ne pokreću, ti si
potpuno tih - upravo ta stišanost je meditacija. U toj tihosti istina se spoznaje - nikako
drugaĉije.
Meditacija je stanje bez misli. Ti ne moţeš otkriti meditaciju pomoću uma.
Um teţi da ovjekovjeĉi sebe. Ti ćeš naći meditaciju samo ako ostaviš misli po strani,
ako budeš "hladan", indiferentan, skriven od misli, a promatrati kako misli prolaze, ne
poistovjećivati se sa time, ne misliti "ja sam to".
Meditacija je svjesnost da "ja sam" nije um. Kada svijest prodre dublje u vas,
tada malo po malo poĉnu nadolaziti neki trenuci - trenuci tišine, trenuci ĉistog
prostora, trenuci prozraĉnosti, trenuci kada se ništa ne kreće u vama i kada je sve
mirno. U takvim mirnim trenucima ćete spoznati ko ste, spoznati ćete tajnu ovog
bitisanja.
Dolazi dan, dan velikog blaţenstva, kada će meditacija postati vaše prirodno
stanje. Misli su nešto neprirodno, to nikada ne moţe postati vaše prirodno stanje.
Kada nema misli, tada smo jedino opušteni. No, to smo izgubili, izgubili smo rajsko
blaţenstvo. Ali to se moţe povratiti. Samo pogledajte u oĉi djeteta, tamo ćete vidjeti
nevjerovatnu tišinu, bezazlenost.
Svako dijete dolazi na svijet sa meditativnim stanjem ali brzo biva uvedeno u
društvenu igru - biva nauĉen kako da misli, kako da kalkuliše, kako da bude razloţno,
kako da se samodokazuje; ono mora da uĉi rijeĉi, jezike, koncepcije. Tako, malo po
malo, ono gubi vezu sa vlastitom bezazlenošću. Ono biva zatrovano, otrovano od
strane društva, biva jedan koristan mehanizam. Ono tako više nije ĉovjek.
Sve što je potrebno je da taj prostor ponovo zadobijemo. Vi steto poznavali i
prije, zato ste bili iznenaĊeni kada ste po prvi put spoznao meditaciju - neko veoma
poznato osjećanje se rodilo, kao da je to već i ranije bilo prisutno. To je istina -
poznavali ste to i prije ali ste to zaboravili. Dijamant je izgubljen u gomili smeća. Ali
ako bi to smeće razgrnuli, ponovo bi našli taj dijamant - to je samo vaše. To zapravo
nikada ne moţe biti izgubljeno, to samo moţe biti zaboravljeno. Mi smo roĊeni kao
meditanti, a onda smo nauĉili puteve uma. Ali naša prava priroda ostaje negdje
skrivena duboko u nama kao neka podvodna struja. Bilo kog dan, bilo kada, ako se
malo potrudite vi ćete otkriti da vaš izvor i dalje teĉe – teĉe izvor svjeţe vode.
Najveća radost u ţivotu je da to otkrijete.
MEDITACIJA NIJE KONCENTRACIJA
Meditacija nije koncentracija. U koncentraciji postoji koncentrisanje sebe i
postoji cilj bića koje se koncentriše. To je dualnost. U meditaciji nema nikoga izvana.
To nije koncentracija. Ne postoji podjele na unutarnje i spoljašnje. Unutrašnje se
preliva u spoljnje, a isto tako se spoljašnje pretapa u unutrašnje. Demarkacija, granica,
zatoĉenost, tu više ne moţe egzistirati. Unutrašnje je vani, vanjsko je unutra - to je
nedvojna svijest.
Koncentracija je dvojna, dualna svijest: to je razlog zašto koncentracija stvara
zamor, to je razlog da kada se koncentrišete osjećate se iscrpljenima. Ne moţete se
ponovo koncentrisati makar dvadeset ĉetiri sata jer vam trebaju dani odmora da bi se
sasvim oporavili. Koncentracija nikako ne moţe biti vaša priroda. Meditacija vas ne
moţe zamarati, ne moţe vas iscrpiti. Meditacija moţe biti stvar cjelodnevna i stalna –
iz dana u dan, iz godine u godinu. To moţe postati vjeĉnost. To je samo po sebi
relaksacija.
Koncentracija je vaš ĉin, ţeljeni ĉin. Meditacija je stanje bez ţelja, stanje bez
djelovanja. To je opuštanje. Vi samo treba da se predate svom biću, a to biće je biće
svega. U koncentraciji um djeluje shodno vašoj odluci: vi nešto radite. Koncentracija
dolazi iz prošlosti. U meditaciji ne postoji nekog voljnog ĉina, neke odluke prije toga.
Vine ĉinite ništa posebno, vi samo jednostavno budete. U tome ne moţe biti nikakve
prošlosti, to je nezatrovano prošlim. To nema ništa ni sa budućim, ono je ĉisto od
svake budućnosti. To je ono što Lao Ce naziva wei-wu-wei, djelovanje kroz
nedjelovanje. To je ono što bi zen majstor rekao: “SjeĎeti u tišini, ne činiti ništa,
proljeće dolazi, i trava raste sama od sebe”. Zapamtite - "od sebe" - ništa nije bilo
uraĊeno. Vi nijeste pomagali da trava raste; proljeće dolazi, i trava raste sama od sebe.
To stanje kada dopustite da ţivot teĉe sam od sebe - kada ne ţelite da upravljate, kada
ne ţelite da namećete bilo kakvu kontrolu, kada ne manipulišete, kada ne prisiljavate
na neku disciplinu, to ĉisto spontano stanje bez stege je meditacija.
Meditacija je u sadašnjosti, u pravoj stvarnosti. Ona je neposredna. Vi ne
moţete meditirati, vi samo moţete biti u meditaciji. Vi ne moţete biti u koncentraciji,
ali se moţete koncentrisati. Koncentracija je ljudski fenomen, meditacija je boţansko
stanje.
IZBOR MEDITACIJE
Od samog poĉetka pronaĊite nešto što vas privlaĉi.
Meditacija ne treba da bude nešto nametnuto. Ukoliko je to nametnuto, to je
još od samog poĉetka osuĊeno na propast. Nametnute stvari vas nikada neće uĉiniti
prirodnim. Nema potrebe da stvarate nepotrebne konflikte. Ovo treba shvatiti jer um
ima prirodno svojstvo da meditira ukoliko mu priuštite stvari koje ga privlaĉe. Ako ste
tjelesno orjentisani postoje naĉini da dosegnete do Boga putem tijela jer i tijelo
pripada Bogu. Ako osjetite da ste orjentisani prema srcu, onda je molitva za vas. Ako
osjetite da ste intelektualno orjentisani, tada meditirajte.
Ali moje meditacije su na neki naĉin drugaĉije. Ja sam pokušao da izumim
metode koje mogu koristiti sva tri tipa ljudi. U njima ima mnogo tjelesnog, mnogo
srĉanog i mnogo intelektualnog. Svo troje se ujedinjuje i oni djeluju na razliĉite ljude
na drugaĉiji naĉin. Tijelo-srce-um: sve moje meditacije idu u istom pravcu. One kreću
od tijela, idu kroz srce, dospijevaju do uma, a onda i dalje.
Zapamtite, sve u ĉemu uţivate moţe ući duboko u vas; samo tada moţe
doprijeti duboko dao vas. Kada uţivate, to jednostavno znaĉi da vam se to ugodilo.
Taj ritam se usklaĊuje sa vama; ostvarena je suptilna harmonija izmeĊu vas i te
metode. Kada uţivate u nekoj metodi ne budite pohlepni; ostanite sa tom metodom
koliko god je moguće. Nju moţete koristiti jednom, a ako je moguće, i dva puta
dnevno. Što je ĉešće budete radili, to ćete više uţivati u njoj. Tek kada uţivanje
prestane, tek tada odbacite tu metodu; njeno djelovanje je prestalo. Potraţite neku
drugu metodu. Nijedna metoda vas ne moţe odvesti do samog kraja. Na vašem
putovanju, vi ćete morati da promijenite vozove više puta. OdreĊena metoda vas vodi
do odreĊenog stanja. Više od toga se ne moţe iskoristiti, to je potrošeno.
Zato dvije stvari treba zapamtiti: kada uţivate u nekoj metodi uĊite što je
dublje moguće u nju ali nemojte postati ovisni o njoj jer ćete jednog dana trebati da je
odbacite. Ako budete previše ovisni o njoj, to će postati nalik drogi; nećete moći da je
ostavite. Vi više ne uţivate u tome – to vam više ništa ne daje – ali to je postala
navika. Osoba to moţe nastaviti ali će se kretati kao u krugu; to ga neće odvesti dalje
od toga. Zato neka radost bude mjerilo. Ako ima radosti, nastavite, nastavite do
zadnjeg traĉka radosti. To treba sasvim iscijediti. Ni malo soka neće ostati... ĉak ni
jedna kap. I tek tada je odbacivanjemoguće. Potom odaberite neku drugu metodu koja
će vam ponovo donijeti radost. Mnogo puta osoba treba da mijenja. To je
promjenljivo kod razliĉitih osoba ali je veoma rijedak sluĉaj da jedna metoda bude
dovoljna za ĉitavo putovanje. Ali nema potrebe da koristite previše meditacija jer tako
moţete da stvorite zbrku, protivrjeĉnosti, i tako moţe doći do muĉnine.
Izaberite dvije meditacije i budite uporni. Zapravo, ja bih ţelio da odaberete
jednu; to bi bilo najbolje. Bolje bi bilo da ponavljate jednu više puta da bi vam se
ugodila. Tako će ona ići duble i dublje. Vi pokušavate mnogo toga – jednog dana
jedno, drugoga dana drugo. A tako izumite i svoju tehniku, a onda stvorite sebi veliku
zbrku. U knjizi o tantri postoji stotinu dvanaest meditacija. Vi biste mogli poluĊeti. Vi
ste već ludi.
Meditacija nije zabava. Ona ponekada moţe biti i opasna. Vi se poigravate sa
osjetljivim, veoma osjetljivim mehanizmom uma. Nekada i mala stvar koje nijeste
svjesni da ĉinite moţe postati opasna. Zato nikada ne pokušavajte da izmišljate, ne
stvarajte novo-stvorenu meditaciju. Izaberite dvije i okušajte se u njima nekoliko
nedjelja.
Kada kažem da meditirate, ja znam da kroz meditaciju niko nije stigao; ali
kroz meditaciju dospijevate do mjesta gdje ne-meditacija postaje moguća.
STVORITE PROSTOR ZA MEDITACIJU
Ako moţete stvoriti neko posebno mjesto – mali hram ili neki ugao u domu
gdje moţete meditirati svakog dana – tada to mjesto ne koristite za neke druge svrhe
jer svaka svrha ima vlastitu vibraciju. Koristite to mjesto za meditaciju i za ništa
drugo. To će mjesto tako postati popunjeno i ĉekaće vas svakog dana. Taj ugao će
vam biti od pomoći, prostor će stvoriti odreĊenu vibraciju, odreĊenu atmosferu u
kojoj ćete mnogo lakše ići sve dublje i dublje. To je razlog zbog ĉega su izgraĊeni
hramovi, crkve i dţamije – da postoji mjesto samo za molitvu i meditaciju.
Ako moţete odrediti redovno vrijeme za meditiranje, to takoĊe moţe biti od
velike pomoći jer je vaše tijelo i vaš um odreĊeni mehanizam. Ako ruĉate svakog
dana u odreĊeno vrijeme, u to vrijeme će vaše tijelo poĉeti da ţudi za hranom.
Ponekada ĉak moţete napraviti trik sa time. Ako ruĉate u jedan sat, i ako na ĉasovniku
bude jedan sat, vi ćete biti gladni – ĉak i ako je ĉasovnik neispravan i tada je zapravo
jedanaest ili dvanaest sati. Vi pogledate na ĉasovnik, na njemu je jedan sat, i vi istog
trenutka osjetite glad. Vaše tijelo je mehanizam.
Vaš um je mehanizam, takoĊe. Meditirajte svakog dana na isto mjesto, u isto
vrijeme, vi ćete tako stvoriti ţudnju za meditacijom u vašem tijelu i umu. Svakoga
dana u odreĊeno vrijeme će vaše tijelo i um traţiti da meditira. To će biti od pomoći.
U vama se stvorio prostor koji će postati glad, ţeĊ.
U poĉetku je to veoma dobro. Dok ne dospijete do trenutka kada će meditacija
postati prirodna stvar, i kada ćete moći meditirati bilo gdje, na bilo kom mjestu, u bilo
koje vrijeme – do tada koristite kao pomoć te mehanizme tijela i uma. To će vam
omogućiti odreĊenu klimu: prigušite svijetlost, zapalite neki mirišljavi štapić u sobi,
obuĉite odreĊenu odjeću, ostvarite odreĊeni nivo, odreĊenu mirnoću, imate neko
prijatno ćebe, postavite se u pogodan poloţaj. To sve moţe biti od pomoći ali neće
usloviti. Ako neko drugi bude to slijedio, to moţe za njega biti prepreka. Svako treba
da pronaĊe vlastiti ritual. Ritual jednostavno pomaţe da budete opušteni i da ĉekate. A
kada ste opušteni i kada ĉekate, stvar se dogodi; upravo nalik spavanju, Bog vam tada
doĊe. Upravo nalik ljubavi, Bog vam doĊe. Vi to ne moţete uslovljavati, ne moţete
prisiljavati.
Meditacija je ključ koji otključava vrata tajne postojanja.
OPUŠTENI I PRIRODNI
Ĉovjek moţe biti opsjednut meditacijom. Opsjednutost je problem: vi ste bili
opĉinjeni novcem, a sada ste opĉinjeni meditacijom. Novac nije problem, opĉinjenost
je problem. Vi ste bili obuzeti trgovinom, sada ste obuzeti Bogom. Trgovina nije
problem već obuzetost. Osoba treba da bude opuštena i prirodna, i da ne bude
opsjednuta niĉim: ni umom ni meditacijom. Tek tada, neobuzeti, neopsjednuti, kada
jednostavno samo protiĉete, ono najviše će vam se dogoditi.
ZORA
Smijeh, pokret i katarza
Sve meditacije su suptilan način da se opijete – da vas učine opijenim božanskim.
Prva stvar koju treba uraditi je smijeh jer to daje smjer za čitav dan. Ako se
probudite sa smijehom, vi ćete ubrzo početi da osjećate koliko je život apsurdan.
Ništa nije ozbiljno – čak i vaše razočarenje je smiješno, čak i vaš bol je smiješan,
čak i vi ste smiješni.
MEDITACIJA SMIJEHOM
Svakog jutra po buĎenju, prije no što i otvorite oči, protegnite se kao mačka.
Protegnite svaki mišić svog tijela. Posle tri-četiri minute, držeći zatvorene oči, počnite
da se smijete. Smijte se pet minuta. U početku ćete to sami pomoći ali ubrzo će zvuk
vašeg pokušaja proizvesti fini smijeh. Izgubite se u smijehu. To može u najgorem
slučaju uzeti nekoliko dana dok se stvarno ne dogodi pravi smijeh kao meditacija. Ali
posle nekog vremena će doći spontano i izmijeniće potpuno prirodu vašeg
predstojećeg dana.
Za one koji imaju poteškoća da se potpuno smiju, ili koji osjećaju da je taj
smijeh lažan Osho je predložio ovu jednostavnu tehniku.
Ujutro rano, prije no što išta jedete, popijte bokal tople slane vode. Popij to
brzo jer inaĉe nećete moći da popijete puno. Potom nastoj da sve to povratite. To će
biti samo izbacivanje vode - a to će proĉistiti vaše unutrašnje puteve. Ništa drugo nije
potrebno. Postoji blokada tih puteva, i kada ţeliš da se smiješ, to biva prekinuto.
To se u jogi redovno praktikuje, i to oni zovu "nuţno proĉišćavanje". To
veoma proĉišćava i omogućuje proĉišćen prut – sve blockade nestaju. Vi ćeteubrzo
uţivati u tome i osjećati se proĉišćenim tokom celog dana. Smijeh i suze, pa ĉak i vaš
govor će potom dolaziti nesmetano iz vašegnajdubljeg centra.
Radite to deset dana i imaćete predivan smijeh koji će odzvanjati naokolo.
Meditacija je medicina. To je jedina medicina. Zato zaboravite vaše probleme
i samo uĎite u meditaciju.
MEDITACIJA ZLATNE SVJETLOSTI
Ovo je jednostavana metoda transformisanja i podizanja vaše energije. Ovaj
proces treba obaviti najmanje dva puta dnevno. Najbolje vrijeme je rano ujutro,
upravo prije nego ustanete iz kreveta. Onog trenutka kada osjetite da se budite, da ste
budni, uradite to dvadeset minuta. Uradite to tada, istog trenutka, jer kada se budite, vi
ste veoma osjetljivi, prijemĉivi. Kada se budite, vi ste veoma svjeţi i uticaj će biti
veoma jak. Baš kada se budite, vi ste više nego ikada manje u umu, stoga će tu biti
prisutan odreĊeni otvoreni prostor kroz koji će metoda moći dospjeti do vaše
najdublje suštine. Ujutro kada se budite i kada se budi cijela planeta postoji veliki
talas buĊenja energije u ĉitavom svijetu – iskoristite taj talas, nemojte propustiti tu
priliku.
Sve drevne religije obiĉavaju molitvu ujutro dok sunce izlazi jer izlazak sunca
predstavlja izdizanje energije u cijeloj egzistenciji. U tom trenutku jednostavno
moţete da plovite na talasu energije koja se budi; tako će biti lakše. Uveĉe će biti teţe,
energije se vraćaju natrag; tada se borite protiv struje. Ujutro se krećete sa strujom.
Jednostavno lezite na leĊa kao što obiĉno leţite na krevet. Zatvorite oĉi. Kada
udišete, zamišljajte veliko svijetlo kako ulazi kroz vašu glavu u tijelo, isto kao da
sunce izlazi upravo pored vaše glave. Vi ste sasvim prazni, i zlatna svjetlost ulazi u
vašu glavu i ide, ide, duboko, duboko, i izlazi kroz vaša stopala. Kada udahnete,
uradite to sa tim zamišljanjem. Zlatna svjetlost će vam pomoći. To će proĉistiti cijelo
vaše tijelo i sasvim ga ispuniti kreativnošću. To je muška energija.
A kada izdišete, zamišljajte nešto drugo: mrak ulazi kroz vaša stopala, velika
tamna rijeka ulazi kroz vaša stopala, ide nagore i izlazi kroz vašu glavu. Radite to
sporo, duboko dišite kako biste to mogli zamišljati. To je ţenska energija. To će vas
smiriti, to će vas uĉiniti prijemĉivim, opustiće vas i odmoriti. Krećite se veoma sporo,
a upravo pri buĊenju imate veoma duboko i usporeno disanje jer je tijelo odmorno i
opušteno.
Drugo najbolje vrijeme za ovu tehniku je uveĉe kada odlazite na spavanje.
Lezite na krevet i opustite se nekoliko minuta. Kada poĉnete osjećati da ste na granici
budnog stanja isna, upravo u tom trenutku, zapoĉnite ponovo taj proces. Radite to
dvadeset minuta. Ako zaspete dok to radite, tako će biti najbolje, jer će uticaj nastaviti
da se dogaĊa u vašoj podsvijesti.
Ako ovu jednostavnu metodu budete radili tri mjeseca, vi ćete biti iznenaĊeni
– neće biti potrebe za potiskivanjem, promjena je poĉela da se dogaĊa.
ĈEKAJTE IZLAZAK SUNCA
Upravo petnaest minuta prije no što sunce poĉne da izlazi, kada nebo postane
nešto svjetlije, baš tada saĉekajte kao kada ĉekate voljenu; tako napeto, tako duboko,
sa velikom nadom i uzbuĊenjem – a ipak smireni. Neka tada sunce polako izlazi dok
ga vi posmatrate. Nema potrebe da buljite; moţete ţmiriti. Osjećajte kao da uporedo
sa time, i u vama se nešto izdiţe.
Kada sunce izaĊe na horizontu, poĉnite osjećati kao da je ono blizu vašeg
pupka. Ono izlazi tamo, a tu, u vašem pupku, ono takoĊe polako izlazi, izdiţe se
lagano. Sunce tamo izlazi, a tu se unutrašnja taĉka svjetlosti izdiţe. Deset minuta će
biti dovoljno. Tada zatvorite oĉi. Kada ugledate sunce, stvori se negativ, i kada onda
zatvorite oĉi, vi ćete vidjeti kako sunce sija unutar vas.
To će vas sasvim promijeniti.
SLAVITE IZLAZAK SUNCA
Ustanite ujutro u pet sati prije no što sunce izaĊe. Pola sata samo pjevajte,
mrmljajte, mumlajte, jecajte. Ti zvuci ne treba da imaju nekog smisla; oni treba da
budu ţivotni a ne smisleni. Vi treba da u tome uţivate, i to je sve – u tome je smisao.
Treba da se blago njišete. Neka to bude slavljenje izlaska sunca, i sa time prestanite
kada sunce izaĊe.
To će zadrţati odreĊeni ritam tokom cijelog dana. Vi ćete biti usklaĊeni od
samog jutra, i uoĉićete da vaš dan ima drugaĉiji kvalitet; vi ćete poslije toga biti
ljubavniji, briţniji, milostiviji, prijateljski – manje ćete biti grubi, manje ljuti, manje
ambiciozni, manje egoistiĉni.
Ovo je cijela umjetnost meditacije: kako biti duboko u aktivnosti, kako se osloboditi
razmišljanja, i kako energiju koja se troši na razmišljanje pretvoriti u svjesnost
TRĈANJE, DŢOGING I PLIVANJE
Veoma je lako i prirodno ostati priseban i budan dok si u pokretu. Kada samo
sjediš u tišini, prirodno je da moraš zaspati. Kada legneš u krevet, veoma je teško da
ostaneš budan jer ti cijela ta situacija pomaţe da se uspavaš. Ali u pokretu, prirodno je
da ne moţeš zaspati, tada funkcionišeš na mnogo budniji naĉin. Jedini problem je što
pokret moţe postati mehaniĉan.
Nauĉi da se proţimaju tvoje tijelo, um i duša. PronaĊi naĉine gdje moţeš
djelovati kao jedinstvo.
To se mnogo puta dogodi trkaĉima. Moţda nikada nijesi pomislio o trĉanju
kao meditaciji, ali trkaĉi nerijetko osjete moćno iskustvo meditacije. Oni tada bivaju
iznenaĊeni jer nijesu teţili za time. Ko bi pomislio da je trkaĉu stalo da iskusi Boga?
Ali to se dogaĊa. A sada, sve više i više, trĉanje postaje nova vrsta meditacije.
To se moţe dogoditi tokom trĉanja. Ako si ikada trĉao, ako si ikada uţivao u
jutarnjem trĉanju, kada je vazduh ĉist i svjeţ, kada se cio svijet budi - ti trĉiš i tvoje
tijelo predivno funkcioniše, vazduh je svjeţ, novi svijet se budi iz mraka noći, sve
pjeva, ti se osjećaš ţivahno... Taj trenutak dolazi kada trkaĉ išĉezne i kada ostane
samo trĉanje. Tijelo, um i duša tada poĉinju da funkcionišu zajedno; iznenada se
ostvaruje jedan unutarnji orgazam.
Trkaĉi se ponekada sasvim sluĉajno susretnu sa iskustvom ĉetvrte dimenzije,
turiya. Inaĉe, oni to nerijetko zaobilaze - oni misle da je to usljed zadovoljstva tokom
trĉanja: zato što je bio predivan dan, zato što je tijelo zdravo a cio svijet je divan, i da
je to samo odreĊeno trenutaĉno raspoloţenje. Oni ne bi obratili paţnju na to, ali ako bi
oni to primijetili, moja opservacija je da bi se trkaĉi mogli pribliţiti meditaciji znatno
prije od bilo koga drugoga.
Dţoging moţe biti od ogromne pomoći, plivanje moţe biti od velike pomoći.
Sve se te discipline mogu transformisati u meditaciju.
Odbaci stare ideje o meditaciji - da je meditacija samo neometano sjedenje u
joga poloţaju ispod nekog drveta. To je samo jedan od naĉina, on moţe biti pogodan
za neke ljude ali ne i za mnoge druge. Za djecu to ne bi bila meditacija - to bi bila
tortura. Za mlade ljude koji su ţivahni i impulsivni, to će biti represivno, neće biti
meditacija.
Zato ujutro poĉni da trĉiš ulicom. Zapoĉni sa jednim kilometrom, zatim sa
dva, a onda trĉi i nekoliko kilometara dnevno. Dok budeš trĉao koristi cijelo tijelo;
nemoj trĉati kao da si u oklopu. Trĉi kao djeca koristeći cijelo tijelo - ruke i stopala - i
trĉi zdušno. Diši duboko iz stomaka. Potom sjedni ispod drveta, odmori se, osjeti da
tvoje oznojeno tijelo hladi svjeţi lahor; osjećaj se smireno. To će ti pomoći veoma
duboko.
Ponekada samo stani na zemlju bosih nogu i osjeti svjeţinu zemlje, meku
zemlju, a potom i njenu toplinu. Bilo što da ti zemlja pruţi u tom trenutku budi
spreman da to primiš i nastoj da protiĉeš kroz to, a dopusti i svojoj energiji da teĉe
kroz zemlju. Budi povezan sa zemljom.
Ako si povezan sa zemljom, povezan si i sa ţivotom. Ako si povezan sa
zemljom, povezan si i sa svojim tijelom. Ako si povezan sa zemljom, postaćeš veoma
senzibilan i usredsreĊen - a to je ono što je potrebno.
Nikada nemoj postati ekspert za trĉanje; ostani amater kako bi mogao da
zadrţiš budnost. Ako nekada osjetiš da je trĉanje postalo automatizovano, prestani da
trĉiš; pokušaj sa plivanjem. Kada i to postane mehaniĉka radnja, pokušaj da plešeš.
Bitna stvar koju treba da zapamtiš je da je pokret samo izvjesna situacija koja
proizvodi svijest. Dok on stvara svijest je u redu. Ako on prestane da ti pruţa
svjesnost, on više nije od koristi; promijeni drugi pokret koji ti ponovo moţe pruţiti
budnost. Nemoj nikada dopustiti da ti bilo koja aktivnost postane automatizovana.
Um je trn, a sve tehnike su trnovi koji pomažu da se izvadi onaj prvi trn.
“JA SAM IZUMIO SREDSTVA”
Um je veoma ozbiljan, a meditacija je sasvim ne-ozbiljna. Kada ovo kaţem, vi
moţda moţete biti zbunjeni jer ljudi o meditaciji misle veoma ozbiljno. Ali meditacija
nije ozbiljna stvar. To je nalik igri – nešto ne-ozbiljno. Iskreno ali neozbiljno. To nije
nešto nalik radu; to je nešto više nalik igri. Igra nije neka aktivnost. Ĉak i kada je
aktivna, to nije neka aktivnost. Igra je samo zadovoljstvo. Ta aktivnost ne vodi
nikuda; to nije nešto motivisano. Zapravo, to je samo ĉista energija koja teĉe.
Ali to je teško shvatiti jer smo mi veoma ukljuĉeni u aktivnost. Mi smo
oduvijek bili veoma aktivni tako da je aktivnost postala jedna duboko ukorijenjena
opsesija. Ĉak i dok spavamo, mi smo aktivni. Ĉak i dok mislimo o relaksaciji, mi smo
aktivni. Mi ĉak i od relaksacije stvaramo aktivnost; mi ĉinimo napor da se opustimo.
To je apsurd! Ali to se dogaĊa usljed robotskih navika uma. Što onda treba raditi?
Samo neaktivnost vas vodi do vašeg unutrašnjeg centra, ali um ne moţe shvatiti kako
biti neaktivan. Što onda da radimo?
Ja sam izumio sredstva. Ta sredstva treba da budu toliko krajnje aktivna da
aktivnost jednostavno išĉezne; biti tako ludaĉki aktivni da um koji teţi da bude
aktivan bude izbaĉen iz svog sistema. Tek nakon duboke katarze moţete ući u
aktivnosti i imati bljeskove svijeta koji nije svijet truda. Kada jednom upoznate taj
svijet, vi ćete moći ulaziti u taj svijet bez ikakvog napora. Kada jednom budete stekli
takav osjećaj – da budete ovdje i sada, da ne radite ništa – vi ćete moći ući u to bilo
kog trenutka; vi ćete moći ostati u tome bilo gdje da se nalazite. Konaĉno, vi moţete
biti spolja aktivni, a iznutra duboko neaktivni.
Katarziĉne metode su savremena otkrića. To nije bilo potrebno u Budino
vrijeme jer ljudi nijesu bili obuzdavani. Ljudi su bili prirodni, ljudi su ţivjeli na
primitivan naĉin – necivilizovano, ţivjeli su spontano. Zato je Vipasana – a vipasana
znaĉi uvid – davana ljudima direktno od strane Bude. Ali sada vi ne moţete ući
direktno u Vipasanu. Uĉitelji koji danas direktnopoduĉavaju Vipasanu ne pripadaju
ovom vijeku; oni ţive dvije hiljade godina unazad. Da, oni ponekada mogu pomoći
jednom ili dva procenta ljudi ali to ne moţe pomoći mnogo. Ja sam uveo katarziĉne
metode kako bih prvo poništio ono što vam je civilizacija nametnula, kako biste
ponovo mogli postati prvobitni. Iz te prvobitnosti, iz te prvobitne bezazlenosti, uvid
lakše postaje moguć.
OSHO DINAMIĈNA MEDITACIJA
- jutarnja meditacija u meditacionom centru
Kada se probudite, cijela priroda oţivi; noć je prošla, mraka više nema, sunce
se izdiţe, i sve postaje svjesno i budno. Ovo je meditacija u kojoj treba da budete
neprestano svjesni, budni, prisebni – bilo šta da radite. Ostanite svjedoci. Nemojte se
izgubiti.
Lako se izgubiti. Dok dišete moţete zaboraviti na to. Vi se moţete
toliko sjediniti sa disanjem da moţete zaboraviti svjedoka. Tako gubite smisao toga.
Dišite tako brzo, što je moguće brţe, unesite svu svoju energiju u to ali ipak ostanite
svjedok. Posmatrajte što se dogaĊa, upravo kao da ste gledalac, kao da se sve to
dogaĊa nekom drugome, kao da se to dogaĊa samo tijelu a svijest je usredsreĊena i
posmatra sve to. To svjedoĉenje treba da nosite kroz sva tri prva koraka. A kada sve
stane, i kada u ĉetvrtom koraku postanete sasvim meaktivni, ukoĉeni, ta budnost će
dospjeti do svog vrhunca.
