1Branko opiORLOVI RANO LETEPRVI DIOI Iz gusta ljeskara, na ivici Prokina gaja, javi se glas kukavice : Ku-ku! Ku-ku! Iz tajanstvena sumraka bukove ume, iz daljine, odazva joj se slian glas: Ku-ku! Ku-ku! Ovaj, na izgled obian "razgovor" kukavica, ne bi prevario nekog paljivog sluaoca.Glas ovih "'kukavica" bio je, istina, melodian, iako malo tvrd i previe glasan, ali otkud sad,pod samu jesen, da se kukavice toliko razviu?! One se najvie uju s proljea, kad se javiprvi list, ali sad! Ehe, bie to neto drugo. I zaista, iz ljeskara, umjesto ptice, ispade dugonog bos djeak i trkom jurnu u sjenovitudubinu staroga Gaja izme u golih i pravih bukovih stabala. Kud li to djeak otra, na iji znak? Prokin gaj, zaputena, gusta i prilino velika uma, na sat hoda udaljen od podnojaplanine, bio je oduvijek, ak i za starije ljude, pomalo strano i tajanstveno mjesto. Babe suaputale da je uklet i da nikako nije dobro nou kraj njega prolaziti. Zaas te, kau, moeepati ledena ruka nepoznata udovita i povui za sobom pod zaaptane svodove bukovihkroanja. A to e dalje biti br! strano je i pomisliti. Tako veerom, pored ognjita, kazuje baka zablenutom unuku, a djeak samo iri oi iod maka u oku ini mu se da je neznana ogromna zvijer s vatrenim ourdama. Jo u bosanskohercegovakom ustanku, 1875, u tome Gaju opkoljen je i poginuo odbegova uveni hajduk Jovane. Borio se dva dana pucajui iz crne ugljarske kolibe, a onda je,kau, ak od Bihaa dovuen top i koliba poruena, a hajduk ubijen. Sahranjen je na samojivici Gaja. Kraj njegova groba, pod krukom divljakom, za vrelih ljetnih dana hladuju obani.Okupe se oko kamene nadgrobne ploe bez natpisa, naherene i obrasle mahovinom, priaju ismiju se, a kad u irokim bukvama zaumi vjetar, djeacima se ini da se to, dolje u Gaju, jouvijek nastavlja davno minula bitka izme u silnih begova i mrtva hajduka. Predaj se, Jovane! jei sa svih strana. Ne predajem se! tvrdo vraa nevidljiv hajduk. uureni u sjenci, puni udne treme, djeaci oekuju kad e da grune garav top, alisve je uokolo tiho, nad Gajem se smjeka zlatno ljeto, a pucanj nikako da se uje. Davno jenestalo i topova i tobdija i malog Jovaneta sa srebrnim tokama. Poneko obane tako i zaspi i, s glavom uz kamenu plou, sanja udesne snove, a kadse od straha prene, dugo trlja oi buljei u ovce, miluje topao kamen i apue: Gdje si, Jovane, sad si bio tu? Tako si mi neto lijepo priao, a ja zaboravio. Za ljetnih noi huu po Gaju avetinjske sove, javlja se uk, a truo panj tinjazelenkastim sjajem i plai osamljena putnika: ekaj samo, sad u da te zgrabim! Zimi su sve staze i putevi oko Gaja iarani zejim i vujim tragovima. S njima se ukrtatrag lisice, a ponekad i zloude divlje svinje koje se spuste s bliske planine. Kroz jarugu, duboko u Gaju, mrmori uzan potoi pun trula lia i brzo se gubi u tijesnukamenitu ponoru. Nema te babe u selu koja bi se usudila nadviriti nad to mjesto. A i kako biimala hrabrosti kad se tu, kau, krije strano udovite drekavac, koje za kiovitih noisvojom prodornom drekom ispunjava itav kraj. Pa ipak, ipak... im je iz Gaja uo glas kukavice, djeak je glavake jurnuo u umu.Kako se samo ne boji i ko li ga to zove?2 Duge noge brzo su donijele djeaka do jedne manje zaravni usred Gaja. Liila je nadno kakve plitke inije ili tepsije u kojoj se peku pite. Kad se spustite na to poljane, ve stezaklonjeni od svaijeg pogleda. Ku-ku! opet se tiho oglasi djeak. Ku-ku! zau se odgovor, ali odnekle odozgo, kao s neba, i istog trenutka niz glatkostablo vitke bukve na ivici zaravanjka spuznu isti takav jedan djeak. Oho, majstorski se sputa pohvali ga djeak doljak. Od tebe sam nauio, Strie, nasmija se putnik s bukve. Eh, jo samo da imamtako dugake noge i ruke kao ti, pa da mogu obuhvatiti svako stablo. Djeaci se spustie na malu zaravan i sjedoe pod prastaru debelu bukvu koja je raslau sredini i svojom irokom kronjom natkriljivala gotovo itav poljanak. Kako je danas bilo u koli, Strie? Uf, Jovane, ne pitaj! I ja sam dobio paprene ibe huknu Stric i pokaza dlanove. Evo, pogledaj. A zbog ega je tebe? Zbog Dunava, avo ga odnio i Dunav! Kazao sam da se Dunav uliva u Jadranskomore, a kad uitelj skoi: "Evo ti, veli, Jadranskog mora, isprui dobro dlan!" Opali mi dvijevrue, pa e opet: "Deder sad, gdje se uliva Dunav?" A ta ti? A ja: ne uliva se, kaem, nigdje. "Kako nigdje" izbei se on. Lijepo, velim, ponirepod zemlju kao onaj potoi u Protinom gaju. Uhu, brate moj, ti si zagrdio! Kakva ponornica! U Crno more, bolan. E, sad u i ja zapamtiti da je crno, jer mi je danas propisno zacrnilo. I Dunav mi jecrn, a uitelj jo najcrnji. Sad vadim da ti ima pravo to se krije od kole. Evo i mene utvoju druinu, a bie ih jo, sve po izboru junaci. Zbilja? Pa da. Zbog samog Dunava bie ih najmanje pet, a kad tek uzme istoriju iha! nasamom Kosovu izginue etvrtina razreda. Pa raun! podsjeti ga Jovane. Iha, nek avo izrauna koliko e tu stradati. A kad pone da ispituje pirirodopis? Onda e biti takvih batina da e pola klisnuti u prirodu, to jest u umu. itavu emoetu stvoriti ovdje u Prokinu gaju. Jovane se zamisli. E, neemo primati sve bjegunce iz kole, samo one najsigurnije, one koji nee nikomodati gdje nam se nalazi eta. To si dobro smislio. Vidi, ja se toga nikad ne bih sjetio iskreno priznade dugakiStric i s potovanjem pogleda svog nerazdvojnog druga. Hajde, hoemo li sad kui. Djecasu jo prije pola sata izasla iz kole. Hajdemo... Uz put emo se dogovoriti koga emo primiti u nau etu.II Poetkom te kolske godine u selo Lipovo stigao je novi uitelj, zloud stariji ovjek,koga su po kazni, zbog pijanstva, premjestili u selo iz oblinje varoice. im su ga, prvogkolskog dana, aci ugledali, onako neispavanog, mrkog i zlovoljnog, nastao je bojaljivapat: U-uh, s ovim nee biti lako. Bogme emo se poeljeti nae dobre uiteljice Lane. Vidi mu samo nosa, kao paprika. Dugaki Stric, najvii ak u razradu, sjedei u posljednjoj klupi, prosto nije povjerovaosvojim ro enim oima: zar umjesto Lane da do e ovaj ovdje? Ne, ne, to nije istina! Stric je vrsto zamirio oekujui da novi uitelj iezne kao privi enje, ali kad jeponovo otvorio oi, umjesto leptiraste plave Lane, za katedrom je stajao jo uvijek podbulistranac s crvenim nosom.3 Ih, nos mu, kao paprika. Gospodin Paprika! Stric je ponovo zamirio i poeo u sebi daita neto kao molitvu: Dragi, boe, i sveti Nikola, i sveti Pankracije, i sveti Akakije, dovedite u razred naustaru uiteljicu, gospojicu Lanu, a ovoga Papriku nosite kud znate. Iako je molitva bila iskrena i od srca, kad je Stric otvorio oi, za katedrom je i nadaljestajao natmuren crvenonosi. Hajde da jo jednom oprobam. Stric opet zamiri, prisjea se imena svih svetaca koje je itao u nekom staromkalendaru, naetom od mieva, pa poinje da reda. Sveti Petre, i sveti Luka, i svete asne Verige, i sveta Petka, i sveta Suboto, i svetaBogorodice Trojeruice, i sveta Stonogice, nosite ovoga svetog Papriku kud god znate, a vra-tite nam nau Lanu, makar bosu, amin! Sve uzalud. Stric otvara oi, a novi uitelj, stoji li stoji, i mrti obrve. Phi, ba su mi to neki kieni sveci! Da oni mene neto zamole, na primjer da seigramo "trule kobile" ili ta bilo drugo, ja bih odmah skoio. Ma ta ti to gun a? upita ga Jovane, njegov drug iz klupe. Nita. Na se uitelj zove "Gospodin Paprika". Javi dalje. Jovane stade da se smije kriom, u aku, pa gurnu druga ispred sebe: Pero, ovaj se uitelj zove gospodin Paprika. Javljaj dalje. Kad je vijest o nadimku "Paprika" stigla negdje do sredine razreda, novi uitelj primijetikako se aci saaptavaju, pa oprui noge i brzo dopade do njih. ta vi tu apete, a?! grmnu on tako strogo da najblii ak apta i nehotice sununavie i ukoi se u mjestu kao ledenica. ta apete? Preplaenom aku kljoc-kljoc samo zazvonie zubi i rijei same od sebe poletjeeiz usta: Molim gospodine Paprika, kau da se vi zovete gospodin Paprika. Paprika! Ko je to kazao? Molim, otuda, od zadnje klupe. Dok je strani uitelj prilazio posljednjoj klupi, Stric je osjeao kako mu se njegoveduge noge sve vie drvene od straha kao da se pretvaraju u dva obina bukova tapa. Da lavna nj jurne, ini mu se, on s mjesta ne bi mogao da makne. Da mu mi potri uz nogavicu, nebi ni onda. Eh, kud ba on izmisli onaj prokleti nadimak?! Ko je od vas dvojice ono kazao? Odjednom, neoekivano, Jovane ustade s mjesta imirno, vrstim glasom, odgovori: Ja sam rekao. Iznena en, uitelj malice ustuknu. Ba ti? Jeste. Djeakov postojan glas i tvrd pogled odjednom razgoropadie pijanca. On iznenadadreknu kao jare: A tako ti, buntovnie, je li! ekaj samo! Ej, ti dugaki viknu on na ukoenog Strica brzo donesi jednu dobru ibu! Same od sebe pruie se Strieve noge-drvenlije i zaas iznesoe djeaka napolje izrazreda. Prolazei uzdu zida, on se oglednu na prozoriu od nunika i sam udari sebi estokamar. Magare, nijesi imao kurai da se javi, nego si ostavio druga da zbog tebe strada, jeli! I jo ba ti ide da ibu donese kojom e da ga biju, a! Evo to jo jedna zaunica. Stric se jo jednom prezrivo iskezi na svoj lik u prozoriu i progun a: Paprika! Nita pametnije nijesi mogao da izmisli. U oblinjem ljeskaru, odakle je valjalo donijeti ibu, Stric se na e u velikoj neprilici. Kojigod bi prut odabrao, taj bi mu se inio isuvie opasan. Zar ovaj? A ne, ne! Ba ovakvim tukao me je djed Todor. Boli kao vrag. Maio bi se za drugi i odmah trgao ruku. Ne, ne, ni taj neu! Neim slinim vijali su me oko crkve kad sam iskidao vrapijagnijezda. Sve su mi noge bile modre. Odluio se najzad za jednu potpuno suvu mladicu. Iz bogatog iskustva, isprobanog na4ro enim le ima, znao je da se suvi prutevi najlake lome, ve od prvog udarca. Evo, ovo sam ba traio. Kad se vratio u razred, uitelj se nabusito otrese na nj: Jesi li bio na sjevernom polu kad te tako dugo nema? Ne, bio sam u oblinjem ljeskaru odvrati Stric tako ozbiljno da itav razred, i poredsvega straha, prasnu u smijeh. Uitelj vinu po vazduhu donesenom ibom da joj isproba vitkost, ali ona istogtrenutka pue preko sredine. Gospodin Paprika sunu poput munje na djeaka podnosei mupod nos patrljak od pruta. Je li ovo ta tvoja iba, a? Pa to je samo polovina moje ibe zbunjeno doeka Stric. Dobie polovinu i ti i onaj tvoj drug! razgoropadi se uitelj, pa jurnu premaposljednjoj klupi, ali Jovane istog trenutka trkom dopade do otvorenog prozora i poput lopteiskoi napolje. Opa! ote se Stricu oduevljen uzvik. Uitelj i sam pojuri prema prozoru, virnunapolje, pa se okrenu razredu i ljutito povika: Hvatajte ga! Svi za njim! itav razred, kao da je jedva doekao tu komandu, veselo jurnu napolje i prosu se nizdvorite u pravcu gusta ljeskara, kud je umakao bjegunac. Dri ga! Dri gaaa! Aha, ne daj tamo! Dok je namrteni