»Čudesna priča o ljubavi, ozdravljenju i nadi.« Fresh Fiction

»Slatka, idilična ljubavna priča, romansa u najboljem mogućem izdanju!« RT Book Reviews

»Ispunjen ljubavlju, obitelji, duhovima i magičnom ljubavi,ovaj roman će sigurno oduševiti ljubitelje Jude Deveraux i svakako

privući nove čitatelje.« BookPage

»Novi roman Jude Deveraux znači da ćete ga čitati do dugo u noć, do samog slatkog završetka!« Susan Elisabeth Phillips

JUDE DEVERAUX

Sretni zauvijekPrevela s engleskogaMorana Panjkota

JUDE DEVERAUX

Sretni zauvijekPrevela s engleskogaMorana Panjkota

Naslov izvornikaJude Deveraux

Ever AfterCopyright © 2015 by Deveraux, Inc.

Copyright © za hrvatsko izdanje Morana Panjkota i Znanje d.o.o. 2016.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo

kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

H allie nije mogla pronaći dokumente koje je trebala predati šefu. Sjećala se da ih je stavila u veliku bijelu omotnicu, a potom

tutnula u platnenu torbu. No iako joj je torba bila u prtljažniku auto-mobila, u njoj nije bilo omotnice.

Stojeći na parkiralištu trgovačkog centra, pokušavala se sjetiti gdje je sve bila toga jutra. U drogeriji, kako bi polusestri kupila omiljeni regenerator, pa u kemijskoj čistionici, kako bi podigla suknju koju joj je Shelly uprljala. Svratila je i k automehaničaru, ponovno ga pitati kada će biti spreman Shellyn automobil, kako bi Hallie mogla obavljati svoje vlastite poslove.

Duboko je udahnula da se smiri. U prtljažniku je bilo i šest plastičnih vrećica — sve su bile pune polusestrine odjeće, neotvore-nih računa, cipela i kozmetičkih proizvoda — ali ni u jednoj nije bila omotnica s dokumentima.

Zatvorila je prtljažnik i okrenula se. Ovo je previše, pomislila je. Strpljenje ju je polako izdavalo. Otkako se prije šest tjedana Shelly vra-tila, nastao je kaos. Hallie je bila jutarnji tip, a njezina polusestra voljela je ostajati budna cijelu noć. Hallie je trebala mir kako bi učila za ispite, a činilo se da Shelly ne može živjeti ako neki stroj ne proizvodi buku. Automobil koji je Shelly dovezla iz Kalifornije bio je u tako lošem

Uvod

�

1

Naslov izvornikaJude Deveraux

Ever AfterCopyright © 2015 by Deveraux, Inc.

Copyright © za hrvatsko izdanje Morana Panjkota i Znanje d.o.o. 2016.Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo

kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

H allie nije mogla pronaći dokumente koje je trebala predati šefu. Sjećala se da ih je stavila u veliku bijelu omotnicu, a potom

tutnula u platnenu torbu. No iako joj je torba bila u prtljažniku auto-mobila, u njoj nije bilo omotnice.

Stojeći na parkiralištu trgovačkog centra, pokušavala se sjetiti gdje je sve bila toga jutra. U drogeriji, kako bi polusestri kupila omiljeni regenerator, pa u kemijskoj čistionici, kako bi podigla suknju koju joj je Shelly uprljala. Svratila je i k automehaničaru, ponovno ga pitati kada će biti spreman Shellyn automobil, kako bi Hallie mogla obavljati svoje vlastite poslove.

Duboko je udahnula da se smiri. U prtljažniku je bilo i šest plastičnih vrećica — sve su bile pune polusestrine odjeće, neotvore-nih računa, cipela i kozmetičkih proizvoda — ali ni u jednoj nije bila omotnica s dokumentima.

