OFTALMOLOGIJA skupni letak i smpc spojeno - uploads.jgl.hr · Cimetidin, hidralazin, fenotiazini i...

OSJETILA

timolol® Timalen 2,5 mg/ml kapi za oko, otopina® Timalen 5 mg/ml kapi za oko, otopina

dorzolamid®Dorzol 20 mg/ml kapi za oko, otopina

dorzolamid+timolol® Glaumax 20 mg/ml + 5 mg/ml kapi za oko, otopina

latanoprost®Latanox 50 mikrograma/ml kapi za oko, otopina

brimonidintartarat®Bimanox 2 mg/ml kapi za oko, otopina

ČULA

www.jg l .hr

timolol®Timalen 2,5 mg/ml

kapi za oko, otopina

latanoprost®Latanox 50 mikrograma/ml


Terapijske indikacije:

Timalen je blokator beta-adrenergičkih receptora koji se primijenjen lokalno koristi u liječenju bolesnika s povišenim očnim tlakom (bolesnici s očnom hipertenzijom, kroničnim glaukomom otvorena kuta te s afakičnim glaukomom i nekim oblicima sekundarnog glaukoma).

Pakiranje:

Timalen 2,5 mg/ml kapi za oko, otopinaTimalen 5 mg/ml kapi za oko, otopina5 ml kapi za oko, otopine


Latanox je indiciran za snižavanje povišenog očnog tlaka u bolesnika s okularnom hipertenzijom i glaukomom otvorena kuta.

Pakiranje:

Latanox 50 mikrograma/ml kapi za oko,otopina1 x 2,5 ml kapi za oko, otopine;3 x 2,5 ml kapi za oko, otopine

®Timalen 5 mg/mlkapi za oko, otopina

www.jgl .hr

OSJETILA

dorzolamid®Dorzol 20 mg/ml


dorzolamid + timolol®Glaumax 20 mg/ml + 5 mg/ml



Dorzol je indiciran:

• kao dodatna terapija beta-blokatorima• kao monoterapija u bolesnika u kojih liječenje

beta-blokatorima nije uspješno ili u kojih subeta-blokatori kontraindicirani

u liječenju povišenog očnog tlaka u bolesnika s:• očnom hipertenzijom• glaukomom otvorenog kuta• pseudoeksfolijativnim glaukomom.

Pakiranje:

Dorzol 20 mg/ml kapi za oko, otopina5 ml kapi za oko, otopine


Glaumax kapi za oko namijenjene su za liječenje povišenog očnog tlaka u bolesnika s glaukomom otvorenog kuta ili pseudoeksfolijativnim glaukomom, kada lokalna monoterapija beta-blokatorom nije dovoljna.

Pakiranje:

Glaumax 20 mg/ml + 5 mg/ml kapi za oko,otopina5 ml kapi za oko, otopine

SAMO ZA ZDRAVSTVENE RADNIKE

Lijekovi se izdaju na recept.

Lijekovi se nalaze na Osnovnoj listi lijekova HZZO-a.

Dat

um s

asta

vlja

nja

letk

a: o

žuja

k 2

017.

JGL d.d., Svilno 20, 51000 Rijeka, Hrvatska; E-mail: jglhrvatska.hr; www.jgl.hr

brimonidintartarat®Bimanox 2 mg/ml


Brojevi odobrenja za stavljanje lijekova u promet:Timalen 2,5 mg/ml kapi za oko, otopina: UP/I-530-09/12-02/309; Timalen 5 mg/ml kapi za oko, otopina: UP/I-530-09/12-02/308; Latanox 50 mikrograma/ml kapi za oko, otopina: UP/I-530-09/13-02/350; Dorzol 20 mg/ml kapi za oko, otopina: HR-H-890324180; Glaumax 20 mg/ml + 5 mg/ml kapi za oko, otopina: HR-H-972095146; Bimanox 2 mg/ml kapi za oko, otopina: UP/I-530-09/11-01/555

Za potpuni uvid u informacije o lijeku pogledajte odobrene Sažetke opisa svojstava lijekova Timalen 2,5 mg/ml kapi za oko, otopina; Timalen 5 mg/ml kapi za oko, otopina; Latanox 50 mikrograma/ml kapi za oko, otopina; Dorzol 20 mg/ml kapi za oko, otopina; Glaumax 20 mg/ml + 5 mg/ml kapi za oko, otopina; Bimanox 2 mg/ml kapi za oko, otopina koji predstavljajusastavno dio ovog materijala, kao i odobrene Upute o lijekovima.


Snižavanje povećanog intraokularnog tlaka u bolesnika s glaukomom otvorenog kuta ili očnom hipertenzijom.• Kao monoterapija u bolesnika u kojih je

kontraindicirano liječenje lokalnim beta-blokatorima.

• Kao dodatna terapija uz druge lijekove zasnižavanje intraokularnog tlaka kada se sjednim lijekom ne postiže zadovoljavajućiintraokularni tlak.

Pakiranje:

Bimanox 2 mg/ml kapi za oko, otopina5 ml kapi za oko, otopine

SAŽETCI OPISA SVOJSTAVA LIJEKOVA

2,5 mg/ml kapi za oko, otopina; 5 mg/ml kapi za oko, otopina

Dorzol® 20 mg/ml kapi za oko, otopina

20 mg/ml + 5 mg/ml kapi za oko, otopina

Latanox® 50 mikrograma/ml kapi za oko, otopina

Bimanox® 2 mg/ml kapi za oko, otopina

SAŽETAK OPISA SVOJSTAVA LIJEKA

1. NAZIV GOTOVOG LIJEKATIMALEN 2,5 mg/ml kapi za oko, otopinaTIMALEN 5 mg/ml kapi za oko, otopina

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV1 ml Timalena sadrži 2,5 mg odnosno 5 mg timolola u obliku timololmaleata.Za pomoćne tvari vidjeti dio 6.1. Popis pomoćnih tvari.

3. FARMACEUTSKI OBLIKKapi za oko, otopina.Bistra, bezbojna otopina.

4. KLINIČKI PODACI4.1. Terapijske indikacije

Timalen je blokator beta-adrenergičkih receptora koji se primijenjen lokalno koristi u liječenju bolesnika s povišenim očnim tlakom (bolesnici s očnom hipertenzijom, kroničnim glaukomom otvorena kuta te s afakičnim glaukomom i nekim oblicima sekundarnog glaukoma).

4.2. Doziranje i način primjenePreporučena je početna doza Timalena jedna kap 2,5 mg/ml otopine u oko dva puta dnevno. Ako klinički odgovor nije zadovoljavajući doza se može povisiti na jednu kap 5 mg/ml otopine u oko, dva puta dnevno.Ukoliko učinak i dalje nije zadovoljavajući uz primjenu maksimalne doze lijeka, Timalen se može istodobno primjenjivati s drugim antiglaukomskim lijekom. Primjena dva lokalna beta-blokatora ne preporučuje se (vidjeti dio 4.4. Posebna upozorenja).Intraokularni tlak treba kontrolirati 4 tjedna od početka terapije (djelovanje Timalena stabilizira se tijekom 4 tjedna). Uz pretpostavku da je kontrola očnog tlaka zadovoljavajuća, doza Timalena može se smanjiti na jednom dnevno. Ukoliko se koristi neki drugi blokator beta receptora, potrebno ga je prekinuti dan ranije te započeti sljedeći dan s jednom kapi Timalena 2,5 mg/ml dva puta dnevno. Doza se može povisiti na jednu kap 5 mg/ml otopine dva puta dnevno ukoliko odgovor nije zadovoljavajući.

Uputa za uporabu / rukovanjeU medijalni kut svakog oka ukapa se po jedna kap. Lagani pritisak u području suzne vrećice ili zatvaranje kapaka na 2 minute odmah nakon primjene kapi smanjit će mogućnost sistemske apsorpcije Timalena. Navedena mjera može dovesti do smanjenja učestalosti sistemskih nuspojava i povećanja lokalnog učinka.

DjecaNe preporučuje se primjena u djece.

StarijiGore navedeno doziranje odnosi se i na starije bolesnike.

4.3. KontraindikacijeKontraindicirana je primjena Timalena u bolesnika s poznatom preosjetljivošću na timolol ili bilo koji sastojak lijeka. S obzirom na mogućnost sistemske apsorpcije Timalena nakon lokalne primjene, kontraindicirana je primjena u bolesnika s bronhalnom astmom ili anamnezom bronhalne astme, s kroničnom opstruktivnom bolesti pluća, sa sinus bradikardijom, sa sindromom bolesnog sinusnog čvora, AV blokom II i III stupnja (koji nije kontroliran elektrostimulatorom), zatajenjem srca, kardiogenim šokom, težim poremećajima periferne cirkulacije (Raynaud-ova bolest).

4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabiKao i ostali lokalni antiglaukomski lijekovi i timolol se može absorbirati sistemski te izazvati nuspojave poput ostalih beta-blokatora. Kardiovaskularne, plućne i druge nuspojave prijavljene kod primjene sistemskih beta-adrenergičkih blokatora mogu se javiti i kod primjene lokalnog beta-blokatora. Ipak, učestalost sistemskih nuspojava nakon lokalne primjene u oku niža je od one kod

Sažetak opisa svojstava lijeka


1

sistemske primjene beta-adrenergičkih blokatora. Za smanjenje sustavne apsorpcije, vidjeti dio 4.2.

Poremećaji srcaU bolesnika s bolestima srca treba obaviti pregled kardiologa prije primjene timolola te redovito kontrolirati bolesnika. U bolesnika s kardiovaskularnim oboljenjima (koronarna srčana bolest, Prinzmetalova angina, zatajenje srca) i hipotenzijom, potrebno je razmotriti mogućnost primjene drugih lijekova umjesto beta-blokastora. Te bolesnike treba pratiti zbog mogućeg pogoršanja kardiovaskularne bolesti ili razvoja nuspojava. S obzirom na negativan utjecaj beta-blokatora na srčano provođenje, treba ih primjenjivati s oprezom u bolesnika s AV blokom I stupnja.

Vaskularni poremećajiBolesnike s teškim poremećajem/bolesti periferne cirkulacije (teži oblici Raynaud-ove bolesti ili Raynaud-ov sindrom) treba liječiti s oprezom.

Respiratorni poremećajiRespiratorne nuspojave, uključujući i smrt radi bronhospazma u bolesnika s astmom, zabilježene su u nekih bolesnika koji su koristili lokalni beta-blokator u terapiji glaukoma. Timalen treba s oprezom koristiti u bolesnika s umjerenom do srednje teškom opstruktivnom bolesti pluća i samo ukoliko je korist primjene veća od rizika po bolesnika.

Hipoglikemija/šećerna bolestBeta-blokatori se trebaju s oprezom koristiti u bolesnika s hipoglikemijama ili u bolesnika s nereguliranom šećernom bolesti, s obzirom da beta-blokatori mogu maskirati znakove i simptome akutne hipoglikemije.

Također, beta-blokator može maskirati znakove i simptome hipertireoze.

Bolesti rožniceBeta-blokatori za primjenu u oku mogu izazvati suhoću oka te je potreban oprez u bolesnika s bolestima rožnice.

Ostali beta-blokatoriUčinak na očni tlak i sistemski učinci beta-blokatora mogu biti potencirani ukoliko se timolol primjeni u bolesnika koji već uzimaju sistemske beta-blokatore. Te bolesnike treba pomno pratiti. Ne preporučuje se primjena dva lokalna beta-blokatora (vidjeti dio 4.5).

Rizik anafilaktičke reakcijeBolesnici koji koriste beta-blokator, a imaju u anamnezi podatak o preosjetljivosti ili podatak o anafilaktičkoj reakciji na različite alergene, mogu jače reagirati na ponovnu izloženost alergenu i ne reagirati na uobičajenu dozu adrenalina koji se koristi u liječenju anafilaktičke reakcije.

Odvajanje žilniceOdvajanje žilnice zabilježeno je kod primjene glaukomske terapije (timolol, acetazolamid).

Kirurška anestezijaLokalno primijenjeni beta-blokator može blokirati učinak sistemskog beta-agonista (adrenalin). Anesteziolog treba biti upućen ukoliko bolesnik uzima timolol za liječenje glaukoma.

Prekid liječenja beta-blokatorom treba biti postupan.Timalen se uglavnom dobro podnosi u bolesnika koji nose tvrde kontaktne leće. Budući da se kao pomoćna tvar u otopini nalazi benzalkonij klorid, u osoba koje koriste meke kontaktne leće preporučuje se primjena Timalena najmanje 15 minuta prije stavljanja leća, radi moguće apsorpcije benzalkonij klorida. U bolesnika s glaukomom zatvorena kuta Timalen treba koristiti istodobno s miotikom. Prijavljeni su slučajevi smanjenja okularnog hipotenzivnog učinka u nekih bolesnika na produljenoj terapiji timololom.Mišićna slabost: zabilježeno je da blokada beta-adrenergičkih receptora može potencirati mišićnu slabost i izazvati simptome nalik mijasteniji (diplopija, ptoza, opća slabost). Timolol je u rijetkim slučajevima povećao mišićnu slabost u nekih bolesnika s mijastenijom gravis ili simptomima mijastenije.Ukoliko se u bolesnika javi trauma oka, infekcija ili operativni zahvat potrebno se javiti liječniku radi konzultacije radi daljnje primjene otopine.Prilikom korištenja lijeka treba paziti na slučajnu kontaminaciju otopine. Prijavljeni su slučajevi bakterijskog keratitisa u bolesnika koji su koristili multidozni spremnik. Međutim, većina tih bolesnika imala je oštećenje epitela oka.

2


4.5. Interakcije s drugim lijekovima i ostali oblici interakcijaSpecifična ispitivanja interakcija s timololom nisu provedena.Potencijalno aditivni učinak na hipotenziju i/ili bradikardiju može se očekivati kod primjene lokalnog beta-blokatora s oralno primijenjenim blokatorom kalcijevih kanala, beta-blokatorom, antiaritmicima (amiodaron), glikozidima digitalisa, parasimpatomimeticima, gvanetidinom. Potencijalna sustavna beta blokada (bradikardija, depresija) zabilježena je kod istodobne primjene timolola s kinidinom, fluoksetinom ili paroksetinom (CYP2D6 inhibitori). Midrijaza je zabilježena u pojedinim slučajevima kod istodobne primjene lokalnih beta-blokatora s adrenalinom. Klonidin: povećan je rizik od „rebound“ hipertenzije nakon ukidanja klonidina.Anestetici: povećan je rizik depresije miokarda i hipotenzije zbog blokade srčanog odgovora na refleksne simpatičke podražaje.Cimetidin, hidralazin, fenotiazini i alkohol: mogu povećati razinu timolola u plazmi.

4.6. Trudnoća i dojenjeTrudnoćaAdekvatna kontrolirana ispitivanja okularne uporabe timolola u trudnica ne postoje te ga treba koristiti ako postoji prevaga potencijalne koristi u odnosu na štetnost po plod. Kako bi se smanjila sistemska izloženost, vidjeti dio 4.2.Epidemiološka ispitivanja nisu pokazala učinak na razvoj malformacija. Međutim, pokazala su rizik od usporenja fetalnog rasta kod oralne primjene beta-blokatora. Simptomi beta-blokade (bradikardija, hipotenzija, respiratorni distres, hipoglikemija) zabilježeni su u novorođenčeta u slučajevima kada je beta-blokator korišten za vrijeme trudnoće. Ukoliko se Timalen koristi za vrijeme trudnoće, novorođenče treba pažljivo pratiti prvih dana po porodu.