Paprika sa kolskog praga ljutilto zurio za njima, gonioci se brzoizgubie u lisnatu ljeskaru derui se koliko je ko vie mogao. Jedan preplaen zec iskoi ispodniska bunja i jurnu nekud udesno. Stric se nadade za njim. Eto ga tamo. Dr, ne daj! Jo uvijek larmajui kao da trae bjegunca, djeca se dadoe u berbu prezrelih ljenika,koji su ve sami ispadali iz svojih poutjelih aica. Preduzimljivi Stric ve je uao visoko ukronji rodna oraha na drugoj strani ikare i dernjao se: Aha, dri ga, dri! Oho, evo ga! Evo jo dvojica! Iha, brzo hvataj, u njedra trpaj. Na bjegunac, zadihan i crven, ve je bio na ivici Prokina gaja. Kad je stigao pod starukruku do groba hajduka Jovana, svog ukundjeda, on sjede u prezrelu jesenju travu ipomilova rapavu nadgrobnu plou. ukundjede, evo i mene, pobjegoh u hajduke! Tiina. Nad hajdukovim grobom samo tiho uketa kruka sitnim izjedenim liem, alise djeaku ini da ga njegov davni predak i vidi i uje. Suze mu naviru na oi i itav prediopred njim poinje da treperi i rastapa se. Ne dam da me na pravdi biju. Kriu se u gaju tamo gdje je nekad bila koliba iz koje sise ti borio. Djeak je od starijih uo tek poneto o pravdi, ali sluti da je dobro i pravedno to to jepokuao da zatiti svog druga Strica. To ga ispunjava udnom snagom i radou i daje muodvanosti da sam samcat krene u dubinu puste ume. Idem da potraim mjesto za svojhajduki logor.III Strievo pravo ime bilo je Stevo, ali su ga u razredu prozvali Stricem zato to je bionajvii u itavoj koli, pa je liio na nekog zajednikog akog strica. Osim toga uvijek jenosio akire, prsluk i slamni eir svog mravog sitnog strica, a zimi, bogme, i strieve starecokule, krut crn gunj i dugaak al, kojim bi se omotao oko vrata jedno etiri puta. Djeak jebio siroe, bez oca i matere, stric ga je othranio i podigao uz pomo djeakova djeda i nikadga nije, koliko se zna istukao. To je ponekad inio samo djed, a dobri striko, ako bi se kadgodi naljutio, tukao je prutem stari gunj u kome nije bilo djeaka, i karao ga: Evo ti, nevaljale, sad si dobio to te spada! Pa ak bi se i zbog toga raalostio ibriui suze, stao je da miluje gunj. Nee tebe tvoj striko, alim se ja samo.5 Po visini Stric je liio na svog brata od tetke, oeve sestre, krupnu seosku mominuNikoletinu Bursaa. Kad god bi ga gdjegod susreo, Nikoletlina je dobroduno gun ao: Zdravo, brate Strie! Kad se Jovane predvee vratio iz Gaja, Stric ga presrete na panjaku. ta misli sad? Paprika je ljui od prave paprike, prebie te kad sutra do e u kolu. A ja zato neu doi. Stric samo zinu. Toj mudrosti on se ve ne bi dosjetio: ne do e u kolu, nema batina,prosta stvar. Pa ta e onda raditi? Jovane veselo uzvi obrvama. Ehe, to sam ja ve smislio. Ponesem ujutru knjige i ruak u torbici kao da u u kolu,pa kad nai em pored Gaja... A ti na drvo! doeka Stric, koji je pred svim potjerama i opasnostima uvijek bjeaona prvo drvo poput uplaena maka. Ne, ne, u umu, u hajduke, kao moj ukundjed Jovane. Ima u Prokinu gaju jednazaravnjena udolina, ja sam je nazvao Tepsija, tamo u logorovati. Ihaj, i ja u s tobom im dobijem prve batine povika Stric. To te ve sutra eka. Ih, nek me samo Paprika jedanput kljucne, eto me tebi u Tepsiju pa makar se odmahu njoj ispekao. Primam te, dobar si drug. A predvee, kad se aci vraaju kui, i mi emo krenutinatrag kao da se vraamo iz kole. Sutradan je i Stric, kao to smo ve uli, dobio batine zbog rijeke Dunava i odmahodjurio u Prokin gaj, do Tepsije, da se na e s drugom. Uz put, vraajui se iz Gaja, dogovorili su se koga e, od bijenih aka, primiti udruinu. Curice nikako! sveano izjavi Stric i ratoborno namae na elo svoj otrcani slamnatieir. A zato? Sve e izbrbljati, istorokati, znam ja njih. Sastanu se jedna s drugom pa na uvo: hi-hi-hi, ho-ho-ho! kau i ta su ruale, i ta su vidjele, i ta su ule. Za pola sata svo bi selosaznalo za nau Tepsiju. Tako je, bogami. Djevojice meni trebaju za neto drugo. Od njih u ja najprije doznati ko je u kolidobio batine, ta uitelj sprema za nas bjegunce, ta se o nama pria. Samo je malopotegnem za jezik, a ona se rastoroe. Je l' takva i tvoja Lunja? Ih, avo je odnio, dabogda crkla! pocrvenje Stric i jo jae natue eir. Ne moguoima da je vidim. Lunja je bila tiha utljiva desetogodinja djevojica, velikih mirnih oiju, Strieva prvakominica. Uvijek je utke, i nepozvana, ila za djeacima, posmatrala ta rade i kako seigraju, pronalazila ih u ribarenju oko rijeke, u kra i lubenica, u potrazi za ptijim gnijezdima.Vikali su na nju, prijetili joj i ak je tjerali kamenjem, ali tiha radoznala djevojica sklonila bise samo za kratko vrijeme i tek je djeaci smetnu s uma, a ona ve viri iza nekog buna iliukajui izlazi iz visoka kukuruza. Eno je opet, avo je odnio! istom bi povikao neko od druine. Lunja se pojavljivala otud odakle joj se najmanje nada: iz visoke travuljine poredrijeke, sa taglja punog slame, iza krda mirnih goveda, s mrana tavana, ispod guste nagnutelijeske. Odasvud si je mogao oekivati kao nekakvog arobnjaka. Jednom je djeake ljetna kia zatekla iznenada na panjacima pod samom planinom.Trkom su pojurili do polurazvaljene obanske kolibe, a kad tamo, pod ostacima niska krova,sjedi glavom ko? Lunja! Nita nije kazala, samo se skromno povukla sasvim u oak daostalima naini mjesta i sve ih je gledala sreno i s ljubavlju svojim velikim precrnim oima.Bila je radosna to su pored nje i to su pobjegli od pljuska. U jazavevu jazbinu da se uvuem, tamo bih sigurno Lunju naao uvjeravao jeostale djeake Stric, njezin komija. Vidio bih je gdje sjedi i bulji u kuma jazu onim svojimgaravim ourdama.6 Nije zato ni udo to je Stric, pri pomenu Lunjina imena, poeo da vie i da sezabrinuto rogui. Da zna Jovane, ona e nas prva pronai, budi u to siguran. Kako e nas nai ako joj niko ne rekne? udio se mali harambaa. Kako? ta ja znam kako. Ima ti ona za te stvari nos. Samo se uputi kroz umu i njuc njuc! evo je usred Gaja, na Tepsiji. I stane uz drvo, gleda nas! dopuni ga Jovane. Bulji kao peen brav, i ne trepe! Pa nee nas valjda izdati ako nas i prona e poe da ga tjei Jovane. E, to ve ne znam iskreno priznade Stric. Ona uti ak i kad je tuku, a ja se, naprimjer, tako slavno dernjam da se pola sela sleti oko moje kue. Pretresoe i ostale ake kakav je koji i je li pogodan za druinu, a na rastanku Stric jojednom potvrdi da ve od sjutranjeg dana kree da "kupi vojsku".IV Grupa djevojica s grajom se vraala iz kole i upravo kad su prolazile pokraj gustaljeskova bunja obavijena divljom lozom, jedna od njih preplaeno vrisnu: Jao, noge! Eno nogu! Curice se skamenie u mjestu. Iz ubasta bunja zaista su virile neije duge zapraenenoge i kao da nekom daju lukav tajni znak, one istog trena poee micati prstima, a zatim iitavim tabanima. Pst, miu se! proaputa jedna djevojica. Miu se kad ih ja miem! zabobonji iz buna neki djevojicama dobro poznat glas. itava grupa sad malo slobodnije ivnu. Nije tamo, znai, nikakav razbojnik, mrtvac ilineto slino. To je neko od poznatih. Ej, pokai se, nemoj nas plaiti. Prsti na nogama opet obijesno poigrae. Djevojice su i dalje neodluno stajale, a ondase iz grupe izdvoji mirna Lunja i po e prema bunu. Radoznalice prokleta, svud ti mora prva zaviriti! dreknu iz lijeske ljutiti glas i naput s praskom iskoi glavom i bradom Stric. Ehe-he, jeste li se prepale? Da zna, tuiemo te uitelju da nas plai! svadljivo viknu jedna djevojica. Ne idem ja vie u kolu pa da me uitelj izbije kao tebe danas doeka Stric. Eto ba nije mene, nego oku Potrka! zlurado zakreta sva alica. A koga jo? E ba ti neu kazati! Ne zna, pa zato nee. Ne zna, ne zna, ba, ba! Znam, ba znam: oku Potrka i Lazara Maka, eto ti! Obojicu je danas istuk'o. Enoih, ostali su u zatvoru. Lukavom Stricu nita drugo nije ni trebalo nego da sazna ko je bio bijen u koli. Etonovih junaka u druinu. I to ba Maak i Potrk, dvije delije iz etvrtog razreda kakve se samozamisliti mogu. I Potrk i Maak bili su nadimci. Potrka su zato tako nazvali to je trkom idolazio u kolu i vraao se kui, potrkivao je i onda kad na tablu izlazi. Jednom su mu ak, ujednoj crkvenoj procesiji, dali da nosi pred narodom krst, a on ga je pograbio i trkom pojuriooko crkve tako da su babe digle viku: Drate ga, odnese krst! Naravno, procesija se pokvarila, oko dobio batine i nadimak "Potrk". Lazar Maak bio je omalen i prgav djeak, gotov uvijek na sva u i boj ako ga samoneko naljuti. Nije se bojao ni mnogo starijih i veih od sebe i smjelo se zalijetao na njihfrkui kao srdit maak. Drugovi su ga voljeli zato to je bio vesele udi, okretan, otvoren iveliki majstor za pravljenje najrazliitijih igraaka: puaka i prskalica od zove, zamki za ptice izeeve, raznih vrteki, igri, strijela, praki i bezbroj drugih mudrolija. U kui svog oca, kolara,on je na tavanu imao itavu malu radionicu u kojoj je acima popravljao noeve, polupanetablice i kutije od pera, pernice. Popravio je ak i stari kolski globus, samo je na njemu7Zemljanu kuglu malo i suvie nakrivio, pa je liila na pijanca koji se upravo sprema da legne. Po koli je kruila pria: Lazar Maak bio ljut pa nakrivio Zemlju! Mnogi bivi aci te kole itavog ivota zamiljae Zemljanu kuglu u onome poloaju ukoji je postavljena vjetim rukama djeaka Maka na polumranom tavanu seoske kue, uzopasno zuzukanje osa, koje su malianu smetale i pokvarile mu majstoriju. Na preduzimljivi Stric sad se ponovo postavio u zasjedu da saeka ove dvije delije kojesu amile u kolskom zatvoru, "u tamnici kui neobinoj". Prvi se na vidiku pojavio oko Potrk. Jurio je drumom kao da ga vija roj pela, bijesnopseto ili kakav Gligorije crkvenjak s toljagom na ramenu. Stoj! ispade preda nj dugaki Stric, a zahuktali oko, prije nego se mogaozaustaviti, jo dvaput optra ako Strica i tek onda zastade jo uvijek pocupkujui i podviknu: O-op, sto-oj! Tebe danas istukoe, a? priupita Stric. Izmlatie, brate, sve po nogama, po mojim brzim traljkama! veselo doeka oko iobazre se kao da mu je uitelj jo za petama. Kako li samo tako brzo do tebe stie taj glas,bre nego ja sam? A bi li ti poao sa mnom na jedno mjesto gdje nee biti tue i batina? lukavo zakiljiStric. Evo me odmah! O-op! i oko pojuri drumom. Ej, stoj, kuda e? Pa tamo gdje ne tuku! viknu oko vraajui se trkom. A gdje je to? Da, zbilja, nijesi mi jo ni kazao. Gdje je? Kad mu Stric ispria za Jovaneta i Tepsiju, oko samo veselo podvrisnu i stuti seputem u pravcu Prokina gaja. O, op, juri u hajduke! Ubrzo se drumom pokaza i Lazar Maak. Po onome kako je iao, vidjelo se zaista da jezasluivao svoj nadimak. Zavirivao je u ivicu, akao po okolnom bunju i zvjerao za pticamakao kakav proskitani seoski maak, lukava beskuna maorina, koja samo cunja i gleda to ezdipiti na zemlji, ispod zemlje