1

Pavle \onovi]

*ZBOG JEDNE KRIVE KLETVE

- sabrane pjesme -

2

Izdava~NVO DIGNITAS - Cetinje

Za izdava~aHajdana Huter

Urednica Isidora Kova~evi}

Dizajn i prepresNVO DIGNITAS Cetinje

[tampa DPC Podgorica

Tira`

500 komada

Izdavanje ove knjige pomoglo je Ministarstvo kulture Crne Gore

3

Pavle \onovi]

*ZBOG JEDNE KRIVE KLETVE

- sabrane pjesme -

NVO DIGNITAS - Cetinje 2015

4

5

Mladen lompar

ako ima pakla, prsla su mu vrata

Pavle \onovi} je objavio tri zbirke pjesama Umrli {eta~ 1956. u izdanju cetinjske Narodne knjige (edicija Poezija mladih), Ru`ni bogovi, {est godina potom kod cetinjskog Oboda, i tre}u Mornarske elegije, opet {est godina potom, tako|e u Obodu (Biblioteka savremeni stihovi).

Prvom knjigom, kao da je bio pozvan, na neki na~in, za sjajne uspone, neshvatljive za vrijeme nastanka i doba kad je crnogorska poezija jo{ uvijek studila u Njego{evoj sjenci.

I rimovanoj poeziji.\onovi}evi stihovi te najranije faze se preobra}aju

iz tradicionalizma u moderan, lapidarian iskaz. U tom smislu, najupe~atljivija je pjesma Gavran, sa nastasijevi}evskim {timungom i kompleksnom vizijom ozlogla{ene ptice na ku}nom {ljemenu.

6

GavRan

Nad {umom gavran uzletio[uma ježiSmrt u {umi

Na ku}u je gavran pao Ku}a tužiIskopana

Nad selom je zagraktaoSelo pla~e Kuku nama

Tako upe~atljiva zloslutnost svoju likovnu izrecivost ima u Lubardinoj slici Na ku}u ti gavran pao.

Sli~nu sa`etost \onovi} posti`e i u ljubavnoj pjesmi bez naslova:

* * *

Te no}itriput je svla~ila svoju ko{uljuTe no}itriput je zaspala zimskim snom

Te no}i triput je budilo ne{to ja~e od prolje}aTe no}i

7

ona je bila {koljka koja se triput rasklapala i sklapala

Neobi~no je da se \onovi} ne ponavlja u sli~nom ljubavnom naboju ~esto: kao da se emocionalno potro{i i onda ~eka neki novi pjesni~ki ciklus ili novi ljubavni zanos.

S druge strane, i ljubav prema Crnoj Gori do`ivljava na, reklo bi se, jednostavan na~in. U njoj je ^ovjek, [uma, I nebo, I rijeka, I more, I vazduh

KamenKamenKamen

I ni{ta vi{e, jer to je dovoljno, dosta i lijepo, kako je govorio jednim sasvim drugim povodom Milo Milunovi}. Na ove se nadovezuju isto tako amblemati~ni stihovi:

Ona je mirna i tiha kao ikonaSa bezubim ustima pokupljenimU ne{to neizgovorenoI sa pe}inastim o~imaSpremnim na pla~

U toj slici do`ivljene su sve dostojanstvene Crnogorke, sve majke, Vu{kovi}eve Tu`barice

8

]etne, Berkuljanove Udovice, To{kovi}eva @ena u korotu… sve `ene kroz na{ istorijski lik.

Ovi, gotovo epilo{ki, stihovi Umrlog {eta~a zatvaraju krug \onovi}eve poezije sazrijevanja, i njegove mogu}nosti.

Ve} u uvodnom ljubavnom spletu Ru`nih bogova o~igledna je svojevrsna tajnovitost, mjestimi~no i kao ironi~an odraz zakop~ane pri~e. Pjesnikovo srce, uzdrhtalo pred pomamom ljubavi, pulsira samo nagovje{tajima, ve} u po~etku pokazuju}i pravo na ~uvanje ljepote privatnosti. Toga prava pjesnik se ne}e odre}i, osta}e sakriven u prostranstvu ljubavne slutnje.

Mada se trudi da svoju tajnu {to bezbjednije ostavi u asocijativnim stihovima, uvijek ostaje neka kop~a, klju~aonica za radoznalog... Uspavanka jednog sje}anja otuda zavr{ava asocijativnim naklonom ljubavnom ~inu:

Silazio sam u tvoj doI ti si se pela na moje brdoSve u jednoj prijatnoj igriKoju smo krali od života i smrtiIgriS brda – s dola.

Tom tajnovito{}u nije ostvarivao samo svoje pravo ve} i pravo ~itaoca da se bogati na ra~un

9

njegove tajne. I ma koliko u`ivao u tom svijetu pjesnik ga na odre|eni na~in otkriva i bje`i od njega, kao od zabranjene ljubavi i ljubavnog grijeha.

Mornarske elegije objavio je 1968. godine, dok je *edio u Biljardi kao mladi kustos Njego{evog muzeja, {to mora imati zna~aja za njeno nastajanje. Na odre|eni na~in, Biljarda je probudila u \onovi}u usnulog pjesnika, i obavezu koju je nosio od beogradskih studentskih temelja. Pritom, ne treba zaboraviti i ~injenicu da se tada ~esto dru`io sa boemskim krugovima oko Pre{ernove kleti, |e su “zasijedali” ne samo pjesnici, ve} i drugi nosioci beogradskog kulturnog razvoja.

U uvodnoj pjesmi Dnevnik prolje}a, utemeljena je elegi~nost ove knjige, a u sljede}oj, Mornar gleda galeba, jo{ uvijek je o~igledna veza sa tradiciona- listi~kom poezijom.

Ipak, u prolo{kim pjesmama dominira kultivisana ljubavna tematika, i osje}aj prigu{enog ljubavnog trajanja, karakteristi~nog za cjelokupno \onovi}evo pjesni{tvo.

U tom ciklusu nastaje i gasi se pjesnikovo ushi}-enje sa kripti~nim formulama, koji se mjestimi~no de{ifruju pomo}u biografskih podataka. Takva je Tajna pjesma, koja zavr{ava stihovima:

Kad zaljulja{ tijelo svoje u nehatuKada nehatno zaljulja{ brod

10

O~ima svojimKoje me tjeraju na igru na radost na smijehTada poludi moj brodTada umiru besmrtniPrikriti svijetu ljepote tvojih zalivaTvojih lukaBio bi pakaoBilo bi grijeh.

A onda opet taj niz natavlja stihovima Mornar i tu|a luka:

Bježim od sidra u radost za jednu no}Ovo je tu|a lukaOvo je tu|i smijeh i osmijeh[to se u o~ima rasteže

Kona~no, za ciklus ovih ljubavnih pjesama mo`e se kao si`e uzeti stih iz Poruke sireni brodskoj:

Zagrlih rukama drhtaj zvijezdeZagrlih rukama drhtaj zvijezdeMora{ ostati mala sakrivena žrtvaKoju }u ~uvati u oblacima i srcu.

Ciklus No}as su me pohodili mrtvi ve} u prvoj pjesmi ima stih koji ga simbolizuje:

Ako ima pakla prsla su mu vrata...

11

Tako pjesnik najavljuje „bisere” svoga pakla, umrlog niza predaka i potomaka. Nikad Pavle \onovi}, ~ak ni bliskom okru`enju, nije govorio o pobije{njelom paklu.

Defini{u ga snovi, nastali u dvanaestercu i povremeno, uglavnom, u pjesmama sa „starijom tematikom”, tradicionalisti~ki pristup.

Na odre|eni na~in, stihove prilago|ava, mijenja na~in iskaza...

San ~etvrti dolazi kao predah, druga~ija, bolnija vizija, nje`nost i cvjetni zasadi poslije loma lobanja, sabalja i kr{a bojeva u stihovima njego{evske sjenke. Uostalom, nastale su u Biljardi.

Faktura ovih stihova, ritmika i patetika, bile su karakteristike i \onovi}evog pjesni~kog okru`enja. Me|utim, one su time ~udnije, jer je sve to pjesnik ve} prebolio, jo{ u Umrlom {eta~u. Te inspirativne oscilacije mogu se tuma~iti neprekidnim zra~enjem Njego{evog djela i tematskom slojevito{}u pjesama. Otuda poslije pjesme San ~etvrti nastavlja da problematizuje teret sopstvenog postojanja. O`ivljava figure, i ma koliko primat davao precima, na ~elu je neprikosnovena |evoj~ica koja se tek bija{e zaljubila u postojanje. I tu dolazi trenutak budnosti koji sve odnosi; i pretke i potomke.

A dalje o stihovima te{ke slutnje... ~ili moja snaga...

Ako ima pakla, prsla su mu vrata.

Cetinje, oktobar 2015.

12

13

UMRli [eTa^

*- 1956 -

14

15

DU@niK

U svijetu `ive sve sami du`niciNeprijatelj ti duguje krvDobar prijatelj prijateljstvoDjevojka draga poljubac

U svijetu `ive sve sami du`niciJa imam mnogo du`nikaI ja sam mnogima du`an

16

PovRaTaK

Za`elim ponekad da o~i odmorimZa`elim bistrinu o~iju kao bistrinu rijekeZa`elim ~ovjeka da na|em koji je sli~anMome zemljakuI zato dugo lutam i odem dalekoI sve mi se ~ini da me zove nekoTe se odzivam vjetru i razgovaram sa drve}emPadnem na travuA `elio bih da padnem na kamenI tada razmi{ljam i postoji meneI ne postoji meI vidim sebe nemo}nog u njihanju topolaGubim glas dugim trotoarimaJer nema nebeskih gora da mi ehom odgovoreA zatim jurim kao ludPakujem sve svoje stvariI odlazim daleko dalekoTamo gdje me je moj ostarjeli domDanima milovao i danima ~eko

17

na RaSTanKU

Rije~i su crnje od no}iRuke su ~vr{}e od kamenaSrce je mek{e od traveSuze su lak{e od rijeke

Na rastanku

Pogledi su dublji od moraMinuti su kra}i od re~enog jedanGlas je drhtaviji od vjetraU{i su otvorenije od {koljki

Na rastanku

O~i nam postaju pe}ineIz kojih izviru rijekeI oboje se pretvaramo u razrok pogledRazapet od voza do perona

18

UMRli [eTa^

Park je znao za njega i za prolje}ePark je znao za dvije pjesmeA on je znao za prolje}e i za parkI za pjesmu parka i prolje}aProlje}e je znalo za njega i {arenilo parkaI za njegovu i svoju pjesmu

Zima jeU parku stabla cvileNegdje na nekoj staziUmro je {eta~Koji je tra`io prolje}e

19

neRaZDvoJni

Na nebu zvijezde sjatile mjesecNa zemlji mene sijaliceI ogoljeli drvorediI samo ~ujem svoj korakPustom ulicom

U jesenjoj no}iJa i mjesecMjerimo dvije putanje

20

iMe CviJeTa

Volio bih da imam ime jednog cvijetaKad umremMrtvo bi mi li{}e pri~alo svake jeseniDa li su me voljele djevojkeDa li su kitile mnome svoje grudiDa li sam sanjao sa njima ljubavne snoveVolio bih da imam ime nekog cvijeta

21

ne DiRaJTe Me KaD Je JeSen

Ne dirajte me kad je jesenTada se lako vrije|amVrije|a me opadanje `utog li{}aI hod me ljudi vrije|a I le`aj magleI sve me sve me vrije|aNe dirajte me kad je jesen

22

BoleST JeSenJa

Prstima diram jesenje li{}eRuke mi li~e na jesenje graneU prstima svojim osje}am studenU prstima svojim vidim jesen

No}as mi neko {apatom re~ePrsti su tvoji ledeni dragiProvidnost prstiju me potsje}a na ledPostajem blijed

Moje su ruke `ivjele sa lastamaJesen je Opada li{}e

23

Ja i JeSenJi PaRK

Ja i jesenji park imamo karirane ko{uljeI po obojici ki{a padaI po obojici vjetar {ibaI obojicu je pritisla magla

Ja i jesenji park imamo karirane ko{uljeSa kvadratima crnim i `utimJa i jesenji park smo dva brataBlizanca s pogledom mutnim

24

GavRan

Nad {umom gavran uzletio[uma je`iSmrt u {umi

Na ku}u je gavran pao Ku}a tu`iIskopana

Nad selom je zagraktaoSelo pla~e Kuku nama

25

na GRoBlJU

Ja i groblje Djelimo ti{inu jednog jutraTra`im praznu krsta~uDa na njoj napi{u moje ime

