OLIMP 59 - lipanj 2016.

OLIMPIJSKE NADEDuje Ajduković

OLIMPIJSKE LEGENDEKarlo Stipanić

DRUŠTVO I ŠPORTEuropski pješački putovi

OLIMPIJSKE IGRERio 2016.

Broj 59 / Lipanj 2016.

ISSN 1331-9523

U Rio po zlato!

Croatia Airlines - lagano do cilja!

Službeni prijevoznik olimpijaca

croatiaairl ines.hr

072 500 505, +385 1 6676 555

Odaberite Croatia Airlines za svoja putovanja!

Dugogodišnji partner Hrvatskog olimpijskog odbora nudi vam

modernu flotu, pažljivo sastavljen red letenja i izvrsnu uslugu na letu.

Posjetite našu web stranicu i kupite kartu!

Istra, Hrvatska

Pored mora, sunca i opuštanja u prekrasnoj prirodi 2016. godine ne propustite događanja:

Swatch Beach Volleyball Major Series28.6.-03.7.2016.

Poreč Open Air Festival 09.6.-10.9.2016.

MTV Europe Summerblast19.08.-20.08.

Street Art Festival24.08.-27.08.

Porečki delfin03.09.2016.

Porečki povijesni festivalGiostra16.-18.09.2016.

Poreč Triatlon16.10.2016.

www.to-porec.com

Olimp 6

Sadržaj

OLIMPIJSKE NADEDuje Ajduković

OLIMPIJSKE LEGENDEKarlo Stipanić

DRUŠTVO I ŠPORTEuropski pješački putovi

OLIMPIJSKE IGRERio 2016.

Broj 59 / Lipanj 2016.

ISSN 1331-9523

U Rio po zlato!

Olimpijske igreRio 2016.

Olimpijske legendeKarlo Stipanić

Olimpijske nadeDuje Ajduković

MOOZaštita integriteta športa

ene i športSestre već gledaju prema Tokiju

PrilogPovijest hrvatskog športa

Društvo i športEuropski pješački putovi

Znanost i športTreća razina zdravlja

8 26

14 29

18 42

4622

Mar

tin

i Val

ent

Sink

ović

Foto

grafi

ja: H

rvat

ski v

esla

čki s

avez

Za nakladnika:

Josip ČopHrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Glavni urednik:

Ante Drpić

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Ana Popovčić

Uredništvo:

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar

Produkcija:

M 14 d.o.o (Jet-set magazin)Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Oblikovanje i prijelom:

Marin Stojić

Olimp 7

Nastanak modernog športaSkokovi u vodu

InternetHrvatski planinarski savez

PublicistikaZagrebački olimpijci

Od Olimpa do OlimpaU ritmu Rija

54

58

60

50

odbrojavaju se dani do ceremonije otvaranja Olimpijskih igara na kojima će hrvatski predstavnici, vjerujemo, imati i te kako zapaženu ulogu, unatoč tomu što će naša delegacija u Riju biti brojčano manja negoli na Igrama u Londonu 2012. Naravno, ne želimo prognozirati broj osvojenih odličja, nabrajati imena onih od kojih očekujemo da će doći do trona, jer to je, iz više razloga, uvijek nezahvalno, a najvažniji je razlog taj što ni u kojem slučaju ne želimo stvarati nikakav pritisak ni na kojeg od naših športaša.Ali ono što nam nitko ne može zabraniti, jest nada i vjera u odlične rezultate kojima ćemo se svi ponositi. U toj nadi skriveno je dosta brončanih, srebrnih i zlatnih nijansi - uvjereni smo da će i nakon ovih Igara Hrvatska biti predmetom bezbrojnih upita i čuđenja, uz već standardno pitanje: kako je moguće da u zemlji s tako malim brojem stanovnika, s tako oskudnim �nanciranjem športa i gdje je sve drugo važnije i bitnije od športa, izrastaju takvi športski velikani? Nadamo se da će nakon hrvatskih medalja osvojenih u Riju, netko odgovoran napokon shvatiti da je nužno promijeniti dosadašnji pristup hrvatskom športu i hrvatskim športašima, shvatiti da sve ima „svoj vijek trajanja“. Drugim riječima, da talent, improvizacija i pronalaženje rješenja u nemogućim uvjetima ne traju vječno, te da će, ne dođe li do bitnog zaokreta odgovornih struktura prema športu, hrvatski šport jednostavno izgubiti svoju vrijednost u svijetu.A upravo je Šport (pisano velikim slovom!) najprepoznatljiviji hrvatski proizvod. Tu nikakve dileme nema, a to će se, sigurni smo, iznova potvrditi na predstojećim Igrama u Brazilu.

we are counting down the days until the opening ceremony of the Olympic Games at which the Croatian representatives - in our opinion - will play a very prominent role, despite of the fact that our delegation in Rio will be numerically smaller than it was at the London Olympics 2012. Of course, we do not want to predict the number of won medals, list the names of those from whom we expect to get to the throne, because it is, for many reasons, always ungrateful. However, the most important reason is that we do not want - in no way - to put any of our athletes under pressure.However, what nobody can forbid us is hope and faith in excellent results, of which we can all be proud. �is hope hides many bronze, silver and gold shades - we are con�dent that a�er this Games Croatia will be the subject of countless queries and wondering. Of course, in addition to the standard question: how is it possible that a country with such a small population, with such meager funding of sports and where everything else is more important and more signi�cant than sports, gives birth to such sports greats? We hope that a�er the Croatian medals won in Rio, someone responsible will �nally realize that it is necessary to change the current approach to the Croatian sports and Croatian athletes, to understand that everything has a “wear and tear”. In other words, that talent, improvisation and �nding solutions in impossible conditions do not last forever, and that - if a substantial shi� of responsible entities towards sports does not take place - Croatian sports will simply lose its value in the world.�e most recognizable Croatian product is the Sports. �ere is no doubt about that, and it will be, we are sure of it, once again con�rmed at the upcoming Olympic Games in Brazil.

Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

Secretary General of the Croatian Olympic Committee

Josip Čop, dipl. oec.

www.hoo.hr

e-mail: [email protected]

Olimp je časopis

Hrvatskog olimpijskog

odbora.

Prijevod:N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb

Tisak: Vjesnik d.d.Slavonska avenija 410000 Zagreb

Naklada: 2000 primjeraka

Olimp 8

Rio de Janeiro svakako je jed-no od najljepših mjesta u ko-jima će se održati Olimpijske igre, ali ujedno i najopasniji

grad-domaćin kojemu pored visoke stope kriminala i ubojstava, prijete i terorizam, politička nestabilnost i misteriozni virus zika. Prekrasni grad ispod čuvene Šećerne glave dobio je domaćinstvo 2009., na kongresu MOO-a u Kopenhagenu u konkurenciji Madrida, Tokija i Chicaga, izazvavši pravu ekstazu oduševljenja u čitavom Brazilu koji je s ponosom organizirao i Svjetsko nogometno prvenstvo prije dvije godine, a sad, eto, ponovno želi zadiviti svijet.

Jogos Olimpicos de Verao, kako na portugalskome glasi službeno ime Igara, bit će povijesne, prve Olim-pijske igre na južnoameričkom tlu, dok će u povijest ući i kao rekordne po broju zemalja jer će se na mimohodu otvorenja pojaviti Kosovo i Južni Su-dan kao neovisne države. Više od 10 500 športaša iz 206 zemalja svijeta borit će se za 306 kompleta odličja u 28 športova, uključujući i ragbi 7 i golf, a sve na ukupno 33 borilišta, dok će se nogometni turnir igrati i u Sao Paolu, Manausu, Brasiliji, Salvadoru i Belo Horizonteu.

Nakon megalomanskog Pekinga 2008. i urbanog Londona 2012., Rio de Janeiro namjerava organizirati Igre koje će biti “negdje između” dva proš-la domaćina, uz neizostavnu strast i zabavu, posve tipičnu za južnoame-ričko podneblje. Prema relevantnim izvorima, Rio de Janeiro će u organiza-ciju Igara, kao i Paraolimpijskih igara

koje počinju u rujnu, uložiti oko 14 milijardi dolara, a većina tog iznosa ide na grandiozni Olimpijski park u Barri (zapadni dio grada), te prometnu infrastrukturu.

Olimpijski park, olimpijsko selo i većina borilišta je u Barra de Tijuci - tu su velebni Carioca stadion, plivački stadion i teniski centar. Na gotovo 1200 kvadratnih kilometara Barre na-laze se borilišta za ukupno 16 športo-va, a tu su i dva golema press-centra i hoteli za novinare.

Osim Barre, natjecanja će se odr-žavati još u tri zone, među kojima je čuvena Copacabana, s jedriličarskom marinom Glorijom. Zona Maracana uključuje valjda najpoznatiji nogo-metni stadion na svijetu na kojem će biti otvorenje Igara, ali i stadion Joao Havelange, dom lokalnog prvoligaša Botafoga, na kojem će se odvijati atletska natjecanja. Na sjeveru je zona Deodoro gdje će se održavati natjecanja u streljaštvu, veslanju i konjičkom športu.

Unatoč velikoj zabrinutosti MOO-a glede završetka radova koji su prije dvije godine bili zaustavljeni zbog afere oko korupcije, dva mjeseca prije početka Igara Brazilci su uspjeli dovršiti sve objekte osim velodroma te dvorana za košarku i mačevanje u Deodoru.

Daleko veću zabrinutost svjetske javnosti i oko 800 tisuća gostiju koji dolaze u Rio zbog Igara, ima virus zike, i sigurnosni problemi. Virus zika, za kojeg se smatra da uzrokuje teške deformacije kod novorođenčadi, pre-nose tigrasti komarci, protiv kojih u Brazilu traje masovna akcija istreblje-

Olimpijske igre

iše E A

U športu je, naravno, nezahvalno prognozirati, no svi se nadamo da ćemo u Brazilu premašiti dosadašnji rekord po broju osvojenih medalja, njih šest iz Londona prije četiri godine

U Rio po rekord

9 Olimp

U Rio po rekord

Olimp 10

nja, uz sudjelovanje i vojske. Bojazan od zike pretvorila se u masovnu hi-steriju, a unatoč uvjeravanju organi-zatora, MOO-a i Svjetske zdrastvene organizacije, mnoge će športašice sa zebnjom putovati u Rio. Nošenje odje-će s dugim rukavima i izbjegavanje treniranja na plažama samo su neke od preporuka, a Američki olimpijski odbor čak je svojim plivačicama, ska-kačicama u vodu i vaterpolisticama zabranio treniranje u bazenima sve do samog natjecanja.

Drugi veliki problem jest sigurnost. Zbog prijetnji globalnog te-rorizma, to je nemala prijetnja Igrama.

Brazilci su toga itekako svjesni, pa će više od 85 000 snaga sigurnosti biti na dužnosti tijekom Igara. Rio de Janeiro ionako ima strašnih problema s “domaćim” kriminalcima i najvećom stopom kriminala na svijetu. Nedavno je tako u faveli u središtu grada obo-ren policijski helikopter, a u zadnjih pet godina vojna policija BOPA, koja se koristi za čuvanje reda u favelama, ubila je više od pet tisuća osoba. Slu-čajevi krađe u gotovo svim djelovima grada su svakodnevni, a nedavno je čak i bivša brazilska nogometna zvi-jezda Rivaldo pozvao turiste da ne dolaze u Rio jer je grad jednostavno - preopasan.

Rio nije samo opasan, već i vrlo zagađen, što će najbolje osjetiti je-driličari, koje u zaljevu Guanabara očekuje iznimno nečisto more puno bakterija. Situacija u tom zaljevu bila je još gora prije godinu i pol dana kada su na jednoj regati olimpijskih klasa jedriličari morali izbjegavati le-šine životinja i odbačene trosjede. Da sve ne bude baš apokaliptično, radi se ipak o jednom od najljepših regatnih polja u povijesti Igara s pogledom na sve divote Rija.

Hrvatska olimpijska reprezentacija bi se iz Rija mogla vratiti s rekordnim brojem odličja, a ako je suditi prema prognozama relevantne športske agencije Infostrada, čak bi deset od-ličja moglo završiti oko vrata naših športaša. Rekordni hrvatski doseg iz Londona, gdje je osvojeno šest od-ličja, u velikoj je opasnosti u Brazilu, iako će naša olimpijska reprezenta-cija biti prilično malobrojnija nego u Londonu prije četiri godine kada je nastupilo čak 110 naših športaša i športašica.

Najveća hrvatska uzdanica na igrama svakako su veslački dvojac na pariće Martin i Valent Sinković, te atletičarka Sandra Perković. Braća Sinković već dvije godine ne znaju za poraz u dvojcu na pariće, aktualni su svjetski i europski prvaci koji su na olimpijskoj stazi u Deodoru veliki favoriti za zlato. Obranu zlata iz Lon-dona u disku sprema i Sandra Perko-vić, u odličnoj je formi, reda pobjedu za pobjedom. Sandra je prošle godine izgubila svjetski naslov od Kubanke Caballero i ne sumnjamo da naša najbolja športašica sprema osvetu na stadionu Joao Havelange.

Blanka Vlašić u Rio dolazi s velikim samopouzdanjem nakon svjetskog srebra u visu, ali će njen rezultat ipak ovisiti o stanju dvaput operirane Ahi-love tetive. Hrvatsku će u Riju pred-stavljati još devet atletičara - mara-tonke Marija Vrajić i Matea Matošević, kuglači Marin Premeru, Stipe Žunić i Filip Mihaljević, motkaš Ivan Horvat, kopljašica Sara Kolak, sprinterica An-dreja Ivančević i visašica Ana Šimić.

Brončana streljačica iz Pekinga Snježana Pejčić također je u izvrsnoj formi, a pobijedila je i na test-natje-canju upravo u Riju u malokalibarskoj pušci i to sa svjetskim rekordom. Giovanni Cernogoraz je bio hrvatsko najveće pozitivno iznenađenje u Lon-

donu, gdje je u dramatičnom raspuca-vanju u trapu došao do zlata, a u Rio dolazi po obranu najsjajnijeg odličja, dok u trapu imamo još jednog aduta - Josipa Glasnovića. Mlada Valentina Gustin, Petar Gorša i Tanja Perec u pušci, te Mirjana Marović u pištolju zaokružuju našu tradicionalno jaku reprezentaciju u streljaštvu.

Ako je po predviđanjima, u marini Glorija bi se konačno mogla slaviti prva hrvatska medalja u jedre-nju, a možda ne i samo jedna. Šime Fantela i Igor Marenić ove su godine postali svjetski prvaci u klasi 470, već dugo godina su u samom vrhu i svi stručnjaci svrstavaju ih u uski krug favorita. Ivan Kljaković Gašpić je u finnu pun iskustva i spreman za bor-bu za vrh u “kraljevskoj” klasi, Tonči Stipanović ima kvalitetu za sam vrh “lasera”, dok će Tina Mihelić u laser radialu, Pavle Kostov i Petar Cupać u 49eru, te Luka Mratović u olimpijskoj dasci braniti čast hrvatskoj jedrenja u zaljevu Guanabara.

Sestre Lucija i Ana Zaninović već su godinama u samom vrhu svjetskog taekwondoa, športa koji je iz Pekinga i Londona donosio olimpijske medalje. U ovom se športu iznimno teško kva-lificirati na olimpijski turnir, a Lucija i Ana će s nestrpljenjem čekati ždrijeb u svojim kategorijama. Filip Grgić će ući u povijest kao prvi naš taekwon-daš na Olimpijskim igrama.

Boksač Filip Hrgović smatra se jednim od najtalentiranijih boksača uopće u teškoj kategoriji i velika je hrvatska uzdanica za odličje. Ukoliko se Filipu otvori ždrijeb, naš teškaš bi mogao dogurati jako daleko, a druš-tvo u Riju će mu praviti i Hrvoje Sep. Gimnastičar Filip Ude bit će na svojim trećim Igrama, a srebru iz Pekinga na konju s hvataljkama namjerava prido-dati barem finale u ovoj disciplini u Riju, dok će čast ženske gimnastike braniti Ana Đerek.

Plivačicu Mateu Samardžić, koja je ugodno iznenadila broncom na EP u Londonu, judašicu Barbaru Matić, te stolnotenisača Andreju Gaćina, koji je 23. na svjetskog rang listi, također očekuju uzbudljivi brazilski nastupi.

Hrvatski vaterpolisti brane zlato, a Infostrada smatra da će u Riju osvojiti brončano odličje.

Rukometaši putuju u Rio kao jedni od favorita za zlato, a od Domagoja

Olimpijske igre

Braća Sinković već dvije godine ne znaju za poraz u dvojcu na pariće, aktualni su svjetski i europski prvaci koji su na olimpijskoj stazi u Deodoru veliki favoriti za zlato

Olimpijski park Barra

HRVATSKA REPREZENTACIJA ZA RIO(stanje na dan 19. lipnja):

ATLETIKA: Sandra erković lanka lašić Ana i ić Andrea vančević Stipe unić ilip i aljević van orvat atea atošević arija rajić Sara KolakBICIKLIZAM: Kristijan urasek i atija KvasinaBoks: ilip r ović i rvoje SepGIMNASTIKA: ilip de i Ana erekJEDRENJE: i e antela i or arenić ina i elić onći Stipanović

avle Kostov i etar upać uka ratović van Kljaković ašpićJUDO: ar ara atićPLIVANJE: atea Sa ard ićRUKOMET MUŠKI i račaSTOLNI TENIS: Andrej aćina STRELJAŠTVO: Snje ana ejčić osip lasnović alentina ustin etar

orša iovanni erno ora anja ere i arija arovićTAEKWONDO: Ana aninović u ija aninović i ilip r ićVATERPOLO MUŠKI i račaVESLANJE: alent Sinković artin Sinković i Da ir artin alent Sinković artin Sinković i Da ir artin

i račaVESLANJE: alent Sinković artin Sinković i Da ir artinVESLANJE: alent Sinković artin Sinković i Da ir artinVESLANJE:VESLANJE:

lanka lašić

o e li rvatska vaterpolska repre enta ija o raniti lato

Sandra erković

ilip de

Damir Martin

Barbara atić

van Kljaković ašpić

Snje ana ejčić u ija aninović iovanni erno ora

ilip r ović

To Rio for a record number of medals Even though it is quite unfavorable to make predictions in sports, everything points to the fact that at the upcoming Olympic Games in Rio the Croatian national team will break the previous record for the number of won medals, six of them from London four years ago.Among those who are rightfully looking towards the winner’s throne are certainly the rowing couple Martin and Valent Sinković, discus thrower Sandra Perković, shooter Snježana Pejčić, taekwondo players Lucija and Ana Zaninović, boxer Filip Hrgović, high jumper Blanka Vlašić, the handball and water polo team. Moreover, the rower Damir Martin, gymnast Filip Ude, shooters Giovanni Cernogoraz and Josip Glasnović, as well as sailors and tennis players, can freely think about winning the medal as well. (Robertino Šalinović)

Duvnjaka i ostalih očekuju se pothvati s EURA u Poljskoj, gdje su osvojili broncu, izgubivši u polufinalu od Španjol-ske, koja se nije ni kvalificirala na olimpijski turnir...

- Do 19. lipnja plasman na OI u Rio osiguralo je 67 hrvat-skih športaša iz 13 športova. Njima će se sigurno pridružiti još nekoliko tenisačica i tenisača te netko od hrvača, a nadamo se da će nakon kvalifikacijskog turnira u Torinu među putnicima biti i košarkaši.

Ne volim prognozirati, ali bez obzira na brojnosthrvatskog olimpijskog izaslanstva, duboko vjerujem da će naše športašice i športaši u Riju osvojiti rekordan broj odličja - rekao je šef naše Misije u Riju Damir Šegota koji tvrdi da je već sada izvjesno da naše olimpijsko izaslan-stvo neće biti brojno kao na OI u Londonu, gdje smo imali 107 akreditiranih športaša, a nećemo doseći ni brojku od 101 športaša iz Pekinga.

Inače, Šegota je najdugovječniji šef Misija HOO-a na Olimpijskim igrama, kojemu će Igre u Rio de Janeiru biti sedme, odnosno četvrte ljetne, na kojima će obnašati funkciju prvog operativca naše Misije.

Dio Hrvatske u Riju bit će i Hrvatska kuća koju HOOorganizira u suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom, Hrvatskom gospodarskom komorom i Turističkom zajed-nicom grada Zagreba. Hrvatska kuća u kojoj će biti i press centar HOO-a pod vodstvom Jure Ozmeca, bit će glavno mjesto hrvatsko-brazilskih gospodarskih i športskih susre-ta za vrijeme Igara, a nalazit će se u samom središtu gra-da, u sklopu kongresnog centra jednog hotela, u prostoru od oko 450 četvornih metara.

Olimpijske igre

Ako je suditi prema predviđanjima, u marini Glorija konačno bi se mogla slaviti prva hrvatska medalja u jedrenju - kandidata je nekoliko...

CROATIANCHAMBER

OF ECONOMY

pho

to b

y iv

o p

erva

n

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

otkrijte svoju priču na hrvatska.hrotkrijte svoju priču na hrvatska.hr

15 Olimp

Olimpijske legende: Karlo Stipanić

Vaterpolski

Karlo Velikiranački vladar Karlo Veliki jedna je od nedvojbeno ključ-nih osoba ranog srednjeg vijeka u Europi. Neovisno o

činjenici da je znan i kao vojskovođa, za njegove je vladavine zapad našeg kontinenta u značajnoj mjeri ubilježio silan kulturan napredak. Isti je bio cijenjen i u Hrvata, čak do te mjere da je hrvatska i slavenska riječ "kralj" izvedenica iz njegovog imena - Caro-lus.

U vaterpolu pak, mi Hrvati imamo svog Karla Velikog. Svojim je obra-nama, čudesnim bravurama između vratnica kojim bi izluđivao suparnike, zavrijedio status jednog od najboljih koje smo imali. Ikada, u cijeloj povi-jesti.

Možda je tek jedina mana što u doba njegove pune igračke zrelosti i najvećih uspjeha ('60-te i početak '70-tih prošlog stoljeća), tele-vizija kao najmoćniji medij nije bila ni približno toliko jaka, sveprisutna kao danas. Ili što dnevne športske tiskovi-ne nisu izlazile s velikim fotografijama u boji.

Jer da je bilo drukčije, Karlo Stipa-nić bi bio velika zvijezda! Jedna od najvećih hrvatskog športa, ne samo

vaterpola. Dvaput je igrao olimpijsko finale, baš kao što je dvaput izabran za najboljeg vratara na svijetu. U to se doba najbolji klupski vaterpolo igrao u Zagrebu, u izvedbi „mladosta-ša“: momčad „Mladosti“ u čak se četiri navrata uspinjala na europski tron, a u tomu je jedan od najzaslužnijih bio upravo on - Karlo Stipanić. Ili Đingo, kako ga zovu prijatelji i suigrači.