Zatvorila je prtljažnik i okrenula se. Ovo je previše, pomislila je. Strpljenje ju je polako izdavalo. Otkako se prije šest tjedana Shelly vra-tila, nastao je kaos. Hallie je bila jutarnji tip, a njezina polusestra voljela je ostajati budna cijelu noć. Hallie je trebala mir kako bi učila za ispite, a činilo se da Shelly ne može živjeti ako neki stroj ne proizvodi buku. Automobil koji je Shelly dovezla iz Kalifornije bio je u tako lošem

Uvod

�

2

stanju da je poželjela da ga odvuče parking-služba. »Jednostavno ću posuditi tvoj«, rekla joj je, a zatim napustila prostoriju prije nego što se Hallie uopće stigla pobuniti.

A onda joj je Shelly jasno dala do znanja zašto se zadržala kod nje. Željela je da Hallie proda kuću i da njih dvije podijele novac od prodaje. Pritom joj nije smetala činjenica da Hallien otac nije promi-jenio oporuku nakon što se vjenčao sa Shellynom majkom. Shelly je izjavila da polovica kuće zakonski gledano možda nije njezina, ali u moralnom smislu svakako jest.

»On je i meni bio otac«, rekla je Shelly sa suzama u očima uokvirenima gustim trepavicama. Još kao lijepa djevojčica usavršila je tužan pogled zbog kojeg bi joj ljudi davali što god bi poželjela. Kad je odrasla i postala još ljepša mlada žena, nije prestala koristiti svoj izgled za manipuliranje ljudima.

Ali Hallie nikad nije padala na njezinu glumu. »Prestani s tim!« rekla je. »Ovo sam ja, ako si zaboravila, a ne neki lovac na talente kojega pokušavaš zavesti.«

Shelly je, uzdahnuvši, sjela uspravno, a suze su joj istog trena prestale teći. »U redu, popričajmo onda o tebi. Razmisli što bi mogla učiniti sa svojom polovicom novca. Mogla bi putovati, vidjeti svijeta.«

Hallie se naslonila na auto i okrenula lice prema suncu. Bilo je proljeće i drveće u Novoj Engleskoj počinjalo je listati.

Načelo njezine polusestre u stilu evo—još—nečega—što—možeš—učiniti—za—mene iscrpljivao je čovjeka. Zbog Shellyna neprestanog pričanja, gnjavljenja, moljenja, a ponekad i ljutnje, Hallie je ponekad poželjela dići ruke i nazvati agenta za prodaju nekretnina. Objasnila joj je da bi, ako proda kuću, kad otplati hipoteku kojoj je morala pribjeći da kupi novi krov te popravi vodovodne i električne instalacije, jedva bile na nuli. Ali Shelly je samo odmahnula rukom i rekla da se kuće u Los Angelesu prodaju za milijune dolara.

No u posljednja dva tjedna Shelly se smirila, kao da je odustala. Zapitkivala je Hallie o njezinu poslu � zioterapeutkinje, govoreći: »Što bi preporučila čovjeku s ozljedom koljena?«

»Opiši mi ozljedu«, rekla je Hallie, a Shelly joj je čitala opis iz e-maila koji je zaprimila. Ugodno iznenađena polusestrinim interesom, Hallie je istaknula da bi tom čovjeku trebala poduža rehabilitacija.

Iako Shelly nije iznosila pojedinosti, Hallie je pretpostavila da joj polusestra ima prijatelja koji je ozlijeđen. Koji god bio razlog, bilo je lijepo malo predahnuti od Shellyna neumorna zanovijetanja oko pro-daje kuće. Hallie je počela misliti da joj se život ipak vraća u normalu. Napokon je završila sa seminarima, položila sve ispite i dobila licencu države Massachusetts za obavljanje � zikalne terapije. A već sljedećeg tjedna počet će raditi u lokalnoj bolnici.

Bacila je pogled na sat. Imala je upravo toliko vremena da ode kući i uzme dokumente te stigne u ured prije nego što ga dr. Curtis napusti. Dok je vozila, mislila je kako je uzbudljivo zamišljati da ima nov život. Novu karijeru, novi posao, novi svijet. Samo što zapravo nije bio nov. Njezin je posao bio u blizini kuće u kojoj je živjela cijelog života, a radit će s ljudima s kojima je išla u školu. Njezina polusestra također namjerava ostati tu negdje. »Ti si jedina obitelj koja mi je preostala«, rekla je Shelly. Hallie je znala da to znači da će polusestra u njezinoj kući biti svakog blagdana, vikenda ili kad se dogodi kakva katastrofa u Shellynom vrlo dramatičnom životu.