U dnu groblja Nekoga smje{taju Jedna `ena s djecom pla~eMo`da je to moja `enaAli ja nijesam o`enjen

StanovniciTre}ega kvartaBacaju po trnku zemljeNa lice mrtvacaI {ap}uDa mu je laka zemlja

Ja mislimTo se stanovnici tre}eg kvartaOpra{taju sa mnomAli ja nijesam vi{e njihov kom{ija

26

I ja sam bacio trunku zemljeNa lice svoga mrtvoga kom{ijeSa kojim }u opet biti kom{ijaI napustio sam grobljeMisle}i o krsta~iBez natpisa

27

aManeT

Kad umremNapravite mrtva~ki kov~eg kao la|uI pustite me da plovimPo talasimaJa volim da sam i mrtavNa njima

A kad se oblak nadvije iznad talasaTalasa koji }e lutatisa mojim mrtva~kim kov~egomMo`da }e jedino onProplakati

Kad umremsahranite me na talasima

28

leT SMRTi

LeptirKoji je imao bojuHrizanteminog listaUgledao je zvijezduNajljep{i cvijet neba

U `eljiDa isi{e sokove njene ljepoteLetio je cijelu no}

UjutruJedan hrizantemin listOtkinut od `ivotaPadao je sa neba

29

[KolJKa

U jezeru su njene o~iU jezeru je njeno tijeloOna zna samo za poljubac talasa

No}i i dani – plavetnilo vodeI jedini posjetioci ribeA katkad i mjesec dr{}u}i zaroni - Pomiluje je i ode

30

na PUSToJ Pla@i

Neko je iz pijeska povadio sve {koljkeI ja ne mogu nigdje da na|em svoj biserOn je umio dobro da se sakrijeAli ga je ipak prona{ao neki stari lovac

Sada na ne~ijem stoluskapava {koljka sa biseromI mo`da mi zato sva pla`aIzgleda pusta

Neko je iz pijeska izvadio moju {koljku

31

oTRovna PJeSMa

Vojnik mi pokaza sliku djevojkeI re~eOna je popila ~a{u otrovaNjene su usne popile ~a{u otrovaOna je otrovanaOna je otrov Ja bih se otrovaoSa njenih usanaOtrovao

32

voDoSKoK

Proplaka zemlja i suze kaplju u neboPostajemo srebrni i rasipamo se u zvjezdani rojSa neba padamo pozla}eni na zemljuUbrzo postajemo crni

33

SlUTnJa

Po jedna kap pada na ku}ni krov Krupna kap Po jedna suza iz o~ijuSliva mi se niz liceSuza krupnija od kapi

Znam da }e no}asOnaj ko mi je najdra`i na svijetuNegdje da skapiU oluji koja dolazi

34

GlUvoniJeMa lJePoTiCa

Pri~ao sam joj o ljubaviOna nije ni{ta razumijelaKada sam je poljubio Htjela je da ka`eDa je poljubac najljep{a pri~aO `ivotuAli joj usta osta{e bezglasnaA u{i dvije zatvorene {koljke

35

* * *

Ja volim zvijezdu i sve {to li~i na njuRukama razmi~em oblake da no} bude vedra Ma{em za dimnjacima lokomotivaZavla~im ruke u njedra

Ja svuda tra`im zvijezduI svoje o~i dajem no}noj pticiDa se nagledaju zvujezdaDa uzlete do njih

36

BiJelo

Bjelina njenih noguUznemirila je vodu jednog studencaSmijeh je otsko~io od kamena do kamenaSmijeh koji je plivao po vodi

Bjelina njenih noguUznemirila je dva oka Smijeh je po{ao od prolaznika do prolaznikaSmijeh koji su nosile nogeBijeli smijeh

37

U PRolaZU

Ispod dva mosta treptajaNemirni kupa~i mame prolaznikeDa za|u u njihove tajne

Djevojko sakrij o~iJer prolaznici vole ribe

38

vJen^anJe

Otkinem lijevu ruku djevojkeRuka leti do suncaU letu prst otpadne iz zglobaI spadne prsten

Prsten postaje zvijezdaProbodem pogledom zvijezdu

Naboden prsten na pogled padaI on padne na desnu ruku

Postajem mu`Ruka pada sa neba i zarastaDjevojka postaje moja `ena

39

* * *

Te no}itriput je svla~ila svoju ko{ulju

Te no}itriput je zaspala zimskim snom

Te no}i triput je budilo ne{to ja~e od prolje}a

Te no}iona je bila {koljka koja se triput rasklapala i sklapala

40

TRe]i ^in

Zidovi od bijelog smijehaFotelje sa federima od smijehaPregrade u lo`ama od smijehaDvorana grohotom grohotiSmjehovna dvorana grohoti

^emu dvorana grohoti

^ovjek sa o~ima na pantalonamaI sa ustima na laktovimaZami{lja da je u novom odijeluDvorana grohotiDrugi bez stanaRazmje{ta svoje stvari(jedan tanjir ka{iku pola vilju{kei jo{ drugi sli~an namje{taj)U jednom }o{ku uliceI zami{lja lijepu sobuDvorana grohotiTre}i gazi koljenimaJer nogu nemaA jedna slijepa `ena miluje starcaMisle}i da je dijeteDvorana grohoti

41

Udi{em smijehStepenice su od smijehaGledam se u ogledalu pa se i ono smijeHvatam `enu do meneAli i ona se pretvorila u smijehPijem ~a{u vode a osje}am da pijem smijeh

Okrenem se Svuda grohotom grohoti

42

[TaP

U njega je prije{la snaga ~ovjekaOn je postao ~ovjekIma nezgrapan vratZato ne nosi ma{nuO~ima jednako vidi i no}u i danjuSpreman je da zakora~iSvakom stazomI da udarac udarcem uzvrati

43

ZaPoviJeST

Zemljom nahrani liceRumenobijeli trenutakKada se pojaviU dogorijevanju mraka

Vodom nagledaj o~iGledane vodomI iz vode

Olovnu jesenOgledaj i slutiU glasu jelena kad ri~ePred oluju

44

DRUG

Tvoja du{a je u{la u psaPrepoznam psa na uliciI on mi ma{e repomMo`da je moje tijelo ovog trenutka hljebJer pas neprestano juri za mnomPoku{a pas da me ugrizeRaznožim po njemuJaukne poslednjim jaokom mrtvacaPodvije repEvo ga opet juri za mnom Prepoznam u njemu tebe

45

HaJDU^Ka ZaKleTva

Ne vidjelo nebo i gore ne vidjeleKunem vasOsjeti samo razdjevoj~ena travaKunem te ne izdaj travoTri cvijeta ne govoriteVinove loze neka vam polome sva koljencaNeka vas razglobeNe izdajte

Vidjeli ste nevidjeloOgnje mu~enja

I{ao sam kao rak i kao ajkulaI kad mi vjetri otsjeko{e glavuPa ona pade na ramenaA onda na zemljuKunem meNe izdaj

46

Suncu udara obraz o obraz i bedro o bedroOno se spoti~e i padaPada na kamen - pod kamenSunce se vi{e nikada di}i ne}eSunce kunem te Ne izdaj

47

KoZaRa

Doru~ak ru~ak ve~eraKrvNad planinom je mjesec napojen krvljuPogibe sunce

Vu~iji skokovi su kratkiUrlici nejakiU krvi se vukovi dave

Ptice uzlije}uVisoko u neboI postaju krvave zvijezde

Krvava venaPo dnu planine nado{laOdnosi zeleniloOdnosi prolje}e

Krvave suze s neba kapljuPocrvenje{e od krvi stablaI trava zelenaOsu{i{e se za~as nabujale graneKrvlju zamirisa cvije}e

48

O da li }e se ikada vi{e ova planinaPretvoriti u prolje}e

49

CRna GoRa

^ovjek je kamenKamen je ~ovjek[uma je kamenI neboI rijeka I more I vazduhKamenKamenKamen

50

51

PoRoDi^ni KRUG

52

53

i

Njegove su godine izgodinane pod zemljomSilazio je u najdublji grob svijetaA opet ostao `iv sa plu}imaOd zlata gvo`|a uglja i cementa

O~i mu imaju boju traveIznikle iz zemlje njegovom snagom uzorane

Njegove suze i nade i snoveI danas ~uva neki nerazbijeni val okeanaZato on nikada ne voli da vidi moreI mrzi putovanja

Kada je imao dvadeset i osam godina^asna ga je sestra u~ila prvom koraku

Bio je junak znao podnositi bolMrzio svakog ko se vajkaVoli svoju zemlju i jednu `enuKoju ja danas zovem majka

54

ii

Ona je mirna i tiha kao ikonaSa bezubim ustima pokupljenimU ne{to neizgovorenoI sa pe}inastim o~imaSpremnim na pla~

Da sam novoro|en~eJezik bi mi bio suhI prilijepio bi mi se uz grloRadi mlijeka njena

A opet ona bi no}ila u kostrijetiI pila slanu voduI jela hljeb i lukZa bolje sinovima svojimOna - roditeljka moja

55

iii

Na bratov ro|endan

Ovaj dan smo slavili nekadVeseli podjednako obaKao da nas u jedno bremeNa ovaj svijet donese majka

Sje}am seSve kom{ije na{eDarove su donosileA drugovi tvoji i mojiNaiskap ispijali ~a{ePune doma}eg vinaI nazdravljali- Srećni ti bili za dugo godina

Danas smo u ku}i sami majka i ja I dan nam sav u suzama pro|eOna gleda kroz prozor me}avuKako tu`no zavijaA zatim sjeda uz ognji{teI kose razvijaI jeca

56

- O da li }e da isko~iIz me}ave moj delija

Na stolu dvije ~a{e napunjene ~ekajuDvije gor~ine i tugeSrca na{a brate zdravice iskreneZa tebe ljubavlju toplom ispunjene

57

iv

Mo`da ste vi u ovom mravu na groblju[to `iviBra}o moja i sestro moja[to vas odnije{e u tri ve~eriTri crne pticeZato ja ne}u da zgazim mravaDa ne bih probudio VasDa Vam ne nanesem bolDa Vam ne kvarim san Tri cvijetaDva jelena i jelenkaU travi zelenojTri najja~a pla~aMe|u pla~evimaSpavajteNe}u zgaziti mrava

58

v

U ribljem ogledaluPojavi}u seI u jesenjem li{}u i u {koljki

Dozivam ja i meneVode morskeKuda pro|em presu{e studenciI rukom stanac odvalim kamenTe kamen gledaju}i me dobija o~iI ustaPostajem zvjezdarMoje dijelove odnose vjetriA sve zato{to mi je ime prije ro|enjaProklela vila iz Vilina

59

RU@ni BoGovi

*- 1962 -

60

61

Pru`amo duga~ke sjenke ruku s vidika na vidikRije~i nam nijesu potrebne u ovoj ludoj igriUmalo pa }emo postati jedno novo nebo@ivoti na{i toliko su se visoko digli

62

63

BilJeG STRaSTi inaTa i lJUBavi

64

65

lJUlJa[Ka

Ra{iri ruke Ceste postaju bijeleCeste se ra~vajuNa njima igraju bijela kolaLjulja{ke odnose jedne na neboDruge u zemljuTu za~as postajemo bijela pra{inaI zra~ak suncaVodene kapi na nebuSjaj dugeZa~as se u nas uvla~i osmijehIl tra~ak tugeZamiri{emo mirisom bagremaI mladih lipaCvjetovi bijeliI ne{to bijelo {to nas spajaI ne{to bijelo {to nas dijeli[irimo rukeRuke postaju bijele cesteMi na cestama

66

BiTKa

[uma je ovo gdje rastu djevojkeNa vjetru se u struku sva nji{e[uma ova sa ra{irenim rukamaNad zemljom letiDjevojke ove nad vodama

Momak jedan nad {umomU srp o{tar se sav pretvorioI prijeti smr}uPla~u stabljike neljubljeneJaoj

Sa {umom ovom gine i ona najljep{a[to osamnaest je ljeta gojila za poljubac liceA ja ga ne naljubila

Zapli}u djevojke svoje koseU struku se savijaju i ve`u kike za petuOd sebe prave lukOtkinu ruke zao{tre strijeluZategnu na drvosje~u

