Ontološki i gnoseološki pogledi sufija u svjetlu metafizičke i

Click here to load reader

  • date post

    02-Feb-2017
  • Category

    Documents

  • view

    232
  • download

    3

Embed Size (px)

Transcript of Ontološki i gnoseološki pogledi sufija u svjetlu metafizičke i

  • Kom, 2014, vol. III (1) : 4170 UDK: 141.336 284-587-1

    Originalan nauni radOriginal scientific paper

    Ontoloki i gnoseoloki pogledi sufija u svjetlu metafizike i teozofske tradicije

    Hasan Dilo1

    Fakultet islamskih nauka u Skoplju, Makedonija

    U radu se razmatraju koncepti sufija koji se tiu metafizike i teozofske problematike. Oni pokazuju da je veliki dio teozofske i metafizike tradicije u islamskom filozofskom miljenju inspiriran korijenskim konceptima u for-mativnom periodu sufizma koji su plod transkripcije mistikog iskustva. Radi se o promiljanju naravi ljubavi i spoznaje u pjesmama Rabije al-Ade-vije, Halada, Zun-Nuna, Muhasibija i drugih sufija. Pogledi sufija o naravi spoznaje i ljubavi bit e produbljivani kod kasnijih filozofa i teozofa koji e se smatrati pokretaima razliitih filozofskih tokova, kao to su, na primjer, filozofija svjetlosti, filozofski intuicizam i visoka teozofija. Stoga se u radu nastoji pokazati unutarnja veza izmeu uenja sufija i filozofa mistika, kao to su, izmeu ostalih: Ibn Sina, al-Gazali, ihabudin Jahja Suhravardi i Ibn Arabi, koji e stvoriti obimnu metafiziku i teozofsku literaturu. Zaslugom ovih filozofa, kao i mnogih drugih, sufizam se spaja sa filozofijom ili, tanije, on stvara svoju filozofiju koja, bez sumnje, zavreuje vlastitost nainom na koji se prilazi problemu spoznaje i stvarnosti ili bitku.

    Kljune rijei: bitak, spoznaja, ljubav, stvarnost, mistiko iskustvo, teozofija, metafizika

    Uvod

    Osvrnut emo se na glavna ontoloka i gnoseoloka pitanja predstavnika spekulativne mistike u islamu. Radi se o najreprezentativnijim sljedbenicima mistike tradicije iji koncepti predstavljaju paradigme za formiranje razli-itih filozofskih pravaca. Meutim, filozofska produkcija koju e obiljeiti

    Kontakt autora: hasan_cilo@yahoo.com

  • 42H. Dilo, Ontoloki i gnoseoloki pogledi sufija u svjetlumetafizike i teozofske tradicije

    metafizika i teozofija sufizma, koja se obino dovodi u vezu sa nasljedstvima drugih tradicija, ne moe se posmatrati odvojenom od korijenskih koncepata sufija u formativnom periodu sufizma koji predstavljaju transkripciju njihovog mistikog iskustva. Ti koncepti zadiru u metafiziku i teozofsku problematiku. U stvari, ontoloko-gnoseoloki pogledi sufija bit e produblji-vani kroz metafiziku i teozofiju susretom islamske kulture s drugim tradi ci-jama. Konceptualne analize mistikog iskustva, na primjer, Rabije al-Adevije i Halada, o istini i ljubavi kao sutini (ili stvarnosti) boijeg Bitka, snano produbljenje doivjet e u mistikoj filozofiji Ibn Arabija; teozofski i gnose-oloki pogledi Zun-Nuna o naravi spoznaje bit e konceptualno iskristalizirani kod ihabudina Jahje Suhravardija, po kojemu je bitak sama boija spoznaja, a al-Muhasibijevi pogledi o izvorima spoznaje bit e inspiracijom al-Gazalije-vih ontoloko-gnoseolokih analiza iskustava sufija utemeljenih na bivstvo-vanju u blizini boijoj. Analiza e pokazati da je doprinos sufizma tokovima filozofskog razmiljanja u islamu, a naroito na popritu spoznajnih prodora, uistinu uinkovit.