i na drveu. Od takvih su samo zvijezde sigurne, pa i one poitavu no nepovjerljivo mirkaju kao da e rei: Kuda li se to ti smuca, protuvo jedna, kad sav poten svijet spava? Kad Maak stie do bunja za kojim se krio Stric i poe okolo njukati, dugajlija skoipred nj i dreknu: Pis, macane! Lazar prestraeno odskoi u stranu, ali se brzo pribra i borbeno narogui. Hoe da se bije? ik! Tebe su ve izbili poe da se ceri Stric. Ih, da sam na tvom mjestu, ja vie ne bihuitelju u ruke. Bogme i neu! planu prgavi Maak. Pa kuda onda misli? Smisliu neto kod kue na tavanu. Ja se uvijek gore zavuem kad neto smiljam. Do i u nau druinu predloi mu Stric i sve mu ispria o Jovanetu i o logoruTepsiji. Maku sinue oi. Oh, ta li emo sve tamo nainiti da samo zna. Pusti me, idem odmah na svoj tavanda mislim. Eto me sutra u Gaj.V U Prokinu gaju, u logoru male diruine, oko Patrk, zahuktan kao drebence,optravao je poljanak Tepsiju. Stric je dokon jahao na grani stare bukve, a Jovane i Maaksu vodili ozbiljan razgovor. Kako ti se dopada na logor? ispitivao je Jovane. Dobro je skriven u hladovini... A ta emo kad udari kia? sjeti se razboriti Maak.8 Zar ne vidi ovu bukvetinu nad nama, zaklonila je itavu Tepsiju. Maak die pogled, ozbiljno osmotri moan zelen svod nad glavom i uvjerljivo ree: Prokisnue. avoli me oderali ako prokisne i za najveeg pljuska povika Stric odozgo s grane. Ja u itav dan prosjediti pod ovom bukvom, pa da pada ne znam kakva kia. A bude li kiovito i sutradan, ta onda? zakilji Maak. Prokapae i kroz najguukronju. E, toga se ve nijesam sjetio prostoduno priznade Stric. Onda se mora praviti neka koliba predloi Jovane. To sam i ja sino na tavanu smslio ree Maak. I jo sam neto smislio, aliestoko. ta to, ta to?! u trku upade oko i radoznalo uii oima. E, za tu nam rabotu treba i jedno magare. ta tu treba magare! poskoi oko. Evo mene. O-op, ja sam bri od svakogmagareta. E, kada bi bilo na trku, ali tu treba nositi, i to dobar tovar poe da objanjavaMaak. Hou svoju radionicu s tavana da preselim ovamo. Dugajlija Stric hitro se smandrlja s grana. Doveu svoje magare. Mogu jo noas. Idem s njim u mlin pa kad se budem vraao. Toga poslijepodneva, dok su Lazarevi radili u polju mislei da je djeak u koli, Jovanei Lazar prevukoe s tavana sav onaj kr od razne starudije i alata koji je Maak s ponosomnazivao "moja radionica". Sve to posakrivae iza jedine ivice u dnu bate, tamo gdje nikonije zalazio. Uvee se oprezni Maak jedva nekako izvue neopazice iz kue i po e na drum dasaeka Striev povratak iz mlina. Napinjao je ui i buljio u tamu, ali to je vie naprezao vid,okolni bunovi i drvee dobijali su sve udnije oblike. Pojavie se neki divovi visoki desetmetara, zamahae dugim rukama avetinjske babe, umjesto trnova buna uao je crnmedvjed. Lazara Maka podi e jeza. vrsto zatvori oi i poe da apue: Znam ja, znam, nijeste vi ni babe, ni divovi, ni medvjedi. Sve je to drvee. Pa da bi se jo bolje ohrabrio, on glasno zovnu: Lazare! Odmah zatim odazva se sam sebi izmijenjenim glasom: ta je? Boji, li se? pitao je debeli glas. Ne bojim. Lae! tvrdio je kobajagi onaj dirugi. Bogami ne laem! Ne bojim se ni koliko za mali prst. Ni ovo mu nije bilo dovoljno, pazato viknu i treim glasam, piskavim, enskim: ta to vas dvojica priate? ta je tebe briga! doeka obini Lazarev glas. ta je tebe briga! ponovi i onaj debeli. Tek to je Maak tako sam sebe malookuraio, iza okuke druma zau se pjesma: "Tele rie, domaica vie: Zato rie, izjeli te vuci!?" Aha, evo Strica! poveseli se Maak. Prepao se pa pjeva. Ih, a jo je u drutvu smagarcem! Istrao je na put i jo poizdalje povikao: Ej, Strie, pjeva li to da odagna strah? Stric je jedva doekao da uje drugarev glaspa, obradovan, odgovori sasvim iskreno: Tjeram ga, ali on stalno kaska za nama i kaklja me po vratu. Pobjegao je tek sadkad si se ti javio. Ehe, zna on da se Lazar niega ne boji! isprsi se Maak. Provukoe se po mraku do one ivice podno bate i poee da tovare magare. ega li se sve tu nije nalo i im li sve jadno magare nije optereeno! U Strieve prazne mlinarske vree najprije su pobacane sitnije stvari: arafi, ekseri,stare turpije, brusovi, skoble, tesle, dlijeta, ekii, klijeta, izlizana bradva, kutija od masti zacokule marke "arap", ila, burgije, zumbe, probojci, kresivo, kremenje, polovina od maica,donja konjska vilica, jagnjee krzno, toak od kolica, ivae maine i neke ogromne mamuze,9zatim nekoliko potkovica obinih i "turskih", pa razne kuke, lanci, kutija od sata budilnika,neko staro proupljeno su e i jo bezbroj drugih stvari, i bezimenih i s imenom. Hm, ovdje ti jo nedostaje samo pop s bradom i Ma ar sa tapom, pa bi sve bilo uredu! zau eno progun a Stric. Povrh one dvije vree na magareev samar naslagae, natovarie, objesie, natrontaei privezae jo vazdan kojeta: suvih dasaka, obrueva, sindira, kostur drvena sedla, polakolske rude, a sve to pokrie izderanom austrougarskom zidnom kartom Bosne i Hercegovine,koju je Maak naao na kolskom tavanu. E, sad je sve gotovo! Da je bio dan, ispod toga ogromnog tovara bi se vidjele samo magareve noge, dionjuke i jedno uvo koje je virilo kroz rupu na geografskoj karti, i to ba negdje izme u Bihaai Travnika. Naprijed, Sive! Magarac samo u neprilici mae svojim himalajskim uvom iznad bihake ravnice kao dadalekim zvijezdama nad sobom daje znak da i one pogledaju ovaj kolarsko-kovaki muzej nanjegovim le ima, ali se ni za dlaku ne pomjeri s mjesta. Sijevaj, Sive! glasnije ree Stric i razmahnu prutom. Zveknu starudija. Sivac je i dalje uporno utao kao da u sebi prijekorno misli: "Bezdunici jedni, nije vam dosta tolikih krntija, nego mi jo odozgo dodadoste Herceg-Bosnu!" Prut nije nita pomogao, jer je magare prosto bilo oklopljeno gvo em i drvenarijamakao kakav srednjovjekovni vitez. Zato Stric popade s njega onu kolsku rudu i raspali ga svomduinom krr! Istog trenutka Sivac ipnu i trkom nadade u no. Za njim se stutie Lazar i Stricodre ujui pravac prema zveketu starudije. Stoooj! Magare na drumu naleti na pripitog seoskog crkvenjaka, koji se odnekle kasno vraao,a ovaj, prestraen od neobina klempava udovita, strugnu preko polja i pljesnu u baru, uneko staro moilo za konoplju. Tu je jo dugo uao u abokreini, krstio se i gun ao: Oe na, ie jesi, ono je bio sam avo! Kako li je samo naoruan, sve zvoni! Lazar i Stric na kraju su jedva uhvatili magarca i za ular ga povela kroz Protin gaj.Pipajui, spotiui se i zveei tovarom, jedva nekako dogurae do logora Tepsije i turastavarie Sivca. Ti se sad vraaj kui, a ja ostadoh da ovdje spavam ree Stric pipajui ubijenokoljeno. Kazau kod kue da sam noio u mlinu. Maku se nije vraalo samom kroz umu, pa poe da ga strai: A zar ne misli na vuka? Nek na nj misli magarac progun a umorni Stric. Izreka veli: ujeo vuk magarca, ane: ujeo vuk Strica! A ti bar vii "ku-ku-ku" dok ja ne iza em iz Gaja zamoli ga Maak. Manje e mebiti strah. Dok je Lazar urio, spoticao se i pipao kroza umu, Stric je neko vrijeme marljivokukao, a kad se pucketanje suvih grana udalji, on se neto dosjeti, pa stade iza svega glasada tuli oponaajui vuje zavijanje: Auuu! Av-av-auuu! Pri kraju Gaja, na onoj strana kud se izgubio Maak, zau se neki lom i krenje. Stric seprosto zavali od smijeha: Aha-ha-ha, uje li, Sive, kako na junak strue! Jo nekoliko puta zapitao je Sivca ta misli o Makovoj hrabrosti, ali kako se magarcu,oito, nije prialo, Stric na kraju mudro zakljui: Ima pravo, treba spavati. Djeak se pokri jednom vreom i kartom Bosne i Hercegovine, a druga vrea, prostrtapod njim, uini mu se kao najmeka slamarica na kojoj on brzo potonu u dubok mlinarski san.VI10 Rano jutarnje sunce tek to je poelo ovdje-ondje da se probija kroz guste bukovekronje i da pada po umi vesela okca kad se Lazar Maak oprezno uunja u Prokin gaj. Uruci je nosio dobro naotreno sjekire i zvjerao lijevo-desno kao da neto oekuje. Ondasastavi ruke oko usta i javi se glasno i otegnuto: Ku-ku-ku-ku! Tiina. apue samo ustreperen list i negdje uka sakriven kos. Maak se rastui. Jadni moj Stric, noas ga je zaista onaj vuk pojeo. Dobro sam ga uo kako zavija. Djeak izvue iz njedara nekakvu starinsku kuburu, pa sjekiricu uze u lijevu, a kuburu udesnu ruku i tako, gotov za bitku, jo opreznije krenu prema logoru Tepsiji. Sad neko ima da pogine! Prvo to je smotrio u plitkoj dolini bila je neka siva zvijer koja je, sagnute glave,vjerovatno neto jela. Maku odumrijee noge: Vuk! Dorukuje ili magarca ili Strica. Kako bi sad Maak rado strugnuo, kad bi samo vladao nogama! Ali, umjesto nogu, podnjim su dva drvena stuba, dvije krute ledenice, ne moe ih pomai s mjesta. Moe sadvuina slobodno prii i smazati ga kao pitu guvaru, on se ni lecnuti ne moe. A kubura? Kad ona grune, sam bi avo pobjegao. Maak naniani u hrbat zvjerke, zatvoru, oi i povue za obara. Kvrc! Prevari ga vjerna kubura, ne opali. Kvrcnu samo oroz, ali to majstora Maka vie uplainego da je zagrmio top. Pazi, zaboravio sam da je potpraim barutom! E, jesam neka eprtlja. Ono zvijere, kao da je slutilo da se radi o njegovoj koi, odjednom podie glavu izagleda se pravo u Maka. Djeaku od straha stadoe oi. Majko mila, koliki je! Gle mu samo uiju! Pa gle... Pa on ima ular na glavi! Zaularenvuk, ej! Kvrc, kvrc! kresnu dva-tri puta neto u Makovoj glavi i onda pred njim sinu jasnavesela svjetlost, Pa ovo je Striev magarac Sivac! U dva skoka bio je kod magareta i oduevljeno staoda ga grli. Dragi moj, ro eni, pametni! Ba mi je milo to si to ti, a nije vuk! Volim te vie negodeset vukova! Kad ga minu prvi talas razdraganosti, tek tada se sjeti da pogleda ta je sa Stricem.Ispod karte Bosne i Hercegovine ulo se umno struganje i itava teritorija odizala se isputala u ritmu Strieva disanja kao da to dolje, u podzemlju, uti pritajen vulkan i spremase da Bosnu baci u vazduh. ekaj, mavalo jedno, sad e vidjeti! Maak pograbi poduu suvu granu, raspalinjome po karti i hitro skoi iza velike bukve. Istog trena itava Bosna i Hercegovina poletjeeuvis i prevrnue se na le a, a ispod njih iskrsnu Stric, upav, razbaruen i unezvjeren. Jao, propadoh! Prestraeno je buljio oko sebe, jer je upravo sanjao kako pade s neke kruke. Kakve,vraga, kruke kad je nad njim bukva! A osim toga, kad je ve pao s drveta, trebalo bi da gabole noge i tur, a gle njega bole ramena! ta je sad to? Zau eni Stric zagleda se u svog magarca i progun a: to zuri u mene, budalo?! Pao, pa pao, to se to tebe tie! Kako je jo uvijek bio pospan, on prigrnu Makovu vreu i ponovo lee. Ehe, idem opet na onu kruku. Tek sam bio poeo da berem. Iza bukve se opet pokaza Makova glava. Udarac ponovo tresnu po spavau. Stric skoi sad jo vie poplaen. ta je sad ovo?! Batine s neba padaju