Ojken - Prevod Markus Manojlovic

FILOZOFIJA ISTORIJE

269

RUDOLF OJKEN UDK 113/119:94

Filozofija istorije

Uvod

Filozofija istorije, shva}ena kao zaseban zadatak pored is-

torijske1 nauke s wenom metodikom, spada u filozofske discip-line kojima se u najve}oj mjeri osporava pravo na postojawe: ono {to jednima vaì za neophodan dio u organizmu nauka, drugima iz-gleda kao nemogu}, od po~etka proma{en poduhvat. Ovakve borbe se svode na boj rije~ima, budu}i da se spornom pojmu podme}e jedno posebno shvatawe, od ~ije sudbine onda i on zavisi. Tako nerijet-ko cjelokupna filozofija istorije ispada proma{ena zato {to se Hegelova nije uspjela dokazati. No, tamo gdje se duhovi ozbiqno suo~e, ovaj boj rije~ima }e samo razotkriti dubqe i zamr{enije

Na samom po~etku, pojavila se nedoumica glede prevo|ewa termina Geschi-

chte: iako su na na{im prostorima nekad navodno postojale jasne smjernice za upotrebu ina~ica istorija i povijest, nakon razdvajawa jezika, stawe je daleko od jasnog. Postojale su tri mogu}nosti:

a) poku{ati koristiti oba termina, shodno kontekstu u kojem Ojken po-miwe Geschichte: povijest bi ozna~avala ontolo{ki proces vremena, dok bi istorija bila wegov kulturalni aspekt, bavqewe povije{}u, odn. povijest kako je qudi doìvqavaju. Po{to se radi o prethajdegerovskom tekstu, moè se zane-mariti egzistencijalno tuma~ewe te razlike. Nedostatak ovog pristupa je {to bi svaki put bilo potrebno naga|ati {ta je Ojken htio izraziti, interpretira-ju}i ga tako, {to izlazi iz nadle`nosti prevodioca;

b) dosqedno prevoditi Geschichte kao povijest, osim gdje se spomiwe pri-djev historisch;

v) kona~no, a tako sam u ovom prevodu i postupio, sve prevesti s istorija, oslawaju}i se na filozofski instinkt ~itaoca da razazna nijanse, {to je i Oj-ken ~inio.

1 Neophodnost zadatka.

RUDOLF OJKEN

270

probleme; a ko bi jo{ poricao da filozofija istorije zaista ima takvih problema?

Mi qudi se nalazimo usred toka istorijskog zbivawa, kojem ne znamo ni po~etak ni kraj. A opet bi kao filozofi trebalo da budemo u stawu da sagledamo cjelinu i donesemo sud o wenom smi-slu! Pretpostavimo pak da se i prihvatimo nemogu}eg, zar ne bi sam ovaj poku{aj svojim saìmawem i tuma~ewem djelovao nasu-prot glavnom zadatku istorijske nauke, ~istom sagledavawu ~iwe-ni~nog stawa? Zar filozofija i istorija, filozofsko i istorij-sko posmatrawe stvari nisu po samoj svojoj naravi nepomirqivi protivnici? Filozof ide za pojmovima i idejama, on èli da ob-jasni i prida zna~aj, a istori~ar ho}e ~iwenice i posmatrawa, ni do ~ega mu nije no da zna kako je zapravo bilo; ondje pristup sub specie aeternitatis, a ovdje sub specie temporis; ondje apsolutni, ovdje relativni modus operandi. Tako, pozabaviti se jednim zna~i odusta-ti od drugog, te su s razlogom poznati istori~ari izri~ito odba-civali filozofiju istorije.

Ali koliko god toga govorilo u prilog takvom odbacivawu, ipak ga nije tako lako sprovesti. Prije svega, tome se protivi fi-lozofija; bitan, neizostavan dio bi otpao od cjelovite slike stvarnosti kojoj ona teì, kad bi iz we htjela iskqu~iti carstvo istorije, tu pozornicu zajedni~kih djela, iskustava i sudbina ~ov-je~anstva. Doba prosvjetiteqstva nam bjelodano pokazuje koliko takvo iskqu~ivawe osiroma{uje misaoni svijet. Upravo stoga nam ono, pored sve energije wegove misli i pohvalnosti wegovih te`wi, djeluje hladno i bezdu{no, jer se wegova stvarnost ograni-~avala na vawsku prirodu i pojedina~ne du{e, a nije s istorijom u sebe preuzela uvezan duhovni ìvot. Jedno od najve}ih postignu}a epohe koja je uslijedila vidimo ba{ u tome {to se u woj zbilo fi-lozofsko prisvajawe i prosvjetqewe istorije. @elimo li se odat-le vratiti u prosvjetiteqstvo?

Istorijska nauka svoju nenaklonost prema filozofiji isto-rije prvenstveno zasniva na tome da ova predstavqa smetwu we-nom vlastitom radu. Ali, zar ne}e ovaj rad, kad se upusti u {iri-nu i cjelinu, i sam razviti neku vrstu filozofije, zar ne}e tada u

FILOZOFIJA ISTORIJE

271

sopstvenoj razradi do}i do nekog temeqnog ubje|ewa o istoriji, koje je filozofske naravi ~ak i ako odbija nositi ime filozofi-je, i ~ak i ako je proiza{lo prije iz op{teg utiska jedne neizmjer-ne ~iweni~nosti nego iz svjesne refleksije? Koliko god bilo iz-vjesno da na podru~ju istorije glavnu ulogu igraju qudske misli i qudska djela, uvijek usmjereni na sveop{te ciqeve, isto je tako izvjesno da kod we put ka pokreta~kim silama i sveobuhvatnim od-nosima mora i}i preko ideja i uvjerewa; samo wihovom pomo}u po-gled spoqa pretvara se u sagledavawe iznutra, a tu| svijet u sop-stveni doìvqaj. Takve ideje i takva uvjerewa istori~aru su sa-morazumqivi dok god je u potpunom skladu sa svojim vremenskim okruèwem i dok god bez napora moè crpiti iz wegovih duhov-nih dobara. No, nek se odvoji od vremena i oku{a s vlastitim vri-jednostima, ili nek ga vrijeme suo~i s o{trim suprotnostima i zatraì od wega da donese vlastite odluke u principijelnim pi-tawima, kako }e onda bez filozofije? Takav poloàj }e brzo po-kazati da bez neke vrste imanentne filozofije nema ni istorij-ske nauke u velikom stilu, te da je Flint (Flint) u pravu kad kaè: The philosophy of history is not a something separate from the facts of hi-story, but a something contained in them. The more a man gets into the mea-ning of them, the more he gets into it, and it into him; for it is simply the me-aning, the rational interpretation, the knowledge of the true nature and essen-tial relations of the facts.

Jo{ ja~e nego interes nauke, na obrazovawe principijelnog uvjerewa o istoriji nagoni neutaìva potreba cjelokupnog duhov-nog i kulturnog ìvota; radi vlastitog razja{wewa i osnaèwa ovaj ìvot nu`no zahtijeva orijentaciju u pogledu svog temeqnog odnosa prema istoriji, to jest odnosa sada{wosti i pro{losti. Jer, na prvi pogled, ovdje vlada o{tro protivrje~je. Kao kulturni qudi, mi smo djeca pro{losti i hranimo se wenim nasqedstvom, obrazujemo se tako {to ovo nasqedstvo prisvajamo; u obi~ajima i

Filozofija istorije nije odvojena od istorijskih ~iwenica, ona je sa-

dràna u wima. [to se vi{e ~ovjek u wih zadubquje, to vi{e ulazi u filozofi-ju, a i ona u wega; jer radi se naprosto o smislu, racionalnoj interpretaciji, poznavawu prave prirode ~iwenica i bitnih odnosa me|u wima. (prev.)

RUDOLF OJKEN

272

pravu, u umjetnosti, nauci i religiji ova pro{lost zadire duboko u na{e ìvote i obmotava nas gustom mreòm vidqivih i nevid-qivih dejstava. No, istovremeno se ne moèmo jednostavno prepu-stiti ovom ~iweni~nom stawu, {tavi{e, priticawu pro{losti suprotstavqa se sada{wost zahtijevaju}i da ìvimo samosvojan i izvoran ìvot, te da stoga moramo odlu~no otresti sa sebe sve {to je tu|e; s ovog stanovi{ta, istorija je teàk teret, pod kojim se samo slabi povijaju. Tako se ovdje sukobqavaju veliki talasi, uzdiù}i se i sunovra}uju}i povla~e za sobom cjelokupno kreta-we; no sve u svemu, izgleda da su obje ove struje potrebne kultur-nom ìvotu, da zdravqu jednog vremena podjednako neizbje`no do-prinosi nastavqawe pro{losti kao i borba protiv we. Kako bi bilo mogu}e prevazilaèwe ovog protivrje~ja bez preobraàva-wa prvog vi|ewa stvari, a ovo opet bez cjelokupne filozofije is-torije? Vidimo, dakle, da ona nije samo za stru~wake, woj teì sva-ko ko èli napredovati od preovla|uju}e ovisnosti ka samostalno-sti, i vlastitim uvjerewima doprinijeti izgradwi svog vremena.

Ipak, i ovako, cijela stvar ostaje tamna i sumwiva; kako u~i-niti mogu}im ono {to je spoznato kao nu`no, zasad nije jasno. U svakom slu~aju, dokona zamisao ne zna~i odmah i te`wu ka filo-zofiji istorije. Sve kad bi pojedina~nom istraìva~u vlastita refleksija predstavila prete`no te{ko}e predmeta i time mu preporu~ila uzdrànost, stawe vremena bi mu opet moralo dati dovoqno podsticaja na djelawe. Jer sada{wica je u najve}oj mjeri pod uticajem borbe oko istorije i na{eg odnosa prema woj; parti-je imaju svoja sopstvena vi|ewa istorije, to izraènija {to vi{e po svojim sloganima teè ka cjelovitom ~ovjeku i zahtijevaju ci-jelog ~ovjeka. Pomislimo samo na materijalisti~ku, ili boqe ekonomsku filozofiju istorije socijaldemokrata. I u tako na-petom stawu, nauka bi trebalo da se povu~e pred problemom i ovo va`no pitawe prepusti slu~ajnosti partijskih }udi i strasti?

FILOZOFIJA ISTORIJE

273

1. Istorija filozofije istorije Premda se u prvom redu bavimo sada{wim stawem istorij-

ske filozofije, weno razumijevawe zahtijeva da bacimo pogled i na ranija razdobqa u kojima ono korijeni ili kojima protivrje~i.

Kako je XVIII vijek uzdigao glavnu istorijsko-filozofsku tezu novog doba2 do pune svijesti, tako iz wega poti~e i izraz fi-lozofija istorije (philosophie de l'histoire). Prvi put ga sre}emo kod Voltera (Voltaire), no on kod wega ozna~ava tek labavo poveza-ne refleksije o istoriji; smisao tog pojma }e dobiti vi{e tehni-~ki karakter kod [vajcarca Vegelina (Wegelin), koji je u spisima Berlinske akademije izme|u 1770. i 1776. objavio vi{e rasprava sur la philosophie de l'histoire; no, u na{em jeziku on se odoma}io pr-venstveno preko Herderovih (Herder) Ideja uz filozofiju isto-rije (178491).

Kao {to je to ~esto slu~aj, i ovdje je kovawe jednog tehni~-kog izraza odgovaralo ja~awu wegovog predmeta, koji je u XVIII vi-jeku do{ao u novi stadijum. Tek tada je posmatrawe istorije po-stiglo {irinu, univerzalnost i slobodu, bez kojih ne moè biti sa-mostalne filozofije istorije, tek tada je istorija postala glavni ~ovjekov ìvotni krug (Lebenskreis). To je pak zahtijevalo mnogo priprema i osloba|awa, jer novi vijek je trebalo u potpunosti da razvije svoj autenti~ni karakter: tek on je omogu}io samostalnu filozofiju istorije. Naime, u starini, bar na visini3 filozof-ske misli, ~ovje~anstvo sa svojim djelima i de{avawima izgleda kao sastavni dio velikog svjetskog i prirodnog procesa, koji se odvija nepromjenqivim ritmom od vje~nosti ka vje~nosti, uvijek iznova grade}i i razaraju}i, proiznose}i iz sebe i u sebe vra}aju-}i uobli~ewa svijeta. Takvo vje~no vra}awe qudi i stvari, bez vi-{ka kretawa, ìvot postavqa prvenstveno u sada{wici, dok je po filozofskom shvatawu platonizma ~itav na{ krug bivawa puka paslika jednog vje~nog poretka, koji mu jedini daje oslonac i pri-vodi ga umu.