    Sufizam se, naime, spaja sa filozofijom i na taj nain susreemo se sa pro-imanjem racionalne i mistike filozofije. To pokazuje da je utjecaj sufizma na filozofski intuicizam, svjetlosnu filozofiju, visoku teozofiju, prisutan svo-jim konceptima i oblicima pobonih akcija zasnovanih na njima.

    Neki teoretiari sufizma (Corbin 1978: 206; Nasr 2001: 367370; Anawati & Gardet 1961: 150) ovu vrstu mistike nazivaju spekulativnom ili metafizi-kom mistikom. Ova mistika je donekle pod utjecajem neoplatonizma, ali filozofi mistiari s velikom tekoom uspijevaju, kao to emo vidjeti, oslo-boditi se njegovih okova, ponovo proniui u izraze objavljene vjere od ko-jih i potjeu njihova uenja.

    Ovdje emo se zadrati na mistikim filozofima ija e ontoloka i gno-seoloka uenja predstavljati sintezu intuitivne i racionalne spoznaje. Uinak toga jeste veliki zasijek u korijenska filozofska pitanja: spoznaja i bitak.

    Aktivni intelekt u filozofiji Ibn Sine

    Pri susretu islamske misli sa starogrkom filozofijom, na intelektualnom popritu u islamskom svijetu pomalja se Ibn Sinina filozofija, a naroito nje-gova istona filozofija kojoj se priklonio pri kraju ivota.

    Ova vrsta Ibn Sinine filozofije u Perziji je umnogome drugaija od one u zapadnoj skolastici ili u latinskom svijetu. Naime, ondje se ne moe govoriti u onom smislu koji podrazumijevaju latinski avicenizam ili avicenizirani augustinizam. Anri Korben (Henry Corbin) predlae sintagmu iranski avi-cenisti. Budui da je Ibn Sinina filozofija tumaena na razne naine, ova sin-tagma odgovara raznim afinitetima te filozofije. S druge strane, imajui u

  • 43Kom, 2014, vol. III (1) : 4170

    vidu ondanju filozofsku atmosferu, treba rei da je ta sintagma posebno usklaena s onim to se naziva filozofijom svjetlosti (al-falsafa al-irak). Ta perspektiva ukljuuje teme koje su u fokusu ove vrste filozofskog promicaja, kao to su: kosmologijska i profetologijska pitanja (umnosti i inspiracija), stupnjevi ovjekovog intelekta, mistika hijerarhijska spoznaja, simboliko predstavljanje kosmosa, te koncepti istok, zapad, bdjelac, svjetlost, budnost, gnostik... i mnoge druge teme koje, inae, predstavljaju centralna pitanja ilumi-nacionistikog aspekta Ibn Sinine filozofije o kojoj nije dao izriajno uteme-ljenu i razuenu elaboraciju u onoj formi koju su docnije ponudili Suhravardi, Mir Damad, Mula Sadra i dr., ali u kojoj e iznai dovoljno motiva koji e potaknuti njihovu obradu spomenutih pitanja.1

    Centralna tema ove vrste filozofije predstavlja intelektualnu intuiciju, zbog ega se ovaj period i naziva intelektualnom fazom ili tokom islamske mistike. Stoga, od svih ovih tema kod Ibn Sine mi emo se zadrati na intelektu, a po-sebno na aktivnom intelektu, koji predstavlja problemsko pitanje njegove fi-lozofije, a naroito u njegovim mistikim natuknicama.