DojenjeTimolol, lokalno primijenjen, kao i ostali beta-blokatori, izlučuje se u majčino mlijeko. Međutim, primjenom terapijskih doza timolola u kapima za oči nije vjerojatno da će se postići koncentracije u majčinom mlijeku koji bi mogle izazvati simptome beta-blokade u djeteta. Kako bi se smanjila sistemska izloženost, vidjeti dio 4.2.

4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevimaUz ispravnu uporabu, Timalen nema utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima. Treba upozoriti bolesnike da se mogu javiti poremećaji vida, prolazne iritacije oka, suzenje oka, umor i vrtoglavica.

4.8. NuspojavePoput ostalih lokalno primijenjenih lijekova u oko, timolol se apsorbira u sistemsku cirkulaciju. To može izazvati slične nuspojave koje su zabilježene kod sistemski primijenjenih beta-blokatora. Incidencija sistemskih nuspojava nakon lokalne primjene beta-blokatora znatno je niža nego kod sistemske primjene. Navedene nuspojave zabilježene su unutar skupine beta-blokatora za očnu primjenu.

Poremećaji imunološkog sustava: Sistemske alergijske reakcije uključujući angioedem, urtikariju, generalizirani ili lokalizirani osip, svrbež, anafilaktička reakcija.

Poremećaji metabolizma i prehrane:Hipoglikemija.

Psihijatrijski poremećaji:Nesanica, depresija, noćne more, gubitak pamćenja.

Poremećaji živčanog sustava: Sinkopa, cerebrovaskularni incident, cerebralna ishemija, vrtoglavica, pogoršanje mijastenije gravis, parestezije, glavobolja.

Poremećaji oka: Iritacija oka (pečenje, bockanje, svrbež, suzenje oka, crvenilo), blefaritis, keratitis, zamagljen vid, odvajanje žilnice nakon operativnog zahvata oka (vidjeti dio 4.4), suho oko, smanjena osjetljivost rožnice, erozije rožnice, diplopija, ptoza, konjunktivitis.

3


Srčani poremećaji:Bradikardija, bol u prsnom košu, palpitacije, edemi, aritmija, kongestivno zatajenje srca, AV blokovi, srčani arest, zatajenje srca.

Krvožilni poremećaji:¸ Hipotenzija, Raynaudov fenomen, hladne okrajine, intermitentne klaudikacije.

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja:Bronhospazam (primarno u bolesnika s postojećom bolesti pluća), dispneja, kašalj, depresija disanja, kongestija nosa.

Poremećaji probavnog sustava: Poremećaj osjeta okusa, mučnina, proljev, dispepsija, suha usta, bol u trbuhu, povraćanje.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva: Alopecija, pogoršanje psorijaze ili osip sličan psorijazi, kožni osip.

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva:Bolovi u mišićima.

Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki:Seksualna disfunkcija, smanjen libido.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene:Astenija, umor.

Sljedeće su nuspojave prijavljene, ali nije ustanovljena uzročna veza s timolol kapima za oko: Poremećaji metabolizma i prehrane: anoreksija.Psihijatrijski poremećaji: poremećaji ponašanja, uključujući smetenost, halucinacije, tjeskobu, dezorijentiranost, nervozu, somnolenciju, psihičke poremećaje.Poremećaji oka: afakični cistoidni makularni edem.Srčani poremećaji: pogoršanje angine pektoris.Krvožilni poremećaji: hipertenzija, plućni edem.Poremećaji probavnog sustava: retroperitonealna fibroza.Poremećaji kože i potkožnog tkiva: pemfigoid.Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki: impotencija.

Sljedeće su nuspojave zabilježene kod oralne primjene timolola te se potencijalno mogu javiti i kod lokalne primjene:Poremećaji krvi i limfnog sustava: ne-trombocitopenična purpura.Poremećaji metabolizma i prehrane: gubitak težine, hiperglikemija.Poremećaji živčanog sustava: vrtoglavica.Psihijatrijski poremećaji: smanjena koncentracija.Poremećaji uha: tinitus.Krvožilni poremećaji: arterijska insuficijencija (periferna), vazodilatacija.Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja: škripanje, opstrukcija bronha.Poremećaji jetre i žuči: hepatomegalija.Poremećaji kože i potkožnog tkiva: iritacija kože, abnormalna pigmentacija, znojenje.Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva: bol u ekstremitetima, artralgija.Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava: dizurija.Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene: smanjenje tolerancije napora.

Sljedeće nuspojave su prijavljene za ostale beta-blokatore i treba ih uzeti u obzir kao potencijalne nuspojave timolola kod okularne primjene:Poremećaji imunološkog sustava: febrilitet praćen bolovima u mišićima, grloboljom, laringospazmom i respiratornim distresom. Poremećaji krvi i limfnog sustava: agranulocitoza, trombocitopenična purpura.Psihijatrijski poremećaji: katatonija, akutni reverzibilni sindrom (dezorijentiranost, gubitak pamćenja, emocionalna

4


nestabilnost, kvantitativni poremećaj svijesti, smanjenje psihičkih sposobnosti). Poremećaji probavnog sustava: tromboza mezenterijalnih arterija, ishemijski kolitis.Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki: Peyronijeva bolest.

4.9. PredoziranjeU slučaju predoziranja Timalenom može doći do bronhospazma, bradikardije, hipotenzije te akutnog zatajenja srca. Slučajevi predoziranja liječe se u bolničkim uvjetima:- ispiranje želuca, ukoliko je uzet per os. Timolol se ne odstranjuje hemodijalizom.- liječenje bradikardije: atropin intravenski u dozi od 0,25 - 2 mg za odrasle. Ukoliko bradikardija perzistira daje se

izoprenalin hidroklorid. U najtežim slučajevima može se postaviti elektrostimulator. - liječenje hipotenzije: dopamin, dobutamin ili noradrenalin. Teži slučajevi liječe se glukagonom.- liječenje bronhospazma: daje se izoprenalin hidroklorid, može se primijeniti i aminofilin.- akutno zatajenje srca: liječenje digitalisom, diuretikom, kisikom valja odmah započeti. Aminofilin i glukagon mogu se dodati. - srčani blok: II ili III stupnja, daje se izoprenalin hidroklorid ili može se ugraditi elektrostimulator.

5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA5.1. Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupinaTimololmaleat neselektivni je blokator beta-adrenergičkih receptora, s ATK šifrom S01ED01.Mehanizam djelovanjaTimololmaleat neselektivni je blokator beta-adrenergičkih receptora. Primjenjuje se lokalno u oko s ciljem snižavanja povišenog očnog taka, a mehanizam njegovog djelovanja nije u potpunosti poznat. Učinak lijeka objašnjava se, temeljem fluorofotometrijskih studija, smanjenim stvaranjem očne vodice. Blokadom beta-adrenergičkih receptora sprječava endogenim kateholaminima izazvan porast koncentracije cikličkog adenozin monofosfata (cAMP) u stanicama cilijarnog tijela te posljedično stvaranje očne vodice. Timolol ima zanemariv ili nikakav učinak na otjecanje očne vodice. U bolesnika s glaukomom snižava očni tlak za oko 25-35%, bez učinka na sposobnost akomodacije oka i veličinu zjenice. Tijekom duže uporabe dolazi do razvoja tolerancije (smanjenje hipotenzivnog učinka), no smanjenje očnog tlaka uočava se i tri godine po započinjanju liječenja.Nakon lokalne primjene timolola mogu se uočiti kardiovaskularni (učinci na krvni tlak i frekvenciju srca) i respiratorni učinci (bronhokonstrikcija). Nastaju zbog sustavne apsorpcije, a kao posljedica beta blokade.

5.2. Farmakokinetička svojstvaPodaci o sustavnoj apsorpciji timolola nakon lokalne primjene nisu u potpunosti poznati. Primjena 0,25%-tne i 0,5%-tne otopine kapi za oči uzrokuje smanjenje intraokularnog tlaka za 30-60 minuta. Vršni učinak očituje se nakon 1-5 sati te traje tijekom 24 sata.

5.3. Neklinički podaci o sigurnosti primjeneNema podataka o teratogenom, mutagenom i/ili kancerogenom učinku lijeka. Letalna doza 50 nakon oralne primjene lijeka u ženki miša iznosi 1190 mg/kg, a u ženki štakora 900 mg/kg. Reproduktivna ispitivanja u eksperimentalnih životinja (štakori) u dozama i do 125 puta većim od maksimalne primijenjene oralne doze u ljudi nisu pokazale štetnih učinaka na fertilitet. Nuspojave prilikom primjene lijeka opisane su u točki 4.3. Akutno otrovanje može nastati u slučaju predoziranja lijeka, a njegove su posljedice kao i liječenje opisani u točkama 4.8. i 4.9.

6. FARMACEUTSKI PODACI6.1. Popis pomoćnih tvari

- natrijev dihidrogenfosfat dihidrat,- natrijev hidrogenfosfat, bezvodni,- benzalkonijev klorid,- voda, pročišćena.

5


6.2. InkompatibilnostiNisu zabilježene.

6.3. Rok valjanosti2 godine.

6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijekaČuvati na temperaturi ispod 25˚C, u dobro zatvorenoj bočici u kutiji, zaštićeno od svjetlosti.

6.5. Vrsta i sadržaj unutarnjeg pakovanja (spremnika)Plastična bočica s uloženim nastavkom za kapanje, s 5 ml otopine.

6.6. Uputa za upotrebu i rukovanje i posebne mjere za uklanjanje neiskorištenog lijeka ili otpadnih materijala koji potječu od lijekaNeiskorišteni lijek zbrinuti sukladno propisima koji važe za postupanje s opasnim otpadom.

7. NAZIV I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMETJADRAN-GALENSKI LABORATORIJ d.d., Svilno 20, 51000 Rijeka, Hrvatska

8. KLASA RJEŠENJA O ODOBRENJU ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMETTimalen 2,5 mg/ml kapi za oko, otopina: UP/I-530-09/12-02/309Timalen 5 mg/ml kapi za oko, otopina: UP/I-530-09/12-02/308

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET/DATUM OBNOVE ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET24.02.1995. / 14.03.2013.

10. DATUM REVIZIJE SAŽETKA OPISA SVOJSTAVA LIJEKASiječanj 2014.

6


1. NAZIV LIJEKADorzol 20 mg/ml kapi za oko, otopina

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV1 ml otopine sadrži 20 mg dorzolamida u obliku dorzolamidklorida.Pomoćna tvar s poznatim učinkom: 1 ml otopine sadrži 0,075 mg benzalkonijevog klorida (vidjeti dio 4.4). Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIKKapi za oko, otopina.Bistra, bezbojna otopina.


Dorzol je indiciran:- kao dodatna terapija beta-blokatorima- kao monoterapija u bolesnika u kojih liječenje beta-blokatorima nije uspješno ili u kojih su beta-blokatori kontraindiciraniu

liječenju povišenog očnog tlaka u bolesnika s:- očnom hipertenzijom- glaukomom otvorenog kuta- pseudoeksfolijativnim glaukomom.

4.2. Doziranje i način primjeneDoziranjeAko se primjenjuje kao monoterapija, doza je jedna kap Dorzola u konjunktivalnu vrećicu zahvaćenog oka (očiju) tri puta dnevno.Ako se primjenjuje kao dodatna terapija uz lokalni beta-blokator, doza je jedna kap Dorzola u konjunktivalnu vrećicu zahvaćenog oka (očiju) dva puta dnevno.Kada se neki drugi lijek za glaukom zamjenjuje Dorzol kapima, primjena tog lijeka prestaje uzimanjem odgovarajuće dnevne doze, a sljedeći se dan počinju primjenjivati Dorzol kapi. Ukoliko se koristi nekoliko oftalmika lokalno, treba ih primjenjivati u razmacima od najmanje 10 minuta. Bolesnike treba upozoriti da operu ruke prije primjene i da paze kako vrh kapaljke ne bi došao u dodir s okom i okolnim tkivom.Također, bolesnike treba uputiti da se otopine za oči mogu kontaminirati bakterijama koje uzrokuju infekcije očiju, ukoliko se njima ne rukuje ispravno. Kod primjene kontaminirane otopine, može doći do teških oštećenja oka s posljedičnim gubitkom vida.Pedijatrijska populacijaPodaci o primjeni dorzolamida tri puta dnevno u pedijatrijskih bolesnika ograničeni su. (Za podatke o doziranju u pedijatrijskih bolesnika vidjeti dio 5.1).

Uputa za uporabu / rukovanje- Oprati ruke.- Skinuti čep s bočice.- Glavu zabaciti prema natrag i donji kapak lagano povući da nastane džep između donjeg kapka i oka te ukapati jednu kap

u oko. Lagani pritisak u području suzne vrećice odmah nakon primjene kapi smanjiti će mogućnost sistemske apsorpcijeDorzola. Držati pritisak jednu minutu i neka oko bude zatvoreno. VRH KAPALJKE NE SMIJE DOTAKNUTI OKO ILI KAPAK.

- Ako je potrebno ponoviti postupak s drugim okom.- Bočicu zatvoriti čepom odmah nakon primjene.

4.3. KontraindikacijeDorzol kapi kontraindicirane su u bolesnika preosjetljivih na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1,Dorzolamid nije ispitivan u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (CrCl<30 ml/min) i hiperkloremičnom acidozom. Zbog toga što se dorzolamid i njegovi metaboliti izlučuju uglavnom putem bubrega, primjena dorzolamida u tih bolesnika je kontraindicirana.



1

4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabiDorzolamid nije ispitivan u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre te ga u takvih bolesnika treba primijeniti s oprezom.U bolesnika s akutnim glaukomom zatvorenog kuta nužna je primjena i drugih lijekova, uz one za snižavanje očnog tlaka. Dorzolamid nije ispitivan u bolesnika s akutnim glaukomom zatvorenog kuta.Dorzolamid je sulfonamid i premda se koristi lokalno dolazi i do sistemske apsorpcije. Stoga su pri lokalnoj primjeni moguće sve nuspojave koje se javljaju i pri sistemskoj primjeni sulfonamida, uključujući teške reakcije preosjetljivosti kao što su Stevens-Johnson sindrom i toksična epidermalna nekroliza. Ako se pojave znaci ozbiljnih reakcija ili reakcija preosjetljivosti, primjena lijeka se mora prekinuti.Ukoliko se jave znakovi alergijske reakcije na očima (konjunktivitis, reakcije na očnom kapku) treba razmotriti prekid uporabe Dorzol kapi.Liječenje oralnim inhibitorima karboanhidraze povezano je s nastankom urolitijaze koja je rezultat poremećaja acidobazne ravnoteže, osobito u bolesnika koji su već imali bubrežne kamence. Prijavljeni su rijetki slučajevi urolitijaze iako poremećaji acidobazne ravnoteže pri primjeni dorzolamida nisu bili primijećeni. Dorzolamid je inhibitor karboanhidraze za lokalnu primjenu koji se može sistemski apsorbirati, te u bolesnika s bubrežnim kamencima u anamnezi može postojati veći rizik pojave urolitijaze.U bolesnika koji koriste oralni inhibitor karboanhidraze i dorzolamid postoji veća mogućnost aditivnog sistemskog učinka, tako da se istodobna primjena ne preporučuje.Zabilježeni su slučajevi edema rožnice i ireverzibilne dekompenzacije rožnice u bolesnika koji su prethodno imali kronični defekt rožnice i/ili intraokularni kirurški zahvat. U tih se bolesnika lokalni dorzolamid mora oprezno koristiti.U bolesnika koji su koristili lijekove za sprječavanje stvaranja očne vodice zapaženo je odignuće žilnice uz istovremenu hipotoniju oka nakon filtracijske operacije.Ovaj lijek sadrži konzervans benzalkonijev klorid koji može uzrokovati iritaciju očiju.Izbjegavati kontakt s mekim kontaktnim lećama.Kontaktne leće treba izvaditi prije ukapavanja lijeka, a ponovo se mogu staviti 15 minuta nakon ukapavanja lijeka.Benzalkonijev klorid mijenja boju mekih kontaktnih leća.