- To je zasluga Bone (Bone je Ozren Bonačić, suigrač i najbolji mu prijatelj još iz tih igračkih, mladostaških dana – op.p.) – pojašnjava Stipanić.

- Nazvao me naprije Džingis-kan zbog mojih malo kosih očiju. Tako je onda nastalo skraćeno i jednostav-nije Đingo. No, nisam mu ni ja ostao dužan. Bonu sam nazvao Pluton, po liku iz popularnog crtića, jer je hodao trapavo kao taj pas Pluton.

To prijateljstvo začeto je 1959. Tog se ljeta Stipanićeva obitelj doselila iz Crikvenice u Zagreb. Istina da je Karlo i u rodnom gradu malo koketirao s vaterpolom, ali prava sljubljenost s bazenom i igrom s loptom u vodi, dati-ra iz zagrebačkih dana.

- Juraj Amšel, inače vratar, tad je bio već počinjao i trenersku karijeru. Kod njega smo prvo došli, Bone i ja. Pitao nas je jesmo li već igrali vaterpolo? Ja

sam mu rekao kao iz topa: "Jesam, u Crikvenici, igrao sam lijevo krilo". Po-tapšao me i rekao samo "Mali, u vater-polu nema lijevog krila". Dobro, danas je malo drukčije, ali tada...

Onda je došla turneja po Poljskoj, ključan trenutak. Koliko god čudno moglo zvučati da je ikome u vaterpolu Poljska odredila karijeru, još tomu kasnije i olimpijsku, trofej-nu...

- Trener Amšel mi je rekao da su popunjeni, da mogu s njima jedino kao vratar. Ja sam pristao, što ću - prisje-ća se Stipanić.

Sve ostalo je, kako se običava kaza-ti, povijest; Stipaniću je očito bilo su-đeno da završi između vratnica. Onaj gore očito mu je upravo to namijenio – da postane vratar. Veliki vratar.

Već potkraj ljeta 1963., godinu dana do Igara u Tokiju, izabran je u reprezentaciju tadašnje države.

Onda je lako predočiti kakav je mo-rao biti na vratima „Mladosti“ koja u to doba nije još osvajala baš ništa... U Japanu će igrati svoje prvo olimpijsko finale!

Tri godine poslije postat će prvi put klupski prvak Europe i službeno najbolji vratar na svijetu. Godinu dana

Piše: DEAN BAUER

Olimpijsko zlato i srebro, dvije bronce s europskih prvenstava, četiri naslova europskog prvaka s „Mladosti“ te dvije titule najboljeg vratara na svijetu – sve to Karla Stipanića svrstava među hrvatske športske velikane

OSOBNI KARTONDatu ro enja 8. prosinca 1941.

jesto ro enja CrikvenicaZanimanje: inženjer medicinske radiologijeKlupska karijera: 1959.-1972. Mladost Zagreb; 1973.-1981. Lugano (Švicarska)

epre entativni tro eji• zlato na OI u Ciudad de Mexicu 1968.• srebro na OI u Tokiju 1964.• bronca na EP u Utrechtu 1966. i Barceloni 1970.Klupski tro eji• prvak Europe: 1967., 1968., 1969. i 1971. (Mladost Zagreb)• prvak Jugoslavije: 1968., 1969. i 1970. (Mladost Zagreb)• prvak Švicarske: Lugano (1973.)

ojedinačne na rade• najbolji vratar na svijetu 1967. i 1968.

kasnije (1968.) je olimpijski pobjed-nik, te ponovo s „Mladosti“ europski prvak i opet najbolji vratar svijeta.

Specijalnost su mu bili četverci (kazneni su se udarci tada izvodili sa četiri metra). Na OI u Meksiku, Ma-đarima je obranio čak tri četverca, a u odlučujućoj utakmici za zlato, on-dašnjem je SSSR-u nakon produžetka „skinuo“ dva posljednja četverca.

U državnom prvenstvu jednom je, u srazu „Mladosti“ i „Partizana“, obranio nestvarnih pet četveraca! Više se nitko od Beograđana nije usu-dio pucati... Baš kao ni Rusi iz CSKA u Kupu europskih prvaka kada je po-prilično nedobronamjeran sudac čak dvaput tražio ponavljanje četverca, a naš Đingo je sva tri (prvi i dva po-novljena) obranio! Jasno da je Mladost osvojila naslov...

- Preživio sam i promjenu lopte, s kožnate (koja kada se natopi postaje teža, ali i znatno sporija), na plastičnu za OI u Meksiku. Ta je skakala kao da

je žaba u njoj i bila je brža, jasno. Karlu Velikom nije to nimalo sme-

talo. Godina 1972. bila je na neki način

prijelomna - reprezentacija se nakon Igara u Münchenu raspala, baš kao i najveća „Mladost“ svih vremena.

- Zvali su me Švicarci na neku tur-neju po Portugalu, da bi naposlijetku u Švicarskoj i ostao - veli Stipanić.

Štoviše, još je u dobi od 60 godina (!?) nastupao u Švicarskoj. Nakon toga vratio se doma, u Hrvatsku. Danas živi negdje u trokutu Crikvenica - Zagreb - Lugano, ali najčešće ipak u hrvatskoj metropoli. Tu je čest gost bazena uz Savu, uvijek na usluzi mlađim kolegama, za poneki savjet dati ako zatreba...

Postoji jedan koji se izdvaja, koji od njega najčešće i traži mišljenje, savjet. To je Josip Pavić. Danas najbolji vratar, voli se posavjetovati s nekoć najboljim.

Uostalom, pa s kim će se posavjeto-vati ako ne s - Karlom Velikim!

Olimpijske legende: Karlo Stipanić

Vjerovali ili ne, još je u dobi od 60 godina (!?) nastupao u Švicarskoj

Water polo notableWinner of Olympic gold and silver, two bronze medals at the European Championships, four-time winner of the European Champions Cup and two times proclaimed the best goalkeeper in the world – all this puts the water polo goalkeeper Karlo Stipanić among the Croatian sports notables.At the Olympics in Tokyo in 1964, he has won silver, four years later in Mexico gold and – in addition - two bronze medals at the European championships in 1966 and in 1970.Besides these successes with the national team, with his club Mladost (Zagreb) he has won the European Champions Cup four times, and he was proclaimed - two years in a row (1967 and 1968) the best water polo goalkeeper in the world. Apart from all the other virtues, he was a true expert at four-meter penalty shot.It is interesting that at the age of 60 (!?) he was still playing in the First Swiss league. (Dean Bauer)

Olimp 16Olimp 16

Olimpijske nade: Duje Ajduković

Olimp 18Olimp 18

Kada je Splićanin Duje Ajdu-ković u srpnju prošle godina završio na ramenima svojih prijatelja nakon osvojenog

naslova prvaka Europe do 14 godina, bilo je jasno da u njegovom životu ništa više neće biti isto. Do tada potencijal, a nakon naslova prvaka Europe osvojenog u češkom Plzenu, potvrđeni talent.

Od 1998. do ljeta 2015., dugih 17 godina Hrvatska nije imala europskog teniskog prvaka u uzrastu do 14 go-dina. Naslov iz Plzena donio je Duji i naslov najperspektivnijeg mladog športaša Hrvatske - Nagradu Dražen Petrović.

- Znate da mi je bilo jako drago kad sam je dobio; i te kako sam ponosan na to veliko priznanje – kazao nam je Duje.

Dujimu karijeru, kao i kod mnogih mladih tenisača, vodi otac. Romeo Ajduković nekadašnji je golgeter mnogih dalmatinskih klubova. Zabijao je pogotke od županijskog ranga do Druge lige, potom se uhvatio i suđe-nja, da bi se na kraju posvetio Dujinoj karijeri.

- Plzen je bio jasan pokazatelj per-spektive. U doba Gorana Ivaniševića

taj pokazatelj bio je Orange Bowl, a danas je to prvenstvo Europe do 14 godina – objasnio je Dujin otac Romeo.

Što danas znači biti potencijal u tim godinama (Duje je rođen 5. ve-ljače 2001.) ?

- To znači da u sljedeće dvije godine može uživati u tenisu. Nema impera-

tiva pobjeđivanja – naglasio je otac Romeo i dodao:

- Do sedamnaeste godine mora naučiti trenirati, nositi se s pritiskom i boriti se za ulazak na ATP turnire. Ima odličan tim koji mu predstavlja podršku u svim segmentima, samo je pitanje kako će u glavi apsorbirati sve obveze koje slijede.

prema snovima

iše AD A S A

Od 1998. do ljeta 2015., dugih 17 godina Hrvatska nije imala europskog teniskog prvaka u uzrastu do 14 godina. Splićanin Duje Ajduković lani je prekinuo taj post, a to mu je donijelo i naslov najperspektivnijeg mladog hrvatskog športaša

Duje Ajduković s pri nanje Dra en etrović

S ju ičiće

19 Olimp

Da bi postao tenisač vrhunske klase, ili drugim riječima, za početak ušao među 100 najboljih na svijetu, trebat će ispuniti tri uvjeta: mora biti tehnički savršen, mentalno jak i imati odličan tim oko sebe. Bez toga uspje-ha neće biti, sva ta tri uvjeta moraju biti u potpunosti ispunjena. U suprot-nom nema velikog rezultata...

Trenutno Duje nastupa na ITF turnirima - krenuo je sa 1300. mjesta na rang-listi tenisača do 18 godina i začas se popeo među prvih 350. A nije mu ni petnaest i pol...

Da je iznimni potencijal,

prepoznao je i jedan od najvećih hr-vatskih tenisača, njegov trener Ivan Ljubičić. Zato mladi Splićanin živi na relaciji Split - Zagreb - Monte Carlo.

- Tri mjeseca godišnje provedem u Monte Carlu i u Bordigheri, obližnjem talijanskom ljetovalištu. Osim s Iva-nom, radim i sa Riccardom Piattijem, čovjekom koji je nekoć trenirao Ljubi-čića – otkrio nam je Duje.

Kako je raditi sa Ljubičićem, igra-čem koji se u igračkoj karijeri vinuo čak do treće pozicije na ATP listi?

- Kritizira me Ljubo, ali to i je posao trenera. No, od njega mogu naučiti

sve što mi treba. Preko Ljubičića sam upoznao i Rogera Federera, mog naj-dražeg tenisača.

Biti kao Federer cilj je mnogih, a Duje Ajduković ima priliku koja se ipak rijetkima pruža - gledati Federera na treningu, pa i porazgovarati s tim istinskim teniskim velikanom.

- I danas plače kad Federer izgubi, toliko ga obožava – u jednoj rečenici objasnio nam je otac Romeo Dujinu privrženost velikom Švicarcu.

Uz, Federera, Duje obožava i Ro-nalda, dva su to športaša koje ne pro-pušta pogledati na televiziji. Pitamo ga što se dogodi kada u isto vrijeme igraju Real i Federer?

- Nema problema, pale se dva tele-vizora – uz osmijeh kaže Duje.

S obzirom na to da često dolazi u Monte Carlo, „Monaco“ je postao nje-gov omiljeni nogometni klub.

- Monte Carlo je čudo do grada. Mene je oduševio, obožavam biti tamo...

Nekoć su putovanja radovala Duju, ali sa 15 godina već ima toliko obaveza da više nema puno vremena posvetiti se razgledavanjima.

- Tenis mi je na prvom mjestu, a

putovanja su mi sve više tek dio sva-kodnevnog života. Ne nose više ono uzbuđenje kao prije.

Tenis je počeo igrati na terenima Dalmacijacementa, kod Siniše Viteza u Solinu. Iako mu je otac bio nogome-taš, opredijelio se za tenis.

- Vidio je na vrijeme da je bolje po-svetiti se tenisu. Prošao je sa mnom i puno loših stvari kroz nogomet, poglavito ozljeda. Zato je bolje da se uhvatio tenisa – kaže tata Romeo.

Federer je za Duju broj jedan stoga jer, tumači nam, ima lakoću i jedno-stavnost u igri. Zanima nas kako do-življava Đokovića, aktualnog vladara svjetskog tenisa ?

- Savršeni stroj. I mentalno i tjele-sno.

Da bi jednog dana došao u poziciju

“Priznajem, ponekad slomim poneki reket. A što ću, iz Splita sam, ne mogu pobjeći od svog temperamenta. Ali popravljam se!“

suprotstaviti se nekom poput Đokovića, Duju čeka krvavi rad. Zna on to...

- Treninzi su naporni, ali volim tenis, raduje me igra. Više od bilo čega drugoga.

Za Duju navijaju prijatelji iz dopisne srednje Birotehničke škole u Zagrebu. Iza njega čvrsto, naravno, stoji obitelj - uz oca Romea, tu je majka Dražana, bivša rukometašica, pa starija sestra Karla (16) također tenisačica, te mlađa Lana (10).

Svi oni jednodušno podržavaju njegov san. A on glasi:

- Moj san je jednog dana osvajati Grand slam turnire, biti broj jedan. Sa 15 godina još mogu sanjati velike snove, je li tako?

Na putu ostvarenja snova "platit" će i poneki reket.

- Priznajem, ponekad slomim reket. A što ću, iz Splita sam, ne mogu pobjeći od svog temperamenta. Ali popravljam se... – reći će, smijući se, na kraju našeg susreta.

To be number oneDuje Ajduković, born on February 5, 2001 in Split, is a tennis player who has won last July in Czech Plzen the title of European Champion in the competition up to 14 years, which brought him the Dražen Petrović Award for Greatest Hope of Croatian sports for 2015.His coach is Ivan Ljubičić, once the third tennis player in the ATP rankings, while his greatest role model is - Roger Federer. Duje is fascinated by tennis and lives his big dream to become one day the number one and to win the Grand Slam tournaments. Apart from tennis, he loves football, supports Real Madrid and he is fascinated by Ronaldo.Duje lives in Split, but he is o�en in Monte Carlo, where he is training not only with Ljubičić, but also with well-known coach Riccardo Piatti, the man who once coached Ljubičić as well.He is from sports family, his father Romeo is a former soccer player and mother Dražana handball player, while his older sister Karla (16) is also a tennis player. (Jadran Stanić)

Olimpijske nade: Duje Ajduković

o er ederer Duje Ajduković

„Monte Carlo je čudo do grada. Mene je oduševio, obožavam biti tamo...

Ind. zona Ciburi52000 Pazin

+385 (0) 52 846 111+385 (0) 52 846 [email protected]

www.ghia.hr Sportska oprema i rekviziti

SLUŽBENI PARTNER HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORAOFFICIAL PARTNER OF CROATIAN OLYMPIC COMMITTEE

STAFF PRO SPORT

Kao i druge društvene aktiv-nosti, ni šport nije imun na kretanja u društvu, dapače, vrlo je često upravo šport

ogledalo društva, pa se tako pojavnost društvenih kriza preslikava i na šport kao pokret.

Vrlo jasan pokazatelj navedenog može se vidjeti prilikom usporedbe krize modernog društva na više razina koje se isto tako prepoznaju i u športu, poput urušavanja etičkih vrijednosti i integriteta športa, korupcije, dopinga, gojaznosti djece, zaštite ljudskih pra-va, ravnopravnosti spolova, očuvanja okoliša i mira, da spomenemo samo neke.

Međutim, vidljivo je kako je Predsjednik Međunarodnog olimpij-skog odbora Thomas Bach pokrenuo čitav niz aktivnosti kako bi se navede-na krizna područja na adekvatan način sagledala i započela rješavati te je u skladu s tim i pokrenuta Agenda 2020 – strateški plan za budućnost olimpij-skog pokreta.

Agendi 2020 prethodila je široka rasprava provedena u 14 radnih grupa s ciljem izrade prijedloga ključnih preporuka, a svaku radnu grupu činili su dionici olimpijskog pokreta, uključujući i članove MOO-a, športaše, predstavnike međunarodnih športskih saveza i naci-onalnih olimpijskih odbora, stručnjake civilnog društva, predstavnike vodećih međunarodnih organizacija, nevladinih

Međunarodni olimpijski pokret

udruga i poslovnih organizacija. Među 14 različitih tema kojima su

se radne grupe bavile, svakako je zani-mljivo istaknuti neke, kao što su etika, zaštita športaša od dopinga, dobro upravljanje, autonomija olimpijskog pokreta te osnivanje olimpijskog TV kanala za koji MOO procjenjuje ukupni trošak od 409 milijuna eura u prvih sedam godina.

Doista, u zadnje vrijeme medijski prostor do te je mjere ispunjen afera-ma pozitivnih doping slučajeva da se nameće pitanje postoji li još čisti vr-hunski šport ili se pak radi o nekoj vrsti koordinirane akcije s pozitivnim ciljem „čišćenja“ športa i zaštite športaša od ovog uistinu ozbiljnog problema koji nagriza integritet športa i olimpijskog pokreta kao nikad do sada.

Da se radi o ozbiljnom problemu govore i izvanredna zasjedanja Iz-

vršnog odbora MOO-a na kojem se posebno raspravljalo o zaštiti športaša od dopinga, ali gdje su donesene i konkretne odluke koje se provode u praksi i koje su direktno zaslužne za ovakav porast novootkrivenih pozi-tivnih doping slučajeva. Naime, MOO je pokrenuo ponovno ispitivanje 454 uzoraka s Olimpijskih igara u Pekingu 2008., a koji su ciljano usmjereni na one natjecatelje koji bi mogli na nedo-pušteni način ostvariti pravo nastupa na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru ove godine.

Testiranja koja su provedena putem najnovijih znanstvenih meto-da, rezultirala su do sada mogućom zabranom nastupa 31 športaša iz šest športova na Igrama u Riju, a o čemu je MOO donio hitnu odluku - da se svim pozitivnim slučajevima odmah uskrati pravo nastupa na ovogodišnjim Igrama. Ponovno testiranje uzoraka s Olimpij-skih igara u Pekingu 2008. nije jedino,

pa je tako MOO donio odluku i o ponovnom testiranju 250

uzoraka s Olimpijskih igara u Londonu 2012., s ciljem što kvali-

tetnijeg sprečavanja pojave dopinga na skorašnjim Igrama u Brazilu.

Nadalje, MOO je poduzeo i odlučnu akciju u vezi kontroverze koja prati antidoping laboratorij u Sočiju te je od Svjetske antidopingške agencije (WADA) zatražio opsežnu istragu u koju je dodatno uključio i antidoping laboratorij u Lausanni gdje su uzorci sa

Piše: SAŠA CERAJ

U zadnje vrijeme medijski prostor do te je mjere ispunjen aferama pozitivnih doping slučajeva da se nameće pitanje postoji li još čisti vrhunski šport ili se pak radi o nekoj vrsti koordinirane akcije s pozitivnim ciljem „čišćenja“ športa i zaštite športaša od ovog uistinu ozbiljnog problema koji nagriza integritet športa i olimpijskog pokreta kao nikad do sada

Zaštita integriteta športa

23 Olimp23 Olimp

Marija Šarapova

Olimp 24

Međunarodni olimpijski pokret

Zimskih igara u Sočiju pohranjeni na rok od 10 godina. Uz ovu akciju, MOO je zatražio i od Ruskog olimpijskog od-bora da poduzme dodatne napore kako bi osigurao punu suradnju ruske strane u istrazi koju provodi WADA.

S obzirom na to da je zaštita čistih športaša jedan od ključnih teme-lja Agende 2020, ne slučajno nazva-nom strateškim planom za budućnost olimpijskih igara, Thomas Bach ističe kako ovim akcijama i sprečavanjem nastupa dopingiranih natjecatelja na Igrama u Rio de Janeiru 2016., MOO pokazuje odlučnost zaštite integriteta Olimpijskih igara i istinskih športaša.

Idući u susret Riju, MOO je uključio i mjere putem kojih namjerava dodatno regulirati, postrožiti i zaštiti integritet

športa u cijelosti, posebice onaj dio koji se odnosi na uzimanje nedopušte-nih sredstava. U skladu s tim, nedavno donesene mjere uključiti će dodatno financiranje WADA-e od MOO-a s ciljem ne samo testiranja u sklopu natjecanja i izvan natjecanja, već i prikupljanja informacija putem formiranja obavje-štajne grupe u sklopu WADA-e kako bi se testiranja provodila što preciznije i učinkovitije.

Osim toga, MOO je u mjesecu ožujku ove godine donio odluku kojom je zadužio Arbitražni sud iz Lausanne (CAS) da će pod njegovu jurisdikciju potpasti svi potencijalni doping slu-čajevi s Olimpijskih igara u Riju, te će time CAS-ov antidoping odjel zamijeni-ti Disciplinsku komisiju MOO-a i samim time voditi i saslušavati doping sluča-jeve, ali i odlučivati o ponovnoj analizi uzoraka.

Također, na četvrtom Olimpijskom sastanku, MOO je zatražio da WADA ubuduće provodi sva antidoping testi-ranja potpuno neovisno od športskih organizacija kako bi se osigurala za-štita od bilo kakvog sukoba interesa i kako se slučaj Soči ne bi ponovio.

Gledano s financijske strane, MOO je i na tom području poduzeo značajan iskorak kako bi osigurao provedbu navedenih mjera, ali i unaprijedio preventivni sustav sprečavanja razvo-ja dopinga u športu. Naime, MOO je osnovao fond u vrijednosti 20 milijuna dolara koji je namijenjen za čisti šport i športaše, od kojih će 10 milijuna biti utrošeno na obrazovanje športaša i podizanje svijesti o namještanju uta-kmica, odnosno manipuliranja šport-skim natjecanjima, te korupciji koja je, nažalost, povezana i sa športom. Dru-gih 10 milijuna iz fonda koristit će se kao potpora razvoju novih znanstvenih metoda detekcije uzimanja nedopušte-nih sredstava u športu, ali i onih koja uključuju sociološka istraživanja, čime MOO želi nadopuniti već postojeće antidopingške istraživačke programe.

Iako doping industrija raspolažepuno većim financijskim mogućno-stima od one analitičke i kontrolne, s navedenim konkretnim akcijama MOO je još jednom snažno naglasio svoju politiku nulte tolerancije u borbi protiv dopinga, s posebnim naglaskom na približavajuće Olimpijske igre u Rio de Janeiru.

Šport, jednako kao i današnje druš-tvo, ponovno se nalazi pred izazovom promjena u koje moraju biti uključene jasne i nedvosmislene akcije želi li se osigurati i sačuvati integritet športa koji je moderno društvo primilo u nasli-jeđe još s antikom. Uloga predsjednika MOO-a Thomasa Bacha u tom procesu vrlo je jasna, a svakako je i važna, poput redovne komunikacije sa svim članicama kako bi se osigurala dobra koordinacija provedbe novih smjernica.

Na Hrvatskom olimpijskom odboru i Hrvatskoj je da u uskoj suradnji s Međunarodnim olimpijskim odborom kontinuirano radi na zaštiti integriteta i unaprjeđenja sustava športa kako bi šport nastavio biti ono što cijeli niz godina i jest – važna društvena djelat-nost i javna potreba svakog ozbiljnijeg društva i zemlje.