    Ono to je specifino za ovu vrstu mistike jeste to da je ovjek, pod ut-jecajem aktivnog intelekta, kadar dosegnuti svijet inteligibilija, pri emu se ne mogu zanemariti ni ovjekove spoznajne mogunosti. U stvari, iroka je rasprava meu istraivaima da li je aktivni intelekt najvii stupanj apstrakci-je ovjekova uma ili je on, pak, odijeljeni entitet u odnosu na ovjekov um, koji djeluje odozgo. Ipak, preovlauje ovaj drugi pogled ukoliko se ima u vidu Ibn Sinin bogat registar pojmova koji su oslon njegove istone filozo-fije. U do cnijoj filozofiji, aktivni intelekt poistovjeen je sa angelom (mele-kom) Gabri jelom (Debrail). Meutim, kod Ibn Sine aktivni intelekt se spree sa ovjekovim racionalnim moima. Dakle, nije prisutan kod njega samo nominalizam ve se susreemo i sa realizmom. Tu e centralnu ulogu odig-rati Ibn Sinino uenje o intelektu koji je u potrazi za svojim egzistencijalnim uzrokom ne samo unutarnjim putovanjem, o emu svjedoe njegova vizio-narska kazivanja, ve i prodorom u sami pojam bitka apstrahiran iz vanjskog svijeta, tj. apstrahiran na osnovu modusa bivstvovanja stvari u svijetu. U stvari, aktivni intelekt jeste linija poveznica izmeu konanosti i beskona-nosti. To je ono po emu e se Ibn Sinina filozofija razlikovati od Aristotelove. Bitak sadri stvarnosti (entitete) koje se razlikuju od egzistenata. Sve njih po vezuje egzistencija i, preko tih entiteta, a naroito preko aktivnog intelekta, ovjek uspostavlja vezu sa Egzistencijom po sebi (Morewedge 1982: 315).

    Intelektualna intuicija, prema Ibn Sini, postie se kada se dospijeva kraj-njoj postaji spekulativnog intelekta koji je otvoren prema aktivnom intelektu.

    1 Ovom aspektu Ibn Sinine filozofije Korben je posvetio jednu itavu studiju sa nazivom Avi-cenna and the visionary recitals (Corbin 1960).

  • 44H. Dilo, Ontoloki i gnoseoloki pogledi sufija u svjetlumetafizike i teozofske tradicije

    Intelekt tu prolazi kroz nekoliko faza, a najvia je ona faza kada su forme uprisutnjene u umu, kada ih um misli stvarno (in actu) a, u stvari, misli da ih misli stvarno. Taj se intelekt naziva steenim intelektom s obzirom na to da je u njega utisnuta forma ili tostvo (mahija/kviditet) stvari. Pri ovoj postaji spoznaje (ili intelekta), sposobnost se upotpunjuje i intelekt postaje slian pri-marnim principima bivstvujueg.

    S ovom postajom due (intelektualni aspekt due) ovjek se, prema Ibn Sini, usavrava, tj. s njezinim intelektualnim dijelom sama dua pojaava svo ju supstancijalnost i osposobljava se komunicirati, kada bude htjela, s aktivnim intelektom (al-aklu al-feal/active intellect) (El-Dabri 1987: 785). Aktivni in-telekt, koji je ponad steenog intelekta, osvjetljava um aktom spoznaje (Nasr 2006: 98). Zbog toga, racionalna dua, ili intelekualni aspekt due (an-nafs an-natika), u situaciji je da se spaja s aktivnim intelektom ili nebeskom um-nou. Preko ovog aspekta due ovjek trai sklonite od vegetativnih i ani-malnih aspekata due u duama nebeskih umnosti. Njezino spajanje prua joj mogunost da se hrani njoj odgovarajuom hranom, odnosno podacima koje dobija od umnosti to odgovaraju njenoj supstancijalnosti. Meutim, ovo usavravanje due nije samo intuitivno ve i racionalno, pri emu se ne dovodi u pitanje kontinuitet izmeu razuma i intuicije.

    Sljedei ovaj tip filozofije, Ibn Sina, poput nekih filozofa iz helenistikog perioda, primjerice Plotina, smatra da je osnovna pretpostavka da se dosegne svijet umnosti purifikacija due ili izbjegavanje vegetativnih i ivotinjskih mo i due i afirmacija njezinog intelektualnog aspekta. Za vee participiranje u tom stanju due znaajnu ulogu ima silni intelektualni prodor proslijeen oienom duom. Ali, deava se, veli Ibn Sina, da istinski znalac (al-arif) do-e do situacije da participira u svijetu umnosti na osnovu vlastitog iskustva. Kada govori o istinitim znalcima, vjerojatno mislei na prve sufije ili na one koji slijede njihovu kolu i tradiciju, Ibn Sina prihvata sufijski vokabular. Oni, za razliku od obinih vjernika, ostvaruju neto to je natprosjeno. Usredsre-en