Izgovor fonema u hrvatskom standardnom jeziku

Veno VolenecSilvija Soldo

UVOD

Hrvatski jezik spada u porodicu indoeuropskih jezika

Razvojem jezika kroz mnoga stoljeća u toj su se porodici profilirale brojne jezične skupine

Hrvatski jezik pripada skupini slavenskih jezika, točnije skupini južnoslavenskih jezika

Hrvatski jezik sačinjavaju tri narječja: Štokavsko, kajkavsko i čakavsko Svako je dobilo ime prema svojem obliku

upitno-odnosne zamjenice (što, kaj, ča)

Brojni dijalekti koji zavise o govornom području:

Ikavski, ekavski, ijekavski itd.

Uz to, važan je dio hrvatskog jezika tzv. standardni jezik

Standardni jezik

Kodificirani, strogo normirani jezik, kojemu su u svojevrsnim priručnicima (gramatikama, pravopisima, savjetnicima) određena pravila uporabe

Hrvatski jezik obuhvaća standardni, odnosno književni jezik te narodne govore kojima se služe Hrvati

Hrvatski standardni jezik

Temeljen na novoštokavskom ijekavskome narječju zapadnog tipa, utjecaj ostala dva narječja, prvenstveno u leksiku

Među znanstvene discipline koje proučavaju i usustavljaju standardni jezik ubrajaju se:

Lingvistika kao znanost o jeziku (fonologija, morfologija, sintaksa, semantika i leksikologija

Fonetika kao znanost o govoru

Fonologija, fonetika, ortoepija

Proučavanje jezične djelatnosti odvija se uglavnom u dvama smjerovima

Jedan je usmjeren na jezik u užem smislu, drugi usmjeren na govor

Fonologija – znanstvena disciplina koja proučava funkcionalna svojstva najmanjih razlikovnih jezičnih jedinica – fonema

Fonem – najmanja jezična jedinica koja ima svoj izraz, ali nema sadržaj (značenje), nosi razlikovnu ulogu i ostvaruje se linearno.

Fonetika – znanstvena disciplina koja proučava ljudski govor, a posebno glasove ljudskoga govora s obzirom na njihova akustička i artikulacijska svojstva

Dio zadaće fonetike također je i skrb o izgovornoj normi – pravilnom izgovoru pojedinih glasova i fonetskih cjelina

Tu zadaću fonetika je povjerila pravogovoru ili ortoepiji

da bi se stekla bolja predodžba o polju interesa fonetike potrebno je definirati ključni pojam glasa

Glas je najmanja artikulacijska i akustička jedinica koja se može izdvojiti iz izgovorene riječi

Realizacija fonema u govoru

Fonemi su u jezičnom smislu predodžbe o beskonačnoj raznolikosti čovjekovih izgovornih sposobnosti

Iako svaki čovjek izgovara jedan glas s uvijek različitim fizikalnim karakteristikama, slušatelj taj glas uvijek percipira kao jedan te isti fonem

Kako realizacija fonema ovisi o fonološkoj okolini u kojoj se nalazi, može se dogoditi da ta okolina ostavi utjecaja na izgovorenom fonemu

Stoga postoje:

Različite realizacije fonema u govoru1.TIPIČNA REALIZACIJA – kada fonološka okolina

ne utječe na određeni fonem:Fonem /t/ u riječi /tata/

2. TIPIČNA REALIZACIJA NEKOG DRUGOG FONEMA – kada okolina utječe na fonem na način da se u izgovoru čuje sasvim drugačiji glas

Fonem /d/ se čuje kao u /pred kućom/ -

3. KAO ALOFONSKA REALIZACIJA – kada fonološka okolina utječe na fonem tako da mu promjeni jedno ili više razlikovno obilježje

Fonem /n/ se izgovara kao u riječi /banka/[]

4. KAO NULTI GLAS – kada okolina uvjetuje glasovnu promjenu ispadanja suglasnika (prije toga uglavnom dolazi do asimilacije)

Fonem /d/ ispada /pred tobom/ -

5. KAO NEFONEMSKI GLASNIK – kada se nakon okluziva koji je na kraju izgovorne cjeline nehotice izgovara nefonemski glas

Iza fonema /t/ dolazi glas u riječi /pet/

Kada se utvrđuje izgovor suglasnika i samoglasnika u hrvatskom standardnom i prihvaćenom izgovoru treba posebnu pažnju posvetiti slučajevima pod brojem 1. i 3.