ili... Djeak popade magarca za ular. Ti si se na mene ritnuo, priznaj! Moda jesam, a moda ba i nisam. Djeak smotri prelomljenu granu i zabezeknu se: Pa ti si to mene granom, a?! Kako si to izveo, deder? Kako je magarac i dalje mirno stajao i utao, Stric uze da gun a u velikoj neprilici: Dobio sam po le ima, grana je tu, prelomljena, a Sivac nema ruku! ta onda? Ili je11ovo neko udo ili sam ja magarac jo vei od Sivca! Ti si magarac, i to najvei! dreknu Maak iskaui iza bukve. I opet prestraen i iznena en, Stric mu skoi u susret, zgrabie se od radosti u plei,porvae i pogurae, dok se ne spotakoe o Sivca i oba padoe na zemlju. Tek tada zaduvan icrven, Stric spazi svoj slamni eir i povika: ta je ovo? Neko mi izgrizao eir. Zaista, pola oboda Strieva eira bilo je otkinuto i nekud iezlo. Stoj! povika Maak. Znam ko je kriv. Virio sam iza drveta i mislio da to tebe jedevuk, a kad ono Sivac ... Jede moj eir! zapanjeno dodade Stric. Ej, crni Sive, zar ne na e boljegdoruka?! Kad biste sad kazali da se Sivac pravdao i kleo kako nije ni takao eira, to ne bi biloistina, niti bi vam ko vjerovao. Sivac je, pravo da reknemo, ponovo krenuo da zagrizepokazani eir mislei da mu ga nude, ali je Stric hitro trgao ruku. Jedi svoj ular, a ovo je krov za moju glavu! Samo je sad nevolja bila u tome to je taj Striev slamni "krov" s jedne strane bioodvaljen, a tako kusa krova stidjela bi se najcrnja ciganska kovanica, a kamoli ne bi jednaovakva, kiena hajduka glava kao to je bila Strieva. ta da radim s ovim udom? zabrinu se djeak. Lazare, ti si majstor, daj pomozi.Kad si znao popraviti Zemaljsku kuglu, umjee i ovaj eir za moj "globus". Maak uze eirinu u ruke, znalaki je zagleda, coknu dva-tri puta jezikom kao to toine odrasli majstori kad procjenjuju neku krntiju, a onda zamiljeno ree: Hm, hm, hm! ta ti znai to tvoje "hmakanje"? radoznalo e Stric. Prvo "hm" znai da je tvoj krljak mnogo oteen, drugo "hm" da mi treba igla ikonac, a tree "hm" kae da mi valja nai neto od ega emo nainiti pojedeni kraj oboda. Moe li kakav komad lima? upita Stric. Ta nije tvoj eir crkva pa da ga limom krpimo. Bolje bi bilo da uzmemo kakvu sargijuiz magareva samara. A zar sam ja magarac? pobuni se Stric. Ama, nijesi, brate. Magare ima etiri noge, a ti samo dvije. Taman si za polamagarca. A zajedrio s tobom sam itav atavcati magarac! doskoi mu Stric i oba udarie utako grohotan smijeh da ak i Sivac die glavu i prijekorno ih pogleda kao da veli: Budale il' se smiju il' po glavi eu! Najzad Maak prona e u svojoj "radionici" veliku iglu za ivanje samara, zvanu"samarnjaa" ili "uvaldus" zatim jak i debeo konac i, konano, vrst karton od jedne kutije ukoju je nekad bio pakovan otrov za pacove. Na kartonu je pisalo crnim tampanim slovima:"Nita nema da te brine,od ovoga pacov gine!" Stric proita neobian naslov i poe da se buni: Ih, ko bi to nosio! Pa to e onda ispasti da sam ja neki otrov za pacove. Lazar se nasmija. Pa i mene zovu Maak, a to je smrt za mieve. Taman spada u moje drutvo. Maak je tako popravio eir da je izgledao nov novcijat. Dodao mu je ak i pantljikunainjenu od poruba stare djevojake marame i zatakao iza nje tri cvijeta ciklame. Evo pa probaj, izgledae za petnaest godina mla i. Stric veselo nakrivi svoj slamnato-kartonsko-ciklamni eir s pantljikom. Istinu budireeno, nije ba izgledao petnaest godina mla i, jer je ranije imao svega dvanaest, ali je takosa slamom, ciklamom i djevojakom trakom, liio na veseo seoski jesenji vaar na komeupoglava curica prodaje najbolji "antipacolin". Ihaj, ovo treba da vidi itav svijet! veselo povika dugonogi djeak i brzo zagrebe uzprvu bukvu. Popeo se do na sam vrh, sve dok mu glava nije izronila povrh treperava mora odlia. Ehej, narode itavoga globusa, pogledajte moj eir!12 Od priblino dvije i po milijarde ljudi na ovome svijetu ba niko nije primijetio znamenitieir. Izgubljen u zelenu umsikome moru, ispod nebeskog okeana, on je bio zapaen samood strane izlizanog tanjunog jutarnjeg mjeseca, koji s u enjem naheri glavu i poe da srieudnovat natpis: "Nita nema da te brine, od ovoga pacov gine!"VII Druina malog Jovaneta polako je rasla. Dan-dva poslije Maka i Potrka, Stric je ulogor doveo novog druga, Niku ulibrka. Ovaj vojniki salutira i pozdravi na engleskom: Halo, bojsovi! (Zdravo momci!) Nikin otac Mile, zvani "Majkel", radio je dugo godina u Americi kao rudar, farmenskiradnik i kauboj (uvar stoke), a kad se otuda vratio, mijeao je u na jezik mnogo engleskihrijei, enu Maru zvao je "Meri" a oca ur a " an", a sina Nikolu "Nik". Zbog toga je itavoselo, pa i aci u koli, djeaka zvalo Nik. Nik je nosio plave pantalone prekrojene od oeva radnikog kombinezona i kaubojskieir iroka oboda, pa im je stigao u logor, odmah je pomraio slavu Strievom priprostomeiru od slame i kartona. Ono, istina, ameriki kauboji jau konje, a Stric je obino jahaomagarca, pa je zato i bio red da nosi obian slamni eir, jer ni njegov Sivac nije bio banaroito gizdav. Ubrzo iza Nike ulibrka stie u mali logor i drugi "inostranac", ak Ivan Popovi, zvani"Vanjka". Njegov otac bio je u prolom ratu zarobljenik u Rusiji (vojenopljeni) i tamo seoenio Ruskinjom. Ivan-Vanjka bio mu je najmla i sin, djeak plavokos kao zrela ra i takokrupan i temeljit da su ga sva djeca zvala Vanjka iroki. Tako je sad mala druina, na veliko Jovanetovo zadovoljstvo, imala svoga"Amerikanca" i svog "Rusa". A zar je lako nai takvu hajduku druinu? Jednoga dana za Stricem doskita i jedan nezvan gost, koji ni po emu nije spadao uovo odmetniko drutvo etvrtokolaca. To je bio mali Nikolica, ak prvog razreda, svojeglav iljut djeai, crn kao Arapin. On je za sobom uvijek na uzici vodio svoju, svakom poznatu,utu kuju uju i im bi neko poeo da ga zadirkuje, on je putao uzicu i podvikivao: Dri ga, uja! Vjerna kuja smjelo je juriala na bezobraznika i tako je mnogi okaenjak odjuriopoderana tura, srean to je itavo ostalo ono to se krije iza tura. Zbog te njegove opasne pratnje, Nikolica je u itavom selu bio poznat po nadimku"Nikolica s prikolicom". Nikolica s prikolicom vodio je sa sobom kuju uju i u kolu i ostavljao je vezanu ukolskoj upi. Njegov otac uzalud se protiv toga borio. Jednom je bio i prodao kuju ak udrugo selo, ali se djeak od tuge odmah razbolio, legao u krevet i smrknuto izjavio da e daumre bez svoje vjerne pratilice. Eto ti ba, kad nema uje, nek nema ni mene! I vjerna ivotinja nije mogla bez svoga malog gospodara pa je kod novoga gazdeitavu no zavijala, sve dok nije prekinula lanac i drugog jutra dojurila svojoj kui i strpala seu krevet kod jogunastog bolesnika. Nikolica je, naravno odmah "ozdravio" i odjurio u kolu. Uiteljica Lana nije imala nita protiv ove djeakove ljubavi prema vjernom psetu iputala je maliana da dovodi kuju u kolu. Me utim, novi uitelj opazio je poslije nedjeljudana da Nikolica dovodi uju i vee je u upi, pa je strogo naredio: Da te vie nisam vidio s tom obanskom dukelom, jer u odmah zvati posluitelja daje umlati, a i ti e dobiti svoje. Toga dana rastuen Nakolica uz put ree svojoj kuji: uja, gotovo je sa kolom. Kad ne daju tebi, neu ni ja ii. Kako je Strieva kua bila blizu njegove, Nikolica je brzo zapazio da se svi aci bjegunciod kole esto sastaju sa Stricem i neto potajno dogovaraju. Sigurno se negdje zajedno kriju dosjeao se malian. Kako koji pone bjeati odkole, evo ga ve kod Strica.13 Jednog jutra, kad je bilo vrijeme za kolu, Nikolica povede uju i uputi se nazorice zaStricem. Kad je stigao ve na ivicu Prokina gaja, dugaki djeak spazi da malian s psetomskree sa seoskog druma pravo za njim. Kuda si poao? okosi se Stric. Za tobom. Vraaj se odmah. Neu! Vraaj se kad ti kaem jer ako te... Stric poprijeti akom i pouri kroz Gaj, ali maliopet krenu za njim. Mar natrag, uje li! povika Stric, pa pograbi sa zemlje neki suvarak i baci se namaliana. Kuja skiknu i odskoi u stranu. Nikolica planu i pusta uzicu. E ekaj sad! uja, dri ga! Kuja zaurla i jurnu za Stricem. Dugonogi djeaina, videi da nema ale, skoi do prvogstabla i hitro se uspuza na drvo. U posljednjem trenutku uja se zaskoi, dohvati ga za nogu iskide mu prostranu cipelu. Ajoj, zakla me prepade se djeaina, pa se uspuza sasvim u kronju drveta iuklijeti se u grane. Aha, ta e sad?! zlurado doeka Nikolica i sjede pod bukvu zajedno s kujom. Odlazi odatle! povika Stric s grana. Neu! E, ni ja neu da si em, ta mi moete ti i tvoja runa kujetina. Ja i uja priekaemo. A ja neu da si em ni za sto godina! zainati se Stric. A ja i uja ekaemo trista godina! prkosio je Nikolica. Mi smo ponijeli ruak. A ja u ostati hiljadu godina! viknu Stric. A ja i uja ekaemo hiljadu stotina i pedeset godina! glasno se prodera Nikolicakao da je kazao najvei broj na svijetu. A ja u se na drvetu i oeniti, pa kad li te moja djeca pojure tapovima kroz Gaj! zaprijeti Stric. Nikolica zabrinuto pogleda uz drvo i zamiljeno upnu nosi, pa se istom neto dosjeti igraknu: I moja e se uja oteniti, pa kad li tenad zaokupe tvoju djeurliju! Vidi Stric da s upornim Nikolicom nije lako izii na kraj, pa okree drugi list: Zbilja, Nikolice, kud si ti to jutros poao? Pa tamo gdje se vi krijete. Ee, pa ti ne moe tamo! otegnu Stric s drveta. Nama dolaze samo oni koje jeuitelj istukao. A meni uitelj ne d da uju dovodim u kolu poali se malian. Kad ona nemoe, neu ni ja da idem. Pa ta e onda raditi? Sakriu se svaka dan u umu dok me vuk ne pojede tuno progun a djearac. Sad se i Stric rastui. Nita se ti ne boj, ne damo mi tebe. Ima nas ovdje... Ih! Eh, ima vas, a tjerate jednog malog djeaka da ga vuci rastrgnu. Stric hitro spuznu s drveta, zagrli maliana i uze da ga tjei. Ne damo mi, bogami, svoga Nikolice. Hajde ti sa mnom. Neu! Ba nek me vuk pojede. Eh, pojee on uju, a tebe e ostaviti! Ovo je upalilo. Djeai uplaeno pogleda svoju kuju i skoi na noge. Hajdemo brzo! U logoru doekae Nikolicu srdanije negoli se Stric tome nadao. im ugledae njega injegovu uju, die se vesela graja: Ehej, evo Nikolice s prikolicom! povika prvi vo a druine Jovane i njegovo lijepocrnpurasto lice radosno zablista. Igrao je izvijenim sastavljenim obrvama i u osmijehupokazivao sjajne bijele zube. E ba nek ste doli i ti i uja. Ja i uja loviemo zeeve! doeka oko Potrk, uze od Nikolice uzicu i zajedno skujom pojuri ukrug oko itavog logora.14 Praviemo uji kuicu! predloi Lazar Maak. Ol rajt! (Vrlo dobro!) sloi se Nik ulibrk, a Vanjka iroki samo se zadovoljnopljesnu rukom po bedru kao da e rei: Kad neto zagusti, tu sam! Tako je Nikolica s prikolicom, ak prvog razreda, na opte zadovoljstvo itavog logoraTepsije, primljen u odmetniku druinu etvrtokolaca.VIII umom je ukalo i vrljalo jesenje jutro ogrnuto prohladnom