Hallie je vjerovala u sagledavanje s pozitivne strane, ali ponekad se željela prijaviti za posao na nekom dalekom, egzotičnom mjestu.

Kad je ušla u svoju ulicu, odmah je primijetila da je ispred kuće parkiran plavi BMW. Isticao se među Chevroletima i Toyotama poput dragulja u hrpi šljunka.

S druge strane ulice gospođa Westbrook otvarala je svoj poštanski sandučić. »Braden je kod kuće«, viknula je prije nego što je Hallie skrenula na prilazni put. »Trebala bi doći i pozdraviti ga.«

Na spomen gospođina sina odvjetnika, Hallieno srce lagano je poskočilo. »Veselim se tome«, rekla je iskreno. Otkako je bila dijete, Hallie je često odlazila starijoj ženi — zamjenskoj majci — kad bi je Shellyno stalno traženje pažnje doveo do ruba ludila. Čokoladni sou-¥ e činio je čuda za smirivanje Hallienih suza.

Parkirala je auto, izašla i tiho zatvorila vrata. Nije željela susresti osobu koja je bila u posjetu Shelly. No dok je pogledavala prema ula-štenom automobilu, pitala se tko bi to mogao biti.

Hallie je polako otvorila stražnja vrata, da ne zaškripe. Čim je ušla, ugledala je omotnicu na stolu u udaljenom dijelu kuhinje — i začula je glasove. Budući da su između nje i omotnice bila otvorena

3

stanju da je poželjela da ga odvuče parking-služba. »Jednostavno ću posuditi tvoj«, rekla joj je, a zatim napustila prostoriju prije nego što se Hallie uopće stigla pobuniti.

A onda joj je Shelly jasno dala do znanja zašto se zadržala kod nje. Željela je da Hallie proda kuću i da njih dvije podijele novac od prodaje. Pritom joj nije smetala činjenica da Hallien otac nije promi-jenio oporuku nakon što se vjenčao sa Shellynom majkom. Shelly je izjavila da polovica kuće zakonski gledano možda nije njezina, ali u moralnom smislu svakako jest.

»On je i meni bio otac«, rekla je Shelly sa suzama u očima uokvirenima gustim trepavicama. Još kao lijepa djevojčica usavršila je tužan pogled zbog kojeg bi joj ljudi davali što god bi poželjela. Kad je odrasla i postala još ljepša mlada žena, nije prestala koristiti svoj izgled za manipuliranje ljudima.

Ali Hallie nikad nije padala na njezinu glumu. »Prestani s tim!« rekla je. »Ovo sam ja, ako si zaboravila, a ne neki lovac na talente kojega pokušavaš zavesti.«

Shelly je, uzdahnuvši, sjela uspravno, a suze su joj istog trena prestale teći. »U redu, popričajmo onda o tebi. Razmisli što bi mogla učiniti sa svojom polovicom novca. Mogla bi putovati, vidjeti svijeta.«

Hallie se naslonila na auto i okrenula lice prema suncu. Bilo je proljeće i drveće u Novoj Engleskoj počinjalo je listati.

Načelo njezine polusestre u stilu evo—još—nečega—što—možeš—učiniti—za—mene iscrpljivao je čovjeka. Zbog Shellyna neprestanog pričanja, gnjavljenja, moljenja, a ponekad i ljutnje, Hallie je ponekad poželjela dići ruke i nazvati agenta za prodaju nekretnina. Objasnila joj je da bi, ako proda kuću, kad otplati hipoteku kojoj je morala pribjeći da kupi novi krov te popravi vodovodne i električne instalacije, jedva bile na nuli. Ali Shelly je samo odmahnula rukom i rekla da se kuće u Los Angelesu prodaju za milijune dolara.

No u posljednja dva tjedna Shelly se smirila, kao da je odustala. Zapitkivala je Hallie o njezinu poslu � zioterapeutkinje, govoreći: »Što bi preporučila čovjeku s ozljedom koljena?«

»Opiši mi ozljedu«, rekla je Hallie, a Shelly joj je čitala opis iz e-maila koji je zaprimila. Ugodno iznenađena polusestrinim interesom, Hallie je istaknula da bi tom čovjeku trebala poduža rehabilitacija.