LITERATURA:

www.olympic.org

Protecting the integrity of sportsLike other social activities, sports is also a�ected by developments in the society, indeed, sports is o�en the mirror of the society, and therefore the appearance of social crisis is re�ected in sports as a movement as well. Very clear indicator of the above mentioned can be noticed when comparing the crisis of modern society at several levels that a�ect sports as well, resulting in, for example, collapse of ethical values and integrity of sports, corruption, doping, obesity, protection of human rights, gender equality, environmental protection and peace.However, it is clear that the President of the International Olympic Committee �omas Bach has launched a series of activities to adequately comprehend the speci�ed crisis areas and to begin solving them. In line with this, the Agenda 2020 - strategic plan for the future of the Olympic Movement, has been launched.Since the protection of clean athletes represents one of the key pillars of the Agenda 2020, not coincidentally called the strategic plan for the future of the Olympic Games, Bach points out that by these actions and by preventing the performance of athletes – users of performance-enhancing-drugs at the Games in Rio de Janeiro, the International Olympic Committee shows its determination to protect the integrity of the Olympic Games and true athletes.For the next meeting in Rio de Janeiro, the International Olympic Committee has included additional measures through which it intends to further regulate, set more rigorous criteria and protect the integrity of sports as a whole, especially the part related to the use of banned substances.(Saša Ceraj)

Iako doping industrija raspolaže puno većim financijskim mogućnostima od one analitičke i kontrolne, MOO je konkretnim akcijama još jednom snažno naglasio svoju politiku nulte tolerancije u borbi protiv dopinga

Žene i šport

Olimp 26

Karla Milošević izabrala je Ve-terinarski fakultet u Zagrebu, i pred završetkom je, Marcela Milošević magistra je farmacije.

Djevojke su rođene u Grazu, svjetla svi-jeta ugledale su devedesetih u tom au-strijskom gradu u kojem je njihova majka igrala profesionalno košarku, ali su prve svoje zaveslaje - i to upravo na mamin nagovor - odradile u “gradu na četiri rijeke”, u veslačkome klubu “Korana”.

Karlovac se posljednjih godina često ističe kao primjer dobre lokalne uprave, osobito kad je u pitanju šport. Pogled na strateške dokumente karlovačkog športa pokazuje, međutim, da - iako je veslanje među prioritetnim športovima grada - karlovačkih veslača nema u prve dvije kategorije HOO-a, što će reći da ambici-ozniji moraju odveslati prema Zagrebu. To se dogodilo i Marceli i Karli, danas članicama VK “Trešnjevka”, višestrukim nacionalnim prvakinjama, djevojkama koje su uz suvereno vladanje domaćim postoljima, u ovom olimpijskom ciklusu ostvarile niz značajnih rezultata na

velikim međunarodnim natjecanjima. Zagreb, osim toga, športašima pruža široku sveučilišnu ponudu.

Ali, kako se usklađuju knjiga i veslo? Tako da je Karla morala staviti fakultet godinu dana u mirovanje. Općenito, sustav obrazovanja nema mnogo razu-mijevanja za potrebe vrhunskog natje-cateljskog športa...

Kad se povede razgovor o ženskom športu, ističu da, bez obzira što su muške teme uvijek u struktur-nom i medijskom žarištu, posvećenost cilju - a taj je u njihovom slučaju usmje-ren na to da postanu prve olimpijke među hrvatskim veslačicama - pred-stavlja najbolji način da se prepreke zaobiđu.

Smatraju da iskustva s međunarodne scene pružaju dovoljno uspješnih mo-dela ženskog veslanja koji bi se, samo da je volje, dali preslikati na domaći te-ren: u prvom redu to bi bila prilagodba sustava ženskim posebnostima, speci-jalizacija među trenerima, priređivanje

iše A K E

Sestre Marcela i Karla Milošević žele postati prve hrvatske veslačice koje će se plasirati na Olimpijske igre. Uz to su visokoobrazovane - Marcela je farmaceut, a Karla završava veterinu. Iako nisu zadovoljne uvjetima u kojima moraju usklađivati akademski i športski život, vjeruju da posvećenost cilju i sloboda izbora omogućuju mladim ženama da ostvare zadatke koje stave pred sebe

već ledaju pre a okiju

Sestre ar ela i Karla ilošević

ženskih kampova, prilagodba opreme... Jer, kako kažu, ako su specifičnosti pojedinih uzrastnih kategorija u športu samorazumljive, zar specifičnosti spola ne bi trebale biti u najmanju ruku jed-nako uvažavane?

Kad vani vide sustave koji su po gabaritima slični našem, a daju bolje rezultate, dolaze do zaključka da se promjene, tamo gdje ih uopće ima, zbi-vaju presporo:

- Velik iskorak bilo bi uvođenje dužnosti koordinatora za žensko vesla-nje koji bi na razini Hrvatske usklađivao rad po klubovima. Općenito, bolja orga-nizacija sustava dala bi i jaču konkuren-ciju i bolju atmosferu u športu – uvjere-ne su sestre Milošević.

A u takvoj atmosferi i one bi mogle potražiti mjesto nakon završetka natje-cateljske karijere. Marcelina profesija nalazi se u određenoj - u napasti smo dodati, zloglasnoj - korelaciji sa špor-tom. Vidjeli smo u nekoliko domaćih primjera da se športaši pozitivni na doping, vade na nepoznavanje sve slo-ženijeg indeksa zabranjenih supstanci koji se ažurira u stalnoj utrci WADA-e i bogate farmakološke industrije. Budimo

već ledaju pre a okiju

NOVA KOLEKCIJA ZA MUŠKARCE I ŽENE

iskreni, ni mi ostali ne znamo što sve strpamo u sebe, ali nas ne provjerava nitko. Osim, možda, prometne policije...

Pitamo magistru Milošević, mora li športaš biti magistar farmacije da bi znao što smije, a što ne?

- Tko nije u struci, doista može po-griješiti. Često dobivam pitanja oko toga, pratim aktualne slučajeve, ne samo zbog želje da zaštitim sestru i sebe, nego i zbog znatiželje – odgovara Marcela.

Ali, športaš mora pratiti i konzultirati se sa strukom, dodaje. U ovom slučaju s ovlaštenim antidopinškim adresama kakve postoje i u Hrvatskoj i kakvima se i ona sama zna obratiti za savjet ili informaciju.

U svojim razmišljanjima, kao i u nedavnom razgovoru za „Sportske no-vosti“, ističu Olimpijske igre kao vodeći cilj. Uzmemo li da nas od Tokija dijele samo četiri godine, Marcela i Karla, vjerujemo, brzo će zaveslati u tom prav-cu. Čim Karla diplomira. Sve je pitanje izbora, kako kažu.

Mi iskusniji znamo da je potreban i onaj touche de classe koji se zove športska sreća. Marcela i Karla zavrijedi-le su da im je poželimo u izobilju.

Marcela and Karla – looking towards Tokyo Sisters Marcela and Karla Milošević want to become the �rst Croatian rowers who will qualify for the Olympic Games. �ey missed Rio for one stroke, but they are already looking towards the Games in Tokyo in 2020. In addition, the girls are highly educated - Marcela is a pharmacist, and Karla is �nishing the veterinary medicine.Although they are not satis�ed with the conditions in which they must coordinate the academic and sports life, they believe that commitment to the goal and freedom of choice allow young women to achieve the set tasks. (Ratko Cvetnić)

Prati ritam tvoga grada i naših olimpijaca

www.soundset.hr

Ponosni član olimpijske

obitelji

GODINA 46 • BROJ 177 • LIPANJ 2016.

Povijest hrvatskog športa

Povijest hrvatskog športa

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

KAKO JE ZAGREB (DO)ČEKAO BAZEN (Damir Škarpa) ----------------------------------------- str. 2RAZVOJ SPLITSKOG ŠPORTA DO I. SVJETSKOG RATA (Mladen Cukrov) ---------------------- str. 625 LJETNIH ŠKOLA KINEZIOLOGA HRVATSKE (Vladimir Findak) ----------------------------- str. 11Prati ritam tvoga grada

i naših olimpijaca

www.soundset.hr

Ponosni član olimpijske

obitelji

2

Prve naznake za uređenjem javnog kupališta u Zagrebu javljaju se 1853. i 1854 godine. Potonje godine zapadno od Savskoga mosta stoji oznaka „Schwimmschule“. Međutim, o toj plivačkoj

školi ništa se pouzdano ne zna... Prvi do sada pronađeni prikaz plivačke škole u Zagre-

bu nalazi se na situacijskom nacrtu od 18. srpnja 1862. Građani su odlazili na privatno kupalište Franje Huttere-ra koje se nalazilo u Trnju, a poslije je premješteno bliže Savskoj cesti.

Zagrepčani su svoje plivačke porive zadovoljavali i na maksimirskim jezerima, ali sve do početka 20. stoljeća u gradu nije bilo plivačkog kluba. Članovi HAŠK-a su po pitanju športske aktivnosti bili najagilniji - od svog osnutka 1903. godine osnivali su sekcije različitih šport-skih disciplina. Tako su u lipnju 1910. osnovali i plivačku sekciju. No, u Zagrebu nije postojao niti jedan uređeniji bazen koji bi zadovoljavao kriterije za održavanje šport-skog natjecanja. Sve se svodilo na improvizirana plivali-šta na 1. Maksimirskom jezeru i rukavcima Save.

Neki gradovi poput Samobora, Bjelovara, Čakovca ili Karlovca već su prije imali uređene bazene, pa čak i neka sela uzduž Dravske banovine. Stoga zagrebački klubovi nerijetko organiziraju svoja natjecanja u drugim mjesti-ma, poput Samobora (Hidropatsko plivalište) ili Karlovca (Gradsko plivalište).

Međunarodna plivačka priredba u MaksimiruNakon učestalih poplava, izlijevanja Save, Jugoslaven-

ski plivački savez i Hrvatski veslački klub 1924. godine predlažu gradnju novog gradskog kupališta s bazenom veličine 3000- 5000 m2 s popratnom infrastrukturom. Međutim, tadašnji zagrebački gradski oci nisu imali slu-

Kako je Zagreb (do)čekao bazen

POVIJEST ZAGREBAČKOG ŠPORTA

Piše: DAMIR ŠKARPA

Dugo je Zagreb čekao svoje prvo plivalište pogodno za održavanje športskih natjecanja. Bazen je napokon svečano otvoren 8. srpnja 1934. na rukavcu Save kod kolnog mosta...

Bazen na Šalati - danas

3

Plivalište na Savi 1934. U prvom planu na splavi predsjednik JPS-a Stevan Hadži. Drugi slijeva u bijelom odijelu Boris Praunsperger, voditelj plivačke sekcije Concordije (lijevo)

Hidropatsko plivalište u Samoboru

4

ha za taj projekt i molba je odbijena, premda su molitelji ishodili zemljište za gradnju bazena na Trnju.

Kronični problem izgradnje adekvatnog bazena koji zadovoljava kriterije za športska natjecanja vuče korijene od 1907. kada zbog iznimno velikih troškova (500.000 kruna) tada predloženi projekt u blizini Cvjetnog naselja nije bio ostvaren. Poteškoće su stvarali visoki troškovi arhitetskih projekata i zakup zemljišta.

HAŠK je vrlo aktivan unatoč poteškoćama oko bazena, te 1923. godine organizira na jezeru u Maksimiru plivač-ko natjecanje u povodu 20. obljetnice postojanja kluba. Osim domaćih predstavnika sudjelovao je i bečki HA-KOAH, pa je to ujedno bila i prva međunarodna plivačka priredba u Hrvatskoj.

Djelatnici Zagrebačkog plivačkog podsaveza koncem 1920-ih odlučili su se žešće uhvatiti u koštac s izazovom gradnje bazena. Početkom 1930-ih dolazi do preokre-ta: zahvaljujući upornosti i pregovaračkim vještinama

vrlo agilnog tajnika Zagrebačkog plivačkog podsaveza Ive Steinhardta i predsjednika Milana Švarića, uz velike žrtve i skromna sredstva, Zagreb je uskoro dobio prvo građeno plivalište namijenjeno športskoj aktivnosti klu-bova - uspjeli su ishoditi od gradskih vlasti svu potrebnu dokumentaciju za izgradnju plivališta uz Savu!

Napredak plivača zagrebačkih klubova Concordije, HAŠK-a, Marathona i Sokolskog društva Zagreb pret-hodnih godina, bio je dodatni vjetar u leđa energičnom dvojcu, zagrebačkim plivačkim apostolima. Zasluge treba pripisati i arhitektima Simoviću i Kohleru koji su dali svoj obol ovom važnom projektu.

Prva vaterpolska utakmicaPlivalište je svečano otvoreno 8. srpnja 1934. na rukavcu

Save kod kolnog mosta. Po vrućem vremenu, otvorenju je nazočilo više od 1000 znatiželjnika koji se nisu doduše istaknuli dobrovoljnim prilozima, već su oduševljeno pratili prva plivačka natjecanja. Osim zagrebačkih klubova nastupili su i klubovi iz Slovenije te klubovi iz Karlovca (KSU i Građanski), u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji.

Koliko je to važan događaj bio za šport u Zagrebu pokazuje podatak da je otvorenju nazočio predsjednik Jugoslavenskog plivačkog saveza Stevan Hadži, kao i svi predsjednici športskih klubova u Zagrebu, poput HAŠK-a i Marathona, kao i starješina sokolske župe Zagreb Oton Gavrančić. Otvorenju je prisustvovao čak i izasla-nik inspektorata Zemaljske obrane, pukovnik Ristanović.

Promidžbena plivačka priredba imala je za svrhu promovirati plivački šport u glavnom hrvatskom gradu i doprinijeti opstanku i daljnjem razvoju mnogih zagre-bačkih plivačkih klubova. Plivalište je bilo izgrađeno od drva sa šest plivačkih staza, a dvije drvene splavi učvr-šćene za drvene pilote udaljene međusobno 50 metara plutale su na limenim bačvama. Uz plivalište je bilo dovoljno prostora za veći broj posjetitelja, pa je plivačke i vaterpolske dvoboje pratilo i do 2000 gledatelja.

U blizini plivališta izgrađena je i klupska baraka koja je �nancirana sredstvima Zagrebačkog plivačkog podsave-za, a koju su ravnopravno koristili članovi svih četiriju zagrebačkih klubova. Uz plivačka natjecanja, održana je i prva vaterpolska utakmica između HAŠK-a i kombinira-ne momčadi Concordije. Akademičari su slavili s 3-0.

Ovaj trenutak bio je vrlo važan u razvoju zagrebačkog plivanja s obzirom na to da su klubovi napokon dobili prave uvjete rada i treniranja te tako postajali konku-rentniji drugim hrvatskim klubovima, posebice onim primorskim. Plivači Concordije bilježili su najveći napre-

POVIJEST ZAGREBAČKOG ŠPORTA

Miroslav Krleža dvostruki prvak u plivanjuPremda je HAŠK osnovao svoju plivačku

sekciju, nešto ranije te 1910. godine osnovan je Prvi plivački klub koji je od 26. do 28. kolovoza 1910. organizirao javno natjecanje u skokovima te brzom i ustrajnom plivanju. Plivalo se prsnim stilom jer slobodni hrvatskim plivačima i javnosti još nije bio poznat.

Plivalo se niz Savu od Zagreba do Jakuševca na 400 metara i 11 kilometara. U oba plivačka natjecanja pobjedio je vojni kadet na školovanju u Pečuhu Miroslav Krleža, budući bard hrvatske moderne književnosti, a po mnogima i najveći hrvatski književnik u povijesti. Međutim, ubrzo nakon ovog natjecanja klub prestaje djelovati i većina se priključuje novoformiranoj plivačkoj sekciji HAŠK-a.

Dvostruki slavodobitnik Krleža bio je nada-ren plivač, a u vojsci je dobio na dodatnoj snazi i brzini. On sam nikad nije posebno isticao ovaj športski domet kao ni neke druge, poput onog iz 1907. kada je kao 13-godišnjak pobijedio na pli-vačkoj utrci između dviju obala Save koje danas spaja željeznički most.

Plivalište SD Marathon na „Marathonskoj bari“ svečano je otvoreno 15. kolovoza 1939. Prvi bazen olimpijskih dimenzija u gradu Zagrebu bio je novi doprinos raz-voju zagrebačkog i hrvatskog plivanja koji će ubrzo, zbog Drugog svjetskog rata, biti većinom zaustavljen

5

Natjecanje na plivalištu na Savi 1934. Start u seniorskoj konkurenciji

Olimpijski bazen Marathona u „Marathonskoj bari“ snimljen 1942. godine

6

Za vrijeme Austro-Ugarske monarhije, dok je šport u Dalmaciji bio u razvitku, od kraja XIX. stoljeća do početka Prvog svjetskog

rata 1914. godine, Talijani su u administrativnim centrima Dalmacije imali bolje uvjete i mogućnosti bavljenja športom nego domaći hrvatski živalj, jer su od razvijenih talijanskih športskih organizacija iz Trsta preuzimali različite športove i dobivali pomoć u novcu i opremi.

Societa al tiro di bersaglio (Streljačko društvo)Prvo športsko društvo u Splitu bilo je „Societa al

tiro di bersaglio“ (Streljačko društvo) osnovano 25. veljače 1877. od ondašnje talijanske manjine, a na poticaj Antonija Bajamontija, općinskog načelni-ka i vođe autonomaša. Vijest o osnutku društva obznanio je Bajamontijev splitski list L ‘Avvenire (Budućnost). Osnivačka skupština društva održana je u ožujku 1877. godine, a u upravu društva birani su Petar Grčić- predsjednik, E. Matković - dopred-sjednik, S. de Capogrosso - blagajnik, G. de Alberti - tajnik i drugi. Zadatak društva je bio obučiti članove u rukovanju oružjem i preciznom gađanju u mete. Većina članova društva bili su težaci iz gradskog pre-djela Varoš, odani načelniku Bajamontiju.

Također, većina od njih nije ni znala talijanski jezik. Pored društvene streljane u Solinu i pomoćne na Sustipanu, društvo je imalo svoje prostorije na Piazza dell Armi (današnji Narodni trg), na prvom katu kuće Prinini, a posjedovalo je i društveni barjak. Društvo je nabavilo jednoobrazna odijela za članove i puške marke Watterly.

Organizirali su i bogati društveni život. Osim natjecanja, odlazilo se na izlete, često i do Zadra. Veliki društveni ples održavao se svake godine u otmjenom salonu Gabinetto di lettura. Na ovom

POVIJEST ZAGREBAČKOG ŠPORTA TALIJANSKA ŠPORTSKA DRUŠTVA U SPLITU (DO 1914. GODINE)

dak zahvaljujući uspješnom voditelju njihove plivačke sekcije Borisu Praunspergeru.

Ubrzo su u SD Marathon prionuli pripremama za izgradnju svog bazena, pa su 1935. organizirali uži pozivni natječaj. Prvi konkretni pomaci ostvareni su 1936. kada uporni članovi SD Marathon uspijevaju zainteresirati čelnike gradske općine. Projekt bazena s olimpijskim normama izradio je graditelj Branko Vlah. Gradska općina 1939. godine daje ZPK i SD Marathon na korištenje zemljište veličine 4000 m2 uzvodno i zapadno od Gradskog kupališta na mjesto znanom kao „Marathonska bara“. To će mjesto biti zametak današ-njeg Akademskog sportskog društva Mladost.

Mali bazen na Šalati „Maratonci“ dobivaju u lipnju 1939. građevnu

dozvolu i subvenciju gradske općine u iznosu od 350 000 dinara. Sljedeći mjesec započela je, a već početkom kolovoza i dovršena gradnja olimpijskog reprezenta-tivnog plivališta! Bazen dimenzija 50x20 m orijentiran u smjeru sjever-jug imao je tribine kapaciteta do 1000 gledatelja. Dubina na jednom kraju bila je 1,25 m, a na drugom 2,50 m. Plivalište je imalo 8 natjecateljskih staza, ali se zbog niske dubine nije mogao koristiti za natjecanje u skokovima. Punio se vodom iz bunara na Savskoj cesti udaljenog oko 160 m. Voda se električnom crpkom podizala na visinu od oko 1,5 m iznad terena te otvorenim kanalima odvodila u bazensko korito. U ne-posrednoj blizini plivališta izgrađen je i društveni dom.

Plivalište SD Marathon na „Marathonskoj bari“ sveča-no je otvoreno je 15. kolovoza 1939. Prvi bazen olim-pijskih dimenzija u gradu Zagrebu bio je novi doprinos razvoju zagrebačkog i hrvatskog plivanja koji će ubrzo, zbog Drugog svjetskog rata, biti većinom zaustavljen.

U lipnju 1939. godine, dakle nešto prije velikog Marathonovog, otvoren je i mali bazen te klupska kuća ATK Zagreb na Šalati prema projektu Franje Bahovca. Bazen je bio dimenzija 20x8 metara i koristili su ga samo članovi teniskog kluba.

Arhitekt Bahovec zaslužan je i za projekt velikog otvo-renog plivališta na Šalati sa popratnim sadržajima koje je dovršeno 1947. godine na srednjoj terasi visoravni Šalate i označio je novi početak uzleta zagrebačkog plivanja i vaterpola. Bazen je olimpijskih dimenzija 50x22 m smje-šten u smjeru sjever-jug. Iste godine na Šalati održano je i prvo državno prvenstvo Jugoslavije u plivanju...

LITERATURAGrađevinski vjesnik, Zagreb, VIII/1939.

A. Štulhofer: Sportska arhitektura u Zagrebu, Naklada Jurčić, Zagreb, 2005.

Novosti, dnevne novine, Zagreb, br. lipanj-kolovoz 1934.

100 godina športa na Sveučilištu u Zagrebu- HAŠK Mladost, Školska knjiga, Zagreb, 2003.

Z. Jajčević: 225 godina sporta u Hrvatskoj, Streljački savez Osječko-baranjske županije, Osijek, 2010.

Hrvatski savez za daljinsko plivanje, Stari Grad.

Povijest hrvatskoga sporta, XXIX/1998. br 116.

Amelia Zink Cindro potkraj 19. stoljeća, jedna od prvih biciklistica u Splitu

7

postane središte regije. Društvo je djelovalo do 1916. kada ga je raspustila Austrougarska vlast. Među istaknutim pred-sjednicima društva spominju se Petar Grčić, Girolamo degli Alberti, Muljačić, Jelićić, Aleksandar Martinis, Rikard Savo, Italo Laghi.

Societa di ginnastica e scherma (Gimnastičko i mačevalačko društvo)

Talijanska manjina je 24. kolovoza 1884. u Splitu osnovala svoje drugo športsko društvo Societa di ginnastica e scher-ma (Gimnastičko i mačevalačko društvo). Osim gimnastike i mačevanja, društvo je njegovalo veslačku sekciju, a nešto kasnije i nogometnu. Prvu upravu društva sačinjavali su Dujam Savo kao predsjednik, Stjepan Foretić – dopredsjed-nik, Jakov Bemporath – blagajnik, te članovi Josip Gabrijeli, Anton Invernizzi, Henrik Pedezzoli i Dino di Rosignoli. Dužnost učitelja gimnastike obavljao je Artur Bonavia, po-znati splitski fotograf i nastavnik tjelesnog odgoja.