sjenkom. Druina se tekbila iskupila u Tepsiji i poela da larma kad Jovane ustade, pri e staroj bukvi i stade uzasamo stablo, svean i ozbiljan. Galama odmah prestade. Neto se sprema proaputa Stric. Djeaci! poe Jovane. Mi se moramo zakleti da neemo nikom kazati gdje senalazi na logor, da jedan drugog neemo izdati i da emo jedan drugog svuda braniti ipomagati. Tako su radile sve hajduke ete i druine. Ima to i u pjesmi, ja sam itao! pouri oko Potrk. Ol rajt! sloi se Nik ulibrk. I meni je tata priao jednu takvu priu. Pa da se zakunemo progun a Stric i presta da trpka svoju kukuruzu. Hoemoodmah? Hoemo, ali ne ovdje ree Jovane. Ja sam neto drugo smislio. Zakleemo se nagrobu hajduka Jovaneta. Svi se djeaci na preac uozbiljie. Sjenka davnog hajduka prominu sjenovitim Gajem.Bljesnu njegovo srebrom okovano oruje. Neto zakripa duboko u umi. Zar to ne vukuglomazni turska top da ga aju hajdukovu kolibu?! Jovane! Hajdukov grob uti u sjenci divlje kruke na ivici Gaja. Tamo se valja zakleti na vjernosteti i drugovima. Oho, pa to je neto ozbiljno! tiho ree ak i veliki objeenjak, oko Potrk. A ta emo s Nikolicom, on je malen za zakletvu? sjeti se Stric. Djeai se narogui. ta, ti misli da ja ne znam utati?! Dabogda crkli i ja i uja ako rije proslovimo! Okupljeni oko groba "slobodarskog hajduka, koji je smjelo prkosio svakoj sili i nepravdi,ovi nedorasli djeaci, istinski uzbu eni, zarekoe se da e jedan drugom biti vjerni i da seme u njima nee nai izdajnik koji e uitelju batinau odati gdje se kriju mali odmetnici. Izdajnik! To niko nee postati! U ovoj zemlji gdje je sve do jue sijevala sablja tu inskih porobljivaa, drugarstvo ivjernost cijenjeni su iznad svega ostalog. Rasuti grobovi etobaa, ustanika i hajduka nijemosu priali prolaznicima o vjernim drugovima koji se ni smrti bojali nisu. S druge strane, opet, krezube zidine i provaljene kapije starih tvr ava sjeale suputnika na izdajnike koji su kriom davali znake neprijatelju i odavali tajne branilaca. Izmrane pustoi kamenih kula sledi te i danas hladan dah davne kletve: Proklet bio izdajica koji je neprijatelja pustio na tajna vrata! Nije onda ni udo to su se veseli aci Jovanetove druine sjetili i tako ozbiljnih stvarikao to su zakletva, drugarstvo ili izdaja. Iako mali, oni su ipak bili djeca svoje zemlje. Zbogtoga se, dok su stajali oko hajdukova groba, naem Jovanetu naresila suza na oku. Zbogtoga je dugaki Stric onako paljivo skinuo svoj slamnato-kartonski eir, a Nik ulibrk svojkaubojski. Zato je Lazar Maak bio tako ozbiljan, oko Potrk miran, a Vanjka iroki, ruskadua, onako tuan. ak je i mali Nikolica s prikolicom utao mrko kao da se duri i strogogledao svoju nerazdvojnu uju kao da je opominje: Sad ima da se miruje i glavom i repom! Kad su se vraali natrag u svoju omiljenuTepsiju, prvi se javi kolovo a Jovane: Sad smo tek prava druina, prava eta.15IX Za malu druinu sad je nastao najzanimljiviji posao: ure ivanje logora Tepsije. Na prijedlog Lazara Maka najprije se pristupilo izgradnji kolibe. Ide kasna jesen, kie,vjetrovi, kako e da sjedi samo pod bukvom, pa makar ona bila ne znam kako granata igusta. Tek su poeli da planiraju gdje e smjetati gra evinu, kad se Nikolica neto prisjeti: A kamo kuica za moju uju? Zar ona, sirota, da ei na kii?! Tako je! sloi se Jovane. Ona e nam preko noi uvati logor, kad mi odemosvojim kuama. Slae li se, Nikolice? Malian zabrinuto pogleda kuju, pa logor, pa Jovane, pa opet kuju i odvrati teka srca: Pa nek ostane. Kad su poeli da grade pseu kuicu, Nikolica predloi: Nainite malo veu da se i ja mogu zavui. Kad bude kia, ja u sjediti sa ujom, onato voli. Majstor Maak paljivo je izmjerio Nikoliinu visinu i kujinu duinu i poeo da pravikuicu, a ostali su mu pomagali. Nije to bila bogzna kakva kiena gra evina. Udarili su u zemlju povisoke koie i oplelizidove od prua, a rupe na njima zaepili mahovinom. Krov nainie od grana i guste divljepaprati, a unutra nastrijee paprat i suvo lie. Bila je to zaista udobna kolibica, mrana i tiha,prosto da se zavue i da odmah zahre. uja, evo kuice, ulazi. Nastade sad nova nevolja: uja nee, pa nee ni da priviri u kolibu. Mole je,nagovaraju, guraju, vuku aja! Ona samo podvija rep, zakree glavu od mrana ulaza iplaljivo skamue. Ubacie unutra komad kukuruze, ali uja ni da pogleda. ta da radimo? zabrinu se Jovane. Odjednom Nikolica poskoi i viknu: Aha, sad sam se dosjetio! On se etveronoke uvue u kuicu i prui se po utavoj prostirci. uja odmah uskoiza njim, okrenu se i lee s glavom prema vratima kao svako pravo pseto uvarkua. Vidi ti nje! zaudi se prostoduni Stric, pa i sam krenu da poviri u kolibu, ali ujaprijetei zarea. Aha, sad je shvatila da je kuica njezina, brani je! ree Jovane. Ol rajt! odobri Nik ulibrk, a plavokosi Vanjka samo klimnu glavom kao da i onpotvr uje: Harao! (Dobro je!) Kad se povede rije o kolibi za djeake, Stric povika: Lazare, naini i nama istu kao uji! To e biti najljepa koliba na svijetu. Istu, istu! zagrajae djeaci. ak se i Jovane sloi: Nema bolje od ujine. Na posao, momci! Poee da rade bradve, sjekire, pila. Radilo se veselo, bez predaha. Mali Nikolicadovlaio je itava naruja paprati, mahovine i po punu vreu suva lia. Opa, alaj e biti mekano! Spavaemo po itav dan. Razigra se i odomai i uja, pa uze da se valja i prevre po donesenoj paprati. Odobijesti je vukla Strica za nogavicu, propinjala se uz Jovaneta, gurala Vanjku irokog. Moralisu, najzad, da je veu za koi pred njenom kuom jer je smetala u poslu. Djeaci su se bili toliko zagrijali za posao da umalo ne zaboravie da po u kuama uvrijeme kad se i ostali aci vraaju iz kole. Toga dana svima je bilo ao napustiti logor i zapoetu kolibu. Nikolici je bilo najtee,njemu je valjalo ostaviti i kuju da uva logor. Malian je otiao do skrivenog potoia-ponornice i donio uji vode u olupanoj iniji izMakove radionice. Zatim je pokupio sve kore iz kolskih torbica svojih drugova i sve to sloiopred pseom kuicom. Evo, uja, veeraj, pa na spavanje. Eto mene sutra rano. Pazi, dobro uvaj logor! Iako je iz "razgovora" sa svojim Nikolicom shvatila da joj valja ostati u logoru, uja ipak16stade alosno da cvili kad je vidjela da malian zaista odlazi. Nikolica je morao jo nekolikoputa da se okree i da joj izdaleka dovikuje: Mir uja, eto mene sutra! Bogami dolazim, ne varam te! Istinu ti veli, uja, on je ovjek od rijei! potvr ivao je Stric vanim tonom odraslaovjeka. Kad logor potpuno ieznu iz vida, Nikolica uze kradom da brie suze. Jovane gaprijateljski zagrli. ta je, Nido? Ne znam ni ja sam: moda mi je muica upala u oko ili me je ubo trn u petu. Vanjka iroki, koji je itavo vrijeme utao, odjednom se javi: Na je Nikolica najmla i me u nama, a ipak je uinio za na logor vie od nas sviju.Ostavio je tamo ono to najvie voli. Bogami, ba jesam! iskreno priznade malian. Nikad ja ne bih plakao zbog trna imuice, ali uja... Plakau noas dok ne zaspim. Neu ni veerati samo u malo gricnuti akobude pite.X ta je kuja uja proivljavala one prve noi svoga usamljenikog straarenja u logoruTepsiji, to bi, kazano na pseem jeziku, bila pria puna tihog cviljenja i enjivog zavijanja,pria vie tuna nego strana. Istina, promicale su oko logora mnoge sjajne oi i oice, buljilesu, gorjele, iile, svjetlucale, palucale i krijesile se tako jezivo da se i paprat na krovu pseekuice dizala uvis od uasa, ali uja je sve to postojano izdrala. Samo bi izduboka zarealakad bi se neko nono tumaralo primaklo i odvie blizu: Grrr, ta trai, zlikove?! Nepoznata skitnica sunula bi na to kroz mrak poput svjetlice, a uja bi nastavila dasanjivo cvili: Nikolica, Nikolica! Kolika li je onda njezina radost bila kad je ujutru, od ivice ume, ula Nikoliin glas.Poskoila je uvis, pretrgla uzicu i kao sumanuta jurnula kroz Gaj i strpala se na svog neraz-dvojnog drugara. Valjala se i prevrtala s njim po mekom prologodinjem unju, lajala,skiala, skamukala, cviljela, tektala. Nikolica je dobro razuo taj njezin zadahtani i oduevljenirazgovor. Ehe-hej! tu li si opet! klicala je ona. Doao si, dojurio, dotrao! Sram te bilo, stidte bilo, bruko jedna! Jao-jao-jao, kako sam noas tugovala, i kako sam samo cviljela.Zlikove, nevaljale, skitnico, buvolove! Dugonogi Stric, koji je doao zajedno s Nikolicom, zavidljivo uzdahnu: Eh, kad bi mene neko tako volio! A mene svako pseto, im me opazi, odmah dr zanogu, za tur, za taban, gdje prije stigne. Dosad bih triput optrao zemaljsku kuglu, toliko samse nabjeao pred psima. Zato tebe voli tvoj Sivac tjeio ga je Nikolica. Eh, udne mi njegove ljubavi! Dosad mi je pojeo dva i po eira, rukav od koulje,bukvar i moj najbolji crte, na kome je bila naa kua, drvo, bunar, ovjek i moj potpis. Vidi, moja uja ne jede crtee pohvali je Nikolica. A ni ja jo ne znam da crtam. Posao na kolibi nastavljen je s istim arom kao i prolog dana. Gra evina od jaka kolja ivitka prua brzo je rasla uvis. Kad su zidovi od pletera dostigli Strievu visinu, Lazar Maaknaredi: Sad postavljamo krov. Naprijed momci! Krov je pravljen od jakih zelenih grana s liem oborenim nadolje da bi se niza njslivala kia. Odozgo ga jo pritiskoe suvim ograncima i sve skupa dobro uvezae vreamadivlje loze, kojih je po ljeskarama, ivicom Gaja, bilo na pretek. Tako je dobijena solidnagra evima koja bi mogla odoljeti vjetru, kii i svakoj drugoj nepogodi ak da se nalazila i naotvorenom polju. Ovako, zatiena bukovom umom, ukrivena u dolini i s monom kronjomnad sobom, ona je bila prava tvr ava, koja moe prkositi svakoj oluji, ak i prolomu oblaka. Evo, sad imamo kuu! uzviknu Jovane i zadovoljno pljesnu rukama. Hajde da je17pogledamo malo poizdalje. Izi oe iz Tepsije i odmakoe se od logora jedno pedeset koraka. Gledana odatle,koliba je samo gornjim dijelom virila iz udoline. Stric, kao najvii, vidio joj je ak i vrata, amali Nikolica samo krov. uja, vjerovatno, nije vidjela ni toliko, moda samo vrh krova. Ovakve nemaju ni umurai u planini ree Jovane, koji je sa svojim ujakomodlazio ljeti u goru, do ugljarskah koliba. Prava hajduka! aputao je Stric. Da su djeaci itali knjige o Indijancima i oamerikom Divljem zapadu, njima bi njihova gra evina liila na (kolibu nekog trapera, lovcana medvjede, ili na maskiran indijanski ator, a ovako Oni su znali samo za hajduke iumurdije a to su, mora se priznati, tajanstveni ljudi vezani za no, duboku umu iskrivene puteve. Jedini koji je u itavoj ovoj akoj graji ostao tih i ozbiljan bio je Lazar Maak, glavnimajstor. Koliba je, u stvari, bila njegovo djelo, pravljena po njegovom planu, i zato je on, kaoi svaki pravi stvaralac, posmatrao svoju tvorevinu s mirnim ponosom, a i pomalonezadovoljno kao da veli: Pa... dobro je, ali moe i