2 Naziv. 3 Stariji na~ini mi{qewa.

RUDOLF OJKEN

274

Hri{}anstvu je istorija bila neusporedivo vi{e; ni{ta ga ne razlikuje od svakog platonizma koliko izgradwa istorijskog poretka nasuprot bezvremenom posmatrawu stvari. Hri{}anstvo je istoriju smatralo ne~im u pravom smislu jedinstvenim i nepo-novqivim, ulazak boànskog u qudski krug i u ina~e tako neuhvat-qivo vrijeme, neizmjerno je uzdigao zna~aj vremenitog ìvqewa; ~ovjeku je u wemu dodijeqen velik zadatak i pozvan je da donese sudbonosnu odluku, ~ime je beskrajni ritam prirodnog toka ustu-pio mjesto eti~koj drami, koja povezuje sva pojedina~na vremena. Svemu nadre|ena religija je i politi~ku istoriju stavila u reli-gijski kontekst, kakav pokazuje poznata predstava, posu|ena iz Kwige Danilove, o ~etiri monarhije, koja se, nakon {to ju je pro-slavio Hijeronim, protezala kroz ~itav sredwi pa sve do novog vijeka. Ovo doba je dakle obilovalo klicama filozofije istori-je; ali sputana i umorna misao starog doba nije ih uspjela razviti. Tome se suprotstavqalo prete`no transcendentno ìvotno nast-rojewe, koje istoriji nije priznavalo ni vlastitih pokreta~kih snaga ni vlastitih ciqeva, te ju je srozalo do pukog pred-stupwa jednog vje~nog poretka; nije u tome malen udio imao ni stabili-zam, koji je sva odlu~uju}a svjetsko-istorijska djela pripisivao pro{losti, i time ìvot usmjeravao ka pro{losti i vezivao za wu, a kojem su se istovremeno razlike me|u razdobqima stapale u jedno. Nezadrìvo pomjerawe qudskih odnosa ostalo je nezapaè-no, a problemi nastajawa i promjene nisu priznavani. Evo jedne druge vrste neistori~nosti, postignute krutim fiksirawem jed-nog jedinog vrhunca, satirawem vremena usa|enom mu vje~no{}u.

Takvom utvr|ivawu novi vijek protivrje~i ve} samom ~iwe-nicom svog4 nastanka; da bi mogao èqeti novo, koje bi bilo novo i u cjelovitosti, morao je vjerovati u kretawe i u pravo na kreta-we. On prvi put pokazuje ve}u samostalnost u renesansi i refor-maciji, i to o{trim raskidom s tradicijom i slobodnijim opho|e-wem s ranijim epohama, da bi uskoro razvio i samosvojnost na-spram svega ranijeg, {to se zao{trilo u jasno razgrani~ewe. Nai-me, u Francuskoj XVII vijeka moderno se po~iwe s osje}awem

4 Karakteristike novog vijeka.

FILOZOFIJA ISTORIJE

275

nadmo}i suprotstavqati antici (Pero/Perrault), dok se istovreme-no sredwi vijek stavqa u zabran kao media aetas ili medium aevum; tako je i Kristof Celarijus (Christoph Cellarius, 16341707), po we-ma~kom obi~aju preokre}u}i nutarwe promjene vremena u u~enost, mogao istoriju razdijeliti u historia antica, historia medii aevi, i histo-ria nova; a ova podjela je, uprkos mnogim protivrje~nostima, usko-ro postala op{teprihva}ena. Time je stvoren slobodan prostor za refleksije o razlikama me|u epohama i o rezultatu istorijskog kretawa; no jo{ va`nije od ovih refleksija su stvarne promjene, pa i revolucije ìvota, koje pove}avaju zna~aj istorije te kona~-no iznose i filozofiju istorije.

U ove promjene spada prvenstveno to da zamisao postajawa i mijene oduzima primat zamisli postojawa i istrajavawa koja je ispuwavala anti~ka i sredwevjekovna ubje|ewa. Ako je za wih svo na{e de{avawe bilo pod vla{}u jednog nepromjenqivog poretka i sva umnost na{eg postojawa vezana za odnos s ovim, a svo nastaja-we pripadalo nièm stupwu, modernom pak ~ovjeku, ispuwenom vlastitom snagom i vlastitim sposobnostima svijet, kako oko we-ga tako i u wemu, sve vi{e djeluje u stalnom toku, i sve vi{e onoga {to se ~inilo nepromjenqivim, od velike svjetske zgrade pa do naj-tananijih tvorevina du{evnog ìvota, biva uvu~eno u kretwu i pro-mjenu; s ovog stanovi{ta ono, ~ini se, postaje pristupa~nije kako ~ovjekovom razumijevawu tako i wegovom djelawu. Ve} i to uve}a-va zna~aj istorije, a s wime i zna~aj istorijskog posmatrawa.

Puna pobjeda ovog pokreta me|utim ne podrazumijeva samo priznavawe promjene kao prolazne ~iwenice, nego i potpuno pre-mje{tawe wenih pokreta~kih sila i ciqeva kojima se vodi u na{u stvarnost; to se pak postiè smjenom transcendentnog imanent-nim na~inom mi{qewa, zamjenom religije jednom svjetskom kultu-rom. Jer premje{tawe snaga i interesa u ovostrano nu`no mijewa i sadràj ìvota. Vi{e se ne moè glavnim zadatkom ìvota sma-trati zauzimawe stava prema nekom poretku van wega samog, ispu-wavawe nekog propisanog zakona; ìvot sad treba teìti tome da se u potpunosti razvije, da sve mogu}nosti koje su u wemu drijema-le razbudi do punog ostvarewa, da prisvajaju}i nove snage sebe uz-

RUDOLF OJKEN

276

nosi u beskraj. Tako }e u samom sebi postati ja~i i jasniji, a mo}-niji i djelotvorniji prema svojem okruèwu. Qudi se sad hrabro prihvataju zadatka da stvarno u~ine umnim a umno stvarnim, da iz-grade carstvo uma u vlastitom qudskom krugu. Tako istorija po-staje glavna radionica ìvota i djelawa, jer ne mora vi{e ~ekati da joj se um obrati spoqa, ve} ga je u stawu proizvesti u sebi sa-moj, ~ime postaje i glavna ìvotna pozornica ~ovje~anstva.

Svakako, takav zaokret ka imanentnom ìvotnom usmjerewu nije se desio odjednom, nego u tri osnovna stupwa, prema kojima su uobli~ene i razli~ite vrste kulture i razli~iti pogledi na istoriju. Panteizam na vrhuncu renesanse u svijetu jo{ vidi odsjaj jednog nad-svijeta, te stoga istoriju jo{ ne razrje{ava svake veze s nadistorijskim poretkom. Panteizam specifi~no modernog ide-alizma povezuje svijet i Boga u jednu jedinstvenu stvarnost, da bi istorija kona~no postala samoostvarewem sve-uma. Na kraju, zao-kret ka pozitivizmu i agnosticizmu protjeruje unutra{wi ìvot iz stvarnosti i iz istorije, koju }e predstaviti kao puko tkawe vawskih odnosa i veza, koje se nastavqa samo snagom slijepe ~iwe-ni~nosti. Moderna filozofija istorije dostiè svoj vrhunac na drugom stupwu, u kojem je osnovni stav novog vijeka najjasnije iz-raèn i najzna~ajnije utjelovqen. Ovim fazama odgovara i uobli-~ewe ideje razvoja: ono isprva ima religijski, potom umjetni~ko- -spekulativni, i na kraju empirijsko-nau~ni karakter. Sve faze ovog kretawa pak povezuje te`wa za unapre|ewem ovostranog ì-vota i pretvarawem svjetovnog rada u glavno gradili{te uma.

Ali ovakvo unapre|ewe vlastitog ìvota i samostalne dje-latnosti5 ~ovjeka nije neposredno dovela do pobjede istorijskog pogleda, prije }e biti da je ìvot tek nijekawem istorije do{ao do samostalnosti i nadmo}i, koje su mu trebale da bi se mogao os-vrnuti na istoriju i izgraditi pozitivan odnos prema woj. Kraj-we nezadovoqno prevladanim na~inom ìvota, prosvjetiteqstvo mu suprotstavqa bezvremeni Um, ~ak i ako }e time istorijsko ute-meqewe kulture zamijeniti racionalnim; tek takvo izgleda moè qudski ìvot uzdi}i do pune jasno}e i samostalnosti. U prvim

5 Prosvjetiteqstvo.

FILOZOFIJA ISTORIJE

277

decenijama XVII vijeka po~eo je onaj silovit proces uma protiv istorije, koji je nedavno Diltaj (Dilthey) oslikao upe~atqivim ri-je~ima. Zahtjev za ~isto racionalnim uobli~ewem kulture uskoro }e osvojiti i pojedina~ne oblasti, nasta}e prirodno pravo, pri-rodni moral, prirodna religija, prirodni odgoj, prirodni privredni sistem, sve u odlu~noj suprotnosti prema prevladanim oblicima i s jakim prezirom prema istorijskoj predaji.

Ovakva gruba suprotnost nije se mogla odràti, samo u~vr{-}ewe racionalnog na~ina mi{qewa moralo je dovesti do ponov-nog pribliàvawa istoriji; um se nije mogao osje}ati gospodarem stvarnosti a da sebi ne podloì i carstvo istorije i na wemu do-kaè svoju mo}. Isprva se dodu{e ovi dodiri ograni~avaju na po-jedine strane i ta~ke; izvla~e se pojedinosti i koriste kao podr-{ka, primjer i sl., uop{teni stavovi se apstrahuju za korist ~o-vje~anstva i za odràvawe wegove pobo`nosti, te se istorija po-javquje kao moralna u~iteqica, kao poticaj na dobro, kao upozo-rewe pred zlom. To je pou~ni, prakti~no-razumski odnos prema istoriji.

Ali takvo tretirawe, koje stvarima name}e strano mjerilo i ne obja{wava ih wima samima, nije moglo zadugo zadovoqiti na-prednu i samosvjesnu kulturu, koja je nu`no morala razviti i te-`wu ka unutra{woj povezanosti i cjelovitim pogledom na isto-riju, istovremeno izmiruju}i pro{lost i sada{wost. A time je stvoren preduslov za istinsku filozofiju istorije. Ona se, jasno ocrtana, prvi6 put pojavquje kod Lajbnica (Leibniz). Za wega je ci-jela istorija postupno uzdizawe uma, nezaustavqiv napredak iz zamr{enog po~etnog stawa ka sve ve}oj jasno}i. Tu nema praznina i skokova, ~ak i prividna mirovawa i nazadovawa samo su pribi-rawa za nova, ve}a dostignu}a. Kao poseban stupaw, svako doba ima svoje osobitosti, no kako se svuda provla~e iste veli~ine i kako su sve razlike kvantitativne, sve ostaje srodno, pa je sada-{wost u stawu razumjeti sva prethodna vremena, preuzeti wihov rezultat i predati ga budu}nosti. Zamisao sporog ali stalnog na-pretka, napretka ostvarenog akumulacijom neznatnih u~inaka, ov-

6 Lajbnic.

RUDOLF OJKEN

278

dje je doìvjela proboj. Prirodne nauke su je preuzele i daqe raz-vijale, da bi je pozitivizam u~inio stubom svoje filozofije isto-rije. Kont (Comte) se u svojoj filozofiji istorije nikom nije os-je}ao srodniji no Lajbnicu.

Lajbnicova istorijsko-filozofska uvjerewa su ipak bila dio dalekose`nog metafizi~kog sistema; XVIII vijek je dobio za-datak da ih odvoji od tog sistema i dovede ih u bliì odnos sa ì-votom i te`wama ~ovje~anstva. Na ovoj osnovi }e se naro~ito preplesti prou~avawe istorije i ideja veli~ine ~ovje~anstva, ko-ja sve vi{e ispuwava duhove. Viko (Vico) }e istorijsku filozofi-ju uzdi}i do ve}e samostalnosti i podariti joj mno{tvo poticaja; Monteskje (Montesquieu) po~iwe zakone, obi~aje i ustanove razumi-jevati kao tvorevine same istorije i obja{wavati ih wima sami-ma; Tirgo (Turgot) je u mladim godinama (1750) do{ao do shvatawa istorije kojim je potpuno vladala zamisao napreduju}eg razvoja qudskih sposobnosti, {to mu je donijelo pohvalu Kuzena (Cousin) da je stvorio filozofiju istorije ({iroj publici su wegove isto-rijsko-filozofske misli postale poznate tek 1811. objavqivawem wegovih sabranih djela). îtavo francusko prosvjetiteqstvo mar-qivo i uspje{no je radilo na tome da skrene pa`wu na fluidnost qudskih odnosa i relativnost svih uvjerewa i ustanova.

U isto vrijeme, wema~ki duhovni ìvot se smislenije i ja~e uhvatio u ko{tac s istorijsko-filozofskim problemom. Uzdiù-}i se ~udesnom mladala~kom snagom nakon te{kih potresa i usred uskogrude sitni~avosti, pokazao je jaku usmjerenost ka cjelovito-sti i unutra{wem stawu ~ovjeka, te polaze}i od toga razvija nov ìvotni ideal snage i qepote, koji djeluje produbquju}e i ople-mewuju}e u svim aspektima. To je omogu}ilo i pogled iznutra na istoriju i wene krupne kontekste, i to ju je dovelo u vezu s najvi-{im idealima qudskog ìvota. Sama qudskost ovdje postaje ide-alni pojam, a istorija neophodno sredstvo wenog samoostvarewa; iz vrtloga i borbi vremena kao da se sve jasnije i silovitije izdi-è carstvo plemenite qudskosti. Ove misli prvi put u povezanom obliku sre}emo kod Herdera, nakon ~ega su u bitnome postale zajedni~ko dobro vode}ih mislilaca i pjesnika te epohe, ustraja-

FILOZOFIJA ISTORIJE

279

vaju}i i usred silovitog potresa, koncentracije i samouzdizawa duhovnog ìvota {to ih je pokrenula Kantova filozofija.