Iako Shelly nije iznosila pojedinosti, Hallie je pretpostavila da joj polusestra ima prijatelja koji je ozlijeđen. Koji god bio razlog, bilo je lijepo malo predahnuti od Shellyna neumorna zanovijetanja oko pro-daje kuće. Hallie je počela misliti da joj se život ipak vraća u normalu. Napokon je završila sa seminarima, položila sve ispite i dobila licencu države Massachusetts za obavljanje � zikalne terapije. A već sljedećeg tjedna počet će raditi u lokalnoj bolnici.

Bacila je pogled na sat. Imala je upravo toliko vremena da ode kući i uzme dokumente te stigne u ured prije nego što ga dr. Curtis napusti. Dok je vozila, mislila je kako je uzbudljivo zamišljati da ima nov život. Novu karijeru, novi posao, novi svijet. Samo što zapravo nije bio nov. Njezin je posao bio u blizini kuće u kojoj je živjela cijelog života, a radit će s ljudima s kojima je išla u školu. Njezina polusestra također namjerava ostati tu negdje. »Ti si jedina obitelj koja mi je preostala«, rekla je Shelly. Hallie je znala da to znači da će polusestra u njezinoj kući biti svakog blagdana, vikenda ili kad se dogodi kakva katastrofa u Shellynom vrlo dramatičnom životu.

Hallie je vjerovala u sagledavanje s pozitivne strane, ali ponekad se željela prijaviti za posao na nekom dalekom, egzotičnom mjestu.

Kad je ušla u svoju ulicu, odmah je primijetila da je ispred kuće parkiran plavi BMW. Isticao se među Chevroletima i Toyotama poput dragulja u hrpi šljunka.

S druge strane ulice gospođa Westbrook otvarala je svoj poštanski sandučić. »Braden je kod kuće«, viknula je prije nego što je Hallie skrenula na prilazni put. »Trebala bi doći i pozdraviti ga.«

Na spomen gospođina sina odvjetnika, Hallieno srce lagano je poskočilo. »Veselim se tome«, rekla je iskreno. Otkako je bila dijete, Hallie je često odlazila starijoj ženi — zamjenskoj majci — kad bi je Shellyno stalno traženje pažnje doveo do ruba ludila. Čokoladni sou-¥ e činio je čuda za smirivanje Hallienih suza.

Parkirala je auto, izašla i tiho zatvorila vrata. Nije željela susresti osobu koja je bila u posjetu Shelly. No dok je pogledavala prema ula-štenom automobilu, pitala se tko bi to mogao biti.

Hallie je polako otvorila stražnja vrata, da ne zaškripe. Čim je ušla, ugledala je omotnicu na stolu u udaljenom dijelu kuhinje — i začula je glasove. Budući da su između nje i omotnice bila otvorena

4

vrata koja vode u dnevnu sobu, nije znala kako bi mogla doći do nje, a ostati neopažena.

Muškarčev glas odvukao joj je pozornost s dokumenata. Već ga je negdje čula, ali ga nikamo nije mogla smjestiti. Kad je provirila iza vrata i pogledala u dnevnu sobu, ono što je vidjela, zaprepastilo ju je.

Shelly, koju je vidjela u pro� lu, imala je na sebi jedan od Halli-enih kostima. Bila je viša i tanja od Hallie, tako da joj je suknja bila malo prekratka, a sako prevelik, no izgledala je poslovno.

Na stoliću za kavu bili su torta i kolačići te ono što je Hallie pre-poznala kao najbolji servis za čaj gospođe Westbrook. Shelly je očito znala da će doći gost, ali joj nije ništa rekla.

Muškarac na kauču bio je okrenut prema kuhinji, no njegova je pozornost bila u potpunosti usmjerena prema Shelly. Govorio je tihim glasom, nešto o kući, i Hallie je na trenutak pomislila da je agent za prodaju nekretnina. Ali ne, već ga je negdje vidjela.