Društvene prostorije s gimnastičkom dvoranom bile su

plesu znalo je biti i preko 1000 ljudi koji su se zabavljali uz orkestar dirigenta Vaniseka. Ponekad se za svečanosti kori-stilo i Bajamontijevo kazalište na Prokurativama. Streljačko društvo, koje su Splićani zvali „beršaljeri“, bilo je upisano u Austrijski streljački savez (Lega dei bersaglieri austriaci) sa sjedištem u Beču. Zabilježeno je da su u srpnju 1880. godine sudjelovali sa svojih 30 najboljih strijelaca na Saveznič-kom natjecanju. Zajedno sa zadarskim „bersaljerima“ bili su smješteni u bečkom hotelu Klonster. Svi natjecatelji su prode�lirali u svečanoj koloni pred carem Franjom Josipom. Osvojili su srebrni pokal i šest srebrnih medalja.

Nažalost, društvo se s vremenom počelo više baviti politikom, tako da je došlo do sukoba s tadašnjim hrvat-skim društvom „Napredak“ koje je osnovano 1873. godine. Neredi su prestali tek kada je raspuštena Bajamontijeva općina i kad su narodnjaci 1882. preuzeli gradsku vlast. Dr. Ante Bajamonti je umro u siječnju 1892. godine. Sahranjen je uz ostale zaslužne splitske načelnike kao osoba koja je učinila puno za Split i doprinijela da od provincijskog mjesta

TALIJANSKA ŠPORTSKA DRUŠTVA U SPLITU (DO 1914. GODINE)

Razvoj splitskog športa do I. svjetskog rataPiše: MLADEN CUKROV

Talijani su u administrativnim centrima Dalmacije imali bolje uvjete i mogućnosti bavljenja športom nego domaći hrvatski živalj, jer su od razvi-jenih talijanskih športskih organizacija iz Trsta preuzimali različite športove i dobivali pomoć u novcu i opremi.

Splitski lovci u akciji oko 1910. g. u bližoj okolici Splita

Streljačko društvo „Societa del tiro al bersaglio“ u prigodi 25. godišnjice osnutka na okupu (1904.)

à

8

na Prokurativama. Dvorana za gimnastiku bila je dobro opremljena gimnastičkim spravama koje su nabavljene u �rmi Sedmarh iz Graza. Društveni život bogat zabavom i plesom odvijao se u obližnjoj čitaonici Gabinetto di lettura. Pred kraj XIX. stoljeća društvo se preselilo u nove prosto-rije na drugom katu zgrade hotela Troccoli na Narodnom trgu. Prostorije su imale plesnu dvoranu, čitaonicu i salu za društvene igre. Gimnastička dvorana i dalje je ostala na Prokurativama. Često su priređivane gimnastičke akade-mije sa prikazom raznih gimnastičkih vježbi na parteru i spravama. Akademije su se zimi održavale u dvorani, a ljeti na otvorenom u vrtu bastiona Paparella.

Društvo je surađivalo s društvima iz ostalih dalma-tinskih gradova, a natjecanja su bila uglavnom u Zadru. Suparnici društva ponekad su bili članovi Hrvatskog sokola što je dizalo tenzije u gradu Splitu. Razvitkom nogometa u Splitu, društvo je osnovalo i nogometnu sekciju. Od po-znatih predsjednika ovog društva spominju se Dujam Savo, Aleksandar Jeličić – Martinis, Vicko Valle, dr. Italo Božić, Ivan Bettiza, Lovro Gilardi, Antun Albert Invernizzi i dr. Stjepan Selem.

Sezione di calcio Edera (Nogometna sekcija)Godine 1910. dr. Ernest Ilić, učitelj talijanskih gimnasti-

čara u Splitu, osnovao je nogometnu sekciju Il Calcio koja se kasnije nazvala Sezione di calcio Edera. Igrači su bili članovi talijanskog gimnastičkog društva Societa ginnastica e scherma. Godinu dana kasnije (1911. godine) osnovan je u Splitu Hrvatski nogometni klub Hajduk. Kako je igralište

Hajduka tada pripadalo austrijskoj Platzkomandi to se njim koristila svaka strana podjednako tijekom tjedna.

Prvi igrači sekcije bili su: dr. E. Polli, Maier, Guina, Ševeljević, Jelić, Bortolazzi, Sanzin, Chiemelewski, Riboli, Busić, Bonavia, Montiglia, Forbicetta i drugi. Lopte i ostale rekvizite dobivali su iz Trsta i Zadra. Klub je djelovao sve do početka Prvog svjetskog rata. Najznačajnija utakmica za ovu sekciju bila je 11. lipnja 1911. u Splitu protiv Hajdu-ka. U nadahnutoj igri pobijedio je Hajduk sa 9-0. Druga utakmica bila je protiv posade britanskog ratnog broda Triumph u srpnju 1911. Pobijedila je britanska momčad sa 7-0. Zahvaljujući vrataru Oskaru Maieru momčad sekcije Il Calcio nije primila još više golova... Oskar Maier je tada studirao u Zagrebu, gdje je kao vrstan vratar trenirao sa HAŠK-om. Inače, članovi sekcije Il Calcio za kratko vrijeme svog postojanja najviše susreta imali su sa talijanskim nogo-metnim klubovima iz Zadra, Rijeke, Trsta i Pule.

Osnivanjem novih klubova nogomet je postao vrlo po-pularan u Dalmaciji. Stoga je gimnastičko društvo Societa ginnastica iz Zadra bilo inicijator drugog regionalnog prvenstva za Dalmaciju u nogometu održanog 8. i 9. travnja 1912. (Seconda gara di campionato regionale Dalmata pel giuoco della palla al calcio). Prvenstvo je održano u Zadru na livadi u vlasništvu Demetrija Medovića. Nastupile su tri momčadi - Societa ginnastica i Societa Bersaglieri, Borgo Erizzo iz Zadra te Societa ginnastica e scherma iz Splita. To je bio prvi nastup Splićana.

U prvoj utakmici Splićani su izgubili od Bersagliera 1-0. Po lijepom vremenu na utakmicu je došao velik broj gleda-telja. Sudac na utakmici bio je Felice Veglia. Najbolji igrač na terenu bio je vratar Splićana Oscar Maier. Sutradan, 9. travnja 1912. godine, momčad zadarskih gimnastičara pobijedila je Bersagliere sa 2-1, dok je utakmica između zadarskih i splitskih nogometaša završila neodlučeno 1-1. Lijep pokal pripao je zadarskim gimnastičarima jer su u naknadnoj utakmici pobijedili Bersagliere.

Treće prvenstvo održano je 23. ožujka 1913. u Zadru. Nastupile su samo sekcije gimnastičkih društava iz Zadra i Splita. Pobijedili su Splićani sa rezultatom 3-1 i tako po prvi put osvojili krasan pokal općine Zadar. Splićani su nastupili u crveno-zelenim dresovima, a Zadrani u bijelo-plavima.

Na II. kongresu Međupokrajinskog športskog saveza (Federazione Sportiva Interregionale) održanom u Trstu krajem ožujka 1914. godine, grupa talijanskih športskih or-ganizacija iz Zadra, Splita, Šibenika pristupila je Savezu. To su Societa di Ginnastica i Societa dei Bersaglieri iz Zadra, Societa di Ginnastica e scherma iz Splita i C.C Libertas iz Šibenika. Tom prigodom odlučeno je da se 4. prvenstvo u nogometu održi u Zadru 12. i 13. travnja 1914. u organiza-ciji Saveza. Pobjednik Dalmatinskog kupa trebao je odigrati na kraju utakmicu s prvakom Saveza, športskim društvom Edera iz Trsta. Na prvenstvu (Campionato Federale del giuoco del calcio) prijavili su se nogometaši iz Splita, Zadra i Trsta. Momčad Splićana nastupila je u bijelim dresovima sa zelenim ovratnikom. Pred mnogobrojnom publikom Spli-ćani su pobIjedili sa 3-1 i tako ponovno osvojili pokrajinsko


Mladi splitski biciklist iz obitelji Ševeljević

9

prvenstvo Dalmacije i pehar zadarske općine. Sutradan 13. travnja 1914. godine odigrana je završna utakmica između Splićana i prvaka saveza S. K. Edere iz Trsta. Pobijedili su Tršćani sa čak 16-0.

Lovačko društvo u SplituU zadarskim novinama Narodni list i Il Dalmata od 18.

siječnja 1888. objavljena je vijest o osnivanju prvog Lovač-kog društva u Splitu. Društvo nije bilo politički eksponirano tako da su članovi bili iz različitih političkih opcija kako hrvatskog življa, tako i talijanske manjine. Osim lova članovi društva su se brinuli o zaštiti životinja, pogotovo u vrijeme kad je lov bio zabranjen.

Prvi predsjednik društva bio je dr. Petar Tartaglia, a prvo natjecanje u gađanju priređeno je u lipnju 1889. Diplomu za najboljeg strijelaca dobio je Domenik Karaman. Oprema za lov nabavljala se u dućanu Ante Paraća. On je bio strastveni lovac i osnivač prvog športskog lista u Splitu „Dalmatinski sport“, tiskanog 1890. godine.

Biciklistički klubovi u SplituPosljednjih godina XIX. stoljeća u Splitu je bilo već dosta

bicikla, ali organiziran rad i osnutak prvog biciklističkog društva uslijedilo je tek 1898. godine. Inicijativa je došla iz Zadra i to godinu dana ranije, kada su zadarski biciklisti s predstavnicima Wiener Radfahrcluba iz Beča posjetili Split. Tom prigodom su ih kod Klisa dočekali splitski biciklisti, pa su svi zajedno s oko 40 bicikla prošli u de�leu splitskom rivom.

Na prijemu u bivšoj kavani Troccoli nekoliko pristaša ovog športa odlučilo je osnovati prvi biciklistički klub pod nazi-vom Cyclistic Club Spalato. Klub je imao svoj zlatno-modri znak izrađen od metala kod A. Belade u Beču. Aktivnosti kluba bile su uglavnom ograničene na izlete po bližoj i daljoj okolici Splita. Hrvati i Talijani bili su ravnopravni članovi ovog društva jer im je glavni cilj bio biciklistički šport.

Drugi biciklistički klub u Splitu osnovan je 1907. go-dine pod imenom Club ciclitico Veloce. Klub je okupljao članove koji su pripadali talijanskoj manjini i održao se do početka Prvog svjetskog rata. U upravi ovog kluba bili su: Petar Blasotti – predsjednik, Petar Bakotić – dopredsjednik, Vjekoslav Puisina – tajnik, Jakov Žuljević - tajnik, Girolamo Montan – blagajnik. Klub Valoce održavao je prisne veze sa biciklističkim društvima istog imena u Zadru, Šibeniku, Puli, Trstu i dr.

Često su se održavale prigodne utrke na kojima su sudje-lovali i splitski biciklisti. Jedna od takvih bila je u kolovozu 1912. godine na relaciji Zadar – Benkovac u dužini od 72 kilometra. Prvi je stigao Splićanin Dujam Suić u vremenu od 2 sata i 15 min na biciklu marke Bianchi.

Dobre rezultate postigli su i ostali splitski biciklisti - Artu-ro Lunazzi, Antonio Guina, Frane Rismondo, G. Girolami, L. Fabian, i G. Sepić, primivši zlatnu medalju, kao najuspješnija momčad u utrci.

Osim Splićana sudjelovali su bicilklisti iz Zadra, Šibenika, Sinja i Pule. Ova utrka je održana i sljedeće godine.

Zrakoplovstvo Kad se spominje zrakoplovstvo, svakako treba početi od

balona koji su se pojavili nad Splitom 1889. Te godine u Split je došao Giacomo Merighi iz Bologne, koji je sa 25 godina već imao 165 uspješnih letova do visine od 1500 m. Balon koji je koristio nije imao košaru, već viseći trapez na kome je izvodio razne akrobacije. Polijetanje s vojničkog vježbališta (bivše igralište Hajduka) bilo je veliki događaj, tako da se skupilo mnogo znatiželjnika da poprati ovaj njegov let.

U svibnju 1896. godine Merighi je ponovo lebdio nad Splitom u svom balonu „Sarajevo“. Inače, ovaj hrabri mladić je svoje umijeće znao demonstrirati i u drugim gradovima Hrvatske i Bosne. U srpnju 1904. prilikom nastupa u talijan-skom gradu Pistoji, Merighi je nesretno pao i teško ozlijedio nogu.

Članovi Cyclist Cluba iz Splita nakon povratka s izleta u Solinu 1898. godine ispred kuće Žagar (danas Prima – grad). Četvrti zdesna je veliki zaljubljenik biciklizma Marin Mikačić. U njegovoj kući bile su i prve klupske prostorije

à

10

Početkom XX. stoljeća pojavljuju se i prvi zrakoplovi. Prvi čovjekov motorni let izveden je 1903., a osam godina kasnije, 1911. godine, u našim krajevima pojavljuje se odvažni zrakoplovac Ivan Widmar iz Trsta. Nakon Zadra došao je u Split kako bi pokazao svoje letačke sposobno-sti. Na dan 16. svibnja 1912. godine poletio je s vojnog vježbališta u Splitu na svom elegantnom zrakoplovu tvrtke Bleriot. To je bio prvi let zrakoplova nad Splitom. Iako je puhalo jako jugo Widmar je hrabro poletio, ali je pri spuštanju jednim krilom udario u stablo. Na sreću, prošao je bez ozljeda tako da su ga okupljeni gledatelji srdačno pozdravili...

Veslanje i jedrenje Godina 1890. vrlo je značajna za splitski šport jer je

osnovan prvi veslački i jedriličarski klub Adria. Puni naziv kluba bio je Rowing & yachting club Adria. Osnivač kluba bio je javni bilježnik Petar Kamber. Veslački sport upoznao je za vrijeme studija u Beču, kao član VK Alba-tros i VK Nautilus.

Osim njega, kao osnivači spominju se Vjekoslav Ka-talinić Angjelov, Josip Riboli Lodovikov, Petar Nikičević i braća Antun i Ivan Roić. Primali su se samo članovi iz uglednih splitskih obitelji, kako hrvatskih, tako i talijan-skih. Za ostalo građanstvo nije bilo mogućnosti učlanje-nja u ovaj klub. Zbog pomanjkanja masovnosti klub nije ostvario neke značajnije športske rezultate. Klupski bar-

jak i znak imali su bijelo polje sa modrim križem u uglu. Prvi klupski čamac na četiri vesla nabavljen je u Trstu.

U Split je dopremljen 14. studenoga 1890. godine i pohra-njen u skladište Franjevačkog samostana u Poljudu, gdje su bile prve klupske prostorije. Radi skučenog prostora, klub se 1893. godine preselio u nove prostorije ispod Katalinića briga na istočnoj strani splitske luke. Veslalo se i jedrilo po okolici Splita, a katkada je bilo i dužih izleta do Šibenika, Metkovića i Dubrovnika.

Konjički sportDalmatinci su oduvijek gajili ljubav za konje, plemenite

životinje koje su dijelile sudbinu stanovništva na ovim prostorima i u miru i u ratu. Posebno je u Dalmatinskoj zagori uzgoj konja postao tradicija i pitanje obiteljskog statusa. Austrougarska vlast znala je organizirati konjske trke u Sinju na kojima su, osim časnika, sudjelovali i pojedini građani i seljaci iz okolnih mjesta. Prva škola za jahački šport u Dalmaciji otvorena je u Splitu u veljači 1890. godine. Škola se nalazila u tada poznatoj dvorani Diana u kući Grgin. Školu je otvorio i njome upravljao poznati učitelj jahanja iz Trsta Fumai. On je za obuku u jahanju dopremio četiri krasna konja iz Trsta.

LITERATURA:Duško Marović: Povijest sporta u Splitu – Od antičkih igara do Prvog svjetskog rata, Split 1990, Splitski savez sportova.


Grupa članova veslačkog i jedriličarskog kluba Adria 1893. godine s predsjednikom Petrom Kamberom

Članovi veslačkog i jedriličarskog kluba Adria ispred svoje barake u istočnom dijelu splitske luke u blizini kuće Katalinić pred kraj XIX stoljeća

Prvi avion u Splitu na starom Hajdukovom igralištu 1912. godine, kada je to bilo vojno vježbalištePrvi avion u Splitu na starom Hajdukovom igralištu 1912. godine, kada je to bilo vojno vježbalište

11

Govoriti danas, dakle poslije četvrt stoljeća, o naših dvadeset i pet Ljetnih škola kineziologa Hrvatske nemoguće je, a da ne ukažemo bar na tri stvari.

Prvo, držimo da će vrijeme od 27. do 31. kolovoza 1992. godine, uz sve drugo što je učinjeno u našoj organizaciji od 1952. godine do današnjih dana, ostati trajno zabilježeno u povijesti Hrvatskog kineziološkog saveza. Štoviše, to će razdoblje biti zapamćeno kao vrijeme, a grad Rovinj kao mjesto u kojem je održana 1. Ljetna škola pedagoga �zičke kulture Hrvatske.

Drugo, odluku o održavanju ovoga skupa u situaciji kada su mnogi gradovi, mjesta i sela bili ranjeni, kada je jedan dio naše domovine bio pod okupacijom, kada su mnoge kolegice i kolege bili u progonstvu, a brojni pedagozi �zičke kulture aktivni sudionici u Domovinskom ratu, tijekom kojeg su neki izgubili i život, nije bilo jednostavno donijeti. Naprotiv, prilikom razmatranja prijedloga o održavanju 1. Ljetne škole, a još više prije donošenja odluke, bila su prisutna brojna pitanja, od onog je li pogodno vrijeme održavanja, treba li možda još malo pričekati, hoće li se kolegice i kolege odazvati, gdje održati taj skup itd.

U konačnici, prevladao je kod svih članova Upravnog odbora Saveza pedagoga �zičke kulture Hrvatske, duh i poruke „Zakletve pedagoga �zičke kulture Hrvatske“ koja je usvojena prije nepune dvije godine, prema kojoj će „Za-kletva“ živjeti i suživjeti i u našoj organizaciji i u javnosti samo onda ako će pedagozi �zičke kulture obavljati svoj rad odgovorno predano i časno.

S obzirom na to da je poziv kojem pripadamo iznimno zahtjevan da bismo daljnju sudbinu naše funkcije u društvu

i budućnost supstratne znanosti i struke prepustili vremenu koje je pred nama, odlučili smo održati ovaj skup u cilju osiguranja daljnjeg stručnog usavršavanja svih kolegica i kolega ili, točnije, svih onih koji jesu ili će biti u mogućno-sti prisustvovati 1. Ljetnoj školi pedagoga �zičke kulture Hrvatske.

Iz Rovinja natrag u postrojbeKoliko je ova odluka bila ispravna, najbolja potvrda je

činjenica da se, i pored svega što se u to vrijeme događalo u našoj zemlji, na 1. Ljetnoj školi okupilo više od 200 sudioni-ka, među kojima je bilo i dosta kolega koji su došli gotovo s prve crte bojišnice. Štoviše, upravo i neki od tih kolega prezentirali su svoja priopćenja.

Prema ocjeni svih sudionika ovog skupa, odluka da se krene s ovim oblikom stručnog usavršavanja bila je više nego dobro prihvaćena o čemu su, uz ostalo, svjedočili i ko-lege koji su se iz Rovinja vratili direktno u svoje postrojbe, da ne kažemo „rovove“, s puno, puno više optimizma nego prilikom dolaska u Rovinj. I ne samo to, svi su otišli sa že-ljom i čvrstim uvjerenjem da ćemo se vidjeti i iduće godine, odnosno na 2. ljetnoj školi, u još većem broju nego taj put.

I treće, odlučnost koja se akumulirala među sudionici-ma 1. Ljetne škole te vjera s kojom su otišli iz Rovinja da ulaganje u sebe, odnosno svoje znanje, predstavlja temelj za sutra, to jest za obnovu naše domovine, uistinu su rezultira-

OBLJETNICE

à

Dvadeset i pet Ljetnih škola kineziologa HrvatskePiše VLADIMIR FINDAK

Prošlo je četvrt stoljeća od prve Ljetne škole kineziologa Hrvatske. Sve je počelo u Rovinju, 1992. godine, kada je dosta kolega došlo gotovo s prve crte bojišnice

U prvom redu s lijeva na desno: Mato Bartoluci, Dinko Vuleta, Igor Jukić, Vinko Filipović, Dragan Milanović, Vlatko Matijević, Radovan Fuchs, Branislav Antala, Josip Čop, Ante Žužul, Neven Staver, Vladimir Findak

OBLJETNICE

li ne samo činjenicom da su i druge i daljnje Ljetne škole bile sve brojnije, nego i da od tada pa do današnjih dana nije bilo prekida u njihovu održavanju, po čemu smo jedinstveni u našoj zemlji.

Iz godine u godinu sve kvalitetniji skupoviI ne samo to - opća je ocjena svih sudionika naših Ljet-

nih škola da su ti skupovi svake godine sve kvalitetniji, ne samo s obzirom na aktualnost glavne teme, koreferata i priopćenja, nego i s obzirom na ostale prateće program-ske sadržaje koji su također u funkciji njihova permanen-tnog stručnog usavršavanja. To je istodobno razlog što su naši kolegice i kolege nepodijeljenog mišljenja da su Ljetne škole kineziologa Hrvatske de�nitivno obilježile njihovo stručno usavršavanje u posljednjih dvadeset i pet godina.

Uostalom, o tome najbolje svjedoče podaci prema kojima je od 1992. godine do danas održano ukupno 25 Ljetnih škola na kojima je odneseno 25 glavnih referata napisanih od 41 autora, 145 koreferata koje je napisalo 251 autora, 1852 priopćenja u pisanju kojih je sudjelo-valo 3589 autora. U raspravama o održanim referatima, koreferatima i priopćenjima sudjelovalo je ukupno 3530 sudionika!

Svaka Škola bila je posvećena obilježavanju datuma iz povijesti naše struke ili obilježavanju prigodnih međuna-rodnih obljetnica vezanih uz područje edukacije, športa, športske rekreacije ili zdravlja. Tijekom Škola održane su tribine pod naslovom „Okrugli stol“, „Aktualne teme“, „Kineziološka tribina“, seminari iz odbojke, rukometa, košarke, nogometa, aerobike, badmintona i stolnog teni-sa, turniri u tenisu, odbojci, malom nogometu i odbojci na pijesku, natjecanja u plivanju, športskom ribolovu, pješačenju, a organiziran je i „Rad u radionicama“, kao i prigodne izložbe.