bolje. Dugaki Stric protrlja nogu o nogu kao skakavac i predloi: Da metnemo na kolibu neki natpis kao to ima na koli, ljepe e izgledati. Natpis, natpis! zagraja itava druina. Jovane se okrenu oki Potrku. Ti si najvee spadalo me u nama, smisli neto. Ja sam zbog smiljanja i dobio batine od uitelja Paprike veselo doeka Potrk. Bojim se da zbog toga i od vas ne izvuem. Zaista, novi uitelj iznenadio je oku ba kad je ovaj pred itavim etvrtim razredomglasno recitovaio svoju najnoviju "pjesmicu":"Na uitelj ba je slika,nos mu crven k'o paprika!" Sad e se tebi crveniti neto drugo! dreknuo je iza njegovih le a uitelj i prutomtako stao da voti pjesnikovu pozadinu da je ovaj zaista pocrvenio i tamo gdje mu ni na umnije palo. Hajde, okane, hajde, molim te, smisli neto da i ja ujem! uze da moli Nikolica sprikolicom. Ne boj se, niko te ne smije dirnuti, jer ja odmah putam uju. Dobro, hajde da se pone pristade oko. Dajte mi samo kakvu slamku. A ta e ti sad slamka? zinu Stric. Kad smiljam pjesmice, ja moram da vaem slamku, inae posao ne ide objasniPotrk. Kad hou neto veselo, uzmem peninu slamku, za tune stvari najbolja je gorkastabljiica kantariona koji raste na brdskim sjenokosima, a za sasvim aave stvari dobrodo e i to kad se gricka trava "hou-neu". Hajde onda da se trai kakva pogodna slamica, travka ili tako neto slino reeJovane i djeaci se razi oe po gaju upkajui i kupei paljivo kao ptice kad trae materijalaza gnijezdo. Prvi se vrati Lazar Maak i donese tananu stabljiicu zejeg kupusa. oko gricnu i reezabrinuto: Ovo ne, ispalo bi mnogo neveselo, neto kao zec nou, osamljen, sjedi u mladom itui mrda uima. Stric je naao pero divljeg luka. Pjesnik tek to ga omirisa, ve se namrti. Phi, od ovoga bi samo dobio volju da se sva am. Nosi mi ga dalje od nosa ili janosim nos dalje od njega. Neiskusni Nikolica donio je otrovnu buniku i ljekovito velebilje, ono od koga se kozamaraire zjenice. oko zagrize i jedno i drugo i razroko se zagleda u maliana. Taman posla, Nikolice, da ovo vaem i neto smiljam, niko mi ni rije ne birazumio. Pomijeao bih buve i slonove. Tek poto mu Jovane donose neku divljanu biljicu opora okusa, na enu u procijepujedne stijene, Potrk se razvedri. E, ovo e ve ii. Grickao je zamiljeno tvrdu stabljiicu nepoznate biljke i odjednom se oglasio:18 Ovdje ivi hrabra etaharambae Jovaneta. Ol rajt! povika Nik ulibrk. To e biti dobro. To, to! povikae i ostali. Ve poslije jedan sat nad vratima umske kolibe bio je prikucan poklopac od kutije zacipele na kome je stajao natpis od krupnih tampanih slova ispisan irokom majstorskomolovkom Lazara Maka:"Ovdje ivi hrabra etaharambae Jovaneta."XI Nastavljalo se ure ivanje logora. Poslije kolibe i psee kuice, nainjeno je jedno maloozbiljno ognjite za vatru. Bila je to, u stvari, prava pe od kamena, oblijepljena ilovaomiznutra i spolja, s okruglim otvorom na vrhu, u koji je metan makov plehnati kotao kad bi seza druinu kuvao krompir ili kukuruz. Opasan i kakljiv posao oko nabavke hrane preuzeo je na sebe glavom sam vo agrupe, Jovane. On je upadao najprije u svoju njivu, drugog dana u Strievu, pa u Makovu itako redom, birao kukuruz, kopao krompir i upao rotkve i slatku repu. Sve je to trpao u dvijestare vree majstora Maka, pa su on i Vanjka iroki nosili u logor. oko Potrk i Nik ulibrkuvali su za to vrijeme strau i im bi se uo ugovoreni znak, glas kukavice, Jovane i Vanjkabrzo bi klisnuli u najblii iprag, u jarak, ili popadali po zemlji tamo gdje bi se zatekli. Mali odmetnici nisu ba bili uvijek gladni, niti bogzna kakve izjelice, ali kako je samobilo prijatno, poslije trke kroz umu, sjediti pored kotla koji krka nad ognjitem i ekati da sekrompir skuva. To ni izdaleka nije liilo na onaj krompir koji se kod kue kuva i pee. Ovo jebilo jelo koje se sprema u slobodnoj divljini, u umi, jede se kad hoe i koliko hoe, niko tena to ne goni. Volim da jedem krompir skaui s noge na nogu, onda mi je najsla i mudrovao je oko Potrk ali zbog toga su me kod kue stalno grdili. Ja zgrabim krompir, poigram i tamanda u s njim u usta, a djed prutom vic, vic po nogama! Bogami u i ja potraiti prut, jer ti e tako, poskakujui, izjesti itav kotao pribojavao se oprezni Stric. Nikolica je dijelio svoju porciju s kujom. uja jedino nije htjela da jede luka, samo biomirisala svoj dio i ostavila. Boji se da ne pokvari njuh tumaio je Stric. Jovane je pravedno dijelio svudonesenu hranu. Kad bi svakom dao svoj dio, pitao je: Je li pravo, djeaci? Pravo je! obino je jednoglasno odgovarala vesela bratija i navaljivala na jelo. Kako li je sve to drukije bilo nego u selu. Kod svoje kue neko se na jelo durio, drugise sva ao s braom i sestrama, trei je gledao da zdipi vei komad, a ovdje u logoru ta sva-kog bi bilo sramota da tako neto uradi. A od koga sramota? pitao bi neko. Moda najvie od Jovaneta, od Strica... Ne, ne, ni od koga pojedinano! priznao bi svaki djeak. Mi se stidimo najvie odnae druine, od ete. Tako je eta prekono, neopazice, postala za djeake neto mnogo monije, vrednije idrae nego ikoji pojedinac iz nje. ta je prema njoj bio ak i vo a Jovane! eta je mogla dapohvali, da osudi, da odbrani, a kad eta neto kae, to je onda ehe! nisu to prie okePotrka. ak i navee, kad bi se koji od naih djeaka zatekao gdje podalje od kue i morao dase vraa sam, po mrklu mraku, nije se vie plaio kao nekad. Ranije bi esto prezao odsvakog unja, zaobilazio umarke, jaruge i pusta mjesta, a sad bi se samo sjetio da pripadaeti Jovanetovoj eti i ve bi hrabro udario posred najgue ikare, kroz tamu i huk19vjetra. Ta ta mu ko moe! Uza nj su Jovane, dugaki Stric, Vanjka, oko, Nik, a eno,sasvim na kraju, i Nikolice s kujom, s ljutom ujom! Deder, ko je taj ko ih smije doekati? Ehej, gdje si sad, vue, kad je tu uja?! oki Potrku, kao i mnogom drugom, ranije su se u mraku priinjavala sve nekakvaudovita: te nekakav div s glavom kao plast sijena, te straan bradonja s lepezastim rukamai kandama, te crna baba s torbom. Premirao je na svakom koraku, zaustavljao dah i zatvaraooi samo da to lake promakne kraj uklete prikaze. U-uh, umakoh iv! odahnuo bi samo za trenutak, a ve mu je onaj strani Nekopristizao iza le a i spremao se da ga pokaklja iza vrata. Me utim, otkad je pristupio eti, oki kao da se smae ispred oiju prozirna sivazavjesa kroz koju je veerom gledao udovita i prkaze. Sad je vidio samo tamne kronjedrvea zgusnute sutonom, sanjive lijeske, zaspale bregove. No vie nije bila strana, bila jesamo zamiljena, tiha, a ponekad i tuna. Nepoznati Neko nije mu vie u tmini bio za petama. oko je sam imao svoju etu i pred sobom i za le ima. Ehe, do i sad, strani stare! Gdje si, babo s torbetinom?! Majstor Lazar Maak nainio je u logoru i ljuljaku, pozabijao u stablo prastare bukvegvozdene klince da se lake moe popeti gore, u iroku kronju, a jednog dana izgubio senekud prema sjenovitoj jaruzi kroz koju je romorio taman potoi. Satima se nije vraao. Kud li se to izgubi Maak? zabrinu se Jovane, koji je jedini primijetio nestanakmajstora, jer su ostali bili zabavljeni igrom. Da mu se nije to desilo. Poao je u potragu na onu stranu kud je iezao Lazar. Kad je stigao na ivicu dubokejaruge, u poetku nije nita naroito zapazio. Jaruga je vijugala, tajanstvena, sumrana, punaraspucalih krenjakih stijena, ispunjena grgorenjem crne vode. Djeaka podi e laka jeza. Ovdje, kau, ivi drekavac! I on je esto, za kiovitih proljetnih noi, sluao iz Prokina gaja otegnuto i prodornokrianje nepoznatog stanovnika mrane none ume. Ovdje on, dakle, ivi. Drekavac! Odjednom se Jovanetu sledie noge. Spazio je kako ispod jedne vee sive stijeneizlijeu grudve zemlje i rue se prema potoku. Eno ga! Drekavac kopa jazbinu! Da je neko drugi bio na Jovanetovu mjestu, zadio bi odmah trkom natrag u logor dauzbuni ostale, ali odvani djeak brzo savlada prvi strah i pomisli: A ta e biti ako je samo obini jazavac ili neka jo bezopasnija ivotinja? Smijae mise itava eta to sam strugnuo. Poekao je jo malo, a kad zemlja poe ponovo da izlijee ispod stijene, on uze poveikamen i hitnu ga u jarugu. Kamen zveknu o samu ivicu stijene i rasprsnu se kao bomba. Ehej, drekave, dri se! povika on ohrabren praskom svoje "bombe". U istom trenutku ispod stijene se zau ljutit glas: edo ti je drekavac! Ej, ko se to baca? Jesi li ti to, Lazare? Ja sam, ja. Ej, ne bacaj se! Iza stijene, sa strane, pomoli se oznojeno lice Lazara Maka. ta to radi dolje? zaudi se Jovane. Do i da vidi. Jovane se spusti u jarugu. Ispod nagnute stijene, zaklonjena gustim bunom crnoggraba, kukrike, zijevala je poiroka tamna rupa. ta to kopa, majstore? Proirujem otvor na ovoj peini. Ovo sam jo neki dan otkrio. Jovanetu zaagrie oi. ek da zavirim... u, pa ovo je otilo duboko pod brdo. Bog te pita koliko. Samo je otvor zasut zemljom, zaustavila je ova kukrika. Ko bi znao ta unutra ima! uzbu ivao se sve vie Jovane. Moda jazavac, lisicaili neto jo opasnije? Da moda nema zmija? Majstor Maak ozbiljno zanijeka glavom: Zmija sigurno nema. U jarugu nikad ne dopire sunce, a u peini je uvijek hladno. I ti bi se usudio da se unutra zavue? pogleda ga Jovane zadivljeno. Bih, ali samo s fenjerom ili s baterijskom lampom. Baterija e biti bolja, lake u je20sakriti od ostalih. A to da krije? zaudi se Jovane. Zar ostalim djeacima neemo kazati za ovupeinu? Bolje je da ne govorimo predloi Maak. Ja bih ovdje sakrio glavni dio svojeradionice, ono to mi ba ne treba u logoru, a bude li mnogo djece znalo za peinu, brzo ese uti i u selu. E, pa ti si to krio i od mene oalosti se Jovane. Ne, ne! Htio sam samo da izvidim, pa da te onda iznenadim. Eh. zar od tebe da janeto krijem? Hajdemo sad kui, vrijeme je, a sutra emo nastaviti.XII itave noi Jovane je nemirno spavao. Tek zatvori oi, i ve se na e u nepoznatojsumranoj peini. Iza kamenita stuba viri lisica, kezi se. Djeaka hvata strah: evo je, sad eskoiti! Uto odnekle ispada Nikolica s kujom. Jovane mu, sav srean, ipa u susret i... bubnes kreveta pravo na zemlju. Vrag s tobom i tvojom kujom! gun a on u mraku i pipa vorugu na glavi. Bogmee sutra platiti za sve ovo! Ali ve ujutru Jovane zaboravlja i straan san i svoju vorugu i trkom juri u Prokin gaj.Tamo ga eka neugodno iznena enje. oko Potrk javlja da majstor Maak nee doi. Zadraoga otac da mu pomogne u nekom hitnom poslu oko jednih kola. Onda danas nema nita od ulaska u peinu oalosti se Jovane. Da sam bar japonio neki fenjer i sam samcat pokuao da se uvuem tamo. Dok je tako sjedio neveselo oborene glave, tre ga iz misli Striev prestraen uzvik: Eno je! ta je?! Ko je?! poskakae djeaci. Ona! Ona glavom! Zar lisica? uskliknu oko. Da putam uju? pouri Nikolica. Kakvu uju! viknu Stric. Nee uja