Drvosječe, kamenorezci ne trebaju katarzičnu meditaciju – oni to
rade tokom cijelog dana. Ali za savremenog čovjeka stvari se mijenjaju.
Dinamična meditacija traje jedan sat i podijeljena je u pet djelova. Nju možete
raditi sami ali energija će biti znatno snažnija ako je radite u grupi. To je lično
iskustvo, i vi treba da zaboravite na druge oko sebe i da zatvorite oči, a možda je
bolje da imate povez preko očiju. Najbolje je da imate prazan stomak i da ste obučeni
u komotnu i ugodnu odjeću.
Prvi dio: 10 minuta
Dišite haotično kroz nos, i uvijek se usredsredite na izdisaj. Tijelo će samo
brinuti o udisaju. Radite to što je moguće brže i što je moguće snažnije – pa čak i još
snažnije, sve dokdoslovno ne postanete samo disanje. Koristite se svojim prirodnim
pokretima kako bi pomogli da podignete svoju energiju. Osjetite kako se ona podiže
ali nemojte popustiti tokom prvog dijela.
Drugi dio: 10 minuta
Eksplodirajte! Oslobodite se svega što treba izbaciti. Sasvim poludite, vrištite,
vičite, plačite, skačite, tresite se, plešite, pjevajte, smijte se, trčkarajte okolo. Nemojte
ništa zadržavati, neka čitavo vaše tijelo bude u pokretu. Malo glume u početku obično
može pomoći da krenete. Nemojte dopustiti umu da se umiješa u dogaĎanja. Sasvim se
prepustite.
Treći dio: 10 minuta
Sa uzdignutim rukama, skačite i što je moguće dublje uzvikujte mantru „HU!
HU! HU!“ Svakog puta kada doskočite na zemlju, kada osjetite stopala, neka taj zvuk
mantre udari jako u vaš seksualni centar. Dajte sve od sebe, potpuno se iscrpite.
Jednom se dogodilo – dva psa su gledali ljude dok rade Dinamičnu
meditaciju, i ja sam čuo kako jedan od njih kaže drugome: Kada ja ovo radim, moj
gazda mi daje pilule protiv crva.
Četvrti dio: 15 minuta
Stop! Ukočite se tu gdje ste, u bilo kojem položaju da ste zatečeni. Nemojte
podešavati položaj svog tijela. Kašljanje, pokret, bilošto će tada rasipati energetski
tok i sav trud će tako biti izgubljen. Budite svjedoci svega što vam se dogaĎa.
Peti dio: 15 minuta
Slavite i uživajte u muzici i plesu, iskazujući zahvalnost prema svemu. Nosite
to zadovoljstvo i sreću tokom cijelog dana.
Ako vam prostor za meditaciju ne dozvoljava da budete bučni, možete raditi i
ovu tišu verziju: Umjesto da ispoljavate glasne zvuke, neka se katarza u drugom dijelu
ostvari kroz tjelesne pokrete. U trećem dijelu zvuk „HU!“ može udarati tiho untar
vas, apeti dio može biti neki izražajni ples.
Neko je rekao da je ĉisto ludilo meditacija koju mi ovdje upraţnjavamo. To i
jeste tako. To je tako sa odreĊenom svrhom. To je ludilo sa metodom; to je svjesno
odabrano. I zapamtite, vi ne moţete voljno poluĊeti. Ludilo vas samo obuzme. Samo
tako moţete poluĊeti. Ako voljno poludite, to je nešto sasvim drugo. Vi ste u suštini
pod kontrolom, a neko ko moţe kontrolisati ĉak i svoje ludilo neće nikada poluĊeti.
Osho govori o nekim reakcijama koje se mogu dogoditi u tijelu usljed duboke
katarze tokom upražnjavanja Dinamične meditacije.
Ako osjetite bol, budite obazrivi sa time, nemojte ništa preduzimati.
Obazrivost je moćan maĉ – to sve sjeĉe. Vi samo obratite paţnju na taj bol. Na
primjer, vi sjedite u tišini tokom zadnjeg dijela meditacije, ne pokrećete se, i vi
osjetite mnoge probleme u tijelu. Osjetite kako vam je noga ukoĉena, svrbi vas ruka,
osjećate kao da vam mravi gmiţu po tijelu. Mnogo puta ste pogledali, ali uopšte nema
mrava. To gmiţanje je iznuta a ne spolja. Što treba da uradite? Osjećate da vam je
noga ukoĉena? Paţljivo osmotrite, usmjerite svu paţnju na to. Osjećate svrab?
Nemojte se ĉešati. To neće pomoći. Samo usmjerite svoju paţnju na to. Ĉak nemojte
ni otvarati oĉi. Samo usmerite paţnju ka unutrašnjosti, i samo ĉekajte i posmatrajte.
Za nekoliko sekundi, svrab će nestati. Bilo što da se dogodi – ĉak i ako osjetite
bol, jak bol bol u stomaku ili glavi. To se dogaĊa jer se u meditaciji cijelo tijelo
mijenja. Ono mijenja svoju hemiju. Poĉinju se dogaĊati neke nove stvari, i tijelo je u
haosu. Nekada će stomak biti pod djejstvom jer ste u stomaku potiskivali mnoge
emocije i one su se tamo uskomešale. Ponekada osjećate povaćanje,muĉninu. Nekada
ćete osjetiti jaki bol u glavi jer meditacija mijenja vašu unutrašnju strukturu mozga.
Prolazeći kroz meditaciju, vi ste zaista u haosu. Ubzo će se stvari srediti. Ali za neko
vrijeme, sve će biti nesreĊeno.
Što onda treba uraditi? Vi jednostavno osjetite bol u glavi, posmatrajte ga.
Budite posmatraĉ toga. Vi tada zaboravite da ste ĉinilac, i malo po malo, sve će se
smiriti, sve će se smiriti tako lijepo i njeţno da toga neće biti svjesni dok to ne
proţivite. Ne samo da će glavobolja išĉeznuti – jer energija koja je stvorila taj bol, ako
se bude posmatralo će nestati – ista ta energija će postati zadovoljstvo. Energija je
jedna.
Bol ili zadovoljstvo su samo dvije dimenzije jedne iste energije. Ako moţete
sjedjeti u tišini i onratiti paţnju na poremećaje, svi ti poremećaji će nestati. Kada svi ti
poremećaji nestanu, vi ćete iznenada postati svjesni ĉinjenice da je i cijelo tijelo
nestalo.
Osho je upozorio da se taj pristup svjedočenju bola ne preokrene u neki drugi
fanatizam. Ako se nelagodni fizički simptomi – bolovi, tegobe ili mučnina – nastavi
nekoliko tokom tri ili četiri naredna dana, nema potrebe da budete mazohisti –
potražite savjet ljekara. To važi i za sve druge Osho meditacione tehnike. Budite
radosni!
OSHO MANDALA MEDITACIJA
Ovojejoš jedna snažna katarzična tehnika koja stvara krug energije što
dovodi do prirodnog centriranja. Postoje četiri faze po 15 minuta.
Prvi dio: 15 min.
Trčite u mjestu sa otvorenim očima. Počnite sporo, a potom ubrzavajte
ritam sve brže i brže. Dižite koljena što je moguće više. Duboko i jednolično
disanje pokrenuće unutrašnju energiju. Zaboravite um i tijelo i trčite dalje.
Drugi dio: 15 min.
Sjednite sklopljenih učiju i otvorenih i opuštenih usta. Nježno kružite
tijelom iz struka poput trske koja se ljulja na vjetru. Osjećajte kako vas vjetar
duva sa jedne strane na drugu, naprijed i nazad, okolo naokolo. Time će vaša
probuĎena energija doprijeti do pupčanog centra.
Treći dio: 15 min.
Lezite na leĎa, otvorite oči i okrećite ih u pravcu kazaljke na satu ne
pokrećući glavu. Pravite pune krugove očima kao da slijedite sekundaču na
satu, i to što brže možete.Važno je da usta ostanu otvorena, a vilica opuštena,
uz blago i jednolično disanje. To će dovesti vašu centriranu energiju do trećeg
oka.
Četvrti dio: 15 min.
Sklopite oči i budite mirni.
Ja ne mogu stvoriti raj za vas. Zato su sve moje meditacione tehnike
izumljene da prvo stvore pakao.
POTREBA ZA KATARZOM
Svakog dana makar na šest minuta zaboravite na svijet. Neka svijet nestane iz
vas, i vi nestanite iz svijeta. Naparavite jedan zaokret, zaokret od sto osamdeset
stepeni, i samo pogledajte unutar vas. U poĉetku ćete vidjeti samo oblake. Nemojte
brinuti o tome; ti oblaci su nastali usljed vaših obuzdavanja. Vi ćete se susresti sa
bijesom, mrţnjom, pohlepom i svakom vrstom crnih rupa. Vi ste ih obuzdavali i
potiskivali, zato su one tu. Vaše takozvane religije su vas uĉile da ih obuzdavate, zato
su one tu nalik ranama. Vi ste ih sakrivali.
Zbog toga sam prvo isticao katarze. Sve dok ne proĊete kroz velike katarze, vi
morate proći kroz mnoge oblake. To će biti dosadno, i vi ćete biti nestrpljivi da se
vratite u svijet. I reći ćete: „Tu nema ništa. Tu nema lotosa, ni miomirisa, tu je samo
smrad, smeće.“
Vi to znate. Kada sklopite oĉi i kada uĊete u sebe, sa ĉime se susrećete? Vi se
ne susretnete sa predivnim zemljama o kojima prosvijetljeni govore. Vi se sretnete sa
paklom, agonijom, potisnutim stvarima koje vas tamo ĉekaju. Gnjev mnogih ţivota
vas tamo ćeka. Tamo je samo zbrka, zato ĉovjek ţeli da ostane vani. Ĉovjek ţeli da
ide u bioskop, u klub, da se sretne sa drugim ljudima i da malo brblja. Takav ĉovjek
ţeli da ostane zauzet dok se ne umori i dok mu se ne prispava. Tako vi ţivite, takav je
vaš stil ţivota.
Zato kada osoba poĉne da gleda unutar sebe, prirodno je da bude iznenaĊena.
Bude kaţu da postoji veliko blagostanje i miomirisi kada se susretnete sa cvjetanjem
lotosovih cvjetova – takav miris je vjeĉan. Boja takvih cvjetova ostaje uvijek ista; to
je nepromjenljivi fenomen. Oni govore o tom raju, oni govore o Boţijem kraljevstvu
koje je unutar vas. A onda vi uĊete unutar sebe i sretnete se samo sa paklom. Vi tamo
ne ugledate zemlju prosvijetljenih već koncentracione logore Adolfa Hitlera.
Prirodno, vi tada pomislite da je sve to besmisleno i da je bolje da ostanete vani. Zašto
se igrati sa svojim ranama? To boli. I gnoj poĉinje da curi iz rana, a to je prljavo. Ali
katarze pomaţu. Ako uĊete u katarzu, ako proĊete kroz haotiĉnu meditacije, vi ćete
izbaciti sve te oblake, sve te mrakove, tada će promišljenost biti lakša.
U tome je razlog zašto ja insistiram prvo na haotiĉnoj meditaciji, a potom na
mirnim meditacijama; prvo aktive meditacije, a potom pasivne meditacije. Vi moţete
ući u pasivnost samo onda kada izbacite iz sebe sve što je nalik smeću. Gnjev treba
izbaciti, ţudnju treba izbaciti... sloj na sloj, te stvari se nalaze unutar vas. Ali kada ih
jednom izbacite vani, vi lakše moţete izaći iz toga. Nema ništa što treba sakriti. I tek
tada se uoĉava sjajna svjetlost zemlje prosvijetljenih. Iznenada ste u sasvim
drugaĉijem svijetu – u svijetu Lotosovog zakona, u svijetu Dhama, u svijetu Tao.
UDARAJTE PO JASTUKU
Kada osjetite razdraţenost, nema potrebe da budete ljutiti na nekoga; budite
samo ljuti. Neka to bude meditacija. Zatvorite se u sobu, sjedite sami i dopustite da se
bijes ispolji što je više moguće. Ako osjetite potrebu da udarate, udarajte po jastuku.
Radite što god ţelite; jastuk vam neće prigovoriti. Ako ţelite da ubijete jastuk, uzmite
noţ i ubijte ga! To pomaţe, to veoma moţe pomoći. Ĉovjek ne moţe ni zamisliti
koliko jastuk moţe pomoći. Samo ga udarajte, tucite ga, bacajte. Ako ste protiv
nekoga odreĊenog, napišite njegovo ime na jastuk ili nalijepite njegovu sliku.
Vi ćete se osjećati smiješno, glupo, ali i gnjev je smiješan; a vi ne moţete
uĉiniti njišta protiv toga. Zato dopustite da to bude tako i uţivajte u tome kao u
energetskom fenomenu. To je energetski fenomen. Ako nikoga ne povrijedite sa time,
onda nema niĉega lošeg u tome. Kada se okušate u tome, vi ćete vidjeti da vaša ideja
o povrijeĊivanju nekoga malo po malo išĉezava.
Neka to bude vaša dnevna vjeţba – samo dvadeset minuta svakog dana. Potom
posmatrajte vaš dan. Vi ćete biti smireniji jer energija koja je bila gnjevna, izbaĉena
je; energija koja je postala otrovna, izbaĉena je iz vašeg sistema. Radite to najmanje
dvije nedjelje, i nakon jedne nedjelje, vi ćete biti iznenaĊeni otkrićem da bilo koja
situacija da se dogodi, bijes se ne pojavljuje; pokušajte to.
DAHĆITE KAO PAS
Teško je raditi direktno sa gnjevom jer on moţe biti veoma duboko potisnut.
Zato radite indirektno. Trĉanje moţe pomoći da gnjev i strah nestanu. Kada dugo
trĉite i duboko dišete, um prestaje da djeluje i tijelo preuzima funkciju.
Male vjeţbe mogu biti od velike pomoći. Ako neko ne ide ispod ţeluca, ispod
stomaka, on je površan; tada moţe poĉeti da hoda kao pas. On moţe isplaziti i objesiti
jezik, i ići naokolo kao pas i dahtati.
Tako mu se moţe otvoriti cio unutrašnji prolaz. Kada neko ima blokade u tom
prolazu, dahćanje moţe biti veoma znaĉajno. Ako on pola sata dahće, njegov gnjev će
se veoma lako osloboditi. Cijelo njegovo tijelo će se ukljuĉiti u to.
Zato to moţete nekada oprobati u svojoj sobi. Moţete uzeti ogledalo i pred
njim lajati i reţati. Nakon tri nedjelje ćete osjetiti da stvari idu veoma, veoma duboko.
Kada se jednom gnjev opusti, kada nestane, vi ćete se osjećati osloboĊenim.
Meditacija započne katarzom a završi slavljem.
JUTRO
Slavlje, rad i igra
Meditacija je život. Ne biti u meditaciji znači ne živjeti.
MUZIKA I PLES
Muzika je meditacija – meditacija se kristališe u neku odreĊenu dimenziju.
Meditacija je muzika – muzika se stapa u nešto ne-dimenzionalno. One tada nijesu
dvoje.
Ako volite muziku, vi je volite jer osjećate da se oko nje dogaĊa meditacija. Vi
ste upijeni time, vi bivate opijeni time. Nešto nepoznato vas poĉinje okruţivati... Bog
vam tada šapće. Vaše srce tada kuca nekim drugaĉijim ritmom, usklaĊujete se sa
univerzumom. Iznenada ste u jednom dubokom orgazmu sa cjelinom. Neki suptilni
ples ulazi u vaše biće, a vrata koja su bila oduvijek zatvorena, poĉinju da se otvaraju.
Novi lahor prolazi kroz vas; vjekovna prašina je oduvana. Vi se osjećate kao da ste se
okupali, duhovno okupali; vi ste bili pod tušem – oĉišćeni, osvjeţeni, djeviĉanski.
Muzika je meditacija; meditacija je muzika. To su dvoje vrata kojima se
dospijeva do istog fenomena.
SUFI PLES
- jutarnje slavlje u Meditacionom centru
Ako ljutiti ĉovjek uĉestvuje u sufi plesu, njegov ples će biti ljutit. Vi moţete
posmatrati ljude i uoĉiti da njihov ples ima razliĉita svojstva. Neĉiji ples je neka vrsta
ţestine; bijes je proţet kroz takav ples, kroz te pokrete. U neĉijem plesu ima ljepote,
ljubav protiĉe, neka vrsta finoće. U nekom drugom plesu ima milostivosti. U nekom
plesu ima ekstatiĉnosti. Neĉiji ples je umrtvljen i dosadan; on samo pravi neke
prazne pokrete, iza tih pokreta nema niĉega – mehaniĉki. Osmotrite. Zašto postoji ta
razlika? Zato što oni u sebi nose mnoga potiskivanja.
Kada plešete, i vaš gnjev,ako postoji,će sa vama plesati. Gdje bi on otišao? Što
budete više plesali, i on će više plesati. Ako ste ispunjeni ljubavlju, kada poĉnete
plesati, vaša ljubav će vas preplaviti – ona će plesati svuda oko vas, biće je u cijelom
prostoru. Taj ples će biti vaš ples, on će biti sadrţan u svemu što vi imate. Ako ste
potiskivali vašu seksualnost, tada će vaša seksualnost izbiti na površinu dok plešete.
Vi treba da proĊete kroz katarzu, ne moţeteu taj ples ići direktno. Tek kada svi
otrovi nestanu, i kada nestane ĉak i njihov nagovještaj, vi ćete biti u mogućnosti da
pronaĊete uvid ili ushićenje u metodama kao što su Sufi ples.
Milioni ljudi promašuju meditaciju jer je koriste na pogrešan način. Ona
izgleda veoma ozbiljno, sumorno, u njoj vidite nešto crkveno; ona vam izgleda kao
nešto što je načinjeno za ljude koji su već mrtvi ili skoro mrtvi, koji su sumorni,
ozbilni – koji su izgubili osjećaj za radovanje, veselje, razigranost, slavlje.
To su svojstva meditacije. Istinski meditativna osoba je razigrana; život je za
njega radost, život je leela, igra. Takva osoba u tome potpuno uživa; ona nije
ozbiljna, ona je opuštena.
Meditacija je potrebna samo zbog toga jer nijeste odabrali da budete sretni.
Ako odaberete da budete sretni, neće biti potrebe za meditacijom. Meditacija je
medicina. Ako ste bolesni, onda vam je potreban lijek. Bude ne trebaju meditaciju.
Kada jednom počnete da birate sreću, kada jednom odlučite da budete sretni, tada
vam meditacija neće biti potrebna. Tada će meditacija početi da se dogaĎa sama od
sebe.
Meditacija je u funkciji sreće. Meditacija prati sretnog čovjeka nalik sjenci.
Bilo gdje da ode, bilo što da radi, on je meditativan.
OSHO NATARADŢ MEDITACIJA
- tehnika koja se obiĉno koristi kao veĉernja meditacija
Nataradž je ples kao potpuna meditacija. Postoje tri dijela koja traju ukupno
65 minuta.
Prvi dio: 40 min.
Sa zatvorenim očima plešite kao da ste opčinjeni. Dopustite da se vaše
nesvjesno sasvim razotkrije. Nemojte kontrolisati svoje pokrete ili biti svjedoci onoga
što se dogaĎa. Samo budite potpuno u plesu.
Drugi dio: 20 min.
Držite i dalje zatvorene oči i odmah lezite na pod. Butite tihi i mirni.
Treći dio: 5 min.
Plešite u slavlju i uživajte.
Zaboravite plesaĉa, središte ega; postanite ples. To je meditacija. Plešite
tako duboko da sasvim zaboravite da ”vi” plešete i poĉnite da osjećate da ste samo
ples. Ta podjela mora nestati, i tek tada to postaje meditacija. Ako postoji razlika
izmeĊu vas i plesa, to je onda samo neka vjeţba, zadatak: dobar, zdrav, ali za to se ne
moţe reći da je to nešto duhovno. To je samo obiĉan ples. Ples je dobar sam po sebi –
dobar je dok traje. Nakon toga se osjećate osvjeţeni, podmlaĊeni - ali to još nije
meditacija. Plesaĉ mora ići sve dotle dok samo ples ostane.
Što onda treba uraditi? Budite potpuno u plesu jer podjela izmeĊu plesaĉa
i plesa moţe postojati samo ukoliko nijeste sasvim u tome. Ako stojite po strani i
gledate na svoj ples, podjela će ostati: vi ste plesaĉ i vi plešete. Tada je ples neki ĉin
koji vi obavljate; to nije vaše biće. Zato budite potpuno ukljuĉeni; sjedinite se sa time.
Nemojte stajati po strani, nemojte biti gledalac. Uĉestvujte! Neka ples teĉe na svoj
naĉin; nemojte to siliti. Naprotiv, slijedite to: dopustite da se dogodi. To nije nešto što
treba odraditi već nešto što se treba dogoditi. Ostanite u raspoloţenju slavlja. Vi ne
ĉinite nešto ozbiljno; vi samo igrate, igrate se sa svojom ţivotnom energijom, igrate se
sa svojom bioenergijom dopuštajući joj da se kreće svojim putem. Upravo kao što
vjetar duva i kao što rijeka teĉe – vi teĉete i bivate oduvani. Osjetite to.
Budite razigrani. Zapamtite zauvijek tu rijeĉ ”razigranost” – kada sam ja u
pitanju, to je osnovno. U ovoj zemlji, mi stvaranje nazivamo Boţija leela – Boţija
igra. Bog nije stvorio svijet; to je njegova igra.
Koja je korist od meditacije? Što postižete time? Kakva je korist od plesa
... nikakva? Vi to ne možete jesti, ne možete popiti, od plesa ne možete načiniti
zaklon. To izgleda neupotrebljivo. Sve što je predivno i istinito je ne-upotrebljivo.
KIRTAN
- Ova radosna pjesma i ples je uvijek dio slavlja u Meditacionom centru
Nemojte preozbiljno shvatati religiju. Vi moţete da pjevate i plešete u tome;
nije potrebna velika ozbiljnost. Mi smo previše dugo ţivjeli ozbiljno. Ako pogledate
stare slike Boga, on je uvijek tuţan. To stvara dosadu. Mi sada trebamo Boga koji
pleše i smije se. Vi treba da plešete u jednom ekstatiĉnom raspoloţenju. Vaša ţivotna
energija treba da protiĉe sa smijehom i pjesmom. Slavite ţivot.
Kao meditaciona tehnika, Kirtan ima tri dijela od po 20 minuta.
Prvi dio:
Plešite zatvorenim očima, pjevajte i pljeskajte dlanovima. Potpuno se uživite.
Drugi dio:
Lezite, budite tihi i mirni.
Treći dio:
Ponovo plešite i pjevajte sa potpunim predavanjem. Prepustite se.
Meditacija nije nešto što treba uraditi ujutro i završiti sa time. Meditacija je
nešto što treba da živiti svakog trenutka u svom životu. Tokom hodanja, spavanja,
sjeĎenja, razgovaranja, slušanja – to treba da postane neka vrsta klime. Opuštena
osoba ostaje u tome. Osoba koja nastoji da odbaci prošlost ostaje meditativna.
Nikada nemojte djelovati u skladu sa nekim zaključcima; takvi zaključci su vaša
uslovljavanja, vaše predrasude, vaše želje, vaši strahovi i sve ostalo slično tome.
Ukratko, vi ste u tome!
Kao takvi , vi predstavljate prošlost. Vi predstavljate svo vaše iskustvo iz
prošlosti. Nemojte dopustiti da nešto mrtvo upravlja životom, nemojte dopustiti da
prošlost utiče na sadašnjost, nemojte dozvoliti da smrt ovlada vašim životom – u
tome se sastoji meditacija. Ukratko, tokom meditacije nijeste ovdje. Smrt ne
upravlja životom.
ŢIVJETI U OVOM TRENUTKU
Kako ulazite dublje u meditaciju, vrijeme išĉezava. Kada meditacija uistinu
procvjeta u vama tada se vrijeme neće moći naći. To se istovremeno dogaĊa: kada um
išĉezne, išĉezne i vrijeme. Stoga, u stara vremena su mistici govorili da su um i
vrijeme samo dvije strane jedne iste medalje. Um ne moţe da ţivi bez vremena, a
vrijeme ne moţe da ţivi bez uma. Vrijeme je naĉin na koji um bitiše.
Usljed toga su svi prosvijetljeni insistirali: „Ţivite u ovom trenutku.“ Ţivjeti u
ovom trentku je meditacija; biti jednostavno ovdje i sada je meditacija. Oni koji su
ovdje i sada, u ovom trenu sa mnom, oni su u meditaciji. Ovo je meditacija – ptica
kukavica se ĉuje iz daljine, avion prolazi, vrana i ptice – sve je mirno, a u umu nema
pokreta. Vi ne razmišljate o prošlosti, vi ne razmišljate o budućnosti. Vrijeme je stalo.
Svijet je zastao.
Zaustaviti svijet je ĉitava umjetnost meditacije. Ţivjeti u trenutku je vjeĉan
ţivot. Okusiti trenutak bez primjese neke ideje, bez uma je ukus besmrtnosti.
TEHNIKE ZA SVAKODNEVNI ŢIVOT
Ako ne koristite svakodnevni život kao metodu za meditaciju, vaša
meditacija će postati način za bjekstvo.
STOP!
Poĉnite da radite makar šest puta dnevno jednu veoma jednostavnu metodu.
To traje svaki put samo pola minuta; dakle, samo tri minuta na dan. To je najkraća
meditacija na svijetu! Ali to treba da uradite iznenada – u tome je sva suština.
Dok hodate ulicom – iznenada se sjetite. Zaustavite se, sasvim zastanite na
trenutak, nikakav pokret. Samo budite prisutni pola minuta. Bilo kakva da je
situacija, zaustavite se na trenutak i samo budite prisebni bilo što da se dogaĊa.
Potom ponovo nastavite da se krećete. Šest puta dnevno. Moţete i više puta to raditi
ali ne manje – to će vam donijeti više otvorenosti. To treba iznenadauraditi.
Ako iznenada budete postali prisutni, sva energija će vam se promijeniti.
Kontinuitet misli koji se odvija u umu će stati. To je tako iznenada da um ne moţe
stvoriti tako brzo novu misao. Za to mu je potrebno vrijeme; um je glup.
Bilo gdje, onog trena kada se sjetite, samo se trgnite na trenutak i stanite. Ne
samo da ćete vi postati svjesni, ubrzo ćete osjetiti da će i drugi oko vas postati svjesni
vaše energije – nešto se dogodilo; nešto nepoznato je ušlo u vas.
RAD KAO MEDITACIJA
Uvijek kada osjetite da nijeste dobrog raspoloţenja i da se ne osjećate spremni
za rad, upravo prije no što poĉnete da radite, tek na pet minuta, izdišite duboko.
Tokom izdisanja osjetite da tako izbacujete iz vas vaše mraĉno raspoloţenje. Nakon
pet minuta ćete biti iznenaĊeni da ste se iznenada vratili u normalno stanje i da je
slabost nestala, da mraĉnog raspoloţenja više nema.
Ako moţete vaš rad pretvoriti u meditaciju, to bi bilo najbolje. Tada
meditacija nikada ne bi bila u sukobu sa vašim ţivotom. Sve što budete radili moţe
postati meditativno. Meditacija nije nešto izdvojeno; to je dio ţivota. To je nalik
disanju: isto kao što udišete i izdišete tako i meditirate. To je jednostavno samo
promjena akcenta; ništa više ne treba uĉiniti. Stvari koje ste radili nemarno poĉnite
raditi paţljivo. Stvari koje radili zbog nekog rezultata; na primjer, zbog novca... To je
u redu, ali to moţete unaprijediti. Novac je u redu, i ako vam rad donosi novac, to je
dobro; ĉovjek treba novac ali to nije sve. Ako uzgred moţete sakupiti još više
zadovoljstva, zašto to propustiti? To je sasvim besplatno. Vi ćete raditi vaš posao
bilo da ga volite ili ne, ali ako u to unesete više ljubavi, vi ćete sakupiti mnogo više
stvari koje biste inaĉe izgubili.
Svako ko je uključen u neki kreativni rad može od svog života učiniti
meditaciju na način kako je Osho opisao u odgovoru na pitanje jednog slikara.
Umjetnost je meditacija; svaka aktivnost postaje meditacija ukoliko ste
uneseni u to, zato nemojte ostati samo na nivou izvršioca. Ako ste samo tehniĉar tada
slikanje nikada neće postati meditacija; vi treba ludaĉki da budete u tome, da
poludite za time, da se potpuno izgubite u tome: da ne znate gdje idete, da ne znate
što radite, da ne znate ni ko ste.
To stanje neznanja će biti meditacija; dopustite da se to dogodi. Slikanje ne
treba slikati već samo dopustiti da se dogodi – ali ja ne mislim da treba da budete
lijeni, ne; tada se to neće nikada dogoditi. To treba da vas obuzme, vi treba da budete
veoma, veoma aktivni ali ipak da ne uĉestvujete. U tome je sva vještina, to je sva
suština stvari: treba da budete aktivni ali ne i ĉinioci.
Stanite pred platno. Meditirajte nekoliko minuta: samo sjedite u tišini ispred
platna. To treba da bude nalik automatskom pisanju. Vi uzmete olovku i sjednete u
tišini; iznenada otkrijete trzaj u ruci koji vi nijeste uĉinili, vi znate da to nijeste vi
uradili. Vi ste samo ĉekali to. Podsticaj je došao i ruka je sama poĉela da se kreće,
nešto je poĉelo da se dogaĊa.
Na takav naĉin vi treba da poĉnete vaše slikanje. Nekoliko minuta meditirajte,
samo budite dostupni. Bilo što da se dogodi, vi ćete dopustiti da se dogodi. Vi ćete
unijeti svu vašu struĉnost da se to dogodi.
Uzmite ĉetkicu i poĉnite. U poĉetku radite sporo kako ne biste unosili sebe.
Sasvim sporo. Neka predmet slikanja poĉne da protiĉe kroz vas sam od sebe, a
potom se izgubite u njemu. Nemojte misliti na nešto drugo. Umjetnost treba da bude
u svrhu umjetnosti, a onda je to meditacija. Ne treba dopustiti da nijedan drugi motiv
uĊe u to. Ja ne kaţem da ne treba da prodajete vaše slike ili da ne izlaţete; to je
sasvim u redu ali to je samo uzgredno. To nije glavni motiv. Ĉovjek treba hranu i
zbog toga prodaje slike, ali ga boli dok ih prodaje; to je skoro kao kada bi prodavali
svoju djecu. Ali ĉovjek ima potrebu da to pokaţe, i to je u redu. Vi se osjećate tuţno,
ali to nije bio motiv; vi to nijeste slikali da bi prodavali. To je prodano – to je jedna
druga stvar – ali motiv ne postoji, inaĉe biste ostali samo obiĉni tehniĉari.