Pedijatrijska populacijaDorzolamid nije bio ispitivan u bolesnika s manje od 36 tjedana gestacijske dobi i manje od 1 tjedna starosti. Bolesnici sa značajno nezrelim bubrežnim tubulima mogu primati dorzolamid samo nakon pozornog razmatranja omjera rizika i koristi zbog mogućeg razvoja metaboličke acidoze.

4.5. Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcijaNisu provedena ciljana ispitivanja interakcija lijekova i dorzolamida.U kliničkim ispitivanjima, bez znakova klinički značajnih interakcija, dorzolamid se primjenjivao istodobno sa sljedećim lijekovima: kapima za oko s timololom, kapima za oko s betaksololom, lijekovima sa sistemskim učinkom - ACE inhibitorima, blokatorima kalcijevih kanala, diureticima, nesteroidnim protuupalnim lijekovima uključujući acetilsalicilnu kiselinu te hormonima (npr. s estrogenom, inzulinom i tiroksinom).Povezanost dorzolamida, miotika i agonista adrenergičkih receptora za vrijeme liječenja glaukoma nije u potpunosti proučena.

4.6. Plodnost, trudnoća i dojenjeTrudnoćaDorzol kapi se u trudnoći ne smiju koristiti.Nisu raspoloživi primjereni klinički podaci o primjeni u trudnica. U zečeva je dorzolamid imao teratogeni učinak u dozama toksičnim za majku (vidjeti dio 5.3).

DojenjeNije poznato izlučuje li se dorzolamid u majčinu mlijeku. U ženki štakora koje su dojile zapaženo je smanjenje tjelesne težine u mladunčadi. Ne preporuča se dojenje ako je potrebno liječenje dorzolamidom.

4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevimaNisu provedena klinička ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. U nekih bolesnika moguće su nuspojave kao što su omaglica i poremećaji vida koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

2


4.8. NuspojaveTijekom kontroliranih i nekontroliranih kliničkih ispitivanja liječeno je više od 1400 bolesnika. Tijekom dugotrajnih kliničkih ispitivanja, u 1108 bolesnika liječenih samo dorzolamidom ili kao dodatnom terapijom uz beta-blokator, najčešći razlog prekida liječenja (u oko 3% ispitanika) bilo je radi lokalnih nuspojava na oku (npr. reakcije na očnim kapcima i konjunktivitis).U nastavku su navedene nuspojave zabilježene tijekom kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet, sa sljedećom učestalošću: vrlo često: ł1/10; često: 1/100 i <1/10; manje često: 1/1000 i < 1/100; rijetko: 1/10 000 i <1/1000 i nepoznato: ne može se procijeniti iz dostupnih podataka.

Poremećaji živčanog sustavaČesto: glavobolja.Rijetko: omaglica, parestezije.

Poremećaji okaVrlo često: peckanje i žarenje.Često: površinski točkasti keratitis, suzenje, konjunktivitis, upala očnog kapka, svrbež oka, nadraženost očnog kapka, zamućen vid.Manje često: iridociklitis.Rijetko: nadraženost uz crvenilo, bol, kruste očnog kapka, prolazna kratkovidnost (koja nestaje prekidom liječenja), edem rožnice, sniženi očni tlak, odignuće žilnice nakon filtracijske operacije.Nepoznato: osjećaj stranog tijela u oku.

Poremećaj dišnog sustava, prsišta i sredoprsjaRijetko: epistaksa.Nepoznato: dispneja.

Poremećaji probavnog sustavaČesto: mučnina, gorak okus.Rijetko: nadražaj grla, suha usta.

Poremećaji kože i potkožnog tkivaRijetko: kontaktni dermatitis, Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza.

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustavaRijetko: urolitijaza.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjeneČesto: astenija/umor.Rijetko: preosjetljivost: znakovi i simptomi lokalnih reakcija (uključujući palpebralne reakcije) te sistemskih alergijskih reakcija uključujući angioedem, urtikariju, pruritus, osip, nedostatak zraka, rijetko bronhospazam.

Nalazi laboratorijskih testova:Primjena dorzolamida nije bila povezana s klinički značajnim poremećajem elektrolita.

Pedijatrijska populacijaVidjeti dio 5.1

Prijavljivanje sumnji na nuspojavuNakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) Odsjek za farmakovigilanciju Ksaverska cesta 4 10 000 Zagreb Republika Hrvatska Fax: + 385 (0)1 4884 110 Website: www.halmed.hr e-mail: [email protected]

3


4.9. PredoziranjeDostupni su ograničeni podaci o predoziranju u ljudi zbog slučajnog ili namjernog gutanja dorzolamidklorida.

SimptomiPri oralnom uzimanju uočena je somnolencija. Pri lokalnoj primjeni uočene su mučnina, omaglica, glavobolja, umor, nenormalni snovi i disfagija.

LiječenjeLiječenje pri predoziranju mora biti simptomatsko i suportivno. Može doći do neravnoteže elektrolita, razvoja acidoze, a mogući su učinci i na središnji živčani sustav. Potrebno je pratiti razinu elektrolita u serumu (osobito kalija) i pH vrijednosti krvi.


Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bolesti oka (oftalmici), inhibitori karboanhidraze, ATK oznaka: S01EC03.

Mehanizam djelovanjaKarboanhidraza (CA) je enzim koji se nalazi u mnogim tkivima uključujući i oko. U ljudi, CA postoji u više izoenzima, a najaktivniji je CA II. CA II se primarno nalazi u eritrocitima, ali je ima i u drugim tkivima. Inhibicija CA u cilijarnim nastavcima u oku smanjuje lučenje očne vodice ponajprije usporavanjem stvaranja bikarbonatnih iona, uz posljedično smanjenje koncentracije natrija i tekućine. Rezultat je smnajenje očnog tlaka. Dorzolamid je snažan inhibitor CA II u čovjeka. Nakon lokalne primjene, snižava očni tlak bez obzira je li povezan s glaukomom ili ne. Povišeni očni tlak glavni je čimbenik rizika u patogenezi oštećenja očnog živca i gubitku vidnog polja kod glaukoma. Očni tlak snizuje se bez uobičajenih nuspojava miotika poput noćnog sljepila, akomodacijskog spazma i suženja zjenica. Dorzolamid nema učinka na puls ili krvni tlak, ili je taj učinak minimalan. Lokalna primjena beta-blokatora također snižava očni tlak tako da smanjuje sekreciju očne vodice, ali drugim mehanizmom djelovanja. Ispitivanja su pokazala da dodatak dorzolamida lokalnom beta-blokatoru dodatno snizuje se očni tlak. Ovo zapažanje je u skladu s otprije poznatom činjenicom o aditivnom učinku beta-blokatora i oralnih inhibitora karboanhidraze.

Farmakodinamički učinciKlinički učinciOdrasli bolesniciUčinkovitost dorzolamida u bolesnika s glaukomom ili povišenim očnim tlakom ispitivana je u kliničkim ispitivanjima u trajanju do 1 godine. U ovim je ispitivanjima dorzolamid je bio primjenjivan kao monoterapija, tri puta dnevno (bazalni očni tlak ≥23 mmHg), ili kao dodatna terapija uz beta-blokator, dva puta dnevno (bazalni očni tlak ≥22 mmHg). Primjenjen sam ili u kombinaciji, učinak dorzolamida zadržavao se tijekom cijelog dana, a zadržao se i tijekom dugotrajne primjene. Djelotvornost dorzolamida (monoterapija) kod dugotrajne primjene bila je slična onoj betaksolola i malo niža od one timolola. Uz primjenu beta-blokatora, dorzolamid je dodatno snizio očni tlak i ostvario učinak koji odgovara primjeni pilokarpina 2%, četiri puta dnevno.

Pedijatrijska populacijaDvostruko slijepo, aktivnim liječenjem kontrolirano, multicentrično kliničko ispitivanje tijekom 3 mjeseca provedeno je na 184 djece s glaukomom ili povišenim očnim tlakom (bazalni očni tlak ≥22 mmHg) od 1 tjedna starosti do <6 godina starosti (122 liječenih dorzolamidom) kako bi se ispitala sigurnost primjene dorzolamida pri lokalnoj primjeni triput na dan. Približno polovica bolesnika imala je potvrđen urođeno povišeni očni tlak; ostali česti uzroci bili su Sturge Weber sindrom, disgeneza iridokornealnog mezenhima i afakija. Raspodjela prema dobi i liječenju u fazi monoterapije bila je:

4

Dob <2 godine

Timolol

Timolol GS 0,25% N=27Raspon dobi: 0,25 do 22 mjeseca

Timolol GS 0,50% N=35Raspon dobi: 2 do 6 godina

Dorzolamid 2%

N=56Raspon dobi: 1 do 23 mjeseca

N=66Raspon dobi: 2 do 6 godina

Dob 2 - < 6 godina≥


U obje skupine približno 70 bolesnika liječilo se najmanje 61 dan, a približno 50 bolesnika 81-100 dana.U slučaju neodgovarajuće kontrole očnog tlaka dorzolamidom ili timololom u obliku gel formirajuće otopine kao monoterapije, mijenjalo se otvoreno liječenje u skladu sa sljedećim: 30 bolesnika <2 godine istodobno je primalo timolol gel formirajuću otopinu 0,25 % dnevno i dorzolamid 2% triput na dan; 30 bolesnika ≥2 godine primali su fiksnu kombinaciju dorzolamid 2%/0,5% timolol dvaput na dan.Sveukupno, ispitivanje nije pokazalo dodatni problem u sigurnosti primjene u djece: približno 26% (20% liječenih samo dorzolamidom) djece imalo je nuspojave povezane s primjenom lijeka. Većina nuspojava je bila lokalna, poput peckanja i žarenja u očima, bockanja i boli u očima, te nije bila ozbiljna. U niskom postotku, <4%, primijećen je edem ili zamagljenost rožnice.Lokalne reakcije prema učestalosti bile su slične onima koje su se javljale pri primjeni komparatora.Nakon stavljanja lijeka u promet, prijavljena je metabolička acidoza u vrlo mladih bolesnika, osobito onih s nezrelošću/oštećenjem bubrega.Rezultati studija učinkovitosti u djece ukazuju da je srednja vrijednost sniženja očnog tlaka primijećena u skupini liječenoj dorzolamidom bilo usporediva sa srednjom vrijednosti sniženja očnog tlaka u skupini liječenoj timololom premda je mala brojčana prednost bila zapažena za timolol.Nisu provedena dugotrajnija klinička ispitivanja učinkovitosti ( >12 tjedana).

5.2. Farmakokinetička svojstvaZa razliku od inhibitora karboanhidraze koji se uzimaju oralno, lokalna primjena dorzolamida omogućuje da djelatna tvar djeluje izravno na oko i u manjim dozama, čime se smanjuje i sistemska izloženost njegovu djelovanju. Klinička ispitivanja pokazala su da je na taj način moguće sniziti očni tlak i bez poremećaja acidobazne ravnoteže i promjena u elektrolitima koje prate oralnu primjenu inhibitora karboanhidraze.Dorzolamid ulazi u periferni krvotok i pri lokalnoj primjeni. Kako bi se procijenila veličina sistemske inhibicije karboanhidraze pri lokalnoj primjeni lijeka, mjerene su koncentracije djelatne tvari i metabolita u plazmi i eritrocitima te inhibicija aktivnosti karboanhidraze u eritrocitima. Dorzolamid se nakuplja u eritrocitima tijekom dugotrajne uporabe zbog selektivnog vezanja na CA II, a u plazmi se u slobodnom obliku održava u krajnje niskim koncentracijama. Iz djelatne tvari nastaje jedan N-dezetil metabolit koji, iako u manjoj mjeri, koči aktivnost CA II. Ovaj metabolit koči i aktivnost manje djelatnog izoenzima (CA I). Metabolit se također nakuplja u eritrocitima gdje se veže ponajprije na CA I. Dorzolamid se umjereno veže za proteine plazme (približno 33%). Dorzolamid se uglavnom izlučuje nepromijenjen u urinu, a njegov metabolit se također izlučuje urinom. Nakon prestanka liječenja dorzolamid se ispere iz eritrocita na način koji nije linearan, zbog čega mu se koncentracija najprije naglo smanjuje, a potom slijedi razdoblje sporijeg uklanjanja, s poluvremenom života od oko 4 mjeseca.Da bi se simuliralo stanje koje odgovara maksimalnim sistemskim učincima lijeka zabilježenim kod dugotrajne lokalne primjene lijeka, dorzolamid se primjenjivao oralno, a stanje dinamičke ravnoteže se postiglo unutar 13 tjedana. U stanju dinamičke ravnoteže u plazmi gotovo da nije bilo slobodne djelatne tvari ni njenih metabolita; stupanj inhibicije CA u eritrocitima bio je manji od onog koji se drži nužnim za postizanje farmakološkog djelovanja na funkcije bubrega i dišnog sustava. Slični farmakokinetički rezultati dobijeni su i pri dugotrajnoj lokalnoj primjeni dorzolamida. U nekih starijih bolesnika s oslabljenom funkcijom bubrega (CrCl 30-60 ml/min) uočene su, međutim, više koncentracije metabolita u eritrocitima, ali nisu uočene razlike u stupnju inhibicije karboanhidraze ni klinički značajne sistemske nuspojave koje bi se mogle pripisati tom nalazu.

5.3. Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Većina nalaza nakon oralne primjene dorzolamida u ispitivanjima u životinja odnosila se na farmakološke učinke sistemske inhibicije karboanhidraze. Neki od tih nalaza bili su specifični za vrstu i/ili su bili posljedica metaboličke acidoze. Pri primjeni doza dorzolamida toksičnih za majku, u zečeva bile su primijećene anomalije kralježaka povezane s metaboličkom acidozom.U kliničkim ispitivanjima bolesnici nisu pokazivali znakove metaboličke acidoze ili promjene elektrolita u serumu koji bi ukazivali na sistemsku inhibiciju CA. Prema tome, ne očekuje se da bi se učinci opaženi u istraživanjima u životinja mogli pojaviti u bolesnika koji primaju terapijske doze dorzolamida.