67

On je razlju}en sjekao i nasjekao Pola je {ume paloPola krvavo je~i

Najljep{e strijele odletje{ePade mrtav drvosje~aJaoj Najljep{a djevojka bez ruku ostaSa ugojenim licem za poljubacNeljubljenimEha drvosje~a mrtav le`iSa strijelamaSa rukamaU srce zabodenim

68

vJeSniCi

Ne dolaze pticeRa{irenih krilaDa izvade svoja srcaDa nam bace na dlanoveDlanovi bi propjevaliNema ptica

Ja dozivam cijelog danaPticu bijeluPobijeljelo sve je neboOd dozivaPtice bijeleNema ptica

Odsje~ena bijela krilaU oblak se pretvorilaNigdje nema Bijelih ptica

69

iGRa Sa ZviJeZDoM

Djevoj~ica s jednim okom[iri rukeZvijezda joj na dlan padaU praznu je o~nu dupljuOna smje{taDjevoj~icaRazigrana raspjevanaS jednim okom i zvijezdomIspod ~ela[iri ruke Djevoj~icaJedna zvijezda

70

ZaKleTva

Kad smo bili maliIgrali smo se tate i mameIgrali smo sina i }erkuOd starih krpicaI `ute slame

Jednoga dana u mome stanuNa{li smo zaklanaMalog ZoranaI spaljenu lijepu LeluTi si joj tra`ila kosti u pepeluJa sam kopao dva mala grobaI od tog dana rasplakanaZakleh se sebiNikada vi{e ne}u biti tataA ti re~e Ni ja mama

71

^aSna SeSTRa GaBRiJela

Bjelina dana i sobe u{la u moje kostiPa mi te bijele sjenke sklapaju zavjesu vidaI jedva ~ekam da se na vratima paklaPojavi ~asna nje`na ikona stida

Ko jutro do|e blago puna melemne tugeO~i joj svijetle milost pelina sivaOsmijehom svojim tjera |avole lude varkeUsnule snove sre}e pogledom svojim sniva

Opijelo niko ne tra`i kada vidi njenu suzuIl jedan pokret rukom bez krsta i raspe}aGlas joj je pjesma za svakog bo`jeg rabaPred njenim blagim hodom trne smrtna svije}a

Prolje}e za njom u{eta u ove bijele ~ar{ave[to kriju bolesnog Isusa obi~nog ljudskog grijehaTe za~as svijetle glave patnice crnoga paklaPod no` se raja stave uz tihu igru smijeha.

72

USPavanKa JeDnoG SJe]anJa

@ivjeli smo u krajevima bogatim vodamaJedno na brdu - drugo u doluRijeka proticala izme|u brda i dolaRijeka je proticala izme|u nasJednoga jutra smo se na{li na obalam rijekeNemu{ti kao lijepe pitome `ivotinjeI dugo se tako gledaliTi si otisla u do ja u brdoPlanine su me pani~no gonilePadao je mrak bez `rtveJedne ve~eri smo se na{li na obalama rijekeBez rije~i smo doplivali do sredineJa s brda ti iz dolaPo~eli smo veliku vodenu igruRibe su nam se divile a la|e staleI u}utaleZastali smo na vodi a zvijezde Nad nama i ispod nasIgraju igraju - Nebo i rijeka se vrteNad nama pod naama u namaOkre}e se i samo okre}eKolo `ivota i kolo smrti.To je bila velika igra puna zamki kao zemlja

73

Okolo nas su se cerekale vje{ticeUstupali smo svoja mjesta bijesu i strastiOni se sada borePuni govora ne govoreU toj pomamnoj nijemoj igriIgri s brda - s dolaNa bijelcu sun~anom konju dogega jutroMrtva~kim kasomNo} izlazi iz crnog mira samo}eIzvori pjena gorska iz nozdrva joj ska~iNa{e se male o~i u zvijezde hitre rojeI bje`e ludo po tijeluOd ne~ega se bojeRijeka vi{e nije bila granicaIzme|u brda i dolaSilazio sam u tvoj doI ti si se pela na moje brdoSve u jednoj prijatnoj igriKoju smo krali od `ivota i smrtiIgriS brda - s dola.

74

BeZiMena

Napisa}u ti pismo obe}ah pod stijenamonim pored mora Mjesto pisma tog pro~itajpjesmu ovu jer napisano pismo bez imenatvog po{tari ne}e da nose

Izgubila je negdje svoje imeMo`da je umro ~ovjekKoji je ukrao njeno malo imeOna sad `ivi u tu|em imenuOna mala bezimena Ona ru`na ljpoticaSniva po cijelu no} crvene snoveU njima tra`i svoje ime uzaludKazala mi je ne~ujno kao mravProna|i moje imeTrazio sam ga u malim zivotinjamaMolio svoju bijelu macku da mi ga ka`eZvijezde su {aputale svoja imenaDjevojka sunca mi povjerila svojeI ne na|oh gaPlovio sam morima i dozivao {koljkeOne se otvarahuBiseri mali {aputahu ne~ujnoZavoljeh iznad svega moreNazvah je svojim Malim morem

75

Malo more se smijalo i uzburkaloDa mu na|em imeNjeno ime se krije negdje u crvenim snovimaPlamenovi ga {titeNe mogu da ga doznamIzgorje}uNa}i }u njeno malo imeNijesmo mirovaliU toj ludoj ozbiljnoj igri tra`enjaUjedali su nas vu~jaciBijesno ujedaliNa{a se ~ista krv ujedima smijalaNo} se ~udno uvla~ila u na{e zjeniceNo} sa mjesecom i borovima na nebuNo} sa nama na nebuNacrta}u ti sliku {aputala jePrekidao sam usnama taj {apatPru`ala mi je tada rukeDva mala crvena sna mi je pru`alaDvije lijepe crvene slikeJa sam ih krio negdje dubokoZadugo nij emogla da ih prona|eNije mogla da prona|e svoje rukeTada se odricala i svojih crvenih snovaPostajal je sva lijepo toplo moreJa kupa~ u njemuOdjednom j epobjegla Bje`ala je od ljudiPlakala kad je samaBezimena je bje`alaMamio bih je potom kao ku~e

76

Tra`e}i joj imeJednoga dana su nam crne ma~kePo~ele da ska~u preko putaTo smo shvatili kao jednu veselu prokletu igruZbog mog imenaOne su se |avolski klale na mjese~iniMa~ji klaleJurili smo ih u more miJa satima posmatrao sa obale kako se daveA ona trazila kamen koji letiLete}im kamenom `eljela da razbije mjesecI kad bi njegova par~ad pala u moreMrak je govorio ono {to kukavica danNije smio da ka`eSve je oko nas {umilo laku no}Poslije jedne takve no}iMo`da smo zaboravili jedno drugoOna me zvala prokletnikomJa nju bezimenomA mnogo vi{e od toga smo znali jedno o drugomIako nikada ne}emo znati ko je krivZa sve {to se desi na nebu na{em malomDa li prokletsvo koje sam nosio jaCrveni snoviCrne ma~keIli njeno izgubljeno ime

Cetinje – Sveti Stefan, 1957.godine

77

lUTaliCe na MoRU

Udaljenost nas podsje}a na iznenadnu tuguPa se dozivamo kroz jesenje ki{ePrepoznajem te u malim vatrama na nebuKoje pali{ svake ve~eri kad ode sunceSijaju sa tvojih udova kose o~ijuKao mali vrhovi buktinjaA kad izblijede onda suze suzeKupam se u njima kao u dra`i mladosti i obiljaKada sa~ekam sunce avgustaRa|a{ se u tom stra{nom suncuAko sam pri rijekamaRascvjetava{ se u vodi njinih zatonaBogovi i |avoli su u isti mah `ivjeli u tebiBogovi ljepote i mali |avoli lude igrePodrhtava{ kao rijekaA zvjeri bijesno jure po tvojim obalamA ne postoji prepreka za zadr`avanjeSunce i mjesec postaju triput vi{e crveno`ute vatreSmjelost tvoja bjesni kao olujaKao Naoh `ivi u tebiA kada smo tra`ili sre}uMe|u malim palmamaBio sam jak kao tigar

78

A ti hitra kao ko{utaAko bismo se rastali u toj ludoj igriMlada krv je uvijek brzo lije~ila raneKada bi se uspravili na pje{~anoj obaliNa{e sjenke su stvarale ostrvaOstrva – lutalice na moruNekad smo se nalazili kod stjenovitog vijencaI otvarali poljupcima obzorjaI sve je to oti{lo nekud dalekoUdaljenost nas podsje}a na iznenadnu tugPa se dozivamo kroz jesenje ki{e...

79

NIKAD VI[E

Razme}em slamke gnijezdaEmilija {iri rukePesnice u gr~ stiskaI pla~eKa`em joj ptice }e opet doletjeti-Nikad vi{eRaskva{en njenim suzamaNadolazimObe}am joj da }u isplesti ljep{e gnijezdoI sebe zakopam dubokoDa ne znam jesam li to ja ili onaOstajem bez sjemena sija~Nikad vi{e gnijezda ne}e bitiNokti mi zabodeni u grloI zubiI usne si{u mi krvDa ne razme}em gnijezdoDozva}u orli}a da ga ponovo sagradiI bi}u orli}Nikad vi{ePtice se ne}e vratitiNikada vi{e zapjevatiI tada dajem svoj `ivot i rije~

80

Da }emo poletjeti na jugU na{ krajI sagraditi gnijezdoDom za nasU gnijezdu ima}emo pti}a—Nikad vi{e

81

ne STRaHUJ

U ovoj no}i }u skinuti crni veoSa tvoga bijelog tijelaRazvezat sve zamke venaNeka pote~e krv toplaKao kod lude ranjene zvijeriTada }e ispod pokrova crnog da se pojaviSlatka i blaga ko tuga ikona bijela

Zabaci malu mrtvu glavuNa moje uzdrhtale rukeNe}u ti uzeti sre}u za jedan jedini ~asNiko nam ne}e smetati u trci lijepojNi mjesec ne}e biti uz nasDa nam krade tople poljupce stidaBudi mi vesela kao bijeli oreol okaTvoga razrokoga vida

Neka prolete pono}ni `draliNemoj se pla{it te piskeOni zlo ne sluteZa{to oti}i na razne puteMi ne}emo kao oni jezditi istoj sre}iKad padne{ na travu za{to se pla{i{ smrti

82

Odatle plod }e ni}i za na{eg malog bogaKad padne{ na travu budi vesela pticaTvoje }e zjene tada osjetitTrenutak sre}eNi{ta nam u toj igri smetati ne}eDa poraste na{ ponosKao ona golema zvijezda na nebu.

83

SaZnanJa

Neka me cijele no}i progone misli crnog ubiceIz tog }e ni}i zlato za sunca smijehSakri}u svoje oko u kapi krvi na no`uI zato {to pravim tako obi~an grijehLjudi }e bje`ati od mene da ih proguta tama

Ja }u u trci prona}i svoju skrivenu `rtvuKako se veselo smije svome poslednjem ~asuNe}e me biti od bola ni me|u mrtvima pod zemljomNe}u prona}i sebe ni u najdubljem glasuI tek kroz vijeka vijek ja }u se rodit za ljude

Tada }e{ i ti o mala sliko stida[to me natjera da pijem tvoju i svoju tuguU mome oku vidjeti nevinost cvijetaNe}e{ me prona}i u mome dalekom drugu[to me natjera na ovaj pomamni krik

Mo`da }e{ nekad kada pro{eta{ kroz sre}uNa njenom kraju na}i jedan kami~ak tugeUzmi ga Iznesi jadnog na suncu zraku Vrati ga opet bolu vrati ga opet mrakuKada ti ka`e sve ono {to nekad nijesi htjela znati.

84

KleTva

1.

Vje~itog bola utjeha sebi bilaU nepovrat oti{la za godinama proplakanimNeka te sunce grije samo jedan minut svakog danaLjepotu njegovu da osjeti{Neka te momci samo gledajuTi `eljna da ih guta{ pogledom uzaludno[to ti je htio taj pla~ vje~iti taj prekor[to mi ga dosadom uliva svakog jutraTaj prekor zbog jedne blage ve~eriU kojoj osjeti mali bolA ranjena se pla~e{ godinamaPretvorila se sva u ranu krvavuOd no}i do no}i plakalaOd dana do dana se smijalaSve lude u gori sestre tvoje bileU stra{ilo se ~udno pretvorilaVjetri ti kosu ~e{ljaliSnjegovi i ki{e umivaliCrno ti liceKu}e ti bile liticeTrnov vijenac na glavu stavila

85

Lud porod pod njim savilaDa rukama skupa sa njimeNa mjesec vje~ito ma{e{Kukala kukala i nikad ne dokukalaKao crna ptica sa grane kukavicaPola ti ~ela gavran krilom zaklopioDa samo o~i ti otvorene ostanu Zla vi{e da se nagledajuIz lica ti brkati trnovi rasliBradu na glavu uplijetalaKosa ti opala kosa pustaO crnoj gredi visilaSa pola duha ostalaDa djeca se pla{e kada te videTvoje se sestre udaleTi im luda na svadbi igralaUkleh te ovom kletvom Ako ode{

86

2.