Vi treba da nestanete. Vi ne treba da ste prisutni, treba da sasvim išĉeznete u
vašim slikama, u vašem plesu, u vašem disanju, u pjevanju. Bilo što da radite, vi
treba da se nekontrolisano izgubite.
MEDITACIJA ZA DŢET-SET
Ne moţete naći bolju situaciju za meditiranje od leta na velikim visinama. Što
je visina veća, to je meditacija lakša. Stoga su meditanti vjekovima išli na Himalaje
kako bi bili na višim visinama.
Kada je gravitacija manja i kada je zemlja udaljena, mnoge sile privlaĉenja
zemlje su udaljene. Tako ste udaljeni i od izopaĉenog društva koje je ĉovjek stvorio.
Tamo ste okruţeni oblacima, i zvijezdama, i mjesecom, i suncem i ogromnim
prostorom... Zato uradite jednu stvar: poĉnite da se osjećate sjedinjenim sa
prostranstvom, i uradite to u tri koraka.
Prvi korak je: na nekoliko minuta mislite kao da ste postali veći... vi ste
ispunili ĉitavi avion.
Zatim drugi korak: poĉnite da osjećate da ste ĉak još veći, veći i od aviona;
zapravo, avion je sada unutar vas.
Treći korak: osjećajte kao da ste se proširili na ĉitavo nebo. Sada se oblaci
kreću, i mjesec, i sunce i zvijezde – svi oni se kreću unutar vas: vi ste ogromni,
neograniĉeni.
To osjećanje će postati vaša meditacija, a vi ćete se osjećati sasvim opušteno i
nenapeto.
Nauka sada treba velike meditante; inače, ova zemlja je osuĎena na propast.
Meditacija nije ni putovanje u prostoru ni putovanje u vremenu već
trenutačno buĎenje.
Ovo je tajna:
DE-AUTOMATIZOVANJE
Ako moţemo de-automatizovati naše aktivnosti, cio ţivot će postati
meditacija. Tada će i male stvari kao što su tuširanje, ruĉanje ili razgovor sa
prijateljima postati meditacija. Meditacija je stvar osjećanja; ono se moţe unijeti u
bilo što. To nije neki odreĊeni ĉin. Ljudi misle na naĉin da je meditacija neka
odereĊena radnja – dok sjedite okrenuti istoku, ponavljate odreĊene mantre, zapalite
mirišljave štapiće, radite nešto u odreĊeno vrijeme, na odreĊeni naĉin sa odreĊenim
pokretima. Meditacija nema ništa sa svim tim stvarima. To su sve naĉini da se ona
automatizuje, a meditacija je protiv automatizovanja.
Stoga, ako moţete biti oprezni i budni u bilo kojoj aktivnosti, svaki pokret
vam moţe veoma pomoći.
MEDITACIJA ZA PUŠAĈE
Došao mi je jedan ĉovjek. On je patio od prekomjernog pušenja trideset
godina; on je bio bolestan i ljekar mu je rekao: "Nikada nećete biti zdravi ako ne
prestanete da pušite." Ali on je bio hroniĉni pušaĉ; nije mu se moglo pomoći. On je
pokušao - nije da nije pokušavao - pokušavao je veoma ozbiljno, ali je u tim
pokušajima odricanja patio još više. No, to je trajalo dan ili dva, a onda bi se ponovo
ukazao jak poriv za pušenjem koji ga je jednostavno sasvim obuzimao. Opet bi zapao
u stare navike. Usljed pušenja je izgubio svo samopouzdanje; znao je da ne moţe ništa
preduzeti, znao je da ne moţe da prestane da puši. Postao je manje vrijedan u svojim
oĉima; o sebi je poĉeo da razmišlja kao o najbezvrijednijoj osobi na svijetu. Više nije
imao poštovanja prema sebi. Došao je k meni.
On je rekao: "Šta da radim? Kako da prestanem da pušim?" Ja sam mu
odgovorio: "Niko ne moţe prekinuti pušenje. To treba da shvatiš. Pušenje sada više
nije stvar tvoje odluke. To je ušlo u svijet tvojih navika; tamo je pustilo korijene.
Trideset godina predstavlja dug period. Ono je pustilo korijene u tvom tijelu, u tvojoj
unutarnjoj hemiji; proširilo se svuda po tebi. To više nije samo stvar tvoje odluke; tvoj
glava više tu ne moţe ništa da uradi. Glava je nemoĉna; ona moţe nešto zapoĉeti ali
ne moţe to tako lako prekinuti. Kada nešto zapoĉneš i upraţnjavaš duţe vremena, ti
postaješ veliki jogin - upraţnjavati pušenje trideset godina! To je postalo
automatizovano; ti treba da ga deautomatizuješ."
On mi je rekao: "Što podrazumijevaš pod de-automatizovanjem?" A to je
upravo znaĉenje meditacije, deautomatizacija.
Odgovorio sam mu: "Uradi jednu stvar: zaboravi da prestaneš da pušiš.
Nema više potrebe za to. Trideset godina si pušio i ţivio; naravno, to je bila patnja ali
si se prilagodio i tome. I što će sada znaĉiti ako umreš nekoliko sati ranije od onih
osoba koje nijesu pušile? Šta još namjeravaš da uradiš? Što si uradio do sada? U ĉemu
je onda stvar - hoćeš li umrijeti u ponedjeljak, utorak ili u nedjelju, ove godine ili one
- kakve to ima veze?"
On reĉe: "Da, to je istina, nema nikakve veze." Potom mu rekoh:
"Zaboravi na to; mi to uopšte nećemo prekidati. Zapravo, mi ćemo nastojati da to
pojasnimo. Zato sljedeći put od toga naĉini meditaciju." On upita: "Meditaciju od
pušenja?"
Ja rekoh: "Da. Ako zen monasi mogu od ispijanja ĉaja da naprave
meditaciju i ceremoniju, zašto ne? Pušenje moţe biti isto toliko lijepo kao meditacija."
Izgledao je uzbuĊeno. Rekao je: "Što to govorite?" Na to je malo ţivnuo. Rekao mi je:
"Meditacija? Odmah mi reci kako, ne mogu išĉekati!"
Ja sam mu dao meditaciju. Rekao sam mu: "Uradi jednu stvar. Kada budeš
uzimao paklicu cigareta iz svog dţepa, uradi to sasvim polako. Uţivaj u tome, nema
nikakve ţurbe. Budi svjestan, budan, paţljiv; izvlaĉi paklicu polagano sa potpunom
svjesnošću. Potom poĉni da sasvim polaga izvlaĉiš cigaretu iz paklice. Ĉini to sa
potpunom svjesnoĉću, sasvim polako - ne na stari uţurbani naĉin, na nesvjestan naĉin,
mehaniĉki. Onda poĉni da lupkaš cigaretom po kutiji - ali veoma paţljivo. Oslušni
zvuk toga upravo na naĉin kako to rade zen ljudi kada osluškuju zvuk proklujuĉale
vode u samovaru.. i miris. Zatim omiriši cigaretu i ljepotu toga..."
On reĉe: "Što govorite? Ljepotu?" "Da, to je prelijepo. Duvan je
boţanstven kao i sve drugo. Omiriši ga; to je boţanstveni miris." On me pogleda
iznenaĊeno. Upita me: “Što? Zar se šališ?"
Ne, nijesam se šalio. Ĉak i kada se šalim, ja se uopšte ne šalim. Ja sam
veoma ozbiljan.
"Potom stavi cigaretu u usta sa potpunom sviješću, zapali cigaretu sa
potpunom budnošću. Uţivaj u svakom pokretu, u svakoj i najmanjoj radnji, i nastoj da
sve to izdijeliš u što je moguće više radnji, tako ćeš postati svjesniji svega. Zatim
povuci prvi dim: Bog u obliku dima. Indusi kaţu: 'Annam Brahm' - 'Hrana je Bog'.
Zašto ne pušiti? Sve je Bog. Povuci taj dim duboko u svoja pluća - to je pranayam. Ja
sam vam dao novu jogu za novi vijek! Zatim ispustite dim, opustite se, naredni dim -
radite to veoma polako.
Ako to budete mogli raditi na taj naĉin, bićete veoma iznenaĊeni; ubrzo
ćete uoĉiti svu glupost toga. Ne zbog toga što su ti drugi govorili da je to glupo, ne
zato što su govorili da je to loše. Vi ćete sami uvidjeti to. A taj uvid neće biti samo
intelektualan. On će poticati od tvog cijelog bića; to će biti viĊenje tvoje cjeline. A
onda, jednog dana, ukoliko to otpadne, otpašće; ako se nastavi, nastaviće se. Ne treba
da brineš zbog toga."
Nakon tri mjeseca upraţnjavanja ove tehnike, on se vratio: "Otpalo je."
"Sada, rekao sam mu, pokušaj to i sa drugim stvarima."
U tome je tajna, tajna je u de-automatizovanju.
Kada hodaš, hodaj sporo, paţljivo, sa promatranjem. Kada gledaš, gledaj
paţljivo, promatraĉki, i vidjećeš drveće zelenije no ikada prije; ruţe će biti bogatije no
ikada prije. Osluškuj! Neko govori, brblja, oslušni, slušaj to paţljivo. Kada govoriš,
govori paţljivo. Neka svo tvoje budno djelovanje postane de-automatizovano.
Meditacija nije neko iskustvo, ona je potrebna da postanete svjesni svjedoka.
Samo gledajte, samo posmatrajte i ostanite usredsreĎeni u promatranju, i sve će
tada biti potpuno. Inače, ništa nije potpuno. Tada će sve biti ispunjeno; inače, ništa
nije ispunjeno. Meditirajte na licu vaše voljene osobe. Ako volite cvijeće, meditirajte
na ruži, meditirajte na mjesecu ili bilo čemu drugome što volite. Ako volite hranu,
meditirajte na hrani.
SAMO OBIĈAN ĈAJ – UŢIVAJTE!
Ţivite od trenutka do trenutka. Pokušajte tri nedjelje: sve što radite, radite što
je moguće potpunije; volite to i uţivajte u tome. Moţda će vam to izgledati smiješno,
luckasto. Ako pijete ĉaj, smiješno je da previše uţivate u tome – to je samo obiĉan ĉaj.
Ali jedan tek obiĉan ĉaj moţe postati neobiĉno prijatan – jedno ogromno iskustvo,
samo ako uţivate u njemu. Uţivajte u tome sa dubokom naklonošću. Napravite od
toga ceremoniju: pripremanje ĉaja… slušanje ĉajnika kako kljuĉa, taj zvuk, a onda
sipanje ĉaja… mirisanje arome ĉaja; potom probanje ĉaja i osjećaj sreće.
Mrtvi ljudi ne mogu piti ĉaj; to mogu samo ţivi ljudi. Ovog trentka ste ţivi!
Ovog trenutka ispijate ĉaj. Osjetite zahvalnost! I nemojte misliti o budućnosti; naredni
trenutak će sam brinuti o sebi. Ne mislite o sjutra: tri nedjelje ţivite u ovom trenutku.
Zen ljudi koriste jednu riječ za meditaciju: wu-shi. To znači “ništa posebno”
ili “bez galame”.
SJEDJETI U TIŠINI I ĈEKATI
Ponekada se dogodi da je meditacija blizu ali vi budete zauzeti nekim drugim
stvarima. Taj još slabašan glas je unutar vas ali vi ste ispunjeni bukom, zauzetošću,
obavezama, odgovornostima. A meditacija dolazi nalik šapatu, ona ne dolazi
galamom, dolazi veoma tiho. Ona ne stvara buku. Ĉak se ni koraci neĉuju. Zato ako
ste zauzeti, ona malo saĉeka i ode. Zato postavite zadatak: najmanje jedan ĉas
dnevno, samo sjedite u tišini i ĉekajte. Nemojte ništa raditi, samo sjedite sa
zatvorenim oĉima i ĉekajte – sa išĉekivanjem, sa otvorenim srcem. Samo ĉekajte, i
ako se nešto dogodi, vi ćete biti spremni da to primite. Ako se ništa ne dogodi,
nemojte biti nezadovoljni. Ĉak i samo sjeĊenje tokom jednog ĉasa bez da išta radite
je dobro, opuštajuće. To vas smiruje, ĉini vas stišanim, ĉini vas usredsreĊenim i
uĉvršćenim.
To će nadolaziti sve više i više, i malo po malo će se ukazivati razumijevanje
izmeĊu vas i vašeg meditativnog stanja; ĉekajući u odreĊene sate, u odreĊenoj sobi, u
odreĊeno vrijeme, to će dolaziti sve više i više. To nije nešto što dolazi spolja, to
dolazi iz vaše najdublje suštine. Ali kada untrašnja svijest zna da je spoljašnja svijest
ĉeka tada postoji više mogućnosti da se sretnu.
Samo sjednite ispod drveta. Povjetarac duva i lišće na drvetu šušti. Vjetar vas
dodiruje, duva oko vas, prolazi. Ali nemojte dopustiti da samo tako ode; dopustite da
uĊe u vas i da proĊe kroz vas. Samo sklopite oĉi; i kada vjetar prolazi kroz grane
drveta, i kada lišće šušti, osjetite kao da ste i vi nalik drvetu, otvorite se, neka vjetar
duva kroz vas – ne pored vas već baš kroz vas.
PONEKADA MOŢETE JEDNOSTAVNO NESTATI
Sjedjeti pod drvetom, ne misliti o prošlosti i budućnosti, samo tamo biti, gdje
se tada nalazite? Gdje je tada vaše JA? Vi to ne moţete osjetiti, ono nije tu. Ego ne
bitiše u sadašnjosti. Prošlosti više nema, a budućnost tek treba da se pojavi; nema ni
jednog ni drugog. Prošlost je išĉezla, budućnost se još nije ukazala – samo je
sadašnjost prisutna. A u sadašnjosti se ne moţe naći ništa nalik egu.
Postoji jedna od najstarijih meditacija koja se još koristi u nekim manastirima
u Tibetu. Meditacija se temelji na istini koju vam govorim. Oni uĉe da ponekada
moţete sasvin išĉeznuti; sjedeći u vrtu, poĉnite osjećati kao da nestajete. Pogledajte
kako svijet izgleda kada vi nestanete iz svijeta, kada više nijeste tu, kada postanete
sasvim prozirni. Pokušajte tek na jedan tren da ne postojite.
Boravite u svom domu kao da vas tamo nema. To je zaista jedna predivna
meditacija. Vi to moţete ĉiniti mnogo puta tokom 24 ĉasa – tek samo trenutak je
dovoljan. Zastanite samo na tren; vas nema, a svijet dalje ide. Kada budete sve više i
više svjesni ĉinjenice da svijet moţe savršeno dobro da nastaviti da se kreće bez vas,
vi ćete tada biti u mogućnosti da nešto nauĉite o drugoj strani vašeg bića koje je bilo
previše dugo zanemarivano, mnogim ţivotima omalovaţavano. To je prijemĉiv
naĉin. Vi samo to dopustite, postanite vrata. Stvari će tada poĉeti da se dogaĊaju bez
vas.
Sve što um može da uradi, to ne može biti meditacija – to je nešto izvan uma.
Um je tu sasvim bespomoćan; um ne može doseći do meditacije. Tamo gdje um
stane, meditacija počinje.
GILJOTINA MEDITACIJA
Jedna od najljepših tantriĉkih meditacija: hodajte i mislite da više nemate
glavu, da imate samo tijelo. Sjednite i zamislite da više nemate glavu, samo tijelo.
Neprestano se prisjećajte da nema glave. Zamišljajte sebe bez glave. Stvorite sliku o
sebi bez glave; gledajte u to. Neka ogledalo u vašem kupatilu bude postavljeno niţe
tako da kada se pogledate ne moţete da vidite glavu, samo tijelo.
Samo nekoliko dana takvog prisjećanja, i vi ćete osjetiti odreĊeno rasterećenje,
kao da vam se dogodilo gubljenje teţine, osjetićete veliku tišinu jer je glava pravila
probleme. Ako moţete sebe zamisliti bez glave – a to se moţe zamisliti, to neće biti
problem – tada ćete sve više i više biti usredsreĊeni ka srcu.
Upravo ovog trenutka moţete zamisliti sebe bez glave. Tada ćete odmah
shvatiti što sam vam govorio.
„JA NIJESAM TO“
Um je smeće! To ne znaĉi da vi imate smeće a drugi ga nemaju. To je smeće, i
ako vi nastojite da to smeće izbacite iz vas, vi ćete neprestanoimati posla; nikada ga
do kraja nećete moći izbaciti. To smeće nadmašuje vas, jer nije mrtvo, ono je u
stalnom pokretu. Ono stalno raste i ima svoj ţivot. Ako ga posjeĉete, lišće tog drveta
će ponovo iznići.
Izbacivši ga iz vas ne znaĉi i da ćete postati prazni. To vas samo moţe uĉiniti
svjesnim da taj um za koji ste mislili da ste vi, sa kojim ste do sada bili poistovjećeni,
to nijeste vi. Izbacujući ga, vi ćete postati svjesni izdvojenosti, udaljenosti izmeĊu
njega i vas. Smeće će ostati ali vi više nećete biti poistovjećeni sa njim; to je sve. Vi
ste postali odvojeni, vi znate da ste odvojeni.
Stoga, treba da uradite samo jednu stvar: nemojte pokušavati da se borite sa
smećem i nemojte pokušavati da ga mijenjate. Samo posmatrajte i sjetite se jedne
stvari: „Ja nijesam to“. Neka to bude mantra: „Ja nijesam to“. Zapamtite to, budite
obazrivi i gledajte što se dogaĊa.
Odmah će se dogoditi promjena. Smeće će biti prisutno, ali to više nije dio
vas. To prisjećanje će postati samoodricanje od toga.
ZAPIŠITE SVOJE MISLI
Jednoga dana uradite ovo: jedan mali eksperiment.
Zatvorite vrata, sjednite u svoju sobu i poĉnite da ispisujete svoje misli – bilo
što da vam doĊe na um. Nemojte to popravljati jer vi to ne morate da pokaţete
nikome!
Tako pišite oko deset minuta i onda pogledajte to. To je ono što vi mislite.
Ako malo bolje zagledate u to, vi ćete pomisliti da je to rad nekog ludaka.
Ako to parĉe papira pokaţete najintimnijem prijatelju, on će vas zagledati i
pomisliti: „Jesi li poludio?“
Meditacija je sredstvo ostvarenja vaše inteligencije. Što budete više
meditativni, to ćete biti inteligentniji. Ali zapamtite, ja pod inteligencijom ne
podrazumijevam intelektualnost. Intelektualnost je i dio gluposti.
SMIJEŠNA LICA
Postoje mnoge stare meditacije koje koriste metodu pravljenja smiješnih izraza
lica. Vi od toga moţete stvoriti meditaciju – to je jedna od najstarijh tradicija u Tibetu.
Stanite ispred velikog ogledala. Stanite goli, ĉinite izraze lica, radite smiješne
stvari – i posmatrajte. Radite baš to i posmatrajte sebe 15-20 minuta, i bićete
iznenaĊeni. Poĉećete da osjećate da ste odvojeni od toga. Ako nijeste izdvojeni, kako
ćete onda moći da ĉinite sve te stvari? Tada je tijelo u vašim rukama, tada je nešto baš
u vašim rukama. Vi se moţete igrati time na razne naĉine.
Otkrijte novi naĉin da uĉinite smiješna lica, smiješne pokrete. Radite što god
moţete, a to će vam omogućiti veliko oslobaĊanje, i vi ćete poĉeti da gledate sebe; i to
ne samo tijelo, ne samo lice već i svijest. To će biti od pomoći.
Meditacija je vaša suštinska priroda – to ste vi. To je vaše biće. To nema
ništa sa vašim djelovanjem: vi to ne možete imati, vi to ne možete ni nemati, to se ne
može posjedovati, to nije stvar; to ste vi, to je vaše biće.
SAMO GLEDAJTE U NEBO
Meditirajte gledajući u nebo: uvijek kada imate vremena samo lezite na zemlju
i zagledajte se u nebo. Neka to bude vaša kontemplacija. Ako ţelite da se molite,
molite se nebu. Ako ţelite da meditirate, meditirajte o nebu, nekada sa otvorenim
oĉima, nekada sa zatvorenim oĉima. Pošto je nebo unutar vas, takoĊe; isto kao što je
veliko spolja, isto tako je veliko i unutar vas.
Mi upravo stojimo na pragu, na bilo koji naĉin vi se moţete pretopiti. To su
dva moguća naĉina za stapanje.
Ako se stopite sa spoljašnjim nebom, to je molitva, a ako se stopite sa
unutrašnjim nebom, to je meditacija. Konaĉno, to vodi istome: vi ste se pretopili. A ta
dva neba nijesu dva neba. Ona su dva samo zbog vas, vi ste ta razdvajajuća linija.
Kada vi nestanete, nestaje i ta linija razdvajanja: tada je unutrašnje spolja, a spoljašnje
je unutra.
MIRIS CVIJETA
Ako imate dobar nos, budite blizu cvijeća, neka vas miris ispuni. Potom se
malo po malo poĉnite veoma sporo udaljavati od cvijeta ali i dalje nastavite da
odrţavate odnos sa tom aromom, mirisom. Kako se budete udaljavali, miris će
postajati sve više i više istanĉan, i vi ćete trebati mnogo više svjesnosti da bi ga
osjetili. Pretvorite se u nos. Zaboravite na tijelo i prenesite svu energiju u nos isto kao
da samo nos postoji. Ako izgubite trag mirisa, ponovo se malo pribliţite cvijetu kako
biste ponovo uhvatili miris, a onda se vratite, vratite se natrag.
Malo po malo ćete biti u mogućnosti da omirišete cvijet sa veoma velike
udaljenosti. Niko drugi neće biti u mogućbosti da omiriše taj cvijet sa tolike
udaljenosti. Potom krenite na jedan veoma profinjen naĉin: vi ste naĉinili taj predmet
veoma istanĉanim, a onda će doći trenutak kada nećete više biti u mogućnosti da
osjetite tu aromu. Sada ćete osjećati odsutnost mirisa koji je trenutak prije tu postojao.
Njega više tu nema.
To je jedan drugi dio njegovog bića – odsutni dio, tamni dio. Ako moţete
omirisati odsutnost mirisa, ako moţete osjetiti tu razliku, to će stvoriti odreĊeni odnos.
Tada će predmet postati veoma prefinjen. Tada će se to pribliţiti stanju samadhi ne-
razmišljanja.
OPŠTITE SA ZEMLJOM
Ponekada uradite mali eksperiment: stanite negdje sasvim goli – na plaţi,
pored rijeke, budite goli na suncu – poĉnite da skaĉete, da trĉite i osjećate kako vam
energija struji kroz stopala, kroz noge prema tlu. Skakućite i osjećajte kako energija
ide kroz noga ka zemlji; nakon nekoliko minuta trĉanja, stanite mirno i osjetite
opštenje vaših nogu sa zemljom. Iznenada ćete se osjetiti veoma, veoma
ukorijenjenim, uĉvršćenim, stabilnim.
Vi ćete uvidjeti da zemlja opšti sa vama, osjetićete da i vaša stopala opšte sa
zemljom. Stvoriće se dijalog izmeĊu zemlje i vas.
Sve ove meditacije koje ovdje radite nijesu ništa drugo do napor da unište
vašu uspavanost.
SASVIM OPUŠTENO DISANJE
Uvijek kada naĊete vremena, samo na nekoliko minuta opustite disajni sistem,
i ništa više – nema potrebe da opuštate cijelo tijelo. Dok sjedite u vozu ili avionu, ili u
automobilu, niko neće biti svjestan da vi nešto radite. Samo opustite disajni sistem.
Neka to bude kao kada prirodno djeluju. Tada zatvorite oĉi i promatrajate kako dah
ulazi, izlazi, ulazi.
Nemojte se koncentrisati. Ako se budete koncentrisali, stvorićete nevolje jer će
se sve tada poremetiti. Ako pokušate da se koncentrišete dok sjedite u kolima, buka
od automobila će biti remećenje, osoba koja bude sjedjela iza vas će vas remetiti.
Meditacija nije koncentracija. To je jednostavno samo svjesnost. Vi se samo
opustite i posmatrajte disanje. U tom posmatranju, ništa nije iskljuĉeno. Automobil
bruji – to je sasvim u redu, prihvatite to. Saobraćaj se odvija – i to je u redu, dio
ţivota. Saputnik hrĉe pored vas, prihvatite to. Ništa se ne odbija.
„NEKA JE MIR OVOM ĈOVJEKU“
Kada neko doĊe da vas vidi ili da se sretne sa vama, sredite se i budite mirni.
Kada ĉovjek uĊe,osjetite spokojstvo prema njemu duboko u sebi. Osjetite: „Neka je
mir ovom ĉovjeku“. Nemojte to samo reći, to i osjetite. Iznenada ćete uvidjeti
promjenu u tom ĉovjeku kao da je nešto nepoznato ušlo u njegovo biće. On će biti
sasvim drugaĉiji. Pokušajte to.
Osho je dao ovu napetu tehniku za one koji su svjesni svojih stalnih
nezadovoljstava i gnjeva u svakodnevnim poslovima.
Svakog dana po petnaest minuta, u bilo koje vrijeme pogodno za vas,
odaberite vrijeme, zatvorite se u sobu i pobijesnite – ali se nemojte osloboditi toga.
Podstiĉite to... skoro poludite od bijesa ali nemojte se osloboditi toga – nemojte to
iskazati, ĉak nemojte ni udarati u jastuk. Potiskujte to na svaki mogući naĉin! Da li me
shvatate? To je upravo sasvim suprotno od katarze.
Ako osjetite da vam u stomakuraste napetost kao da nešto hoće da eksplodira,
uvucite stomak; uĉinite ga napetim što je više moguće. Ako osjetite napregnutost u
ramenima, napregnite ih još više. Neka cijelo tijelo postane što je moguće više napeto
– skoro nalik vulkanu, unutrašnje kljuĉanje koje ne moţe da se oslobodi. To je stvar
koju treba zapamtiti – nema mogućnosti za oslobaĊanje, nema ispoljavanja. Nemojte
vrištati, inaĉe bi se stomak oslobodio. Nemojte ništa bacati, inaĉe bi se ramena
rasteretila i opustila.
Petnaest minuta se zagrijavajte sve dok ne doĊete do sto stepeni. Petnaest
minuta radite do vrhunca. Ukljuĉite neki alarm, i kada alarm krene, nastojte da
najţešće djelujete. A kada alarm stane, sjednite u tišini, zatvorite oĉi i samo gledajte
što se dogaĊa. Opustite tijelo.
To zagrijavanje vašeg sistema će natjerati sve vaše kalupeda se rastope.
Samo vas meditacija može osloboditi uslovljenosti.
RAZMIŠLJATI O SUPROTNOM
Ovo je predivna metoda. To će biti veoma korisno. Na primjer: ako se osjećate
veoma nezadovoljniim, što uraditi? Razmišljati o suprotnom.
Ako osjećate nezadovoljstvo, pomislite na zadovoljstvo. Što je zadovoljstvo?
Unesite ravnoteţu. Ako je vaš um ispunjen gnjevom, unesite milostivost u njega,
mislite o samilosti; energija će se odmah promijeniti jer je to ista energija. Suprotno je
u istoj energiji. Kada je jednom unesete, ona sve upija. Gnjev je prisutan, razmišljajte
o milosrĊu.
Uradite jedno: drţite statuu Bude jer je statua poloţaj milosti. Uvijek kada ste
ljuti, poĊite u svoju sobu, pogledajte Budu, sjednite sliĉno Budi i osjetite milostivost.
Iznenada ćete uvidjeti da se dogodio preobraţaj u vama. Gnjev se promijenio:
uzrujanost je nestala, samilost se ukazala. To nije razliĉita energija. To je ista energija
– ista energija kao i gnjev – promijenite njen kvalitet, izdignite je na viši nivo.
Pokušajte to!
„NE DVOJE“
Ovo je jedna od najstarijih mantri. Uvijek kada se osjetite podijeljenim, uvijek
kada uvidite da je dualnost ušla u vaše biće, jednostavno samo recite u sebi: „Ne
dvoje“. Ali to recite sa svjesnošću; nemojte to ponavljati na mehaniĉan naĉin. Kada
osjetite da se ljubav raĊa, kaţite: „Ne dvoje“, inaĉe vas i mrţanja tu ĉeka – oni su
jedno. Kada osjetite da se mrţnja ukazuje, kaţite: „Ne dvoje“. Uvijek kada osjetite da
se veţete za ţivot, kaţite: „Ne dvoje“; uvijek kada osjetite strah od smrti, kaţite: „Ne
dvoje“. Samo je jedno.
To kazivanje treba da bude vaše razumijevanje. To treba da bude ispunjeno
inteligencijom, proţimajućom jasnoćom, i iznenada ćete osjetiti opuštanje. Onog
trenutka kada kaţete: „Ne dvoje“ – ako to kaţete sa razumijevanjem, ako to ne budete
mehaniĉki ponavljali – vi ćete iznenda osjetiti razjašnjenje.
SLIJEDITE DA
Tokom jednog mjeseca pratite samo da, stazu koja kaţe „da“. Tokom tog
mjeseca nemojte slijediti stazu koja kaţe „ne“. Više saraĊujte sa da–odatle ćete steći
sjedinjenje. Ne nikada ne moţe pomoći da dosegnete do sjedinjenja. U tome pomaţe
samo da jer to da je prihvatanje, da je povjerenje, da je molitva. Biti u mogućnosti da
kaţete „da“ je isto što i biti religiozan.
Druga stvar, ne ne treba potiskivati. Ako to potiskujete, to će vam se osvetiti.
Ako ga potiskujete, ono će biti sve moćnije i moćnije, i jednoga dana će eksplodirati i
uništiti vaše da. Zato nikada ne potiskujte ne, samo ga zapostavite.
Postoji velika razlika izmeĊu potiskivanja i zapostavljanja. Vi znate da to
postoji i to prepoznajete. Kaţete: „Da, znam da postojiš ali ja ću da slijedim da.“ Vi to
ne potiskujete, ne borite sa time, vi ne kaţete: „Izlazi, nestani, ja ne ţelim ništa da
imam sa tobom.“ Vi ništa ne govorite u ljutnji prema tome, ne ţelite da to odgurnete,
ne ţelite da to gurnete u suteren vašeg nesvjesnog, u mrak uma. Ne, vi ništa ne radite
sa time; samo primjećujete da je to prisutno. Ali vi slijedite da, bez i malo zlobe, bez
ţaljenja, bez ljutnje. Jednostavno pratite da, ne preduzimajući nikakav stav prema ne.