Kad se Hallie opet povukla u kuhinju, sjetila se. Bio je to Jared Montgomery, poznati arhitekt. Na fakultetu je hodala s nekim studen-tom arhitekture koji ju je pozvao da zajedno odu na njegovo predava-nje. Momak je bio oduševljen slavnim arhitektom. Hallie je očekivala da će biti dosadno — a tema je i bila dosadna, no govornik je bio vrlo zgodan: visok, vitak, ali mišićav, tamne kose i očiju.

Nije bila iznenađena kada je shvatila da većinu publike čine žene. Djevojka pored nje je prošaptala: »Nadam se da svoju publiku zami-šlja bez odjeće.« Hallie se na to morala nasmijati.

Što, pobogu, slavni Jared Montgomery radi u njezinoj dnevnoj sobi?

Hallie je pokušala čuti što govore, no bili su pretihi. Nije znala treba li koraknuti naprijed i predstaviti se ili na prstima otići van i ostaviti ih nasamo.

Upravo se okrenula kako bi otišla kad je čula kako gospodin Mon-tgomery govori: »A sad, Hallie, potpišete li ovdje, kuća će biti vaša.«

Hallie se ukočila. Shelly se pretvara da je ona i prodaje kuću tom čovjeku?!

Kročila je u dnevnu sobu. Shelly je, s olovkom u ruci, upravo završila s potpisivanjem dokumenta. »Mogu li to vidjeti?« upitala je

tiho Hallie, kontrolirajući glas unatoč ljutnji čije je bujanje osjećala u sebi.

Shelly, blijeda lica, pružila je papir polusestri. Na njemu je sitnim slovima bio otisnut ugovor, a na dnu je bilo ispisano Hallieno puno ime, prilično dobra imitacija njezina rukopisa.

»Dopusti da ti objasnim«, rekla je Shelly, a glas joj je bio na rubu panike. »Jedino pošteno rješenje je da i ja dobijem kuću. Nije pošteno da ti dobiješ čitavo nasljedstvo, zar ne? Sigurna sam da bi tata htio da ja dobijem pola svega što je posjedovao. On bi...«

»Ispričavam se«, rekao je muškarac, » bi li mi netko, molim vas, objasnio što se događa?«

Hallien gnjev izbio je na površinu. Ispružila je papir prema nje-mu. »Vi ste Jared Montgomery, arhitekt, zar ne? Uvjeravam vas da će se, ako ovdje planirate izgraditi neboder, udruga stanara ove četvrti boriti protiv vas svim zakonskim sredstvima.«

Činilo se da ga njezina izjava zabavlja. »Dat ću sve od sebe da potisnem svoju sklonost prema izgradnji nebodera gdje god se nađem. Jeste li vi Halliena polusestra?«

»Ne. Ja sam Hallie.«S muškarčevog lijepog lica nestao je osmijeh i na trenutak je

gledao u jednu pa u drugu mladu ženu. Bez riječi je izvukao papir iz aktovke i pružio joj ga.

Uzevši ga, Hallie je bila šokirana shvativši da je riječ o fotokopiji njezine putovnice — samo što je na mjestu njezine fotogra� je bila She-llyna. Kada je pomnije promotrila, uočila je kako je njezina polusestra pažljivo izrezala rubove fotogra� je kako bi odgovarala veličinom. Da se radilo o pravoj putovnici, prijevara bi bila očita, ali fotokopija je sakrila ono za što je Hallie bilo jasno da je kazneno djelo prijevare.

»Morala sam to učiniti«, rekla je Shelly histeričnim glasom. »Ti me ne bi poslušala, tako da sam učinila ono što sam morala. Kad bi me samo poslušala, ne bih bila prisiljena...«

Hallien pogled natjerao je Shelly da ušuti. Hallie je bez riječi otišla u svoju spavaću sobu, otvorila gornju ladicu komode i izvadila putovnicu. Vratila se u dnevni boravak i pružila je gospodinu Mont-gomeryju.

5

vrata koja vode u dnevnu sobu, nije znala kako bi mogla doći do nje, a ostati neopažena.