Kritika uma, sa svojim uzdizawem duhovnog ìvota iznad svakog iskustva i srozavawem vremena do puke opaàjne forme, na prvi pogled je suprotstavqena istorijskom gledi{tu. No, ona se ve} kod Kanta raznim putevima vra}a istoriji, dok u woj zri plodna klica unutarweg uzvi{ewa istorije, u jasnom odvajawu ~o-vjekove duhovne strukture od empirijsko-psihi~kog de{avawa. Ova klica je doìvjela puni razvitak u poduhvatu kojim su kon-struktivni mislioci htjeli duhovni ìvot pro{iriti u sveobu-hvatni svjetski pojam, ~ije kretawe uzrokuje cjelokupnu stvar-nost. Ono {to je Fihte (Fichte) zacrtao u skromnim obrisima, koji jo{ ostavqaju prostora za individualno obrazovawe i priznava-we iracionalnih otpora, kod Hegela je genijalnom sigurno{}u, ali i diktatorskim nasiqem, dovr{eno u izgradwi sistema iz ko-jeg su proiza{la ja~a dejstva no iz ma kojeg drugog filozofskog u~ewa. Istorija ovdje postaje kosmi~ka logika i dijalektika, fi-lozofija je u potpunosti prisvaja i pretvara je u jedan jedinstven proces uma koji, iscrpquju}i ~itavu dubinu stvarnosti, napreduje sigurnom nu`no{}u. Ovaj proces prevazilazi mwewa i interese samog ~ovjeka, vi{e no ikad prije misaone mase su stekle punu sa-mostalnost, pokretane svojom vlastitom nu`no{}u; osnovno pak sredstvo ovog kretawa je protivrje~je koje pojmovi i ideje iznose iz sebe samih; time se i ono {to je na prvi pogled suprotstavqeno moè pretvoriti u podsticaj, a negacija moè sluìti napretku ìvota. Ovakvoj racionalizaciji stvarnosti odgovara sveproì-maju}a sistematizacija: svako sabivstvovawe postaje izraz jedne temeqne misli, a svaki slijed moment jednog sveukupnog kreta-wa. To je energi~na rekapitulacija i veli~anstveno osvjetqavawe ~itave istorije, gdje je filozofija istorije apsolutno sredi{te svijeta misli.

Od samog po~etka nije mawkalo odlu~nih suprotstavqawa ovom u~ewu, koja su mu prebacivala preusko gledi{te i nasilnu narav, kao {to nisu ostale skrivene ni razorne sile koje u wemu leè. To {to ova filozofija istorije i pored svega jo{ uvijek

RUDOLF OJKEN

280

zaokupqa i uznemiruje ~ovje~anstvo, dovoqno jasno pokazuje da ona jo{ uvijek nije potpuno prevazi|ena. Ipak Hegel ozna~ava nau~ni vrhunac, zakqu~nu kariku jedne zna~ajne kulturne epohe, a wegovu mo} nad nama dobrim dijelom obja{wava to {to je on odlu~no pro-mislio do kraja ono od ~ega ve}ina odustaje na pola puta.

Djelotvornija od svih spoqa{wih suprotstavqawa bila je izgradwa7 druga~ijeg pristupa istoriji, kakva je sprovedena u ro-mantici i u istorijskoj {koli. Ovdje nema govora o nekakvom konstruisawu istorije iz filozofskih principa, umjesto toga u woj se obuhvata i pozdravqa carstvo neizmjerne ~iweni~nosti, te se nastoji {to prisnije s wime usaglasiti vlastito mi{qewe i vlastiti ìvot. Ako konstruktivnu filozofiju istorije razumi-jemo kao vi{u potenciju prosvjetiteqstva, onda joj romanti~ar-ska i istorijska {kola direktno protivrje~e. Iz svjesnog mi{qe-wa jedinki, glavna radionica stvarawa se premje{ta u nesvjesni ìvot i vladavinu kolektivnog duha naroda (Volksgeist); ono {to je ve} Herder ostvario na ovom pravcu, u znatnoj mjeri }e se raz-viti kroz ideju nacionalnosti, koja od po~etka XIX vijeka pobje-donosno napreduje. Bavqewu istorijom je stoga glavni zadatak da temeqno prou~i i iscrpno predstavi proces nacionalnog razvit-ka u wegovoj punoj individualnosti, nadmo}noj svim op{tim poj-movima; wegovom osnovnom odlikom postaje onaj dar odricawa od toga da se ìvim opaàwem prodre u osobitu narav svakog nacio-nalnog bi}a i svake istorijske epohe (Gervinus/Gervinus). Kreta-we istorijskog ìvota pri tom izgleda kao postepen postanak i rast, kojim pouzdano upravqaju osnovni nagoni, usporediv s organ-skim ìvotnim procesom; pojam organski tako postaje ~arobna rije~ koja rje{ava sve zagonetke i lije~i sve rane. Nesporan je su-{tinski zaokret, u ìvotu i pristupu istoriji, ka ~iweni~nosti, opaàjnosti i individualnosti; sve pojedina~ne oblasti kao {to su religija, pravo, umjetnost dobijaju na puno}i i ja~ini samim ti-me {to postaju svjesne svoje istorijske zasnovanosti i nadovezuju se na wu.

7 Romantika i istorijska {kola.

FILOZOFIJA ISTORIJE

281

Sve ovo je izgleda u o{troj suprotnosti s filozofijom, a svojim osnaìvawem istorijskog elementa zna~ajno je doprinije-lo istori~nosti devetnaestog vijeka naspram filozofskom ka-rakteru osamnaestog. No u osnovi, i istorijska {kola sadrì, ako i druga~ije uobli~enu, filozofiju istorije. I ona vjeruje u pri-sustvo uma u istoriji, premda ga ne traì u op{tim idejama nego u ~iwenicama i individualnostima; ni ona empirijsko ~iweni~no stawe ne ostavqa nepromijewenim, ve} stvari premje{ta u jedin-stveno, karakteristi~no, uobli~eno; tako i u okretawu pro{lo-sti ne pruà ~istu, ve} idealizovanu stvarnost, kako pokazuje wen pristup sredwem vijeku. Ona samim stvarima usa|uje indivi-dualnost, umjesto da ih su~eli s wome. Dodu{e, kontemplativnija je i receptivnija od spekulacije i wenog samovoqnog ude{avawa istorije, ali je zato u opasnosti da se postavi odve} pasivno i bu-de ponesena nadolaze}om bujicom ~iweni~nosti, te da, zaokupqe-na brigom o pristupu pro{losti, izgubi svoj upliv na sada{wost. Veliko je protivrje~je izme|u puno}e opaàwa i misli istorij-ske {kole i wene duhovne produktivnosti.

Tako su filozofska spekulacija i istorijska {kola na su-protnim polovima u pogledu bavqewa istorijom. Ali u cjelini gledano, obje su skupa doprinijele uzdizawu istorije, i obje su po-mogle postizawu onog ~udesnog preokreta koji je ustoli~io isto-rijski na~in mi{qewa. Ovaj na~in mi{qewa ~ovjeka kao da pri-snije povezuje sa stvarima, i osloba|a ga ograni~enosti puke teo-rije i krutosti jednog apsolutnog gledi{ta; neizmjerno bogatstvo milenija kao da je tek sad istinski osvojeno, i otvara mu se izobi-qe plodnog rada, i to rada koji nije zasnovan na posebnosti poje-dinih individua, nego je u stawu da poveè sve snage i usmjeri ih ka cjelini. Kroz ovaj rad se pak, izri~ito ili pre{utno, provla-~i veoma karakteristi~an svjetonazor. Pomirewe sa stvarno{}u, koje je toliko iscrpilo i religiju i filozofiju, ovdje je postig-nuto na najjednostavniji na~in kroz ideju napreduju}eg razvoja; ono {to je, zasebno posmatrano, izgledalo iskrenuto i nerazum-qivo, dobija smisao kad se gleda kao dio velikog lanca istorij-skog ìvota, u kontekstu svjetsko-istorijskog djelawa. Odnos me-

RUDOLF OJKEN

282

|u dobima, koji je ranije uzrokovao toliko rasprava, sada dobija radosno razja{wewe: ako je ranije stvar bila prelamana s ili-ili, i ako je izgledalo da zastupawe vlastitog uvjerewa zahtijeva ra-dikalno odbacivawe svih prija{wih poku{aja, sada ideja razvoja prikazuje prija{we kao predstupaw, kao neophodnu ta~ku prelaza na putu ka istini, ~ime i ono {to je na prvi pogled bilo jedva ra-zumqivo postaje sasvim razumqivo s obzirom na svoj istorijski poloàj. Iz svjetonazora, ova promjena prelazi i u djelawe, kojem je sada glavni ciq da radi na odràvawu svjetsko-istorijskog kre-tawa; samopodre|ivawe wenim zadacima postaje jezgrom nove eti-ke; dok nas sigurno povjerewe u boqu budu}nost i vjera u pobjedu dobrog na vlastitom tlu ~ovje~anstva uzdiù iznad svih nevoqa sada{wice.

Eto nam novog rada, novog na~ina mi{qewa, novog ìvota. Silovit obrat na{eg bivstvovawa koji je sadràn u tome nije u dovoqnoj mjeri prepoznat zato {to nas ovaj novi na~in naizgled samorazumqivo obuhvata sa svih strana; kad pak bude potpuno pri-znat, vaì}e za fundamentalnu ~iwenicu modernog ìvota, pa i za najva`nije duhovno dostignu}e XIX vijeka. Onda }e postati ja-sno i da taj preokret nije proiza{ao iz istorije same, ve} da je ona za nas mogla postati toliko zna~ajna samo zato {to smo joj pridali visoku obrazovanost i filozofska uvjerewa. A uspostav-qawe kontakta izme|u ovog duhovnog umije}a i carstva istorije ne bi bilo mogu}e bez filozofije istorije.

2. Tok XIX vijeka i stawe sada{wice

Dosada{wi razvoj filozofije istorije bio je stalno uspi-

wawe od vrhunca do vrhunca, a krajwi rezultat je oslikavao za-kqu~ak stremqewa niza nara{taja u usponu. No, sad se i ovdje po-kazuje da je cjelokupni qudski ìvot iz-ìvqavawe, da nas upravo dostizawe vrhunca ~ini svjesnim granica predmeta i otkriva nam wegov problemati~ni karakter. Istovremeno se pojavquju nova, potpuno razli~ita, pa i suprotstavqena kretawa, stalni razvoj je

FILOZOFIJA ISTORIJE

283

propra}en èstokom borbom, ~ija mnoga sudarawa i ukr{tavawa zamagquju pogled na stvari.

Pokret isprva dodu{e napreduje naizgled mirno, dok zapje-wena struja spekulacije jewava i plodno se razlijeva u {irinu. êsta je pojava u XIX vijeku da se, pri bavqewu istorijom, od od-ve} o{trih i odsje~nih filozofskih sistema odvajaju op{tija uvjerewa idealisti~ke naravi, u potrazi za prisnijim dodirom i interakcijom s iskustvom. Tako Vilhelm fon Humbolt (Wilhelm von Humboldt) predstavqa most izme|u spekulativne filozofije i Rankeovog (Ranke) u~ewa o idejama; koliko god odlu~no ovo odba-civalo svako nasiqe filozofske konstrukcije i svako nadovezi-vawe na neki poseban sistem, u wemu sadràno globalno shvatawe istorije nije bez filozofskog elementa. âk i objektivnost pri-stupa, kojoj je nadasve teìlo, pokazuje principijelna uvjerewa utoliko {to srazmjernost suda i radovawe svakom ispoqavawu ìvota ne bi bili mogu}i bez umjetni~kog nastrojewa i wemu in-herentnog {irokogrudog pogleda na stvari. Ovim smjerom, u cje-lini gledano, nastavqa wema~ka istorijska nauka: i pored preov-la|uju}e uzdrànosti, pa i jake odbojnosti prema filozofiji is-torije, temeqno ubje|ewe ostaje idealisti~ko.

No, onda }e i ovdje po~eti djelovati preokret koji je u ì-votu uop{te8 nastao prelaskom s problema unutra{weg svijeta na neposredno bivstvovawe. Teì{te ìvota se iz umjetnosti i fi-lozofije seli u prirodne nauke i tehniku, u politi~ko i socijal-no djelovawe; a kako time svijet misli sve vi{e potpada pod uti-caj prirodnonau~nih pojmova i metoda, oni neizbje`no prodiru i u istorijsku oblast, stvaraju}i naro~itu filozofiju istorije. Takvu jednu prirodnonau~nu filozofiju istorije do punog razvoja prvi je doveo Kontov pozitivizam. Ako je wegov sistem u pojedi-na~nim mislima i bio mnogo mawe originalan no {to je preten-dovao da bude, ~vrsta isprepletenost wegovih konaca i istrajna energija wegove razrade ipak cjelini daju nadmo}nu snagu; jedna jaka struja cjelokupnog kulturnog ìvota ovdje biva nau~no obu-hva}ena i razja{wena. U razradi jednog uvjerewa, koje spoznaji

8 Pozitivizam.

RUDOLF OJKEN

284

pridaje samo zna~aj razotkrivawa veza i ispitivawa redovitosti datih pojava, istorija se li{ava svake unutra{we povezanosti i svakog dejstva cjeline, a wen sadràj se izvodi iz empirijskog sa-prisustvovawa pojedinih elemenata; glavni zadatak nauke ovdje je da u prividnoj zbrci ukaè na ~vrste lan~ane nizove prostornog i vremenskog slijeda. Jedno jedino glavno kretawe obuhvata svu ra-znovrsnost istorijskog postajawa, i u tri stupwa (tats) vodi vr-huncu pozitivisti~ke organizacije mi{qewa i ìvota; na svakom pak stupwu, sve do najtananijeg unutra{weg ustrojstva, sve pojave stoje u ~vrstim korelacijama, tako da je svaka zasebna pojedinost razumqiva samo u odnosu na cjelinu svog okruèwa, svog milieu-a. Tako je ovdje nau~ni interes prvenstveno usmjeren na op{te; a ka-ko individualno kao takvo postaje sporedno, i velike li~nosti vaè tek za proizvod svog okruèwa. Ovakvo shvatawe istorije nagla{ava zna~aj spoqa{wih ìvotnih uslova (conditions d'existen-ce), duhovna postignu}a su tu prete`no intelektualne prirode, u napretku nau~nog, tj. prirodnonau~nog uvida leì sav uspon kul-ture, svo vladawe uslovima (voir pour prvoir), svo unutra{we ople-mewivawe ~ovje~anstva.