U suradnji s prosvjetnim institucijama, športskim udrugama, društvenim organizacijama, dioničkim druš-tvima i poduzećima, organizirana je prezentacija posti-gnuća u području edukacije, športa, športske rekreacije i to u području izdavačke djelatnosti, u izradi opreme kao i u izgradnji i opremanju športskih objekata. U svim nave-

12

denim programima, akcijama i aktivnostima sudjelovalo je 8584 stručnjaka - od nastavnika i profesora tjelesne i zdravstvene kulture, preko učitelja razredne nastave, odgo-jitelja, pedagoga, psihologa, sociologa, defektologa, pa do liječnika, ekonomista, pravnika i inženjera, kako iz naše zemlje, tako i iz inozemstva.

U pripremanju, organizaciji i realizaciji proteklih 25 Škola, sudjelovale su brojne institucije, organizacije, udru-ge i pojedinci na čemu im se i ovom prilikom zahvaljuje-mo. Posebno se zahvaljujemo dosadašnjim pokroviteljima svih dosadašnjih Ljetnih škola kineziologa Hrvatske, a to su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Hrvat-ski olimpijski odbor, Agencija za odgoj i obrazovanje i Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kao i “Školska knjiga“ (kao sponzor svih dvadeset i pet Ljetnih škola) te Kineziološki fakultet Sveučilišta iz Splita, Akademija odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske i Hrvatski parao-limpijski odbor koji su bili pokrovitelji Škola posljednjih godina.

Zahvalni smo i Hrvatskom pedagoško-književnom zboru i Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji su bili supokrovitelji, pa do Poglavarstva grada Rovinja, Turističke zajednice grada Rovinja, Poglavarstva opći-ne Funtana i Turističke zajednice Funtane. Posebno se zahvaljujemo svim dekanima Fakulteta za �zičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, odnosno Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao i dekanima Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Splitu, koji su tu dužnost obavljali od 2011. godine do danas.

Dužnu zahvalnost svakako odajemo nositeljima glavnih referata, koreferata i priopćenja, voditeljima seminara i radionica, voditeljima tribina „Okrugli stol“, „Aktualne teme“ i „Kineziološke tribine“, organizatorima športskih natjecanja, kao i brojnim aktivnim sudionicima u raspra-vama. Našu zahvalnost zaslužuju članovi Uređivačkih od-bora zbornika radova, brojni recenzenti, članovi Upravnog odbora Hrvatskog kineziološkog saveza, te osobito članovi Organizacijskog odbora.

Zahvalnost također dugujemo i svim sredstvima javnog priopćavanja, od tiskovina, preko radio postaja, do TV kuća, koje su pratile rad naših dvadeset i pet Ljetnih škola, te na taj način sudjelovale u njihovoj promociji, a kroz to i promociji naše supstratne znanosti i njezinih primijenje-nih područja.

Dakle, na osnovi svega što je do sada rečeno, proizlazi da se tijekom proteklih dvadeset i pet godina ne samo radilo, nego i dosta toga uradilo jer se čitavo to vrijeme vodila briga ne samo o sadašnjosti naše znanosti i struke, već i njihovoj budućnosti. To iz razloga što smo od samog početka čvrsto vjerovali, a to uvjerenje je danas, dakle, poslije četvrt stoljeća još jače, da onaj tko ne misli na budućnost ne može je ni imati!

LITERATURA:Findak, V. (1992-2015). Izvještaji, referati, zaključci od 1. do 11. Ljetne škole pedagoga �zičke kulture Hrvatske (1992-2010), te od 12. do 24. Ljetne škole kinezi-ologa Hrvatske (2011-2015), iz osobne dokumentacije

Findak, V. (2016). Naših dvadeset pet Ljetnih škola. Hrvatski kineziološki savez i Seniko studio d.o.o., Zagreb

Ljetna škola kineziologa u porečkom hotelu „Del�n“ (22. lipnja 2011. godine).

1

www.atlas.hr 0800 9998 [email protected]

Pouzdan partneru svakom trenutku vašeg putovanja.

Ekskluzivni prodavač

ulaznica za Olimpijske igre

6-dnevni i 10-dnevni paket aranžmani za Rio 2016.

Službena agencija Hrvatskog olimpijskog odbora

Društvo i šport

Ako u Zagrebu skrenete s neke od one dvije glavne staze prema Sljemenu, u Sa-moboru prema Japetiću ili u

Splitu do doma na Mosoru – šetat ćete se kilometrima i desetinama kilometa-ra praktično pustih staza.

Hrvatski se građani čak i vikendom, kada je nešto više slobodnog vreme-na, iznimno slabo kreću. Nije ni čudo da smo ušli u zemlje svijeta s najve-ćim brojem pretilih građana ili, kako bi se reklo u doba prije političke korek-tnosti, kao nacija smo - debeli. Upravo nedostatak kretanja je možda najveći uzrok tomu.

Dok razvijene zemlje Europe imaju problem s prevelikim brojem turi-sta u prirodi, pa se ograničava gradnja hotela ili čak rade ružne metalne staze kako se ne bi stotinama gaženja dnev-no oštećivala priroda, u nas je dobro ako u šetnji nekim manje popularnim krajem ne trebate mačetu za čišćenje raslinja u stilu Indijana Jonesa.

Tim čudnije za nas djeluje činjenica da se u Europi šetanje i sve slične aktivnosti i te kako cijene, pa tako postoji i Europsko pješačko udruženje (European Ramblers’ Association -

ERA), osnovano u Njemačkoj 1969. godine. Danas je u njega učlanjeno više od 60 udruga iz 34 europske dr-žave, s ukupno više od 3 milijuna indi-vidualnih članova. Iz Hrvatske, član je od 2013. godine Hrvatski planinarski savez (HPS).

Među ostalim – briga ove organizacije su Europski pješački puto-vi. I to kakvi putovi!

Što kažete na pješačenje od 100 kilometara? A od 1000? A što kažete na to da je u Europi postoji 55 000 kilometara uređenih pješačkih puteva, ucrtanih prema pravilima ove organiza-cije? Jednostavna pravila su navedena

iše A KAutor karte: MAXIMILIAN DÖRRBECKER

U Europi postoji 55 000 kilometara uređenih pješačkih puteva ucrtanih prema pravilima Europskog pješačkog udruženja. Kroz Hrvatsku prolaze dva europska duga pješačka puta - E6 i E12

Europskipješački putovi

Foto

grafi

ja: L

uka

Tam

bača

(Hrv

atsk

a tu

risti

čka

zaje

dnic

a)

Risnjak

Olimp 42

na stranicama Hrvatskog planinarskog saveza, pa ih prenosimo:

„Putovi su označeni slovom E i pripadajućim brojem. Osnovni uvjet je da su ti putovi, gdje je to potrebno, posebno označeni pripadajućim ozna-kama, da za njih postoji višejezični jednostavni pisani vodič te da na njima postoji minimalna turistička infrastruk-tura, odnosno da je svakih nekoliko sati dostupan ugostiteljski objekt, a nakon više sati hoda barem jedan objekt koji pruža usluge noćenja. Standardi tih objekata mogu biti od najviših do onih najskromnijih. Pješa-čenje po takvoj vrsti putova u zapad-noeuropskim državama vrlo je popu-

larno i njime se redovito bavi nekoliko milijuna ljudi.“

Dakle, svakih nekoliko sati mjesto za osvježenje, a svakih nekoliko desetaka kilometara, koliko prosječna osoba može propješačiti, hotel, motel ili kakav drugi smještajni objekt u kojemu se može prespavati.

Ovo su naglašavamo pješački, ne planinarski putovi – predviđeni su za rekreativce i za obitelji s djecom, a pojedine dionice čak su uređene i za osobe sa smanjenjem pokretljivošću i invaliditetom. Putovi se trasiraju tako da uključe što je moguće više zanimlji-vih turističkih, povijesnih i kulturnih

odredišta te prirodnih ljepota neke zemlje.

U Europi, ovom aktivnošću bave se milijuni ljudi. Cilj je rekreativan – šeta-nje i upoznavanje novih krajeva i novih ljudi, s time da naravno ne morate obići cijeli put, jer neki su stvarno ogromni: primjerice E3 vodi linijom od Atlantika – Ardena – Rudogorja – Karpata do Crnog mora, dužine nekih 8000 kilometara...

Ne treba posebno naglašavati da Hrvatska i na ovom području zaostaje. Imamo naravno turističkih, povijesnih i kulturnih odredišta te prirodnih ljepota i više nego prosječna europska zemlja, ali organizacija ovih puteva nije bila zanimljiva turističkim organizacijama,

43 Olimp

European pedestrian pathsEuropean long pedestrian paths represent a network of paths across Europe, some of them even several thousand kilometers long, with simple rules: the paths must be suitable for amateurs as well, they must lead – a�er certain hours of walk - to the catering facility, and – within the daily route – to the B&B facility.In spite of the great popularity of these paths in Europe (the paths are marked with the letter E and the corresponding number), in Croatia, these paths are yet the subject of serious discussion, with four arranged sections in Istria. However, it is important that the stalemate is broken... (Goran Vojković)

Društvo i šport

pa se toga uhvatio ponajviše Hrvatski planinarski savez.

Kroz Hrvatsku prolaze dva europskaeuropska duga pješačka puta - E6 i onaj najnoviji, mediteranski, još dobrim dije-lom u planu, put E12. Put E6 vodi od sje-vera, daleke Finske do Grčke, a u nas bi prolazio od riječkog zaleđa, Nacionalnog parka Risnjak, Delnica, Skrada (poznati Zeleni Vir i Vražji prolaz), Mrkoplja, pa dalje u Liku i Plitvice prema Bosni i Her-cegovini. Obilježen je – pogodit ćete – od Finske do Slovenije i u Grčkoj. Za sada.

Dobra vijest je da se s putem E12 već krenulo, vrijedni istarski planinari obavili

Ovo su, naglašavamo, pješački, ne planinarski putovi. Predviđeni su za rekreativce i za obitelji s djecom, a pojedine dionice su čak uređene i za osobe sa smanjenjem pokretljivošću i invaliditetom

su potrebne pripreme, pa je prva dionica E 12, dužine 59,4 km uređena, označena i trasirana. Eto što stoji na stranicama HPS-a: I. etapa: Plovanija - Buje k inII. etapa: Buje - Brtonigla k III. etapa: Brtonigla - Kaštelir k

etapa Kaštelir oreč k in

Što reći nego – svaka čast!Europski dugi pješački putovi usko

gledano ne spadaju u šport, već u ono što zovemo aktivnostima, rekreacijom. No, šport nije ni grupa skupo plaćenih profesionalaca koje gledamo na sve boljim televizorima kupljenih na 12 rata bez kamata (kako se ovih dana vrti po svim internetskim reklamama).

Uključivanje ovih aktivnosti, ovih puteva u turističku ponudu, ali i odmore, pa čak i školske izlete i ekskurzije, znači pokazati raznolikost fizičkih aktivnosti, znači usmjeriti mlade ljude prema aktiv-nostima i prirodi i znači sutra imati više istinski športsku, ali i zdraviju naciju.

Usput se od tih novih turista uredno može i zaraditi!

Olimp 46

Znanost i šport

Prva razina zdravlja na neki je način rezervirana za one koji se zdravo hrane, redovito prakti-ciraju tjelovježbu, kontroliraju

svoje zdravlje kod liječnika, izbjegavaju stres, dovoljno spavaju. Put prema dru-goj razini zdravlja najčešće je vezan uz sposobnost shvaćanja i prevladavanja štetnih dubinskih emocija poput straha, ljutnje, tuge, odnosno, njihovih izvede-nica poput ljubomore, žalosti, potište-nosti, osamljenosti, panike, tjeskobe, srama, krivnje...

Međutim, unatoč disciplini zdravog življenja, fanatičnom pridržavanju čarob-nih dijeta i svemogućih lijekova, redo-vitom odzivu na preventivne liječničke preglede, ponekad se briga o zdravlju pretvara u strah od bolesti, odnosno, umjesto zdravlja u fokus dolazi - bolest.

Slično je i s takozvanom drugom razi-nom zdravlja. Put oslobađanja od štetnih dubinskih emocija najčešće završava njihovim potiskivanjem i čarobnim osmi-jehom lažnog zadovoljstva.

Nerijetko se javlja i situacija u kojoj ljudi s izraženom potrebom za kontrolom drugih (poslovno, društveno, emoci-onalno), a koji zbog nekog razloga tu kontrolu ne mogu ostvariti uz pomoć financijskih sredstava, športskog auta, visokog društvenog položaja i tomu slično, kreću u „rad na sebi“ kako bi istu tu kontrolu u nedostatku novca ostvarili sa zadivljujućim spiritualnim pričama, metafizičkim iskustvima, spoznajama, duhovnim obnovama i sl.

Među njima su brojna poznata lica iz svih segmenta društva, od športaša do političara, a koliko su se oni uspjeli oslo-boditi negativnih emocija vidi se već po prvim njihovim reakcijama kad naiđu na neistomišljenika.

Stoga je shvatljiva zbunjenost današnjeg čovjeka koji je s jedne strane svjestan da nikad u povijesti nije bilo više korisnih informacija o tome kako sačuvati zdravlje, zdravo se hraniti i razmišljati, lijepo izgledati, kako ostaviti dobar dojam na budućeg poslodavca, potencijalnog glasača ili mogućeg par-tnera u emocionalnoj vezi, dok s druge strane uviđa sve veće nezadovoljstvo među ljudima, međusobnu agresiju i sve veći broj kojekakvih fizičkih i mentalnih bolesti.

Jedan dio odgovora vjerojatno leži i u nečemu što možemo nazvati trećom razinom zdravlja. Po analogiji prethodne dvije razine, treća razina zdravlja pred-viđena je za one koji žive u skladu sa

svojom životnom misijom, ili, rečeno kroz prizmu psihologije - za one kod kojih je zadovoljena prirođena čovjekova težnja za osobnim rastom i razvojem, potreba za autonomijom i samoaktualizacijom.

Radi se o kretanju prema konstruktivnom ispunjenju vlastitih pri-rođenih mogućnosti, o procesu u kojemu iza sebe ostavljamo strašljivost, obram-bene procjene i ovisnost o drugima. Drugim riječima, radi se o prepoznavanju vlastitih potencijala, osjećaju da je ono što radimo u skladu s našim vlastitim izborom, da radimo ono za što smo pre-dodređeni na jedinstven, originalan i neponovljiv način.

Neovisno o tome radi li se o šport-

skim trenerima, nastavnicima u školi, rukovoditeljima tvrtki ili slično, najbolji rezultati stvaraju se u okruženjima koji podupiru čovjekovu autonomiju, dakle okruženjima koje ohrabruju ljude u postavljanju visokih i realnih ciljeva, usmjeravaju ih da biraju vlastiti način rješavanja problema, da ostvaruju vlastite interese i vrijednosti. Takva okruženja kod ljudi podupiru znatiželju i interes.

Suprotnost okruženju koje podupire autonomiju je kontrolirajuće okruženje. Takvo okruženje stvara pritisak prikla-njanju načinu mišljenja, osjećaja i pona-šanja koji su prethodno izvana određeni i propisani.

Sudeći po izvanrednim športskim

ili jedinstvenom pobjedničkom plesu, dokaz je da su treneri u velikoj mjeri poštivali interese i preferencije športa-ša, njihovu autonomiju, da je osnovna energija športaševog stvaralaštva bila osjećaj da rade ono što vole najviše na svijetu, ono u čemu su najbolji i na način koji je svojstven samo njima.

Treneri koji su koristili kontrolirajući stil rukovođenja treningom, športašima su priopćavali što moraju misliti, osje-ćati i napraviti, koji su koristili verbalni pritisak kako bi usmjerili športaša na određenu vrstu ponašanja, donekle su uspjeli postići jednu razinu športskog rezultata, ali nerijetko, takvi su športaši nakon završetka kadetske ili juniorske dobi najčešće odustajali od športa, a

rezultatima koje hrvatski športaši po-stižu na najvećim međunarodnim natje-canjima, na jedinstveni stil rukovođenja treningom koje provode naši športski treneri, sudeći po brojnim ispričanim i neispričanim pričama sa športskih bori-lišta u kojima su naši športaši zajedno sa svojim trenerima uvijek pronašli „ono nešto“, čini se da naši treneri znaju u športašima prepoznati ono najdublje, najskrivenije, a opet najmoćnije, onu presudnu nijansu koja razlikuje šampio-ne od onih koji to nisu.

U Hrvatskoj se, dakle, itekako njeguje autonomni stil rukovođenja športskim treningom. Jedinstveni stil izražavanja naših športaša, neovisno radi li se o emotivnom plakanju, bacanju reketa

ra ina dravlja

iše S A E AK

Radi se o prepoznavanju vlastitih potencijala, osjećaju da je ono što radimo u skladu s našim vlastitim izborom, da radimo ono za što smo predodređeni na jedinstven, originalan i neponovljiv način

reća

Put oslobađanja od štetnih dubinskih emocija najčešće završava njihovim potiskivanjem i čarobnim osmijehom lažnog zadovoljstva

u kasnijoj dobi iskustvo športa koristili kako bi okolini dali do znanja da su oni bolji, sposobniji i vrjedniji, ali, nažalost, ne i sretniji.

Tema autonomije, samoaktualizacije i uloge pozitivne psiho-logije u stvaranju športskih rezultata, ali i u stvaranju okruže-nja u športu koje će športaše poticati na zdrav rast i razvoj, na prepoznavanje vlastitih potencijala, razvoj kreativnosti i općeg životnog zadovoljstva, razlog je stvaranja sve veće svijesti o značaju športskih psihologa za rad s trenerima i športašima.

Međutim, kao i u brojnim drugim slučajevima u kojima je šport dao smjernicu i formulu životnog uspjeha, spomenuta tema trebala bi biti putokaz onima koji se bave ili će se baviti temom obrazovanja.

Hoće li budući nastavnici i učitelji raditi po sustavu naših športskih trenera, odnosno hoće li raditi na način da u djeci potaknu autonomiju, interes prema znanju i kreativnost, ili će stvoriti kontrolirajuće okruženje u kojem će samo izvana izgledati da se sve radi u interesu djece, pokazat će vrijeme.

Jednoobrazno konformističko i „uređeno društvo“ s jedne strane ili društvo samosvjesnih kreativnih i originalnih ljudi s druge, donekle će ovisiti o nekim globalnim tendencija-ma, međutim, svaki put kada ljudi iscrpe svu vjeru i očekivanja od prve i druge razine ili aspekta čovjekove zdrave logike i fizičkog i mentalnog zdravlja, šport će uvijek ostati kao ku-harica s mnoštvom korisnih i zdravih recepata za treću razinu zdravlja.

LITERATURA:

Goleman, D. (1995.). Emocionalna inteligencija. Zagreb, Mozaik knjiga

Lawrence A. Pervin, Daniel Cervone, Oliver P. John (2008). Psihologija ličnosti teorije i istraživanja. Zagreb, Školska knjiga

Reeve Johnmarshall Reeve (2010). Razumijevanje motivacije i emocija. Naklada Slap

�ird level of healthIf the care of physical body represents the �rst level of health and mental hygiene the second level, the third level of health is linked to ful�lling one’s own inner needs for growth and development. It is the need to �nd own potentials, creativity and inner strength, the need for autonomy and self-actualization. Coaches who are using the autonomous style of training, that is, the coaches who are taking into consideration and encouraging the athlete’s interests, preferences and desires, manage to bring the athlete to the very top of his/her capabilities. To the contrary, the coaches who are using the controlling environment instead of the autonomous one, do not achieve signi�cant results in a long run. In both sports and society in general, the environments that encourage people’s independence and autonomy, which further encourage personal growth and development, eventually turn into the societies of happy, satis�ed and healthy people. (Miroslav Hrženjak)

Znanost i šport

Brže, više, jačeuz Crodux MaxPower.Najbolji biraju najbolje.

www.crodux-derivati.hr

Nastanak modernog športa: skokovi u vodu

Voda je prirodno igralište na isti način kao travnata ledi-na i nema nikakve sumnje da su ljudi kroz povijest

uživali u skokovima u vodu još puno prije negoli su nastala prva natjeca-nja. Skakanje u vodu sa stijene, mosta ili bilo kakvog drugog adekvatnog odrazišta izaziva u svima nama ono iskonsko veselje povezano sa užitkom igre, letenja, slobode, prepuštanja...

Najstariji slikovni prikaz skakača u vodu datira još u 5. stoljeće pr. Kr. Nalazi se na jugu Italije, na nadgrob-nom spomeniku i prikazuje mladića koji sa pristojne visine vrlo elegantno skače na glavu u valovitu površinu. Prvi pak pisani podaci o skokovima u vodu potječu iz srednjeg vijeka - prvi udžbenik o plivanju Colymbetes, sive

de arte natandi, koji je 1538. napisao Nijemac Nicolaus Wynmann, sadrži i opise skokova u vodu koji su izvođeni s mostova u švicarskom Baselu i nje-mačkom Konstanzu. Wynmann je ina-če napisao svoju knjigu s namjerom da pomogne onima koji se utapaju...

Otprilike u isto vrijeme datiraju i zanimljivi zapisi o skokovima u vodu znatno bliži našim krajevima. Radi se o skokovima sa Starog mosta nad rijekom Neretvom u Mostaru, koji su započeli odmah nakon što je most sagrađen (između 1557. i 1566.) Godine 1664. turski putopisac Evlija Čelebija, koji je te godine posjetio Mostar, napisao je: „Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojan-

stvenici da ga vide. I sjedeći u pome-nutom čardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca šehera (djeca iz grada, varoši, op.a.) stoje spremna na ivici mosta i kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice, praveći svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije. Jedni skaču strmoglav, drugi sjedeći ala-

Iskonska ljepota

skakanjaiše A A

Skokovi u vodu danas su jedan od najatraktivnijih i najgledanijih događaja na Olimpijskim igrama

Olimp 50

rika skakača i stoljeće pr Kr

https://bs.wikipedia.org/wiki/1557

https://bs.wikipedia.org/wiki/1566

51 Olimp

turka (u turskom sjedu, op.a.), a neki opet skaču u vodu u dvoje, u troje i odmah sretno izlaze na obalu, uspi-njući se uz stijenje i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove od vezira i prvaka.... Zaista je velika smjelost da sitna djeca skaču u takvu rijeku.“

Uvriježeno je mišljenje da se prva natjecanja u skokovima u vodu vežu

I danas mnogi tvrde da skokovi u vodu imaju puno više sličnosti sa gimnastikom negoli sa vodenim športovima i u tome ima puno istine

uz plivačka natjecanja u Engleskoj u 19. stoljeću. Pretpostavlja se da svoje porijeklo zapravo vuku od skokova u vodu na startu plivačkih natjecanja, a tu teoriju donekle potvrđuje i činjeni-ca da je u početku jedini cilj bio skoči-ti što dalje ili što dublje.