na nju. Pa ko je onda? Meka? prepade se oko. Gdje je? Nita ja ne vidim. Eno je iza one bukve. Sakrila se im sam ja povikao. Ama ko je, kazuj?! pograbi ga Jovane za rame. Pa zar ve nisam rekao da je ona! naljuti se Stric ona glavom! Ma koja ona, slone jedan? Lunja, ovjee! Ko e drugi biti nego Lunja Jovane se uozbilji. E, onda smo propali, otkrila je logor. Svi potrae onoj bukvi i sjatie se oko djevojice, koja je stajala uza samo stablo iskromno i stidljivo pritiskivala lice vuz glatku koru drveta. ta radi tu? strogo poe Jovane. Dola sam da vas vidim tiho ree Lunja i pogleda ga tako dobroduno svojimvelikim tamnim oima da Jovane, ve spreman da vikne, samo grgutnu kao mlad pjetli inastavi mnogo meke: A zato da nas gleda? Umjesto Lunje, u razgovor se utae nakostrijeeni Stric: Dola je ona da nas pijunira, znam ja nju. Lijepo se provukla nazorice za nekim odvas, za nekom budalom koja se nije obazirala da je neko ne prati. Je li tako, Lunjo? upita Jovane. Za kim si dola? Za Stricem. On se nikad ne obazire, samo prua korake. itava druina prsnu u smijeh i sabi se u vrst krug oko pocrvenjelog Strica, koji jesamo zbunjeno zvjerao oko sebe kao da je pao s kruke. Aha-ha-ha, dola za budalom, veli! Ko li je ta budala, ej Strie? Ja sam budala! odjednom dreknu Stric, munjevito priskoi stablu i dok se jodjeaci nisu ni snali od iznena enja, on je ve okretno puzao uz bukvu. Zaustavi se tek u21prvim granama i zlurado se isceri: Nek sad za mnom do e, pijunka jedna! Uh, to je mrzim! A mrzi li ti, Lunjo, njega? zagrajae djeaci. Djevojica podie prema kronji svojmiran pogled i odgovori tiho i sasvim prijateljski: Ne, ja volim naeg Strica. Pod bukvom uzavri jo vea graja. Ehej, Strie, voli te, voli te! Silazi dolje da te enimo. Posti eni Stric navali da se pentra jo vie uz drvo i najzad sasvim ieznu u liu.Poslije krae stanke odjeknu njegov glas negdje s vrha drveta: Nek ide ona kud hoe, dabogda crkla! Na te njegove rijei djevojica pokorno, oborene glave, krenu kroza umu. Jovane seuozbilji. Lunjo, kuda e? ta ja znam kuda u. Idem kad me tu ne vole. ta ne vole! Ko ne voli! povika Vanjka iroki. Strie, magare jedan, oalostio sidjevojicu, eno je ode bogzna kuda. He, a ta ona tu pria nabureno otegnu Stric. Jest, pa mi se onda svi smiju. Hajde, boj (mome), silazi odozgo, neemo se vie rugati zovnu Nik ulibrk. Lunju nekako vratie natrag. Brisala je malu, malecnu suzicu u uglu oka i, jo uvijekkriom, gledala Strica, koji se pravio da je ne vidi. Ona se onda pribi uz Vanjku irokog, svogzatitnika, a na to Stric ljutito lupi dlanom po stablu i zaprijeti: Drugi put u skoiti s vrha bukve, pa nek bude milo onima koji me mrze! Djevojici zaigrae usne. Ona pogleda po svima redom da se uvjeri uzimaju li oniozbiljno to to Stric govori. Najzad zaustavi pogled na njemu, kos, ispitivaki i muenikipogled onoga koji strada i voli. Zapazio to i Stric, ali se ipak pravio da nita ne vidi, iako mu je srce igralo da od radostiumalo nije sunuo uz bukvu i gore na vrhu rairio krila i poletio ak do Amerike. Tako senjemu bar inilo. Pa deder, ta emo sad s Lunjom? upita Jovane. Djeaci su utali oborenih glava.Lunja i sama obori pogled i ree sasvim tiho: Pustite me blizu vas Samo da gledam ta radite. Pa da je pustimo? javlja se Vanjka iroki. U etu moe samo onaj koji je tuen opomenu ih Jovane. Lunjo, je li tebe uiteljtukao? Nije. E, onda ne moe s nama. Lunja se tre, poigra obrvama i namrteno ree: Neka znate, i mene e istui. Doi u ja ovamo. Okrenula se, odluna i ljutita, i bez rijei se uputila kroz Gaj. Djeaci su zau enogledali za njom. Ko bi se to od Lunje nadao, od one tihe utljive Lunje. Jedini Nikolica napuiusne. Ih, da mi ensko do e u logor! A tvoja uja? Valjda nije ona neki mukarac! zajedljivo doeka Stric. Nikolica ubrzano zatrepta i u udu se zagleda u svoju kuju. Pazi, molim te, pa i uja jeensko, a on se toga dosad nije sjetio.XIII Lunja je stigla u kolu ozbiljna, stisnutih usana, a im je uitelj uao u razred, onaustade sa svog mjesta i pri e katedri. ta je? zlovoljno promrsi uitelj i ne gledajui je. Hou da dobijem batine. Uitelj se tre, zatrepta i, ne vjerujui da je dobro uo, naheri glavu i zakloni uvodlanom. ta kae? Ponovi! ta si to rekla?22 Hou da me istuete, batine da dobijem! glasnije ponovi Lunja. Uitelj Paprika pogleda je najprije uplaeno, pa zabezeknuto, zatim razroko kao da muje muva sjela na crveni nos, a onda se zabaci natrag, na naslon stolice, lupi rukom po stolu ilu aki stade da se smije: Aha-ha-ha-ha, hoe djevojica batine! Aha-ha-ha! Lunja je ekala da on prestane sa smijanjem, ali kako uitelj nije prekidao, ona uzekredu i sun er s police pred tablom i baci na zemlju. Oho-ho-ho, ba neu da te tuem! grohotao je Paprika. Lunja onda zgrabi s katedre razrednicu, ukorienu teku svesku, i tresnu je o zemlju.Poletje oblak praine na sve strane kao da je bomba pala. Eto, sad u dobiti batine! Uitelj kihnu od silne praine i uhvati se za katedru od zagrcnutog smijeha. Ha-ha-haaaa! E, avo te odnio, ovo ti vrijedi Carigrada! Ama ko bi te tukao kad sitakva. Aha-ha-ha! Namrtena Lunja odluno popade tablu za nogu i povue je. Ploa se s treskom sruina pod. Paprika prosto podivlja od smijeha, izbulji oi i stade tako da urla da od togazazveckae boice s mastilom po klupama. Za njim udari u grohot itav razred. O dijete, o avole, prestani ve jednom, jer u inae pui! Aha-ha-haaaj! Hi-hi-hi! njitao je razred. Uitelj se toliko smijao i smijao da mu najzad udarie etverostruke suze. Dugo ih jebrisao, hohotao i hohotao sve tie, a kad se konano potpuno smirio, on zau eno pogledaoko sebe kao da se budi iza sna i buljei oi zapita: A kakav je ovo nered? Ko je sruio tablu, ko je bacio razrednicu? Hi-hi-hi-hi! zacilika razred. Paprika skoi i popade prut. Pravite lom i jo se smijete, a! ekajte, sad u ja vama pokazati! Jurnuo je uzdu klupa i vic, vic! raspalio lijevo-desno po akim rukama, pole ima a negdje, bogami, i po glavi. Smijeh prestade kao da ga zasu pljusak. Pravite nered i jo se smijete, je li! Kad se vratio za katedru, on izbulji oi u Lunju kao da je sad prvi put vidi. A ti? ta ti tu eka, a? Pa kao da se odjednom dosjetio, on zlurado zakilji: Aha, sad mi pade na um: batine, batine, je li! Poeo je da se obazire oko sebe za onim glavnim prutom, "paradnim". Lunja seprepade. Sve do tada bila je uporna, hrabra, ali sad... Odjednom je spopade takav strah dajoj se uitelj uini vei od planine. ta bi sad, kuda bi? Istog trena sjeti se Jovaneta i onog nezaboravnog dana kad je taj hrabri djeak predsamim uiteljevim nosom iskoio kroz prozor i pobjegao! A kako bi tek bilo da ja djevojica, i to jo najmla a u razredu, skoknem kroz prozor?Ala bi to bila pria! Lunja ponovo baci jedan brz pogled na uitelja. Sad joj se vie nije inio kao planina.Kakva planina! Pa to je samo jedan zloud mamuran ia, od rakije propao, vjeito kiseo iljut. Gle ga kako zaviruje iza ormara, trai prut. Hop, sad je vrijeme! Lunja sunu prema irom otvorenom prozoru, pope se na prozorsku dasku i du! skoi u mekanu leju, pored bokora perunika. O, pa ovo nije ba tako strano. Samo se zemlja malo zatresla. I planina u daljiniposkoila je uvis i opet pala natrag, a nije se razbila! Kako li je divna stvar skakanje, znajudjeaci ta je dobro! Ne gubei mnogo vremena, Lunja skoi na noge, otrese suknju (kao to bi uradilasvaka djevojica, pa makar s neba skoila!) i trkom pojuri u prvo ljeskovo ipraje. Zabezeknuti uitelj nije skoio iza katedre i pojurio za Lunjom kao ono nekad zaJovanetom. Ovome se on ni u snu nije nadao od jedne djevojice. Zato je i ostao mirno nasvome mjestu, mirkao, klimao glavom i najzad progun a: Tako me lijepo molila da je izmlatim, a ja umjesto toga zapucao prutom po itavomrazredu. I eto ti, stigni je sad!23 Stigni je! Lako je to rei, ali zaista teko izvriti, jer je Lunja kao krilata jurila pravo uProkin gaj. Upala je u Gaj sa zapadne strane kud gotovo niko ne zalazi. Okretno je preskakalakamenite krenjake krape, rupe i pukotine. Tako je stigla i nadomak jaruge potoiaponornice kad joj se na nekom glatkom bunu omae noga i ona kliznu u duboku rupuskrivenu u gustu paprat. Otiskivala se i kotrljala nekoliko metara niz tijesno grotlo ponora inajzad se nala na dnu jame, u gustoj hladnoj tami.XIV Sljedeeg jutra nestrpljivi Jovane prvi je stigao u logor Tepsiju, a kad se uskoro krozaumu ukaza i Lazar Maak, on mu potra u susret. Lazare, brzo u peinu dok ostali nisu stigli. Nosi li bateriju. Maak izvadi iz njedara elektrinu lampu i sveano je podie uvis. Evo je! Nov novcat umetak u njoj. Sija kao sunce. Djeaci trkom krenue krozaumu. Nad jarugom je jo leala jutarnja sjenka. Jovane se najei. Ko bi znao ta nas eka danas? Teak posao, kopanje odgovori staloeni majstor Maak. Valjae dobro zapeti. Spustie se u jarugu ispod nagnute stijene i naizmjenice stadoe da kopaju naotrenimLazarevim aovom. Otvor u peinu lagano se irio. Svaki as bi, sad jedan sad onaj drugi,kleknuo na koljena i povirio unutra. Iz peine je udarala hladnoa, prijetio zagonetan mrak. Kad je otvor ve toliko proiren da bi se mogao uvui ak i odrastao ovjek, LazarMaak pusti aov. Sad je dosta, moemo unutra. Evo, ja u prvi. A zato ne bih ja? pobuni se Jovane. Ja sam pronaao peinu, pravo je da ja po em prvi. A ja sam i bateriju donio prijekorno napomenu Maak. Protiv tako jakih razloga Jovane nije mogao niim istupiti. Zato on samo sleeramenima i pristade: Pa dobro, idi. Nego... a ta se ono pria o drekavcu u ovoj tu jaruzi? Da se on modane krije ba u ovoj peini? Maak odjednom poblijedje i ustade. Pa drekavac je tamo dolje gdje uvire potok. Tako svi kau... Kau, ali... Je li ga ko vidio ba dolje? Ih, moda njega i nema neuvjerljivo poe Maak. Sjea li se to je uiteljicapriala da je to neka ptica koja ivi po movarama... Pa da, tako je sloi se Jovane. Hajde onda ulazi. Hajde ti prvi poe da zatee Maak. Pa ti si se otimao da prvi u e, ti si otkrio peinu, lampa je tvoja. A ti si na komandant prekide ga Maak. Ti treba svuda da si prvi. Kad mu drug pomenu njegovo komandantsko zvanje, Jovane odjednom prestade dabude obian djeak iz etvrtog osnovne koji se plai mraka, peine i drekavca. On je koman-dant, vo a druine, itave ete, a takvi se ne smiju nieg bojati. Hrabro, dakle, naprijed! Upalio je baterijsku lampu i etveronoke se uvukao kroz tijesan otvor u peinu. Puzioje tako na koljenima i laktovima sedam-osam metara, dok mu je lampa osvjetljavala samogole zidove niskog kamenitog hodnika. Odjednom, naglo, hodnik se zavri kao da jeodsjeen, nestade zidova, a lepezast mlaz njegove lampe prosu se po ravnom patosunekakve podzemne prostorije. ta li je ovo sad? s jezom upita Jovane, pa die lampu malo