- benzalkonijev klorid, otopina;- manitol (E421);- natrijev citrat (E331);

5


- natrijev hidroksid (E524);- hidroksietilceluloza;- voda, pročišćena.

6.2. InkompatibilnostiNije primjenjivo.

6.3. Rok valjanosti2 godine.Nakon prvog otvaranja bočice rok valjanosti otopine je 28 dana.

6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijekaČuvati na temperaturi ispod 30˚C, u originalnom pakiranju, zaštićeno od svjetlosti.

6.5. Vrsta i sadržaj spremnikaPlastična bočica s uloženim nastavkom za kapanje i čepom, s 5 ml otopine.

6.6. Posebne mjere za zbrinjavanjeNeiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMETJADRAN-GALENSKI LABORATORIJ d.d., Svilno 20, 51000 Rijeka

8. BROJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMETHR-H-890324180

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA09. ožujak 2011./27. svibnja 2016.

10. DATUM REVIZIJE TEKSTASiječanj 2017.

6


1. NAZIV LIJEKAGlaumax 20 mg/ml + 5 mg/ml kapi za oko, otopina

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV1 ml otopine sadrži 20 mg dorzolamida u obliku dorzolamidklorida i 5 mg timolola u obliku timololmaleata.Pomoćna tvar s poznatim učinkom: benzalkonijev klorid 0,075 mg/mlZa cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIKKapi za oko, otopina.Bistra, bezbojna ili gotovo bezbojna otopina (pH=5.3 – 5.8, osmolalanost=260 – 323 mosmol/kg)


Glaumax, kapi za oko namijenjene su za liječenje povišenog očnog tlaka u bolesnika s glaukomom otvorenog kuta ili pseudoeksfolijativnim glaukomom, kada lokalna monoterapija beta-blokatorom nije dovoljna.

4.2. Doziranje i način primjeneDoziranjeDoza je jedna kap Glaumaxa u konjunktivalnu vrećicu zahvaćenog oka (očiju) dva puta dnevno.Ako se primjenjuje drugi oftalmološki lijek, između primjene Glaumaxa i tog drugog lijeka treba proći najmanje 10 minuta.Bolesnike treba upozoriti da operu ruke prije primjene i da paze kako vrh kapaljke ne bi došao u dodir s okom ili okolnim tkivom.Također, bolesnike treba uputiti da se otopine za oči mogu kontaminirati bakterijama koje uzrokuju infekcije očiju, ukoliko se njima ne rukuje ispravno.Kod primjene kontaminirane otopine, može doći do teških oštećenja s posljedičnim gubitkom vida.

Način primjene- Oprati ruke- Skinuti čep s bočice- Glavu zabaciti prema natrag i donji kapak lagano povući da nastane džep između donjeg kapka i oka te ukapati jednu kap u

oko.VRH KAPALJKE NE SMIJE DOTAKNUTI OKO ILI KAPAK.Lagani pritisak u području suzne vrećice ili zatvaranje kapaka na 2 minute odmah nakon primjene kapi smanjiti će mogućnostsistemske apsorpcije Glaumaxa. Navedena mjera može dovesti do smanjenja učestalosti sistemskih nuspojava i povećanjalokalnog učinka.

- Ako je potrebno ponoviti postupak s drugim okom.- Bočicu zatvoriti čepom odmah nakon primjene.

Stariji bolesniciUčinci Glaumax kapi za oko slični su u starijih i u mlađih osoba.

Pedijatrijska populacijaDjelotvornost u pedijatrijske populacije nije utvrđena.Sigurnost primjene u pedijatrijskih bolesnika mlađih od 2 godine nije utvrđena. (Za informacije o sigurnosti primjene u pedijatrijskih bolesnika ł2 i < 6 godina starosti, vidjeti dio 5.1.).

4.3. KontraindikacijeGlaumax je kontraindiciran u bolesnika sa:- reaktivnom bolešću dišnih putova, uključujući bronhalnu astmu ili bronhalnu astmu u anamnezi ili tešku kroničnu opstruktivnu

bolest pluća- sinusnom bradikardijom, bolešću sinusnog čvora (sick sinus sindrom), sinus-atrijskim blokom, atrioventrikularnim blokom

drugog ili trećeg stupnja koji nije kontroliran elektrostimulatorom srca (pace-maker), očitim zatajenjem srca, kardiogenimšokom

- teškim oštećenjem bubrega (CrCl <30 ml/min) ili hiperkloremijskom acidozom- preosjetljivošću na jednu ili obje djelatne tvari ili na neku od pomoćnih tvari lijeka navedenih u dijelu 6.1.

Kontraindikacije vrijede za zasebne sastojke lijeka i ne moraju se odnositi samo na kombinaciju.



1

4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabiKardiovaskularne/respiratorne reakcijeKao i svi oftalmološki lijekovi koji se koriste lokalno i ovaj lijek može se sistemski apsorbirati. Timolol je beta-blokator. Stoga su pri lokalnoj primjeni moguće sve vrste kardiovaskularnih, pulmonarnih i ostalih nuspojava koje se susreću i pri sistemskoj uporabi beta-blokatora. Učestalost sistemskih nuspojava nakon lokalne primjene niža je u odnosu na sistemsku primjenu. Za smanjenje opsega sistemske apsorpcije vidjeti dio 4.2.

Srčani poremećajiU bolesnika s kardiovaskularnim bolestima (npr. koronarna bolest srca, Prinzmetalova angina i zatajenje srca) i hipotenzijom potrebno je kritički procijeniti liječenje beta-blokatorima i razmotriti moguće liječenje drugim djelatnim tvarima. Bolesnike s kardiovaskularnim bolestima potrebno je nadzirati zbog znakova pogoršanja tih bolesti i nuspojava.Zbog svog negativnog učinka na provodljivost, beta blokatori se u bolesnika sa srčanim blokom prvog stupnja smiju primjenjivati samo s oprezom.

Krvožilni poremećajiBolesnike s teškim smetnjama/poremećajima perifernog krvotoka (npr. teški oblici Raynaudove bolesti ili Raynaudovog sindroma) treba liječiti s oprezom.

Respiratorni poremećajiNakon primjene nekih oftalmoloških beta-blokatora zabilježene su respiratorne reakcije, uključujući smrt zbog bronhospazma u bolesnika s astmom.Glaumax treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s blagom/umjerenom kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću (KOPB) ito samo ako je moguća korist od liječenja veća od mogućeg rizika.

Oštećenje funkcije jetreGlaumax nije istražen u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre te ga u takvih bolesnika treba primijeniti s oprezom.

Imunologija i preosjetljivostKao i svi oftalmološki lijekovi koji se koriste lokalno i ovaj lijek može se sistemski apsorbirati. Dorzolamid pripada skupini sulfonamida, stoga su pri lokalnoj primjeni moguće sve nuspojave koje se susreću i pri sistemskoj uporabi sulfonamida, uključujući teške reakcije kao što su Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza. Ako se pojave znaci teških reakcija ili preosjetljivosti, primjenu lijeka treba prekinuti.Uočene su lokalne nuspojave na očima, slične onima koje se javljaju pri uporabi kapi dorzolamida. Ako se pojave takve reakcije, treba razmotriti prekid primjene ovog lijeka.Bolesnici s poviješću atopije ili poviješću teške anafilaktičke reakcije na različite alergene mogu za vrijeme uzimanja beta-blokatora jače reagirati na ponovljenu izloženost takvim alergenima te mogu ne reagirati na uobičajene doze adrenalina koje se daju pri anafilaktičnoj reakciji.

Istovremena terapijaPrimjena timolola u bolesnika koji već uzimaju sistemski beta blokator može pojačati učinak na intraokularni tlak ili poznate učinke sistemske blokade beta-receptora. U ovih je bolesnika potrebno pažljivo nadzirati terapijski odgovor. Ne preporučuje se istovremena lokalna primjena dvaju blokatora beta adrenergičkih receptora (vidjeti dio 4.5).Ne preporučuje se istovremena primjena dorzolamida i oralnih inhibitora karboanhidraze.

Prekid liječenjaKao i u slučaju sistemski primijenjenog beta-blokatora, ako je potrebno prekinuti lokalnu primjenu timolola u bolesnika s koronarnom bolesti srca to treba učiniti postupno.

Dodatni učinci beta-blokadeHipoglikemija/dijabetesBeta blokatore treba primjenjivati s oprezom u bolesnika sklonih spontanoj hipoglikemiji ili u bolesnika s nestabilnim dijabetesom zbog toga što beta-blokatori mogu prikriti znakove i simptome akutne hipoglikemije.Beta-blokatori mogu također prikriti znakove hipertireoze. Nagli prekid liječenja beta-blokatorom može uzrokovati pogoršanje simptoma.

Bolesti rožniceOftalmološki beta-blokatori mogu izazvati suhoću oka. Bolesnike s bolestima rožnice treba liječiti s oprezom.

Anestezija pri kirurškim zahvatimaOftalmološki pripravci beta-blokatora mogu blokirati sistemske učinke beta-agonista, primjerice, adrenalina. Anesteziologa treba obavijestiti kada bolesnik prima timolol.

2


Liječenje beta-blokatorima može pogoršati simptome miastenije gravis.

Dodatni učinci inhibicije karboanhidrazePeroralno uzimanje inhibitora karboanhidraze povezano je s urolitijazom zbog poremećaja acido-bazne ravnoteže, osobito u bolesnika s bubrežnim kamencima u anamnezi. Premda, s ovim lijekom, nisu uočeni poremećaji acido-bazne ravnoteže, urolitijaza je zabilježena s manjom učestalošću.Budući da Glaumax sadrži inhibitor karboanhidraze za lokalnu primjenu, koji se apsorbira sistemski, u bolesnika s bubrežnim kamencima u anamnezi može postojati veći rizik pojave urolitijaze za vrijeme primjene ovog lijeka.

OstaloU bolesnika s akutnim glaukomom zatvorenog kuta nužna je primjena i drugih lijekova, uz one za snižavanje očnog tlaka. Ovaj lijek nije ispitivan u bolesnika s akutnim glaukomom zatvorenog kuta.Ima slučajeva pojave edema rožnice i ireverzibilne dekompenzacije rožnice u bolesnika s kroničnom bolesti rožnice i/ili poviješću kirurških zahvata u oku, a koristili su dorzolamid. Veća je mogućnost pojave edema rožnice u bolesnika s malim brojem endotelnih stanica. Potrebno je poduzeti mjere opreza kada se Glaumax propisuje ovim skupinama bolesnika.U bolesnika koji su koristili lijekove za sprječavanje stvaranja očne vodice (npr. timolol, acetazolamid) zapaženo je odvajanje žilnice nakon filtracijske operacije.Kao i za ostale lijekove protiv glaukoma, postoje slučajevi smanjenog odgovora na timolol pri njegovoj dugotrajnoj oftalmološkoj uporabi. U kliničkim ispitivanjima, tijekom kojih su 164 bolesnika praćena najmanje 3 godine, nije uočena statistički značajna razlika u vrijednosti srednjeg očnog tlaka nakon njegove početne stabilizacije.

Uporaba kontaktnih lećaGlaumax kapi za oko sadrže konzervans benzalkonijev klorid koji može nadražiti oči. Prije primjene lijeka treba skinuti kontaktne leće i ponovno ih staviti nakon najmanje 15 minuta. Poznato je da benzalkonijev klorid mijenja boju mekih kontaktnih leća.

Pedijatrijska populacijaVidjeti dio 5.1.

4.5. Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcijaNisu provedena specifična ispitivanja interakcija lijekova s Glaumaxom.U kliničkim ispitivanjima, primjenjivao se istodobno s sljedećim, sistemski primijenjenim lijekovima, ali bez dokaza o neželjenim interakcijama: ACE inhibitorima, blokatorima kalcijevih kanala, diureticima, nesteroidnim protuupalnim lijekovima uključujući acetilsalicilnu kiselinu i hormonima (npr. s estrogenom, inzulinom i tiroksinom).Međutim, postoji mogućnost dodatnih učinaka i pojave hipotenzije i/ili izrazite bradikardije kada se kapi za oči s beta-blokatorima primjenjuju s peroralno uzetim blokatorima kalcijevih kanala, lijekovima koji smanjuju sadržaj katekolamina ili beta-adrenergičnim blokatorima, antiaritmicima (uključujući amiodaron), glikozidima digitalisa, parasimpatomimeticima, gvanetidinom, narkoticima i inhibitorima monoaminooksidaze (MAO).Prijavljeni su slučajevi sistemske beta-blokade (npr. usporenje pulsa, depresija) pri istodobnoj primjeni inhibitora CYP2D6 (kao kinidin, fluoksetin, paroksetin) i timolola.Premda Glaumax slabo djeluje ili uopće ne djeluje na veličinu zjenice, ima povremenih izvješća o pojavi midrijaze pri istodobnoj primjeni adrenalina i oftalmoloških beta blokatora.Beta blokatori mogu pojačati hipoglikemijski učinak antidijabetika.Peroralni beta-adrenergički lijekovi mogu pogoršati povratnu (“rebound”) hipertenziju, koja može uslijediti nakon prestanka primjene klonidina.

4.6. Plodnost, trudnoća i dojenjeTrudnoćaGlaumax se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće.

Dorzolamid Odgovarajući klinički podaci o primjeni u trudnoći nisu dostupni. U kunića, dorzolamid je izazvao teratogene učinke u dozama toksičnim za majku.(vidjeti dio 5.3).

3


Timolol Nema odgovarajućih podataka o primjeni timolola u trudnica. Timolol se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće osim ako nije uistinu neophodno. Za smanjenje sistemske apsorpcije, vidjeti dio 4.2. Epidemiološka ispitivanja nisu otkrila malformacijske učinke, ali pokazuju da postoji rizik od intrauterinog zastoja rasta pri oralnoj primjeni beta-blokatora. Osim toga, u novorođenčadi su opaženi znakovi i simptomi blokade beta receptora (npr. bradikardija, hipotenzija, respiratorni distres i hipoglikemija) kad su se beta-blokatori primjenjivali prije porođaja.Ako se lijek primjenjuje prije poroda, treba pozorno pratiti novorođenčad tijekom prvih dana života.

DojenjeNije poznato izlučuje li se dorzolamid u majčino mlijeko. Uočeno je da potomstvo štakorica koje su primale dorzolamid u vrijeme dojenja sporije dobiva tjelesnu težinu. Beta-blokatori se izlučuju u majčino mlijeko. Međutim, pri terapijskim dozama timolola u kapima za oko, u majčinom mlijeku najvjerojatnije neće biti prisutna dovoljna količina lijeka da bi izazvao kliničke simptome beta blokade u dojenčeta. Za smanjene sistemske apsorpcije, vidjeti dio 4.2.Ukoliko je potrebno liječenje Glaumaxom, dojenje se ne preporučuje.

4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevimaNisu provedena ispitivanja učinka na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. U nekih bolesnika moguće su nuspojave, poput zamagljenog vida, koje mogu utjecati na njihovu sposobnost upravljanja motornim vozilima i rada sa strojevima.