Sa suncem u kolu igralaCarica nebeska postalaZemlja ti bila malaNa rukama ti gradovi rasliBijeli gradovi puni smijehaJedrina te nadula da ljepota prva bude{U glasu ti pjevali slavujiZvijezde pod ~elom nosilaUsne ti bile svje`i izvoriMedena pi}a na njih to~ilaRadosna kao p~ela prolje}naPo cvije}u uvijek gazilaNa grudima ti lijepi sazreli vinogradi mirisniDa zavide ti sve druge tvojeMoma~ki mamac bilaJunake izrodila[to }e nabujale rijeke mo}i presko~iti[to divjenje }e svijetu bitiKud pro|e{ neka bla`ene rijeke protekuDa sre}ni kupa~i u njima uvijek veseli buduKad pogleda{ i nebo neka ti `elje rodiI da ti sa|u na dlanoveSmijeh ti najsla|a hrana bila

87

Za lelek nikada da ne zna{Bol u zemlju od tebe pobjegaoSuza ti samo radosnica lilaU gradu bila gradNa nebu malo neboU moru malo moreUkleh te ovom kletvomBude{ li moja

88

KRaJ neMiRa

Uvukao sam se u te pomo}u crnog |avolaTe sada igram se s tobom kao s poludjelom ~igromNosim ti o~i na mene bje`im ti rukama tijelomBacam te di`em ubijam igram te ludom igromOd malog tihog stvora napravih nemir bola

Bje`i{ od mene daleko u zemlju ili na neboJa samo |avolski skok i stegnem tvoju rukuPadne{ mi tada mrtva na moje malo rameI tra`i{ dugo sebe u padi –ne~ujnom zvukuOd male razbijene la|e ni par~e da se na|e

U oluji od suza mahnite ribe plove\avo mojih igara na dnu ludo kolo vrtiAko prona|e{ sebe za jedan prolazni trenutakSpasi}u malu la|u od njene u`asne smrtiI od tvog ludog tijela posta}e ikona bijela

Viknem jo{ jednom okom utvara poleti dalekoDizgine moru zate`e i sve postaje ti{eSad malo mira za`elim da vidim u dnu zemljeKao cvijet zumbula plavog tijelo mi zamiri{eA na mom dlanu tvoja glava umorni san igre spava

89

iGRa

Ljulja{ke lude nas nose ~as gore ~as doljeUtrobu mute |avolski da svijet se okre}e u namaBuljimo o~ima u zemlju a potom u neboO da }e koji pasti klik}u ta crna jata vranaVukovi gladni urlaju kada nas na nebu videVukovi gladni {to od gladi ponosa svoga se stideJem~e nam sprave mo}ne u ovoj igri sigurne `ivote

Evo nas i no} ve} umota u mre`u mrakaSamo ~ujemo na{e rastalo {etanjeI crne spice dva duga~ka korakaTe sjenke razljubljene vidimo sa ove visinePut neba gdje se ote`u i raspli}u svoje du`ine

Ljulja{ke lude nas spajaju na poslednjem spratu nadeU onom kutku gdje nebo zemlji zagrljaj dijeliNa{ih srca bubnjevi gromovski tuku a svijet pod nama bje`iIskarju munje na{i strastveni urlici bijeliCijelo se tijelo u grad smijeha pretvaraA na{a mala vrata vratar ljubavi otvara

90

Pru`imo duga~ke sjenke na{ih ruku s vidika na vidikRije~i nam nijesu potrebne u ovoj ludoj igriUmalo pa }emo postati jedno novo nebo@ivoti na{i toliko su se visoko digliDvorane smijeha u nama ve} se smijuMala nam srca drije{aju zave`ljaj straha i slobodno biju

Pru`imo duga~ke sjenke ruku s vidika na vidikRije~i nam nijesu potrebne u ovoj ludoj igriUmalo pa }emo postati jedno novo nebo@ivoti na{i toliko su se visoko digli

91

oD SMiJeHa Do KaMena

92

93

SMiJeH MaloGa voJniKa aTanaSa

On svakog dana ~isti svoju pu{kuKoja mu je visoka ta~no do ~elaI pjeva stalno istu pjesmuKoja obi~no po~inje— Ne}e biti rata —Onda se dje~a~ki smije{i i igraI svi ga vole

U oku ima sunce mali vojnik AtanasU oku ima sunce

Lukav jeAko treba da se igra rataUvijek bez pucnja rije{i bitku

Mali vojnik AtanasSmijehom pobje|uje ljude

Kada dobije pismo naglas ga ~itaOd njegovg smijehaRa|aju njive dvostruki plodRastu p{enice~eka ga cijelo selo na no}ne razgovoreI lijepe svirke njegove male svirale

94

Mali vojnik AtanasU lijevoj strani grudiIma sunce.

95

PJeSMa vaTRe

Vatre nas pale vatre nas `e`uU sr`i kosti u vrelu krvi u korijenuVatre duboko u zemlji vatre na zemlji na kamenuVisoko nad zemljom vatre su no`evi usijani

Pjesma vatre je te{ka i lijepaPjesma vatre `ivi dugoNjom `ivi kamen i {umaNju hrani na{e mesoI zvijeri

Iz nje se ra|amo mali U nju uska~emo velikA ona uvijek pjevaI uvijek pali

96

SiDRo

Utopi svoje o~i crne u pijesak u svoj zavi~ajObale za}ute kao snje`ne planineA jauk mora oplakuje svoju ranjenu utrobuKonopci tresu put nebaKonopci dugi puni bola pijeskaMelema i pla~a moraKonopci putanje munja kroz oblak bureDo ~istog nebaOd sidra pijeska razlika sidra miSidro ~ovjek i sidro `enaUsidren od nas svako u zemljuU vodu u tijelo svoje ili onog do sebeI onog daleko od sebeU drvo u nebo u avionU legure i elemente Mendeljejevog sistemaProna|ene i neprona|eneU limesima i logaritmimaU poeziji i dosadnim stranicamaU atomima i molekulimaU analogiji ifiziologijiU psihi nasUsidreni u svemogu}e itd itdI konopcima du{a vezani jedni za druge

97

Zamr{eni u jedno veliko klupkoPojurimo daleko a na{a sidra ostanuGledamo crnim okom sidraZadovoljni {to mnogo vidimoGledamo na{e crne zmije[to su im glave u nebo pobodeneA iz pijeska se izvijajuGdje mali mravi sa te{kim ujedomGladno ugrizajuPosipamo se vatromSpasenja radi t enapastiOnda sko~imo u moreVatrena bura popali sve brodoveA sidra crna na dnu ostanuSanjaju sanjaju na{ sanOpet vezana za neboCrveno od vatre postaloKonopci ljuljaju crveno neboKonopce veze izme|u neba i moraKonopci zmije sa zapaljenim crvenim glavamaI uga{enim crnim repovimaKada sagrade nove brodoveOpet uzimaju stara sidraNebom ih vuku i tada prvi put vide sunceNjihove o~i od dna morskih {koljkiBrada od mahovine i algiTa sidra provela svoj mra~ni vijekU najtamnijim buvarama moraSada ponovo slave svoje sunce

98

I toliko {to ne ka`u hvalaMornarima tim mladim brija~ima[to ih dotjera{e za ovu veliku proslavuZa Dan suncaNiko se ne raduje njihovoj sre}i[ta je ovoToliko svijeta vi~e i pljeska rukamaNa znak jedne trubeBacaju ponovo sidro u moreI opet ostaje jedina veza izme|u njih i suncaTa crna zmija – ~as ispru`enaI tada oni u pijesku~as u kupa~e uvijenaA sidra nad morem i ispod nebaKad bi za`eljelo sidro da od{eta u gradPoslije uplova u mjese~evu lukuTada svi putnici vi~uBacite bacite sidro u moreHo}emo da se provedemoDva dana i dvije no}iBacite sidro u moreOpet o~i u pijeskuRanjena utroba mora

Od sidra pijeska razlika sidro miMi vezani i crnim i {arenim zmijama[arenim za {arenoVezani smo za jednu lukuZa jedan pijesak

99

Ona je tamo gdje su repovi na{ih {arenih zmijaI gdje god odlutale njihove glaveI mi na tim i sa tim glavamaOpet se vratimo u na{u luku druga~iju od svihI stegnemo toplu doma}u rukuPa opet zapalimo sebeSko~imo opet tako ognjeni u moreKonopci ti plamenovi od crvenog nebaDo plavog moraOd crvenog mora do plavog nebaKonopci spasioci sidra pijeskaI sidra nas

100

RiJeKa BeZ SeBe Ravne

Znam jednu rijeku bez pritokaJednu rijeku sa zlatnim o~imaRijeku sa posrebrenim suzamaZnam jednu rijeku

Kupa~i iz nje izlaze uvijek veseliRuke im ostaju upletene u pjev vrbiO~i u pijesku rijekeRubini mali

Kada se ona smijeSve la|e stanuKad ona pla~eSve ribe u}uteZnam jednu rijeku

No} u njoj izgleda dva puta tamnijaI puna tugeDan veseliji i raspjevanTamo gdje se rukuju mjesec i sunceOsjetih jednom prvu tuguDo`ivjeh jednom prvi smijehI vidje jednu rijeku bez pritokaRijeku koja nema sebi ravne

101

oDa KaMenU

Iz ovog kruga ravnice[to je na zemlju paoSlutim kamena brda

Neka u ovom blatu izrasteSamo jedan jedini kamenMene }e radost di}i za pola du`ine u neboPa }u prestati psovati boga

Neka izraste samo jedan jedini kamenU ovom oku[to ga zatvara zavjesa pra{ineU njemu }u poznatiSvoju malu svijetlu goruKamenu goru

Od moga tvrdoga koraka radostiU}uta}e i mravi pod zemljomVjetrovi }e tada izgubiti snaguZa svoja luda kovitlanjaNosi}e samo sunce po nebu – zastavu smijehaI ne}e ostati suza za no} u`asa

102

Samo neka se rodiJedan jedini kamenU ovoj ravnici rugobe

OdavdeSa jedne prljave zemljane zdjelePjevam odu ovu kamenu svom.

103

MoJa ZeMlJa

Malena zemljaDa brda joj sagleda{ svaSa jedne planineDa zov se ~ujeDa pu{ka kad jekneProbudi svako srceTe ja~e po~ne da kucaGdje u gr~u stisnuta rukaZadire u neboUdara u zemljuDa zlotvora potjeraGdje koplje otvara vratSve junak Junak sveNa konju |ogu od megdanaZemlja malenaNa vodama bez mostovaSkok je mu{kiI obala osvojenaSvud se brodi Planina Kamen ~ovjekDoljeSunce odozgoJednako veliki Jednako brzi

104

A zemlja malenaDo bal~akaSablja se lomiI ruke junaka ovdje poma`u samoZa grlo bijelo kada se uzmijeDa pjeva kao snijeg gorskiNa usta izbijeDa kao vina crvenaPjena spopaneI pobjede bude tada slavljenik~ovjekJer kao vuk jagnjetuU grlo utisne zubeOstadose zubi u mesuTo je plataOnome ko je dirneNjuZemlju moju malenu

105

Zelene SJenKe i CRni \avoli(privi|enja i stvarnosti)

106

107

Zle viZiJe

Imao sam boga iz dje~jih igaraBoga kletve ~isteSadaMoj bog ima rog na ~elu i repJer ga u jednoj igri pobijedi crni |avoBje`im od njega psujem mu sedmo rebroKoje sa~ini od zemljePsujem mu majku zemljuNevjernik uklet postadoh jo{ od vilaProgonjen prije ro|enjaJer sam im jednom bacaju} kami~keU ~iste velike vode radostiNa dnu izvora smijeha u gori VilinuDubokoj Vilin-pe}iniRazbio pepeljak njihovog slatkog hljebaLjepote tvorcaZato su nad mojom glavomNabili stra`uVojnik u ~elik okovanKoji se jednom u {est godina smije{iJa ga nekad udaram pesnicom do krviA on tada ludo grije{iNi da se pomjeri sa mjesta

108

Nikada ga ne vidjehDa suza mu zamagli vidNije ga stid[to ~uva jednog obi~nog ~ovjekaNa zemlji svecaNekada kad mu u|u zvijezde u vid oba okaKoristim tamu momenta njegove lo{e mo}iPobjegnem kroz malu {umu radostiNo korak koji samo pro|em liZa vrat me {~epaPa se grohotom smije pucaju bubne opne Od tog bjesnila od te gvozdene igreTada padnem na zemlju smo`denProvu~en kroz sito nebaI ~ekam da se otvore neka vrata paklaDa se opet pojavi moj bog {to ima na ~elu rogJer ga u jednoj igri pobijedi crni |avo.