Ignorisanje je najveća umjetnost da se ubije ne. Ako se borite sa time, vi
odmah postajete ţrtva, veoma slaba ţrtva; to ne vas odmah pobjeĊuje. Kada se borite
sa ne, vi tome ne kaţete „ne“. Tako vas ono na zaobilazan naĉin obuzima. Nemojte
reći „ne“ ĉak ni tome ne – samo ga ignorišite, zapostavite ga.
Tokom jednog mjeseca slijedite da i nemojte se boriti sa ne. Bićete iznenaĊeni
da će malo po malo to postati slabašno i krhko upravo usljed zapostavljanja, a jednoga
dana ćete ustanoviti da ga više nema. A kada ga više tu ne bude, sva energija koja je
bila u tome će se osloboditi i od vašeg da stvoriti snaţnu struju.
STVORITI PRIJATELJSTVO SA DRVETOM
PriĊite drvetu, razgovarajte sa drvetom, dodirnite drvo, zagrlite drvo, osjetite
drvo, sjednite pored drveta, neka drvo osjeti da ste dobri ljudi i da nemate namjeru da
ga ozlijedite.
Malo po malo će se to prijateljstvo razvijati i vi ćete poĉeti da osjećate da se
kvalitet drveta mijenja kada mu priĊete. Vi ćete to osjetiti, osjetićete da se na kori
drveta ukazuje ogromna energija kada vi priĊete. Kada ga dotaknete, ono postaje
sretno kao dijete, kao voljena. Kada sjednete pored drveta, vi ćete osjetiti mnogo toga;
ubrzo ćete biti u mogućnosti da osjetite, ukoliko ste tuţni, i ako priĊete drvetu, vaša
tuga će nestati usljed samog prisustva tog drveta.
Tek tada ćete biti u mogućnosti da shvatite da ste u uzejamnoj zavisnosti. Vi
moţete to drvo uĉiniti sretnim, a to drvo moţe i vas uĉiniti sretnima; tako je cio ţivot
u uzejamnoj zavisnosti. Tu meĊusobnu zavisnost ja nazivam Bog.
Ja nijesam rekao da će meditacija riješiti životne probleme. Ja sam samo
rekao: ako ste u meditativnom stanju, problemi će nestati – neće biti riješeni. Nema
potrebe da riješite problem. Kao prvo, problem je stvoren od strane napetog uma.
Samo meditacija može ubiti um – ništa drugo.
„JESI LI OVDJE“
Pozovite svoje ime, ujutro, uveĉe, popodne. Uvijek kada osjetite da ste
uspavani, pozovite svoje ime. I ne samo da pozovete, odgovorite, i kaţite to glasno.
Nemojte se plašiti drugih. Vi ste se dovoljno plašili drugih, oni su vas već ubili
strahom. Nemojte se plašiti, ĉak i na trgu se morate sjetiti. Pozvovite svoje ime:
„Tirta, jesi li ovdje?“ I odovorite: „Da, gospodine.“
POPODNE
SjeĊenje, gledanje i slušanje
Meditacija je avantura, najveća avantura koju ljudski um može preduzeti.
Meditacija je samo bitisanje, ne činite ništa – nema aktivnosti, nema misli, nema
emocija. Vi samo postojite, i to je samo uživanje. Odakle dolazi to uživanje ako ništa
ne radite? To dolazi odnikuda ili dolazi odsvuda. To je bezrazložno jer je
egzistencija sačinjena od stvari zvane radost.
MEDITACIJA NEMA CILJ
Meditacija ulazi u egzistenciju samo kada ste sagledali sve motive i otkrili da
im nešto nedostaje, kada ste prošli sve motive i uvidjeli njihovu laţnost. Vi ste
uvidjeli da vas motivi nikuda ne vode, da vas samo vrte u krug; tako ostajete isti.
Motivi se stalno ponavljaju i vode vas, zavode vas, skoro vas izluĊuju, stvarjući nove
ţelje, ali sa time nigdje ne stiţete. Ruke ostaju praznije nego ikada. Kada se to uvidi,
kada sagledate svoj ţivot i vidite da su svi vaši motivi propali...
Nijedan motiv nikada ne uspijeva, nijedan motiv nikome ne donosi blaţenstvo.
Motivi samo daju obećanja; roba se nikada ne isporuĉuje. Jedan motiv propadne a
drugi motiv doĊe nalik novom obećanju ... i vi se ponovo obmanete. Uvijek iznova
bivate obmanuti motivima i jednoga dana iznenada postajete svjesni –iznenda vi to
uvidite, a to istinsko uoĉavanje je poĉetak meditacije. U njoj nema zaĉetka, nema
motiva. Ako meditirate na nešto, vi se tada koncentrišete a ne meditirate. Tada ste i
dalje u svijetu – vaš um je i dalje zainteresovan za jeftine stvari, trivijalne. Tada ste
svjetovni. Ĉak i ako meditirate da dosegnete do Boga, vi ste svjetovni. Ĉak i ako
meditirate da dosegnete nirvanu, vi ste svjetovni – jer meditacija nema cilj.
Meditacija je uvid da su svi ciljevi laţni. Meditacija je shvatanje da ţelje ne
vode nikuda.
SJEĐENJE
Meditacija znaĉi davanje sebi nekoliko trenutak ne-zauzetosti. U poĉetku će to
biti veoma teško – najteţa moguća stvar na svjetu, ali samo u poĉetku, na kraju je to
nešto najlakše. To je tako lako, i zbog toga je tako teško.
Ako nekome kaţete da samo sjedi i da ništa ne radi, on će se vrpoljiti; poĉeće
da osjeća kao da mu mravi gmiţu po nozi ili da mu se nešto dogaĊa sa tijelom. On će
postati nespokojan jer je oduvijek bio zauzet. On je nalik automobilu, upaljen, mašina
radi iako automobil nikuda ne ide ali mašina biva sve zagrijanija i zagrijanija. Vi ste
zaboravili kako da ugasite mašinu. To je meditacija: umijeće gašenja mašine.
DISANJE - NAJDUBLJA MANTRA
Dah ulazi, neka se u vašem biću odraţava da dah ulazi. Dah izlazi, neka se u
vašem biću odraţava da dah izlazi, i vi ćete osjetiti ogromnu tišinu da se spušta na
vas. Ako moţete uoĉiti da dah ulazi i izlazi, kako da ulazi i izlazi, to će biti najdublja
mantra ikada izumljena.
Vi dišete ovdje i sada. Vi ne moţete disati sjutra i ne moţete disati juĉe. Vi
dišete ovog trenutka, ali moţete da razmišljate o sjutra i moţete da razmišljate o juĉe.
Tako tijelo ostaje u sadašnjosti, a um moţe da skakuće izmeĊu prošlosti i budućnosti i
tako se stvara jaz, zastoj izmeĊu uma i tijela. Tijelo je u sadašnjosti, a um nije nikada
u sadašnjosti i zato se nikada ne susreću. Oni se nikada ne mogu sresti. Usljed tog
jaza, patnja, napetost i tuga se javljaju. Ĉovjek je napet, a ta napetost zabrinjava. Um
treba da uĊe u sadašnjost jer nema drugog vremena.
Prvo treba da plešete tako da u plesu otpadne vaš oklop. Prvo treba da vičete
sa radošću i pjesmom kako bi vaš život postao vitalniji. Prvo treba da proĎete
katarzu kako biste izbacili sve iz vas i vaše tijelo očistili od toksina i otrova. Tako će
se i psiha očistiti od potiskivanih trauma i rana. Kada se to dogodi, kada postanete
sposobni da se smijete i kada postanete sposobni da volite – tada Vipasana.
OSHO GOVORI O VIPASANI
Sjedite u tišini i poĉnite da posmatrate vaše disanje. Najlakši naĉin da
posmatrate disanje je na ulazu u nos. Kada dah uĊe, osjetite dodir daha na ulazu u
nosnice – posmatrajte to. Dodir daha će biti lakše posmatrati, disanje će biti previše
prefinjeno; u poĉetku posmatrajte samo dodir. Dah ulazi, vi ćete osjetiti kako ulazi:
posmatrajte to. Potom to slijedite, idite za tim. Vi ćete tada naći mjesto gdje će on
zastati. Upravo negdje blizu vašeg pupka će stati – na trenutak, na tren će zastati.
Potom će ponovo izaći; pratite to – ponovo osjetite dodir, dah izlazi napolje kroz nos.
Slijedite to, idite za tim napolje – ponovo ćete dospjeti do tog mjesta, dah će zastati na
veoma kratak trenutak. Potom ponovo krug zapoĉinje.
Udisaj, zastoj, izdisaj, zastoj, udisaj, zastoj. Taj zastoj, taj jaz je
najtajanstveniji fenomen unutar vas. Kada dah uĊe i zastane, i kada nema kretnje, to je
trenutak gdje ĉovjek moţe sresti Boga. Ili kada dah izlazi, i kada stane, ni tada nema
pokreta.
Zapamtite, vi to ne treba da zaustavljate; to zastaje samo od sebe. Ako to
budete zaustavljali, promašićete cijelu stvar jer će tada ĉinilac stupiti, a tako će
svjedoĉenje išĉeznuti. Vi ne treba ništa da radite. Vi ne treba da mijenjate naĉin
disanja, ne treba ni da udišete ni da izdišete. To nije kao pranayam u jogi gdje vi
upravljate disanjem; to nije to. Vi uopšte ne dotiĉete dah – vi dopuštate njegovu
prirodu, njegov prirodni tok. Kada on izlazi, vi to slijedite, kada ulazi, vi i to slijedite.
Ubrzo ćete postati svjesni da postoje dva zastoja. U ta dva zastoja su vrata. U
ta dva zastoja ćete shvatiti, uvidjećete da samo disanje nije ţivot – moţda je hrana za
ţivot, isto kao i druga hrana, ali nije ţivot. Jer kada disanje zastane, vi ste prisutni,
sasvim prisutni – vi ste sasvim svjesni, krajnje svjesni. Disanje je zastalo, nema više
disanja, a vi ste još prisutni.
Kada nastavite da promatrate disanje –to što Buda naziva Vipasana ili
AnapanasatiYoga – ako nastavite da to posmatrate, da posmatrate, i posmatrate i
posmatrate, malo po malo ćete vidjeti da taj jaz postaje sve veći i veći. Na kraju će se
dogoditi da taj jaz duţepotraje. Kada osoba udahne, i kada jaz... nekoliko minuta dah
ne izlazi. Sve tada stane. Svijet stane, vrijeme stane, razmišljanje stane. Jer kada dah
zastane nije mogućerazmišljati. I kada dah stane, na nekoliko minuta, razmišljanje
uopšte nije moguće – zato što misaoni proces stalno treba kiseonik, a vaš misaoni
proces i vaše disanje su veoma duboko povezani.
Kada ste ljuti, vaše disanje ima odreĊeni ritam; kada ste seksualno uzbuĊeni,
disajni ritam je drugaĉiji; a kada ste smireni, ponovo je drugaĉiji ritam disanja. Kada
ste sretni, drugaĉiji je ritam disanja, a kada ste tuţni, opet je drugaĉiji ritam disanja.
Vaše disanje se mijenja sa raspoloţenjem uma. Obratno je takoĊe ĉinjenica – kada se
disanje promijeni, promijeni se i raspoloţenje uma. A kada disanje stane, stane i um.
U tom zastoju uma ĉitav svijet stane – zato što je um svijet. U tom zastoju, po
prvi put vi dolazite do spoznaje što je disanje unutar disanja; ţivot unutar ţivota. To
iskustvo je oslobaĊajuće. To iskustvo vas ĉini svjesnim Boga – a Bog nije osoba već
iskustvo samog ţivota.
Meditacija je upravo uživanje u vlastitom prisustvu. Meditacija je uživanje u
svom biću.
VIPASANA
- Meditacija uvida
PronaĎite ugodno mjesto gdje možete sjeĎeti 45 do 60 minuta. U tome vam
može pomaći da svaki dan sjedite u isto vrijeme i na istom mjestu; to ne mora da bude
baš mirno mjesto. Eksperimentišite sve dok ne naĎete situaciju u kojoj ćete se najbolje
osjećati. Možete sjeĎeti jednom ili dva puta dnevno ali nemojte to činiti makar jedan
sat nakon jela ili prije spavanja.
Važno je da sjedite sa ispravljenom kičmom i glavom. Oči treba da budu
zatvorene, a tijelo da bude što je moguće mirnije. Meditaciona stolica može pomoći
ili stolica sa uspravnim naslonom ili se možete pomoći jastucima.
Ne postoji neka posebna tehnika disanja; obično, prirodno disanje je u redu.
Vipasana se temelji na svjesnom disanju, zato treba posmatrati uzimanje i
ispuštanje svakog daha na taj način kako bi se jasnije osjetio taj proces – u
nosnicama, u predjelu stomaka ili pleksusu.
Vipasana nije koncentracija i zato nije neophodno da promatrate disanje
tokom čitavog sata. Kada se misli, osjećanja ili uzbuĎenje ukaže; ili kada se ukaže
zvuk, miris ili povjetarac, jednostavno dopustite da pažnja skrene ka tome. Bilo što da
doĎe može biti posmatrano nalik oblacima koji prolaze nebom – niti se vežete za to
niti to odbijate. Uvijek kada ste u prilici da birate što da promatrate, vratite se
svjesnom disanju.
Zapamtite, ništa posebno se ne mora dogoditi. Tu nema ni uspjeha ni
neuspjeha – tu nema nikakvog napredovanja. Nema ničega da se otkrije ili analizira
ali uvidi mogu doći od bilo čega. Pitanja i problemi se mogu vidjeti kao nešto
tajnovito u čemu treba uživati.
Postoji redovna Vipasana sjeĎena i grupe koje se nude u Osho meditacionom
centru.
Osho govori o porastu energije koja se obično osjeti kada ljudi počnu sa
upražnjavanjem Vipasane.
Ponekada se moţe dogoditi da osoba tokom upraţnjavanja Vipasane osjeti
veliku senzibilnost jer ste tada veoma smireni i energija se ne rasipa. Obiĉno se troši
mnogo energije i vi bivate iscrpljeni. Kada samo sjedite, kada ništa ne radite, vi tada
bivate mirno jezerce energije, i to jezerce postaje sve veće, i veće i veće. Ono skoro
dospijeva dotle da poĉinje da se preliva... i tada osjetite senzualnost. Vi tada osjetite
novu senzibilnost, senzualnost, ĉak i seksualnost – kao da su se sva ĉula osvjeţila,
podmladila, oţivjela, isto kao da se prašina stresla sa vas i kao da ste se okupali i
tuširanjem sprali svu prljavštinu. To se dogodilo.
Zbog toga ljudi – posebno budistiĉki monasi koji vjekovima rade Vipasanu –
ne jedu mnogo. Oni to ne trebaju. Oni jedu jednom dnevno – a i tada veoma oskudan
obrok, veoma mali, vi to moţete nazvati i doruĉak... i to jednom dnevno. Oni ne
spavaju mnogo ali su ipak prepuni energije. Oni se ne izmiĉu – oni rade naporno. Ne
znaĉi da oni ne ţele da rade. Oni cijepaju drva i rade u bašti, u polju, na farmi; oni
mogu da rade po cio dan. Ali sa njima se nešto dogodilo i sada se više energija ne
rasipa.
Poloţaj sjeĊenja je veoma, veoma bitan naĉin ĉuvanja energije. Lotos poloţaj
u kojem budisti sjede je takav da se u njemu svi završeci tijela sastaju – noga preko
noge, ruka preko ruke. To su mjesta u kojima se energija kreće i izlazi; jer da bi
energija izlazila potrebna su neka odreĊena istaknuta mjesta. Stoga je muški seksualni
organ istaknuto mjesto jer kroz njega istiĉe mnogo energije. To je skoro sigurnosni
ventil.Kada imate previše energije i kada ne moţete ništa uraditi sa njom, vi je
oslobaĊate na seksualan naĉin. Ţene se ne oslobaĊaju energije putem seksa. Zato ţene
mogu voditi ljubav sa mnogo osoba tokom jedne noći. Muškarci to ne mogu. Ukoliko
ţena to zna, ona moţe ĉak i saĉuvati energiju; ona ĉak moţe i dobiti energiju.
Iz vaše glave se ne oslobaĊa energija. Stoga je priroda stvorila glavu okruglog
oblika. Zato mozak nikada ne gubi energiju; on je ĉuva – on je najvaţniji i centralni
organ odakle se odvija upravljanje vašim tijelom. On se treba zaštiti – zato se i štiti
okruglom lobanjom. Energija ne moţe iscuriti iz okruglog oblika. Zbog toga su sve
planete – zemlja, sunce, mjesec i zvijezde – sve one su okrugle. Inaĉe bi izgubile
energiju i umrle.
Kada sjedite, vi se zaokruţujete; ruka dotiĉe ruku. Ako jedna ruka ispušta
energiju, ona je prenosi na drugu ruku. Noga dodiruje nogu... a naĉin na koji sjedite
postaje skoro krug. Energija se kreće unutar vas. Ona ne izlazi. Ćovjek nju tako ĉuva;
ĉovjek tako malo po malo postaje jezerce energije. Malo po malo ćete skoro osjetiti
punoću u vašem trbuhu. Vi moţete biti prazni, moţda nijeste jeli ali ćete osjetiti
odreĊenu ispunjenost. Potom će se dogoditi navala senzualnosti. Ali to je dobar znak,
veoma, veoma dobar znak. Zato uţivajte u tome.
Postati astronaut unutrašnjeg prostora
Mnogo puta tokom duboke meditacije iznenada postanete svjesni kao da je
gravitacija nestala, kao da vas tada ništa ne drţi za tlo, kao da tada moţete odluĉiti
hoćete li da lebdite ili ne. Tada je to do vas da moţete da poletite ka nebu ukoliko
ţelite. Cijelo nebo je vaše. Ali kada otvorite oĉi, tijelo je tu, zemlja je tu, gravitacija je
prisutna. Kada zatvorenih oĉiju meditirate, vi zaboravite vaše tijelo, krećete se ka
drugoj dimenziji; dimenziji ljepote.
Uţivajte u tome, dopustite to, jer ako jednom pomislite da je to ludost, vi ćete
to zaustaviti, a to zaustavljanje će poremetiti vašu meditaciju. Uţivajte u tome kao u
snu u kojem letite. Zatvorite oĉi. Idite u meditaciji gdje god ţelite, izdiţite se sve više
i više u nebo – ubrzo će vam mnogo više toga biti omogućeno. Nemojte se plašiti. To
je najveća avantura, veća i od odlaska na mjesec; postati astronaut unutrašnjeg
prostora je najveća avantura.
Osho je preporučio ovu divnu tehniku onima koji su uznemireni uzbuĎenjem
zbog fizičke nestabilnosti i letjenja.
Samo sjednite u svoj krevet pet ili deset minuta i zamišljajte zatvorenih oĉiju...
osjetite da vam tijelo postaje veće, veće, veće i veće. Uĉinite ga što je moguće većim
– tako ogromnim da ĉak doseţe do plafona vaše sobe.
Vi ćete poĉeti osjećati da ne moţete da pokrenete svoje ruke – to je teško...
vaša glava dotiĉe plafon. Prvo, tokom dva, tri dana samo osjećajte to; potom poĉnite
da se širite van sobe. Ispunite cijelu kuću, a tada ćete osjetiti da je ta soba unutar vas.
Onda se širite izvan kuće – ispunite cijelo susjedstvo i osjetite kao da je cijelo
susjedstvo unutar vas. Zatim ispunite i cijelo nebo i osjetite da se sunce, mjesec i
zvijezde kreću unutar vas.
To ponavljajte deset dana, dvanaest dana. Malo po malo, polako poĉnite
ispunjavati cijelo nebo. Onog dana kada budete ispunili cijelo nebo, zapoĉnite
suprotni proces. Na dva dana ponovo budite mali. U suprotnom procesu, sjednite i
poĉnite da zamišljate da ste postali veoma mali. Samo se poĉnite kretati u suprotnom
pravcu. Vaše tijelo nije tako veliko koliko izgleda – postalo je tek dvadeset
santimetara visoko. Vi ste upravo nalik malenoj igraĉki – i vi ćete osjetiti to. Ako ste
mogli zamisiti sebe kao nešto ogromno, moţete sebe zamisliti i kao nešto sasvim
malo. Potom ĉak i manje – toliko malo da sebe moţete drţati u ruci. Zatim još
manje... i još manje. U roku od dvanest dana dovedite do toga da ĉak ne moţete naći
sebe. Postali ste toliko atomski mali da je nemoguće pronaći gdje se nalazite.
Uĉinite sebe tako ogromnim nalik ĉitavom kosmosu, a onda uĉinite sebe tako
malim nalik nevidljivom atomu – dvanaest dana jedno, potom dvanest dana drugo. Vi
ćete se potom osjećati tako divno, tako srećni i tako usredsreĊeni da to ne moţete ni
zamisliti.
Meditacija vam može dati velike bljeskove jer je ona najmanje
upotrebljavana stvar na svijetu. Vi tada jednostavno ništa ne činite, vi tada samo
ulazite u tišinu. To je moćnije i od spavanja jer ste u snu nesvjesni, i sve što se
dogodi, dogodi se nesvjesno. Vi možete biti u raju ali vi to ne znate.
U meditaciji se krećete svjesno. Tako bivate svjesni staze: kako da se krećete
od korisnog spoljnjeg svijeta do nekorisnog svjeta unutrašnjosti. Kada jednom
upoznate taj put, svakog trenutka možete jednostavno ući unutra. Sjedeći u
autobusu, vi ne treba ništa da radite, vi samo sjedite; putujući u automobilu, vozu ili
avionu, vi ništa ne radite, sve obavljaju drugi; vi možete sklopiti oči i ući u
beskorisno, unutrašnje. I tada sve postaje tiho, iznenada sve postaje mirno,
nenadano ste na izvoru cijelog života.
Ali to nema vrijednost u trgovini. Vi ne možete to prodati, ne možete reći:
„Ja imam veliku meditaciju. Da li je neko hoće da je kupi?“ Niko neće biti spreman
da je kupi. To nije neka roba, to je beskorisno.
„JEDNO“
Prvi korak: samo se opustite u stolici, neka vam bude sasvim ugodno. Drugi
korak, zatvorite oĉi. Treći korak, opustite disanje. Neka bude što je moguće
prirodnije. Sa svakim izdisajem recite: „Jedno“. Dok dah izlazi, recite: „Jedno“;
potom udahnite i ništa ne kaţite. Sa svakim izdisajem samo kaţite: „Jedno... jedno...
jedno“. I ne samo da to kaţete već i osjetite da je cijela egzistencija jedno, ona je
jedinstvo. Nemojte to izgovarati, samo imajte taj osjećaj – i recite: „Jedno“ – i to će
vam pomoći. Radite to svakog dana dvadeset minuta.
Uradite tako da vam niko ne moţe smetati dok to radite. Moţete otvoriti oĉi i
pogledati na ĉasovnik, ali nemojte ukljuĉiti alarm. Bilo kakav nagli pokret, trzaj je
loše, zato ne drţite telefon u sobi gdje to radite i dogovorite da vam niko ne kuca na
vrata. Tokom tih dvadeset minuta treba da budete sasvim opušteni. Ako oko vas ima
previše buke, koristite ĉepiće za uši.
Izgovaranje „Jedno“ sa svakim izdisajem će vas smiriti, stišati i sjediniti; ne
moţete ni zamisliti koliko. Radite to preko dana, nikada noću jer će vaš san biti
poremećen jer je to veoma opuštajuće - nećete osjetiti potrebu za spavanjem.
Osjećaćete se osvjeţeni. Najbolje vrijeme za to je ujutro, moţda i popodne ali nikako
uveĉe.
UNUTRAŠNJI OSMIJEH
Uvijek kada sjedite i ništa ne radite, samo opustite vašu donju vilicu i malo
otvorite usta. Poĉnite da dišete na usta ali ne duboko. Dopustite da tijelo samo diše
tako da to disanje bude površno, a potom još više i više površno. Kada osjetite da je
disanje postalo veoma plitko, i da su usta otvorena, da je donja vilica opuštena, ĉitavo
vaše tijelo će se osjetiti veoma opuštenim.
U tom trenutku poĉnite osjećati osmijeh –ne na licu već u vašem unutrašnjem
biću... to ćete moći postići. To nije osmijeh koji se vidi na usnama – to je
egzistencijalni osmijeh koji se širi unutar vas.
Pokušajte to i spoznaćete šta je to... jer se to ne moţe objasniti. Nema potrebe
da se osmjehujete usnama već samo kao da se osmjehujete iz trbuha; trbuh se
osmjehuje. A to je osmijeh, nije smijeh; zato je to veoma, veoma blag osmijeh, fin,
njeţan – isto kao da se mala ruţa otvara unutar trbuhu i miris se širi ĉitavim tijelom.
Kada jednom spoznate taj osmijeh, vi moţete ostati sretni tokom dvadeset i
ĉetiri sata. I uvijek kada osjetite da ste izgubili taj osjećaj sreće, samo sklopite oĉi i
ponovo uhvatite taj osmijeh, i on će biti tu.Vi moţete tokom ĉitavog dana više puta
uhvatiti taj osjećaj. On je uvijek prisutan.
Samo vam meditacija u potpunosti može pomoći jer vi to ne iznosite pred
nekoga već to unosite u vaše biće. Vi možete biti sasvim slobodni. Ne treba da se
plašite što će drugi pomisliti.
Meditacija zaista nije traganje za prosvjetljenjem. Prosvjetljenje dolazi bez
ikakvog traganja.
„OSHO“
Sa svakim izdisanjem samo recite „Osho“, ne glasno – tek kao šapat da ga
samo vi moţete ĉuti. Kada dah ulazi, samo ĉekajte. Kada dah izlazi, pozovite; a kada
dah sasvim izaĊe, dopustite mi da uĊem. Nemojte ništa raditi – samo ĉekajte; vaš
posao je samo kada dah izlazi.
Kada dah izaĊe, uĊite u univerzum. Izdisaj je skoro nalik bacanju krĉaka u
bunar. A kada dah ulazi, to je kao kada izvlaĉite krĉag iz bunara. To je samo na
dvadeset minuta. Prvo, ĉetiri do pet minuta dok uĊete u to, a potom dvadeset minuta
ostanete u tome. Dakle, sve u svemu, najviše dvadeset pet minuta.
To moţete raditi bilo kada. Moţete to raditi preko dana, po noći.
Zazen je duboka nezaokupljenost; to nije čak ni meditacija jer kada
meditirate, vi pokušavate da nešto uradite: prisjećate se Boga ili se prisjećate sebe.
Ti pokušaji stvaraju talasanje uma.
ZAZEN
Zazen meditacione grupe sjede jedan sat, a novi učesnici se podstiču da broje
izdisaje u prvih pet ili deset minuta kako bi sebi pomogli da se uspostavi opuštenost
„neizbirljive svijesti“.
Moţete sjeĊeti bilo gdje, ali bilo što da gledate, to ne treba da bude
uzbuĊujuće. Na primjer, stvari ne treba da se previše kreću. One će vas tako remetiti.
Moţete posmatrati drveće – to neće biti problem jer se ono ne kreće i prizor ostaje
nepromijenjen. Vi moţete posmatrati nebo ili samo sjeĊeti na uglu i posmatrati zid.
Druga stvar je, nemojte gledati nešto posebno – samo prazninu, jer oĉi postoje
da ĉovjek nešto gleda ali vi ne treba da gledate ništa odreĊeno. Nemojte se
usredsrediti ili koncentrisati na bilo što – tek samo razlivene slike. To vas veoma
opušta.
Treća stvar je,dišite opušteno. Nemojte disati usiljeno, neka se disanje dogodi
samo od sebe. Neka vam disanje bude prirodno, što će vas još više opustiti.
Ĉetvrta stvar je,neka vaše tijelo ostane što je moguće mirnije, nepokretno.
Prvo naĊite dobar poloţaj - moţete sjeĊeti na jastuku, na madracu, u fotelji ili kako
god ţelite, ali kada se jednom namjestite, ostanite nepokretni, jer ako se tijelo ne
miĉe, i um je miran. U tijelu koje je nemirno, nemiran je i um. Tijelo i um nijesu dvije
stvari. Oni su jedno: tijelo-um... to je jedna energija.
U poĉetku će vam to izgledati malo teško, ali nakon nekoliko dana ćete silno
uţivati u tome. Malo po malo ćete uvidjeti kako sloj po sloj uma poĉinje da otpada.
Doći će trenutak kada ste sasvim lišeni misli.
Bodidarma je sjedio devet godina i samo gledao u zid, ništa nije radio – samo
je tako sjedio devet godina. Legenda kaţe da su mu se tako noge osušile. Za mene je
to simboliĉno. To jednostavno znaĉi da su se svi pokreti osušili jer se svaka
motivacija osušila. On nije nigdje išao. Nije bilo nikakave ţelje da se kreće, nije bilo
cilja da se postigne – a on je postigao najveće što je moguće. On je jedna od najreĊih
duša koja ikada hodala zemljom. I samo sjeĊenjem ispred zida, on je postigao sve;
nije ništa radio, nikakva tehnika, nijedan metod, ništa. To je bila jedina tehnika.
Kada ne postoji ništa da se gleda, malo po malo vaše interesovanje za gledanje
išĉezne. Samim gledanjemu ĉisti zid, unutar vas se ukazuje paralelna praznina i
ĉistina. Paralelno sa tim zidom, drugi zid se ukazuje – bez misli.
Um se nikada ne može naći. Oni koji su ga tražili, svi su otkrili da nema
uma!
Osjetite prijemljivost
Poloţaj ruku koji izgleda nalik šolji, nalik posudi je veoma znaĉajan. To vas ĉini
prijemĉivim, to vam pomaţe da budete prijemljivi. To je jedan od starih, drevnih poloţaja –
svi prosvijetljeni su to pokušavali. Uvijek kada ste otvoreni ili ţelite da budete otvoreni, taj
poloţaj će pomoći.
Sjedite u tišini i ĉekajte. Budite posuda, prijemnik. Upravo kao kada ĉekate pored
telefona: vi ste pozvonili, sada ĉekate da se neko javi. Baš u takvom raspoloţenju treba ĉekati,
i u roku od dva, tri minuta ćete vidjeti kako vas okruţuje sasvim drugaĉija energija, ispunjava
vas… pada na vas nalik kiši koja pada na zemlju prodirući sve dublje i dublje, i zemlja to
upija.