4.8. NuspojaveU kliničkim ispitivanjima uočene nuspojave bile su ograničene na one koje su već prije zamijećene pri uzimanju dorzolamidklorida i/ili timololmaleata.Tijekom kliničkih ispitivanja liječeno je 1035 bolesnika. Oko 2,4% bolesnika prekinulo je liječenje radi lokalnih nuspojava na očima, a oko 1,2% bolesnika radi lokalnih reakcija koje su upućivale na alergiju ili preosjetljivost (npr. upala očnih kapaka i konjunktivitis).Kao i drugi oftalmološki lijekovi za lokalnu primjenu, timolol se apsorbira u sistemski krvotok. To može prouzročiti nuspojave slične onima koje se javljaju pri sistemskom liječenju beta-blokatorima. Učestalost sistemskih nuspojava nakon topikalne oftalmološke primjene niža je nego nakon sistemske primjene.Tijekom kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet, uočene su sljedeće nuspojave koje se pripisuju kombinaciji lijeka ili nekom od njegovih sastojaka, s učestalošću: vrlo često: ł1/10; često: 1/100 do <1/10; manje često: ł1/1000 do < 1/100, rijetko: ł1/10 000 do <1/1000, vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

MedDRAklasifikacijaorganskihsustava

Poremećajiimunološkogsustava

kombinacijatimololas dorzolamidom

znakovi i simptomisistemskihalergijskih reakcija,uključujućiangioedem,urtikariju, svrbež,osip, anafilaksiju

timololmaleatkapi za oko,otopina

znakovi i simptomisistemskih alergijskihreakcija, uključujućiangioedem, urtikariju,lokalizirani igeneraliziraniosip, anafilaksiju

svrbež

Vrlo Često Često Manje čestoFormulacija Rijetko Nepoznato**

4




Poremećaji metabolizmai prehrane

Psihijatrijskiporemećaji

Poremećajoka


hipoglikemija

depresija* nesanica*, noćnemore*, gubitakpamćenja


glavobolja* omaglica*, sinkopa*

parestezija*,učestaliji znaci isimptomi mijastenijegravis, smanjenlibido*,cerebrovaskularni događaj*,cerebralnaishemija


glavobolja* omaglica*, parestezija*

dorzolamidkloridkapi za okootopina

kombinacijatimolola sdorzolamidom

peckanje ibockanje

konjunktivalnainjekcija,zamagljen vid,erozija rožnice,svrbež oka,suzenje oka

dorzolamidkloridkapi za oko,otopina

iridociklitis* iritacija uključujućicrvenilo*, bol*,kruste na kapcima*,prolaznakratkovidnost (kojanestaje nakonprekida liječenja),edem rožnice*,hipotonija oka*,odvajanje žilnice(nakon filtracijskeoperacije)*

osjećajstranog tijela uoku***

upala kapka*,iritacija kapka*


znaci i simptominadraženosti okauključujućiblefaritis*, keratitis*,smanjena osjetljivostrožnice, suhoćaočiju*

poremećajivida uključujući promjene loma svjetlosti (zbog obustave lije-čenja mioticimau nekim slučajevima)*

ptoza, dvostruki vid,odvajanje žilnice(nakon filtracijskeoperacije)*(vidjeti dio 4

svrbež, suzenje, crvenilo, zamagljen vid, erozija rožnice

Poremećaji uha ilabirinta


tinitus*

Poremećajiživčanogsustava

5




Srčaniporemećaji


bradikardija* bol u prsištu*,palpitacije*,edem*, aritmija*,kongestivnozatajenje srca*,zastoj srca*,srčani blok

Krvožilni poremećaji


hipotenzija*,klaudikacija,Raynaudovfenomen*,hladne ruke istopala*

Poremećaji dišnogsustava,prsišta isredoprsja

kombinacija imolola sdorzolamidom

sinusitis kratak dah, respiratornozatajenje,rinitis, rijetkobronhospazam

dorzolamidkloridkapi za oko,otopina

epistaksa* dispneja***


dispneja* bronhospazam(pretežno ubolesnikas već postojećombronhospastičnombolesti)*,respiratornozatajenje, kašalj*

Poremećajiprobavnogsustava

kombinacijatimolola sdorzolamidom

disgeuzija

Atrioventri-kularni blok,zatajenje srca

dorzolamidklorid, kapi z aoko, otopina

mučnina* nadražaj grla, suhoća usta*

timololmaleat, kapi za oko, otopina

mučnina*,sipepsija*

proljev, suhoća usta

disgeuzija,bol uabdomenu,povraćanje


6

Poremećaji kože ipotkožnogtkiva

kombinacija timololas dorzolamidom

kontaktni dermatitis,Stevens-Johnsonsindrom, toksična epidermalna nekroliza

dorzolamidklorid kapi za oko, otopina

osip*

timololmaleat kapi za oko, otopina

alopecija*, psorijaziformni osip ili pogoršanje psorijaze*

kožni osip

Poremećajimišićno-koštanog sustava ivezivnogtkiva


sistemski lupus eritematozus

mialgija

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava

kombinacija timolola s dorzolamidom

urolitijaza

Poremećajireprodukti-vnog sustavai dojki


Peyronieova bolest*,smanjen libido

poremećaj seksualnefunkcije

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

dorzolamidklorid kapi za oko, otopina

astenija/umor*


astenija/umor*

*Nuspojave uočene pri primjeni kombinacija timolola s dorzolamidom nakon što se našao na tržištu.** Dodatne nuspojave primijećene pri uporabi oftalmoloških beta-blokatora koje se mogu pojaviti i kod primjene Glaumaxa.*** Nuspojave uočene pri primjeni dorzolamida nakon što se našao na tržištu.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavuNakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) Odsjek za farmakovigilanciju Ksaverska cesta 4 10 000 Zagreb Republika Hrvatska Fax: + 385 (0)1 4884 110 Website: www.halmed.hr e-mail: [email protected]


7

4.9. PredoziranjeNema dostupnih podataka o slučajnom ili namjernom predoziranju peroralno uzetom kombinacijom timolola s dorzolamidom u ljudi.

SimptomiU izvješćima o nenamjernom predoziranju kapima za oči s timololom uočeni su sistemski učinci slični onima pri sistemskom uzimanju beta-blokatora, kao što su omaglica, glavobolja, kratak dah, bradikardija, bronhospazam i zastoj srca. Najčešći znakovi i simptomi koji se mogu očekivati pri predoziranju dorzolamidom su neravnoteža elektrolita, acidoza i mogući učinci na središnji živčani sustav.Postoje samo ograničeni podaci o nenamjernom i namjernom predoziranju peroralno uzetim dorzolamidom u ljudi. Pri peroralnom uzimanju uočena je somnolencija. Pri lokalnoj primjeni uočene su mučnina, omaglica, glavobolja, umor, nenormalni snovi i disfagija.

LiječenjeLiječenje pri predoziranju mora biti simptomatsko i suportivno. Potrebno je pratiti razinu elektrolita u serumu (osobito kalija) i pH krvi. Ispitivanja su pokazala da se timolol ne uklanja lako dijalizom.


Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje glaukoma, beta-blokatori; ATK oznaka: S01ED51.

Mehanizam djelovanjaGlaumax sadrži dvije komponente, dorzolamid i timolol. Obje komponente snizuju povišeni očni tlak tako što smanjuju lučenje očne vodice, ali to čine različitim mehanizmom djelovanja.Dorzolamid je snažan inhibitor karboanhidraze II u čovjeka. Inhibicijom karboanhidraze u cilijarnim nastavcima smanjuje lučenje očne vodice, ponajprije usporavanjem stvaranja bikarbonatnih iona, uz posljedično smanjenje transporta natrija i tekućine. Timolol je neselektivni blokator beta-adrenergičnih receptora. Točan mehanizam kojim timolol snižava očni tlak još nije posve jasan, premda istraživanja s pomoću fluorescina i tomografska istraživanja upućuju na pretpostavku da bi u prvom redu mogao djelovati na smanjenje stvaranja očne vodice. U nekim ispitivanjima, međutim, uočen je i blagi porast njezina istjecanja. Kombiniranim djelovanjem tih dvaju agenasa postiže se jače sniženje intraokularnog tlaka nego li svakim od njih odvojeno.Lokalnom primjenom ovog lijeka, snizuje se povišeni očni tlak, bez obzira na to je li njegov porast povezan s glaukomom ili nije. Povišeni očni tlak glavni je čimbenik rizika u patogenezi oštećenja očnog živca i gubitku vidnog polja zbog glaukoma. Očni tlak snizuje se bez uobičajenih nuspojava miotika poput noćnog sljepila, akomodacijskog spazma i suženja zjenice.

Farmakodinamički učinciKlinički učinciProvedena su klinička ispitivanja u trajanju do 15 mjeseci, a provjeravalo se djelovanje kombinacije lijeka primijenjenog dva puta dnevno (ujutro i navečer) na snižavanje intraokularnog tlaka (IOT), prema pojedinačnom uzimanju timolola 0.5% i dorzolamida 2% u bolesnika s glaukomom ili povišenim očnim tlakom, u bolesnika kojih se istodobno uzimanje tih lijekova držalo primjerenim. Ispitivanja su obuhvatila i dotad ne liječene bolesnike, kao i one čija se bolest nije primjereno mogla nadzirati samo timololom. Većina bolesnika prije uključivanja u ispitivanje liječena je lokalnom primjenom beta-blokatora. Analiza rezultata kombiniranog liječenja pokazala je da se, primjenom dva puta dnevno, postiže veće sniženje IOT nego li samo dorzolamidom 2% (tri puta dnevno) ili timololom 0.5% (dva puta dnevno). Učinak kombiniranog liječenja primijenjenog dva puta dnevno na sniženje IOT bio je jednak onome pri istodobnoj primjeni dorzolamida dva puta dnevno i timolola dva puta dnevno. Djelovanje kombiniranog liječenja na sniženje IOT dokazano je mjerenjem tlaka više puta tijekom dana i taj se učinak održao i pri dugotrajnoj primjeni.

Pedijatrijska populacijaKontrolirano kliničko ispitivanje u trajanju od 3 mjeseca s primarnim ciljem praćenja sigurnosti primjene otopine dorzolamida 2% u djece u dobi od ≥2 do 6 godina provedeno je u 30-ero djece čiji IOT nije bio odgovarajuće kontroliran monoterapijom dorzolamidom ili timololom. Djelotvornost u tih bolesnika nije dokazana. U tako maloj skupini bolesnika, primjena kombiniranog liječenja dva puta dnevno uglavnom se dobro podnosila te je 19 bolesnika završilo liječenje, a 11 ih je prekinulo liječenje zbog kirurškog zahvata, promjene liječenja ili drugih razloga.

8


5.2. Farmakokinetička svojstvaDorzolamidkloridZa razliku od inhibitora karboanhidraze koji se uzimaju peroralno, lokalna primjena dorzolamida omogućuje da djelatna tvar djeluje izravno na oko i u manjim dozama, čime se smanjuje i sistemska izloženost njegovu djelovanju. Klinička ispitivanja pokazala su da je na taj način moguće sniziti IOT i bez poremećaja acidobazne ravnoteže i promjena svojstava elektrolita koje prate peroralnu primjenu inhibitora karboanhidraze.Dorzolamid ulazi u periferni krvotok i pri lokalnoj primjeni. Kako bi se procijenila veličina sistemske inhibicije karboanhidraze pri lokalnoj primjeni lijeka, mjerene su koncentracije djelatne tvari i metabolita u plazmi i eritrocitima te inhibicija aktivnosti karboanhidraze u eritrocitima. Dorzolamid se nakuplja u eritrocitima tijekom dugotrajne uporabe zbog selektivnog vezanja na CA-II, a u plazmi se u slobodnom obliku održava u krajnje niskim koncentracijama. Iz djelatne tvari nastaje jedan N-dezetilni metabolit koji slabije koči aktivnost CA-II od djelatne tvari, ali koči i aktivnost manje djelatnog izoenzima (CA-I). Metabolit se također nakuplja u eritrocitima gdje se veže ponajprije na CA-I. Dorzolamid se umjereno veže za proteine plazme (oko 33%). Izlučuje se ponajprije nepromijenjen u urinu. Metabolit se također izlučuje urinom. Nakon prestanka liječenja dorzolamid se ispere iz eritrocita na način koji nije linearan, zbog čega mu se koncentracija najprije naglo smanjuje, a potom slijedi razdoblje sporijeg uklanjanja, s vremenom poluživota od oko 4 mjeseca.Davanje dorzolamida peroralno, radi stimulacije maksimalne sistemske izloženosti kakva postoji nakon njegove dugotrajne lokalne primjene u oko, stanje dinamičke ravnoteže postignuto je nakon 13 tjedana. Pri stanju dinamičke ravnoteže u plazmi naoko nije bilo slobodne djelatne tvari ni njenih metabolita; stupanj inhibicije CA u eritrocitima bio je manji od onog koji se drži nužnim za postizanje farmakološkog djelovanja na funkcije bubrega i dišnog sustava. Slični farmakokinetički rezultati dobiveni su i pri dugotrajnoj lokalnoj primjeni dorzolamida. U starijih bolesnika s oslabljenom funkcijom bubrega (CrCl 30-60 ml/min) uočene su, međutim, više koncentracije metabolita u eritrocitima, ali nisu uočene značajne razlike u stupnju inhibicije karboanhidraze niti klinički značajne sistemske nuspojave koje bi se mogle pripisati tom nalazu.

TimololmaleatU istraživanju plazmatskih koncentracija djelatne tvari u 6 ispitanika određivala se sistemska izloženost timololu nakon lokalne primjene kapi za oko s timololom 0.5%, dva puta dnevno. Srednja vršna koncentracija u plazmi nakon jutarnje doze iznosila je 0.46 ng/ml, a nakon poslijepodnevne doze 0.35 ng/ml.

5.3. Neklinički podaci o sigurnosti primjeneProfil oftalmološke i sistematske neškodljivosti pojedinih sastojaka dobro je ispitan.

DorzolamidPri primjeni dorzolamida u dozama toksičnim za majku, u kunića uočene su anomalije kralježaka povezane s metaboličkom acidozom.

TimololIspitivanja na životinjama nisu pokazala teratogeni učinak.Nadalje, nisu uočene nuspojave na očima u životinja liječenim lokalno primijenjenom otopinom za oko dorzolamidklorida i timololmaleataa ili istodobnom primjenom dorzolamidklorida i timololmaleata. Istraživanja svake od komponenata in vitro i in vivo nisu uputila na mogućnost mutagenog djelovanja. Stoga se pri primjeni Glaumaxa u terapijskoj dozi u čovjeka ne očekuje nikakav znatniji rizik za njegovu sigurnost.


- benzalkonijev klorid,- manitol (E421),- natrijev citrat (E331),- natrijev hidroksid (E524),- hidroksietilceluloza,- voda, pročišćena.

6.2. InkompatibilnostiNije primjenjivo.

6.3. Rok valjanosti2 godine.

9


6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijekaČuvati na temperaturi ispod 30˚C, u originalnom pakiranju, zaštićeno od svjetlosti. Nakon prvog otvaranja bočice, rok valjanosti otopine je 28 dana.