109

ZBoG JeDne KRive KleTve

Imadoh malog brata moju veliku kletvuKada mu ime pomenuh ljudi mi vjerovahuMajka nam napravi za igru okrugla koplja kao lje{nikU jednoj ludoj igri zakleh se krivoI malo mu se koplje u srce zabodeJaoj mrtav pade moj mali bratMoja velika kletvaVe} godina dana crni mi se barjak pod grlom vijeVe} godina dana ljudi mi ne vjerujuJer kosti njegove ne diram

110

TU@BaliCa

Ne zakopajte ga mili mojiAman neOstavite ga meni majciJadovnoj OstaviteNeka mu o~i otvorene ostanuDa nenagledane svijet gledajuA ako neko mora da umreZbog tih staklenih o~iju otvorenihPrva je da budem to AMANNe zakopajte ga dragi mojiMili mojiAMANBra}o mojaNe zakopajte tijelo mojeI mlijeko mojeTaj vosak moga trudaMlijekom }u prelitiO`ivje}e Pora{}ePlanina prava majke svojeAMAN Kuku O~i mojeNe zakopajte ihIz zemlje }e vrela provretiMirisati ru`a ne}e

111

Ostavite miTruda i srca moga cvije}eAMANOd kose mojeNapravite duge konopceUspnite se i vratite du{u njegovuDu{u mojuUzmite glas moj cistiPrije pla~a ovog {to bje{eDozovite jeLele glasu mojAko se na poziv taj majke jadovneMajci nasmije{iOd du{e moje je to du{aAMAN ne zakopajte gaHo}eteJa nesre}na Ja ne moguJa Ja JaOj Oj OjI mene i mene i meneZakopajte AMANNeka mu budem prava majkaZemlja ga ne}e podojitiZemlja ga ne}e nahranitiMajka jadovnaAMAN ljudiI mene i mene i meneZakopajteOj jadovnu

112

KRvave MRe@e

Mornarima koji tragi~no ostavi{e Svoje `ivote za vrijeme bure u Sinjskom

kanalu 1955.godine

No}as krvavo more jau~eMrtva~ki zov je`i talaseKaplje pr{te u neboNocas more sijediPa sebe boji krvavom pjenomPar~e katarke u ruci stijenom odsje~enojU gr~u se lomiOd muke se stijene znojeKaplje ostaju o~iSvaka stijena u`as vidiO kako bura nema srce

Da obala ima nogeNo}as bi daleko pobjeglaDa se ne razbiju la|eDa obala ima nogeNo}as bi hitro potr~alaDa spasi brodolomce

113

Ribe su nemo}ne u ovoj no}i jezeA kolo bi uhvatileIsplele ga rukamaTe iznijele davljenikeNa obalu

Da imaju {koljke o~iNo}as bi se otvorilePrihvatile iznemogleI dale im uto~i{te

I mjesec bi zaronioZlatni konjic postao biNa le|ima iznio ihOblak ne da

Krvave mre`e ribarskeRazapeteNa obali ljudo`dera

114

BeZ SRCa

Drve}e nad nama govori blage rije~iIzgubili smo svoja srca jo{ dok smo bili djecaNa vrhu kule pu`a putuju ona poslije ki{aU njima prvi smijeh prva rije~ i prvi jecaj

Nekada zagrmi i prepukne to malo srce@acne svakog duboko kroz vene svud prostrujiBol i cik stvaraju jedno napuklo zvonoKoje nad na{im glavama vje~ito bolno zuji

Prestale su ptice da kljunom dubu prolje}eSklopismo ruke jer ta nas krila nikud ne vodeDlanovi osta{e prazni a srca na{a nekud dalekoNa kuli pu`a uz ki{e polako brode

115

DoliJe]U le[inaRi

Nikada ne}e{ znati koliko tuge nosi jedan danKada le{inari vrebaju smrt iza prvog zidaBudimo sre}ni ako nas zaobi|e ozeblost granaNa ljulja{kama vjetra i nekog ponosa zlobeBudimo obijesni na sve komande za `ivceDajmo slobodu smijehu neka grohotom prozboriI tada sko~imo radosni sa brijega ove trkeNeka za nama ostanu polupani prozori[to ih je jesenji vjetar u jednu zoru skrhoDa nam otvori vidik za domet na{eg spasaIznad kolijevke umora gdje smo odsjeli biliNa krilu bijele ptice u boji milog glasa

Ko tamo ru{i gnijezda nesre}nih lasta[to su uz lelek oti{le iz svoga krajaDa na|u sunca zrake da na|u milost majaKo tamo ru{i gnijezda nesre}nih lastaOstaju nijemo gore kamene {to inat neki krijuGrom ih gromovi iz svoga te{kog znanjaNa jednoj grani posljednja javka ostaDrvetu cijelom bilo je za zlo dostaNemilost ka`njava u`asom bez svanu}aNeka se potrese zemlja u letu svoje ljubavi

116

Ni{ta nam ne}e ostati od na{ih malih snovaNegdje daleko osje}am u oku svome velikom Le{inari gdje nas vrebaju }utkeA uho ve} dan i no} i danOdzvanja glasom crvenookih sova

Dolije}uEno ih crniSvaki je od zla ve}iOdletite na neki drugi krovNiko im ne mo`e re}i}ute dolije}u ~ekaju crniSvaki je od zla ve}i

Znaju oni gledaju}i nas sa ovih suvih granaDa smo im mi sto se kao velika djecaIgramo rataDa smo im mi oduvijek jedina hrana.

117

Zelene SJenKe

U mojoj maloj sobiTrepere neke zelene sjenkeOtvaram prozor {iromZid moje male sobe stakleni zid otvaramDa istjeram zelene sjenkeUvukle se te zle sjenke u }o{koveU sve }o{kove moje okrugle sobeZaletim se da ih polomimUdaram svom snagom svoje sobe okrugleI ona postane ~etvrtastaUve~e kad padne mrakOpet zelene sjenkeCijepam svoju ko{uljuPocijepao sam jednu zelenu sjenkuCijepam svoj stari kaputSjtra }u i}i bez d`epovaKoji su bili puni malih sjenkiKoje su krale {areni novac d`epova mojihI svake no}i jele moju ve~eruPa rasle debljaleA ja postojao sve manjiOne se slivale u jednu veliku sjenkuKoja se penje do vrha moje sobe

118

Onda se prelomi preko plafonaI opet spusti na patosKad legnem u krevetOnda ispod mojih ple}iju le`i sjenkaAko se okrenem na trbuhIspod moga trbuha le`iKada upalim svije}uU mojoj sobi zelena svjetlostKada ugasim svije}u zavlada zeleni mrakU zelenom mraku male sobeZaigra neka crvena ~igraOna se razleti kroz svu sobuUdara o zidove i ludo ludo odska~eDodirnu}e me aj bje`imOdskokom me svojim, u ~elo pogodiPostadoh istog trenutka pepeoMoja mala zelena soba se napuni zelenim dimomDunu vjetar kroz otvorene zidoveRaspr{i me po patosuPatos postade bijelZasto patos moje male sobe postade bijelUjutru kad nebom protr~a suncePrvi put kad protr~a sunceZelene sjenke u ludom kasuPojuri{e za njimJure ga po cijelom nebuPo gradovima po {umamaPo rijekama ga jureI mala crvena ~igra

119

Za njima svoju opasnu igru igraSve ode iz moje male sobeSa zatvorenim zidovimaIz pepela `alim za zelenim sjenkamaI malom crvenom ~igromZa svojim snom i ludom igromKoje mi ukrade suncePosmatram svoju sobuSada je ovako praznu mrzimVi{e nego kad sam bje`ao po njojOd zelenih sjenki i male crvene ~igre

120

PoMaMa

Bje`im od ovih ulica od ove no}i od ovog suncaNeka me okate o~i vode za |avolom {to se iz vjetra ovog ra|a Lupam svom snagom vu~em sidra potonulih la|aNeka pune vode zaplove sa mojim utopljenim tijelomSa mnom gra|enim od snovaOd {ljunka i ru`nih bogovaMahniti carevi ludnica u meni {to se krijuSa jednim bezglasnim krikomSa jednim slijepim pogledomSa jednom bijedom[to izvire iz mojih mi{icaNeka me sahrani vjetarPa da skrhana padne jedna katarkaJa luda pomamna varkaI stvaralac svojih izmi{ljenih zala[to u pomamno ludilo udarihPa bje`im po goramaO oluje me hvatajuI ve`u u svoje lanceOtkinute moje noge {etaju po malim palubama@eljne jednog brzonogog stepaRuke mi zabodene u zemlju

121

Pa paklu ma{u mjesto nebuA na glavi rogovi crni kao sidraGovore o suvi{nom hljebuKoji pojedo{e pjesniciTi zli vjesniciIgram se vjetrom kao malim kapima ki{eU grudima mi spavju sklup~ane dvije ljute zmijeU glavi odsje~enoj ne{to luda~ki bijeUpomo} ljudi Upomo} Upomo}Ako mi iko pri|e bi}e na mjestu mrtavKunem se svojim iskopanim o~imaPogledajte onog {to bje`i preko uliceUkrao mi je kaput glavu i jednu rukuUaa hvatajte lopovaBoli me presje~eni vratVodite me u lukuEto se ukrcava na brodStani ~ovje~eEvo ti i druga moja rukaSjedni na ovu brija~ku stolicu i nasmij seDa}u ti stan na dvadeset i petom spratuI tvome bratuDa}uAli jednu barku jer treba da otploviNjegove brke kao nacrtane obrvice `eneNe mogu da gledam vi{eNeka uzme par~e vjetraI to ruglo sa sebe obri{eAli da ne zaboravimo – ipak neka otplovi

122

Ti {to se vrti{ u krugu na mojim nogamaStani Umori{e se onePa mene bole presje~ene butineAko progovori{ jo{ jednu rije~Proreza}u ti usta od uva do uvaI nabit u prorez tajZube ove konjskeKoje su{im ve} tri godine u |`epovimaA ti lijepo damoSvi|aju li ti se moji prstiTe ih tako dugo posmatra{Evo ti ka`iprst sa lijeve rukeNeka ti lopova poka`eKad ga stigne{ uzmi od njega moje odsje~ene rukeOdr`i prste i zadr`i ihAko ti se tako ludo svi|ajuSamo kusur vrati[TA JE[to buljite svi u mene[ta vam moguAko jo{ neko `eli da uzme ne{to sa meneNeka govori br`eJer kad pobjegne iz mene crni repati |avoVrati}u se na zemlju ~itavI zdrav

123

la\a

Otplovim od sebe na la|i koja se zove NedoplovZatvorene sve luke za moje o~i i rukePa Nedoplov burom raspaljen od pola na pol letiNedoplov moja la|a pod teretom mene lakog toneNedoplov la|a puna te{ke muke

Evo je opet izranjaOdakle je odnijela djetinjstvo u cvijet crven rascvjetanoIzranja i ponovo tone da bi se pojavila tamoGdje je ~ekaju veliki tereti tuge

Nedoplov la|a u mraku ro|ena[to sidro joj je glava crnog volaJedro od no}i skrojenoU trubi glas repatog |avolaTe izdaleka je ~uju svi putnici

Niko ne}e da putuje Nedoplov la|omJer svako voli neku luku tihuJer ~ekam da li }e jednoga dana da se smiriPa da i ja ugledam obalu bijeluGdje |avola nemaI gdje palma nje`no svoja zelena jedra {iri