Po{to pozitivizam prirodnu nauku tijesno povezuje s dru-{tvenom9 teorijom, wegova filozofija istorije se okoristila zna~ajnim naprecima koje su obje ove oblasti ostvarile u XIX vi-jeku. Moderna sociologija donosi novo u~ewe o dru{tvu, koje protivrje~i kako prosvjetiteqstvu tako i spekulativnom ideali-zmu; prosvjetiteqstvu, zato {to individue za razliku od wega ne smatra zatvorenim atomima, koji se tek naknadno povezuju, nego ih vidi otpo~etka upletene u tkawe me|usobnih odnosa koji ih iz-gra|uju; a idealizmu, zato {to odbacuje unutra{wu povezanost jed-nog duhovnog ìvota koju ovaj zastupa, i sve veze izvodi iz empi-rijskog lan~anog slijeda pojedina~nih elemenata u vremenu i pro-storu. Stoga, i ovdje rado kori{}en, pojam organizma ima bitno druga~iji smisao no u sistemima idealizma; sada wegovo glavno obiqe`je nije unutra{we oìvotvorewe cjeline, ve} nerazrje{i-va upletenost pojedina~nih dijelova. Ovo novo u~ewe o dru{tvu je

9 Sociologija.

FILOZOFIJA ISTORIJE

285

omogu}ilo nov pogled na qudski ìvot, izvuklo na svjetlo dosad nezapaàne skupine ~iwenica, te ukazalo na plodna polazi{ta za djelawe; a sve {to se ovdje pokazalo kao ~iweni~no stawe, odi{u-}i snagom svjeèg otkri}a, podràvalo je prirodnonau~no i pozi-tivisti~ko shvatawe istorije. Jer, ìvot je ovdje pod jakim utica-jem prirodnih uslova; ako se djelokrug vlastite inicijative i slobodnog djelawa ograni~i, ako se individue ~vr{}e me|usobno uveù kao ~lanovi istog socijalnog tkiva, wihove razlike se po-kazuju ograni~enijim no {to je to mogu}e naslutiti na prvi po-gled (Ketle/Quetelet). Time {to masovna kretawa dobijaju glavnu ulogu, i na podru~ju istorije socijalna psihologija i socijalno--psiholo{ko obja{wewe imaju prednost spram svake individual-ne psihologije. Pokret ovdje postaje sve zna~ajniji, a ~ovjek se u sve ve}oj mjeri tretira kao prirodno bi}e i istraùje sve do pri-rodnih pretpostavki wegovog duhovnog ìvota; ne samo da indivi-due, genealo{ki gledano, djeluju ~vrsto uvezane i pod vla{}u da-tih uslova, ve} i dru{tvene grupe pokazuju veliku ~vrstinu, a po-jam rase postaje kqu~ svih istorijskih tvorevina. Posvuda mno-{tvo novih ~iwenica, pogleda, zadataka! Na drugu stranu, prodor privrednog pokreta vodi ve}em cijewewu materijalnih dobara; ovo stvara materijalisti~ku, ili ispravnije re~eno ekonom-sku filozofiju istorije (Marks, Engels [Marx, Engels]) po kojoj privredni poloàj vlada ukupnim stawem kulture, i koja tako jo{ jednom iznova grupi{e ~iwenice i nudi nova sagledavawa cjelo-kupne istorije.

Sve ovo je u bliskom dodiru s prirodnonau~nim problemima i odgovara prirodnonau~nom pogledu na stvarnost. No istovreme-no, prirodna nauka i sama poduzima zna~ajan korak u smjeru na{eg problema: ona preuzima zamisao istorijskog nastajawa, {tavi{e, ona sama stvara istoriju najobuhvatnije vrste, koja pretenduje da ~itavu qudsku povijest kao tek jedan svoj dio ugradi u sebe. Zami-sao postepene izgradwe svijeta iz najjednostavnijih po~etaka po sebi je bliska analiti~kom karakteru prirodne nauke i Dekart (Descartes) je s metodolo{ke strane potpuno priznavao zna~aj vre-menskog momenta. Ali starija nauka je uglavnom ostajala okrenuta

RUDOLF OJKEN

286

mehani~ko-fizikalnim problemima, i svoj glavni zadatak je nala-zila u ocrtavawu bezvremene strukture svjetske zgrade; tek poste-peno je na scenu stupalo geneti~ko obja{wewe, koje sve do duboko u XIX vijek nije uspijevalo slomiti otpor naizgled nepromjenqivih organskih formi. Moderno u~ewe o razvoju je kona~no i wih pokre-nulo, tako da je pobjeda ostvarena na ~itavoj liniji fronta; iz bio-logije je iznikao strogo realisti~ki nastrojen evolucionisti~ki svjetonazor, koji baca novo svjetlo i na qudski ìvot kao sastav-ni dio prirode. Pojam razvoja ovdje je izgubio svaku vezu s Umom, poprimiv{i ~isto ~iweni~ni karakter. Jer, ovdje se u nastajawu ne manifestuje nekakav ve} pred-postavqeni Bitak, nego svi ob-lici izrastaju iz empirijskog ìvotnog procesa, izvan kojeg ne postoje. Isto tako i u qudskoj istoriji vidimo neograni~eni re-lativizam pogleda, vra}awe i{~ezavaju}im po~ecima s te`wom da se ovi po~eci kroza sva daqwa kretawa zadrè kao ono {to je bitno i djelotvorno, nadmo}ni zna~aj borbe za bivstvovawe, sporo oblikovawe kroz postepeno nagomilavawe malih veli~ina, uzdi-zawe korisnosti do sredi{weg pojma svih vrijednosti, a sve to pra}eno karakteristi~nom slikom istorije, koja o{tro protivrje~i prevazi|enim predstavama.

Tako u pozitivizmu, sociologiji, evolucionizmu vidimo raz-li~ite struje koje se, pored svih razilaèwa, stje~u u tome da je ~ovjek u potpunosti proizvod svoje okoline i da kretawe istorije treba razumjeti ne iznutra ka van, ve} spoqa. Ono uma {to ìvot iznese vaì za puki proizvod kretawa, a ne za princip; stoga se nikad ne moè ni osloboditi prirodnih pretpostavki da bi wima ovladao. Promjena, pa i promjena istorijskog gledi{ta, u biti se-è mnogo dubqe no {to se obi~no pretpostavqa. Jer, realisti~na slika ìvota i istorije naj~e{}e se neprimjetno nadopuwuje ve-li~inama i dobrima idealisti~ke misli; tako }e se lako desiti da ono {to zapravo predstavqa razli~ite stvarnosti izgleda kao naprosto razli~ita tuma~ewa jedne te iste stvarnosti. Radi se, naime, o skrivenom i razblaènom panteizmu koji proìma kako naturalisti~ku misao uop{te, tako i naturalisti~ku filozofiju istorije, o panteizmu koji nikome ne polaè ra~una i o{tro od-

FILOZOFIJA ISTORIJE

287

bija prevazi|enu religiju, no istovremeno neprestano preobliku-je, homogenizuje i idealizuje empirijsko ~iweni~no stawe. Bez ovakvog panteizma, svjetovi naturalisti~ke misli niti bi mogli imati tako sistemati~an karakter, niti bi mogli biti ispuweni takvom radosnom vjerom u napredak, dapa~e vjerom u umnost stva-ri, kao {to je to naizgled slu~aj. Pri tom, ovakva unutra{wa protivrje~ja nikako ne spre~avaju nadirawe naturalisti~ke fi-lozofije istorije u {irokim talasima koji preplavquju misaoni svijet modernog ~ovjeka. Ono {to na svojoj strani ima afekt vre-mena, u pobjedni~kom pohodu ne}e omesti ni najja~i prigovori. A ovaj pokret je na svojoj strani o~ito imao mo}nu zna~ajku jednog vremena. Mogu}e je umoriti se i od misaonih sistema (Gedanken-massen), a upravo takav zamor se pojavio naspram starijeg idealiz-ma. Sad je ustala nova vrsta stvarnosti, s obe}awem da }e ìvot u~initi svjeìjim, sitijim i istinitijim. Zar je onda ~udo da su se duhovi primili ovog pokreta?

On je uveliko uticao i na wema~ki ìvot i na wema~ku nau-ku. Wema~ka10 istorijska nauka je pak, iako spremna da prihvati pojedine impulse, na svom vlastitom tlu odbijala takav uticaj. Tek postepeno, spomenuta kretawa i ovdje po~iwu imati u~inka, te se i istorijska nauka pribliàva ovom na~inu mi{qewa. Tak-vo pribliàvawe primjetno je i u Lamprehtovoj (Lamprecht) filo-zofiji i shvatawu istorije, koliko god jake idealisti~ke crte ina~e imala, zbog ~ega nije ni postala geslom. I ina~e, upadqivo je {irewe prirodnonau~nog na~ina mi{qewa unutar istorijske nauke. No, stara {kola se ne predaje, ve} podstaknuta time jo{ ja-snije razra|uje svoja uvjerewa i svoje postupke i, pogotovo na po-qu metodologije, hrabro prihvata izazov. Ovaj boj oko metode na-ro~ito je karakteristi~an za trenutno stawe. Rad istorijske nau-ke tu biva osvijetqen kao nikad prije, dok se marqivo traga za svojstvenostima wenog postupka. Cijela stvar dobija posebnu ten-ziju zato {to su dva glavna pravca u otvorenom sukobu, pruàju}i temeqno razli~ite uvide u istorijski postupak. S jedne strane, prisutna je te`wa da se istoriju oblikuje po ugledu na prirodnu

10 Wema~ka nauka.

RUDOLF OJKEN

288

nauku, a istorijski ìvot svede na egzaktne zakone, koji bi ovdje dodu{e morali biti psiholo{ke naravi, da se ukaè na odre|ene stupweve napretka, a sav individualan ìvot podredi skupnim kretawima i tipi~nim pojavama, te da se cjelokupno de{avawe po-veè u jedan niz. Na drugoj pak strani prisutna je suprotna te`wa za jasnim odvajawem istorijskog istraìvawa od svakog prirodno-nau~nog, za nagla{avawem individualnosti svih istorijskih poja-va i jedinstvenosti istorije kao cjeline, insistirawem na wenoj ~istoj ~iweni~nosti, koja zapravo iskqu~uje svako obja{wavawe, i progla{ewem qudskog djelawa i wegovih svrha jezgrom istorij-skog ìvota. U filozofskom pogledu, u prvom slu~aju preovlada-va psihologija u prete`no empirijskom obliku, dok u drugom do-minira teorija spoznaje s mnogostrukim, ali ipak samostalnim, vra}awem na kantovske i postkantovske ideje. Me|u radovima ko-ji ovamo spadaju, u filozofskom smislu najvi{e mjesto zauzima Rikertovo (Rickert) djelo Granice prirodnonau~nog pojmqewa (Die Grenzen der natur-wissenschaftlicher Begriffsbildung).

Premda se ovdje ne moèmo podrobnije pozabaviti ovim me-todolo{kim sukobom, moramo primijetiti da je idealisti~ka stra-na preciznije odredila ono {to je bitno u qudskoj istoriji i op-reznije mu pristupila; naspram ranijih vremena, ovdje se desio ~udnovat preokret idealizam energi~nije insistira na ~iweni-cama i zastupa kriti~ki pristup stvarnom stawu, dok naturali-zam vi{e teì sumiraju}em postupku i ~ak na sasvim novoj podlo-zi obnavqa konstrukcije spekulativne filozofije. Ali ako po ovome na podru~ju istorijske nauke idealizam i jeste nadmo}an, u pogledu dejstva na cjelokupnost ìvota on u jednoj ta~ki zna~ajno zaostaje za naturalizmom. Ovaj naime u slici velike Prirode ima ~vrstu pozadinu, pomo}u koje uspijeva pojedina~ne iskaze objedi-niti u o~it i cjelovit prikaz, djeluju}i tako s cjeline na cjelinu. Na taj na~in je uspio do}i i do pozitivne filozofije istorije koja je, i pored svega {to je u woj mo`da problemati~no, mo}an podsticaj mi{qewu; idealizam pak u filozofiji istorije obi~no ne nadilazi razinu kriti~kog i reflektuju}eg postupka. Ovu sla-bost obja{wava ~iwenica da je wegov stariji oblik, u kojem kla-

FILOZOFIJA ISTORIJE

289

si~na filozofija istorije i korijeni, ve} gubi tlo pod nogama, dok za stvarawe novog oblika jo{ nedostaje odva`nosti i snage. Pomenuta starija forma zasnivala se na vjeri da je svijet proèt umom, na vjeri u sigurnu nadmo} duha nad prirodom, u blisku vezu ~ovjeka s osnovama stvarnosti, u mo} inteligencije koja prodire kroza sve tmine; ~ovjek treba po{tovati sebe samog i smatrati se dostojnim i najvi{ega. Nemogu}e je imati previsoko mi{qewe o veli~ini i mo}i duha (Hegel). Koliko se to sve promijenilo pred iskustvima modernog ìvota! âk i tamo gdje idealizam na-stavqa vladati nastrojewem pojedinca, wemu nedostaje stara sa-morazumqivost, radost i uvjerqivost. Stoga mora krenuti novim putevima, odlu~no prisvajati nova iskustva, do}i do unutra{we nadmo}nosti pred wima, i izgraditi novi oblik koji }e odgovara-ti zahtjevima svjetsko-istorijskog stawa. No, iako je na}i novo upori{te nakon prekida duga~kog razvojnog slijeda te{ko ve} sa-mo po sebi, tome doprinosi jo{ i obeshrabrewe koje je idealizam doìvio u previrawima proteklog vijeka. Cjelovito idealisti~-ko uvjerewe nikad ne moè proiza}i iz utisaka iskustva, ono zah-tijeva obrtawe prvobitnog svjetonazora, a time i okretawe meta-fizici. A pred time }e ustuknuti i ve}ina onih koji odlu~no od-bacuju naturalizam i bore se protiv wega. I tako se na{e doba i daqe wi{e na rubu, te, nesigurno u principe, ne ostvaruje napre-dak ni u filozofiji istorije.