6.5. Vrsta i sadržaj spremnika- 5 ml kapi za oko, otopine u plastičnoj bočici s uloženim nastavkom za kapanje i čepom, u kutiji.- 3 plastične bočice po 5 ml kapi za oko, otopine, s uloženim nastavkom za kapanje i čepom u zajedničkoj kutiji.

6.6. Posebne mjere za zbrinjavanje Nema posebnih zahtjeva.

7. NOSITELJA ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMETJADRAN-GALENSKI LABORATORIJ d.d., Svilno 20, 51000 Rijeka

8. BROJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMETHR-H-972095146

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA Datum prvog odobrenja: 22.03.2011.Datum posljednje obnove: 30.04.2016.

10. DATUM REVIZIJE TEKSTASiječanj, 2017.

10


1. NAZIV LIJEKALATANOX 50 mikrograma/ml kapi za oko, otopina

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV 1 ml otopine sadrži 50 µg latanoprosta.Pomoćna tvar s poznatim učinkom: benzalkonijev klorid 0,20 mg/mlZa cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIKKapi za oko, otopina.Prozirna, bezbojna otopina, bez vidljivih čestica.

4 KLINIČKI PODACI4.1. Terapijske indikacije

Latanox je indiciran za snižavanje povišenog očnog tlaka u bolesnika s okularnom hipertenzijom i glaukomom otvorena kuta.

4.2. Doziranje i način primjeneDoziranjeOdrasliPreporučena je doza Latanoxa po jedna kap u zahvaćeno oko, jednom dnevno. Optimalan učinak postiže se primjenom Latanoxa navečer. Latanox se ne smije koristiti češće od jednom dnevno jer je zapaženo da primjena učestalija od jednom dnevno smanjuje učinak smanjenja intraokularnog tlaka. Ukoliko se redovita dnevna doza propusti, liječenje je potrebno nastaviti s uobičajenom dozom sljedeći dan.

Starije osobeGore navedeno doziranje odnosi se i na starije bolesnike.

DjecaPrimjena Latanoxa se ne preporučuje u djece.

Način primjeneU medijalni kut svakog oka ukapa se po jedna kap. Lagani pritisak tijekom jedne minute u području suzne vrećice odmah nakon primjene kapi smanjiti će mogućnost sustavne apsorpcije Latanoxa. To je potrebno napraviti odmah nakon primjene svake kapi.

Kontaktne lećeKontaktne leće je potrebno prije primjene Latanoxa skinuti te se mogu ponovno staviti nakon 15 minuta od primjene lijeka. Ukoliko se koristi još jedan lokalni lijek za oftalmičku primjenu, preporučuje se vremenski razmak od najmanje 5 minuta između njihove primjene.

4.3. KontraindikacijeKontraindicirana je primjena Latanoxa u bolesnika s poznatom preosjetljivošću na latanoprost ili bilo koji sastojak lijeka.

4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabiLatanox može postupno promijeniti boju očiju povećavanjem smeđeg pigmenta u šarenici. Prije početka liječenja potrebno je upozoriti bolesnika na mogućnost promjene boje očiju. Jednostrano liječenje može izazvati trajnu heterokromiju. Navedeni učinak predominantno se viđa u bolesnika s mješovito obojenim šarenicama npr. plavo-smeđe, sivo-smeđe, žuto-smeđe i zeleno-smeđe. Prema studijama s latanoprostom, promjena boje šarenica obično nastaje tijekom prvih 8 mjeseci liječenja, rjeđe tijekom druge i/ili treće godine primjene, a nije viđena nakon četvrte godine liječenja. Tijekom vremena progresija pigmentacije šarenice smanjuje se i ostaje stabilna tijekom 5 godina. Učinak smanjenja pigmentacije iznad 5 godina nije procjenjivan. U otvorenom ispitivanju sigurnosti primjene latanoprosta u trajanju od 5 godina, 33% bolesnika razvilo je pigmentaciju šarenice (vidjeti dio 4.8.). Promjena boje šarenice najčešće je diskretna te se često klinički ne zamjećuje. Incidencija u bolesnika s mješovito obojenim šarenicama iznosi 7-85%, a najveća incidencija je u bolesnika sa žuto-smeđim šarenicama. U bolesnika s homogeno plavim očima nisu utvrđene promjene, a u bolesnika s homogeno sivim, zelenim ili smeđim očima, promjene su rijetko uočene.



1

Promjena boje nastaje kao posljedica povećanja količine melanina u stromalnim melanocitima šarenice, a ne zbog povećanja broja melanocita. Smeđa pigmentacija, u većini slučajeva koncentrično se širi od zjenice prema periferiji u zahvaćenom oku. Isto tako, moguće je i parcijalno bojanje šarenice. Nakon prekida liječenja nije utvrđen daljnji porast količine smeđeg pigmenta šarenice. Do danas, u kliničkim ispitivanjima nije se pokazalo da je obojenost šarenice povezana s nekim simptomom ili patološkim stanjem.Liječenje Latanoxom nije pokazalo učinak na nevuse niti na pjegice u području šarenice. Tijekom kliničkih ispitivanja nije zamijećena akumulacija pigmenta u području trabekularne mreže, kao ni u drugim dijelovima prednje očne sobice. Na osnovu 5-godišnjeg kliničkog iskustva, povećanje pigmentacije šarenice nije izazvalo negativne kliničke posljedice te se liječenje Latanoxom može nastaviti i ukoliko dođe do pigmentacije šarenice. Međutim, bolesnike je potrebno posebno pratiti i ukoliko kliničko stanje zahtijeva, liječenje Latanoxom može se prekinuti.Iskustvo u primjeni latanoprosta u bolesnika s glaukomom zatvorenog kuta, glaukomom otvorenog kuta u pseudoafakičnih bolesnika te u pigmentnom glaukomu je ograničeno. Nije poznato kako latanoprost djeluje kod upalnih i neovaskularnihglaukoma, upalnih stanja oka. Latanoprost ima mali, gotovo nikakav učinak na zjenicu, a nema podataka kako djeluje u akutnom napadaju glaukoma zatvorenog kuta. Stoga, preporučuje se primjena opreza kod uporabe Latanoxa u tih bolesnika dok se ne stekne više iskustva. Ograničeni su podaci o primjeni latanoprosta tijekom perioperativnog perioda kod operacije katarakte. Preporučuje se oprez kod primjene Latanoxa u tih bolesnika. Latanoprost se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s anamnezom herpetičkog keratitisa te se mora izbjegavati uslučajevima aktivnog herpes simpleks keratitisa i u bolesnika s anamnezom rekurentnog herpetičkog keratitisa specifičnopovezanog s analozima prostagladina.Slučajevi makularnog edema zabilježeni su uglavnom u afakičnih bolesnika (vidjeti dio 4.8), u pseudoafakičnih bolesnika s oštećenjem kapsule stražnje leće ili leće prednje očne sobice ili u bolesnika s poznatim faktorima rizika za razvoj cistoidnogmakularnog edema (dijabetička retinopatija ili okluzija retinalne vene).U navedenih bolesnika potreban je oprez pri primjeni Latanoxa. U bolesnika s poznatim predisponirajućim čimbenicima za razvoj iritisa/uveitisa, Latanox se može koristiti, ali pod kontrolom i soprezom.Ograničeno je iskustvo u primjeni latanoprosta u bolesnika s astmom. Zabilježeni su slučajevi egzacerbacije astme i/ili dispnejeu postmarketinškom praćenju. Stoga je potreban oprez pri liječenju bolesnika s astmom, dok se ne stekne dovoljno iskustva, vidjeti dio 4.8.Periorbitalna diskoloracija kože zamijećena je u većini slučajeva u Japanskoj populaciji. Dosadašnje iskustvo ukazuje da promjena nije trajna te da može nestati tijekom dulje primjene latanoprosta.Latanoprost može postupno izazvati promjene na trepavicama oka koje se liječi. Promjene uključuju povećanje duljine,debljine, pigmentacije trepavica, povećanje gustoće trepavica te izazvati nepravilan rast trepavica. Promjene su reverzibilnenakon prekida primjene lijeka. Latanox sadrži benzalkonijev klorid koji se uobičajeno koristi kao konzervans u kapima za oko. Benzalkonijev klorid možeizazvati keratopatiju i/ili toksičnu ulcerativnu keratopatiju, iritaciju oka i poznato je da uzrokuje diskoloraciju mekih kontaktnihleća. Potrebno je redovito praćenje posebice bolesnika sa suhim okom ili u stanjima gdje je kompromitirana rožnica.Kontaktne leće mogu apsorbirati benzalkonijev klorid te ih je potrebno ukloniti iz oka kada se latanoprost primjenjuje, aponovno staviti tek nakon najmanje 15 minuta od primjene lijeka (vidjeti dio 4.2.)

4.5. Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcijaNisu dostupni konačni podaci o interakcijama s drugim lijekovima. Zabilježeni su slučajevi paradoksalnog povećanja očnog tlaka pri istodobnoj uporabi dva analoga prostaglandina. Uslijed navedenog, ne preporučuje se istodobna primjena dva analoga ili derivata prostaglandina. Ispitivanja interakcija provedena su samo na odraslim bolesnicima.

4.6. Plodnost, trudnoća i dojenjeTrudnoćaSigurnost primjene latanoprosta tijekom trudnoće nije utvrđena. Budući da postoji potencijalno štetan farmakološki učinak na tijek trudnoće, fetus ili novorođenče, Latanox se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće.DojenjeLatanoprost i njegovi metaboliti mogu se izlučiti u mlijeko. Latanox se ne smije primjenjivati tijekom dojenja tj. daljnje dojenje mora se prekinuti.PlodnostU ispitivanjima na životinjama, nije dokazan utjecaj latanoprosta na plodnost ženki i mužjaka (vidjeti dio 5.3.).

2


4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevimaKao i kod primjene drugih lijekova za oči, primjena latanoprosta može uzrokovati prolazno zamućenje vida. Do nestanka navedenih simptoma, bolesnici ne smiju voziti niti upravljati strojevima.

4.8. NuspojaveVećina nuspojava vezana je za oči. U otvorenom 5-godišnjem ispitivanju u kojem je praćena sigurnost primjene latanoprosta, u 33% bolesnika zabilježena je pigmentacija šarenice (vidjeti dio 4.4.) Ostale nuspojave su općenito prolazne, a javljaju se tijekom primjene lijeka. Nuspojave su klasificirane prema organskim sustavima, i dalje u tekstu su navedene prema učestalosti kao: vrlo često (>1/10); često (>1/100; <1/10); manje često (>1/1000; <1/100); rijetko (>1/10000; <1/1000); vrlo rijetko (<1/10000) te nuspojave nepoznate učestalosti (ne može se utvrditi iz dostupnih podataka).

Infekcije i infestacijeNepoznato: herpetički keratitis

Poremećaji okaVrlo često: povećanje pigmentacije šarenice, blaga do srednja hiperemija konjuktive, iritacija oka (pečenje, osjećaj pijeska u oku, svrbež, bockanje, te osjećaj stranog tijela u oku), promjene trepavica i velus dlačica (postaju tamnije, deblje, duže i brojnije) (većinom u Japanskoj populaciji). Često: prolazne točkaste erozije epitela, najčešće bez simptoma, blefaritis, bol u oku. Manje često: edem vjeđe, suho oko, keratitis, zamagljenje vida, konjunktivitis.Rijetko: uveitis/iritis (većina slučajeva zabilježena u bolesnika s istodobnim predisponirajućim čimbenicima), makularni edem, simptomatski kornealni edem i erozije, periorbitalni edem, nepravilan rast trepavica koji može dovesti do iritacije oka, distihijaza (dodani red cilijarnih dlačica na otvoru Meibomovih žlijezda), fotofobija.Vrlo rijetko: promjene periorbitalne regije i vjeđa koje mogu dovesti do produbljenja sulkusa vjeđa. Nepoznato: cista na šarenici. Poremećaji živčanog sustavaNepoznato: omaglica, glavobolja.

Srčani poremećajiVrlo rijetko: pogoršanje angine pektoris u bolesnika s postojećom anginom. Nepoznato: palpitacije.

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja Rijetko: astma, egzacerbacija astme i dispneja.

Poremećaji kože i potkožnog tkivaManje često: kožni osip.Rijetko: lokalizirana kožna reakcija oko vjeđa, tamnjenje palpebralne kože vjeđa.

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkivaNepoznato: bol u mišićima, bol u zglobovima.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Vrlo rijetko: bol u prsima.Vrlo rijetko su prijavljeni slučajevi kornealne kalcifikacije povezane s primjenom kapi za oko koje sadrže fosfate, u nekih bolesnika sa značajno oštećenom rožnicom.

Pedijatrijska populacijaU dva kratkotrajna klinička ispitivanja (≤ 12 tjedana), koja su uključivala 93 (25 i 68) pedijatrijska bolesnika, sigurnosni profil bio je sličan u odraslih bolesnika i nisu identificirani novi štetni događaji. Sigurnosni profil kratkotrajne primjene u različitih pedijatrijskih podskupina, bio je također sličan (vidjeti dio 5.1). Sljedeći štetni događaji uočeni su učestalije u pedijatrijskoj populaciji u usporedbi s odraslima: nazofaringitis i pireksija.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:

3


Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED)Odsjek za farmakovigilancijuKsaverska cesta 410 000 ZagrebRepublika HrvatskaFax: + 385 (0)1 4884 110Website: www.halmed.hre-mail: [email protected]

4.9. PredoziranjeU slučaju predoziranja Latanoxom može doći do iritacije oka te hiperemije očne spojnice. Kod slučajne ingestije Latanoxa, sljedeće informacije mogu biti od koristi: jedna bočica kapi za oko sadrži 125 μ g latanoprosta. Više od 90% metabolizira se prvim prolazom kroz jetru. Intravenska infuzija latanoprosta u dozi 3 μ g/kg u zdravih dobrovoljaca proizvela je srednje koncentracije u plazmi koje su 200 puta više od onih tijekom kliničkih ispitivanja i nije izazvala nikakve simptome, no doza od 5,5-10 μ g/kg izazvala je mučninu, bol u abdomenu, omaglicu, umor, nalete vrućine i pojačano znojenje. U majmuna, intravenska infuzija od 500 μ g/kg nije izazvala značajne kardiovaskularne poremećaje. Intravenska primjena u majmuna bila je povezana s prolaznom bronhokonstrikcijom. Međutim, u bolesnika s umjerenom bronhijalnom astmom, latanoprost primijenjen lokalno u oko, nije izazvao bronhokonstrikciju u dozama primijenjenim sedam puta većim od uobičajenih kliničkih doza. U slučaju predoziranja Latanoxom, liječenje je simptomatsko.