Osim tipične realizacije fonema postoji i tzv. alofonska gdje se neki fonem realizira kao njegov netipičan ostvaraj

Različit ostvaraj nekog fonema s obzirom na fonološku okolinu je stoga alofon

Podjela glasova

Bilabial Labiodental Dental Alveolar Postalveolar Palatal Velar

Plosive

Affricate

Nasal Frikative

Trill Approximant Lateral

Approximant

TIPIČNI IZGOVOR FONEMA U HRVATSKOM JEZIKUSAMOGLASNICI:

GRAFEMFONEM

(IPA transkripcija)PRIMJER IZGOVOR

a /a/ pas [pas]

e /e/ tek [tek]

i /i/ vile [vile]

o /o/ kod [kod]

u /u/ duga [duga]

(slogotvorno) r / ŗ/ prst [pŗst]

ie /ie/ bijelo [bielo]

Vokal se može izgovarati dugo i kratko U gore navedenim primjerima vokali su

se izgovarali kratko Drugačiji izgovor vokala može promijeniti

značenje riječi iako se isto piše

Kada se vokal /a/ izgovori kratko u riječi riječ ima značenje “vrsta domaće životinje”, no kada se izgovori dugo kao u značenje je “struk”.

VOKALSKI TRAPEZ ZA HRVATSKI JEZIK

SUGLASNICI:SONANTI:

GRAFEMFONEM

(IPA transkripcija)PRIMJER IZGOVOR

r /r/ rad [rad]

v /ʋ/ vaza [ʋaza]

l /l/ lov [loʋ]

lj /ʎ/ ljeti [ʎeti]

n /n/ nos [nos]

nj /ɲ/ njoj [ɲoj]

m /m/ moj [moj]

j /j/ jug [jug]

GRAFEMFONEM

(IPA transkripcija)PRIMJER IZGOVOR

f /f/ faza [faza]

s /s/ selo [selo]

z /z/ zajam [zajam]

š /ʃ/ šal [ʃal]

ž /ʒ/ žal [ʒal]

h /x/ hir [xir]

c /ʦ/ car [ʦar]

ć /ʨ/ leća [leʨa]

đ /ʥ/ leđa [leʥa]

č /tʃ/ čep [tʃep]

dž /dʒ/ džep [dʒep]

p /p/ biće [biʨe]

b /b/ piće [piʨe]

t /t/ tuga [tuga]

d /d/ duga [duga]

k /k/ kost [kost]

g /g/ gost [gost]

ŠUMNICI:

NETIPIČNI IZGOVOR FONEMA U HRVATSKOM STANDARDNOM GOVORU

ALOFON(IPA transkripcija)

PRIMJER IZGOVOR

/w/ vuk [wuk]

/ɱ/ tramvaj [traɱʋaj]

/ɳ/ stanka [staɳka]

/v/ grof bi [grovbi]

/ç/ miš će [miçtçe]

/ʐ/ puž će [puʐtçe]

/ɣ/ hmelj [ɣmeʎ]

/dz/ otac bi [otadzbi]

U hrvatskome standardnom govoru valja razlikovati tipičnu realizaciju fonema od njezine fonološki uvjetovane varijante – alofona.

Tipična realizacija u govoru javlja se kada okolina u kojoj se riječ nađe ne utječe na izgovor (npr. U riječima /rad/, /stol/, /potreba/ itd), dok se netipična javlja kada okolina ostavi utjecaja (npr. /tramvaj/, /banka/, /danas će/ itd)

ZAKLJUČAK

HVALA NA POZORNOSTI!