vie i baci snopsvjetla lijevo-desno od sebe. Pred njim se otkrie ukasti zidovi neke dosta prostrane peine,neto malo manje od njihovog razreda u koli. Lazare, ide li? zovnu on apatom. Tu sam isto tako apatom odazva se Maak. Pogledaj ovo! Jovane se lagano ispravi i bojaljivo poe da krui rasprenim snopom svjetlosti pozidovima. Pred njima se iz vjeitog mraka pokazivala ovisoka podzemna dvorana sa ijeg sustropa visile debele kamene svijee. Upravo toga trenutka s najdeblje od tih svijea otkide se24teka vodena kaplja i s udnim zvukom probi tajanstvenu tiinu: strop! ta je to? lecnu se Maak. Kaplje! izree Jovane sveanim apatom. Oprezno, korak po korak, uputie se urazgledanje dvorane. Iznenada Maak se trgnu i vniknu: Jao! ta je?! prepade se Jovane. Jao, neto me ubode za vrat! U-uh, to boli... Jao, jao, evo ga mili niz le a. Jovane mu bre bolje posvijetli iza vrata, pa i nehotice prsnu u smijeh. Peina odjeknukao da neko lupi daskom o dasku. ta se sad smije? Aha-ha, pa to je kaplja s tavanice pala za vrat! Ma ne moe biti! dahnu s olakanjem Lazar i pipnu se za "ubodeno" mjesto. Ejest, vjere mi. avo je odnio, alaj me prestrai! Strop! pljesnu opet iza samih Makovih le a i on odskoi kao da ga neto lupi. Al' si straljiv, majstore! podrugnu se Jovane. Eh straljiv! Ne bojim se ja, neg ovo iznenada Pa da, iznenada. Kladim se da e se opet prepasti kad neto iznenada... uze da gazaikuje Jovane, ali ga Maak brzo prekide: Kladim se da neu! Kvrc! odjednom peina ieznu u potpunoj tami. Maak dreknu: Ajoj, pali lampu! Tiina. Iz gluve vjene tame nikakva odgovora. Jovane! Jovane, gdje si?! Opet ni glasa. U hladnoj tami odjeknu samo jedno: strop! Ajoj, brate Jovane, javi se! povika Maak gotovo kroz pla. Samo se javi! Aha, jesi li se uplaio, kaem li ja! jeknu Jovanetov glas kraj samog njegovog uva ilampa ponovo sinu. Ne boj se, evo mene. Krenue dalje sve pored zidova peine. Na jednome mjestu pred njima se u neravnojstijeni ukaza velika pukotina od vrha do dna podzemne prostorije. Pri zemlji ona se irilastvarajui neku vrstu ukrivena ulaza u nekakvu odaju, tunel ili bog te pita kakvu tajanstvenurupu. Jovane zastade. Da virnemo tamo, a? ekaj, da ti se prihvatim za opasa proaputa Maak. Paljivo osvjetljavajui ispredsebe, Jovane uini korak-dva, pa stade. ta je? apnu Maak iza njegovih le a. Nekakva jama, ta li je progun a Jovane u nedoumici, pa se nagnu naprijed i poeda ara lampom po neem ispod svojih nogu. Pazi ga, voda, jezerce. Maak provue glavu ispod njegova pazuha i ostade zablenut, upola otvorenih usta.Pred njim, poput nekog bunara, zijala je iroka rupa, a u njoj, na dubini od najmanje trimetra, blijetala je voda obasjana Jovanetovom lampom. Jezero! proaputa Maak obuzet sveanom jezom pred tim smirenim ogledalompodzemne vode. Bogzna koliko je duboko. Sigurno sto metara. Jovane se jo vie nagnu i posvijetli. Nije duboko. Eno, vidi se dno. Nema ni pola metra. Pogledaj. Zurili su dugo u tajanstvenu bistru vodu bez riba, bez aba, bez ijedne travke. Sve jebilo mrtvo i tiho u plitkom jezercu, koje se prualo nekud u nedogled kroz kamenit hodnikniska svoda. Da imamo kakve ljestve, pa da se spustimo u jezero, mogli bismo da zasuemonogavice pa kroz vodu dalje ree Jovane. Bogami, ja se ne bih usudio proaputa Maak. Naroito ne bih bez rezervnogumetka za lampu. Zamisli: izgori ti baterija, a ti ostane u mraku, u vodi. Toga se nisam ni sjetio, majstore, ree Jovane i strese se od jeze. Kako se vie nije moglo dalje, morali su opet natrag, u veliku dvoranu. Ona im sad,poslije udnog utljivog jezera, do e nekako poznata i bezopasna pa poee razgovaratimnogo slobodnije i glasnije. Ispitivali su i dalje neravne zidove sve dok, na suprotnom krajuod prolaza za jezero, ne otkrie novi hodnik neto nii i tjenji od onoga prvog. Jovane se25morao dobro sagnuti da bi se unutra zavukao. Ej, uvaj se opet kakvog jezera! glasno viknu Maak, koji se ve bio odomaio upeini i prestao da se plai. Gledaj dobro preda se, ej! Tek to je to izgovorio i (poeo da se smije, kad iz dubine hodnika, iz neodre enedaljine, kao neki odgovor na njegove rijei, doprije jedno tanko, podzemno: Ej! Dva mala istraivaa skamenie se u mjestu. Jovane samo to okrenu glavu i ukoenose zagleda u Maka kao da nijemo pita: ta je sad ono? Gasi! proita mu Maak u samo uvo. Prekida kvrcnu. Tama potrpa djeake. Istogtrena iz dubine hodnika zau se jasno i ponovljeno: Ej, ej!XV Jesenje sunce ve je bilo ugrijalo prohladnu sjenovitu jutarnju umu, a od Jovaneta iMaka jo ni traga ni glasa. Treperile su po Gaju zlataste sunane pjege, mamile u igru, alidjeacima se nikud nije polazilo. Svi su ve odavna na okupu, ali nema dvojice najglavnijih:vo e Jovaneta i majstora Maka. ta se moe poeti bez njih dvojice? Da nijesu stigli prije nas pa nekud otili? upita Nik ulibrk. Teko da jesu promuca Stric. Nemirni oko Potrk, kome su se po glavi vjeito vrzmale najudnije misli, odjednom seneto prisjeti: A ta e biti ako su oni jutros otili u kolu da se predaju? To Jovane nikad ne bi uradio ozbiljno doeka Vanjka iroki. Onaj ko je tuen,vie se ne vraa u ake uitelju Papriki. Potrk odmahnu rukom. Ehej, znam to i ja. Mi, koji smo dobili batine, ne okreemo vie tamo, ali Jovane semoe prevariti. On jedini me u nama nije bio tuen. Kako da nije? zinu Nikolica. Pa itav etvrti razred zna da je on pobjegao kroz prozor prije nego ga je uitelj itakao prutom. Stric zinu od uda i zabaci eir na potiljak. Au, au, ja se toga dosad nijesam ni sjetio! Zaista. Jovane uopte nije dobio batina,nijedne zvrke. Svi se djeaci grdno zabrinue i sneveselie. U njihovoj sumnji jo ih vie uvrsti okoPotnk kada ih podsjeti: Jeste li vidjeli kako su se oni prola dva dana neto dogovarali i saaptavali? Ima tuneto. Vanjka iroki opet se usprotivi. Iako nije tuen, Jovane ipak zna da ga u kola ekaju batine. Zato bi se ondapredavao? E, zato! poe da mudruje Potrk. Ako on uitelju izda gdje se nalazi na logor,moda ga nee ni tui. On i Maak rei e da su se pokajali, a mi... onda emo mi za sveplatiti. Zaista, neto su se esto saaptavali potvrdi Nik ulibrk. Brao moja, dok mi ovo priamo, moda se ve potjera primie Gaju opomenu oko. Kako bi bilo da se mi sakrijemo? Na drvee! Svi na drvee! veselo doeka Stric ve unaprijed srean to e sepentrati po drveu pa ma zbog ega bilo. Idemo malo dalje od logora, pa na bukvu. Odozgoemo viriti kako nas trae. Bojei se iznenadnog dolaska potjere, druina urno krenu kroza umu. Na jednopedeset koraka od logora Stric odabra jednu bukvu niske i vrlo guste kronje na koju se lakomoglo popeti. Evo je! Tu nas nee nai ni sveti Pantelija. Nikolica odjednom zaprepateno izbei26oi. A ta u ja s mojom ujom? Ona se ne zna penjati. Pa da je sveemo pod bukvu bubnu Stric. Ehej, a kad je oni na u, pa pogledaju gore i vide nas! dosjeti se oko Potrk. A mi neemo da si emo, pa im je opet dabe! zainati se Stric. Oni mogu posjei bukvu! prepade se Nikolica. Najzad se dogovorie da kuju veu za jedno drvo desetak metara dalje od njihovog.Tako se nisu morali bojati da e biti otkriveni. Ko bi se dosjetio da pregleda sve bukve uokolini. Vezae kuju i jedan za drugim popee se na drvo. Gore, u gustoj hladovitoj kronjibukve, bilo im je nekako mnogo ljepe nego na zemlji. Bili su kao u nekom zaaranomlisnatom carstvu. Odjednom se u blizini zau neko neobino cviljenje. Svi se trgnue. ta je ono? promuca oko. Pa to je uja! dosjeti se Nikolica. Zove mene. Umiri je, vrag s njom! proita Stric. Nikolica se spusti na najdonju granu i proviri. Kuja je netremice piljila u pravcu njihovebukve, zatezala uzicu i alosno cviljela. Malian viknu: Mir, uja, da uti! Sad u ja doi. Vjerna kuja veselo zamaha repom, lee i spusti glavu na ipe, ali joj oi i dalje ostadoeprikovane za drvo na kome se krio njezin voljeni Nikolica.XVI Ostavili smo Jovaneta i Maka u peini ba u onome stranom asu kad su ugasililampu i u istom trenutku ponovo uli iz podzemnog hodnika onaj tajanstveni uzvik: Ej, ej! Djeacima se sledie i ukrutie noge kao one kamene svijee koje su visile sa stropapeine. Da im je sad neko priskoio iz tame, mogao ih je slobodno makljati kao dva goveeta,oni se ne bi umjeli ni pomai s mjesta. Ej, upalite opet lampu! sad neto blie u se tanak piskav glas. Ne pali! samu Maak. Jovane je napeto oslukivao. U nekoj knjizi, dobijenoj od uiteljice Lane, on je itao opatuljcima, malecnim dobrodunim ljudima koji lutaju umom. Ovo je moda jedan od njih.Izgubio se u mraku i sad zove u pomo. Zato da ga se djeak boji? Glas mu je takodjetinjski, nimalo straan. Ej, vi tamo, upalite! molio je glasi. Sad u da se javim proaputa Jovane. Ono je patuljak. Zna, onaj iz prie. Maak mu vrsto stee ruku i promuca: Hajde pa ta nam bude. On je jedan, a nas dvojica, biemo jai. Upali samo da gavidimo. Jovane trecnu lampom i zovnu trudei se da mu glas bude to deblji: Ehej, ko je to? Iz hodnika, jo blie njima, do e odgovor. Ja sam, zar ne vidite. Djeaci se zagledae blijedi neto od straha, a neto od odbljeska sa zidova. Krugsvjetlosti njihove lampe oprezno po e u dubinu hodnika. Ehej, gdje si?! viknu sad i Maak malice okuraen. Evo me, Maak, idem odgovori glas. Lazar Maak zbunjeno pogleda u Jovaneta. Otkud patuljak zna da je meni nadimak "Maak"? Svata oni znaju proaputa Jovane, pa se odjednom okurai i uperi lampu pravo udubinu hodnika. U krugu svjetlosti nae se neto ivo, pomino. Zabezeknuti djeaci samo zinue, a onda viknue u jedan glas: Lunja! Djevojica je epala hodnikom pognuta, razbaruene kose. Jovane od iznena enja27jedva povrati dar govora. Ej, otkuda sad ti? Svuda se ta na e progun a Maak. Lunja se oprezno izvue iz hodnika u dvoranu,obrisa lice i mirno objasni: Bjeala sam iz kole ovamo u gaj, pa upala u jamu, u ponor. Kad si upala? nepovjerljivo zakilji Maak. Maloprije. Najprije sam plakala, onda sam probala da se izvuem gore pa nisamnikako mogla, a onda Pa to onda? ispitivao je Maak. Onda sam opet plakala, pa sam onda ula vas, vidjela svjetlost i pola na tu stranu. I-ih vidi je! A zar se nijesi bojala? udio se Maak. ta da se bojim kad imam ovo ree Lunja i isprui dlan. ta ti je to? radoznalo se nadviri Jovane. Ukosnica. Gle kako je otra. Kad god idem kuda kroz mrak, ja samo izvadimukosnicu, drim je u ruci i nieg se onda ne bojim. Kako ne boji? zinu Maak. Lijepo. Nek samo neto nai e, ja ga odmah bocnem pa da vidi! kurano se napuicurica. A drekavac? upita Maak. I drekavac! odgovori Lunja i ne trepnuvi. Boc, boc, pa e odmah krepati! Idemo mi bre napolje dok nije dolo neto gore od Lunje predloi Jovane. Maak odjednom sjede i huknu: Ja vie ne mogu nikud ni maknuti. Tek sad su mi se odsjekle noge od onoga strahaod maloprije. Daj ruku, ja u te povesti protepa dobro