Poloţaji su veoma bitni. Ako ljudi od njih ne prave fetiše, oni su veoma znaĉajni. Oni
pomaţu da se uspostavi pravac u vašoj tjelesnoj energji. Na primjer, sa ovim poloţajem je
veoma teško biti ljut. Sa pesnicom i stisnutim zubima je veoma lako biti ljut. Kada je cijelo
tijelo opušteno veoma teško je biti agresivan, nasilan, a veoma je lako biti u molitvi.
Smatra se da su meditanti bjegunci. To je krajnja besmislica. Samo meditant
nije bjegunac – svi drugi jesu. Meditacija znači izaći iz uticaja želja, izaći izvan
uticaja misli, izaći izvan uticaja uma. Meditacija znači opuštanje u trenutku, u
sadašnjosti. Meditacija je jedina stvar na svijetu koja nije bjekstvo iako se misli da
je to najveće bjekstvo. Ljudi koji zabranjuju meditaciju to uvijek osuĎuju sa
objašnjenjem da je to bjekstvo, bjekstvo od života. Oni jednostavno govore
besmislice; oni ne shvataju što govore.
Meditacija nije bježanje od života: to je bježanje u život. Um je bježanje od
života, žudnja je bježanje od života.
GLEDANJE
Meditacija nije ništa drugo do umjetnost otvaranja vaših oĉi, umjetnost
ĉišćenja vaših oĉi, umjetnost stresanja prašine koja se skupila na ogledalu vaše
svijesti. To je prirodno – skupljanje prašine. Ĉovjek je putovao i putovao hiljadama
ţivota – prašina se sakupljala. Svi smo mi putnici, mnogo prašine se skupilo – toliko
mnogo da je ogledalo sasvim nestalo. Postoji samo prašina, sloj nad slojem prašine od
ĉega ne moţete vidjeti ogledalo. Ali ogledalo je još tu – ono se ne moţe izgubiti jer je
to vaša stvarna priroda. Ako bi se ono moglo izgubiti, ono onda ne bi moglo biti vaša
priroda. To ne znaĉi da vi imate ogledalo; vi ste to ogledalo. Putnik je ogledalo. On to
ne moţe izgubiti, on to samo moţe zaboraviti – najviše što je moguće je zabroravnost.
Meditacija je otvaranje oĉi, meditacija je gledanje.
Trenutak bitisanja je ovaj sadašnji. Samo gledajte, i to je meditacija – to
gledanje je meditacija. Samo posmatranje stvarnostineke stvari, nekog stanja, to je
meditacija. Meditacija nema odreĊenog motiva, i zbog toga nema ni svog središta.
Pošto nema motiva ni središta, ona nema ni sopstva. U meditaciji ne djelujete iz
nekog središta, djelujete iz ništavnosti, iz niĉega. Odziv te ništavnosti je ono što je
meditacija.
Um djeluje iz prošlosti. Meditacija djeluje u sadašnjosti, iz sadašnjosti. To je
ĉisti odziv sadašnjosti, to nije reakcija. Ona ne djeluje iz zakljuĉaka, ona djeluje iz
posmatranja egzistencijalnog.
GLEDANJE BEZ RIJEĈI
Pokušajte sa nekim malim stvarima u kojima ne morate previše da unosite um.
Posmatrajte cvijet – samo ga posmatrajte. Nemojte reći „divno“, „ruţno“. Nemojte
ništa reći. Nemojte unositi rijeĉi, nemojte govoriti. Samo gledajte. Um će se osjećati
nelagodno, neugodno. Um bi ţelio da nešto kaţe. Vi samo recite umu: „Budi miran,
pusti me da to posmatram, ja hoću samo da gledam.“
U poĉetku će to biti teško ali poĉnite sa stvarima u koje nijeste previše
ukljuĉeni. Biće teško da bez rijeĉi posmatrate svoju suprugu. U to ste previše
ukljuĉeni, previše ste emocionalno vezani. U ljutnji ili ljubavi – ali ste previše
ukljuĉeni.
Gledajte stvari koje su neutralne – stijenu, cvijet, drvo, izlazak sunca, pticu u
letu, oblake koji se kreću nebom. Samo gledajte stvari u koje nijeste previše ukljuĉeni,
od kojih moţete ostati odvojeni, sa kojima moţete biti indiferentni. Poĉnite od
neutralnih stvari, a tek potom uĊite u neke emocionalne situacije.
Boja tišine.
Uvijek kada imate neki prizor neĉega plavog: plavog neba, plavetnila rijeke,
tada sjedite u tišini i zagledajte se u to plavetnilo; vi ćete osjetiti duboki sklad sa time.
Uvijek kada meditirate na plavu boju, uvijek će se velika tišina spustiti na vas. Plavo
je jedna od najspiritualnijih boja jer je to boja tišine, mirnoće. To je boja smirenosti,
odmora, opuštenosti. Zato uvijek kada ste stvarno opušteni, odmah ćete unutar vas
osjetiti plavo osvjetljenje. A ako moţete osjetiti plavo osvjetljenje, vi ćete odmah
osjetiti opuštenost. To djeluje obostrano.
GLEDAJTE VAŠU GLAVOBOLJU
Kada sljedeći put budete imali glavobolju, pokušajte sa jednom malom
meditacionom tehnikom, baš eksperimentalno – potom moţete ući u veće bolesti i
veće simpotome.
Kada imate glavobolju, uradite mali eksperiment. Sjedite mirno i posmatrajte
to, zagledajte se u to – ali ne kao da gledate nekog neprijatelja, ne. Ako budete gledali
u to kao u neprijatelja, nećete biti u mogućnosti da to vidite ispravno. Vi ćete to
izbjegavati – niko izravno ne gleda u neprijatelja; ĉovjek to izbjegava, ĉovjek nastoji
da se toga kloni. Pogledajte to kao prijatelja. To je vaš prijatelj; to vam je na usluzi.
To kaţe: „Nešto je loše – pogledajte to.“ Samo sjedite i zagledajte se u vašu
glavobolju bez namjere da to zaustavite, bez ţelje da to išĉezne, bez konflikta, bez
borbe, bez neprijateljstva. Samo to gledajte, gledajte što jeto.
Posmatrajte, i ako u tome bude neka poruka, glavobolja će vam je dati. To ima
neku kodiranu poruku. Ako to smireno gledate bićete iznenaĊeni. Ako to smireno
posmatrate, tri stvari će se dogoditi. Prva, što budete duţe to gledali, bol će biti jaĉi.
Tada ćete se zapitati: „Kako to moţe pomoći ako je bolnije?“ To je postalo jaĉe jer ste
vi to odbijali. To je bilo prisutno ali ste se vi suzdrţavali; vi ste to već potisnuli – ĉak i
bez aspirina ste to potisnuli. Kada zagledate u to, potiskivanje nestane. Glavobolja će
dospjeti do svoje prirodne ţestine.Tada to ĉujete bez prigušivanja, nema ĉepića u
vašim ušima.
Prva stvar: to će postati bolno. Ako bude bolno, vi moţete biti zadovoljni jer
ste ispravno gledali. Ako to ne bude bolno, vi još nijeste to vidjeli: vi to još
izbjegavate. Gledajte u to – to postaje bolno. To je prvi pokazatelj da vi to vidite.
Druga stvar će biti da će to postati mnogo odreĊenije; ono se neće ispolavati
na širi prostor. Prvo ćete pomisliti: „Boli me cijela glava.“ Potom ćete uvidjeti da to
nije bol u cijeloj glavi, to je samo bol u jedno mjesto. To će biti dobar pokazatelj da
treba da gledate još dublje u to. Osjećaj širenja bola je trik – to je naĉin da se to
izbjegne. Ako to bude samo na jednom mjestu, to će biti znatno bolnije. Zato stvarate
iluziju da vas boli cijela glava. Kada se to proširi po ĉitavoj glavi onda nije tako
snaţan bol na jednom mjestu. To su trikovi koje mi igramo.
Zagledajte to, i drugi korak će biti da to postaje sve manje, manje i manje.
Trenutak će doći kada će to postati tako malo nalik vrhu od igle – veomaoštro,
nevjerovatno oštro, veoma bolno. Vi nikada nijeste osjetili takav bol u glavi; ali koji
je ograniĉen na veoma malom prostoru. Nastavite da to posmatrate.
I zatim treća i najvaţnija stvar koja se moţe dogoditi. Ako budete gledali u to
mjesto dok postoji jak bol, i dok je koncentrisan na jednu taĉku, vi ćete mnogo puta
vidjeti da to išĉezava. Kada je vaše zurenje potpuno, bol će nestati. A kada to išĉezne,
vi ćete imati bljesak spoznaje odakle je to došlo – koji je uzrok. Kada uticaj nestane,
vi ćete biti uzrok. To se dogaĊalo mnogo puta. To će ponovo biti prisutno. Vaše
poniranje nije više tako budno, tako koncentrisano, tako obazrivo – to će se povratiti.
Kada je vaše zurenje zaistaduboko, to će nestati; a kada to nestane, iza toga će biti
sakriven uzrok. Vi ćete biti iznenaĊeni: vaš um je spreman da razotkrije koji je uzrok.
Tu moţe biti hiljadu i jedan uzrok. Isti alarm je dat jer je alarmni sistem
jednostavan. U vašem tijelu ne postoji mnogo alarmnih sistema. Za razliĉite uzroke je
dan isti alarm. Vi ţete naknadno biti ljuti ali to nijeste pokazali. Iznenda, nalik
otkriću, to bi se ukazalo. Vi biste vidjeli sav svoj gnjev koji ste nosili, nosili... nalik
ĉiru unutar vas. Tada je toga previše, i taj gnjev ţeli da se oslobodi. On treba katarzu.
Izbacite to kroz katarzu! – Odmah ćete uoĉiti da je glavobolja nestala. Tada neće biti
potrebe za aspirine, neće biti potrebe za bilo kakvo lijeĉenje.
Vi ste vlastito remećenje, vi ste prepreka. Meditacija je onda kada meditanta
nema!
SLUŠANJE
Ostanite pasivni – ne radite ništa, samo slušajte. Slušanje nije rad. Vi ne treba
ništa da radite da bi nešto slušali – vaše uši su uvijek otvorene. Da biste gledali treba
da otvorite oĉi – najmanje toliko se mora uraditi. Da biste slušali ĉak ni toliko ne
morate da uradite – uši su uvijek otvorene. Vi uvijek slušate. Nemojte ništa raditi već
samo slušajte.
Slušajte sa naklonošću
Slušanje je duboko uĉestvovanje tijela i duše, i zato je bilo korišćeno kao
jedna od najmoćnijih metoda jer ono povezuje dvije beskonaĉnosti: materijalnu i
spiritualnu.
Neka to bude vaša meditacija; to će vam pomoći. Uvijek dok sjedite, slušajte
bilo što. Vi ste na trgu gdje je previše buĉno i prometno; u vozu ili avionu; slušajte to
bez opiranja uma da je to buĉno. Slušajte to kao što slušate muziku, sa naklonošću.
Iznenada ćete uvidjeti da se kvalitet slušanja promijenio. To više nije remećenje, nije
uzemirujuće. Naprotiv, to je postalo veoma smirujuće. Ako ispravno slušate, ĉak i
buka sa trga će postati melodija.
Dakle, to što slušate nije cilj. Svrha je u tome da slušate a ne samo da ĉujete.
Ĉak i kada slušate nešto za što ste mislili da nije vrijedno slušanja, to slušanje
će vas oraspoloţiti kao da ste slušali Betovenove sonate. Iznenada ćete uvidjeti da se
izmijenio kvalitet toga. To je postalo divno. A u tom slušanju, vaš ego će nestati.
STUB ENERGIJE
OdreĊena tišina vas odmah obuzme ukoliko stanete mirno. Pokušajte to u uglu
svoje sobe. Upravo u uglu, stanite mirno, ništa nemojte raditi. Iznenda će se i enrgija
podići u vama. Dok sjedite osjećate mnoga remećenja u umu jer je sjeĊenje poloţaj
mislioca; stojeći, energija teĉe u vama nalik stubu i ravnomjerno se širi po ĉitavom
tijelu. Stojanje je divno.
Pokušajte to jer će neki od vas u tome otkriti veliku ljepotu. Ako moţete stajati
jedan sat, to bi bilo izvrsno. Samo stanite u mjesto i ne ĉinite ništa, nemojte se
pomjerati, i otkrićete da se nešto staloţilo u vama, postalo je smireno, dogodilo se
usredsreĊenje, a vi ćete se osjetiti nalik stubu enrgije. Tijelo je išĉezlo.
OSJETITE TIŠINU UTROBE
Neka tišina postane vaša meditacija. Uvijek kada imate vremena, nestanite u
tišinu –baš tako mislim: nestanite –upravo nalik djetetu u majĉinoj utrobi. Sjednite baš
na taj naĉin, a onda malo po malo poĉnite osjećati da ţelite da spustite glavu na pod.
Tada spustite glavu na pod. Zauzmite poloţaj nalik poloţaju koji ima dijete u
majĉinoj utrobi i iznenada ćete osjetiti da tišinadolazi, ona ista tišina koja je bila
prisutna u majĉinoj utrobi. Leţići na krevetu, zavuĉite se pod ćebe, sklupĉajte se i
ostanite tako sasvim mirni, ne radite ništa.
Neke misli će se ponekada pojaviti, pustite ih da odu – vi ćete biti
nezainteresovani, indiferentni: ako doĊu, dobro; ako ne doĊu, opet dobro. Nemojte se
boriti, nemojte ih odbijati. Ako se budete borili bićete uznemireni; ako ih budete
odbijali, nećete odoljeti; ako ih ne budete ţeljeli, one će biti uporne da ne odu.
Jednostavno ostanite nezainteresovani, dopustite im da budu na periferiji isto kao što
je saobraćajna buka prisutna. To je zaista saobraćajna buka, saobraćaj miliona ćelija u
mozgu koje opšte jedna sa drugom; energija se kreće i elektricitet skaĉe od jedne
ćelije ka drugoj. To je upravo nalik brujanju velike mašine, zato im dopustite da budu
tu.
Vi budite sasvim indiferentni prema tome, to vas ne interesuje, to nije vaš
problem – moţda je to neĉiji problem ali nije vaš. Što treba da radite sa time? Bićete
iznenaĊeni – doći će trenutak kada će buka nestati, sasvim nestati, a vi ćete ostati
sasvim sami.
Meditacija je vaše uroĎeno pravo! Ona je prisutna i čeka na vas da se malo
opustite kako bi mogla da zapjeva svoju pjesmu, da postane ples.
Nikada ne budite mazohist.
Nikada ne budite mazohist. Nikada ne zlostavljajte sebe u bilo ĉije ime. Ljudi
su veoma ĉesto zlostavljali sebe u ime religije, a to ime je tako lijepo da moţete da
muĉite sebe.
Zato zapamtite – ja vas uĉim sreći, ne zlostavljanju! Ako nekada osjetite da
nešto postaje teško, postaje naporno, to treba promijeniti. Vi ćete mnogo puta nešto
mijenjati. Malo po malo ćete doći do mjesta gdje neće biti potrebne promjene. Tada
će se nešto sasvim ugoditi – i to ne samo u vašem umu, u vašem tijelu već i u vašoj
duši.
VEĈE
Tresanje, plesanje i pjevanje
Meditacija je bitisanje sa sobom, a milosrdnost je preplavljenost sa takvim
bićem.
TRESENJE
OSHO KUNDALINI MEDITACIJA
Ovo je veoma omiljena meditacija koja se radi pri zalasku sunca, sestra
Dinamiĉne meditacije. Ona je sastavljena od ĉetiri dijela od po 15 minuta.
Prvidio: 15 min
Opustite se i dopustite da se cijelo tijelo trese, da vibrira, osjećajući
kako se energija podiže od stopala. Sve opustite i postanite samo tresanje. Oči
mogu biti otvorene ili zatvorene.
Drugi dio: 15 min.
Plešite... na bilo koji način, bilo kako da osjećate, i dopustite da se
cijelo tijelo pokreće kako ono želi.
Treći dio: 15 min.
Zatvorite oči i budite mirni, sjedite ili stojte... svjedočite o svemu bilo
da je ono spolja ili unutar vas.
Četvrti dio: 15 min.
Zatvorite oči, lezite na pod i budite mirni.
Koristite moje meditacije ali ne samovoljom. Nemojte se prisiljavati,
dopustite da se same dogode. Plovite u njima, prepustite im se, predajte se ali
ne samovoljom. Nemojte upravljati jer kada upravljate bivate podijeljeni,
postajete dvojni: upravitelj i upravljano. Kada postanete udvojeni, odmah se
stvori raj i pakao. Tada se ukaže ogroma udaljenost izmeĎu vas i istine.
Nemojte upravljati. Dopustite da se stvari dogaĎaju.
Ako radite Kundalini meditaciju, dopustite tresenje, nemojte vi to ĉiniti.
Stanite mirno, osjetite kako dolazi, a kada vaše tijelo poĉne da podrhtava, pomozite
mu ali nemojte vi to raditi. Uţivajte u tome, osjetite blaţenstvo, dopustite to, primite
to, poţelite mu dobrodošlicu, ali nemojte siliti. Ako to budete silili, to će postati
vjeţba, tjelesna vjeţba. Tada će drmanje biti prisutno samo na površini, to neće ući u
vas. Vi ćete ostati ĉvrsti, skamenjeni, nalik stijeni; vi ćete tako ostati upravitelj,
ĉinilac, a tijelo će vas slijediti. Tijelo nije u pitanju – vi ste u pitanju.
Kada kaţem da se tresete, mislim na vašu ĉvrstinu, vašu skamenjenost bića
koje trebado temelja protresti kako bi postalo teĉno, protoĉno, rastopljeno. A kada
skamenjeno biće postane teĉno, vaše tijelo će to slijediti. Tada postoji tresenje već
sama tresnja. Tada to niko ne radi, to se samo dogaĊa. Ĉinilac ne postoji.
Haotiĉna meditacija, Kundalini ili Nadabrama, to zapravo i nijesu meditacije.
Vi se pomoću njih samo podešavate. To je nalik... ako ste nekada gledali kada indijski
klasiĉni muziĉari sviraju. Pola sata, nekada i duţe, oni tada samo podešavaju svoje
instrumente. Oni će zavrtati njihove navoje, oni će zatezati ili opuštati ţice, a bubnjari
će provjeravati svoj bubanj – dali je savršeno podešen ili nije. Oni će to raditi pola
sata. To nije muzika, to je samo priprema.
Kundalini zapravo nije meditacija. To je samo priprema. Vi tako pripremate
svoj instrument. Kada ste spremni, vi tada ostanete u tišinu, tada meditacija poĉne.
Tada ste sasvim prisutni. Vi ste probudili sebe pomoću skakanja, plesanja, disanja,
vikanja – sve su to bila sredstva da vas uĉine nešto više pribranim nego što ste to
obiĉno. Kada budete spremni, onda slijedi ĉekanje. Ĉekanje je meditacija. Ĉekanje sa
punom svjesnošću. I tada ona dolazi, spušta se na vas, okruţuje vas, igra oko vas,
pleše oko vas, proĉišćava vas, ĉisti vas, preobraţava vas.
NJIHAJUĆA MEDITACIJA
Prvi dio: 20 minuta
Sjedite ukrštenih nogu i zatvorite oĉi. Poĉnite da se njeţno njišete, prvo na
lijevu stranu, a potom na desnu. Njihanje ne ukljuĉuje cijelo tijelo već samo blago
savijenje koliko vam bude ugodno. Kada stignete do najdalje taĉke, ispustite zvuk
„hu“ – uradite to snaţno, sa trzajem. Radite to na kraju svakog njihanja, na obije
strane.
Drugi dio: 20 minuta
Samo sjedite u tišini, nepokretni.
Treći dio: 20 minuta
Stanite u ugao, sasvim mirno.
PLES
Kada pokret postane ekstatiĉan tada je to ples. Kada je pokret potpun tada
nema ega, tada je to ples. Vi treba da znate da je ples došao na svijet kao meditaciona
tehnika. U poĉetku plesanje nije bilo ples, to je bilo namijenjeno postizanju ekstaze
gdje bi plesaĉ bio izgubljen, gdje bi samo ples ostao –nema ega, niko ne upravlja,
tijelo spontano teĉe.
Nema potrebe tragati za nijednom drugom meditacijom. Sami ples postaje
meditacija ukoliko se plesaĉ izgubi. Cijela stvar je u tome kako se izgubiti. Sasvim je
nebitno kako to postiţete ili gdje to postiţete. Samo se izgubite. Trenutak dolazi onda
kada vas nema, a stvari se i dalje odvijaju... isto kao da ste opsjednuti.
Ples je jedna od najljepših stvari koja se ĉovjeku mogla dogoditi. Zato nemojte
posebno razmišljati o meditaciji. Meditacija je potrebna kao nešto izdvojeno samo za
ljude koji nemaju neku veoma duboku kreativnu energiju; kada nema smjera u kojem
bi se njihova energija kretala kako bi se oni mogli izgubiti. Ali plesaĉi, slikari,
skulptori ne trebaju nikakvu drugu meditaciju. Sve što oni trebaju je da uĉine svoju
dimenziju veoma dubokom tako da se ukaţe trenutak transcendencije. A nema niĉega
sliĉnog plesanju...
Zato svaki dan makar najmanje jedan sat zaboravite sve tehnike. Omogućite
sebi da jednostavno samo plešete Bogu. Za to vam nije potrebna tehnika – jer on nije
ispitivaĉ. Vi ćete samo plesati kao malo dijete... kao u molitvi. Tada će ples imati
sasvim drugaĉiji kvalitet. Po prvi put ćete osjetiti da ste preduzeli neki korak koji
nijeste ĉinili nikada prije; da se krećete u dimenzijama koje nikada ranije nijeste
poznavali. Tako ćete preći preko nepoznatog i neobiĉnog terena. Malo po malo, kako
budete sve više i više u skladu sa tim nepoznatim, sve tehnike će nestati. A bez
tehnika, kada je ples ĉist i jednostavan, on je savršen.
Plešite kao da ste u dubokoj ljubavi sa univerzumom, kao da plešete sa svojim
voljenim. Neka Bog bude vaš voljeni.
Meditacija nema ništa sa ozbiljnošću. Meditacija je razigranost. Zato je moje
nastojanje više usmjereno na plesanje, na pjevanje.
PLEŠITE ZAJEDNO
Vi moţete stvoriti jednu malu grupu prijatelja koji bi zajedno plesali. To bi
bilo bolje, više bi pomoglo. Ĉovjek je slabašan tako da mu je teško na u neĉemu
istraje sam. Stoga su potrebne škole. Zato ako jednog dana ne osjećate da ste za to,
drugi će biti u tome, njihova energija će vas pokretati. Nekog drugog dana će neko
drugi osjećati da nije za to, ali ćete vi biti za to, tako će vaša energija proţimati sve u
grupi. Usamljeni ĉovjek je veoma slabašan i slabe volje. Jednoga dana ćete to raditi, a
drugog dana ćete osjetiti da ste umorni i da imate drugog posla. Meditacija donosi
rezultate samo ukoliko se uporno upraţnjava. Samo tako će duboko ući u vas. To je
kao da kopate rupu u zemlji. Jednog dana kopate na jednom mjestu, a drugog dana na
drugom. Tako ćete kopati tokom cijelog ţivota a bunar nikada neće biti iskopan. Vi
treba neprestano da kopate samo na jednom mjestu.
Zato radite to svakog dana u isto vrijeme. A ako je moguće da to radite na
istom mjestu, to će biti veoma dobro; ista soba, ista atmosfera, zapalite isti mirišljavi
štapić,... tako da tijelo malo po malo to nauĉi, a da um malo po malo to osjeti.
Trenutkom ulaska u tu sobu, vi ćete biti spremni za ples. Soba je zauzeta, vrijeme je
odreĊeno.
PLEŠITE NALIK DRVETU
Samo podignite ruke i osjetite kao da ste drvo na jakom vjetru. Plešite nalik
stablu na kiši i vjetru. Naka cijela vaša energija postane plesna energija; njišite se i
pokreći se sa vjetrom, upravo osjetite da vjetar prolazi kroz vas. Zaboravite da imate
ljudsko tijelo – vi ste drvo, poistovjetite se sa drvetom.
Ako je moguće izaĊite napolje, stanite meĊu drvećem, postanite stablo i
dopustite da vjetar duva kroz vas. Ako se poistovjetite sa drvetom, to će vas veoma
ojaĉati, uĉvrstiti. Tako osoba lakše ulazi u prvobitnu svijest. Drveće je još oko nas;
razgovarajte se drvećem, zagrlite stablo i iznenada ćete osjetiti da se sve vraća. A ako
nije moguće da se izaĊe vani, vi onda stanite u sredini sobe, zamislite sebe kao drvo i
poĉnite plesati.
PLEŠITE RUKAMA
Sjedite u tišini i dopustite da se vaši prsti sami pokreću. Osjetite iznutra te
pokrete. Ne pokušavajte da ih gleate, zato drţite zatvorene oĉi. Dopustite da energija
sve više i više teĉe vašim rukama.
Ruke su duboko povezane sa mozgom: desna ruka sa lijevom stranom mozga,
a lijeva ruka sa desnom stranom mozga. Ako bi se vašim prstima dopustila potpuna
sloboda ispoljavanja, mnoge napetosti koje su se akumulirale u mozgu bi se
oslobodile. To je najlakši naĉin da se oslobodi moţdani mehanizam, njegova
potiskivanja, njegova neupotrijebljena energija. Vaše ruke su sasvim sposobne da to
ostvare.
Nekada ćete podići lijevu ruku, nekada ćete podići desnu ruku. Nemojte siliti
bilo kakvo ponašanje; bilo kakvu potrebu da ima energija, ona će zauzeti svoj poloţaj.
Kada je desna strana mozga previše opterećena energijom, tada će biti neki drugi
pokret.
Vi moţete postati veliki meditant pomoću pokreta ruku. Zato samo sjedite u
tišini, igrajte se, dopustite rukama da rade šta hoće, i vi ćete biti iznenaĊeni; to je
oĉaravajuće. Vi ne treba da skaĉete i da radite haotiĉnu meditaciju. To će raditi samo
vaše ruke.
BUĐENJE SUPTILNIH SLOJEVA
Ako budete neprestano radili tjelesne pokrete i nikada ne budete sjeĊeli u
miru, tako ćete nešto propustiti. Kada se energija pokrene, osoba treba da bude sasvim
mirna, inaĉe će pokret biti grub. Pokret tijela je dobar ali to je grubi pokret, i ako sva
energija ostane u takvim grubim pokretima, suptilni pokret se neće ukazati.
Ĉovjek treba da doĊe do toga da mu pokret bude sasvim miran nalik statui, da
svi grubi pokreti prestanu ali da je energija ipak prisutna i spremna da krene – a za to
nema prolaza u tijelu. Ona traţi novi prolaz u tijelu koji nije tjelesan. Ona se poĉinje
kretati ka suptilnim slojevima.
MeĊutim, najprije je potreban pokret. Ako se energija ne kreće, vi ćete sjeĊeti
kao kamen i ništa se neće dogoditi. Prva stvar je da pomognete da se energija
pokrene; a druga stvar je da, kada se ona zaista pokrene, zaustavite tijelo. Kada
energija poĉne snaţno da pulsira i kada bude spremna da negdje krene, tada je
usmjerite ka suptilnim slojevima jer grubi slojevi više nijesu dostupni.
Zato prvoto treba da bude dinamiĉno, a potom neka tijelo bude mirno da bi
dinamiĉnost prodrla dublje, do samog korijena, do same suštine vašeg bića. Napravite
sintezu: dvadeset minuta tjelesnih pokreta, a poslije tih dvadeset minuta iznenada
zastanite. Vi moţete ukljuĉiti alarm, i kada se on upali, iznenada stanite. Tijelo je
puno energije, ali sada kada je tijelo ukoĉeno, energija će poĉeti da traţi nove puteve.
To je metoda unutrašnjeg rada.
OSHO MEDITACIJA OKRETANJEM
Sufijsko okretanje je jedna od najstarijih tehnika, i jedna od najmoćnijih. Ona
je veoma duboka tako da vas i najmanje iskustvo moţe potpuno izmijeniti. Okrećite
se sa otvorenim oĉima nalik maloj djeci dok se vrte, isto kao da je vaše unutarnje biće
osovina a vaše tijelo toĉak koji se okreće, drveni kolski toĉak koji se okreće. Vi ste u
središtu ali cijelo vaše tijelo se okreće.
Poţeljno je da se ne uzima hrana ili piće tri sata prije ove meditacije.
Najbolje je da ste bosi i da imate komotnu i široku odjeći na sebi. Ova meditacija je
podijeljena na dva dijela, okretanje i odmaranje. Ne postoji neko odreĊeno vrijeme za
okretanje - moţe se upraţnjavati satima - ali je poţeljno da se radi najmanje jedan sat
kako bi se osoba dovoljno ispunila energijom koju daje okretanje. Okretanje se odvija
u mjestu, u suprotnom pravcu kazaljke na satu, sa uzdignutom desnom rukom i
dlanom prema gore; lijeva ruka će biti dolje sa dlanom prema dolje. Ljudi koji budu
osjetili nelagodnost vrtjenjem u suprotnom pravcu kazaljke na satu mogu promijeniti
pravac. Neka se tijelo okreće mekim pokretima, drţite otvorene oĉi ali nemojte pogled
fokusirati, tako da slika bude široka, zamagljena i fluidna. Ostanite tih.
U prvih 15 minuta se okrećite polagano. Narednih 30 minuta postepeno
povećavajte brzinu sve dok okretanje ne išĉezne i vi postanete vrtlog energije - na
periferiji je munjevita kretnja a u središtu je tišina i mir. Kada se budete zavrtilitako
brzo da se ne moţete zadrţati, vaše tijelo će samo padati. Nemojte svojevoljno
donositi odluku o padanju i nemojte unaprijed namještati mjesto za pad; ako vam se
tijelo tokom okretanjaopustilo,vi ćete meko padati i zemlja će apsorbovati tvoju
energiju.
Kada padnete, tada otpoĉinje drugi dio meditacije od 15 minuta. Lezite
potrbuške tako da vam pupak uspostavi kontakt sa zemljom. Ako neko bude osjećao
nelagodnost dok leţi na ovaj naĉin, moţe se okrenuti da leţi na leĊa. Osjetite kako
vaše tijelo uranja u zemlju, kao što beba upire u majĉinu dojku. Zatvorite oĉi i ostanite
mirni i nepokretni najmanje narednih 15 minuta.