Farmakoterapijska skupina: analog prostaglandina, s ATK oznakom: S01EE01.Mehanizam djelovanjaLatanoprost, analog prostaglandina F , selektivni je prostanoid FP receptor agonist koji snižava intraokularni tlak tako da 2α

pospješuje istjecanje očne vodice. Sniženje intraokulanog tlaka nastupa 3-4 sata nakon primjene lijeka, a maksimalni učinak postiže se nakon 8-12 sati. Očni tlak ostaje snižen tijekom najmanje 24 sata. Ispitivanja na životinjama i ljudima pokazala su da glavni mehanizam djelovanja obuhvaća povećano uveoskleralno istjecanje, iako je prijavljeno donekle povećano otjecanje (uslijed smanjenog otpora pri istjecanju) u ljudi. Pilot studije pokazale su da je latanoprost učinkovit u monoterapiji. Dodatno su provedena i klinička ispitivanja o kombiniranom liječenju. Ona uključuju studije koje pokazuju da je latanoprost učinkovit u kombinaciji s ß-adrenergičkim antagonistima (timolol). Kratkotrajna ispitivanja, u trajanju od 1-2 tjedna govore u prilog aditivnog učinka latanoprosta s adrenergičkim agonistima (dipivalil epinefrin), oralnim inhibitorima karboanhidraze (acetazolamid) te barem donekle aditivan učinak s kolinergičkim agonistima (pilokarpin). Klinička ispitivanja pokazala su da latanoprost nema značajan utjecaj na stvaranje očne vodice te nema utjecaj na krvno-vodenu barijeru.Studije na majmunima pokazale su da latanoprost ima mali ili nikakav utjecaj na cirkulaciju krvi unutar oka ukoliko se koristi u klinički učinkovitim dozama. Međutim, blaga do umjerena konjuktivalna ili episkleralna hiperemija može se pojaviti pri lokalnoj primjeni. Kronično liječenje majmuna koji su bili podvrgnuti vađenju ekstrakapsularnih leća latanoprostom nije utjecalo na retinalne krvne komore što je utvrđeno fluorescentnom angiografijom. Latanoprost nije izazvao propuštanje fluoresceina u stražnji segment pseudofakičnih očiju u ljudi, tijekom kratkotrajnog liječenja. Latanoprost u terapijskim dozama nema značajnih farmakoloških učinaka na kardiovaskularni ili respiratorni sustav.

Pedijatrijska populacijaUčinkovitost latanoprosta u pedijatrijskih bolesnika do 18 godina dokazana je u 12-tjednom, dvostruko slijepom kliničkom ispitivanju latanoprosta u odnosu na timolol, u 107 bolesnika s dijagnosticiranim povišenim intraokularnim tlakom i pedijatrijskim glaukomom. Novorođenčad su bila gestacijske dobi od najmanje 36 tjedana. Bolesnici su primali latanoprost 0,005% jedanput na dan ili timolol 0,5% (ili 0,25% za mlađe od 3 godine) dvaput na dan. Primarni cilj ispitivanja bilo je srednje smanjenje intraokularnog tlaka u 12. tjednu ispitivanja u odnosu na početnu vrijednost. Srednje smanjenje vrijednosti intraokularnog tlaka u skupinama s latanoprostom i timololom bilo je slično. U svim ispitivanim dobnim skupinama (0 do 3 godine, 3 do 12 godina, 12 do 18 godina) srednje smanjenje intraokularnog tlaka u 12. tjednu u skupini s latanoprostom bilo je slično onome u skupini s timololom. Međutim, podaci o učinkovitosti u dobnoj skupini do 3 godine odnose se samo na 13 bolesnika koji su primali latanoprost, a

4


relevantna učinkovitost nije dokazana u kliničkom pedijatrijskom ispitivanju s 4 bolesnika u dobi do 1 godine. Nema podataka za nedonoščad (gestacijske dobi manje od 36 tjedana).Smanjenje intraokularnog tlaka među ispitanicima u podskupini s primarnim kongenitalnim/infantilnim glaukomom bilo je slično u skupinama s latanoprostom i timololom. Podskupina bez primarnog kongenitalnog glaukoma (npr. juvenilni glaukom otvorenog kuta, glaukom s afakijom) imala je slične rezultate kao podskupina s primarnim kongenitalnim glaukomom.Učinak na intraokularni tlak bio je vidljiv nakon prvog tjedna liječenja (vidjeti tablicu) te se zadržavao kroz 12 tjedana studije, kao i u odraslih.

Tablica: Smanjenje intraokularnog tlaka (mm Hg) u 12. tjednu prema skupinama s aktivnim liječenjem i početnim dijagnozama Latanoprost

5

LatanoprostN= 53

TimololN=54

Srednja početna vrijednost (SE) 27,3 (0,75) 27,8 (0,84)

Srednja promjena od početne nakon 12 tjedana (SE)*

vrijednosti - 7,18 (0,81) - 5,72 (0,81)

p - vrijednost vs. timolol 0,2056

PCGN=28

Ne-N=25

PCG

Srednja početna vrijednost (SE) 26,5 (0,72) 28,2 (1,37) 26,3 (0,95) 29,1 (1,33)

Srednja promjena od početne nakon 12 tjedana (SE)*

vrijednosti -5,9 (0,98) - 8,66(1,25)

- 5,34 (1,02)

- 6,02(1,18)

p - vrijednost vs. timolol 0,6957 0,1317

Ne-N=28

PCGPCGN=26

SE: standardna greška (prema engl. standard error)PCG – primarni kongenitalni glaukom (prema engl. primary congenital glaucoma)*Procjena prema ANCOVA modelu (analiza kovarijance)

5.2. Farmakokinetička svojstvaLatanoprost je izopropilni ester, pred-lijek te nije aktivan u tom obliku već nakon hidrolize u kiselinu postaje biološki aktivan. Kao pred-lijek dobro se absorbira kroz rožnicu i sav lijek koji uđe u očnu vodicu hidrolizira se za vrijeme prolaska kroz rožnicu. Vršna koncentracija u očnoj vodici postiže se nakon 2 sata od primjene. Nakon lokalne primjene u majmuna, latanoprost se primarno zadržava u prednjem segmentu oka, u konjuktivama i vjeđama. Samo vrlo mala količina lijeka prolazi u stražnji segment oka. Latanoprost se gotovo ne metabolizira u oku. Glavni metabolički put odvija se u jetri. Poluvrijeme eliminacije u plazmi iznosi 17 minuta. Glavni metaboliti, 1,2-dinor i 1,2,3,4-tetranor pokazuju vrlo malu ili nikakvu biološku aktivnost u studijama provedenim na životinjama, a primarno se izlučuju putem urina.

Pedijatrijska populacijaOtvoreno farmakokinetičko ispitivanje koncentracija latanoprostne kiseline provedeno je u 22 odrasla te u 25 pedijatrijskih bolesnika (od rođenja do 18. godine života), s povišenim očnim tlakom i glaukomom. Sve dobne skupine liječene su latanoprostom 0,005%, jednom kapi dnevno u svako oko tijekom razdoblja od najmanje 2 tjedna. Sustavna izloženost latanoprostnoj kiselini bila je približno 2 puta veća u dobnoj skupini od 3 do 12 godina te 6 puta veća u djece do 3 godine u odnosu na odrasle, no uz široku granicu sigurnosti s obzirom na sustavne nuspojave (vidjeti dio 4.9). Srednje vrijeme za postizanje vršne koncentracije bilo je 5 minuta nakon primjene u svim dobnim skupinama. Srednje poluvrijeme eliminacije iz plazme bilo je kratko (< 20 minuta), slično u pedijatrijskih i odraslih bolesnika i nije rezultiralo nakupljanjem latanoprostne kiseline u sustavnoj cirkulaciji u stanju dinamičke ravnoteže.


5.3. Neklinički podaci o sigurnosti primjeneOkularna i sistemska toksičnost latanoprosta ispitivana je u nekoliko životinjskih vrsta. Općenito se dobro podnosi, sa zonom sigurnosti između kliničke doze primjenjene u oko i sistemske toksičnosti od najmanje 1000 puta. Visoke doze latanoprosta, oko 100 puta veće od terapijske doze po kilogramu tjelesne težine, primijenjene u neanesteziranih majmuna intravenskim putem pokazalo se da ubrzavaju disanje vjerojatno radi prolazne bronhokonstrikcije. Latanoprost nije pokazao karakteristike preosjetljivosti u studijama na životinjama. Nisu zabilježeni toksični učinci na oko pri dozama do 100 μ g/oko/dan u zečeva niti majmuna (terapijska doza bila bi 1,5 μ g/oko/dan). U majmuna je zabilježeno da dolazi do povećane pigmentacije šarenice. Mehanizam povećane pigmentacije šarenice objašnjava se stimulacijom stvaranja melanina u melanocitima šarenice bez uočenih proliferativnih promjena. Promjene u boji šarenice mogu biti trajne. U studijama kronične toksičnosti, primjena latanoprosta u dozi od 6 μ g/oko/dan pokazala je povećanje palpebralne fisure. Navedeni učinak je reverzibilan, a javlja se pri dozama koje su više od uobičajenih terapijskih. Učinak nije zabilježen u ljudi. Latanoprost je pokazao negativne rezultate u ispitivanjima obrnute mutacije u bakterija, genske mutacije u limfomima miševa i mikronukleus testovima u miševa. Aberacije kromosoma pronađene su u in vitro uvjetima s humanim limfocitima. Slični učinci primjećeni su s prostaglandinima F , prostaglandina koji se pojavljuje u prirodi, što ukazuje da se radi o učinku grupe. 2α

Dodatna ispitivanja mutagenosti in vivo i in vitro u štakora bila su negativna te ukazuju da latanoprost nema mutageni potencijal. Također, ispitivanja karcinogenosti na miševima i štakorima bila su negativna. Nisu pronađeni podaci o učinku latanoprosta na mušku i/ili žensku plodnost u ispitivanjima na životinjama. Ispitivanja embriotoksičnosti u štakora nisu pokazala štetan učinak u intravenskim dozama latanoprosta (5, 50 i 250 μ g/kg/dan). Međutim, u dozama latanoprosta od 5 μ g/kg/dan i više imao je embrioletalni učinak u zečeva. Doza od 5 μ g/kg/dan (100 puta veća od terapijske doze) uzrokovala je značajnu embriofetalnu toksičnost karakteriziranu povećanom incidencijom kasne resorpcije i pobačajem te smanjenom fetalnom težinom. Nije zabilježen teratogeni potencijal.

6. FARMACEUTSKI PODACI6.1. Popis pomoćnih tvari- benzalkonijev klorid- natrijev dihidrogenfosfat hidrat- natrijev hidrogenfosfat, bezvodni- natrijev klorid- voda, pročišćena.

6.2. InkompatibilnostiIn vitro studije zabilježile su taloženje u slučaju miješanja latanoprosta s kapima za oči koje sadrže tiomersal. U slučaju istodobnog korištenja oba lijeka potreban je vremenski razmak od najmanje 5 minuta između njihove primjene.

6.3. Rok valjanosti2 godine.Rok valjanosti nakon otvaranja bočice: 4 tjedna.

6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijekaČuvati u hladnjaku, pri temperaturi od 2-8˚C. Lijek čuvati u kutiji radi zaštite od svjetlosti. Nakon prvog otvaranja, lijek čuvati na temperaturi ispod 25˚C i uporabiti tijekom 4 tjedna.

6.5. Vrsta i sadržaj spremnika2,5 ml kapi za oko, otopine u plastičnoj bočici s plastičnim nastavkom za kapanje i čepom, u kutiji.3 plastične bočice po 2,5 ml kapi za oko, otopine s plastičnim nastavkom za kapanje i čepom, u zajedničkoj kutiji.2,5 ml kapi za oko, otopine odgovara oko 80 kapi.

6.6. Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekomNeiskorišteni lijek zbrinuti sukladno propisima koji važe za postupanje s opasnim otpadom.

6


7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMETJADRAN - GALENSKI LABORATORIJ d.d., Svilno 20, 51000 Rijeka

8. BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMETUP/I-530-09/13-02/350

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA /DATUM OBNOVE ODOBRENJA 03. veljače 2009. / 24. veljače 2014.

10. DATUM REVIZIJE TEKSTA Travanj, 2015

7



1. NAZIV LIJEKABimanox 2 mg/ml kapi za oko, otopina

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV1 ml otopine sadrži 2,0 mg brimonidintartarata, što odgovara 1,3 mg brimonidina.1 kap otopine sadrži 65 mikrograma brimonidintartarata, što odgovara 42 mikrograma brimonidina.Pomoćne tvari: sadrži 0,05 mg benzalkonijevog klorida (konzervans) u 1 ml otopine (vidjeti dio 4.4).Za potpuni popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIKKapi za oko, otopina.Bistra, žućkasto-zelena otopina, gotovo bez prisutnih čestica, pH vrijednosti 5,5 – 6,5 i osmolalnosti 0,290 – 0,335Osmol/kg.


Snižavanje povećanog intraokularnog tlaka u bolesnika s glaukomom otvorenog kuta ili očnom hipertenzijom. - Kao monoterapija u bolesnika u kojih je kontraindicirano liječenje lokalnim beta blokatorima.- Kao dodatna terapija uz druge lijekove za snižavanje intraokularnog tlaka kada se s jednim lijekom ne postiže

zadovoljavajući intraokularni tlak (vidjeti dio 5.1).

4.2. Doziranje i način primjenePreporučena doza za odrasle (uključujući starije osobe)Preporučena je doza jedna kap Bimanox kapi, dva puta dnevno u oboljelo oko (oči), približno u razmaku od 12 sati. U starijih bolesnika nije potrebna prilagodba doziranja.

Uputa za uporabu / rukovanjeU medijalni kut oboljelog oka ukapati po jednu kap. Lagani pritisak (tijekom jedne minute) u području suzne vrećice odmah nakon primjene kapi smanjiti će mogućnost sustavne apsorpcije Bimanox kapi. Postupak se mora provesti odmah nakon primjene svake kapi.Ako se koristi više oftalmoloških lijekova, vremenski razmak između primjene Bimanox kapi i drugih kapi mora biti 5-15 minuta.

Primjena u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega i jetrePrimjena Bimanox kapi nije ispitana u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre ili bubrega (vidjeti dio 4.4).

Primjena u djeceKlinička ispitivanja nisu provedena u adolescenata (12-17 godina).Primjena Bimanox kapi ne preporuča se u djece ispod 12 godina i kontraindicirana je u novorođenčadi i djece mlađe od 2 godine (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 4.9). Zapažene su teške nuspojave primjenom u novorođenčadi. Sigurnost primjene i djelotvornost Bimanox kapi nije utvrđena u djece.

4.3. KontraindikacijeBimanox kapi kontraindicirane su u bolesnika:- s preosjetljivošću na djelatnu tvar ili bilo koju pomoćnu tvar- novorođenčad i dojenčad (vidjeti dio 4.8)- u bolesnika koji koriste inhibitore monoamino-oksidaze (MAO) i bolesnika liječenih antidepresivima koji djeluju na

noradrenergičnu transmisiju (triciklički antidepresivi i mianserin).

4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabiLiječenje djece starije od 2 godine, osobito od 2-7 godina i/ili tjelesne težine manje od 20 kg mora biti pod strogim nadzorom i pod pojačanim oprezom zbog povećane učestalosti somnolencije (vidjeti dio 4.8).Oprez je potreban u bolesnika s težim, nestabilnim i nekontroliranim kardiovaskularnim bolestima ukoliko se liječe Bimanox kapima.Tijekom kliničkih ispitivanja u nekih bolesnika (12.7%) zapažene su alergijske reakcije na oku (vidjeti dio 4.8). U slučaju pojave alergijske reakcije, liječenje Bimanox kapima mora se prekinuti.