Samu istorijsku nauku malo poga|a ovakvo stawe. Pred wom se pruàju {iroko obzorje i visokorazvijena tehnika, na raspola-gawu su joj sve snage i sva sredstva jedne bogate kulture; ~ak i re-lativizam dana{weg mi{qewa okre}e se u wenu korist kad dopu-{ta da se najrazli~itijim pojavama pristupa s jednakim simpati-jama i da ih se podjednako pa`qivo tretira; kad god joj sumwa za-prije~i put, ona }e se mo}i orijentisati prema predmetu; stoga u potpunosti dijeli izvrsne osobine dana{weg rada, pa se ~ak moè smatrati i vrhuncem tog rada. Sasvim druga~ije stoji s na{im te-meqnim shvatawem istorije i s wenim odnosom prema na{em ì-votu; ovdje nije mogu}e ne primijetiti mawkavosti. Klasi~no do-ba na{e literature osje}alo je bliskost s istorijom, jer je po we-

RUDOLF OJKEN

290

nom uvjerewu jedan apsolutni um obuhvatao i spajao sva vremena, a isti taj um se ~ovjeku otvarao u ìvoj sada{wici; tako su sva vre-mena ostajala sadràjno bliska, a vladaju}oj misli se sva raznovr-snost spajala u jednu cjelinu. Zato ni{ta nije bilo tu|e, kruto i mrtvo.

No, onda je pukla spona koja je povezivala vremena, i to ne samo zbog11 opadawa mo}i koncentracije, ve} i zato {to je takvo zbijawe, takvo podvo|ewe pod jednu sveobuhvatnu formulu kakvo je starija filozofija istorije na svom vrhuncu poku{ala izvesti, jednostavno postalo nemogu}e spram neizmjernog pro{irewa ~i-weni~nog stawa. Tada{wa filozofija istorije se bitno ograni-~avala na evropsku kulturu nakon uspona Grka, a {iroki Istok je bio sveden na puku pozadinu, dok je za priznavawe drugih naroda i kultura nedostajalo prostora. Taj preuski okvir sad se rasprsnuo, silni narodi i kulture iskrsavaju pred na{im duhovnim o~ima, u mo}noj izmjeni mjerila postaje mlado {to smo do ju~e po{tovali kao prastaro; pred takvom neizmjerno{}u ~iwenica, svaki poku-{aj sinteze izgleda osu|en na propast. Istorijska nauka je to ra-dosno pozdravila kao dobitak na {irini i slobodi, no na{ te-meqni odnos prema istoriji time je postao krajwe zamr{en. Jer, razdobqa i kulture nisu mogli ostvariti punu samostalnost bez su{tinskog udaqavawa od na{eg vlastitog ìvota i gubitka pri-sne veze sa sada{wo{}u; {tavi{e, i sama egzaktna nauka je i{la u tom smjeru, time {to je u~ila kako da se jasnije sagleda i o{trije me|usobno razgrani~i ono {to je svojstveno pojedinim razdobqi-ma, strogo zabrawuju}i prelijevawe pro{losti u sada{wost. Ta-ko je dobitak na znawu prijetio da se pretvori u gubitak u ìvo-tu. Kakav zna~aj za na{u sudbinu imaju daleka i strana vremena, koja nam nauka oslikava ~udesnom jasno}om? Mogu}i su razli~iti odgovori. Zahtjevi jake sada{wice zaokupqene samom sobom pro-izvode te`wu za iskqu~ewem svega tu|ega; stoga ne mawka ostra-{}enih optu`bi protiv istorije i poku{aja osloba|awa od tra-dicije, kao prepreke ìvotu. Jo{ je ra{irenije nastojawe, proi-za{lo iz neporecivog slabqewa unutra{weg ìvotnog napona, da

11 Znawe i ìvot.

FILOZOFIJA ISTORIJE

291

se u pro{losti traì nadomjestak za mawkavosti dana{wice, da se vlastita stremqewa nadoveù na ranija dostignu}a, {to ide gotovo do samozaborava u ìvom prispodobqewu proteklih epoha. Tu se krije ~esto spomiwana opasnost historizma, opasnost od preplavqivawa ìvota stranim elementima, od12 potiskivawa i zakr`qavawa na{ih sopstvenih htijewa, od uobraàvawa da smo u posjedu bogatstava, dok zapravo ni{ta u potpunosti ne posjeduje-mo. Od silne pravi~nosti prema stranome prijeti nam gubitak sopstvenog na~ina, a neumornim tjerawem u daqinu, u tu|inu, u ne-izmjerno, dolazimo u opasnost slabqewa istinske ìvotne snage.

Ovakav historizam je pak samo dio jedne op{tije pojave sa-vremenog ìvota, nesrazmjere koncentracije i ekspanzije. Razvoj unutra{we biti daleko zaostaje za neizmjernim {irewem ìvota u najrazli~itijim pravcima; stoga nedostaje unutarwa prerada ra-znovrsnosti, te nije mogu}a jaka filozofija, pa ni filozofija istorije. A i onaj temeqni kredo novog doba, koji je istoriju pro-izveo u ~ovjekov glavni ìvotni okvir, u glavno mjesto wegovih zadataka i nadawa, doìvio je teàk potres. Ako taj ìvotni vi-dokrug izgubi vezu s apsolutnim Umom, time }e izgubiti i svaku unutra{wu povezanost. Kakvu bi nam onda ostavio nadu u ostvare-we na{ih ideala, kako bismo mogli o~ekivati siguran napredak uma? I za{to bismo se mu~ili i `rtvovali za daleka vremena i nara{taje, ako nas s wima su{tinski ni{ta ne povezuje? Ta, ~itav na{ ìvot prijeti da potone u prazninu, ako je u pitawu tek na-predovawe od danas do sutra, od jednog trena do drugog, dok doìv-qaji odmah nestaju u bezdanu ni{tavila. Istorijski ìvot je mo-dernom ~ovjeku podario osje}aj punog apsoluta, u uvjerewu da je to ~itav wegov svijet. Zar ne bi i ovdje trebalo da se na djelu poka-è unutra{wa dijalektika koja bi iz prenapregnutosti proizvela samouni{tewe?

Dakle, prema ovim na~elnim i centralnim pitawima danas se nalazimo u krajwe nesigurnom poloàju. Bogata pro{lost mo}-no se pruà u sada{wost, i mnogo od onoga {to je postignuto, kao na primjer izgradwa istorijskog na~ina mi{qewa, nemogu}e je

12 Historizam.

RUDOLF OJKEN

292

odbaciti. Ali, nedostaje ~vrsta povezanost i karakteristi~no uob-li~ewe vlastitog misaonog svijeta, a s time i sigurno utemeqewe pojedina~nih elemenata. Ako stoga danas nismo posjednici odgovo-ra na ova pitawa nego tragaoci za wima, ni filozofija istorije ne moè jednostavno nastaviti i}i prevazi|enim putevima, ve} se mora i sama odvaìti da krene novim stazama i pri tom se osvrne na krajwa pitawa. Takav poduhvat jeste mu~an i teàk, no za wim stoji sve ja~a ùdwa koja proìma moderni ìvot, ùdwa za u~vr-{}ewem i produbqewem na{e duhovne egzistencije. Na ovom mje-stu nudimo samo pojedine sugestije, koje treba da pokaù da mogu}-nosti jo{ nisu iscrpqene u starim istorijsko-filozofskim si-stemima. Daqu razradu i obrazloèwe ovdje zastupqenih misli poku{ao sam dati u svojim djelima o sistemati~noj filozofiji.

3. Razmi{qawa i teze o filozofiji istorije

Posebna filozofija13 istorije pored istorijske nauke moè

postojati samo ako filozofija uop{te ima samostalan zadatak naspram pojedina~nih nauka. A takav zadatak nema ukoliko sama nije ni{ta doli zbir rezultata zasebnih nauka, jer iz toga ne mo-è proiza}i ni{ta novo; nema ga ni kao puko okretawe subjektu i subjektivnoj refleksiji, jer ni to nas i pored sve o{troumnosti i pronicqivosti ne bi maklo s mjesta, no bi se lako rasprsnulo u sama individualna mnijewa. Takav zadatak filozofija moè do-biti samo ako otvori novu, sredi{tu bliù ~iweni~nost, te nas nau~i da stvarnost vidimo, iskusimo i pristupimo joj na nov na-~in; i to kako slijedi. Ne moèmo se baviti ni~im {to ne pripa-da na{em ìvotu, to jeste ìvotnom procesu koji djeluje u nama; to je na{ svijet, za drugi ne znamo. Pojedina~ne nauke ovaj ìvot-ni sadràj obra|uju u skladu s naro~itim smjernicama, bave}i se pri tome prvenstveno predmetnom dimenzijom u~inka. No, ako ì-vot nije mogu}e naprosto razdijeliti u zasebne doga|aje, ako svoj raznovrsnosti mora prethoditi jedna sveobuhvatna cjelina, a sva-kom odvajawu i suprotstavqawu sinteza jer bez we bi doìvqa-

13 Zadatak filozofije.

FILOZOFIJA ISTORIJE

293

vawe obiju strana bilo nemogu}e onda iznalaèwe ove cjeline postaje posebna zada}a, a ona pada u dio filozofiji; wenim rje-{avawem, ili pak wegovim podsticawem, ona }e izmijeniti op{-ti pogled, djeluju}i tako i na oblikovawe pojedina~nih oblasti obuhva}enih cjelinom ìvota. Dodu{e, do sagledavawa stvari u bitno novom svjetlu do}i }e pri tom samo ako pomenuta cjelina nije prazna forma, puki prostor sudarawa doga|aja, jer u tom slu-~aju ne bi mogla izmijeniti wihov sadràj; daqe razvijawe ovog sadràja }e nastupiti samo ako svaku jedinicu prati i utemequju-}a dubina, koja nastoji svoju mo} iskazati na ~itavoj {irini ì-vota; bez takve sadràjne i karakteristi~ne dubine gubi se i sva-ka mogu}nost filozofije. Tako shva}ena, filozofija prestaje bi-ti stvar slobodno lebde}e spekulacije i pojavquje se kao ~iweni~-na nauka, samo {to se ~iweni~nost kojom se ona bavi, kao stvar cje-lokupnosti i unutra{wosti, bitno razlikuje od one kojom se bave druge nauke, i neuporedivo joj je teè pri}i. Upravo to {to nam ta sredi{wa ~iweni~nost nije neposredno vidqiva, a ni pri du-hovnom radu nipo{to ne izbija odmah na vidjelo, zadatak ~ini na-pornim i opasnim. Iskustvo istorije pokazuje da su poku{ane veo-ma razli~ite sinteze, i da se vijekovima i milenijima vodila te{-ka borba oko ovih sinteza, a time i oko sveop{teg karaktera ìvo-ta; ono unutra{we jedinstvo, koje mora djelovati kao ~iwenica u najdubqoj osnovi ìvota, teàk je problem za vlastito prilago-|avawe i za nau~nu spoznaju; pokazuje se da je osvajawe dubine sop-stvenog bi}a teè od svih zadataka vawskog svijeta.

A ako je filozofija sama toliko zaokupqena potragom, onda ni{ta ne moè propisivati posebnim naukama, {tavi{e pot-rebna joj je wihova pomo}. Kako bi filozofija mogla spoznati ka-kav udio pojedina~ne oblasti imaju u sredi{wem razvijawu ìvo-ta, kako bi mogla isku{ati i dokazati svoje tvrdwe o tome, bez obazirawa na ~iweni~no stawe koje nam predo~ava djelo zasebnih nauka? S druge strane, ona svojim pogledom mora djelovati od cje-line ka podsticawu, unutra{wem oìvqavawu i prosvjetqewu pojedina~nih nauka. Stoga oboje rade na istome; i to }e vi{e po-

RUDOLF OJKEN

294

stizati i zna~iti jedno drugome {to vi{e budu ~uvali svoju me|u-sobnu samostalnost.