Posle ove meditacije ostanite koliko je god moguće mirni i pasivni.
Neki ljudi mogu osjetiti muĉninu tokom meditacije okretanja, ali to osjećanje
će nestati poslije dva ili tri dana. Ukoliko se to i dalje nastavi, valja prekinuti ovu
meditaciju.
PJEVANJE
Pjevanje je boţansko, jedno od najboţanstvenijih aktivnosti. Samo se plesanje
moţe mjeriti sa time, samo je ono ispred pjevanja. Zašto su pjevanje i plesanje
boţanske aktivnosti? Zato što su to aktivnosti u kojime se moţete sasvim izgubiti. Vi
se u pjevanju moţete toliko predati da pjevaĉ moţe nestati, i samo će pjesma ostati; ili
će plesaĉ nestati, i samo će ples ostati. To je trenutak metamorfoze, preobraţaja, kada
pjevaĉa više nema i kada samo pjesama postoji. Kada vaša cjelina postane pjesma ili
ples, to je molitva.
Sasvim je nebitno koju pjesmu pjevate; to ne mora biti religiozna pjesma, ali
ako tu pjesmu pjevate sasvim predano, to je sveto. Isto je i suprotno: vi moţete pjevati
neku religioznu pjesmu, blagoslovljenu vjekovima, ali ako nijeste sasvim predani
tome, to će biti svjetovno. Sadrţaj pjesme nije bitan; bitan je kvalitet pjevanja koji
unosite u tu pjesmu: posvećenost, snaga, vatrenost.
Nemojte ponavljati neĉiju pjesmu jer to nije vaše srce, i to nije naĉin na koji vi
moţete predati svoje srce pred stopala boţanstva. Neka se ukaţe vaša pjesma.
Zaboravite na stihove i pravopis. Bog nije neki gramatiĉar i On ne brine o rijeĉima
koje koristite. On je više zainteresovan za vaše srce.
Muzika stvara takvu harmoniji da vam čak i Bog počinje biti naklonjen,
počinje vas podržavati. Muzika je čudesna... iznenada vas nebo počinje dodirivati;
vi ste obasuti onostranim. A kada onostrano bude blizu vas, kada budete čuli korake
onostranog, nešto unutar vas biva podstaknuto, postaje stišano, smireno, spokojno,
opušteno, sabrano.
MANTRA
Ako imate muziĉko uho, ako imate srce koje razumije muziku – ne samo da
razumijete već i da je osjećate – tada će mantra biti od pomoći jer ćete tada moći biti
sjedinjeni sa unutrašnjim zvucima, moći ćete se kretati ka sve suptilnijim slojevima.
Potom će doći trenutak kada će svi zvuci prestati i samo će univerzalni zvuk ostati. To
je aum.
„AUM“
Postavite sebi zadatak da dvadeset minuta svakog jutra i svake veĉeri sjedite u
tišini sa poluzatvorenim oĉima i pogledom prema dolje. Disanje treba da bude
usporeno, tijelo nepokretno. Poĉniteu sebi da pjevate aum. Nema potrebe da se ĉuje:
to će prodirati duboko u vas; ĉak ni jezik se neće pokretati. Pjevajte brzo aum – aum,
aum, aum; brzo i iznutra glasno. Osjetite da to vibrira cijelim tijelom, od stopala do
glave, od glave do stopala. Svaki aum neka padne u vašu svijest kao kamen u jezero
stvarajući talasiće koji se šire do kraja. Talasi zvuka se šire i ispunjavaju cijelo tijelo.
Dok to radite biće trenutaka – a to će biti najljepši trenuci – kada nećete
izgovarati i kada će sve stati. Iznenada ćete se uvjeriti da više ne pjevate i da se sve
zaustavilo. Uţivajte u tome. Ako misli krenu, vi ponovo poĉnite sa pjevanjem. A ako
to radite naveĉe, radite to najmanje dva ĉasa prije spavanja; inaĉe, ako to budete radili
neposredno prije spavanja, nećete biti u mogućnosti da zaspite jer će vas to veoma
osvjeţiti. Vi ćete osjetiti kao da je jutro, da ste se dobro odmorili, i ĉemu onda
spavanje.
Vi ćete u tome pronaći svoj korak. Nakon dva ili tri dana ćete otkriti što vam
se ugaĊa. Nekim ljudima će veoma brzo pjevanje - aum, aum, aum– skoro
preklapajuće, ugoditi se. Nekima će biti pogodnije da to izgovaraju sporo; to sve
zavisi od vas. Ali ako osjetite da vam je dobro, nastavite.
ISUSOVOIME
Ako vas Isusovo ime pokreće, sjednite u tišini i dopustite da vas to ime
pokrene. Nekada tiho recite „Isus“i zatim ĉekajte. To će postati vaša mantra. To je
naĉin kako se mantra raĊa. Niko vam ne moţe dati mantru; vi treba da to sami naĊete:
što vas privlaĉi, što vas pokreće, što stvara veliki utisak na vašu dušu. Ako je to
„Isus“, onda divno. Ponekada sjednite u tišini, samo ponavljajte „Isus“, a onda ĉekajte
i dopustite da vas ime duboko pokrene, što dublje u dubinu vašeg bića – neka to ode
do same srţi. I prepustite se! Ako poĉnete da plešete, dobro; ako poĉnete da plaĉete,
dobro; ako poĉnete da se smijete, dobro. Bilo što da se dogodi, neka tako bude. Neka
bude tako, nemojte posredovati, nemojte upravljati. Idite sa time i imaćete prve
bljeskove molitve i meditacije, i prve bljeskove Boga. Prvi zraci će poĉeti da prodiru
u mraĉnu noć vaše duše.
Bilo koji zvuk da osjetite da je prefinjen i drag, bilo koji zvuk da stvori
uzbuĊenje i radost u vašem srcu, to će biti dobro. Ĉak i da to ne pripada nekom jeziku,
uopšte nije vaţno – vi moţete da naĊete ĉak i neki ĉisti zvuk koji će dublje prodrijeti.
Kada upotrijebite neku odreĊenu rijeĉ, ona ima i neko odreĊeno znaĉenje – to
znaĉenje stvara ograniĉenje. Kada koristite ĉisti zvuk, on neme ograniĉenja, on je
beskonaĉan.
BRUJANJE
Brujanje moţe biti od ogromne pomoći, a to moţete raditi bilo kada... makar
jednom dnevno, a ako to moţete raditi dva puta dnevno, to bi bilo dobro. To je tako
velika unutrašnja muzika koja donosi mir ĉitavom vašem biću; tada vaši sukobljeni
djelovi poĉinju da se usklaĊuju, a potom će se malo po malo ĉuti suptilna muzika iz
vašeg tijela. Nakon tri ili ĉetiri mjeseca ćete sjeĊeti u tišini i ĉuti suptilnu muziku,
unutarnju harmoniju, neku vrstu pjevušenja. Sve funkcioniše savršeno dobro nalik
savršeno ispravnom automobilu ĉiji motor tiho bruji.
Dobar vozaĉ zna kada nešto nije u redu. Putnici moţda neće biti svjesni toga
ali dobar vozaĉ odmah zna kada se brujanje motora promijeni. Tada brujanje više nije
skladno. Novi zvuk se pojavio. Niko drugi toga nije svjestan, ali neko ko voli voţnju
će odmah postati svjestan da nešto nije u redu. Motor ne radi kako treba.
Dobar praktiĉar će malo po malo poĉeti osjećati kada stvari krenu loše. Ako
ste previše jeli, osjetićete da vam nedostaje unutrašnje harmonije i potom ćete malo
po malo morati da odluĉite: da li ćete jesti previše ili ćete imatu unutrašnji sklad. A
unutrašnji sklad je veoma dragocjen, boţanstven, tako blaţenstven, i koga će onda biti
briga da jede previše? I bez ikakvog truda oko dijete, vi ćete otkriti da jedete na
znatno uravnoteţen naĉin. Tada će brujanje ići još dublje, vi ćete tada biti u
mogućnosti da vidite koja hrana remeti vaše brujanje; ako jedete nešto teško, što dugo
stoji u vašem sistemu, brujanje neće biti savršeno.
Kada brujanje zapoĉne, vi ćete otkriti kada se vaša seksualnost javlja, kada se
ne javlja; a ako suprug i supruga zajedno upraţnjavaju brujanje, vi ćete biti iznenaĊeni
koliki veliki sklad se javi meĊu osobama. Malo po malo ćete postati intuitivniji i
znatno lakše ćete osjećati kada druga osoba postane tuţna. Nema potrebe da se kaţe;
kada je suprug umoran, supruga instinktivno to zna jer oni funkcionišu na jednoj istoj
talasnoj duţini.
Meditacija je potpuna osjećajnost.
OSHO NADABRAMA MEDITACIJA
- Popodnevna meditacija
Nadabramajestaratibetanskatehnikakojaseprvobitnoradilauranejutarnjesate,
meĎutim, možeseraditiiubilokojedobadana.
Možetejeraditisamiiliudruštvualimorateimatiprazan želudaciostatineaktivnibarem 15
minutaposlijemeditacije. Meditacija traje jedan jedan čas i ima tri dijela.
Prvidio: 30 min.
Sjedite opušteno sa sklopljenim očima i zatvorenim ustima. Započnite brujati
dovoljno glasno da vas drugi čuju i da stvorite vibraciju kroz cijelo vaše tijelo.
Možete vizualizirati šuplju cijev ili praznu posudu koja je jedino ispunjena vibracijom
tog brujanja. Doći će trenutak kada se brujanje nastavlja samo od sebe a vi postajete
slušalac. Dišite posve obično, a možete mijenjati visinu i jačinu glasa. Možete
polagano i mekano gibati tijelo.
Drugidio: 15 min.
Druga faza se dijeli na dva dijela po 7 minuta i 30 sekundi. U prvom dijelu
pokrećete ruke s dlanovima prema gore, u spoljašnjem kružnom kretanju ruku.
Započnite od visine pupka, pokrećite obije ruke prema naprijed, zatim ih ispružene
razdvajajte i sa svakom napravite jednaki polukrug tako da se na kraju obije ruke
vrate u početni položaj. Pokretanje ruku mora biti toliko usporeno da na trenutak
može izgledati kao da se uopšte i ne pokreću. Osjećajte kao da odašiljete energiju ka
svemiru.
Poslije 7 minuta i 30 sekundi okrenite ruke sa dlanovima prema dolje i
započnite da ih pokrećete u suprotnom pravcu. Sada ćete ruke razdvajati sa strane
tijela i potom ih na kraju spojiti kod pupka. Osjećajte da primate energiju.
Kao i u prvom dijelu, nemojte sputavati mekane i polagane pokrete ostalih
djelova tijela.
Trećidio: 15 min.
Sjedite sasvim mirno u tišini.
Nadabrama za parove
Osho je dao jednu predivnu varijantu ove tehnike namijenjene parovima.
Partneri sjede jedan ispred drugoga pokriveni čaršavom i drže se za ukrštene
ruke. Najbolje je da nijeste obučeni. Osvijetlite sobu samo sa malom svijećom i
zapalite mirišljavi štapić namijenjen samo za ovu meditaciju.ž
Zatvorite oči i zajedno brujite trideset minuta. Upravo nakon toga ćete osjetiti
da se energija susreće, stapa i sjedinjuje.
OSHO, ŠTA DA RADIMO SA KOMARCIMA?
Komarci su stari meditanti koji su propali. Stoga su protiv svakoga ko je
uspješan u meditaciji. Oni su veoma ljubomorni. Zato uvijek kada meditirate, oni su
tu da vam smetaju, da vas uznemiravaju. A to nije ništa novo; uvijek je bilo tako. To
je pominjano u svim starim spisima! Posebno je to bilo tako u dţainskim spisima jer
su dţainski monasi ţivjeli nagi. Samo pomislite na nage dţainske monahe, i Indiju, i
komarce! Mahavir je davao posebne instrukcije kakav pristup da zauzmu u vezi
komaraca. On je govorio svojim uĉenicima kada ih napadu komarci da to prihvate. To
je najveća pometnja. Ako to moţete pobijediti, neće biti drugih poteškoća, nema većih
poteškoća. A kada on to kaţe, on to zna! Ţivjeti nag u Indiji je veoma teško.
Jednom sam boravio u Sarnatu gdje je Buda pokrenuo toĉak Dhamma, gdje je
dao svoju prvu besjedu, najznaĉajniju besjedu od koje je zapoĉela sasvim nova
tradicija. Ja sam tamo boravio sa budistiĉkim monahom.
Ja sam vidio komarce, ali ništa se ne moţe uporediti sa komarcima iz Sarnata.
Komarci u Puni nijesi ništa! Budite sretni zbog toga! Vi ste sretni što ja nijesam u
Sarnatu. Komarci su tamo zaista bili veoma krupni. Ĉak i preko danasmo sjeĊeli pod
mreţama protiv komaraca. Pod jednom mreţom iznad kreveta je sjedio budistiĉki
monah; pod drugom sam ja sjedio – i mi smo razgovarali.
Ja sam rekao: „Ja više nikada neću doći“, jer me je zamolio da ponovo doĊem.
Rekao sam mu: „Nikada, nikada! Ovo je prvi i posljednji put.“
On je rekao: „To me podsjeća da smo se mi, budistiĉki monasi, u prošlosti
uvijek smijali i šalili zbog toga zašto Buda nikada ponovo nije došao u Sarnat. On je
došao samo jednom; on je odrţao prvu besjedu i potom pobjegao!“
On je mnogo puta dolazio na druga mjesta. Mora da je bio makar trideset puta
u Šravasti; mora da je bio makar ĉetrdeset puta u Rajgir, i tako dalje. Svako mjesto
koje je posjetio, on je posjetio više puta. Ali Sarnat, samo jednom. On se nikada više
nije vratio na to mjesto.
„Ali “, reĉe monah, „to je bilo zbog ovih komaraca. A i vi kaţete da više
nikada nećete doći.“
Rekao sam mu: „Makar u jednoj stvari ću slijediti Budu! Ja ga ne mogu
slijediti u drugim stvarima – ja treba da budem svoja svjetlost – ali u vezi sa ovim,
neka mi on bude svjetlost!“
Ja znam da je to teško, veoma teško ali vi treba da uĉite. Nemojte biti
odvraćeni. To ne znaĉi da treba da dopustite da vas komarci iskorišćavaju! Zaštitite se
na svaki mogući naĉin – ali bez muĉenja, bez nerviranje. Zaštitite sebe, odbijte
komarce, odbacite ih, otresite ih – ali bez nerviranja. Oni rade svoj posao. Toliko
treba da prihvatite. Oni nijesu ništa posebno protiv vas. Neko mora da doruĉkuje,
ruĉaili veĉera – zato budite uĉtivi. Vi imate svako pravo da se zaštitite ali nema
potrebe da se uznemiravate. Uznemirenost će poremetiti meditaciju, a ne komarce. Vi
moţete veoma meditativno otresti komarce; sa obazrivošću, potpunom svjesnošću,
bez uznemirenosti. Pokušajte to!
Stvarni problem nikada ne dolazi spolja; stvarni problem uvijek dolazi iz
unutrašnje uznemirenosti. Na primjer, vani psi laju, a vi meditirate. Iznenada ste ljuti:
„Ti glupi psi!“ Ali oni ninajedan naĉin ne uznemiravaju vašu meditaciju, oni samo
uţivaju u svom ţivotu! Oni mora da su viĊeli policajca, poštara ili sanijasina! Psi su
veoma protiv uniformi, veoma su anti-uniformni. Onog trenutka kada vide uniformu
odmah poĉnu da laju. Oni ne vjeruju u uniforme, oni su ovlašćeni da imaju svoje
vjerovanje. Ali oni ne pokušavaju posebno davas uznemiravaju.
Komarci rade svoj posao. Vi treba da se zaštitite, vi treba da radite svoj posao
ali se nemojte nervirati. Samo je nerviranje problem. A potom, ako se ne budete
uznemiravali, ako se ne budete poremetili zbog neugodnosti koje komarci stvaraju
oko vas, vi ćete im ĉak biti zahvalni: oni su vam dali tajni kljuĉ. Ako se nijeste
odvratili zbog komaraca, ništa vas neće moći odvratiti. Tako ste došli do veoma
postojanog stanja meditacije.
Meditacija nije ništa drugo do vraćanje svom domu, samo mali unutrašnji
odmor. To nije pjevanje mantre, nije čak ni molitva; to je samo povratak svom
domu i mali odmor. Meditacija je kada nikuda ne idete, samo boravite tu gdje ste;
nema nekog drugog „gdje“ – samo bitisanje tu gdje se nalazite, upravo samo
zauzimati prostor gdje se nalazite...
NOĆ
Maštanje, molitva i ljubav
Sve meditacije su u suštini iskustvo seksa bez seksa.
POSTATI ŠUPLJI BAMBUS
Meditacija je naĉin da izaĊete na kraj sa svojom samoćom, da se susretnete sa
svojom samoćom – umjesto da bjeţite od nje, treba da duboko uronite u to i jasno
vidite što je to. Kada uĊete u nju bivate iznenaĊeni. Ako uĊete u svoju samoću bićete
iznenaĊeni: u njenom središtu uopšte nema samoće. Tu boravi osama, a to je sasvim
drugaĉiji fenomen.
Periferija sadrţi samoću, a središte sadrţi osamu. Periferija sadrţi usamljenost,
a središte povuĉenost. Kada jednom upoznate svoju predivnu osamu, vi ćete biti
sasvim drugaĉija osoba – vi se nikada nećete osjećati usamljenim. Ĉak i u planinama
ili pustinji gdje ćete biti sasvim sami, vi se nećete osjećati usamljeno – jer ćete znati
da je u vašoj osami Bog sa vama, u vašoj osami ste veoma duboko ukorijenjeni u
Boga tako da vas nije briga da li ima ili nema nekoga vani. Vi ste sasvim ispunjeni
iznutra, tako bogati iznutra... Upravo sada, ĉak i u gomili ćete biti sami. A ja vam
kaţem, ako spoznate svoju osamu, ĉak i u svojoj samoći nećete biti sami.
Tada osoba poĉinje da se preplavljuje nalik fontani. Iz te osame se javlja
miomiris ljubavi, iz te osame se ukazuje kreativnost – jer iz te osame Bog poĉinje da
nadolazi. Vi postajete šuplji bambus... On poĉinje da svira. Ali ta pjesma je uvijek
Njegova.
U noći, sasvim suprotno od jutra, budite sasvim nesvjesni; nemojte brinuti
niočemu. Noć je stigla, sunce je zašlo, sve se sada kreće ka podsvjesnom. UĎite u
podsvjesno.
MEDITIRATI O SVJETLOSTI
Što budete više meditirali o svjetlosti, to ćete više biti iznenaĊeni da unutar vas
poĉinje da se nešto otvara, isto kao kada se pupoljak otvara i postaje cvijet.
Meditacija o svjetlosti je jedna od najstarijih meditacija. U svim vremenima, u
svim zemljama, u svim religijama je to bilo naglašavano sa posebnim razlogom jer
trenutkom meditiranja o svjetlosti, nešto unutar vas što je ostalo kao pupoljak poĉinje
da otvara svoje latice. Istinska meditacija o svjetlosti stvara prostor za to otvaranje.
Neka to bude vaša meditacija. Uvijek kada imate vremena, zatvorite oĉi;
zamislite svjetlost. Uvijek kada vidite svjetlost uskladite se sa njom. Nemojte to
zanemariti. Budite naklonjeni tome. To moţe biti izlazak sunca, moţe biti samo
svijeća u sobi, ali nastojte da se poboţno odnosite prema tome, i dobićete mnogo od
toga.
Ogroman je blagoslov ako osoba bude neprestano osjećala usklaĊenost sa
svjetlošću.
TRATAK – TEHNIKA ZURENJA
Ako nekoliko mjeseci budete gledali u plamiĉak, svakog dana po jedan sat,
vaše treće oko će poĉeti savršeno da funkcioniše. Vi ćete postati mnogo budniji,
ispunjeni svjetlošću.
Rijeĉ tratak dolazi od korijena rijeĉi koja znaĉi suze, zato moţete gledati u
plamiĉak sve dok suze poĉnu da teku iz oĉi. Nastavite da buljite, bez treptanja, i treće
oko će poĉeti da vibrira.
U tehnici zurenja nije uopšte vaţan predmet, bitno je samo zurenje. Jer kada
buljite bez da trepćete, vi postajete usmjereni, a priroda uma je da bude u stalnom
kretanju. Ako stvarno zurite, uopšte se ne pokrećete, um će biti u nevolji. Priroda uma
je da se kreće od jednog predmete do drugog, da se neprestano kreće. Ako zurite u
mrak, ili u svjetlost ili u nešto drugo, ako zaista zurite, um će zastati. Ako se vaš um i
dalje bude kretao, zurenje neće biti ostvareno; vi ćete izgubiti taj predmet. Kada se um
kreće negdje drugo, vi ćete zaboraviti, nećete biti u mogućnosti da se prisjetite u što
ste gledali. Predmet će fiziĉki biti prisutan, ali za vas on je išĉezao jer nijeste prisutni;
vi se krećete u mislima.
Zurenje znaĉi, tratak znaĉi, ne dopustiti vašoj svijesti da se kreće. A kada ne
dopustite umu da se kreće, on će se u poĉetku opirati, jako će se otimati, ali ako
nastavite da upraţnjavate zurenje, malo po malo će um izgubiti volju za opiranjem.
Na trenutak će zastati. A kada um zastane tada nema uma jer on moţe da postoji samo
u pokretu; razmišljanje moţe da postoji samo u pokretu. Kada nema pokreta,
razmišljanje nestaje, vi ne moţete razmišljati jer razmišljanje znaĉi kretanje – kretanje
od jedne do druge misli. To je proces.
Ako neprestano zurite u jednu stvar, sasvim budno i svjesno... jer moţete da
zurite i mrtvim oĉima, tada nastavljate da razmišljate– samo oĉima, praznim oĉima
koje ne gledaju. Vi moţete da gledate i praznim ljudskim oĉima ali vaš um će se
kretati. To neće biti od nikakve pomoći. Zurenje ne traţi samo vaše oĉi već da cio vaš
um bude usmjeren kroz oĉi. Zato bilo koji predmet – to zavisi: ako volite svjetlost, to
je u redu, ako volite mrak, i to je u redu. Bilo koji da je predmet, nebitno je koliko
dubok – bitno je da vaš um u tom zurenju sasvim zastane, da se usmjeri, tako da
unutrašnji pokret, nemir, stane; unutrašnje talasanje treba da stane. Vi samo gledate,
ništa ne radite. To duboko gledanje će vas sasvim promijeniti. To će postati
meditacija.
ZURENJE U OGLEDALO
Zatvorite vrata svoje sobe i stavite veliko ogledalo ispred sebe. Soba mora biti
mraĉna. Zatim postavite mali plamiĉak pored ogledala tako da se ne odraţava
direktno na ogledalo. Samo da se vaše lice odraţava u ogledalu, ali ne i plamen.
Potom neperestano buljite u vaše oĉi u ogledalu. Nemojte treptati. Ovo je
ĉetrdesetominutni eksperiment, a nakon dva ili tri dana ćete biti u mogućnosti da
gledate ne trepćući.
Ĉak i ako suze poteku, neka teku, izdrţite da ne trepćete i nastavite da
neprestano buljite u vaše oĉi. Nemojte prekidati buljenje. Nastavite da gledate u oĉi,
vlastite oĉi, i nakon dva ili tri dana ćete biti svjesni jednog veoma ĉudnog fenomena.
Vaše lice će dobiti novi izgled. Moţda ćete se i uplašiti. Lice u ogledalu će se poĉeti
mijenjati. Ponekada će se ukazati veoma drugaĉije lice koje nikada nijeste upoznali
kao vaše. Ali, zaista, sva ta lica pripadaju vama. Tada podsvjesni um poĉinje da puca.
Ta lica, te maske su vaše. Ponekada ĉak i lice koje pripada prošlom ţivotu moţe doći.
Poslije jedne nedjelje ćetrdesetominutnog neprestanog buljenja, vaše lice će
postati pokretno, upravo nalik filmskim pokretnim slikama. Neprestano će se
smjenjivati mnoga lica. Nakon tri nedjelje nećete biti u mogućnosti da se sjetite koje
je vaše lice. Nećete biti u mogućnosti da se sjetite svog lica jer ste vidjeli previše lica
koja su dolazila i odlazila.
Ako nastavite sa time, bilo koga dana, nakon tri nedjelje, najĉudnija stvar će se
dogoditi: iznenada više neće biti nikakvog lica u ogledalu. Ogledalo je prazno, vi
buljite u prazninu. Uopšte više nema lica. Ovo je trenutak: zatvorite oĉi, susretnite se
sa podsvjesnim.
Vi ćete biti nagi – sasvim nagi, takvi kakvi jeste. Sve obmane će pasti.
ZAGLEDATI SE U BUDINO BIĆE
Drţite mali kip Bude u vašoj sobi, i uvijek kada naĊete vremena samo
pogledajte kip.
Budin kip nije stvoren tek kao neki lik; on je stvoren kao predmet za
meditaciju. On ne predstavlja stvarnog Budu – on nije bio takav. To je metafora.
Umjesto da to predstavlja Budin fiziĉki izgled, to predstavlja njegovu unutrašnju
ljepotu. To ne znaĉi da je on upravo tako fiziĉki izgledao, istog takvog lica, istog
takvog nosa i oĉi; nije uopšte u tome stvar. To nije realistiĉno – to je nadrealno. To
govori o stvarnosti koja se nalazi iza takozvane stvarnosti, to je yantra. Samo
gledanjem u taj lik, osoba moţe ući u meditaciju.
Zbog toga su napravljene na hiljade kipova Bude: nijedan drugi ĉovjek nema
toliko kipova koliko ima Buda. Postoje hramovi, pojedini hramovi, koji imaju deset
hiljada Budinih kipova samo da bi stvorili atmosferu meditativnosti. Gdje god da
pogledate vidite Budu, svuda okolo, Budin lik, Budino biće, ta smirenost, ta ljepota, te
skopljene oĉi, taj mirni poloţaj, ta uravnoteţenost, taj sklad. Ti Budini kipovi su
muzika u mermeru, propovjed u kamenu.
ŠIVA NETRA
Ova meditacija trećeg oka je podijeljena u dva dijela, ponavlja se po tri puta –
traje šest puta po deset minuta
Prvi dio: 10 minuta
Sjedite sasvim mirno i sa očima blago usmjerenim posmatrajte plavo svijetlo.
Drugi dio: 10 minuta
Zatvorite oči i lagano i nježno se njišite iz jedne u drugu stranu.
Ponavljajte to tri puta.
DOPUSTITE DA ZVIJEZDA UĐE U VAS
Postanite sve više i više usklaĊeni sa zvijezdama. Uvijek kada ima zvijezda i
kada je noć vedra, lezite na zemlju i gledajte zvijezde. Ako osjetite privrţenost nekoj
zvijezdi, koncentrišite se na nju. Dok se budete koncentrisali na to, pomislite da ste
malo jezero i da se ta zvijezda duboko odraţava u vama. Zato pogledajte zvijezdu
nanebu, a potom vidite kako se odraţava u vama. To će postati vaša meditacija, i
velika radost će se ukazati iz toga. Kada se jednom budete uskladili sa time, vi
jednostavno moţete sklopiti oĉi i vidjeti tu zvijezdu; ali prvo treba da je pronaĊete.
Na Istoku imaju mit da svako ima svoju zvijezdu. Sve te zvijezde nijesu za
sve, svako ima svoju zvijezdu. Taj mit je divan. A kada je meditacija u pitanju, vi
moţete naći jednu zvijezdu koja pripada vama i kojoj vi pripadate. Ukazaće se
odreĊena srodnost izmeĊu vas i zvijezde jer smo mi naĉinjeni od svjetlosti kao i
zvijezde. Mi treptimo isto kao i zvijezde. Vi uvijek moţete naći zvijezdu sa kojom
osjećate sklad, koja je na istoj talasnoj duţini sa vama. To je vaša zvijezda; meditirajte
na tome. Malo po malo dopustite da to uĊe u vas. Pogledajte je na nebu, a onda
zatvorite oĉi i uoĉite je unutar vas. Otvorite oĉi; pogledajte je. Zatvorite oĉi; uoĉite je
u vama. Ubrzo ćete je naći unutar vas. Potom, uvijek kada sklopite oĉi, vi ćete je tamo
naći.
Kada poĉnete da je osjećate unutar vas, osjetite da se nalazi upravo blizu
pupka; pet santimetara ispod pupka. Smjestite se tamo; nastavite da se tamo smještate,
i ubrzo ćete vidjeti da se javlja velika svjetlost unutar vas, isto kao da zvijezda uistinu
odatle svjetluca. To nećete samo vi osjetiti, i drugi oko vas će to poĉeti osjećati – kao
da je odreĊena svjetlost poĉela da okruţuje vaše tijelo, i vaše lice je postalo takvo.
Nastojte da gledate nekoliko noći, i bićete u mogućnosti da pronaĊete vašu zvijezdu.
MJESEĈEVA MEDITACIJA
Kada sljedeći put bude pun mjesec, tri dana prije zapoĉnite sa ovim. IzaĊite
napolje pod otvorenim nebom, pogledajte mjesec i poĉnite da se njišete. Upravo kao
da ste sve dali mjesecu – budite opsjednuti. Gledajte mjesec, opustite se i recite mu da
ste spremni, zatraţite od njega da radi sa vama što god hoće. Sve što se tada bude
dogodilo, prihvatite to.
Ako osjetite da vam se njiše, njišite se; ili ako osjetite da vam se pleše ili
pjeva, radite to. Ali cijela stvar mora biti kao da ste opsjednuti – vi nijeste ĉinilac – to
se samo dogaĊa. Vi ste samo instrument na kojem se svira.
Radite to tri dana prije punog mjeseca, a kako mjesec bude sve puniji i puniji,
vi ćete poĉeti da osjećate sve više i više energije. Osjećaćete se sve više i više
opsjednutim. Kada bude noć punog mjeseca, vi ćete biti sasvim ludi. Samo jedan sat
plesa i ludosti će vas opustiti kao nikada prije.
POĐITE NA SPAVANJE KAO VASIONA
Samo sjedite u tišini, meditirajte na ĉinjenicu da ste bezgraniĉni, kao da su
granice vasione i vaše granice. Osjetite da ste se proširili, postanite sve-ukljuĉeni u
tom osjećanju: sunce izlazi u vama, zvijezde se kreću unutar vas, drveće raste a
svjetovi se pojavljuju i nestaju – osjećajte se neizmjerno blaţenim u tom proširenom
stanju svijesti. To će postati vaša meditacija. Zato uvijek kada imate vremena i kada
ništa ne radite, samo sjednite u tišini i osjetite širenje. Odbacite granice. Iskoĉite iz
ograniĉenja. To će vam izgledati luckasto u prvih nekoliko dana jer ste postali previše
naviknuti na granice. Zapravo, granice ne postoje. Granice postije samo ograniĉenom
umu. To je tako jer mi vjerujemo da je tako.