1

Zabilježene su reakcije kasne preosjetljivosti na Bimanox kapi koje su ponekad bile povezane s porastom intraokularnog tlaka.Bimanox kapi se moraju s oprezom primjenjivati u bolesnika s depresijom, cerebralnom ili koronarnom insuficijencijom, Raynaud's sindromom, ortostatskom hipotenzijom ili obliterirajućim tromboangitisom.Uporaba Bimanox kapi u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega nije ispitana, pa se u tim slučajevima moraju koristiti s oprezom.Benzalkonijev klorid kao konzervans prisutan je u Bimanox kapima, a može izazvati iritaciju oka. Potrebno je izbjegavati kontakt s mekim kontaktnim lećama. Bolesnike koji koriste meke kontaktne leće treba upozoriti da između primjene Bimanox kapi i stavljanja kontaktnih leća u oči treba proći najmanje 15 minuta. Primjena Bimanox kapi može uzrokovati promjenu boje mekih kontaktnih leća.

4.5. Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcijaBimanox kapi su kontraindicirane u bolesnika koji koriste inhibitore monoamino-oksidaze (MAO) i bolesnika liječenih antidepresivima koji djeluju na noradrenergičnu transmisiju (triciklički antidepresivi i mianserin) (vidjeti dio 4.3).Iako nisu provedena specifična ispitivanja interakcija, treba imati na umu mogućnost aditivnog i potencirajućeg djelovanja s depresorima središnjeg živčanog sustava (alkohol, barbiturati, opijati, sedativi ili anestetici).Nema podataka o promjeni koncentracije cirkulirajućih katekolamina nakon korištenja Bimanox kapi. Preporučuje se oprez u bolesnika koji koriste lijekove s djelovanjem na metabolizam i koji utječu na cirkulirajuće amine kao što su klorpromazin, metilfenidat, rezerpin.Nakon primjene Bimanox kapi u nekih je bolesnika zapaženo sniženje krvnog tlaka koje nije bilo klinički značajno. Mora se obratiti pažnja pri istodobnoj primjeni antihipertenziva i/ili srčanih glikozida s Bimanox kapima.Potreban je oprez kada se tijekom uzimanja Bimanox kapi za oko započinje s uzimanjem ili kada se mijenja doza lijeka koji ima sistemsko djelovanje (bez obzira o kojem farmaceutskom obliku se radi) koji može stupiti u interakciju s α-adrenergičkim agonistima ili utjecati na njihovu aktivnost (agonist ili antagonist adrenergičkih receptora) kao npr. izoprenalin, prazosin.

4.6. Trudnoća i dojenjeTrudnoćaSigurnost primjene tijekom trudnoće nije ispitana. U ispitivanjima na životinjama, brimonidin nije imao nikakve teratogene učinke. U kunića je brimonidin kod većih koncentracija u plazmi nego što se postiže tijekom liječenja u ljudi, uzrokovao češći gubitak zametka prije implantacije i smanjenje postnatalnog rasta. Bimanox se smije upotrebljavati tijekom trudnoće samo ako je korist za majku veća od potencijalnog rizika za plod.

DojenjeNije poznato izlučuje li se brimonidin u majčinom mlijeku. U štakora je dokazan u mlijeku tijekom dojenja. Bimanox kapi ne smiju se upotrebljavati tijekom dojenja.

4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevimaBimanox može izazvati umor i/ili pospanost, što može utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. Nadalje, može uzrokovati zamagljen i/ili poremećen vid što može utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima osobito noću ili u uvjetima smanjenog osvjetljenja. Bolesnik mora pričekati da simptomi nestanu prije vožnje ili upravljanja strojevima.

4.8. NuspojaveNajčešće opisane nuspojave su suhoća usta, hiperemija i peckanje/bockanje oka, zapažene u 22-25% bolesnika. Pojave su obično prolazne i blagog karaktera i ne zahtijevaju prekid liječenja.Simptomi alergijskih reakcija na oku zapaženi su u oko 12,7% ispitanika (uzrokuju prekid terapije u 11,5% ispitanika) u kliničkim ispitivanjima, s nastupom u većine bolesnika između 3-9 mjeseci liječenja.Uočene su sljedeće nuspojave s učestalošću: vrlo često: ł1/10; često: 1/100 do <1/10; manje često: 1/1000 do < 1/100 i rijetko: 1/10 000 do <1/1000, vrlo rijetko<1/10000); nepoznato (ne može se procijeniti učestalost iz postojećih podataka).

Srčani poremećajiManje često: palpitacije/ aritmije (uključujući bradikardiju i tahikardiju)

Poremećaji živčanog sustavaVrlo često: glavobolja, omamljenostČesto: omaglica, poremećaj okusaVrlo rijetko: sinkopa

2


Poremećaji okaVrlo često:- iritacija oka (hiperemija, peckanje/bockanje, svrbež, osjećaj stranog tijela u oku, konjunktivalni folikuli)- zamagljen vid- alergijski blefaritis, alergijski blefarokonjunktivitis, alergijski konjunktivitis, alergijska reakcija oka, folikularni konjunktivitisČesto:- lokalna iritacija (hiperemija i edem vjeđa, blefaritis, edem i sekrecija konjunktive, bol i suzenje oka)- fotofobija- kornealna erozija i obojenost- suho oko- bljedilo konjunktive- smetnje vida- konjunktivitisVrlo rijetko:- iritis (prednji uveitis)- mioza

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsjaČesto: simptomi u gornjim dišnim putovimaManje često: suhoća nosne sluzniceRijetko: dispneja

Poremećaji probavnog sustavaVrlo često: suha ustaČesto: probavni simptomi

Krvožilni poremećajiVrlo rijetko: hipertenzija, hipotenzija

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjeneVrlo često: umorČesto: astenija.

Poremećaji imunološkog sustavaManje često: sistemske alergijske reakcije

Psihijatrijski poremećajiManje često: depresijaVrlo rijetko: nesanica

Sljedeće nuspojave su zabilježene tijekom postmarkentiškog praćenja primjene brimonidina u kliničkoj praksi. Budući da se radi o dragovoljnim prijavama, a veličina populacije nije poznata, procjena učestalosti nuspojava nije moguća.

Poremećaji oka- iridociklitis (prednji uveitis)- svrbež vjeđe

Poremećaji kože i potkožnog tkiva- iritacija kože uključujući eritem, edem lica, svrbež, osip i vazodilataciju

Simptomi predoziranja brimonidinom kao što su gubitak svijesti, letargija, somnolencija, hipotenzija, hipotonija, bradikardija, hipotermija, cijanoza, bljedilo, respiratorna depresija i apneja opisani su u novorođenčadi i djece nakon primjene brimonidin kapi za oči tijekom liječenja kongenitalnog glaukoma (vidjeti dio 4.3).U 3-mjesečnoj kliničkoj studiji (faza 3) u djece starosti 2-7 godina s glaukomom nezadovoljavajuće liječenim beta blokatorima, zapažena je visoka prevalencija somnolencije (55%) ako se brimonidin dodao u liječenje. U 8% djece somnolencija je bila teška, a u 13% je dovela do prestanka uzimanja Bimanox kapi. Učestalost somnolencije smanjivala se s porastom dobi djece, a najmanja je bila u djece stare 7 godina (25%). Incidencija somnolencije bila je povezana s tjelesnom težinom pa je tako bila najčešća u grupi djece tjelesne težine ≤20 kg (63%) u usporedbi s grupom djece tjelesne težine >20 kg (25%) (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano

3


praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) Odsjek za farmakovigilanciju Ksaverska cesta 4 10 000 Zagreb Republika Hrvatska Fax: + 385 (0)1 4884 110 Website: www.halmed.hr e-mail: [email protected]

4.9. PredoziranjeOftalmički simptomi (odrasle osobe)U prijavljenim slučajevima zabilježeni su simptomi koji su već navedeni kao nuspojave.

Sistemsko predoziranje kao rezultat slučajnog gutanja (odrasle osobe)Malo je zabilježenih slučajeva nehotične ingestije brimonidina u odraslih osoba. Jedina zabilježena nuspojava je hipotenzija. Zabilježeno je da je hipotenzivna epizoda bila praćena povratnom hipertenzijom.Liječenje predoziranja sastoji se od potpornih i simptomatskih mjera; potrebno je održati prohodnost dišnih putova.U slučajevima predoziranja drugim alfa-2 agonistima oralnim putem, zabilježeni su simptomi hipotenzije, astenije, povraćanja, letargije, sedacije, bradikardije, aritmije, mioze, apneje, hipotonije, hipotermije, depresije disanja i epileptički napadaji.

Pedijatrijska populacijaZabilježene su teške nuspojave nakon slučajne ingestije brimonidina u djece. Javili su se simptomi kao što su depresija središnjeg živčanog sustava s kvantitativnim poremećajima svijesti, najčešće prolaznom komom, letargija, somnolencija, hipotonija, bradikardija, hipotermija, bljedilo, respiratorna insuficijencija i apneja, što je zahtijevalo smještaj u jedinicu intenzivnog liječenja i ponekad intubaciju. U svim slučajevima zabilježen je potpuni oporavak, obično u roku od 6-24 sata.


Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bolesti oka (Oftalmici), simpatomimetici za liječenje glaukomaATK oznaka: S01EA05.

Mehanizam djelovanjaBrimonidin je agonist alfa-2-adrenergičnih receptora, koji je 1000 puta selektivniji za alfa-2-adrenoceptore nego za alfa-1-adrenoceptore. Ta selektivnost sprječava pojavu midrijaze i vazokonstrikcije mikrocirkulacije povezane s humanim retinalnim ksenograftom.Lokalna uporaba brimonidina smanjuje intraokularni tlak (IOP) s minimalnim djelovanjem na kardiovaskularne ili pulmonalne parametre. Prema dostupnim ograničenim podacima, nisu zabilježene nuspojave u bolesnika s astmom. Brimonidin ima brzo djelovanje, a maksimalni hipotenzivni učinak se očekuje 2 sata nakon primjene. Rezultati dva 1-godišnja ispitivanja pokazala su da brimonidin snižava intraokularni tlak u prosjeku oko 4-6 mmHg.Fluorofotometrijska ispitivanja na životinjama i ljudima upućuju na to da brimonidin ima dvostruki mehanizam djelovanja. Smatra se da brimonidin može sniziti intraokularni tlak smanjenjem stvaranja očne vodice i povećanjem uveoskleralnog otjecanja.Kliničkim ispitivanjima dokazano je da je brimonidin djelotvoran u kombinaciji s lokalnim beta blokatorima. Kratkotrajna ispitivanja ukazuju da ima klinički značajan dodatni učinak u kombinaciji s travoprostom (6 tjedana) i latanoprostom (3 mjeseca).

5.2. Farmakokinetička svojstvaOpće karakteristikeNakon primjene u oko 0.2 % otopine, dva puta dnevno tijekom 10 dana, dokazana je niska koncentracija u plazmi (srednji C max

bio je 0,06 ng/ml). Nakon višekratne doze (dva puta dnevno tijekom 10 dana) dokazana je lagana akumulacija u krvi. Površina ispod koncentracijske krivulje tijekom 12 sati u stanju dinamičke ravnoteže (AUC ) bila je 0,31 ng.hr/ml, u usporedbi 0-12h

s 0,23 ng.hr/ml nakon prve doze. Srednje vrijednosti poluvremena eliminacije u ljudi bile su približno 3 sata nakon lokalneprimjene.Vezanje brimonidina na proteine plazme nakon lokalne primjene u ljudi iznosi oko 29%.Brimonidin se reverzibilno vezuje na melanin u očnom tkivu in vitro i in vivo. Nakon 2-tjedne okularne primjene, koncentracije

4


brimonidina u irisu, cilijarnom tijelu, horioidei i retini bile su 3-17 puta veće od koncentracija nakon jednokratne doze. U slučaju odsutnosti melanina nije zapažena akumulacija. Značenje vezanja na melanin u ljudi je nejasno. Nisu nađene bitne okularne nuspojave tijekom biomikroskopskog ispitivanja očiju u bolesnika liječenih brimonidin kapima tijekom jedne godine. U jednogodišnjem ispitivanju sigurnosti primjene u majmuna kojima su dane približno 4-struke preporučene doze brimonidin tartarata nije dokazana značajna okularna toksičnost.Nakon oralne primjene u ljudi, brimonidin se dobro apsorbira i brzo eliminira. Najveći dio primijenjene doze (oko 75%) izlučuje se u obliku metabolita u urinu unutar 5 dana. Lijek u nepromijenjenom obliku nije dokazan u urinu. U in vitro ispitivanjima, uporabom životinjske i humane jetre, pokazano je da je metabolizam brimonidina uglavnom posredovan aldehid oksidazom i citokromom P450.Iz toga se može zaključiti da se sistemska eliminacija brimonidina primarno odvija putem metabolizma u jetri.

Kinetički profil: kod jednokratne lokalne doze od 0,08%, 0,2% i 0,5% nije nađeno veće odstupanje u proporcionalnosti doza za vrijednosti Cmax i AUC u plazmi.

Karakteristike u bolesnikaKarakteristike u starijih bolesnika: Cmax, AUC i odgovarajuće poluvrijeme eliminacije brimondina (u 65-godišnjih bolesnika i starijih) nakon jednokratne doze istovjetno je kao u mlađih osoba, što upućuje na to da sistemska apsorpcija i eliminacija ne ovise o dobi.Prema podacima 3-mjesečnog kliničkog ispitivanja, koje je uključivalo i starije bolesnike, sistemska apsorpcija brimonidina bila je vrlo niska.

5.3. Neklinički podaci o sigurnosti primjeneNeklinički podaci ne pokazuju posebnu štetnost za ljude temeljeno na konvencionalnim ispitivanjima sigurnosti primjene, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenosti i reproduktivne toksičnosti.


- benzalkonijev klorid- natrijev klorid- poli(vinilni alkohol)- natrijev citrat- citratna kiselina hidrat- natrijev hidroksid- kloridna kiselina- voda, pročišćena.

6.2. InkompatibilnostiNisu zabilježene.

6.3. Rok valjanostiU neotvorenoj bočici: 2 godine.Nakon prvog otvaranja bočice: 28 dana.

6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijekaNema posebnih uvjeta čuvanja.

6.5. Vrsta i sadržaj spremnikaPlastična (LDPE) bočica s umetkom (LDPE) za kapanje i plastičnim (HDPE) zatvaračem, s 5 ml otopine.

6.6. Posebne mjere za zbrinjavanjeNeiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMETJADRAN – GALENSKI LABORATORIJ d.d. Svilno 20, 51000 Rijeka, Hrvatska

5


8. KLASA RJEŠENJA O ODOBRENJU ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMETUP/I-530-09/11-01/555

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA23. svibnja 2014./-

10. DATUM REVIZIJE TEKSTARujan, 2015.

6


JGL d.d. Svilno 20, 51000 RijekaE-mail: [email protected]

www.jgl.hr

OFTALMOLOGIJA skupni letak i smpc spojeno - uploads.jgl.hr · Cimetidin, hidralazin, fenotiazini i...

Documents

Transcript of OFTALMOLOGIJA skupni letak i smpc spojeno - uploads.jgl.hr · Cimetidin, hidralazin, fenotiazini i...