Ako ovo primijenimo na problem istorije, filozofija bi najprije morala ispitati kakav je karakteristi~an ìvotni raz-voj prisutan u oblikovawu jedne istorije i istorijskog ìvota; potom bi u vlastitoj oblasti imala ovaj ìvotni razvoj dovesti u odnos sa cjelinom ìvotnog razvoja te ga principijelnim pristu-pom oja~ati i razjasniti; kona~no, trebalo bi se vratiti ponu|e-noj slici istorije i s novog stanovi{ta poku{ati boqe osvijet-liti i povezati wen sadràj; tek tada bi bilo mogu}e do}i do ka-rakteristi~ne slike istorije, istovremeno dovode}i znawe i ì-vot u prisniji odnos.

Filozofsko posmatrawe pri problemu istorije mora prije svega14 sprovesti o{tro razdvajawe autenti~no qudske istorije od onoga {to se obi~no istorijom naziva. Jer, o istoriji govori-mo i onda, kad je pred nama tek puki slijed pojava, ~ije su kasnije karike pod uticajem ranijih, te su stoga razumqive samo na osnovu svog poloàja unutar niza; ono {to je nekad bilo, nastavqa djelo-vati u svojim posqedicama, ~ak i ako je zauvijek i{~ezlo. Jasno, radi se tu o karikama jednog lanca, ali niko da ih su{tinski po-veè, niko ih ne doìvqava kao cjelinu. Tako je s gra|om kosmi~-kih tijela, tako je i s nastajawem organskih oblika, a taj stav se-è ~ak i u du{evni ìvot ~ovje~anstva. Jer ~ak i ako se zna~ajni doga|aji kao zemqotresi, poplave i sl. neko vrijeme zadràvaju u sje}awu nara{taja, wihovo dejstvo je mehani~ko, i ne nadilazi onaj neduhovni pojam istorije. Samo daqwi razvoj qudskog roda }e donijeti takvo nadilaèwe, nastanak istorije koja zaista za-sluùje to ime. Ovaj stupaw je karakteristi~an po tome {to se pojave ne prepu{taju svom prirodnom toku i propasti, ve} ih ~ov-jek svojom djelatno{}u poku{ava zadràti i oìvjeti; ono {to je spoqa gledano proteklo, iznutra treba ostati prisutno i djelova-ti. Stoga istorija u istinski qudskom smislu nije plutawe u struji vremena, nego borba protiv wega, suprotstavqawe vremenu, te`wa da se duhovnom snagom zadrì ono {to po prirodi mora

14 Osnovni fenomen istorije.

FILOZOFIJA ISTORIJE

295

propasti, i zato sadrì i sud o tome {ta je zasluìlo takvu pro-past, a {ta nije. Ve} i najelementarnije forme spomenici, nat-pisi i sl. kojima jedno vrijeme izvjesna de{avawa preporu~uje pam}ewu kasnijih vremena, ili ih ~ak èli zauvijek upisati u sje-}awe ~ovje~anstva, pokazuju takvo suprotstavqawe pukom vreme-nu. Ovo se poja~ava razvojem kulture, koja uvijek zahtijeva osvrta-we i zadràvawe; a vrhunac postiè kad ìvot preraste okvire proste narodne kulture (Volkskultur) i dobije svjetsko-istorijski karakter; jer ovdje ~itave epohe i opse`ne duhovne me|uodnose vi-dimo zaustavqene i uzdignute u trajnu sada{wost. Tako je ovdje mawe na djelu okretawe od sada{wosti ka pro{losti, nego pre-mje{tawe pro{losti u sada{wost, ~ime nasuprot prazne sada{-wosti pukog trenutka nastaje sadràjno ispuwena, produhovqena sada{wost.

Sve ovo, od po~etaka do vrhunca, mnogo je upe~atqivije, i zahtijeva dubqe promjene u cjelokupnoj slici duhovnog ìvota, no {to se pretpostavqalo. Jer, takvo unutra{we fiksirawe prolaz-nog nije mogu}e bez bitne nadmo}i duhovnog ìvota nad vremenom, bez na~ina koji izmi~e vremenskoj mijeni. âk i povr{no i pri-bli`no zadràvawe ranijih doga|aja, ostvarivawe pregleda nad slijedom pojava, zahtijeva stanovi{te izvan toka vremena; onaj ko bi bio potpuno wime obuhva}en, pro{losti bi se mogao doticati samo u obliku pojedina~nih mutnih dejstava, koja bi se nerazlu~i-vo spajala sa sada{wim utiscima. No mi ne èlimo pro{lost spo-znati samo u wenoj spoqa{woj pojavnosti, èlimo da daleke kul-ture koje izbijaju iz {uta svojih zgari{ta sebi intimno pribli-ìmo, da razumijemo wihove misli i htijewa. Da li bismo to mo-gli i poku{ati ostvariti bez su{tinske istovjetnosti duhovnog ustrojstva, kojoj ni sve mijene vremena ni{ta ne mogu? Jer, kad bi te mijene poga|ale i krajwe dubine na{eg bi}a, svako oìvqava-we i unutarwe prisvajawe drugih vremena bilo bi iskqu~eno, po-svuda bismo vidjeli samo odraze trenutnog stawa. Ali i vi{e od toga, pro{lo{}u se ne bavimo samo zarad nauke, èlimo iz we iz-vu}i korist i za sopstveni ìvot, pridodati mu ne{to do ~ega vlastitim snagama ne bi mogao do}i, a {to mu ne pruà ni pri-

RUDOLF OJKEN

296

rodno kretawe vremena, rije~ju èlimo ono strano zadràti u trajnoj sada{wosti, kao dio na{eg vlastitog ìvota. A kako bi-smo to mogli, kad bi nas trenutak potpuno obuzimao, kad ne bismo bili u stawu do}i do nadmo}nog stajali{ta, s kojeg bismo mogli ste}i uvid u odnos pro{losti i sada{wosti, usporediti ih, isto-vremeno ih razlikuju}i i drè}i na okupu? To je ono {to slobo-dan istorijski na~in mi{qewa novog vijeka razlikuje od vezanog sredwevjekovnog na~ina: prvome se vremena ne slivaju u jedno, kao {to je to slu~aj s potowim, ve} se u prisvajawu odràva i razlika me|u wima. Kako bi se, pak, u sveobuhvatnom ìvotnom procesu mogao razviti takav plodan odnos me|u vremenima, bez kritikova-wa stawa pojedinih doba, razlu~ivawa izvornog i bitnog od onog {to je odre|eno vawskim stawem i qudskim odnosima, prepozna-vawa duhovne individualnosti kultura u svoj zakr`qalosti sva-kodnevice, bez osloba|awa momenta vje~nosti iz sve slu~ajnosti i prolaznosti? A kako bi, opet, to bilo mogu}e kad se sam duhovni ìvot ne bi su{tinski uzdizao nad vremenskim slijedom, kad u svojoj najdubqoj osnovi ne bi izvirao iz jedne nadvremenske sada-{wosti? Takav nadmo}an poloàj spram vremena, takva bezvreme-nost zajedni~ka je svakom autenti~no duhovnom stvarala{tvu. Pra-va Istina ne moè imati ograni~eno vrijeme vaèwa, ona vaì apsolutno, bez ikakve veze s vremenom; ona nipo{to ne postaje vremenita time {to se ~ovjek s wome sre}e u vremenu, upravo je osnova wene veli~ine i glavni pogon wenog dejstva u tome da ona ìvot izmje{ta u bezvremenu stvarnost. Ista je stvar s Dobrom, koje se time o{tro razlikuje od svega {to je samo korisno. Jer ovo ovisi o stawu vremena, a ono {to jednom razdobqu doprinosi, drugome lako moè {koditi; Dobro se uzdiè iznad svih mijena vremena zato {to ispo~etka nije usmjereno samo na jedan u~inak unutar vremena, ve} naspram wega razvija nov poredak.

Ideja istorijske kulture dakle postavqa dva zahtjeva, koji zapravo zastupaju razli~ite strane jedne stvari: ~ovjek se u svojem duhovnom ìvotu mora mo}i uzdi}i iznad vremena i naspram wega uspostaviti ~vrst poredak, a taj poredak mora imati nov sadràj, koji nadilazi prirodno samoodràwe i ~ulnu blagodat. Samo ta-

FILOZOFIJA ISTORIJE

297

kav poredak je u stawu dati smisao ranijim vremenima. Ove za-htjeve pak ne moèmo odlu~no promisliti, a da ne budemo svjesni wihove o{tre protivrje~nosti prema prvom, empirijskom vi|ewu stvari. Jer ovo vi|ewe ~ovjeka prikazuje kao potpuno ovisnog o promjenqivim stawima vremena, zbog ~ega je i sam u stalnoj mije-ni; iz vremena postaje i u wega odlazi, posebnost vremena kao da vlada svim ìvotnim tokovima, ~ak i slika istorije sa svime {to u pro{lim vremenima smatramo velikim i uzornim izgleda, odav-de posmatrana, u stalnom toku. Vrijednosti prirodnog samoodr-àwa i ovdje imaju odlu~uju}u teìnu, pred kojom se sva ostala do-bra ~ine slabim i nesposobnim da se sastanu i stvore svoje samo-stalno carstvo. No, istorijska kultura ipak zahtijeva ìvot uz-dignut nad vremenom i dobra uzdignuta nad prirodom, a taj zahtjev nije sporedan, ve} zauzima glavno mjesto. Stoga ona u samoj svojoj su{tini protivrje~i empirijskom shvatawu stvari, zbog ~ega se neizbje`no name}e sqede}a dilema: ili je istorijska kultura i uop{te istorija u autenti~no qudskom smislu neostvarqiva hi-mera, a svo stremqewe za wome puka neodrìva iluzija, ili je po-trebno prevazi}i to empirijsko gledi{te i do}i do novog ìvot-nog stanovi{ta. @ivot, kakav nam se neposredno pokazuje, sadrì nepodno{qivu kontradikciju, ~ije bi ga otkrivawe moralo pot-puno paralisati; on ili je vi{e no {to se ~ini uobi~ajenom mni-jewu, ili se ne}e mo}i ostvariti ni kao ono ~ime ga ono smatra.

Iz opisane dileme u pozitivnom smjeru postoji samo jedan izlaz: onaj15 nadvremenski duhovni ìvot, koji uop{te omogu}uje istoriju u autenti~no qudskom smislu, ne smije se smatrati pro-stim ~ovjekovim proizvodom, on mora predstavqati otvarawe no-vog stupwa stvarnosti; ono {to je duhovno u na{em ìvotu mora imati korijene u jednom duhovnom svijetu, ina~e }e biti neisti-nito i neodrìvo. To uvodi zna~ajne promjene kako u sliku duhov-nog ìvota tako i u sliku ~ovjeka; duhovni ìvot time nadrasta sav empirijski du{evni ìvot, a ne stoji ni pored nekog datog svijeta, da bi u wemu ostvarivao ovaj ili onaj u~inak, ve} wegovu su{tinsku bit ~ini upravo stvarawe jedne nove stvarnosti unu-

15 Glavna filozofska teza.

RUDOLF OJKEN

298

tarweg ìvota, koji ne bi bio tek dodatak prirodnom procesu ve} bi se zasnivao u sebi samome; ~ovjek pak od zatvorene partikular-ne egzistencije postaje svjetsko bi}e, koje u sebi nosi neizmjerne zadatke i u kojem se sastaju razli~iti stupwi stvarnosti.

Ako na taj na~in u ~ovjeku budemo razlikovali ovo najdubqe utemeqewe u duhovnom svijetu i neposrednu formu egzistencije koja je prete`no pod vla{}u prirode, protivrje~je kojim smo se pozabavili postaje sasvim shvatqivo, a istorija duhovnih pregnu-}a dobija na razumqivosti i opravdanosti. Samom duhovnom ìvo-tu kretawe mora ostati strano, jer on u svojoj biti sadrì nepro-mjenqivu istinu; poku{ati ga u skladu s modernom spekulacijom pretvoriti u razvojni proces zna~ilo bi uni{titi ga iznutra, kao {to je pokazalo i istorijsko iskustvo. Jer, taj proces bi ili trebalo sagledati kao cjelinu i pretvoriti wegov slijed u unu-tarwu prezentnost {to bi dovelo do kona~nog zavr{etka i pre-kida struje kretawa; ili bi od svega preostali samo razvoj i kre-tawe, koje bi se potom raspalo u same pojedina~ne faze, {to bi neminovno dovelo do neograni~enog relativizma. Zapravo, u isto-riji se ne radi o samom duhovnom ìvotu, ve} o ~ovjekovom odnosu prema wemu. S wime, ~ovjeku svi}e novi svijet, u kojem ga ~eka ne-izmjeran zadatak, kojem }e biti dorastao samo ako u jedno spoji sve snage i sva vremena. Samo istrajnim radom duhovni ìvot se moè iz po~etaka koji se jedva naziru iskristalisati u ~vrsto stawe, te na tlu istorije razviti svu raznovrsnost svojeg sadrà-ja; tu }e preko postignu}a i prepreka ste}i iskustva i poticaje na nova otkri}a, a sve to u korist ~ovjeka i u stalnom srazu sa su-protstavqenim silama i uslovima wegovog prirodnog bivstvova-wa. âk i u prisvajawu vi{eg stupwa, istorija se nikad ne osloba-|a napetosti, jednu istinu }e zadràti samo ako ova ~vrsto upu}u-je na jedan vje~ni poredak iznad we same, odlu~no ga odvajaju}i od svega {to ima puki vremenski karakter; ~im ìvot u vremenu sam sebe proglasi za nosioca istine, izlazak iz praizvornosti stva-rawa i nagli pad postaju neizbje`ni. Jer, ovdje se ne zadràva jed-nom postignuto stawe dok ne pristigne promjena izvana, kao u carstvu prirode, nego ono {to treba da ostane, mora se uvijek iz-

FILOZOFIJA ISTORIJE

299

nova stvarati, tj. zauvijek iz bezvremene nu`nosti izvorno pret-hoditi.