Ipak, s vremenom je uveden i novi kriterij – estetski, odnosno umjetnički dojam. Do te promjene u percepciji došlo je pod utjecajem nje-mačkih i švedskih gimnastičara. Nai-me, oni su svoje ljetne treninge pre-mjestili na obale uz vodu koja im je služila kao praktično i sigurno mjesto za doskok. Ubrzo su njihove akrobat-ske izvedbe stekle veliku popularnost bez obzira na činjenicu da je naglasak bio na akrobacijama u zraku (logično, s obzirom na svrhu gimnastičkog treninga), a sam doskok u vodu često bi bio potpuno neelegantno padanje na trbuh.

I danas mnogi tvrde da skokovi u vodu imaju puno više sličnosti sa gimnastikom negoli sa vodenim špor-tovima i u tome ima puno istine. Ipak, skokovi u vodu vezani su, kao što im i ime govori - uz medij vode, porijeklo im je vezano uz plivačka natjecanja, pa su tako uz plivanje, sinkronizirano plivanje i vaterpolo, pod nadležnošću

Međunarodne plivačke federacije (Fédération Internationale de Nata-tion, FINA).

Da malo jasnije definiramo tvrdnju kako se skokovi u vodu, jednako kao i gimnastika, po svojim bazičnim karakteristikama puno prirodnije nadovezuju na europske gimnastičke sustave negoli na engleski šport. Za razliku od športa koji u svom temelju ima igru i nadmetanje kroz fair play, gimnastičko vježbanje u Europi do-minantno se sastojalao od grupnog vježbanja velikog broja ljudi koji su istovremeno izvodili pokrete na na-redbu voditelja tjelovježbe. Gotovo uvijek se inzistiralo na identičnoj uniformiranosti vježbača, pa je razu-mljivo da je uporno ponavljanje jed-nih te istih pokreta u istom trenutku dovelo izvedbu do savršenstva – što je idealna podloga za uvježbavanje skoka u vodu.

Ovdje je zanimljivo napomenuti da iako su gimnastički sustavi imali, naravno, višestruke pozitivne učinke na tijelo, cilj tog vježbanja nije bio razvoj tjelesnih sposobnosti ili natje-canje za pobjedu, već razvijanje osje-ćaja zajedništva, pripadnosti, posluš-nosti, odanosti. Nastojalo se gotovo uvijek poslati političku poruku o vla-stitoj snazi, slozi, zajedništvu, uvjež-

banosti i brojnosti te prvenstveno u tom smislu treba promatrati razvoj različitih građanskih tjelovježbenih sustava u Europi 19. stoljeća.

U svakom slučaju, krajem 19. sto-ljeća u Skandinaviji skokovi u vodu već su bili razvijeni i skakalo se s visine od 7, 10, 13, 15 i 18 metara. U Njemačkoj je 1843. godine tiskano opširno djelo o umjetnosti skakanja u vodu Schwimm- und Sprung- Gymna-stik koje su napisali Otto Kluge i Karl Euer. Veliki doprinos širenju skokova u vodu izvan Europe te tranziciji prema modernom športu učinio je posjet europskih skakača Engleskoj krajem 90-ih godina 19. stoljeća. Tom su prilikom Johanson, Hagberg i Mauritz izveli skokove sa 10 me-tara i impresionirali gledatelje te je direktna posljedica njihovog posjeta širenje popularizacije skokova u vodu na Otok i osnivanje prvog saveza - Amateur Diving Association, 1901. godine.

Na Olimpijskim igrama skokovi u vodu prvi put su se pojavili 1904. godine u St. Louisu (SAD). Natjecali su se samo skakači iz Njemačke i ze-mlje domaćina, SAD-a, a na programu je bilo skakanje u daljinu te skakanje sa 10-metarske platforme. Prva disciplina, skakanje u daljinu, bila je

Nastanak modernog športa: skokovi u vodu

Na Olimpijskim igrama prvi put su se pojavili 1904. godine u St. Louisu (SAD). Natjecali su se samo skakači iz Njemačke i zemlje domaćina

53 Olimp

je 40-ih godina ploču sa starog avi-onskog krila montirao na prijateljev bazen. Razvitkom tehnologije daske postaju zaista fleksibilne te omo-gućavaju skakačima da skoče više i izvode sve kompliciranije pokrete u zraku. Veliki pomak označio je i stroj za proizvodnju mjehurića koji je u trenažni proces uveden 60-ih godi-na, a skakačima omogućava mekši kontakt sa površinom vode.

Žene su se na Olimpijskim igrama prvi puta natjecale 1912. godine u Stockholmu, no samo sa platforme, a sa daske za skakanje prvi puta su skakale 1920. u Antwerpenu. Osim što su ženske discipline standardno na program Igara uvođene sa zakaš-njenjem, diskriminacija se u ovim natjecanjima očitovala i u tome da je ženama prvih godina bilo zabranjeno izvoditi bilo kakve akrobacije – okrete ili kolutove, te su se natjecale samo u bazičnom skoku na glavu. Zabrana je ukinuta 1928. godine na Igrama u Amsterdamu, i od tada se žene rav-nopravno natječu. Na istim Igrama u Amsterdamu ukinuta je razlika izme-đu običnog i akrobatskog skakanja te su uspostavljene discipline (žene i muškarci, toranj 10 m i daska 3 m), koje su gotovo nepromijenjene osta-le do danas.

Najveći dio povijesti skokova u vodu, od 20-ih pa sve do početka 90-ih godina 20. stoljeća, Amerikanci su uvjerljivo dominirali u svim disci-plinama. Nakon te duge dominacije primat preuzimaju Kinezi, osobito nakon što su uvedeni sinkronizirani skokovi 2000. godine u Sydneyu. Danas su jedan od najatraktivnijih i najgledanijih događaja na ljetnim igrama.

Ipak, skokovi u vodu su, bez obzira na sav tehnološki i profesionalni razvoj, u osnovi ostali način da se brzo rashladimo, pokažemo svoju vještinu ili se jednostavno zabavimo. To dokazuje prizor sa bilo kojeg mola ili prikladne stijene na našoj obali tijekom ljetnih mjeseci...

LITERATURA:

AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslaven-ski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

Zdenko Jajčević, Povijest športa i tjelovježbe, Odjel za izobrazbu trenera Društvenog veleučili-šta u Zagrebu Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2010.

https://www.britishswimming.org/browse-sport/diving/learn-more-about-diving/history-diving/

http://www.usadiver.com/diving_histroy.htm

jasna za ocjenjivanje i definiranje pobjednika – natjecatelji su skakali u vodu iz stojeće pozicije, a mjerila se udaljenost koju su postigli kod prvog kontakta s vodom.

No, druga disciplina, skakanje sa 10-metarske platforme uzrokovala je kontroverze jer je na vidjelo došlo potpuno različito definiranje poante skokova kod njemačkih i američkih skakača. Njemački skakač izveo bi zahtjevniju akrobaciju, ali, između ostalog, dočekao se trbuhom na po-vršinu vode. Pobjedu je u konačnici odnio Amerikanac George Sheldon koji je svoj skok izveo preciznije, čišće i elegantnije. Nijemci su se pobunili na rezultat, no Sheldon je ostao pobjednik.

Nakon tog događaja uspostavljenje standard prema kojem se skokovi ocjenjuju prvenstveno prema kvali-teti izvedbe i doskoku, a ne prema težini. Skakanje sa daske na olim-pijski program uvršteno je 1908. na Igrama u Londonu.

Inače, prve daske za skakanje gotovo uopće nisu imale odskočne kvalitete, a tek nakon Drugog svjet-skog rata počinju se koristiti novi materijali za daske, prvenstveno aluminij. Za taj napredak zaslužan je zrakoplovni inženjer Ray Rude koji

Stari most u Mostaru

Attractive elegance�ere is no doubt that throughout the history, people enjoyed diving much before the appearance of �rst competitions in that sports discipline. �e oldest image of a diver dates back to the 5th century B.C.Anyway, it is generally accepted that the �rst diving competitions are related to the swimming competitions in England in the 19th century. It is assumed that it most likely derives from the act of diving at the start of swimming races, and that theory is somewhat supported by the fact that in the beginning the only goal was to jump as far or as deep as one could.However, over time a new criteria was introduced - the aesthetic, that is, artistic impression. �is change in perception was caused by the in�uence of German and Swedish gymnasts. Namely, they moved their summer trainings to the shore by the water, which they used as a convenient and safe landing place.Diving was �rst introduced at the Olympic Games in 1904 in St. Louis. Women were �rst allowed to participate in diving competition at the Stockholm Olympics in 1912, but only from the platform and only in high (plain) diving, without varieties and combinations. However, women were �rst allowed to use the springboard in 1920 in Antwerp, and in 1928 they were allowed - for the �rst time - to perform the combination.�anks to its elegance, diving is today one of the most attractive and most popular events at the Olympics. (Ana Popovčić)



http://www.usadiver.com/diving_histroy.htm

Olimp 54

Šport na internetu: hps.hr

nim akcijama koje organiziraju su-djeluju i mnoga planinarska društva pa, posredno, u aktivnostima Saveza sudjeluju gotovo svi članovi HPS-a, a njih nije malo. Naime, planinarstvom se u Hrvatskoj organizirano i redovno bavi čak oko 30 000 ljudi učlanjenih u gotovo 300 planinarskih društava i klubova, što potvrđuje da je riječ o iznimno atraktivnom športu.

Organizirano je planinarstvo u Hrvatskoj počelo 1874., osnutkom „Hrvatskog planin(ar)skog družtva“.

- Rado ističemo da su Hrvati deve-ti narod svijeta i prvi u ovom dijelu Europe koji je imao svoje planinarsko društvo! Organizirano bavljenje plani-narstvom omogućuje veću sigurnost planinarenja te učenje u različitim školama, na tečajevima i vježbama

koje organizira Savez i njegove udru-žene članice. Planinarstvo je po pri-rodi timski šport i upravo planinarska organizacija omogućuje povezivanje ljudi koji dijele zajedničke planinarske interese i ljubav prema prirodi i plani-nama - kaže Berljak.

Prve internetske stranice HPS-a (hps.hr) uspostavljene su 1996. go-dine, od tada su triput redizajnirane i svaki put obogaćene novim temat-skim sadržajima. Tako je na ovim stra-nicama danas, uz odlično ažurirane vijesti, dostupan cijeli niz korisnih, poučnih i zanimljivih sadržaja.

- Od početaka do danas, punih 20 godina, one su najposjećeniji plani-narski sadržaj na hrvatskom interne-tu. Nekoliko tisuća domaćih i stranih planinara koristi ih redovito za plani-ranje svojih izleta i tura u Hrvatskoj,

Krovna nacionalna planinar-ska udruga u nas, Hrvatski planinarski savez (HPS), poseban je zbog činjenice da

objedinjuje čak tri športa – planinar-stvo, alpinizam i planinsko skijanje. Savez okuplja planinarske udruge u Hrvatskoj te se – s čim javnost mož-da i nije dovoljno upoznata – brine o 160 planinarskih kuća i oko 6000 kilometara planinarskih putova, izdaje časopis „Hrvatski planinar“ i stručnu literaturu, organizira raznovrsne škole i tečajeve te usklađuje i unaprjeđuje rad planinara, alpinista, penjača, spe-leologa, vodiča, markacista i čuvara planinske prirode, govori nam glavni tajnik Saveza Darko Berljak.

Raznorodne stručne djelatnosti HPS-a provode se posredovanjem specijaliziranih komisija, a u prigod-

Sve što ste eljeli nati o

planinarenju i još no o to a

aslovna strani a S a planinarstvo se u nas or ani irano avi oko ljudi učlanjeni u otovo planinarski društava i klu ova

Naslovnica prvog broja časopisa rvatski planinar koji i la i od lipnja

55 Olimp

jer sadrže ažurne popise svih plani-narskih udruga, planinarskih domova, kuća i skloništa, registar planinarskih putova, opise pristupa najatraktivni-jim vrhovima i brojne druge korisne informacije. Posjećenost internetskih stranica HPS-a u stalnom je porastu - doznajemo od glavnog tajnika Saveza.

Posebno bogatstvo predstavljaju bibliografija i digitalna knjižnica časopisa „Hrvatski planinar“, najsta-rijeg hrvatskog športskog časopisa i jednog od najstarijih časopisa u nas koji i danas izlazi. Da bi se sačuvala i učinila dostupnom ta iznimno vrijedna planinarska građa, časopis je trudom Saveza potpuno digitaliziran tako da se pomoću tražilice lako može pristu-piti bilo kojoj od, nabraja Berljak, do-sad tiskanih 30 000 stranica, 12 000 članaka i 15 000 fotografija. Na webu HPS-a je i nekoliko vrijednih planinar-skih knjiga, sve pregledno organizira-no i povezano.

Iako je planinarstvo izrazito atraktiv-no, planinarske aktivnosti – uz iznimku alpinističkih ekspedicija – uglavnom nemaju karakter senzacionalnih vi-jesti, što je preduvjet za širu javnu i medijsku pozornost, pa je internet i te kako vrijedan kanal komunikacije i za promidžbu planinarstva.

- Svi su, upravo zahvaljujući interne-tu i mrežnim stranicama HPS-a, mogli pratiti vrhunske hrvatske alpinističke uspjehe na Himalaji i drugdje. Dobar primjer za to je uspjeh ženske alpini-stičke ekspedicije Everest 2009., kada je prva vijest o usponu naših alpinisti-

ca objavljena upravo na webu HPS-a, odakle su je preuzeli svi relevantni hrvatski mediji - prisjeća se Berljak koji je vodio tu Drugu hrvatsku žensku ekspediciju u organizaciji HPS-a, kada su četiri djevojke - Darija i Iris Bostjan-čić, Milena Šijan i Ena Vrbek - iz Ne-pala osvojile najviši vrh svijeta Mount Everest (8850 metara).

Zbog velikog interesa za novosti s Everesta, 19. svibnja 2009. prvi je put pao računalni server HPS-a koji je prvi objavljivao ekspedicijske novosti. Tog je dana, napisao je urednik weba i „Hrvatskog planinara“ Alan Čaplar, na

stranici zabilježeno više od 620 000 klikova mišem. Mrežna stranica Saveza s ekspedicijskim novostima zabilježila je 21. svibnja 2009. dva milijuna po-sjeta, računajući od uspostave stranice i početka priprema za ekspediciju.

Savez ima vrlo razrađen sustav ško-lovanja za markaciste, vodiče, čuvare planinske prirode, speleologe, alpini-ste i športske penjače.

Osim općih planinarskih škola, tu je i Hrvatsko planinarsko učilište, usta-nova za obrazovanje odraslih koja se skrbi i o izdavanju edukativne stručne literature.

Može li se i web iskoristiti kao plat-forma za obrazovanje, pitamo glavnog tajnika?

- Kao i svaki šport, planinarstvo traži usvajanje specifičnih vještina, redovitu vježbu, samodisciplinu i tim-ski rad. Putem raznih oblika školovanja i osposobljavanja unutar HPS-a, bitno je unaprijeđena kvaliteta i sigurnost planinarskog djelovanja u Hrvatskoj. Savez redovito izdaje stručnu i eduka-tivnu literaturu, a na svim tečajevima upućujemo polaznike da dodatne informacije potraže na internetskoj stranici HPS-a, koja je kvalitetan izvor raznovrsnih teorijskih znanja.

Zasad ipak nemamo u vidu neku vr-stu stručnih skupova putem interneta, najviše zato što su planinari prirodno usmjereni na planine, pa su im teča-jevi, seminari i druženja u planinskom okruženju nedvojbeno atraktivniji.

Skupština HPS-a donijela je 2015. opsežnu Strategiju razvoja hrvatskog planinarstva, koja obuhvaća i strate-

iše A A A KA

Mrežne stranice Hrvatskog planinarskog saveza postoje od 1996. godine, od tada su triput redizajnirane i svaki put obogaćene novim tematskim sadržajima

ro l Ko isije a speleolo iju S a na a e ooku

rvatska orska slu a spašavanja osnovana kao interna slu a S a prerasla je u slu u javno

načaja koja se rine o si urnosti ra ana

Olimp 56

giju jačanja promidžbe planinarstva. U partnerstvu s nacionalnim plani-narskim savezima iz nekoliko bliskih europskih zemalja, HPS upravo provo-di program „Penjanje za sve“ koji se financira sredstvima Europske unije, a putem platforme Erasmus+.

- U sklopu tog programa provode se raznovrsne aktivnosti usmjerene razvoju promidžbe planinarstva i penjanja prema mladima, ali i prema starijim generacijama. Pa ipak, treba imati u vidu da internet ne može za-mijeniti, nego samo dopuniti učinke koji se postižu neposrednim radom na terenu. U HPS-u je mnogo učinjeno upravo na tom polju, pa svake godi-ne imamo velik broj uspješnih malih planinarskih škola za djecu, općih planinarskih škola za odrasle te velik broj specijalističkih škola i tečaja koji-ma je zajednički nazivnik zdrav život i sigurno kretanje u planinama - ističe Berljak.

U sklopu internetskih stranica postavljen je i zanimljiv planinarski forum čija je glavna uloga razmjena praktičnih informacija o stanju u pla-ninama te o mogućnostima planinare-nja u Hrvatskoj.

Planinarski forum postao je vrlo popularan, a njegovi su korisnici or-ganizirali redovita druženja i izvan „virtualnog“ svijeta. Posljednjih se godina, kaže glavni tajnik, intenzitet

aktivnosti na forumu smanjio, najviše zbog toga što se virtualna komunika-cija uglavnom preselila na društvene mreže.

Savez nema profil na Facebooku, ali na najvećoj su društvenoj mreži na svijetu Komisija za speleologiju HPS-a te brojna planinarska društva. Nepo-sredna su jezgra planinarskih aktiv-nosti, objašnjava Berljak, planinarska društva i klubovi koje Savez podupire da svoju djelatnost čim više nepo-sredno predstavljaju zainteresiranima putem interneta i društvenih mreža.

Zahvaljujući trudu brojnih volontera, mnoge planinarske udruge imaju svoje mrežne stranice te svoje profile i grupe na društvenim mreža-ma i na njima se zbiva vrlo intenzivna i zanimljiva komunikacija koju admini-striraju i neposredno uređuju upravo članovi tih udruga.

- Promidžbene aktivnosti samo HPS-a nisu toliko usmjerene prema društvenim mrežama već najviše na sadržajnu internetsku stranicu koja omogućuje dijeljenje ažurnih informa-cija na mnogo pregledniji način, kao i na časopis „Hrvatski planinar“. Taj tradicionalan oblik komunikacije uve-like je pridonio razvoju planinarstva u Hrvatskoj, ali i šire, jer se naš časopis rado čita svuda kuda idu hrvatski pla-ninari - zaključuje glavni tajnik Darko Berljak.

Twenty years of Internet website�e major national mountaineering association in Croatia, the Croatian Mountaineering Association (HPS), is truly special due to the fact that it combines three sports - mountaineering, alpine (rock) climbing and mountain skiing. �e Association brings together the mountaineering associations in Croatia, takes care of 160 mountain lodges and around 6,000 kilometers of hiking trails, publishes the magazine “Hrvatski planinar” (Croatian mountaineer) and expert literature, organizes various trainings and courses and coordinates and promotes the work of mountaineers, alpinists, climbers, cavers, guides, trailblazers and guardians of the mountain nature. In Croatia, there are as many as 30,000 persons, members of almost 300 mountaineering associations and clubs, which are organized and regularly involved in mountaineering.�e �rst HPS website (hps.hr) was launched in 1996. Since then, the site has been redesigned three times, each time enriched with new content. Today, apart from excellent news updates, the site o�ers a full range of useful, educational and interesting content so it is not surprising that it is the most visited mountaineering site on the Croatian Internet for 20 years. Several thousands of local and foreign mountaineers use the site regularly to plan their trips and tours in Croatia because the site contains updated lists of all the mountaineering associations, mountain lodges, houses and shelters, register of hiking trails, descriptions on reaching the most attractive peaks and many other useful information. �e number of visits is constantly increasing.Bibliography and digital library of the magazine “Hrvatski planinar”, the oldest Croatian sports magazine and one of the oldest magazines in Croatia that still exits, are of very special value as well. In partnership with national mountaineering associations from several nearby European countries, HPS is implementing the program “Climbing for all”, �nanced from the EU funds through the platform Erasmus+. (Marijana Mikašinović)

Šport na internetu: hps.hr

opis svi planinarski kuća u rvatskoj s kontakti a

ŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKA

PRVA BIOGRAFIJA ZA DJECU - MESSI - OD MALENOG DJEČAKA DO VELIKE ZVIJEZDEAutor: Yvette Žóltowska DarskaPrevoditelj: Nikica BarićGodina i mjesto izdavanja: 2015., ZagrebStranica: 192Format: 16,5 x 24 cmUvez: mekiIzdavač: Egmont, ZagrebOblikovanje i priprema za tisak: DTP Enter d.o.o.Tisak: Znanje d.o.o., ZagrebDostupnost: Knjižare i knjižnice diljem Republike HrvatskeCijena: 89,90 kuna

Ljubiteljima športa ovogodišnje će ljeto zasigurno proteći u znaku Europskog prvenstva u nogometu i Olimpijskih igara, pa smo

rubriku Publicistika odlučili „obojiti“ izdanjima koja prate ljetni športski ritam. “Prva biografija za djecu - Messi - Od malenog dječaka do velike zvijezde” prva je knjiga serijala o najvećim nogometnim uzorima negdašnje voditeljice televizijskog kanala TVN Style Yvette Žóltowska Darske. Dirljiva je to priča o nogometu, ali i priča o iznimnome talentu i velikoj skromnosti, upornosti, o obitelji i snovima.

Priča o dječaku koji je obožavao nogomet, sanjao nogomet, živio nogomet otkako je s četiri godine dobio svoju prvu nogometnu loptu. Ubrzo je okolina svjedočila čudu od djeteta koje je u igri pobjeđivalo i dvostruko starije od sebe, pa ga je baka s pet godina upisala u nogometni klub. Sve se činilo poput bajke. No, ne zadugo. Jer, priča je to o dječaku koji je u jedanaestoj godini bio suočen s dijagnozom nedostatka hormona rasta. O dječaku koji si je svakoga dana davao injekcije somatotropina i čiji je otac poduzeo

sve kako bi sinu našao klub koji će uložiti u njegovu budućnost i platiti skupo liječenje. U Argentini nije uspio. S Leom se uputio u Barcelonu. Ni tamo nije išlo glatko. No, iako je Leu bilo trinaest i pol godina, a još nije dosegnuo 150 centimetara visine, ušao je u Barcelonin podmladak zahvaljujući vizionarskim sposobnostima klupskog menadžera Carlesa Rexachua. Vodstvo nogometnoga kluba Barcelona preuzelo je brigu o Messijevom školovanju i troškove njegovoga liječenja. Od plahog, šutljivog dječaka, koji je već u prvoj sezoni u Barceloni bio izložen novom nizu životnih, zdravstvenih i administrativnih prepreka Messi je u godinama koje su slijedile ipak narastao dovoljno za profesionalnog nogometaša i svojim talentom i ustrajnošću osigurao put u profesionalni nogomet. U Barceloni je Leo prestao biti šutljiv. U Barceloni je dosegao status zvijezde. Ipak, ova biografija nije samo priča o mukotrpnom putu do ostvarenja snova, već donosi i zabavne detalje o najvećim nogometnim zvijezdama, mnogo informacija o Argentini, obitelji Messi, nogometnim turnirima i izazovima s kojima se susreću mladi nogometaši.Svaki Messijev korak prema uspjehu pretočen je u zasebno poglavlje knjige popraćeno mnoštvom fotografija kako iz obiteljskog albuma Messijevih, tako i onih s nogometnih terena te brojnim crticama i anegdotama. Mali i veliki ljubitelji nogometa u ovoj će knjizi pronaći inspiraciju, no budući da promiče univerzalne vrijednosti, knjiga je to koja će svakom djetetu, ma čime se u životu željelo baviti, biti putokaz da se snovi usprkos preprekama mogu ostvariti.