Osjetite to okeansko širenje što je moguće više puta i ubrzo ćete poĉeti da se
usklaĊujete sa time. Potom je potebno još tek malo, i ono će biti prisutno. Svake noći
kada odete na spavanje, poĊite sa tom proširenom sviješću. Zaspite kao da se zvijezde
kreću u vama, svijet dolazi i odlazi kroz vas. PoĊite na spavanje kao vasiona. Ujutro,
istog trenutka kada se budete probudili, ponovo se sjetite proširenja i ustanite iz
kreveta kao vasiona. A tokom dana, što je moguće više puta, prisjetite se toga.
MAŠTANJE
Sve je nestvarno
Nekada to probajte u bioskopu. To je dobra meditacija. Samo pokušajte da se
prisjetite da je to nestvarno, da nije stvarno... prisjetite se da je to nestvarno i da je
bioskopsko platno prazno, i bićete iznenaĊeni: na par trenutaka se moţete prisjetiti – i
ponovo ćete zaboraviti, ponovo će to postati stvarnost. Uvijek kada se zaboravite, san
postaje stvarnost. Uvijek kada se prisjetite sebe – da ste stvarni, vi protresete sebe –
platno postaje nestvarno i sve što se na njemu odvija postaje nestvarno.
Meditacija unutar meditacije
Uveĉe ugasite svijetlo, sjednite na svoj krevet i zatvorite oĉi. Zamislite sebe u
šumi... veliko zeleno drveće, divljina. Zamislite da stojite tamo, a onda se poĉnite
kretati. Neka se stvari dogaĊaju, nemojte podsticati. Nemojte reći: „Ja ţelim da idem
pored onog drveta“ – ne, samo dopustite sebi da se krećete. Hodajući pet do sedam
minuta šumom, vi ćete doći do pećine.
Sve detaljno osjetite – zemlja je dolje, dotaknite zidove pećine svojom rukom,
osjetite sastav, hladnoću. Pored pećine se nalazi vodopad. Vi ćete ga naći. Mali
vodopad... i zvuk vode koja poda. Slušajte to, tišinu u šumi, ptice. Doćarajte sebi
cijelo to iskustvo. Zatim sjednite na pod pećine i poĉnite da meditirate. To je
meditacija u meditaciji. Da li ste vidjeli kineske kutije? Jedna kutija u drugoj kutiji...
Budite životina!
Poĉnite uveĉe jednu meditaciju. Samo osjetite da vi uopšte nijeste ljudsko
biće. Moţete odabrati neku ţivotinju koju volite. Ako volite maĉke, dobro. Ako volite
pse, dobro... ili tigra; muško, ţensko, bilo što da volite. Samo odaberite, ali onda se
priljubite uz to. Postanite ta ţivotinja! Krećite se ĉetvoronoške po sobi i budite
ţivotinja.
Petnaest minuta uţivajte koliko god moţete u tom maštanju. Lajite ako ste pas
i radite stvari koje se oĉekuju od psa – i zaista to radite! Uţivajte u tome! I nemojte se
kontrolisati jer se psi ne kotrolišu. Pas znaĉi potpuna sloboda, i što god da se dogodi u
tom trenutku, radite to. U tom trenutku ne unosite nikakve ljudske elemente kontrole.
Budite zaista uporno pas. Petnaest minuta tumarajte po sobi... lajite, skaĉite. To će
pomoći. Vi trebate malo više ţivotinjske energije. Vi ste previše intelektualni, previše
civilizovani, a to vas parališe. Previše civilizacije je porazno. To je dobro u malim
dozama ali u velikim koliĉinama je veoma opasno. Ĉovjek uvijek treba da ostane
sposoban da bude ţivotinja. Vaša ţivotinja treba da bude slobodna.
Ako moţete nauĉiti da budete malo divlji, svi vaši problemi će nestati. Poĉnite
od noćas – i uţivajte u tome!
Kada je meditacija u pitanju, vi treba da radite samo negativne stvari. Vi ne
možete vući konce, ne možete upravljati time. Upravljana meditacija neće biti od
neke vrijednosti.
BUDITE NEGATIVNI ŠTO JE MOGUĆEVIŠE
Radite ovu metodu šezdeset minuta svake noći. Ĉetrdest minuta budite savim
negativni – negativni koliko god moţete. Zatvorite vrata, poloţite jastuke svuda po
sobi. Iskljuĉite telefona i recite svima da vas ne uznemiravaju jedan sat. Stavite
ceduljucu na vratima na kojoj će pisati da jedan sat treba da vas ostave sasvim same.
Zamraĉite prostoriju što je više moguće. Pustite neku turobnu muziku i osjetite se
umrtvljeno. Sjednite i osjetite negativnost. Ponavljajte „NE“ kao mantru.
Zamislite scene iz prošlosti – kada ste bili veoma sumorni i umrtvljeni, i kada
ste ţeljeli da izvršite samoubistvo, kada nije bilo ni traĉka ţara za ţivotom – i
pojaĉajte to još više. Stvorite takvu ĉitavu situaciju oko sebe. Vaš um će vas rastrojiti.
On će reći: „Što vi to radite? Noć je tako lijepa, a mjesec je pun!“ Nemojte slušati um.
Kaţite mu da doĊe kasnije, da ovo vrijeme sasvim posvećujete negativnosti. Ali
sasvim posvećeno negativnosti. Plaĉite, ridajte, viĉite, krištite, psujte – bilo što da
ţelite – ali zapamtite jedno: nemojte biti sretni, nemojte dozvoliti nikakvo
zadovoljstvo. Ako uhvatite sebe u tome, odmah opalite sebi šamar! Vratite se odmah
u negativnost i poĉnite da lupate po jastuku, da se tuĉete sa njim, skaĉete. Budite
uţasni! Otkrićete da će biti veoma, veoma teško da budete negativni tokom tih
ĉetrdeset minuta.
To je jedan od osnovnih zakona uma – bilo što da radite svjesno, to ne moţete
raditi. Ali nastavite da radite – a kada to svjesno radite, vi ćete osjetiti podvojenost. Vi
to radite ali ste i dalje svjedok; vi se ne gubite u tome. Stvoriće se rastojanje, a ta
udaljenost je veoma lijepa. Ali ja ne kaţem da stvorite tu udaljenost. To je samo
uzgredni proizvod – ne treba da brinete o tome.
Nakon ĉetrdeset minuta iznenada iskoĉite iz negativnosti. Sklonite jastuke,
upalite svijetlo, pustite neku lijepu muziku i plešite dvadeset minuta. Samo govorite:
„Da, da, da !“ – neka sada to bude vaša mantra. Potom se istuširajte. To će iskorijeniti
svu negativnost, to će vam dati nove bljeskove da kaţete da. Doći do toga da moţete
da kaţete da, to je pravi smisao religije. Mi smo bili uĉeni da govorimo ne – tako je
ĉitavo društvo postalo ruţno.
To će vas sasvim proĉistiti. Vi imate energije, ali svuda oko vaše energije su
negativne stijene koje ne dozvoljavaju da se ona ispolji. Kada se te stijene budu
pomjerile, vi ćete imati divan energetski protok. To je upravo tu, spremno da izaĊe, ali
prvo treba da uĊete u negativnost. Bez dubokog ulaska u NE, niko ne moţe doseći do
vrha DA. Vi treba prvo da postanete ispoljavalac NE, a potom će vaše DA samo
proizići iz toga.
„DA, DA, DA“.
Stvorite mantru od rijeĉi „da“. Svake noći, prije no što odete na spavanje,
ponavljajte „da, da“ i uskladite se sa time; njišite se sa time, neka to uĊe u ĉitavo vaše
biće, od stopala pa do glave. Neka duboko prodre. Ponavljajte „da, da, da“. Neka to
bude vaša desetominutna noćna molitva, a potom poĊite na spavanje.
Rano ujutro, najmanje tri minuta sjednite na krevet. Prva stvar koju treba
uraditi je da ponavljate „da“ i da uĊete u takvo osjećanje. Tokom dana, uvijek kada
poĉnete da se osjećate negativno, samo zastanite bilo gdje na ulici. Ako moţete reći
glasno „da, da“, to je dobro. U protivnom, makar kaţite tiho „da, da“.
KRATKO, BRZO TRESENJE
Ugasite svijetlo i stanite u mraku. Poĉnite da se tresete od glave, samo glavom.
Uţivajte u tresenju i osjetite kako se to odraţava unutar vas. Potom tresite gornji dio
tijela – glavu, ruke, prsa; nemojte tresti donji dio.
Kada osjetite to i kada budete uţivali u tome, potom poĉnite sa donjim
dijelom. A kada budete osjetili i uţivali i u tome, tresite se cijelim tijelom. Dakle, u tri
dijela: prvi, sa glavom, samo glavom, drugi, sa gornjim dijelom, a treći, sa cijelim
tijelom.
Poĉnite sa glavom jer će vam u poĉetku tako biti mnogo lakše zato što je
svijest veoma blizu glave i svjedoĉenje je lakše – uţivajte u tome.
Kada budete tresli cijelo tijelo, osjetite koji vam je poloţaj najdraţi, gdje se
osjećate najljepše. Tri minuta zadrţite taj poloţaj – bilo koji poloţaj... podignute ruke,
tijelo nagnuto naprijed, ili na stranu ili bilo kako, zamrznite se u tom poloţaju ĉetiri
minuta.
To je desetominutna meditacija: jedan minut tresite glavom, dva minuta tresite
gornji dio tijela, tri minuta tresite cijelo tijelo, a ĉetiri minuta se samo ukoĉite kao da
ste postali kip.
Osjetite sva ĉetiri dijela. Tresući se, vi osjećate da ste se pokrenuli... tada
cijelo tijelo postaje uskomešana energija, ciklon. Osjetite to – kao da ste u ciklonu. A
onda se iznenada ukoĉite i postanite nalik kipu – tada ćete osjetiti središte. Tako
dolazite do središta kroz ciklon.
Moje meditacije su namijenjene da vas vrate natrag u vaše djetinjstvo – kada
nijeste bili uvažavani, kada ste mogli raditi ludosti, kada ste bili bezazleni,
neiskvareni od strane društva, kada još nijeste bili naučili nijedan trik ovog svijeta,
kada ste bili u drugom svijetu, nesvjetovni. Ja bih volio da se vratite tamo; da od
tamo iznova počnete.
A ovo je vaš život. Poštovanje ili novac su utješne nagrade, a to uopšte nijesu
nagrade. Nemojte time biti obmanuti.
SKINITE VAŠ OKLOP
Kada uveĉe odete na spavanje, skinite odjeću, i dok je budete skidali, zamislite
da ne skidate samo vašu odjeću, vi tako skidate i vaš oklop, takoĊe. Uradite baš tako.
Skinite to i duboko udahnite – potom poĊite na spavanje bez oklopa i bez iĉega na
tijelu, bez sputavanja.
„OH“
Prije no što odete na spavanje, ugasite svijetlo, sjednite na krevet, zatvorite oĉi
i duboko izdahnite na usta ispuštajući zvuk „oh“. Stomak se uvlaĉi unutra, vazduh
izlazi van, vi ispuštate zvuk „oh“. Zapamtite, ja ne kaţem „aum“, ja naprosto kaţem
„oh“. To će automatski postati aum; ne treba da od toga stvarate aum. Tada će to biti
laţno. Samo proizvedite zvuk „oh“.
Vi ćete otići na poĉinak, i vaš san će imati drugaĉiji kvalitet – sasvim
drugaĉiji. Vaš san će se promijeniti. Tek tada ćete biti znatno svjesniji i obazriviji.
Zato ćemo poĉeti od mijenjanja sna.
Kada potpuno izdahnete na usta stvarajući zvuk „oh“, i kada osjetite da više ne
moţete izdisati, da je sav dah izašao, zastanite na trenutak. Nemojte udisati; nemojte
izdisati. Stop! U tom zaustavljanju ste boţanski. U tom zaustavljanju ništa ne radite,
ĉak ne dišete. U tom zaustavljanju ste u okeanu. Vrijeme više ne postoji jer se vrijeme
kreće sa disanjem. To je kao da je ĉitava egzistencija stala sa vama. U tom
zaustavljanju moţete postati svjesni najdubljeg ishodišta vašeg bića i energije. Zato na
jedan trenutak zastanite.
Potom udahnite na nos, ali nemojte ĉiniti nikakav napor da udahnete.
Zapamtite, uĉinite sve napore da izdišete, ali nemojte se truditi da udišete. Samo
pustite da tijelo samo udahne. Vi samo opustite vaše drţanje i dopustite tijelu da
udahne. Vi ništa ne radite. Ţivot sam diše; on se sam kreće po svom smjeru. To je
rijeka; vi je nepotrebno gurate. Vi ćete vidjeti da tijelo udiše. Vaš trud nije potreban,
vaš ego nije potreban, vi nijeste potrebni. Vi samo bivate posmatraĉi. Vi samo gledate
kako tijelo udiše. Duboka tišina će se osjetiti.
Kada je tijelo potpuno udahnulo, ponovo zastanite na trenutak. Tada ponovo
osmotrite. Ta dva trenutka su sasvim drugaĉija. Kada ste sasvim izdahnuli i zastali, to
zaustavljanje je bilo kao smrt. Kada ste sasvim udahnuli i zastali, to zaustavljanje je
vrhunac ţivota. Zapamtite, udisanje je isto što i ţivot, izdisanje je isto što i smrt.
Osjetite to! Osjetite oba trenutka. Zbog toga vam kaţem da zastanete dva puta –
jednom poslije izdisaja, a potom opet nakon udisaja; tako moţete osjetiti oboje, i ţivot
i smrt. Kada jednom spoznate: „ovo“ je ţivot, a „ovo“ je smrt, vi ćete prevazići oboje.
Svjedok nije ni smrt ni ţivot. Svjedok se nikada ne raĊa i nikada ne umire.
Samo tijelo umire – mehanizam. Vi ste postali treće.
Radite ovu meditaciju dvadest minuta, a onda padnite i zaspite.
MEDITACIJE ŢIVOTA I SMRTI
Uveĉe, prije no što odete na spavanje, uradite ovu petnaestominutnu
meditaciju. To je meditacija smrti. Lezite i opustite svoje tijelo. Naprosto pomislite da
umirete i da ne moţete pomjeriti svoje tijelo jer ste mrtvi. Upravo stvorite osjećanje
da išĉezavate iz tijela. Radite to deset, petnaest minuta, i vi ćete poĉeti da to osjećate
tokom cijele nedjelje. Meditirajte na taj naĉin i zaspite. Nemojte to prekidati. Neka se
meditacija preokrene u san, a ako vas san obuzme, uĊite u to.
Ujutro, onog trenutka kada osjetite da ste budni – nemojte otvarati oĉi –
uradite meditaciju ţivota. Osjetite da ste sasvim ţivi, da se ţivot vratio i da je ĉitavo
tijelo prepuno ţivotnosti i energije. Poĉnite da se pokrećete i gibate u krevetu sa
zatvorenim oĉima. Samo osjetite da ţivot protiĉe kroz vas. Osjetite da tijelo posjeduje
ogroman energetski tok – upravo suprotno od meditacije smrti. Zato radite meditaciju
smrti uveĉe prije no što zaspite, a meditaciju ţivota upravo prije no što ustanete.
Sa meditacijom ţivota ćete moći ostvariti duboko disanje. Osjetite da ste
prepuni energije... ţivot dolazi sa disanjem. Osjetite se ispunjenim i veoma sretnim,
ţivahnim. Nakon petnaest minuta ustanite.
PRONAĐITE BEBI-FLAŠICU
Svake noći prije no što odete na spavanje, naĊite flašicu, djeĉiju flašicu za
mlijeko, i stavite je u usta. Sklupĉajte se nalik malom djetetu, i onda poĉnite da sisate
kao da sisate dojku. Nešto duboko u vama će biti zadovoljeno.
Nije moguće da se pred nekim potpuno ispoljite. Stoga, mi na Istoku nikada
nijesmo razvijali ništa nalik psihoanalizi: mi smo razvijali meditaciju. To je
otkrivanje sebe pred sobom. To je jedina mogućnost da budete istiniti jer tada neće
biti straha.
SUOĈAVANJE SA STRAHOM
Osho nam je dao brojne tehnike koje nam pomažu da se suočimo sa svojim
strahom i da ga prihvatimo u bilo kojem obliku da se on ukaže.
UĎite u svoj strah
Svake noći ĉetrdeset minuta proţivite svoj strah. Samo sjednite u sobi, ugasite
svijetlo i poĉnite da se plašite. Pomislite na sve vrste uţasnih stvari, duhove, demone i
bilo što da moţete zamisliti. Stvorite ih, zamislite da igraju oko vas i pokušavaju da
vas šĉepaju i predaju svim zlim silama. Budite stvarno potreseni svojim izmišljanjem i
idite do krajnjih garanica mašte – oni vas ţele ubiti, oni vas ţele silovati, oni vas dave.
I ne samo jedan ili dva – mnogi od njih vas napadaju sa svake strane. UĊite u taj strah
što je moguće dublje, i bilo što da se dogodi, proĊite kroz to.
Druga stvar, preko dana ili u bilo koje vrijeme, uvijek kada se strah ukaţe,
prihvatite ga. Nemojte ga odbijati. Nemojte pomisliti da je to nešto loše što treba
prevazići; to je prirodno. Prihvatanjem i ispoljavanjem u noći, stvari će poĉeti da se
mijenjaju.
UĎite u svoju prazninu
Nastojte da svake noći prije no što odete na spavanje zatvorite oĉi i dvadeset
minuta uĊete u svoju prazninu. Prihvatite to, neka to bude prisutno. Strah se ukazao –
neka i on bude prisutan. Drhtite od straha ali nemojte odbiti taj prostor koji se tu
rodio. Za dvije ili tri nedjelje ćete biti u mogućnosti da osjetite tu ljepotu, bićete u
mogućnosti da osjetite to blagostanje. A kada jedno dotaknete to blagostanje, strah će
nestati sam od sebe. Vi ne treba da se borite sa time. U roku od tri nedjelje, jednog
dana ćete iznenada uvidjeti da se jedno takvo blaţenstvo ukazuje, jedan takav uspon
energije, jedan tako radostan kvalitet vašeg bića, isto kao da je noć prošla i da se
sunce pojavilo na horizontu.
VRATITE SE U UTROBU
Prije nego zaspite, samo sjednite na svoj krevet – sjednite na opušten naĉin – i
zatvorite oĉi. Osjetite da vam se tijelo opušta... Ako se tijelo poĉne naginjati naprijed,
dopustite to; moţda se moţe naginjati naprijed. Moţda će zauzeti polaţaj kao u utrobi
– baš kao dijete u majĉinoj utrobi. Ako osjetitite da vam je tako ugodno, postavite se u
taj poloţaj; postanite dijete u majĉinoj utrobi.
Tada samo osluškujte svoje disanje, ništa drugo. Samo to osluškujte – dah
ulazi, dah izlazi. Ja vam ne kaţem da to kaţete – samo osjetite da to ulazi; a kada
poĉne da izlazi, osjetite da izlazi. Samo to osjetite, a u tom osjećanju ćete uoĉiti da se
ukazuje ogromna tišina i prozraĉnost.
To treba raditi deset do dvadeset minuta – najmanje deset, najviše dvadeset –
potom zaspite.
ISPOLJAVANJE VLASTITIH GLASOVA
Kada meditacija oslobodi energiju u vama, otkrićete mnoge naĉine
ispoljavanja. To zavisi od toga koji talenat posjedujete. Ako ste slikar, i ako
meditacija oslobodi energiju, vi ćete više slikati, ludaĉki ćete slikati, sve ćete
zaboraviti, zaboravićete cio svijet. Sva vaša energija će se izbaciti kroz slikanje. Ako
ste plesaĉ, vaša meditacija će vas uĉiniti veoma snaţnim plesaĉem. To zavisi od
mogućnosti, talenta, individualnosti, liĉnosti. Niko ne zna što će se dogoditi.
Ponekada se dogode iznenadne promjene. Osoba koja je veoma smirena, koja nije bila
nikada previše govorljiva, iznenada moţe postati brbljiva. Moţda je to bilo potisnuto,
moţada joj nije bilo dopušteno da govori. Kada se energija pojavi i poteĉe, ona moţe
poĉeti da govori.
Svake noći prije no poĊete na spavanje, sjedite ispred zida i poĉnite da
govorite – glasno govorite. Uţivajte u tome... budite sa time. Ako otkrijete da postoje
dva glasa, govorite sa obije strane. Dajte svoju podršku sa jedne strane, a onda
odgovarajte sa druge strane, i uoĉite kako moţete da stvorite predivan dijalog.
Nemojte pokušavati da upravljate time; jer to ne govorite nikome. Ako to bude
luckasto, neka tako bude. Nemojte pokušavati da nešto sjeĉete ili cenzurišete jer biste
tako promašili cijelu stvar.
Radite to najmanje deset dana. Samo unesite svu svoju energiju u to.
Jednoga dana čovjek će se susresti sa svojom samoćom. Kada se jednom
susretnete sa time, samoća tada mijenja svoju boju, svoj kvalitet; njen ukus postaje
sasvim drugačiji. Ona postaje osama. Tada to nije izdvajanje; to je povučenost.
Odvajanje u sebi ima patnju; povučenost posjeduje širenje blaženstva.
Ja vam prvo ne mogu otvoriti vrata raja da biste postali smireni. Vi prvo
treba da sasvim poblesavite.
GIBERIŠH MEDITACIJA
Ovo je veoma katarzična meditacija koja podstiče izražajne tjelesne pokrete.
Ona se izdvaja od nježne Devavani meditacije iz sljedećeg poglavlja.
Sami ili u grupi, zatvorite oĉi i poĉnite da izgovarate besmislene rijeĉi –
giberiš. Petnaest minuta se sasvim predajte giberišu. Dopustite da se ispolji sve što se
moţe ispoljiti u vama. Izbacite sve. Um uvijek razmišlja u obliku rijeĉi. Giberiš
pomaţe da prekinete naviku neprekindog izraţavanja rijeĉima. U giberišu moţete
izbaciti tu naviku bez da potiskujete misli. Neka vaše tijelobude izraţajno na sliĉan
naĉin.
Zatim petnaest minuta lezite na stomak i osjetite kao da se stapate sa majkom
zemljom. Sa svakim izdisajem, osjetite da se stapate sa zemljom ispod vas.
Bog je pomoćno sredstvo za molitvu. Kada jednom naučite da se molite,
zaboravite na Boga. Sama molitva je dovoljna - i više nego dovoljna.
MOLITVA
Nema nikoga da ĉuje vaše molitve. Vaša molitva je samo monolog; vi se
molite praznom nebu. Nema nikoga da vas nagradi za vaše molitve – zapamtite to.
Ako zaista znate što je molitva, sama molitva je dovoljna nagrada. Niko drugi vas
neće nagraditi; nagrada nije u budućnosti, nije u zagrobnom ţivotu. Ali sama molitva
je toliko divan fenomen da vas nije briga za budućnost i nagrade. To je pohlepa, ideja
o nagradi. Sama molitva je kao slavlje, ona donosi veoma veliku radost i ekstazu tako
da se osoba moli samo zbog same molitve. Ona se ne moli iz straha i iz pohlepe.
Takva osoba se moli jer uţiva u tome; nije je briga da li postoji Bog ili ne.
Ako uţivate u plesu, vi ne pitate da li Bog postoji ili ne postoji. Ako uţivate u
plesu, vi samo plešete; da li neko sa neba vidi vaš ples ili ne vidi, to nije vaša briga.
Da li će vas zvijezde, ili sunce ili mjesec nagraditi za vaš ples, vi za to ne brinete.
Sami ples je dovoljna nagrada. Ako volite da pjevate, vi pjevate; da li neko to sluša ili
ne sluša, u tome nije stvar.
Takva je molitva. To je ples, to je pjesma; to je muzika, to je ljubav. Vi
uţivate u tome i završite sa time. Molitva je sredstvo, molitva je kraj. Kraj i sredstvo
nijesu odvojeni – tek tada znate što je molitva. Kada kaţem molitva, ja mislim na
otvorenost prema Bogu. Ne treba ništa da kaţete, ne treba ništa da pitate već samo da
ste otvoreni tako da ste spremni ukoliko on ţeli nešto da vam da. To je duboko
išĉekivanje ali lišeno ţudnje – to je ono što trebate. Uporno išĉekivanje - upravo kao
da nešto treba da se dogodi svakog trena. Vi ste uzbuĊeni zbog iĉekivanja nepoznatog
ali nemate nikakvih ţelja. Vi ne kaţete da to treba da se dogodi ili ne treba da se
dogodi. Ako zattaţite, molitva će biti neĉista. Kada vi ne traţite, kada ste mirni ali
otvoreni, spremni da idete bilo gdje, spremni ĉak i da umrete, kada ste samo
prijemĉivi, pasivni, kada ste gostoljubivi prema duhovnosti, tada će se molitva
dogoditi.
Molitva nije nešto što moţete uraditi – to nema ništa sa djelovanjem. To nije
neka akcija ili aktivnost – to je samo stanje uma. Ako ţelite da govorite, govorite, ali
zapamtite, vaš govor neće uticati na egistenciju. To će uticati na vas, i to moţe biti
dobro, ali molitva neće promijeniti Boţije namjere. To moţe promijenitivas, ali ako
vas ne promijeni, to je onda trik. Vi se moţete godinama moliti, ali ako vas to ne bude
promijenilo, odbacite to, otklonite to, to je besmislica; nemojte to više raditi.
Molitva neće promijeniti Boga. Vi ste oduvjek mislili da ako se molite, Bog će
se promijeniti prema vama. Biće vam naklonjen. On će se malo nagnuti na vašu
stranu. Nema nikoga da vas sluša. Ovo prostrano nebo vas ne moţe ĉuti. Ovo
prostrano nebo moţe biti sa vama samo ako ste vi sa njim – nema drugog naĉina za
molitvu.
Ja vam takoĊe predlaţem da se molite, ali ta molitva treba da bude samo jedan
energetski fenomen; ne odnos izmeĊu poklonika i Boga - samo energetski fenomen.
MOLITVENA MEDITACIJA
Najbolje je da ovu molitvu radite uveĉe, u mraĉnoj sobi, i da odmah poslije
toga odete na spavanje. To moţete raditi i ujutro ali nakon toga se morate odmoriti
najmanje petnaest minuta. Odmor je neophodan, inaĉe ćete se osjećati kao da ste
opijeni, omamljeni.
To stapanje sa energijom je molitva. To vas mijenja. A kada se vi promijenite,
tada se cijela egzistencija mijenja.
Podignite ruke ka nebu, sa dlanovima prema gore, sa glavom prema gore,
upravo osjećajući da egzistencija teĉe u vas. Kako se energija bude ulivala u vas kroz
vaše ruke, vi ćete osjetiti njeţno podrhtavanje – budite nalik lišću na povjetarcu,
podrhtavajte. Dopustite to, pomognite u tome. Potom dopustite da vaše cijelo tijelo
vibrira energijom, i dozvolite da se bilo što dogodi. Vi ponovo osjećate protok ka
zemlji. Zemlja i nebo, gore i dolje, jin i jang, muško i ţensko – vi plovite, vi se
miješate, sasvim odbacujete sebe. Vi ne postojite. Vi se sjedinjujete... stapate se.
Nakon dva ili tri minuta ili kada osjetite da ste sasvim ispunjeni, lezite na
zemlju i poljubite zemlju. Vi samo postanite sredstvo da omogućite boţanskoj energji
da se sjedini sa zemljom. Ta dva dijela treba ponoviti još šest puta tako da se svaka
čakra deblokira. To se moţe i više puta uraditi, ali ako uradite manje osjećaćete se
nespokojno i nećete moći zaspati.
Zaspite sa tim stanjem molitve. Samo zaspite i energija će biti sa vama. Vi
ćete proticati sa time, zaspati sa time. To će biti od velike pomoći jer će vas ta
energija okruţivati tokom cijele noći i nastaviti da djeluje. Ujutro ćete se osjećati tako
osvjeţeni kao nikada prije, znatno vitalniji nego ikada prije. Novi elan, novi ţivot će
poĉeti da prodire u vas, a tokom ĉitavog dana ćete se osjećati ispunjeni novom
energijom; novi poriv, nova pjesma će biti u vašem srcu, a u vašem koraku će biti
novi ples.
LATIHAN
Samo stanite u opuštenom poloţaju i ĉekajte Boga, ĉekajte Cjelinu da radi na
vama. Potom u dubokom molitvenom raspoloţenju radite što god ţelite da radite – „Ja
sam u vašoj volji“ – i samo se opustite.
To je sliĉno kao kada ljudi upraţnjavaju automatsko pisanje. Oni samo uzmu
olovku u ruku i ĉekaju. Iznenada neka energija obuzme ruku i ona poĉne da se kreće.
Ljudi bivaju iznenaĊeni – njihove ruke se same kreću, oni ih ne pokreću! Upravo tako
ĉekajte, i nakon tri, ĉetiri minuta, iznenada ćete uoĉiti da se u vašem tijelu ukazalo
nekoliko trzaja i da vas je energija obuzela. Nemojte se uplašiti jer to zna da vam
utjera strah. Vi to ne radite. Zapravo, vi ste samo svjedok; to se dogaĊa.
Krećite se sa time. Tijelo će poĉeti da zauzima mnoge poloţaje – pokreće se,
pleše, njiše, drhće, trese; mnoge stvari će se dogoditi. Dopustite to; i ne samo da
dopustite već i saraĊujte. Tada ćete doći upravo do toga što mi nazivamo Sahadţ joga.
Latihan nije ništa novo. Samo je ime novo. Subud nije nešto novo. To je samo
nova verzija Sahadţ joge – spontane joge. Vi prepuštate sve boţanskom jer je um
lukav. Ubrzo ćete uvidjeti razliku jer ćete samo biti posmatraĉi. Vi ćete biti
iznenaĊeni jer će vam se ruke pokretati a vi ih uopšte nećete pomjerati. Nakon
nekoliko dana opuštanja u tome, ĉak i ako poţelite da to prekinete, vi to nećete to
moći; vi ćete uvidjeti kao da ste opsjednuti.