Istorija stoga ne izgleda ni kao djelo samog ~ovjeka, niti kao izqev duhovnog ìvota, nego kao proizvod dodira izme|u du-hovnog ìvota i ~ovjeka. Ovo je temeqna ~iwenica istorije, koja obja{wava woj imanentni nemir i pokret, to da ovdje vi{i stu-paw stvarnosti ulazi u formu bivstvovawa koja mu nije primjere-na, bez da se u woj izgubi, ali ne nalaze}i ni ~vrsto upori{te u woj. Tako razumijemo unutarwu dijalektiku koja proìma svu is-toriju, nu`nost kao i nedovoqnost istorije, prepu{tawe woj kao i borbu protiv we. U ovoj stvari nema sigurnog svr{etka, i u kraj-wim pitawima duhovnog ìvota doprinos istorije se izraàva u mogu}nostima.

Osobitost i plodnost ovdje predstavqenog shvatawa istori-je naro~ito16 postaje vidqiva po tome {to ona prevazilazi su-protnosti koje u ìvot unose zabunu i razdor. To pogotovo vaì za suprotnost koja najo{trije razdvaja starije i novije bavqewe istorijom, suprotnost vje~nosti i vremena, istrajavawa i17 pro-mjene. Starijem sredwevjekovnom i anti~kom na~inu mi{qe-wa, istinitost ìvota se ~inila nemogu}om bez uzdizawa do vje~-nog poretka, i bez sna`nog zadràvawa wegove prisutnosti usred obrta i mijene u svijetu qudskih stvari. Odatle gledano, carstvo promjena je djelovalo kao niski ìvotni stupaw, koji je trebalo {to je vi{e mogu}e potisnuti; s tog polazi{ta kretawe nije mo-glo dobiti ni mjesto u unutarwem kontekstu, niti zadatak od zna-~aja. Vidjeli smo kako se to u novom vijeku promijenilo, kako je kretawe dobijalo sve vi{e mjesta, kako je sve iskqu~ivije vlada-lo ìvotom. Ali vidjeli smo i kako je ova rastu}a iskqu~ivost sve razornije djelovala na kretawe, kako je sve vi{e ìvot pre-tvarala u puko magnovewe pojava, prijete}i da uni{ti svu unutar-wu povezanost istorije, a time i wu samu kao duhovnu istoriju. Ovaj gubitak postaje sve primjetniji, mnijewe koje je isprva rado-sno pozdravqalo prodor kretawa kao ~isti dobitak na snazi i

16 Prevazilaèwe protivrje~ja. 17 Istrajavawe i promjena.

RUDOLF OJKEN

300

slobodi, po~iwe se prelamati, a sve ja~a postaje potreba za ~vr-stim stanovi{tem, za istrajavaju}im rezultatom svih podnesenih napora, za vi{e mira pred neumornim kretawem. No, da li }e biti mogu}e ìvot ponovo utemeqiti u vje~nosti bez odustajawa od istorije i istorijskog mi{qewa, mogu li se, bez slaba{nog kom-promisa, pomiriti vremenski i vje~ni pogled na stvari?

To }e biti mogu}e tek kad duhovni ìvot i forma ~ovjeko-vog bivstvovawa budu u isti mah dovoqno razlu~eni i iznova po-vezani; ovo pak zahtijeva unutarwe stupwevawe ìvota. Duhovni ìvot, kako smo se uvjerili, po svojoj supstanciji mora biti bez-vremen i nepromjenqiv; kad s tom supstancijom ne bi bio prisu-tan u ~ovjeku, ne bi mu mogao podariti nikakvu istinu i nikakvu istoriju duhovnog vida. U toj ta~ki, stariji na~in mi{qewa ima opravdawe pred novijim. No, wegova gre{ka je bila u tome {to je u tom shvatawu duhovni ìvot i za nas bio gotova datost, dosti-àn u jednom mahu, {to je vje~nost i s na{eg gledi{ta izgledala kao dovr{ena ~iwenica, a ne kao teàk, uvijek iznova postavqan zadatak; ~ovjekova forma egzistencije i duhovni ìvot ovdje su smje{teni toliko blizu da su se pretapali jedno u drugo. Tako je platonizam vjerovao da je kona~no obuhvatio svijet misli, a hri-{}anska crkva je sistem svojih dogmi i ustanova predstavqala kao nedodirqivu istinu za sva vremena. Takvim postupkom je pak kruto fiksirano stawe jednog zasebnog doba; {to je u toku mile-nija moralo vr{iti sve ja~i pritisak i dovoditi do sve o~itijeg protivrje~ja, a {to je opet neminovno dovelo do o~ovje~ewa du-hovnog ìvota.

Sasvim druga~ije stoje stvari s priznavawem da onaj najdub-qi temeq na{eg bi}a nipo{to nije neposredno spoznatqiv iz na-{eg ìvotnog razvoja i na{e vlastite djelatnosti, ve} da ga treba mukotrpno dosegnuti, te da na tom putu vrebaju opasne stranputi-ce. Ono {to je po sebi iznad vremena, to moè potpuno oìvjeti za ~ovjeka samo kroz rad i iskustva vremena. Time istorija sti~e nu`nost i zna~aj; ona onda nije naprosto tjerawe u daqinu ili dje-lawe ka spoqa{wosti, ona postaje potraga za vlastitim duhovnim bi}em, nose}i u sebi jasan ciq, koji je inherentnom nu`no{}u iz

FILOZOFIJA ISTORIJE

301

svih skretawa ponovo izvla~i na pravi put. Tek s takvom unutar-wom nadmo}i nad pukom istorijom mogu}e je tragati za wenim smislom. S ove ta~ke gledi{ta mirovawe i kretawe nisu vi{e su-protnosti, nego su upu}eni jedno na drugo; {to je izgra|eniji du-hovni karakter, ìvot dobija vi{e ~vrstine, a kretawe postaje bogatije sadràjem.

Istorijski pogled ovdje dakle ne bi bio na gubitku, ali bi ipak uvijek bio na drugom mjestu, stanovi{te duhovnog ìvota ni-kad ne bi bilo unutar, nego uvijek iznad istorije; uvijek bi pret-postavka istorijskog kretawa duhovne naravi bilo zadobijawe jedne ~vrste ta~ke oslonca, jednog duhovnog tipa, jedne vladaju}e ideje; i uvijek bi bilo potrebno iz kretawa se vra}ati ovoj ta~ki kako bi se polaze}i od we pokazao pristup istoriji sub specie ae-ternitatis. Takav na~in mi{qewa bi u istoriji, usred sveg primawa utisaka, razvio i energi~nu samostalnu djelatnost, a nastojawa usmjerio ne na budu}nost, nego na sadràjnu, duhovno utemeqenu sada{wost.

Kako ovakvo priznavawe jednog utemequju}eg vje~nog poret-ka ~ini istoriju povezanijom, tako }e i posebne epohe i ìvotni ciklusi dobiti na unutarwem jedinstvu. Tamo gdje se jasno razlu-~uje izme|u duhovne supstancije i ~ovjekove egzistencijalne for-me, lako }e se i kroz sve promjene qudskog ìvota, i kroz zna~ajna pomjerawa gledi{ta i stremqewa, potvrditi jedan karakteristi-~an temeqni tip. Odlu~uju}e je jedino postoji li takav tip i mora li mu se priznati svojstvo manifestacije duhovnog ìvota. Ako je to slu~aj, prisvajawe moè imati duga~ku, ~ak nedoglednu povi-jest punu rada i sukoba, a da ne bude izgubqena unutarwa poveza-nost. Ovakvo razra|ivawe osnovnih duhovnih tipova mora sliku istorije pojednostaviti i u~initi je preglednijom no {to je to na prvi pogled, kako bi se uspje{no oduprla razlagawu na pojedina~-ne doga|aje. Pretpostavka pak ovakvog poduhvata je priznavawe nadmo}i duhovnog ìvota spram empirijskog ~ovjekovog bivstvo-vawa, i time postignuto produbqewe na{eg bi}a; bez toga nema spasa pred pukim kretawem i wegovim razornim relativizmom.

RUDOLF OJKEN

302

Na drugoj strani, ovdje iznijeto shvatawe istorije moè do-prinijeti prevazilaèwu suprotstavqenosti idealizma i natura-lizma, kako ovi protivnici vole da se nazivaju. U novije vrijeme, ova suprotstavqenost postaje sve o{trija, unose}i tako nemir u cjelokupni ìvot; ipak, ~iwenica da u ovom boju svaki pravac us-pje{no napada drugi, no nije u stawu ostvariti pobjedu svojih tvrd-wi, kao da ukazuje na to da se radi o dvjema razli~itim stranama stvarnosti, koje nije mogu}e posmatrati odvojeno. Idealizam za-stupa neovisnost duhovnog ìvota o prirodi i empirijskom qud-skom poloàju; ova tvrdwa se ne moè pobiti ako ne}emo odusta-ti od svake istine, od zajedni~kog misaonog svijeta, od unutarwe kulture. Ako naturalizam vjeruje da moè sve ovo ostvariti iz se-be samog i time u~initi idealizam izli{nim, to je mogu}e samo zato {to on pre{utno pretpostavqa duhovni i misaoni svijet ko-ji je nadre|en prostom skupu iskustava i koji ga obuhvata, te ne-primjetno ih uzvisuju}i, taj svijet naseqava prirodno datim veli-~inama; jedino tako je mogao povjerovati da je na iznena|uju}e jed-nostavan na~in rije{io zadatak koji je wegovog protivnika toli-ko namu~io. Zapravo, odbacivawe ove temeqne zamisli idealizma nije doli unutarwe ukidawe duhovnog ìvota kao i nauke koja bi bila nadre|ena slijepoj zbrci predstava.

Ali neophodnost osnovne misli idealizma nipo{to ne po-kriva wegove posebne forme, pa ni onu koja preovladava u moder-nom ìvotu. U odve} bujnom osje}aju ìvota i u neograni~enom po{tovawu qudskog bi}a, ovaj idealizam je vjerovao da neposred-no iz ~ovjekove duhovne djelatnosti moè razviti carstvo duha kojim }e obuhvatiti ~itavu stvarnost. Duhovni ìvot ~ovjeka je pri tome shva}en kao duhovni ìvot uop{te, kao apsolutni duhov-ni ìvot, ~ovjek je po svojoj duhovnoj prirodi stajao u sredi{tu stvari; istovremeno se vjerovalo da je mogu}e potpuno se oslobo-diti od sitnih qudskih osobina, u potpunosti savladati otpor vawskog svijeta. Vlastito ìvotno iskustvo, pak, proizvelo je oz-biqne sumwe u ovakvo rje{ewe. Najopasnije po wega nije bila ne-mogu}nost utiskivawa spoqa{weg svijeta u predloènu shemu, tak-va protivrje~nost bi se lako mogla ostaviti po strani i weno rje-

FILOZOFIJA ISTORIJE

303

{avawe prepustiti toku vremena. Bitno je bilo to da na taj na~in ostvaren svijet nije mogao trajno zadovoqiti potrebe duhovnog ìvota, koji ga nije doìvqavao kao punu i su{tinsku stvarnost; a takvo ugroàvawe wegove unutarwe istinitosti prijetilo je da ovaj svijet svede na svijet sjenki. Ova imanentna slabost idealiz-ma je utrla put naturalizmu; ~iwenice i metode koje je on pridao kretawu svoju privla~nu snagu dugovale su tome {to su ìvotu obe}avale ve}u istinitost, bliskost i jednostavnost. To je natu-ralisti~kom pristupu istoriji i obezbijedilo tako veliku prih-va}enost.

U takvom stawu stvari ne pomaè kriti~ko rezonovawe, ve} je potrebno razvijawe novog idealizma, koji je dovoqno ~vrsto utemeqen da bi mogao cijeniti i suprotstavqena stanovi{ta, prisvajaju}i ono {to je istinito u wima. No, uz ovakav idealizam spada i uzdizawe duhovnog ìvota, shva}enog kao proces stvarawa istinske, prvenstveno u samoj sebi prebivaju}e stvarnosti, iznad svih prosto qudskih postignu}a i iznad svih pojedina~nih qud-skih duhovnih aktivnosti. Tek kad je duhovni ìvot na ovaj na~in sebi obezbijedio sigurno mjesto spram ~ovjeka, moèmo u punoj mjeri prepoznati osobitost qudskog poloàja, sporost i te{ko}u duhovnog razvoja u na{im uslovima, i nadmo}nu snagu prirodnih, ~ulnih, materijalnih faktora na podru~ju iskustva. A svime time se moramo ozbiqno pozabaviti, zato {to duhovni ìvot za ~ovje-ka moè razviti svoju punu snagu samo u su~eqavawu s ovim empi-rijskim ~iwenicama. Samo, uslovi u kojima na{ duhovni ìvot nastaje ne smiju biti progla{eni wemu pripadaju}im stvarala~-kim snagama, i time zamijeniti uslov i razlog postojawa, ~emu je sklon naturalizam. Nu`na posqedica ovog postupka je gubitak svakog unutarweg nagona, vezivawe za strane i neprozirne uzroke, uporno zadràvawe na nièm stupwu, besciqnost i besmislenost kretawa, mawak samostalnog djelawa i radosti, a uza sve to sna`-no pobijawe ìvotne energije, i neizbje`no okretawe pesimizmu kad se cjelina sagleda kao cjelina a istovremeno i{~ezne po~etna dra` koju nosi odbacivawe obesnaènih idealisti~kih misaonih nanosa. Naturalizam samo treba biti vra}en u granice vlastitih

RUDOLF OJKEN

304

mogu}nosti, i brzo }e pokazati ne samo svoju duhovnu nemo}, ve} i svoju nepodno{qivost za ~ovjeka.