124

STRaH oD nePoSToJanoSTi

Kuda me odvodi ova bezumna trka nikada ne}u znatiObrvan svojim bolom padam uponor mrakaJednom na putu opazih cigan~e lijepoZahvalan ostah tom stvoru {to mi sa malog dlanaProsu poljubac dav{i ga vjetru na nemilostZavidan po|oh niz vjetar ne}u li sti}iDo nekog zida sre}e gdje se lomi njegova snagaPa blago koje nosi pada na naslage sre}eU nadi da ̀ ivim u pustim ljepotama zahvalan ostah tom stvoru {to mi poljubac prosu sa malog dlanaiz morske dubine te zovem oh tegoberije~i mi lete prostorom uzbuna prava se stvarane ~ujem samog sebe pa me to bolibudite pravi prijatelji u ovoj nesre}i sre}eSitnite pijesak tijelima Sti{ajte tu buru zvekaNikada ne}u znati da l’ me ribe razumje{eKada sam im davao imena sre}nih pticaA one mjesto zahvalnom pjesmom da me pozdraveOdale mi po{tu }utanjem bez smijeha i lelekaBudite pravi prijatelji u ovoj sre}i nesre}e - sti{ajte buru zvekaPla{im se jedne pomisli gore od pada neba

125

Umrije}u blago ne~ujno kao jesenje jutroNa}i se na obali rijeke u vidu raspalog panjaZvijezde se odma} daleko od moga umiranjaPjevati planine pjesmu o crnom dimuI da se nikada vi{e ne}u vratiti ovdjeOdakle vjetar stru`e po tvrdim lobanjamaI zvijezde `ure – putuju negdje u vje~nostTrag }e se moj biti negdje kri{om utroPla{im se misli gore od pada neba – umrije}u blago ne~ujno kao jutroTako }u `eljan oti}i jednog ljuljanja nebaLeta `dralova sre}e {to vise za sunca zrakuDa mi uz oko rastu mlada prolje}aDa kriknem – orlujem s pomamnim oblacimaNemojte moje lice okrenut paklu mrakaIako |avoli vuku – zate`u u`ad nesre}eI provla~e me kroz kamen zemlje kamenePodzemlja zasite tom igrom bolaTe se javljam na svijet kao utvara varkaAmanet poslednje rije~i – Nemojte moje lice okrenut paklu mraka

Okolo mene praznine nigdje udar il hukaOpipam sebe te sjenku osjetim samoKoja niz vjetar juri za jednim poljupcem sre}e[to mi ga prosu cogan~e sa svoga malog dlanaPa tra`im za njim kraj te trke po pustim godinamakoje mi pro|o{e u strahu da me tu vi{e nijeu lelek sav se pretvaram ludim

126

da li to nekada ne{to u meni `iviza jedan djeli} od svoga postojanjanastavio bih tu ludu trku po pustim prosutim godinama.

127

BiTKa iZMe\U MoJa ^eTiRi Mala BoGa i JeDnoG CRnoG \avola

Imao sam ~etiri mala boga[to vladahu na nebesimaI u zemlji {to vladahu~etiri boga sa duga~kim prstima kao zraci sunca~etiri boga sa velikim o~ima kao mjesecU ~etiri pogleda su mi prelazili neboU dva zemlju~etiri moja mala boga od ljudi sa~injenaNa livadama se igrahu svakog jutraNa jezerima svake ve~eri

U jednoj tako ludoj igriIz trave isko~i crni repati |avoCrni repati |avo od sagorjelih ku}a ro|enU o~ima mu dvije svijetle kugleU rukama dva `iva koplja – dvije zmijeNjima po~e da bode moje male bogoveKrv te~e iz mojih malih bogovaLijepa topla krv

Oni blagosiljahu ovo crno stvorenjeBlagoslov na prokletstva svoja

128

Blagoslov njihov u zemlju propadneNaljuti{e se moja ~etiri mala bogaGadnose naljuti{e

Uze{e strijele i koplja sun~anaI bitka po~eBijelo na crnoCio dan no} cijelaU no}i pobijedi no}

Ostadoh bez svoja ~etiri mala bogaDva se u jezeru utopi{eDva u zemlju propado{eSada me vodi jedan crni |avoZato sam takav

129

MoRnaRSKe eleGiJe

*- 1968 -

130

131

PovRaTaK

Vra}am se vama prijatelji mojiVra}am se vama svijete izgubljeniVra}am se vama s ovom ludom igromVra}am se evo iz te sile mrakaDolazim vam evo s poludjelom ~igrom U djetinjstvu {to je nekada izgubihVra}am se sa onim {to nekada ljubih

Danas je dan slavlja gdje mrtvi ustajuDanas je dan sunca gdje nas penju zrakeDanas je dan vjetra dan velikh borbi –Dan sukoba mraka u svijetlu oblakaDolazim vam evo iz podzemnih rakaDonosim na ~elu mala sunca sloge –Ustajte – Pri~ajte kud teko{e vode[to nam nekada sve snove odnije{e

132

133

MoRnaRSKe eleGiJe

134

135

DnevniK PRolJe]a

U prolje}u sam ~istio palubu. U jednom uglu ugledao sam rascvjetalu ljubi~icu. Brod je s jeseni isplovio iz moje jadranske luke. Znao sam da je nikla iz sjemena u trunci moje zemlje u tu|oj zemlji i nijesam je htio uzbrati.

Kada je prvi oficir obilazio je palubu kaznio me je zbog cvijeta.

136

DoK MoRnaR GleDa GaleBa

Uzleti galege dobro moje UzletiUzleti tugo i radosti moja preko ovog valaSamo preko njega uzleti Iza je sunceUzleti galebe dobro moje.

Na svojim krilima ponesi suzuZa moj zavi~ajPonesi srce moje iz ove burePonesi moju pijanu pjesmuOsmijeh moj –Ponesi sve mojeRazmahni krilom rastjeraj mrakNad brodom mojimUzleti galebe dobro moje.

137

JaRBoli

JarboliNa{e ispru`ene rukeNa{ jutarnji smijehI na{e pove~erjeNa{e vene rastegnute u neboPa putujemo do suncaI spu{tamo se u srce

Ne ljuljajte se tuge na{eNe igrajte ples kora~nica na{ihGledajte o~ima visokim u daljine kobneNeka se rasiju krot njih na{i osmijesi

Pretvorite nam nadanja u sre}u.

138

TaJna PJeSMa KRMano[a

Osta}e{ mala sakrivena `rtvaKoju }u nositi u srcuIme }u ti urezati na krmiDa upravlja mojim brodomBrod }u nazvati LjubavKri}u od drugova tvoje imeNe}u ti pomenuti o~iNe}u ti pomenuti tijeloOsta}e{ mala sakrivena `rtvaKoju }u ~uvati u burama.

Kad zaljulja{ tijelo svoje u nehatuKada nehatno zaljulja{ brodO~ima svojimKoje me tjeraju na igru na radost na smijehTada poludi moj brodTada umiru besmrtniPtkriti svijetu ljpote tvojih zalivaTvojih lukaBio bi pakaoBilo bi grijeh.

Mora{ ostati mala sakrivena `rtvaKoju }u ~uvati u oblacima i srcu.

139

MoRnaR i TU\a lUKa

Bje`im od sidra u radost za jednu no}Ovo je tu|a lukaOvo je tu|i smijeh i osmijeh[to se u o~ima raste`eOpet ostajem usidren u brodu svomUsidren u srcu svomNa svojoj zemlji u tu|oj zemljiU luci svojoj i radosti svojoj i `alosti svojoj.

Vra}am se pun tu|e pijane pjesmeVra}am se pun srca svog i svoje pjesmeVra}am se pjesmi svojoj – brodu svomDa me doplovi do radostiDo doma svog.

140

PoZiv iZ BURe

Otvori se {koljkoBogomoljkoDaj mi uto~i{teNe}u ti dirati biser

Mjese~eSrebrna igra~ko talasaZaroni dubokoPostani svemo}no okoPretvori seU vilinog konji}aI odleti me na krilima

Dotr~i hitro obaloDa ti usnim u naru~ju

Otr~i hitro obaloDa ne ostanem prahNa tvojim ~eljustimaGalebe bijeliDaj mi samo na ~asak rukuKrilatu blaguPomiluj me

141

I ulij nadu i snaguU ovaj mrtva~ki zovKad more raste od oka do okaOd |avolskog jauka do nebozvuka...

142

PoRUKa SiReni BRoDSKoJ

Odsviraj svom svojom snagomValovima odsviraj na{u tuguNeka je razbiju o stijenjeDa ne kune dane

Zagrlih rukama drhtaj zvijezdePretvorih se u ~aroliju osmjehaSada smo blizu doma}e luke

Odsviraj radost na{uOdsviraj da ti srce pukne...

143

iSPoviJeST STaRoG MoRnaRa

Gledam danima crnu voduI svoj lik u njoj ko u grobuPratim galebove kud }e da oduI `elim dobro svakom broduU grudima mi je gruda zlataZa svakog mornara ko za brata.

144

145

no]aS SU Me PoHoDili MRTvi

146

147

San PRvi

Poj `alosti no}as sidri se u meneNebo pjeva pjesmu pomamne olujeNikad jo{ ne vidjeh tako jasno mrtveKo u ovoj no}i strave pogibeljneNikad jo{ ne vidjeh tako jasno mrtveKako u pomamnom bijesu i nje`nostiTra`e sebi `rtvu ko {to bjehu `rtve.

Na gore slije}u jata le{inaraTuku ih gromovi uz |avolsku rikuAko ima pakla prsla su mu vrataGrehovi izlaze uz tresak i vikuAko ima pakla prsla su mu vrataOko mene no}as munja kolo igra\avo me za ruku hvata kao brata.

Ko u ovoj no}i strave pogibeljneNikad jo{ ne vidjeh tako jasno mrtveKako u pomamnom bijesu i nje`nostiTra`e sebi `rtvu ko {to bjehu `rtve...

148

San DRUGi

Puca Puca Bitka Na juri{ me zovuKomandant neslavni moram da im budemKako bih `elio da niko ne gineKako bih `elio da umjesto tmineSunce bude simbol ove bitke slavneKako bih `elio da niko ne gineDa mrtvi `ive i u na{e dane.

Le{eve valjaju od iskona takoLe{eve valjaju Jordan Po Mora~aBataljon svaki i dalje kora~aKako bih `elio da niko ne gineNo} svaka dan svaki prolazi jednakoRijeke teku od krvi i bolaLe{eve valjaju od iskona tako.

Ostavku dajem Na vje{ala idemIzdadoh u ratu zbratimih se suncemSmijeh mi prekide om~a oko vrataPrije toga zamolih ratnika razbrataDa na humci mojoj metnu skromna slovaOd cvije}a i sunca mjesto od olova„Tu po~iva `rtva jedne ratne plimeKoja je `eljela da niko ne gine.”

149

San TRe]i

Dozivam tebe pijana pjesmo mojaGovorim tebi kroz hor pradjedovaOtrova ~a{u pijem za va{ grobDi`ite svi ruke i u isti mahIspijte vi meni ako budem rob.

Kosti {kripe svijetle zar vas nije sramPored svih vas no}as ja ostadoh samOtrova ~a{u pijem za va{ grobDozivam tebe pijana pjesmo mojaJedini odstupam iz krvavog bojaI ravnam zore i prozivam sunceTo je i komanda mojih pradjedova.

Pozivam vas sada u paklu il rajuZaigrajmo kolo da sveci igrajuZaigrajmo kolo nek gre{ni igrajuSvima ~ast }e biti i nama pod svodomDa so hljeb jedemo s ovom svetom vodom[to te~e iz vrela nepresu{nih na{ihKo svetinja zemlje i poruka va{ih...

150

San ^eTvRTi

No}as se sjedini nje`nost i bolAn|ela ne vi vidjeh ali ti mi sle}eZa tvoj nespretni pun radosti hodMoja mala Tanja ubrao sam cvije}e.

Nje`no i tiho zovnula si tataSre}an sam {to su opet tople ruke[to mi stegnu{e om~u oko vrataI vi~em u snu da me san probudiNe to nije san ho}u da poludimOd sre}e no}as ja vi~em u snuDa san bude zbilja da mi san probudi.

Tr~imo ludo livadama sre}eNe dam te vi{e ni vili {to letiTri godine tvoje tri bisera mojaVrati{e se no}as da uzberu cvije}eDa zakiti{ njime svoju svilen kosuI kada postadoh od bogova vi{iMjesto pjesme dje~je krik i lelek za~uhA umjesto smijeha studenac biserniToplih suza prosuh...

151

San PeTi

I tebe no}as usnih star~e mojGdje rukom sna`nom di`e{ kamen stanacGdje sabljom vitla{ zovu}i u boj.