ZAGREBAČKI OLIMPIJCIAutor: Fredi KramerUrednik: Aleksandar Laković Urednik fotografije: Radiša MladenovićGodina i mjesto izdavanja: 2011., ZagrebStranica: 176Format: 24,5 x 31 cmUvez: tvrdiIzdavač: Topical, ZagrebOblikovanje i priprema za tisak: Predrag Belušić i Ante PerkovićTisak: AKD, ZagrebDostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne i znanstvene knjižnice u Dubrovniku, Puli, Rijeci, Osijeku, Splitu i Zadru, Knjižnice Grada Zagreba - Gradska i Knjižnica Novi Zagreb, Gradska knjižnica i čitaonica Metel Ožegović u Varaždinu, knjižnica Športske gimnazijeCijena: prigodno izdanje

U predolimpijskom ozračju, knjiga “Zagrebački olimpijci” iz 2011. savršena je uvertira u najveće športsko događanje i prilika za

prisjećanje na neke od velikana hrvatskog olimpizma. Budući da je zagrebački šport oduvijek znatno participirao u ukupnim hrvatskim športskim uspjesima, monografija Zagrebački olimpijci zalog je

autora naraštajima onih koji dolaze i zasluženo priznanje zagrebačkim olimpijcima za nemjerljiv doprinos razvoju hrvatskog športa te promociju Zagreba i Hrvatske na športskim terenima i u domovima mnogobrojnih gledatelja Olimpijskih igara diljem svijeta.U prvom dijelu knjige autor nas upoznaje s poviješću Olimpijskih igara i značajem Pierre de Coubertina, oca modernih olimpijskih igara, a zatim daje pregled svih igara od Atene 1896. do Pekinga

2008. bilježeći najznačajnije događaje u tih 112 godina Olimpijskih igara. Ne propušta nas podsjetiti i na Franju Bučara, Borisa Bakrača i Antuna Vrdoljaka - članove Međunarodnog olimpijskog odbora u različitim razdobljima njegova djelovanja te s činjenicama osnivanja Hrvatskog sportskog saveza 1909. i JOO krajem 1919. godine. Posebna poglavlja knjige posvećena su Hrvatima u stranim reprezentacijama te zagrebačkim olimpijcima s invaliditetom. Slijedi pregled Ljetnih i Zimskih olimpijskih igara u brojkama sve do XXI. zimskih olimpijskih igara u Vancouveru 2010. Središnji dio knjige posvećen je olimpijcima. Njihov popis, kratke biografije i uspjehe riječju i fotografijom pratimo kroz tri poglavlja na devedesetak stranica. Ipak, autor ne zaboravlja ni slavne zagrebačke športaše - „neolimpijce“ - one koji su ostavili neizbrisiv trag u zagrebačkom i hrvatskom športu, no nikada nisu nastupili na olimpijskim igrama. Nevjerojatnim se, primjerice, čini podatak da na igrama nisu nastupili Milka Babović, Žarko Dolinar ili Josip Palada kada njihove karijere stavimo u kontekst podatka da su od 1920., odnosno Igara u Antwerpenu - kada je u nogometnoj momčadi Kraljevine Jugoslavije nastupilo osam igrača iz Građanskog te po jedan iz Concordije i HAŠK-a - zagrebački športaši nastupali na svim Igrama do Londona. No, činjenice su i da su kontinuitet Olimpijskih igara prekidali svjetski ratovi, da su neke od športskih velikana u sudjelovanju na Igrama omele povijesne okolnosti ili činjenica da su neki sportovi ušli u olimpijski program nakon što su pojedine slavne karijere već završile, a neki športovi nisu sudjelovali ili izborili kvalifikacije. Stoga na popisu neolimpijaca susrećemo mnoga znana imena, pa i ona nogometaša: Zvone Bobana, Roberta Prosinečkog, Dražena Jerkovića, Zlatka Kranjčara, Velimira Zajeca, Marka Mlinarića, Franje Glasera, Augusta Lešnika…

Olimp 58

Na ovom mjestu predstavljat ćemo časopise i periodične publikacije koje izlaze na području Republike Hrvatske u izdanjima športskih saveza i udruga, a kojima one promoviraju svoj rad i populariziraju šport i športske grane u svojoj nadležnosti.

HRVATSKI PLANINARGlavni urednik: Alan ČaplarGodina i mjesto izdavanja: 1898. - 2016., ZagrebStranica: 52Format: 17 x 24 cm Uvez: mekiIzdavač: Hrvatski planinarski savezOblikovanje i priprema za tisak: Urednik d.o.o., ZagrebTisak: Ekološki glasnik d.o.o., Donja LomnicaDostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, sveučilišne i znanstvene knjižnice Dubrovnik, Osijek, Pula, Rijeka, Split i Zadar; KGZ - Gradska knjižnica i Knjižnica B. Adžije, Knjižnica Samobor, Gradska knjižnica Metel Ožegović u Varaždinu, Hrvatski planinarski savez, Kozarčeva 22, 10000 Zagreb, pretplata i informacije: tel: +385(0)1 4823 624; fax: +385 (0)1 4824 142; e-mail: [email protected]; web: www.hps.hr Cijena: 15,00 kuna + poštarina; godišnja pretplata za Hrvatsku 150,00 kuna/godišnja pretplata za inozemstvo 35

Časopis Hrvatskog planinarskog saveza “Hrvatski planinar” najstariji je hrvatski časopis iz područja fizičke kulture, jedan od najstarijih

europskih planinarskih časopisa te jedan od najstarijih časopisa u Hrvatskoj uopće. Prvi broj Hrvatskog planinara objavljen je 1898. Od 1910. do 1913. časopis je izlazio kao podlistak “Planinarski list” u časopisu “Vijenac”. U razdobljima od 1915. do 1921. i od 1945. do 1948. nije izlazio, a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom “Naše planine”. U 118 godina dugoj povijest časopis je uređivalo 10 urednika: Dragutin Hirc (1898. - 1903.), Vjekoslav Novotni (1904. - 1909.), Josip Pasarić (1910. - 1913. i 1929. - 1933.), dr. Josip Poljak (1914. te 1922. - 1929.), Ante Cividini (1934.), prof. dr. Fran Kušan (1935. - 1939.), Ivan Rengjeo (1940. - 1944.), Petar Lučić Roki (1949. - 1958.), prof. dr. Željko Poljak (1959. - 2000.) i Alan Čaplar (2001. - danas). Časopis trenutačno izlazi u mjesečnom ritmu, izuzev ljetnog dvobroja, u tiskanom izdanju na kvalitetnom papiru i u boji, bogato je ilustriran često iznimno atraktivnim fotografijama ponajboljih planinarskih fotografa. Arhiva časopisa, dostupna u online izdanju na mrežnim stranicama Hrvatskog planinarskog saveza, osim što je informativan sadržaj, onima koji tek ulaze u svijet planinarstva predstavlja iscrpan stručan materijal i dokumentaciju s područja geografije, botanike, geologije, meteorologije…, a istovremeno je i iznimno dragocjen pregled povijesti kako ovog časopisa tako i dosega izdavačke i tiskarske industrije na našim prostorima. Uvidom u povijest časopisa saznajemo da je do sredine 20. stoljeća u časopisu prevladavao znanstveno-popularni stil, jer planinarstvo je u tom razdoblju bilo najviše usmjereno na stručno istraživanje dotad nepoznatih dijelova Hrvatske te da su među prvim suradnicima bila brojna ugledna prirodoslovna i književna imena - Hugo Badalić, Gjuro Deželić, Mirko Divković, Janko Jurković, Ivan Kukuljević-Sakcinski, Đuro Pilar, August Šenoa, Adolfo Weber, Ivan Zahar, Franjo Žigrović…Danas, “Hrvatski planinar” prepun je korisnih savjeta za planinare i sve ljubitelje prirode i otvoren za suradnju sa zainteresiranim autorima. Uz središnju temu broja donosi i književne priloge, putopise, opise zanimljivih planinarskih odredišta u Hrvatskoj i inozemstvu, obavijesti o događanjima te stručne članke, posebno s područja speleologije, ekspedicija i sigurnosti u planinama. Budući da je službeno glasilo HPS-a, u časopisu se mogu pronaći osnovne informacije o radu Saveza i udruga članica HPS-a. U godini obilježavanja 110. obljetnice izlaska prvog broja časopisa (2008.) “Hrvatski planinar” i HPS nagrađeni su Poveljom Republike Hrvatske.

SVJETSKI FAROS MARATON - MEĐUNARODNO PRVENSTVO HRVATSKE U DALJINSKOM PLIVANJUAutori: Ivan Jurišić, Bogdan Vuina, Zdravko ReićGodina i mjesto izdavanja: 2012., Stari Grad Stranica: 370 Format: 23,5 x 30,5 cm Uvez: tvrdiIzdavač: Hrvatski savez daljinskog plivanja, Stari Grad Oblikovanje i priprema za tisak: Igor Drača (Grafit studio Split)Prijevod: Idi vidi, ZagrebTisak: Suton tisak, SplitDostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, sveučilišne i znanstvene knjižnice Dubrovnik, Osijek, Pula, Rijeka, Split i Zadar; Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu; Narodna knjižnica Omiš, OŠ Monte Zaro, Pula; Hrvatski savez daljinskog plivanja, Novo riva 3, 21460 Stari GradCijena: prigodno izdanje

Ljeto je u Starom Gradu na Hvaru već četiri desetljeća rezervirano za šport, točnije doba je to Faros maratona. Povodom 37. izdanja

jednog od najprestižnijih svjetskih natjecanja u daljinskom plivanju te ulaska Faros maratona u International Marathon Swimming Hall of Fame - Kuću slavnih u Fort Lauderdaleu, u klasi 2012. i kategoriji „Zaslužna

organizacija“ (kao prva organizacija u svijetu kojoj je to pošlo za rukom), Hrvatski savez daljinskog plivanja objavio je raskošnu monografiju.“Svjetski Faros maraton - međunarodno prvenstvo Hrvatske u daljinskom plivanju”, trajno je svjedočanstvo kako problemima i poteškoćama koje su organizatori ovog prestižnog natjecanja najvišeg svjetskog ranga iskusili i prevladali, tako i trenutcima ponosa i slave. Knjiga je to koja odaje počast istinskim športskim vrijednostima.Mjesto koje Faros maraton zauzima

u svijetu daljinskog plivanja adekvatno pokazuje i podatak da je Vicko Šoljan, direktor Faros maratona i predsjednik Hrvatskog saveza daljinskog plivanja još 2007. godine izabran u Kuću slavnih u kategoriji „Zaslužni športski djelatnici“, uz objašnjenje koje je dano i u slučaju Faros maratona - “zbog iznimnog doprinosa razvoju i promicanju daljinskog plivanja u svijetu u proteklih četrdesetak godina.” Povijest i tradicija Faros maratona, započinje 1976. godine, a autori nam kroz devet cjelina donose najprije viđenje Faros maratona iz oka vodećih ljudi hrvatskog i svjetskog športa i olimpijskog pokreta, pa nas, u drugom poglavlju (Faros je Stari Grad), vraćaju u povijest Hvara i Staroga Grada i upoznaju nas sa znamenitim osobama starigradske povijesti - Petrom Hektorovićem i don Šimom Ljubićem. Treće je poglavlje (Srce i duša Maratona: Vicko Šoljan) posvećeno ocu Faros maratona. Četvrto poglavlje (Faros maraton: Povijest) upoznaje nas s poviješću ovog natjecanja, četiri faze njegova razvoja, s poviješću daljinskog plivanja u Hrvatskoj i svijetu te donosi analizu Faros maratona od 1976. do 2011. godine. Peto poglavlje upoznaje nas s velikanima maratona među kojima će čak i površni poznavatelji športa prepoznati barem imena Veljka Rogošića te Boruta i Darjana Petriča. Sedmo poglavlje donosi povijest maratona (Iz godine u godinu), iz pera kroničara Bogdana Vujine, a osmo - Faros maraton u brojkama - pregled svih rezultata, rekorda staza, sudionika… te apsolutni poredak svih natjecatelja od 1976. do 2011. godine. Deveto poglavlje autori su posvetili onima bez kojih maratona ne bi bilo - upravnoj i organizacijskoj strukturi, sucima, liječnicima, barkariolima te sponzorima. Svi tekstovi u ovoj monografiji bogatoj sjećanjima i slikovnim materijalom, na hrvatskom su i na engleskom jeziku.

Piše: A A A AD

59 Olimp

Olimp 60

OD OLIMPA DO OLIMPAOD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OLIMPAOD OLIMPA DO OLIMPAOLIMPAOD OLIMPA DO OLIMPA

ani a Kostelić po oćni a inistra nanosti o ra ovanja i sporta Vlada Repu-

blike Hrvatske imenovala je 28. travnja 2016. našu najuspješniju športašicu Janicu Kostelić pomoć-nicom ministra znanosti, obra-zovanja i sporta Predraga Šustara. Na toj dužnosti Ja-nica je naslijedila dvostrukog osvajača zlatne olimpijske medalje (Los Angeles 1984. i Seoul 1988.) vaterpolista Tomislava Paškvalina.

Janica Kostelić je sa šest olimpijskih medalja, od kojih su četiri zlatne (tri sa ZOI Salt Lake City 2002. i jedna iz Torina 2006.) te dvije srebrne (Lake City 2002 i Torino 2006), uz pet naslova svjet-ske prvakinje te tri naslova pobjednice Svjetskog kupa u kojem je pobjeđivala 30 puta u svim disciplinama, te niza drugih športskih uspjeha, najuspješnija alpska skijašica u povijesti Zimskih olimpij-skih igara i apsolutno najbolja hrvatska športašica svih vremena.

Za izvanredne rezultate i doprinos međunarodnom ugledu hrvatskog športa i olimpizma, Janica je dobila niz domaćih i među-narodnih priznanja među kojima su i, priznanje MOO-a i TV postaje Eurosport “Sport star” 2002. Godine, koje joj je uručio tadašnji predsjednik MOO-a Jacques Rogge. Naslov najbolje svjetske špor-tašice ponijela je 2006., u izboru Laureus akademije iz Barcelone - udruženja koje čini 46 svjetskih športskih legendi, a 2009. je dobila Međunarodnu nagradu za fair play (Fair play Mecenate). Hrvatski olimpijski odbor šest godina zaredom, od 2000. do 2006.,

proglašavao ju je najboljom športašicom Hrvatske. Janica je i do-bitnica godišnje Državne nagrade za šport “Franjo Bučar” 2001., a Republika Hrvatska odlikovala ju je 2002. godine Redom kneza Branimira s ogrlicom te 2006. Redom hrvatskog pletera.

roslavljen e unarodni oli pijski dan Međunarodni olimpijski dan (Olympic day) 2016. posvećen

proslavi ideje o obnovi Igara 1894., proslavljen je tijekom svibnja i lipnja diljem Hrvatske s više športskih i obrazovnih događaja. Središnja nacionalna proslava bila je završnica 9. dana Univerzalne športske škole s polaznicima iz svih hrvatskih županija na Športsko-rekreacijskom centru Mladost u Zagrebu 23. svibnja. Više od 800 učenika osnovnih i srednjih škola demonstrirali su športska znanja i vještine u natjecanju, ali i u radosti druženja, fair playu, prijateljstvu i međusobnom uvažavanju.

Događaju koji su suorganizirali Hrvatska olimpijska akademija (HOA), Hrvatski olimpijski odbor (HOO), Hrvatski klub olimpijaca (HKO) i Hrvatski školski sportski savez HŠSS), nazočili su, uz brojne

Jana - voda s porukom rvatski oli pija a

Hrvatski olim-pijski odbor i više-godišnji partner hrvatskih olimpijaca Jamnica d.d., članica Agrokor koncerna, prigodnom svečano-šću u Konzum Aka-demiji u Zagrebu, 16. lipnja obilježili su početak zajednič-ke kampanje povo-dom izdanja poseb-

ne edicije Jana bočice – Voda s porukom hrvatskih olimpijaca.Poruke otisnute na bocama vode Jana, u kampanji pod slo-

ganom „Samo srcem možeš uistinu pobijediti“, potpisuju redom vrhunski hrvatski športaši, većina osvajači olimpijskih odličja, a naglašavaju emociju koja pokreće njihovo izvanredno športsko i životno stvaralaštvo - atletičarke Blanka Vlašić i Sandra Perko-vić, boksač Filip Hrgović, gimnastičar Filip Ude, jedriličari Šime Fantela i Igor Marenić, rukometaši Zlatko Horvat, Ivan Čupić i Ivano Balić, košarkaši Toni Kukoč i Dino Rađa, taekwondašice Ana Zaninović i Lucija Zaninović, strijelci Snježana Pejčić i Gio-vanni Cernogoraz, vaterpolisti Maro Joković i Petar Muslim, ve-

slači braća Martin Sinković i Valent Sinković te nositelji najvećeg broja olimpijskih odličja Ivica i Janica Kostelić.

Kampanja Jamnice i HOO-a trajat će od lipnja do rujna a Jana voda s porukom olimpijaca poput “S talentom se rađaš, sa srcem pobjeđuješ“; „Bez upornosti nema pobjede, a bez ljubavi nema upornosti“; „Ni jedna utrka u kojoj sam ostavio srce nije izgublje-na“ ili „Uspjeh koji nije postignut pošteno i časno ne vrijedi ništa”, moći će se kupiti u svim Konzumovim trgovinama.

Svečanosti su nazočili predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, glavni tajnik Josip Čop, pomoćnik glavnog tajnika za marketing Ranko Ćetković te predsjednik uprave Jamnice d.d. Mislav Galić sa suradnicima.

Poliklinika Aviva i rukometni olimpijci U sklopu marketinške kampanje HOO-a “U ritmu Rija” koja traje

sve do svršetka Igara u Riju, Poliklinika Aviva ugostila je 15. lip-nja u Zagrebu, u Nemetovoj ulici, hrvatsku olimpijsku rukometnu reprezentaciju Rio 2016.

Među hrvatskim reprezentativcima od kojih će na Igrama nastupiti njih 14, nalaze se već prokušani olimpijci s odličjima Domagoj Duvnjak, Ivan Čupić, Jakov Gojun, Zlatko Horvat, Manuel Štrlek i kapetan Marko Kopljar te vrsni reprezentativci Ivan Pešić, Ilija Brozović, Luka Cindrić, Filip Ivić, Igor Karačić, Krešimir Kozina, Marko Mamić, Marino Marić, Domagoj Pavlović, Ivan Slišković, Ivan Stevanović i Luka Šebetić.

O suradnji HOO-a i Poliklinike AVIVA govorio je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, istaknuvši doprinos Avive u prevenciji i zaštiti zdravlja športaša:

- Zdravlje športaša je neprocjenjiv dio njegova uspjeha time i hrvatskog športa. Naš je cilj i zadaća da osiguramo najveći mogu-ći standard u tom području. U prethodne četiti godine, Poliklinika Aviva je potvrdila čvrsto partnerstvo i na tome smo im zahvalni. U ime domaćina poliklinike Aviva, koja djeluje unutar koncerna

goste i gledatelje, proslavljeni olimpijci i osvajači odličja Damir Škaro, Franjo Arapović, Jelena Ivezić, Nikša Pr-kačin i Zoran Primorac te Danira Nakić Bilić, bivša najbolja košar-kašica Europe, ujedno koordinatorica projekta MOD-a u Hrvatskoj i voditeljica projekata proslave olimpizma pri HOA-i.

Proslavi MOD-a 2016. godine posvećena je i filatelistička izložba Hrvatskog društva olimpijske filatelije i memorabilije (HDOFM) u Kući slave splitskog športa u Splitu; 2. Dubrovački polumaraton na kojemu je sudjelovalo 1800 sudionika svih uzrasta; eko čišćenje podmorja otoka Brača “Sub Eco BOL 2016.” uz više od 300 hrvat-skih i slovenskih ronilaca; športska natjecanja 300 zagrebačkih predškolaca iz dječjih vrtića Grigor Vitez, Kustošija i Sunčana u dvorani Sutinska Vrela u organizaciji ureda za programe lokalnog športa HOO-a, te obrazovna radionica u Hrvatskom športskom muzeju namijenjena mladim športašima na temu olimpizam uz desetak edukativnih seminara Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping (HZT).

HOA je pripremila i prigodni žig Olimpijskog dana s motivacijskim sloganom „Pokreni se, uči i otkrij“, a koji je bio u uporabi upravo na Međunarodni olimpijski dan, 23. lipnja 2016. u poslovnici Hrvatske pošte u Jurišićevoj 13 u Zagrebu kao dio globalne proslave MOD-a.

U proslavu MOD-a uključio se i Županijski savez sportova Vuko-varsko-srijemske županije u suradnji sa Zajednicom sportskih udru-ga grada Vinkovaca organizacijom Olimpijskog festivala osnovnih škola sa 480 učenika prva četiri razreda iz 10 škola, a čiji su doma-ćini bili Vinkovci. Svečanosti Festivala koji je održan na stadionu HNK Cibalia 17. svibnja nazočila je uz brojne goste te pomoćnika

Janica Kostelić Assistant Minister of Science, Education and Sports On April 28, 2016, the Croatian Government appointed our most successful athlete Janica Kostelić Assistant Minister of Science, Education and Sports Predrag Šustar. Janica has thus inherited the position previously held by a double Olympic gold medalist (Los Angeles 1984 and Seoul 1988), water polo player Tomislav Paškvalin.With six Olympic medals, including four gold (three from WOG Salt Lake City 2002 and one from Turin 2006) and two silver (Lake City 2002 and Turin 2006) medals, �ve titles of the World Champion and three titles of the World Cup Champion, where she has won 30 times in all the disciplines and a number of other sports successes, Janica Kostelić is the most successful alpine skier in the Olympic history and absolutely the best Croatian athlete of all time.For excellent results and contribution to the international reputation of the Croatian sports and Olympism, she has received many national and international awards, including the recognition of the International Olympic Committee and TV station Eurosport “Sport Star” in 2002, presented by the International Olympic Committee’s President at that time, Jacque Rogge. In 2006, she won the award “Sportswoman of the Year” by the Laureus Academy from Barcelona, an association consisting of 46 legendary sportsman and sportswomen, and in 2009, she received the International Award for Fair Play, the Fair Play Mecenate Award.Six years in a row, from 2000 to 2006, the Croatian Olympic Committee proclaimed her the best Croatian athlete. Janica is also the winner of the State Award for Sports “Franjo Bučar” 2001, while the Republic of Croatia awarded her with the Order of Duke Branimir with Ribbon in 2002 and with the Order of the Croatian Interlace in 2006.