U skladu s takvim uvjerewima, i pri bavqewu istorijom tre-ba jasno razgrani~iti dva pitawa: kako nastaju i daqe se razvijaju duhovni sadràji, i kakve uslove, pripreme i okruèwa to podra-zumijeva u qudskom poloàju te kako unutar wega djeluje. Gre{ka starog idealizma je bila u tome {to je drugo pitawe tretirao kao sporednu stvar; lako se mogao ste}i dojam da svo stvorewe pada s neba, i da duhovni sadràji samo treba da se pojave u ~ovjekovom ìvotnom prostoru, da bi odmah preuzeli vo|stvo i nadmo}nom snagom privukli du{e. Nasuprot tome bi se trebalo uzdi}i novo gledi{te, koje }e pridati puni zna~aj otporu qudskoga, nu`nosti su~eqavawa s wime, dubokom jazu izme|u prosje~nih okolnosti i zahtjeva duhovnog ìvota; gledi{te iz kojeg posmatrano qudski svijet nije carstvo apsolutnog uma, nego krug unutar kojeg se izv-jestan um, kroz najteè prepreke i mnoge uzmake, mukotrpno uspi-we. Tu ne moè biti govora o filozofskom konstruisawu istori-je, ali zato ìvot dobija na dubini i {irini vi{e no {to bi mu to ikakva konstrukcija mogla priu{titi.

U zakqu~ku bih jo{ èlio razviti neke konsekvence koje slijede iz18 predstavqenog nacrta za pogled na istoriju i odnos prema woj, a koje bi mogle dodatno razjasniti ovo shvatawe. Na-kon na{ih izlagawa, zada}a filozofije istorije nikako ne moè izgledati jednostavna. Ta, u woj se sastaju razli~iti ìvotni stupwi i na~ini gledawa, od kojih svaki mora biti ravnopravan. Priroda seè duboko u ~ovjekov ìvot, pa stoga i kod wega dio istorije ostaje prirodna povijest, kojoj kao takvoj treba i pristu-pati. No, ako s nastupom duhovnog ìvota i po~iwe nova vrsta is-torije, i tu se prvom pogledu pruà velika raznovrsnost i {iro-ko razilaèwe pokreta. [to se vi{e djelawe prepli}e s okoli-nom, to }e postojaniji biti zbir wegovih u~inaka, a {to vi{e na ~elo izbija ono unutarwe i li~no, to je takav zbir mawe mogu}. Tako nam razli~ita podru~ja ìvota daju razli~ita sagledavawa istorije. Neprekidan napredak pokazuju najprije oblasti tehnike

18 Zakqu~na razvijawa i razmatrawa.

FILOZOFIJA ISTORIJE

305

i egzaktne nauke; tamo pak gdje je u pitawu stvarala{tvo vi{e li~ne naravi, kao u umjetnosti i spekulativnoj filozofiji, ì-vot se izgleda kre}e od vrhunca do vrhunca izme|u kojih se otva-raju provalije; a religija, kona~no, teì da istoriji dodijeli ulogu odràvawa i kori{tewa jedne ve} osigurane istine, pri ~e-mu wen pogled nije usmjeren naprijed koliko unazad. Ako filo-zofsko razmatrawe treba sagledati i me|usobno usporediti sve ove razvojne tokove, ono }e na prvom mjestu morati naspram raz-novrsnosti zastupati cjelinu duhovnog ìvota; ukoliko se isti posmatra kao uzdizawe nove stvarnosti, naglasak }e morati biti na otkrivawu ìvotnih veza i odnosa, autenti~nih ìvotnih kom-pleksa u istoriji ~ovje~anstva. Tek u takvim kompleksima i si-stemima duhovni ìvot dobija izraèn karakter, tek tu stupa u borbu za cjelovitost svijeta, tek odatle polaze}i postaju mogu}a iskustva iz cjeline i wena daqwa izgradwa. A takav pokret je nu-àn i neophodan, jer mi nismo od ro|ewa uroweni u povezan du-hovni ìvot, on takvim tek treba postati na{om djelatno{}u. Svjetsko-istorijsko iskustvo nas u~i da su mogu}e, i sprovedene, razli~ite koncentracije; razvili su se razli~iti ìvotni siste-mi i qudske duhovne stvarnosti, koji su vrbovali ~ovjeka i poku-{avali prisvojiti ~itav djelokrug ìvota; ovi poku{aji su, suda-raju}i se, bili primorani da uvide svoja ograni~ewa, no ta borba je svemu davala impuls za daqe kretawe. Pra}ewe ovog kretawa i wime uslovqenog otvarawa duhovnog ìvota kao cjeline mora po-stati prioritet filozofskog bavqewa istorijom. Ono, nasuprot svakom djelovawu ka spoqa{wosti, treba da se bori za du{u isto-rije, za samosvojnost ìvota, na taj na~in se prihvataju}i i pita-wa o smislu svega. A tim zadacima pra}ewa unutarweg ustrojstva duhovnog ìvota ono se ne moè posvetiti bez sna`nog osje}aja za nedovr{enost, nesigurnost, iracionalnosti qudskog poloàja. No, sva takva iskustva ne}e ga mo}i poquqati u uvjerewu da se u istorijskom ìvotu de{ava ne{to zna~ajno, da za ~ovjeka dolazi nova vrsta stvarnosti, da je na djelu pokret za uzdizawe ~ovjeka iznad sitni~avosti i prosje~nosti. To nam mora biti dovoqno.

RUDOLF OJKEN

306

Jedna od glavnih ta~aka je energi~no zalagawe za qudsko dje-lawe u19 istoriji, a time i za eti~ki karakter istorije. Wega su ozbiqno ugrozili ne samo naturalisti~ko poimawe sa svojim me-hanicizmom, nego i moderno idealisti~ko u~ewe o razvoju sa svo-jim pretvarawem stvarnosti u evoluciju uma. Jer i u wega, pogon svjetskog procesa je bila sila nu`nosti, a duhovna snaga je daleko prema{ivala eti~ki ~in. Sad je pak eti~ki element istorije, tj. povijesti u autenti~no qudskom smislu, osnaèn ve} time {to du-hovni ìvot ne djeluje neposredno ve} u na{em poloàju, {to nije istovremeno dat (gegeben) i prepu{ten (aufgegeben), {to nam je postavqen kao ciq koji zahtijeva na{e priznawe i usvajawe. A na-{e priznawe ne moè biti trajno, duhovni ìvot gubi na snazi i istinitosti ukoliko uvijek iznova ne zadobija na{u pa`wu, uko-liko ga ne nosi kontinuirano djelo. U tom smislu, svaki pravi du-hovni ìvot je u korijenu eti~an.

No, na{ vlastiti ~in i odluka nisu neophodni samo za prin-cipijelno usvajawe duhovnog ìvota, ve} i za wegovo daqwe obli-kovawe. Ne nalazimo se od po~etka u elementu uma, no{eni sigur-nom strujom, nego se moramo prvo izboriti za umnost na{eg ìvo-ta i duhovno usmjerewe na{eg puta; na{u duhovnu stvarnost ne na-lazimo oko sebe kao ~ulnu, nego prvo treba da je mukom i radom, pra}eni opasnostima i zabludama, izgradimo. Teà od svih borbi u spoqa{wem svijetu je borba duhovnog ìvota za sebe samog, za vlastito uobli~ewe. Vidjeli smo kako su poku{aji koncentracije ìvota postigli veliku mo}, i kako se na kraju nisu uspijevali odràti u vlastitom smislu, kako im je sumwa uvijek iznova na-grizala ono {to su smatrali sigurnom ~iwenicom; stalno su zau-zimana nova polazi{ta, a borba je uvijek iznova zadirala u cjeli-nu i u krajwe elemente. U skladu sa svojom duhovnom prirodom, ìvot se ne gradi na sigurnoj osnovi, u mirnom prikupqawu, ve} samu osnovu treba uvijek iznova osigurati. Moè se re}i da sam tok istorije u sve ve}oj mjeri uni{tava sve {to je samorazumqi-vo, sve vi{e onoga {to se ~inilo opipqivim postaje problema-ti~no; da bismo to jasno spoznali samo treba da uporedimo svoj da-

19 Eti~ki karakter istorije.

FILOZOFIJA ISTORIJE

307

na{wi poloàj sa starim vremenima. Ali to kretawe je u isti mah ogla{avawe sve ve}e snage, trajno preobraàvawe ìvota i biv-stvovawa u vlastitu djelatnost ~ovjeka; sve vi{e wegova stvar-nost postaje wegovo sopstveno djelo. Ovo dodu{e moè govoriti u prilog pove}avawu eti~kog karaktera cjeline samo ako pojmovi-ma ~ina i slobode pridamo druga~iji i dubqi smisao no {to im ga pridaje empirijsko-psiholo{ko shvatawe; mora ih se prenijeti na odnos cjeline prema cjelini. Kako je to mogu}e i {ta to nosi sa sobom spada u druge kontekste, no upravo iskustvo svjetsko-isto-rijskog ìvota s wegovim kretawima od cjeline ka cjelini moglo bi potpomo}i ovakvo produbqivawe temeqnih eti~kih nazora. Kako pak ovakvo osnaìvawe eti~kih elemenata dovodi istoriju u prisan odnos s ~ovjekom, kako svoj rad pretvara u duhovno samo- odràwe, to ne zahtijeva posebnog obja{wavawa.

Primijetimo kona~no da je slika istorije zasnovana na ovak-vom temeqnom20 shvatawu itekako proèta karakterom individu-alnosti i pozitivnosti. To proizlazi ve} i iz upravo spomenute eti~ke vrste istorije, no taj karakter {to odolijeva svakoj kon-strukciji iz op{tih pojmova, uo~qiv je i neposredno. Sam duhov-ni ìvot, taj novi stupaw svjetskog ìvota, ovdje se nipo{to ne pojavquje kao ne{to uop{teno, odre|eno formom op{tosti, ve} tvori osobitu stvarnost, kojoj je mogu}e pristupiti samo kao ~i-wenici, i koja nije izvediva iz nekakvog kretawa pojmova. Jo{ jedna ~iweni~nost ulazi u istoriju usqed naro~ite prirode i po-loàja ~ovjeka, iz ~ijeg dodira s duhovnim ìvotom i proizlazi. Ona nije u doslovnom smislu razvoj duhovnog ìvota, nego poseban razvoj koji se ti~e ~ovjekove naravi i poloàja. Ako izbliè os-motrimo wen tok, pozitivnost istorije naro~ito ilustruju veli-ke li~nosti. Jer ove li~nosti nikad nisu puki proizvod svojeg so-cijalnog okruèwa ili saètak onoga {to je u ovom okruèwu ve} prisutno. Takvo shvatawe uvijek odaje neprepoznavawe karak-teristi~nog i bitno novog vida duhovnog ìvota. Ono {to pro-sjek qudskih odnosa da nazrijeti, samo je mutna mje{avina, u kojoj nema ni ~istog oblika ni pokreta~ke sile. A upravo to je veliko

20 Pozitivnost istorije.

RUDOLF OJKEN

308

u Veli~ini osobe, {to ovdje duhovni stupaw postaje svrha sebi, iskqu~iva snaga jednog nadarenog ìvota. Na taj na~in on isto-vremeno pokazuje krajwe individualan karakter; velike li~nosti su imale najve}i u~inak, udaraju}i ~itavim razdobqima svoj pe-~at, usqed individualnosti u duhovnosti, usqed nepogre{ivog i ni iz ~ega neizvedivog jedinstva. One ne izrastaju iz vremena, one vremena izvla~e na svoju visinu. Tek unatrag posmatrano, nakon {to su ostvarile sabirawe duhova, sumirawe snaga koje su im i{-le u susret, moglo se doimati da su bile puki izraz svog vremena. Dakle, i s ove strane otpada mogu}nost da se istorija utisne u ne-kakvu op{tu shemu.

Moè li se pri ovakvim ubje|ewima govoriti o filozofiji

istorije, mo`da je sporno. Ali bezuslovno negativan odgovor mo-rao bi uslijediti iz shvatawa filozofije koje mi sa na{e strane pobijamo. Filozofije istorije u smislu konstrukcije istorije, progla{ewa jedne sveobuhvatne formule koja bi dozvolila i pro-ra~unavawe budu}nosti, ne moè biti; filozofsko pak uvjerewe koje traga za unutarwim odnosom ove oblasti prema cjelini ìvo-ta, osvjetqavaju}i je s tog stanovi{ta, moè, {tavi{e mora po-stojati, i ne vidimo za{to bi mu bilo uskra}eno pravo da bude na-zvano Filozofijom istorije.

[Izvornik: Rudolf Eucken, Philosophie der Geschichte, s. 247281, in Systematische Philosophie, Berlin und Leipzig, 1907]

Preveo: Markus Manojlovi}

Ojken - Prevod Markus Manojlovic

Documents

Transcript of Ojken - Prevod Markus Manojlovic