A kad se zagledah kroz magleni dimTarabo{ nazreh u pomamnom bijesuI poklonih se cijeloj vojsci tojKoja uz dobo{ smrti mar{ kora~aVidjeh te i tamo uzdignute glaveI poklonih se cijeloj vojsci tojKoja nikad ne ~u za komandu stoj.

Tebe no}as vidjeh dobro o~e mojGdje rukom sna`nom di`es kamen stanacGdje sabljom vitla{ zovu}i u boj.

152

San [eSTi

Pet mi je godina u no}a{njoj igriIgram se sa vama mila bra}o mojaMi sestru Roksandu kitimo sa cvije}emLetimo krilati sa zemlje na neboNe znamo {to je krv zlokbnog bojaPet mi je godina u no}a{njoj igriIgram se sa vama mila bra}o moja.Na vrelu Vrelaze to~kovi se vrteIzum ma{te na{e koji dobru sluteSmokov vijenac bistri no}as skokom te~eO da samo du`e traje ovo ve~e.

Bra}o moja sestro zar vam nije `aoNapustiti na{e vodenice maleSurvah se u bezdan jure}i za vamaS borama na ~elu pla~em vrijeme svojeTri najljep{e zvijezde kud ste odlutale?

153

San SeDMi

Ko u ovoj no}i strane pogibeljneNikad jo{ ne vidjeh tako jasno mrtveKako u pomamnom bijesu i nje`nostiTra`e sebi `rtvu ko {to bjehu `rtve.

Kora~aju smjerno u povorci dugojRatnik sa cvije}em i dijete sa ma~emNudim svima njima no}as srce svojeNemilosni idu smijeh kite}i pla~emDijete sa cvije}em i ratnik sa ma~em.

Pogledom govorim jer mo} glasa nestaKako bih `elio da niko ne mreKako bih `elio da kroz bitke slavneSmijeh zamijeni pucanj da niko ne gineI da mrtvi `ive i u na{e dane.

154

155

iGRe TUGe i @aloSTi

156

157

„Ovdje po~iva u grobu zmija, sada blaga golubicaumni pastir Mihail, zadojen suncem, umiven od

grijeha, osvetnik zla do|e u nebeska kraljevstva“.(Jedan epitaf)

158

159

ePiTaF JeDnoG RaTniKa

Posjekoh glava dvanaestI sko~ih ko crni bik na rumene zalaskeSa isukanim rogom i snagom nosorogaU ~eljusti u o{tre kan|`e mi kopita procveta{ePostadoh od praha prahS pako{}u ptice grabljiviceS nevino{}u blage golubicePo~inuh umorom okovanKrvlju nadojenPod ovaj ledeni kamen

Virim okom iskljuvanimNa tebe igra~ko lude sudbine[to bere{ cvijet ispod kamena procvaliNo{ena snagom njegovom i mojomIzrasti u ratnika i melem.

160

na GRoBlJU S TanJoM

Kad oblak poljubi zemlju ovuMeni se ~ini da me mrtvi zovu

Govorim s njima iz gore bola iz mrakaTuga postaje ognji{ta moga jedina majka

Dozivam pomo} neba Uzalud vedrinu slutimSilazim se`nje u zemlju da duhove pomutim

Ljubim ti milujem malo ledeno liceUz o~aj krika smrtoslutne pticeS crnim cvije}em tumaram stazama mrakaTuga je ognji{ta moga jedina majka...

161

UZ liCe JeDne FReSKe

Stojimo obje{eni uz ljepote freskiIspija nas do sr`i oko bola male bo`ice[to je gre{no pala u sumrak jedne igreZbog strasti ispila svoje tijelo kao ~a{u stidaLjubimo joj kroz suzu plemenitu ruku i liceI ostajemo na svijetu stvorenja nevida

Ne osje}amo sada ni bol ni grijeh ni sramDali smo sve svoje za radost i smijehPakosti male mije{ale su boje na{e krviSrca pojedosmo ne pla{e}i se stra{nog sudaPostadosmo kamen na kamenu utemeljen u zemljiU jeku sre}e ne{to nas skrhano smrvi

Odosmo razlutano kroz svoj vijekPla{im se ovog predskazanja bolaMo`da }e nekad na nekoj stazi prvi kukurijekGovoriti o nama idolima grijehaKoje }e na putu svom svi gre{ni da slijedeUz stalni ritam pla~a i bolnog smijeha.

162

ZeMlJoTReS PRvi

Uzdrhta tijeloNa zid isko~i mala crna sjenkaIzbija kamen po kamenRazlama srce\avolja glava kroz otvor tajU|e u moju sobuZakorak nogom tijelomZa~as se na|oh u grobu

Tu se igraju lijepe igreEvo je veze svadbeni vezRazvla~i u ~udu svoju haljinu bijeluI sanja o sre}iSanja dok joj se na ruci cerekaJedan veliki gubavac

Zemljotres prviUzdrhta tijeloSa |avolom kolo igramPo sebiPo grobuSa |avolom pjevam opijelo

163

Zemljotres prviTo zajedno sahranjujemoSve pro{le daneUzdrhta tijelo.

164

oDGovoR ZloBnoJ TRavi

Dok dobuju ki{e po mojoj lobanjiI krvave vjetri po licu mi nje`nomUstajem za korak ispred sebe samogI govorim travi da je puna zlobe[to u sebi krije ko{uljicu zmije

Odgovara trava prkosom svanu}aUti{a govor mojih ludih rije~iGledaju me ljudi ko obi~nu luduPodigo sam glavu pravo u nebesaDa u sebi ~ujem da li to ludujem

Urlaju planine kamenim odronomRije~ima prosutim prave ludu igruVodopadi no}as u mene uviruNo}as ponovo i mrtvi umiruDa sebi doka`u da nikad ne la`u

Po}i }u u zoru kroz luku jarbola[to su sramno sagli svoje glave siveJer su se ljuljali pred najmanjim vjetromNesposobni nikad da slobodno `iveI spali}u tada ko{uljicu zmijeDa prestane svijet da se zlobno smije.

165

oBnavlJanJe SeBe

No}as se ni`u |erdani kapi u okuKroz suhi dim {to du{u polako gu{iNa stolu prazna ~a{a prska od sopstvenog stidaIspili je napustili – prepustili mrakuVrzmaju se po glavi pakosti sebi samomUtvara ne}e da izleti iz mog vida

[eta}u dugo poslije ki{e i ne}u ~uti korak tvojNe}u ~uti tvoj pla~ ni vrisak ni nasmijani bolUsko~i}u u neku zapu{tenu stazuS namjerom da se izgubimMo`da }u slu~ajno prona}i svoja stadaKoja }e me vratiti u dje~je igre i snoveMo`da }u opet po~eti da pla~em i ljubim...

166

DoKle ne BUDeM

P j e v a jEvo me u ~a{i magle na stolu pustomKo to smije da lupa u zidove ove sobePada kamenje lupa u skoku po tmini\avole koprenu sa lica svoga skiniSlobodno u{etaj u ovo crno groblje

@ i v iZa mene jednako i za ovu barku pred pusto{Ne}e{ mi oti}i iz vida iz ruku iz stidaIzi|i slobodno kroz mrak zaigraj kolo veseloNe}e to biti radost ne}e to biti opijeloVidim te gdje mi se ceri{ kao sa sru{enog zida

U m r iNek postanem nada za nekog na svijetuTada }u biti oran za hajdu~ku pjesmu smijehaLobanje prazne nabi}u u jednu rukuBi}emo jednako `ivi na nebu zemlji moru zrakuBi}emo puni bola radosti puni puni grijeha

167

D o k l e n e b u d e mRazapnite mi jedro i lutajteVi crni sa mnom u pakao u ponor jadaA tada se survajte i pustite me da budemOno iz ~ega izbija `ivot i neka luda nada.

168

SinTeZa

Na{i su zadaci zraciNa{e su o~i pune poljubacaNa{e su rije~i duboko u namaNa{a tuga je jednaka radosti na{oj

Letimo za zmajem {to nas sa nebom ve`ePreko zelenih livada radostiGdje na sunce jula izlaze zmijeGdje im se i razum i drskostI bol i radostI na{e malo jagnje smijeNa{e malo jagnjeKoje ska~e za pomamnom sviralomDok s ene utopi u krv sopstvenog no`aStrahujemo i ljubimoLjubimo svoju rukuLjubimo neboLjubimo sedmi spratLjubimo malo ma~e na{e velike stanarke

Plovimo mirnoLijepo plovimo i radujemo seBijesnimo na sebe {to postojimo

169

Uvla~imo se u podrume mrakaU ~a{u crnog vinaNaiskap ispijamo i ~a{u razbijamoIspijamo i razbijamoSebe i druge do sebe

Ustajemo iz mrtvihDa nestanemo ili postanemo.

170

SoneT oPRo[TaJa

Opra{tam rijeci {to je sad bez vodeOpra{tam i vodi {to nekuda odeOpra{tam i pijesku {to ne suzi rosomI vrbi {to ne trepti po`utjelom kosom

~ovjeku opra{tam {to nikada ne kle~eI onom {to nikada rije~ ne pore~eOdsje~enoj glavi {to u blato padeOpro{taj gre{ni moje srce dade

Kamenu opra{tam {to nijemo }utiI gori {to sanja i polako `utiI suncu {to pr`i do kosti i sr`i

Opra{tam i sebi za sve igre ludeKroz opro{taj po~eh sad da volim ljudeI zdru`ih se s smijehom ja~e nego s grijehom.

171

GRaDovi Snova

Volim gradove od papiraPravim ih i ru{im samTo je djelo moga rata i miraMoja no} i moj dan

U njima svjetlost male svije}eI uspomena dje~je sre}e

Utkan papiri} – dimnjak na krovuDonosi meni radost novu

A suza sto se prosu nad gradomKada no} i dan tugom di{eI ona meni ko jesenje ki{eRastapa snove stvarane kradom...

172

iGRe RaDoSTi

Vra}am se nekada{njim igra~kamaIz bajki iz pri~a iz snovaIgra~kama koje nijesuNikada ni postojale

Gradim ih gradim gradimPravim igra~ke od njenih o~ijuOd njenih naivnostiOd njenog tijela

Uzjaha}u vilinog konji}aI poletjeti na nebo...

173

iSTiniTa BaJKa

Na rukama mi rastu Dvije igra~ke

Pri~am im pri~eO stra{nom vuku i hajdukuO zarobljenom suncuI njhovim o~ima

Pjevam im pjesmeO orlu i sokoluO zaarobljenoj sre}iI njihovom smijehu

Dva mala suncaBude me svakog jutraI svojim radosnim pla~emVedre obla~no nebo.

174

DJe^aK iZ PiReJa

Tu gdje se za jednu no} poraste kao za vje~nostDok nje`ni vjetrovi ljuljaju katarke bijeleA ti{ina i melem-pjesma miluju usnulu lukuRa|am se ponovo dje~ak {to voli galebove i stri-jele

Bogovi sa Olimpa od mene nijesu nocas veciTra`im djetinjstvo u hitrom pti~jem letu[apu}em tiho da ne prospem tvog oka biserKoji mi na poklon dade kao amajliju svetu...

175

KRaJ DUnava GRe[ni SoneT

Tamo gdje i Vo`d nekada zato~en biSlu{am {apat tih iz memle tvr|ave stareU stookoj pono}i {to jezdi ko mrke ~eteOsvajam pogledom oblake {to krvare

Prepustih rijeci pri~anja drevna svojaO orlovskom letu ratnika i junakaNe povjerovah u casu tom u izbledjele kletvePo`eljeh da se ko Dunav ospe{ niz plavetnila mraka

Ljubavlju dahnu i sasu{ena grana starog hrastaSmijeh tvoj Slobodo otvori kapije zla u ovoj no}iStvori me pobjednikom naj`e{}ih osvaja~a

Okrilati{e na{e nje`nosti i rukeI odletjesmo u razstrane vidikeUz topli prizvuk tvog bisernog pla~a...