Zato osoba u poĉetku treba da se moli i govori: „Dvadeset minuta obuzmite
moje tijelo i ĉinite sa njim što god ţelite: „Neka je vaša volja; Vaše kraljevstvo je
došlo.“ Neka takav pristup bude, a vi se samo opustite. Bog će poĉeti da pleše u vama
i da zauzima razliĉite poloţaje. Tjelesne potrebe će biti ispunjene, ali ne samo to –
nešto još više od tijela, moćnije od tijela, neke duboke potrebe svijesti će biti
ispunjene.
OSHO GURIŠANKAR MEDITACIJU
- večernja meditacija
Ova se tehnika sastoji od četiridijela po petnaest minuta. Prva dva
dijela pripremaju meditanta za spontani latihan koji će se ostvariti u trećoj
fazi. Osho kaže da ako ispravno dišete u prvoj fazi, ugljen dioksid koji se
stvorio u krvi dovesti će do toga da se osjećate visoko kao da ste na
Gourishankar vrhu Himalaja (Mt.Everest).
Prvi dio: 15 min.
Sjedite sa sklopljenim očima. Udišite duboko na nos, ispunite pluća.
Zadržite dah što duže možete, zatim polagano izdišite na usta i zadržite pluća
prazna što je duže moguće. Nastavite ovaj ciklus disanja tokom prvog dijela.
Drugi dio: 15 min.
Vratite se na normalno disanje i opušteno gledajte u plamen svijeće ili
u treptavo plavo svijetlo. Neka tijelo bude mirno.
Treća faza: 15 min.
Ustanite sa sklopljenim očima i neka vam tijelo bude opušteno i
prijemljivo. Osjetićete kako vam suptilne energije pokreću tijelo bez vaše
kontrole. Dopustite da se dogodi taj latihan, nemojte vi inicirati pokrete: neka
se pokreti sami dogode nježno i skladno.
Četvrta faza: 15 min.
Legnite sa sklopljenim očima, budite mirni i tihi.
Prva tri dijela treba propratiti sa ravnomjernim ritmičkim pulsiranjem
koje se savršeno uklapa sa blagom muzikom iz pozadine. Pulsiranje treba da
bude sedam puta kao normalnan otkucaj srca, i ako je moguće, trepćeće
svijetlo treba sinhronizovati.
Sve meditacije su čekanje, a molitva je neograničeno strpljennje.
Cijela religija je sadržana u nedopuštanju umu da vam stvara probleme.
Ako kažete umu da čeka, meditacija se dogodi. Ako možete um
nagovoriti da sačeka, vi ćete biti u molitvi jer čekanje znači ne razmišljanje.
To znači samo sjeĎenje na obali rijeke, ne raditi ništa sa riječnim tokom. Što
vi možete učiniti? Sve što možete uraditi je da je zamutite. Vaše samo
ulaženje u riječni tok će stvoriti više problema; zato čekajte.
DEVAVANI MEDITACIJA
Devavani je Božanski glas koji se pokreće i govori kroz meditanta koji postaje
prazan čamac, kanal. Ova meditacija je latihan jezika. Ona veoma duboko opušta
svjesni um tako da ako se radi pred spavanje, sigurno će omogućiti dubok san. Sadrži
četiri dijela po 15 minuta. Držite oči zatvore.
Prvi dio: 15 minuta
Sjedite mirno uz tihu i meku muziku.
Drugi dio: 15 minuta
Počnite da ispuštate besmislene zvuke, na primjer „la... la... la“. Nastavite sa
time sve dok se ne ukaže neobična riječ nalik zvuku. Ti zvuci treba da doĎu iz
nepoznatog dijela mozga koji koriste djeca prije no što nauče da govore. Koristite
nježno intonirane glasove: nemojte plakati ili vikati, smijati se ili vrištati.
Treći dio: 15 minuta
Ustanite i nastavite da govorite, dopuštajući svom tijelu da se meko kreće u
skladu sa zvucima. Ako vam je tijelo opušteno, suptilna energija će stvoriti latihan
izvan vaše kontrole.
Četvrti dio: 15 minuta
Lezite, budite tihi i mirni.
Jedina stvar koju treba upamtiti je da te rijeĉi ili zvuci ne budu iz nekog jezika
koji znate. Ako poznajete engleski, njemaĉki ili italianski, onda te rijeĉi ne treba da
budu italijanske, njemaĉke i engleske. Bilo koji drugi jezik koji ne poznajete je
dopušten - tibetanski, kineski, japanski! Ali ako znate japanski, on nije dopušten –
tada je italijanski dobar! Govorite bilo kojim jezikom koji ne znate. Prvog dana će
vam biti teško nekoliko sekundi, jer kako da govorite jezik koji ne znate? To se moţe
govoriti;kada jednom poĉnete sa time, bilo koji zvuci, besmislene rijeĉi koje će
omogućiti da iskljuĉite svjesno i dopustite da nesvjesno govori, to će se ostvariti.
Kada nesvjesno govori, nesvjesno ne poznaje nijedan jezik. To je jedan
veoma, veoma stari metod. To dolazi još iz Starog zavjeta. U tim danima to se zvalo
glossolalia. Nekoliko crkava u Americi još to koriste. Oni to nazivaju „govorenje u
jezik“. To je predivan metod, jedan od najdubljih i najprodornijih u prostor
nesvjesnog.
Ne radite to grozniĉavo, neka to bude jedna duboka, duboka ugodna energija,
napajajuća, pjevušenje. Radujte se, njišite se; ako osjetite da vam se pleše, plešite. Ali
sve treba da bude veoma prefinjeno kako biste to mogli zapamtiti. To ne treba da bude
katarziĉno.
LJUBAV
Meditacija je silazak u srce, a kada dospijete do srca, ljubav se javi. Ljubav
uvijek prati meditaciju, a tako je i obratno. Ako postanete ljubavnik, meditacija će
slijediti. Oni idu zajedno. Oni su jedna ista vrsta energije, oni nijesu dvoje. Ako
meditirate postaćete veliki ljubavnici; imaćete veliku ljubav koja će se kretati oko vas,
vi će biti preplavljeni ljubavlju; ili ako poĉnete da volite,vi ćete otkriti kvalitet svijesti
koji se zove meditacija. Tada misli nestaju, razmišljanje više ne guši vaše biće;
uspavana zamagljenost koja vas je okruţivala više ne postoji – jutro je svanulo, vi ste
se probudili, postali ste Buda.
Postoje dva načina otkrivanja: jedan je meditacija – vi tragate za dubinom
bez druge osobe. Drugi način je ljubav – tragate za dubinom sa drugom osobom.
Iluzorna ljubav će nestati...
Kada se krećete ka unutrašnjem hodoĉašću, energije se okreću ka unutra, one
iste energije koje se kreću spolja, tada iznenda uoĉavate sebe samog nalik ostrvu.
Poteškoće nastaju jer zapravo nijeste zainteresovani za odnos sa drugom osobom. Vi
ste više zainteresovani da budete sa sobom, i tako svi odnosi izgledaju kao ovisnost,
ropstvo. Ali to je prolazna faza; nemojte od toga stvarati stalni pristup. Prije ili
kasnije, kada ponovo utonete unutar sebe, vi ćete biti preplavljeni energijom i ponovo
ćete poţeljeti da uĊete u odnos.
Zato kada prvi put um postane meditativan, ljubav izgleda kao ropstvo. Na
neki naĉin to je istina jer um koji nije meditativan zaista ne moţe biti u ljubavi. Ta
ljubav je laţna, varljiva; više nalik zanesenosti, a manje nalik ljubavi. Ali vi to ne
moţete uporediti sa niĉim prije no se to stvarno ne dogodi; zato kada meditacija
poĉne, iluzorna ljubav malo po malo nestaje, išĉezava. Nemojte biti rastuţeni,
jednosmjerni. I druga stvar, nemojte od toga stvarati stalni pristup; postoje dvije
mogućnosti.
Ako postanete rastuţeni jer vaš ljubavni ţivot išĉezava, a vi ste se vezali za
njega, to će postaiti prepreka na vašem unutrašnjem putovanju. Prihvatite to – da
energija sada traga za novom stazom, i za nekoliko dana će biti dostupna za spoljašnje
kretanje, za aktivnosti.
Ako je neko stvaralac i on meditira, sva njegova kreativnost će nestati na neko
vrijeme. Ako ste slikar, iznenada ćete otkriti da sebe ne moţete tamo naći. Vi moţete
nastaviti, ali malo po malo ćete ustanoviti da više nemate energije i entuzijazma. Ako
ste pjesnik, poezija će zastati. Ako ste ĉovjek koji je bio zaljubljen, ta energija će
jednostavno nestati. Ako budete pokušali da sebe prisiljavate da ostvarite neki odnos,
da budete onaj stari, to prisiljavanje će biti veoma opasno. Tada ĉinite protivrjeĉnu
stvar. U jednu ruku pokušavate da uĊete u sebe, a u drugu nastojite da izaĊete. To je
isto kao da vozite automobil, da pritiskate gas, a u isto vrijeme pritiskate i koĉnicu. To
moţe biti katastrofa jer radite dvije suprotne stvari zajedno.
Meditacija je samo protiv laţne ljubavi. Laţno će nestati, a to je osnovni uslov
da se istinitopojavi. Laţno mora nestati, laţno vas mora sasvim napustiti; tek tada ste
spremni za istinsko.
Druga stvar koja je takoĊe veoma velika opasnost je da vi od toga moţete
stvoriti stil ţivota. To se dogodilo mnogim ljudima. Oni su u manastirima – to su stari
monasi, ortodoksni religiozni ljudi koji nijesu stvorili ţivotni stil zasnovan na odnosu
sa drugima. Oni misle da je ljubav protiv meditacije, a da je meditacija protiv ljubavi
– to nije istina. Meditacija je protiv laţne ljubavi ali je sasvim za istinsku ljubav.
Kada se jednom sredite, kada ne budete mogli ići dalje; kada ste dosegli
suštinu vašeg bića, dno, vi ste tada usredsreĊeni. Iznenda vam je energija dostupna ali
više nikuda ne treba poći. Kada poĉnete meditirati, spoljašnje putovanje prestaje, a i
unutrašnje putovanje se završava. Vi ste se smirili, stigli ste do doma koji je prepun
energije nalik ogromnom skladištu – i šta ćete sada uraditi?
Energija će poĉeti da se preliva. To je jedan sasvim drugaĉiji tip kretanja,
njegov kvalitet je sasvim drugaĉiji jer on sada više nema nikakvog povoda. Prije ste se
kretali ka drugima sa nekim povodom; sada više nema nikakvog povoda. Vi ćete se
sada kretati prema drugima jer imate mnogo toga da podijelite. Ranije ste se kretali
kao prosjaci, sada ćete ići nalik kraljevima. Vi nećete više traţiti sreću od drugih – vi
je sada imate. Sada sreće ima i previše. Oblak je prepun i ţeli da ispusti kišu. Cvijet je
prepun mirisa koji ţeli da preda vjetrovima da ga odnesu do najudaljenijih mjesta na
zemlji. To znaĉi dijeliti. Novi oblik odnosa je dospio u egzistenciju. Nazvati to
odnosom nije baš ispravno jer to više i nije odnos; bolje reći, to je stanje bića. To ne
znaĉi da vi volite već da ste sama ljubav.
Zračenje ljubavi
Upraţnjavajte ljubav.Sjedite sami u svojoj sobi, budite puni ljubavi. Zraĉite
ljubavlju. Ispunite svu sobu svojom ljubavnom energijom. Osjetite vibriranje nove
frekvencije, osjetite talasanje, kao da ste u okeanu ljubavi. Stvarajte vibraciju ljubavi
oko sebe. I iznenada ćete poĉeti da osjećate kako se nešto dogaĊa - kako se nešto u
vašoj auri mijenja, nešto se oko vašeg tijela mijenja, toplina se oslobaĊa iz vašeg
tijela,... toplina nalik dubokom orgazmu. Vi postajete znatno ţivotniji. Nešto nalik
uspavanosti išĉezava, a nešto kao buĊenje se ukazuje. Njišite se u tom okeanu.
Pjevajte, plešite i neka ĉitava vaša soba bude ispunjena ljubavlju.
U poĉetku to izgleda veoma ĉudno. Kada po prvi put ispunite svoju sobu
ljubavlju, ljubavnom energijom, vlastitom energijom koja se preliva i odraţava od vas
ĉineći vas sretnim. Jedna misao se poĉinje raĊati u vama: "Nijesam li hipnotisao sam
sebe? Jesam li zaveden? Šta se to dogaĊa?" - jer ste uvijek mislili da vam ljubav
dolazi od nekog drugog. Majka je potrebna da vas voli, otac, brat, muţ, ţena, dijete -
uvijek je potreban neko.
Ljubav koja ovisi o nekome je siromašna ljubav, ljubav koja se raĊa u vama,
ljubav koju vi stvarate iz svog bića je stvarna energija. Tada bilo gdje da krenete sa
tim okeanom koji vas okruţuje uvidjećete da svi koji vam se pribliţe dolaze pod uticaj
jedne druge energije.
Ljudi će vas gledati sa otvorenijim oĉima. Vi ćete prolaziti pored njih i oni će
osjećati da je lahor neke nepoznate energije prošao njima, osjećaće se osvjeţeni.
Stisnite ruku nekome i osjetićete kako mu ĉitavo tijelo treperi. Samo budite blizu
nekog i taj će se osjećati veoma srećan a da i ne zna razlog. To ćete moći uoĉiti. Tada
ste postali spremni da dijelite sa nekim. Tada naĊite voljenu osobu, naĊite pravu
osobu koja ćeto potvrditi.
Meditacija je veoma naporna za ljude koji nijesu nikada voljeli.
Osho je dao meditaciju za parove koji osjećaju da su se previše vezali jedno za
drugo u njihovim odnosima - čija energija treba da se oslobodi, stapa.
Sjedite naveĉe jedno prema drugome drţeći se za ruke koje su ukrštene. Deset
minuta gledajte jedno drugo u oĉi. Ako se tijela poĉnu kretati, gibati - prihvatite to.
Moţete treptati oĉima ali i dalje gledajte jedno drugo u oĉi. Ne otpuštajte ruke bilo šta
da se dogaĊa. To ne smije biti zaboravljeno.
Posle deset minuta oboje zatvorite oĉi i dopustite da se gibanje tijela nastavi
deset narednih minuta. Zatim ustanite i gibajte se zajedno drţeći i dalje ruke narednih
deset minuta. Ovo će dublje izmiješati vašu energiju.
Nešto više stapanja je potrebno... stapanje jednog sa drugim.
Predaja u ljubavi
U ljubavnom odnosu ćete biti opsjednuti – ne treba pokušavati da posjedujete. U
ljubavnom odnosu se treba predavati i ne gledati ko je na potezu. Zato prestaniteda
prosuĊujete. I kada uhvatite sebe da o tome razmišljate neka to bude prilika za dobru
lekciju - tako dobru lekciju da sve bude jednom stavljeno na pravo mjesto. Uĉinite to
stalnim obiĉajem, i za nekoliko nedelja ćete uoĉiti da ta praksa pomaţe. Nenadano
ćete postati znatno svjesniji.
U zen manastirima se majstor šeta okolo sa štapom i kada vidi da neki uĉenik
drijema, prosuĊuje - a sanjarenje se vidi na licu - on bi ga iznenada tresnuo štapom po
glavi. To bi uĉeniku prošlo kiĉmom kao šok i u samom trenu bi razmišljanje prestalo
a budnost bi se rodila.
Ja vas ne mogu pratiti štapom. Zato vi sebecimnite, ali baš dobro, pa ĉak i po
cijeni da ljudi okolo misle da ste malo blesavi, neka vas to uopšte ne brine. Postoji
samo jedna ludost, a to je proizvod uma. Jedina ludost dolazi od previše razmišljanja.
Sve drugo je divno. Samo je um uzroĉnik bolesti.
Ako se meditacija dogodi, dogodiće se i ljubav. Ako se ljubav ne dogodi, to
jednostavno ukazuje da se meditacija još nije dogodila.
Neka ljubav doĎe sama
Prije nego što bi se upustili u voĊenje ljubavi sa svojim partnerom, dobro je da
zajedno sjednete petnaest minuta u tišini drţeći se za ruke koje su ukrštene. Sjednite u
mraku ili u zamraĉenoj prostoriji i osjećajte jedno drugo. Budite u skladu. Naĉin da to
postignete je da zajedno dištete. Kada ti izdahneš, neka i ona izdahne; kada ti udahneš,
i ona će udahnuti. Za svega dva, tri minuta to ćete postići. Dišite kao da ste jedan
organizam - da ste jedno tijelo, a ne dva. I gledajte se tada u oĉi sa veoma mekim
pogledom, a nipošto oštrim. Dopustite da uţivate jedno sa drugim. Igrajte se sa
tijelima.
Nemojte dozvoliti da zapoĉnete voĊenje ljubavi prije nego se to samo od sebe
ne nametne. Nikada ne ĉinite to sami, dopustite da se to dogodi samo od sebe. Ĉekajte
na to. Ako to ne doĊe samo, nema potrebe da na to insistirate. To je sasvim u redu.
Idite na spavanje. Nema potrebe voditi ljubav. Ĉekajte na taj trenutak jedan, dva ili tri
dana. To će jednom doći. A kada taj tren doĊe ljubav će prodirati veoma duboko i
neće stvarati ludosti kao do sada. To će biti veoma tiho osjećanje prostranstva i tišine.
Ali taj trenutak treba ĉekati, nemojte pretjerivati.
Ljubav je nešto što treba uraditi kao meditaciju. To je nešto što treba odgajati,
veoma sporo gajititako da to proĊe kroz cijelo vaše biće i da dobijete utisak takve
dubine kao da ste od neĉeg opsjednuti, kao da vasviše nema. To ne znaĉi da vi vodite
ljubav–vi ste ljubav. Ljubav tada postaje viša energija koja vas okruţuje. To
prevazilazi vas oboje... oboje ste izgubljeni u tome. Ali na to treba ĉekati. Ĉekajte taj
trenutak i ubrzo će on kucnuti na vaša vrata. Dopustite da se energija akumulira i da
se to dogodi samo od sebe. Malo po malo ćete biti svjesnikada taj trenutak doĊe. Vi
ćete poĉeti opaţati simptome toga, pred-simptome, i tada više neće biti teškoća.
Ljubav je nalik Bogu - vi ne moţeteupravljati njime. To se dogodi onda kada se
dogodi. Ako se ipak to ne dogodi, ne treba zbog toga brinuti.
Ne pokušavajte da obmanete sebe
Posmatranje je osnovno ishodište. Ali će vam biti teško da budete svjedok u
seksualnom ĉinu ako nijeste nikada pokušavali da budete svjedok i u drugim radnjama
u svom svakodnevnom ţivotu. Zato pokušavajte to tokom cijelo dana, inaĉe ćete biti u
samo-obmani. Ako ne moţete biti svjedok dok hodate ulicom, nemaojte pokušavati da
obmanete sebe – ne moţete postati svjedok dok vodite ljubav. Pošto tokom hodanja
ulicom, tokom jednog tako obiĉnog procesa, vi ne moţete postati svjedok – vi bivate
nesvjesni toga – kako onda moţete postati svjedok dok vodite ljubav? Taj proces je
veoma dubok… vi ćete u tome biti nesvjesni.
Vi ste nesvjesni dok hodate ulicom. Pokušajte to: ĉak ni na nekoliko sekundi
nećete biti u mogućnosti da se prisjetite. Pokušajte to; pokušajte to baš dok hodate
ulicom: ja ću se prisjetiti, ja hodam, ja hodam, ja hodam. Nakon nekoliko sekundi ćete
zaboraviti; nešto drugo je uskoĉilo u vaš um. Vi ste pratili neki drugi pravac, potpuno
ste zaboravili. Iznenda ćete se prisjetiti: ja sam zaboravio. Zato ako jedan tako mali
ĉin kao što je hodanje ne moţe biti obavljan svjesno, veoma će biti teško da od
voĊenja ljubavi stvorite svjesnu meditaciju.
Zato poĉnite sa obiĉnim stvarima, jednostavnim aktivnostima. Dok jedete,
pokušajte to. Dok šetate, pokušajte to. Dok govorite, slušate, pokušajte to. Pokušajte
sa bilo ĉime. Stvorite jedan stalni otkucaj unutar vas; neka vaše cijelo tijelo i um zna
da ĉinite napor da budete budni. Tek tako će se jednog dana u ljubavi dogoditi
svjedok. A kada se to dogodi, dogodiće vam se i ekstaza – prvi boţanski bljesak će
vas obasjati.
Osho je u knjizi "Knjiga tajni" opisao mnoge tantričke tehnike za meditaciju i
promatranje sebe za vrijeme voĎenja ljubavi.
Meditacija nije značajna za probuĎenog, za onog ko je dosegao do
cjelovitosti svog bića. Meditacija je lijek; ona treba da se odbaci. Sve dok ne budete
sposobni da odbacite svoju meditaciju, vi nećete biti zdravi. Zato zapamtite,
meditacija nije nešto što treba da nosite uvijek i zauvijek. Doći će dan kada
meditacija bude odradila svoje i kada je više ne budete trebali. Tada je možete
zaboraviti.
Meditacija je jedini način da prevaziĎete sebe, jedini put da nadmašite sebe.
JEDINI PUT
Svako traganje je uzaludno. Traganje je proizvod uma. Biti u stanju ne-
traganja je veliki trenutak preobražaja.
Sve meditacije koje mi ovdje radimo su samo pripreme za taj trenutak. One
zapravo nijesu meditacije već samo pripreme da jednog dana jednostavno možete
sjesti, ništa ne raditi, ništa ne željeti.
NE POSTOJI PREĈICA
Jednu stvar o meditaciji treba zapamtiti: to je jedno dugo putovanje koje nema
preĉice. Bilo ko da vam kaţe da postoje preĉice ţeli da vas pravi budalom.
To je dug put jer je promjena veoma duboka i doseţe se nakon mnogo ţivota –
mnogih ţivota ustaljenih navika, razmišljanja, ţelja. Um je struktura koju treba da
odbacite putem meditacije. Zapravo, to je skoro nemoguće – ali se dogaĊa.
Kada ĉovjek postane meditant, to je najveća odgovornost na svijetu. To nije
lako. To ne moţe biti trenutaĉno. Zato još od poĉeteka nemojte oĉekivati previše, i
tada nećete biti nezadovoljni. Vi uvijek treba da budete sretni jer će se stvari odvijati
veoma sporo.
Meditacija nije sezonsko cvijeće koje izraste za šest nedjelja. To je veoma,
veoma veliko drvo. Ono treba vremena da pusti korijene. Kada meditacija procvjeta,
tu nema nikoga da to zabiljeţi, nikoga da to prepozna, da kaţe: „Da, to se dogodilo.“
Onog trenutka kada kaţete: „Da, to se dogodilo“, to se već izgubilo.
Kada se zaista ostvari meditacija, tišina vas obuzme; blaţenstvo pulsira bez
ikakvog zvuka; harmonija se ukazuje bez ikakvih granica. Ali tu nema nikoga da to
zabiljeţi.
Kada prestanete da se trudite, iznenada se meditacija ukazuje – njeno
blagostanje, njeno blaženstvo, njena slava. Ona je tu prisutna – blistava – okružuje
vas i sve oko vas. Ona ispunjava cijelu zemlju i cijelo nebo. Meditacija se ne može
stvoriti ljudskim naporom; ljudski napor je previše ograničen. To blaženstvo je
beskonačno, vi ne možete upravljati time. To se može dogoditi samo ako ste u
potpunoj predaji. To se može dogoditi samo kada nijeste prisutni.Kada ste ne-sebe,
bez želja, kada nikuda ne težite; kada ste samo ovdje i sada, kada ništa odreĎeno ne
radite, kada samo bitišete – to se dogaĎa. To dolazi u talasima, a ti talasi postaju
plima. To dolazi nalik oluji i odnosi vas ka nekoj sasvim novoj stvarnosti.
MEDITACIONA MUZIKA
Muzika i meditacija su po meni dva aspekta jednog istog fenomena. Bez
meditacije, muzika je samo jedna buka – harmoniĉna, ali ipak buka; bez
meditacije, muzika je samo zabava.
Bez muzike meditaciji nešto nedostaje; bez muzike, meditacija je malo
dosadna, beţivotna. Bez muzike, meditacija postaje sve više negativna, teţi ka
umrtvljenosti.
OSHO®MEDITACIJEwww.osho.com/meditation
Opseţan web sajt na nekoliko jezika koji obuhvata video instrukcije za svaku
od OSHO® AKTIVNIH MEDITACIJA kao i poglavlje „Ĉesto postavljana pitanja“ o
meditacijama.
OSHO®ACTIVE MEDITATION muziĉki CD
Muzika koja podrţava svaku od aktivnih meditacija opisanih u ovoj knjizi je
komponovana pod Oshovim upotstvom. Muzika oznaĉava poĉetak svakog novog
dijela odreĊene meditacije. Ti meditacioni CD-i su obezbijeĊeni u trgovini i na
mnogim on-line web prodavnicama. Detalje moţete pronaći na www.osho.com/shop
OSHO® DINAMIĈNA MEDITACIJA
Dinamiĉna je poznata jutarnja meditacija za savremene muškarce i ţene koja
ukljuĉuje duboko brzo disanje i katarzu. www.newerthrecords.com
OSHO® KUNDALINI MEDITACIJA
Kundalini je jedna od Oshovih najpoznatijih i najmoćnijih meditacionih
tehnika. Ona sadrţi tresenje, ples, sjeĊenje u tišini i
opuštanje.www.newerthrecords.com
OSHO®NATARAJ MEDITACIJA
Nataraj je ples kao potpuna meditacija. „Neka ples teĉe svojim putem, nemojte
ga prisiljavati. Bolje ga pratite; dopustite mu da se dogodi. To nije ĉinjenje već
dogaĊanje... Vi se samo igrate sa svojom energijom, igrate se sa svojom bioenergijom,
dopuštajući joj da se kreće svojim putem.“www.newerthrecords.com
OSHO® NADABRAHMA MEDITACIJA
Ova meditacija se temelji na jednoj staroj tibetanskoj tehnici zujanjem koja
stvara divnu vibraciju kroz tijelo, kao i pokrete rukama koji centriraju energiju u
pupak. www.newerthrecords.com
OSHO® GOURISHANKAR MEDITATION
Osho Gurišankar meditacija je aktivna meditacija koja ukljuĉuje tehniku
disanja, svjedoĉenje i dio opuštanja. www.newerthrecords.com
OSHO® WHIRLING MEDITATION
Osho meditacija okretanjem je stara sufi tehnika. Dok se cijelo tijelo okreće, vi
moţete posvjedoĉiti o svom središtu koje je tiho i mirno. www.newerthrecords.com
O AUTORU
Oshovo uĉenje se ne moţe podvesti ni pod jednom kategorizacijom,
pokrivajujući sve aspekte sa kojima se društvo suoĉava: od individualnog traganja za
smislom ţivota do najbitnijih društvenih i politiĉkih pitanja današnjice.
Njegove knjige nijesu pisane već su prenošene sa audio i video zapisa koje je
Osho davao na predavanjima pred meĊunarodnom publikom u periodu od 35 godina.
Osho je od strane Sunday Times u Londonu opisan kao jedan od «1000 tvoraca
20-og vijeka», a od strane ameriĉkog pisca Toma Robinsona kao «najopasniji ĉovjek
poslije Isusa Hrista»
O svom radu Osho je rekao da on pomaţe da se stvore uslovi za roĊenje novog
ljudskog bića. On je ĉesto karakterisao to novo ljudsko biće kao «Zorba Buda» -
sposobno da uţiva u svjetovnim zadovoljstvima nalik Grku Zorbi, a isto tako da uţiva
u smirenosti i opuštenosti nalik Gautama Budi.
Sagledavajući sve aspekte Oshovog rada ukazuje se vizija proţimanja drevne
mudrosti Istoka sa najvišim potencijalima nauke i tehnologije Zapada.
Osho je takoĊe poznat po svom revolucionarnom doprinosu unutarnje
transformacije sa pristupom meditaciji prilagoĊenoj savremenom ţivotu. Njegove
jedinstvene «Aktivne meditacije» su osmišljene da prvenstveno oslobode od
akumuliranog stresa u tijelu i umu tako da se lakše moţe iskusiti slobodno i opušteno
stanje meditacije.
OSHOMEDITACIONI CENTAR
Oshov meditacioni centar je znaĉajno mjesto za odmor gdje posjetioci mogu
ostvariti direktno liĉno iskustvo novog naĉina ţivljenja sa više svjesnosti, opuštenosti
i radosti.
Locirano u Puni na 150 km juţno od Mumbaija (Bombaj), Indija, odmaralište
nudi raznovrsne programe hiljadama ljudi iz cijelog svijeta koji dolaze svake godine.
Prvenstveno izgraĊeno kao ljetnikovac kraljevskih porodica i engleskih kolonizatora,
Puna je sada moderan grad sa brojnim unevirzitetima i visoko-tehnološkim
industrijama.
Meditacioni resort se prostire na preko 15 hektara kultivisane šume u dijelu
grada zvanog Koregaon Park. Odmaralište posjeduje ograniĉen smještajni kapacitet za
posjetioce u novoizgraĊenom hotelu, ali u najbliţoj okolini postoji mnoštvo privatnih
apartmana i hotela pogodnih za kratak ili duţi boravak.
Programi u odmaralištu su bazirani na Oshovoj viziji drugaĉije vrste ljudskog
bića koje je sposobno da kreativno uĉestvuje u svakodnevnom ţivotu ali i da se opušta
u tišini i meditaciji. Većina programa se odvija u savremenom i klimatizovanom
prostoru i ukljuĉuje niz individualnih vjeţbi, kurseva i radionica koje pokrivaju
mnoštvo aspekata: od umjetiĉkih formi do holistiĉkih zdravstvenih tretmana, liĉnog
preobraţaja i terapija, ezoteriĉkih nauka, «zen» pristupa sportu i rekreaciji, raznim
relaksacionim metodama i mnogim drugim ţivotno znaĉajnim aspektima za muškarce
i ţene. Individualne i grupne radionice se nude tokom cijele godine kao i cjelodnevni
raspored za meditacije.
Unutar odmarališta postoje restorani i kafei u kojim se nude raznovrsna hrana i
piće kako tradicionalno indijsko tako i internaciinalna jela , a sve spravljeno od
organski uzgojenog povrća sa vlastite farme. Odmaralište posjeduje svoj bezbijedni i
filtrirani vodovod. Sve informacije su dostupne na sajtu: www. osho.com/resort
OSHO LOTOS KNJIGA
www.osho-yu.me tel: 00382 69 018 793