Celebration of the International Olympic Day �e International Olympic Day 2016, dedicated to the idea on reviving the Olympic Games in 1894, was celebrated in May and June throughout Croatia with several sports and educational events as part of the celebration. �e central national celebration, held on Monday 23, 2016 at the SRC (Sports Recreational Center) “Mladost”, along with the ending ceremony of the 9th Day of the Universal sports school, was attended by the students from all the Croatian counties. More than 800 primary and high schools’ students demonstrated their sports knowledge and skills while enjoying the socializing, fair play, friendship and mutual respect. �is event, co-organized by the Croatian Olympic Academy, Croatian Olympic Committee, Croatian Olympians Club and Croatian School Sports Federation, was attended - besides numerous guests and viewers - by famous Olympians and medal winners Damir Škaro, Franjo Arapović, Jelena Ivezić, Nikša Prkačin, Zoran Primorac and Danira Nakić Bilić, former European basketball Most Valuable Player, Coordinator of the International Olympic Day Project in Croatia and Head of Department for Promotion of Olympism at the Croatian Olympic Academy. Philatelic Exhibition of the Croatian Society of Olympic Philately and Memorabilia, presented at the House of Fame of Split sports in Split; 2nd Dubrovnik Half Marathon, attended by 1,800 participants of all ages; eco seabed cleaning of the submarine area around the island of Brač «Sub Eco BOL 2016», participated by more than 300 Croatian and Slovenian divers; sports competitions of Zagreb’s 300 preschoolers from Zagreb kindergartens; educational workshop at the Croatian Sports Museum for young athletes with the topic of Olympism, followed by a dozen educational seminars of the Croatian Institute for Toxicology and Antidoping – all these events were dedicated to the celebration of the International Olympic Day 2016. �e Croatian Olympic Academy has prepared a commemorative stamp of the Olympic Day with motivational slogan «Move, learn and discover»,

à

Piše: RADICA JURKIN

61 Olimp

Agrokor, govorio je njen ravnatelj Slaven Janečić koji je nagla-sio da Poli-klinika (koja zapošljava 80 djelatnika) s uslugama dijagnostike, terapije i rehabilitacije u 16 specijalnosti medicine ima uvjete za sve zahtjeve vrhunskog športskog rezutata.

Svečanosti druženja rukometnih reprezentativaca i predstavni-ka tvrtke Aviva nazočili su, uz brojne goste, predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Tomislav Grahovac, izbornik hrvatske repre-zentacije Željko Babić te pomoćnik glavnog tajnika za marketing Ranko Ćetković.

Do odlaska na Igre u Rio da Janeiro (koje počinju a avršavaju rvatski će športaši u or ani a iji arketinške slu e

a i ka panje rit u ija odraditi još ni susreta s partneri a a koji evidentno i aju visoko ra u ijevanje vlastite društvene odgovornosti.

ako se kraje lipnja u oreču predstavila i lada oli pijka judaši a ar ara atić kojoj

će u iju iti prve li pijske i re ar aru atić rvatskoj javnosti predstavio je u

suradnji sa svoji spon ori a rado ore-čo a uno oreč i rada oreča


glavnog tajnika za programe lokalnog sporta Sinišu Krajača, trostruka olimpijka i bivša atletičarka Ivana Brkljačić. MOD su obilježili i drugim športskim natjecanjima diljem Vukovarsko-srijemske županije, a no-sitelji organizacije bili su RK Borovo, HŠK Vinkovci,HSTK Lokomotiva Vinkovci, Boćarski klub Lapovci i ŠRD Priroda.

osipu Sko laru visoko ran usko odlikovanje

Legendarni hrvatski nogometaš i trener Josip Skoblar (75) primio je 8. travnja u gradskoj vijećnici u Marseilleu visoko priznanje francuske države Chevalier de l’ordre national du Meri-te. Priznanje predsjednika Francuske, Skoblar je dobio kao ambasador NK Olym-pique Marseille, a uručio mu ga je gradonačelnik Mar-seillea Jean Claude Gaudin na prigodnoj svečanosti kojoj su nazočili francuski ministar športa Patrick Kanner, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker te voditeljica Odjela za međunarodnu suradnju HOO-a Ljiljana Ujlaki Šubić.

Josip Skoblar rodio se 12. ožujka 1941. u Prevlaci kod Zadra. Za Zadar je igrao 1957. i 1958. godine, a od 1959. do 1966. godine član je OFK Beograda. Jedini je hrvatski nogometaš, a i igrač s prostora bivše Jugoslavije, koji je kao najbolji ligaški strijelac Europe dobio 1971. Zlatnu kopačku za 44 zgoditka koje je u prvenstvu Francuske postigao u sezoni 1970./71.

Po povratku u domovinu od 1973. do 1977. Skoblar nastupa za NK Rijeku gdje i završava briljantnu igračku karijeru u kojoj je zabio

244 gola na 394 prvoligaške utakmice. Za reprezentaciju Jugosla-vije odigrao je 32 utakmice i postigao 11 pogodaka. Sudionik je Svjetskog prvenstva u Čileu 1962. godine na kojem je Jugoslavija zauzela četvrto mjesto.

Nakon završetka igračke karijere posvećuje se trenerskom pozi-vu - trenirao je Rijeku, Hajduk, HSV, Čelik, Dinamo, Real Valladolid, Orijent, Istru, portugalski Famalicao, Zagreb, Nimes, Zadarcommer-ce, a bio je i izbornik reprezentacije Libanona.

et odina Sportske televi ije Sportska televizija (SPTV), prvi specijalizirani športski digitalni

kanal u Hrvatskoj, televizija svih nacionalnih športskih saveza, olimpijskih i neolimpijskih športova u Hrvatskoj, 4. travnja je prosla-vila svoj peti rođendan.

U pet godina djelovanja, SPTV (inače, u stopostotnom vlasništvu HOO-a), pod vodstvom glavnog urednika Jure Ozmeca te direktora Petra Ćavlovića, odradila je više od 43 000 sati zanimljivog, razno-vrsnog i interaktivnog športskog sadržaja; 1500 izravnih prijenosa, više od 500 premijernih snimki događaja, nebrojene prijenose domaćih liga i natjecanja, europskih i svjetskih prvenstava, kupova i međunarodnih športskih događaja kojima je Hrvatska bila doma-ćin. U zadnje dvije sezone mogle su se vidjeti i sve utakmice HNL-a kao rezultat suradnje s Hrvatskim Telekomom.

Jedinstveni podatak u svjetskim okvirima jest da je SPTV pred-stavila 113 športova i/ili športskih grana u prilozima duljim od tri minute te brojne hrvatske i inozemne športaše, kroz vijesti, repor-taže, osvrte ili intervjue. Na promociji rada matičnih športskih save-za, klubova ili domaćinstvima priredbi, uložen je veliki trud mnogo-brojnih karataša, atletičara, hrvača, judaša, boksača, gimnastičara, plivača, streljača, streličara, rukometaša, nogometaša, vaterpolista, odbojkaša i mnogih drugih.

SPTV je 2012. godine uspjela osigurati zajedničko emitiranje kompletnog olimpijskog programa iz Londona 2012. godine. To iskustvo tada vrlo mlade televizije dokazuje da ona stručnošću,

Olimp 62

13900KN

decathlon.hr

ŽELJE SEOSTVARUJU.

GEOLOGIC PIKADO

B’TWIN DJEČJI BICIKL

59900KN

osip Sko lar desno u društvu supru e i radonačelnika Marseillesa

which was used precisely on the International Olympic Day June 23, 2016, at the o�ce of the Croatian Post in Jurišićeva street no. 13 in Zagreb, as part of the global celebration of the International Olympic Day.

Josip Skoblar presented with highest French decoration On April 8, at the ceremony held at the City Hall in Marseille, the legendary Croatian football player and coach Josip Skoblar (75) has been awarded the high recognition of the French state, the recognition Chevalier de l’Ordre National du Mérite - Knight of the National Order of Merit. Skoblar received this recognition - awarded by the President of France - for his merits as the Ambassador of the football club Olympique de Marseille. �e award was presented to him by the Mayor of Marseille Jean-Claude Gaudin at the ceremony attended by the French Minister of Sports, Patrick Kanner, President of the Croatian Football Association, Davor Šuker and Head of Department for International Cooperation at the Croatian Olympic Committee, Ljiljana Ujlaki Šubić.Josip Skoblar was born on March 12, 1941 in Prevlaka near Zadar. He was playing for Zadar in 1957 and 1958 and from 1959 to 1966, he was a member of the OFK Beograd. He is the only Croatian football player and player from the area of former Yugoslavia, who has won – as top goalscorer in Ligue 1 – the European Golden Boot in 1971 for 44 goals in Ligue 1, scored at the French Championships in the season 1970/71. Upon his return home, from 1973 to 1977 Skoblar was playing for the football club NK Rijeka, where he has also ended his brilliant playing career, during which he scored 244 goals in 394 �rst league matches. Skoblar played 32 matches for the Yugoslav national team and scored 11 goals. He also participated at the World Cup in Chile in 1962, at which Yugoslavia has won the fourth place. A�er the completion of his active career, Josip turned to coaching - he coached Rijeka, Hajduk, HSV, Čelik, Dinamo, Real Valladolid, Orijent, Istra, Portuguese Famalição, Zagreb, Nimes, Zadarcommerce, and he was also the head coach of the Lebanon national football team.

Five years of sports television Sports Television (SPTV), as television of all the national sports federations, Olympic and non-Olympic sports in Croatia, celebrated its ��h birthday on April 4th. In �ve years of operation, under the guidance of Editor-in-chief Jura Ozmec and director Peter Čavlović, SPTV did more than 43,000 hours of interesting, diverse and interactive sports content.In 2012, SPTV managed to provide common broadcasting of the entire Olympic program in London in 2012. �is experience of then very young television shows that with its professionalism, quality of work and business and technological base, SPTV can be a reliable partner in demanding projects such as the Olympic Games. It was recognized by the European Olympic Committees (EOC), which awarded the SPTV in 2015 the television rights to broadcast the �rst European Games in Baku. �e International Olympic Committee (IOC) recognized SPTV’s work as well and accepts it as a pilot project of the Olympic Channel, which should start broadcasting by the end of this this year.�e last analysis of the global company AGB Nielsen, engaged in television audience management, con�rmed that the results of SPTV rating are extraordinary. In the �rst quarter of 2016, on the ladder with more than 200 channels, available in Croatia available on all the platforms, SPTV took the high 14th place - seven places higher than in 2015 when it was in the 23rd place.According to the results of this research, SPTV is de�nitely the most watched sports channel in Croatia, leaving thus the Sportklub and Eurosport 2 far behind.

kvalitetom rada te poslovno-tehnološkom osnovicom može biti pouzdan partner u zahtjevnim projektima kao što su Olimpijske igre. Prepoznali su to i Europski olimpijski odbori (EOC) dodijelivši joj 2015. televizijska prava za emitiranje prvih Europskih igara u Ba-kuu. Priznanje radu SPTV stiglo je i od Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC), koji SPTV prihvaća kao pilot projekt olimpijskog kanala (Olympic Channel) koji bi trebao početi s emitiranjem do kraja ove godine.

Od veljače 2015. SPTV se okreće većem informativnom i doku-mentarnom programu u suradnji s Al Jazeere Balkans kao partne-rom. Cjelokupan programski sadržaj prikazuje se i uživo, putem live web streaminga, kojem se pristupa preko nedavno redizajnirane, mo-derne i lako dohvatljive web stranice (www.sptv.hr).

Posljednja analiza svjetske kompanije AGB Nielsen koja se bavi istraživanjem gledanosti TV programa, potvrdila je da su rezultati gledanosti SPTV izvanserijski. U prvome kvartalu 2016. godine, SPTV se na ljestvici više od 200 kanala, koliko ih je u Hrvatskoj dostupno na svim platformama, pozicionirao na visoko 14. mjesto - za sedam mjesta više od prethodne 2015. kada je bio 23.

Prema rezultatima tog istraživanja SPTV je najgledaniji športski kanal u Hrvatskoj, daleko iza su Sportklub i Eurosport 2. Svi ostali športski kanali u tom razdoblju mjerenja nisu prešli prag nužnoga minimuma gledanosti, kako bi uopće bili zabilježeni u preciznoj tehnološkoj operaciji AGB Nielsena. Programski sadržaj se emitira na nacionalnoj mreži multiplexa MUX D (90,2% teritorija Hrvatske), te na platformama kabelskih i IP televizija H1TV, MaxTV, B-netu, OptiTV, Amis, Iskon TV (600.000 pretplatnika).

Prema nalazu AGB Nielsena SPTV ima stalni krug gledatelja, kojih je u pojedinim programskim terminima prelazi pola milijuna! Ono što još predstoji SPTV-u je finalizacija prava na emitiranje arhivske građe hrvatskoga športa koju posjeduje HRT, a tiče se izvanrednih uspjeha hrvatskih športaša na najvećim svjetskim natjecanjima među kojima su Olimpijske igre, svjetska i europska prvenstva, teniski turnir u Wimbledonu itd...

rve rvatske S E entori e Bivše vrhunske

hrvatske športašice, a danas trenerice, košarkašica i olimpij-ka Kornelija Kvesić, atletičarka Tijana Pa-vičić i judašica Željka Maranić, hrvatske su polaznice edukacije za mentore među-narodnog SCORE projekta (Strengthe-ning Coaching with the Objective to Raise Equality) osmišljenog za učenje i mentoriranje u promišljanju razvoja rodne ravnopravnosti u športskom treningu.

Zadaća prve hrvatske mentorske trojke, koja je u siječnju i svibnju ove godine na Cipru i Helsinkiju sudjelovala na dva seminara o men-torstvu, bit će projektiranje i primjena sustava mentoriranja trenera u matičnim nacionalnim športskim savezima, a kasnije u suradnji s HOO-om i u drugim savezima.

Pored edukacije za mentore u okviru SCORE projekta, u zemljama partnerima projekta održavaju se i nacionalni seminari na kojima se prezentiraju alati za uspostavu boljih uvjeta za rodnu ravnopravnost i povećanje broja trenerica u športu.

U Hrvatskoj, koja je bila prva na redu, seminar je u veljači 2016. organizirao Hrvatski olimpijski odbor (HOO), a održan je u sklopu 14. znanstveno-stručne konferencije Kineziološkog fakulteta Sveučili-šta u Zagrebu.

Seminar pod nazivom “Kondicijska priprema športaša 2016.” okupio je predstavnice nacionalnih športskih saveza zaduženih za struku i edukaciju trenera. Slični nacionalni seminari održani su u travnju u Stockholmu i u svibnju u Helsinkiju, a nakon njih slijede još

Piše: RADICA JURKIN

63 Olimp

https://en.wikipedia.org/wiki/Ligue_1

seminari u Njemačkoj i Portugalu u mjesecu lipnju, te posljednji u srpnju u Litvi.

“Broj trenerica u hrvatskom športu je zanemariv i to u svim vidovima športa. Radeći kao trenerica i sama sam osjetila nedosta-tak kritičkog promišljanja ovog problema. Na žalost nisam jedina i zato je svaki iskorak u promjeni postojećeg stanja vrijedan pažnje”, izjavila je olimpijka Kornelija Kvesić koja je i članica Mreže koordi-natorica u športu pri HOO-u.

Partner u SCORE projektu, kojeg je 2015. pokrenula Europska nevladina športska organizacija (ENGSO) a financijski podržao Erasmus + šport program, je HOO, odnosno njegova Komisija za ravnopravnost spolova u sportu, a koordinatorica za njegovu pro-vedbu je tajnica Komisije i voditeljica razvojnih programa u HOO-u Gordana Borko.

SCORE projekt predstavljen je na Europskoj konferenciji “Žene i šport” (European Women and Sport Conference) održanoj u Stockholmu 2016. godine kao primjer dobre prakse u promišljanju rodne ravnopravnosti, a prvi rezultati projekta bit će predstavljeni na završnoj konferenciji 13. i 14. listopada u Kölnu.

Spon orski u ovor a i Sv Katarine

Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša i pred-sjednik Upravnog vijeća Specijalne bolnice Sv. Katarina te bivši ministar odgoja, obrazovanja i športa Dragan Primorac potpisali su 14. lipnja u Zaboku sponzorski ugovor o suradnji. Time je ova bolnica za ortopediju, kirurgiju, internu medicinu, neurologiju i fizikalnu medicinu te rehabilitaciju sa sjedištem u Zaboku, postala zdravstveni partner HOO-u i hrvatskim olimpijcima.

Specijalna bolnica Sv. Katarina koja ima europski certifikat izvr-nosti “The Leading Hospitals of the World” obavljat će preglede i osigurati potrebnu dijagnostiku te bolničko i izvanbolničko liječenje za športaše, korisnike olimpijskog programa HOO-a.

Svečanom potpisivanju nazočili su olimpijka i pomoćnica ministra za šport Janica Kostelić, ravnatelj bolnice Igor Borić, doktor znano-sti i specijalist radiologije, koji je tim povodom kazao: “Iznimno sam ponosan što je Sv. Katarina postala zdravstveni parner HOO-u, jer ova bolnica može ponuditi športašima vrhunsku uslugu, drugim ri-ječima sve ono što športaš treba na jednom je mjestu – pravodobnu i točnu dijagnostiku, dobro liječenje i izvanrednu rehabilitaciju.”

Uz brojna novinarska imena, konferenciji za medije u Zaboku prisustvovali su i predsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca Zoran Primorac, olimpijci Franjo Arapović, Dubravko Šimenc, Damir Škaro, Ana Šimić, Željko Mavrović, taekvondaš Vedran Golec, košarkaški trener Veljko Mršić te Mimi Vurdelja, voditeljica programa nutricio-nizma i zdravstvene skrbi u HOO-u.

li pijski estival dječji vrtića rvatske

Diljem Hrvatske proslavljen je jubilarni 15. Olimpijski festival dječjih vrtića Hrvatske (OFDVH) koji redovito svake godine tijekom svibnja okupi više od deset tisuća djece predškolske dobi, polazni-ka dječjih vrtića. Pod motom „I ja ću biti olimpijac“, festival kojeg organizira ured za programe lokalnog športa HOO-a, stavlja na-glasak na bavljenje športskim aktivnostima i promicanje njihovog utjecaja u kreiranju i boljem razumijevanju olimpijskih vrijednosti kod najmlađih kao što su fair play odnos, solidarnost, međusobno razumijevanje i uvažavanje.

“Od premijerne izvedbe festivala 2002. godine, utemeljenoga

pod geslom ‘Što se nauči u djetinjstvu nikad se ne zabo-ravlja’, ova je pri-redba u petnaest godina prerasla u jedan od temeljnih modula učenja i usvajanja znanja u najranijoj dobi o važnosti bavlje-njem športskim aktivnostima”, rekao je pomoćnik glavnog tajnika za programe lokal-nog športa mr.sc. Siniša Krajač naglašavajući da je ono ključ za izbor športskih aktivnosti i/ili sustavno bavljenjem športom u osnovnoj i srednjoj školi te fakultetu.

“Strateški je cilj HOO-a djelotvorno i u kontinuitetu povezati sve programe športskih aktivnosti djece i mladeži stvarajući tako uvjete u njihovom životnim sredinama za zdrave životne navike ili natjeca-teljsku karijeru”, naglasio je Krajač dodajući da je u petnaest godina ovog festivala program učenja športskih vještina i olimpijskih vri-jednosti prošlo više od 182 tisuće dijece.

Ovogodišnji festival okupio je športske zajednice koje su prijavile sveukupno 45 festivalskih manifestacija, a na koje se prijavilo 14 899 djece u 415 ekipa iz 351 dječjeg vrtića. Prijavljeno je 14 županij-skih natjecanja, 28 gradskih, 2 općinska i jedno na otoku Hvaru.

Prva manifestacija Festivala 2016. održana je u Bjelovarsko-bilo-gorskog županiji 6. svibnja, a zadnja u Rugvici 3. lipnja. U Istarskoj, Karlovačkoj i Varaždinskoj županiji organizirana su županijska natjecanja na kojima su sudjelovale pobjedničke ekipe sa gradskih natjecanja, njih dvanaest, koje su se međusobno natjecale u završ-nim susretima.

Svakom djetetu HOO je osigurao festivalsku majicu, kapu i diplo-mu, a za prva tri plasirana dječja vrtića diplome i poklon pakete lopti kao poticaj za svakodnevnu igru i druge športske aktivnosti.

li pi a pute latelijeU nazočnosti brojnih uglednika hrvatskog športa u Kući slave

splitskog športa u Splitu je 30. svibnja ove godine otvorena fila-telistička izložba “Olimpizam putem filatelije” posvećena Međuna-rodnom olimpijskom danu (Olympic day), svjetskoj proslavi ideje obnove Igara 1984. u pariškoj Sorboni.

Uz splitske domaćine, izložbu na kojoj je pred-stavljeno više od šest tisuća olimpijskih i športskih maraka, organizirali su Hrvatska olim-pijska akademija (HOA) u suradnji s Hrvatskim škol-skim sportskim savezom (HŠSS) i Hrvatskim društvom olimpijske filatelije i memora-bilije (HDOFM). Olimpijska filatelija, kao jedna od agilnijih aktivnosti svjetskog olimpijskog pokreta, izdala je do danas više od 27 tisuća maraka s ovom tematikom i zabilježila gotovo sva važnija događa-nja iz povijesti olimpizma i Igara.

Prva olimpijska marka izdana je povodom I. Olimpijskih igara u Ateni 1896. godine, a u Hrvatskoj je prva takva marka izdana 1992. povodom prvog sudjelovanja hrvatskih športaša pod vlastitim stije-gom na Olimpijskim igrama u Albertvilleu i Barceloni, a do danas ih je izdano ukupno 37.

Svečanosti otvaranja izložbe koja je sastavnica proslave MOD-a nazočili su, uz brojne goste, predsjednik HDOFM-a Ivan Librić, predsjednik Splitskog saveza športova Igor Boraska, tajnik Udruge za osnivanje Muzeja športa Split Mladen Cukrov, športski kroničar Jurica Gizdić i voditeljica projekta proslave olimpizma pri HOA-i Danira Bilić.


Olimp 64

Prevencija je pola zdravlja

Vaša zdrava odluka

Zagreb I tel. 01/46 93 111 I [email protected] I www.poliklinika-aviva.hr

NEMETOVA 2

OLIMP 59 - lipanj 2016.

Documents

Transcript of OLIMP 59 - lipanj 2016.