176

SUPRoTnoSTi

Nekad kad zavone rije~iU glavi u oku u srcu kad bol zaje~iTada umijem da ulijem svi zlobu u sebeDa zamrzim na pakosti na podlostiNa lukavstva na sebe na tebe

Mrzim o kako mrzim crne ma~ke [to se nikada ne}e urazumiti no sre}u kvareUmijem da ulijem u sebe za sebe i tebeMr`nju vi{u nego od neba do sredi{ta zemljeLa`nu ljubav i inatI suze mrzim kad teku niz rijekuA ne osje}aju da teku

Mrzim i smijeh ako je smijeh radi smijehaI sposoban sam da napravim grijehI sposoban sam da napravim grijehDa zamrzim smijeh

Nasurot –VOLIM dje~ake volim, volimVOLIM TOLIKO DA OD LJUBAVI ZABOLIMKada su ljudi kada su ljudi sunce i zvijezde...

177

U o^eKivanJU

O~ekujem te nebo moje maloBjelino moga vida^ekam te ko dobro svojeNe znam ho}e{ li do}iPro{lo je vrijemeMo`da se zaborav nastanioU tvojim maglamaTe si zaboravilaKada sam te milovao kao vjetar^ekam te nebo moje mali^ekam te ludilo moga sna^ekam te snu moj i javo mojaMoja najljep{a pjesmo^ekam te igro moja

Ako do|e{ rasvijetli}emo ovaj mrakAko do|e{ prsnu}e od na{eg smijehaOvi stakleni zidoviAko do|e{ poletje}e na neboCijela moja ku}a

178

PoSliJe SveGa

Otplovi}u malom la|om kroz maglineNek pjev pjeva horska grupa cicibanaJednog danaNa}i }e se sitne kosti od biseraPa }e plakt i pjevati opijelaIme rabaA na `ale sjeku} vale propinjat seKao sjenka sa tog dima {to izbijaPopaljena pusto{ siva

Poslije svega Rodi}e se sunca zrakeRaspjevati sve utvareA oblake – zmije {arke[to |avolsku igru kvareUbija}e u sokakeProte}i }e tuda rijekaOd juna~kog porijekla

Kost }e kovat krupni boziA na ma~u bez bal~akaIzbija}eI jezikom palacatiZmija {arka

179

Sve u nadi za spasenjemI te igre ludeNijemeProcvjeta}e `ivot sun~anIzniknuti sunca vrijeme...

180

MeTaMoRFoZa

Dok crvena svitanja bude kameno moreOd cvijeta pravim spomenik a od spomenika cvijetPa kitim s njima more i mra~ne goreDa osmijeh prokrilati u svijeta let

I nosim tada u srcu pjesmu za bolnika lijek –Sun~anu ~igru ispalu iz kamenaKoja usko~i u svemir razuma iz vjekova vijekKao pucanj crveni ispaljen iz ramena

I ljubav dijelim jednako na mrzne i mileKoji `ive u snovima i svakida{njoj javiPredu}i niti sre}e na mre`i od svileGdje rije~ u otvorenoj vrte{ci boravi

Ako mi i pru`i{ od trna cvijetNa korijenu ru`e di}i }u kulu stospratuSmjesti}u u nju ~itav ovsj svijetI procvjeta}e iz nje cvijet prkosa ratu.

181

PoRUKa

Radujem se ptici {to dolije}e s jugaU njoj vidim smije{ak svog najboljeg druga

Radujem se zori kada vedro svaneTo je ljeto moje za sve pro{le dane

I vodi {to te~e cio dan i ve~eRadujem se zato {to rije~ nedore~e

I onom {to }utiKad se mnogo ljuti

I onom {to stvaraBez muke i kvara

Svima pozdrav dragi ja {aljem od srcaSve uzdi`em vedro do neba i sunca

Svima kitim jelke za groblja i snoveSve vodim u pakost i radosti nove

I `elim vam svima koliko vas imaDa budete tvorci svima svojim snima.

182

183

ZaGleDan U KaMen

(privi|enja i vi|enja udjelima slikara kamenihmora i gora Crne Gore)

184

185

* * *

P. l.

1. Uvukao se mjesec U kameni prsten nahijeVeliki dragulj crvenim plamenom su~eUz bijele vrhove crnih goraCrne gore

2. Sa suncem svi}e i gavrana kljunUz odbljesak no`a ni~e o~njak ljutBilo u nebo ili zemljuVodi nas zlatni od kamena put...

186

* * *

M. v.

Ti si dom patineTi si nedopjev vremenaTi si ki{oder vjekovaTi si po~inak ubogogTi si radost mahovineTi si oko svemo}noTi si ja.

187

* * *

B. F. – F

Vidim u tebi oblakI mrakI suzu nebaI smije{akI igru nesta{nog konjaSlomljeni rog volaVidim na obrazu sivom tvomBiserna nebeska kola...

188

* * *

G. B.

I pla~ i smijehI lelek i vijekU vatromet se pretvoriPa tuga i bol stoljetniU svakoj zoriGrohotom bune kameneProzbori...

189

* * *

M. P.

Velika suza u sivom oku kamenaStvorena dugom tugom kamenaIzdubi KAMENICUPri~e{}a ~a{u z acrnu pticuKukavicu...

190

* * *

. . .

Sav svijet sjedinjenU prosijeke siveGdje ljudi kao mravi I mravi kao ljudi `ive...

191

iZ STaRiH HRiSTovUlJa

192

193

CeTinJe

Ivan-beg stari pi{e hristovuljuVrhom ma~a i krvlju

Pe~atom od kamena amanet oja~a“Nikad pod noge osvaja~a”

U brdo preraste ~ovjek i brdo u ~ovjekaOdbrana poruci staroj od vijeka do vijeka.

194

lov]en

Ostrvo vjekovnog spasa u kamenom moruSmiruje brodolom du{e uz himnu pu{~anih odjeka[to zorama budi ovu ~udnu GORU CRNUIspunjenu snom smijeha i leleka

195

iZ ZaoSTav[Tine

196

197

URO[U TO[KOVIĆU TO[U

-pronađoh u jednom mom papiru-

Čovjek koji nije pravljen ni napravljenLjubavlju oca i majke,Čovjek kojeg nije rodila majkaKao ostalu djecu koja se rađaju,Kojega nije donijela na svijet ni crna vrana,Jer vrane ne donose djecu.

Njega je slučajno ispustila zvijezda repaticaDok je u svom letu i prosipanju parala nebo.Tako je pao na krila jedne rode u letu,A ona ga po navici svojoj ostavila na dimnjakJedne stare, odivljale kuće.

Propade dijete kroz dimnjak do ognji{ta,Propade grdno i omrčeno, i namučeno...Iz loži{ta ga zgrabi jedna žena,Za nogu ga zgrabiI tresnu na nadimljeni i pra{njavi pod;Prosu na njega kantu maslinovog uljaDa mu malenom muke ublaži.

198

Vi{e se o njemu nije znalo bilo-{to.Kružile su neke glasine da luta svijetom,Da nosi neke metle i četkeI neke zao{trene suve grabove spice,Da time maže po zidovimaI bijelim zategnutim lencunima,A onim spicama zao{trenim, suvim, grabovimI nekim crnilom crnjim od sebe Risuje ne{to po bijelim papirima.Risuje planine, ljde i sebe, a sve liči na njega,Pa ljudi i djeca i žene to stravljeno gledaju,Neki se smiju, neki bježe, a neki aplaudiraju...

I dođe dan kada se odrastao i zgužvan,Zarastao, crn, sa napaćenim gustim vjeđamaI bradat kao đavo bez repa,Ponovo stade da {eta rasklimatanim ulicama,Te tako stiže do onog starog, nadimljenog,Sada već istrulog poda,Na koji ga je iz užarenog pepljakaBacila ona žena i posula kantom maslinovog uljaDa ne umre u mukama.

U ćo{ku sjedi u stolovaču, jedna starica kao sjenka,Bar tako se ocrtava na čađavom zidu.Zagledana u njega usahlih usana i bezubih vilica,Muči se da rastegne uveli osmjeh,Uzaludno se muči i samo pro{aputa-To{o po{a, To{o do{a!

199

DRUM

Drum drumujem godinama....Sve osama, sve osama!

Sretnu me nekad ljudi:svi su čudni, svi su ludi...Iznad svega - uzaludni.

Poku{aju razgovore.Ja razmislim i skamenim:gore vode razgovore.

To su na{e {ume prave,bez svjetlosti – s puno jave...A taj njihov tihi {opotisto je {to i smrtni lopot.

Pogača na glavi niče!- Ne daj me u krvi osvjetniče!

Sjekira po moždanoj pogači minu,za odbljesak zadnji oka u daljinu.

U večeri kasne sve se zbiva.To je ura za smrt najmilija.

200

Kad sunce razdvoji dva brda znana,kao dvije sise stare majke;pitam se tada gdje je kraj bezdana?Da li će se vratit i snovi iz bajke?

201

NI MANJE ZEMLJE, NI VEĆE SILE

Ni manje zemlje, ni veće sileOd rođenja ne viđe niko.Kamen do kamena, umjesto svileNa kamen čovjek sviko.

Nebo bježi u dječjoj želji,Dodirnuces ga sa drugog brda;Na brdu drugom kameni žitelji – Vječita gora tvrda.

Sa brda na brdo {etnja ista,Uspeću nema kraja ...Da dirne{ rukom – nebo bježi,Al, u okviru zavičaja.

Za to smo isti od svanućaDo duboke zvjezdane noći,Kada se želje sa nebom spojeU istoj želji kuda poći.

Da li zbog {etnje ili zbog zbilja,Ne poći nigdje – ostati ovdje,Braniti kamen od nasilja Za svijetlo isunca i slobode.

202

ČVRSTI KAMEN

Ima jedna čudna zemljai na zemlji grad se visi,A nad gradom uspomenaOd kostiju i kamena...

Od kamena, od stamena.

Čudan kamen,Čudan stamen....

Grad je gradu ime davao,Grad ga gradu nadodavao.

Čudna zemlja, čudni ljudi,Mnogo onih s raznih ćudi,A svi ljudi iste ćudi!

Ima jedna čudna zemljai nad zemljom gradse visi,A nad gradom uspomenaOd kostiju i kamenaOd kamena do stamena.

203

lUTRiJa

Cijelog svog i tvog vijekaigram tei igram se samim sobom.Na kraju sam dobio glavnunagradu i pogodakDobio sam put u Raji zeznuo sve crne đavolekoji su me motalicijelog života.Vrata su otvorena za dalja posmatranjai raja i borbeprotiv crnih đavola.

204

205

Bilje{ka o piscu

Knji`evnik Pavle \onovi} (1934 – 2002) ostavio je zna~ajan trag u crnogorskoj kulturi.

Objavio je tri zbirke poezije. Prva „Umrli {eta~” izdata je 1956. godine. Tada je bio student druge godine Filozofskog fakulteta u Beogradu, |e je diplomirao 1959. godine. „Ru`ni bogovi” su iza{li iz {tampe 1962. godine, kada je bio profesor Cetinjske gimnazije.

Crte` Danila Ki{a iz 1958

206

Zbirka „Mornarske elegije” je objavljena 1968. godine. U trenutku objavljivanja ove zbirke, nalazi se na mjestu kustosa u Njego{evom muzeju na Cetinju, |e sa prekidom od tri godine (bio je sekretar Jugoslovenskog odbora za izgradnju Njego{evog mauzoleja na Lov}enu), provesti ostatak radnog vijeka. U penziju je oti{ao sa du`nosti dugogodi{njeg direktora Njego{evog muzeja.

Pripremio je knjigu crnogorskog narodnog humora pod nazivom „Dim u dim”. Prva knjiga je {tampana u okviru biblioteke „Lu~a”, Grafi~kog zavoda iz Titograda. Do`ivjela je jo{ tri izdanja i tira` od preko 20.000 primjeraka.

Iz {tampe je 2001. iza{la knjiga „Dra~e”, kako je prire|iva~ naveo, prva ove vrste kod nas, i predstavlja izbor kozerija objavljenih u „Cetinjskom listu”.

Pavle \onovi} je objavio i brojne stru~ne radove, prikaze, reporta`e i dr. Pisao je i televizijska scenarija ili bio konsultant na njima.

\onovi} je bio aktivan ~lan vi{e strukovnih udru`enja i saveza: Udru`enja knji`evnika Crne Gore, Saveza pisaca Jugoslavije, Saveza dru{tava muzejskih radnika Jugoslavije, Udru`enja folklorista Jugoslavije, Saveza novinara Jugoslavije i drugih.

Dobitnik je i vi{e nagrada i priznanja, me|u kojima i Ordena rada sa zlatnim vijencem, Nagrade za `ivotno djelo na Danima humora i satire u Danilovgradu 2001. godine. Posthumno mu je dodijeljena Povelja „Ivan Crnojevi}”.

207

208

209

210