Muškarčev glas odvukao joj je pozornost s dokumenata. Već ga je negdje čula, ali ga nikamo nije mogla smjestiti. Kad je provirila iza vrata i pogledala u dnevnu sobu, ono što je vidjela, zaprepastilo ju je.

Shelly, koju je vidjela u pro� lu, imala je na sebi jedan od Halli-enih kostima. Bila je viša i tanja od Hallie, tako da joj je suknja bila malo prekratka, a sako prevelik, no izgledala je poslovno.

Na stoliću za kavu bili su torta i kolačići te ono što je Hallie pre-poznala kao najbolji servis za čaj gospođe Westbrook. Shelly je očito znala da će doći gost, ali joj nije ništa rekla.

Muškarac na kauču bio je okrenut prema kuhinji, no njegova je pozornost bila u potpunosti usmjerena prema Shelly. Govorio je tihim glasom, nešto o kući, i Hallie je na trenutak pomislila da je agent za prodaju nekretnina. Ali ne, već ga je negdje vidjela.

Kad se Hallie opet povukla u kuhinju, sjetila se. Bio je to Jared Montgomery, poznati arhitekt. Na fakultetu je hodala s nekim studen-tom arhitekture koji ju je pozvao da zajedno odu na njegovo predava-nje. Momak je bio oduševljen slavnim arhitektom. Hallie je očekivala da će biti dosadno — a tema je i bila dosadna, no govornik je bio vrlo zgodan: visok, vitak, ali mišićav, tamne kose i očiju.

Nije bila iznenađena kada je shvatila da većinu publike čine žene. Djevojka pored nje je prošaptala: »Nadam se da svoju publiku zami-šlja bez odjeće.« Hallie se na to morala nasmijati.

Što, pobogu, slavni Jared Montgomery radi u njezinoj dnevnoj sobi?

Hallie je pokušala čuti što govore, no bili su pretihi. Nije znala treba li koraknuti naprijed i predstaviti se ili na prstima otići van i ostaviti ih nasamo.

Upravo se okrenula kako bi otišla kad je čula kako gospodin Mon-tgomery govori: »A sad, Hallie, potpišete li ovdje, kuća će biti vaša.«

Hallie se ukočila. Shelly se pretvara da je ona i prodaje kuću tom čovjeku?!

Kročila je u dnevnu sobu. Shelly je, s olovkom u ruci, upravo završila s potpisivanjem dokumenta. »Mogu li to vidjeti?« upitala je

tiho Hallie, kontrolirajući glas unatoč ljutnji čije je bujanje osjećala u sebi.

Shelly, blijeda lica, pružila je papir polusestri. Na njemu je sitnim slovima bio otisnut ugovor, a na dnu je bilo ispisano Hallieno puno ime, prilično dobra imitacija njezina rukopisa.

»Dopusti da ti objasnim«, rekla je Shelly, a glas joj je bio na rubu panike. »Jedino pošteno rješenje je da i ja dobijem kuću. Nije pošteno da ti dobiješ čitavo nasljedstvo, zar ne? Sigurna sam da bi tata htio da ja dobijem pola svega što je posjedovao. On bi...«

»Ispričavam se«, rekao je muškarac, » bi li mi netko, molim vas, objasnio što se događa?«

Hallien gnjev izbio je na površinu. Ispružila je papir prema nje-mu. »Vi ste Jared Montgomery, arhitekt, zar ne? Uvjeravam vas da će se, ako ovdje planirate izgraditi neboder, udruga stanara ove četvrti boriti protiv vas svim zakonskim sredstvima.«

Činilo se da ga njezina izjava zabavlja. »Dat ću sve od sebe da potisnem svoju sklonost prema izgradnji nebodera gdje god se nađem. Jeste li vi Halliena polusestra?«

»Ne. Ja sam Hallie.«S muškarčevog lijepog lica nestao je osmijeh i na trenutak je

gledao u jednu pa u drugu mladu ženu. Bez riječi je izvukao papir iz aktovke i pružio joj ga.

Uzevši ga, Hallie je bila šokirana shvativši da je riječ o fotokopiji njezine putovnice — samo što je na mjestu njezine fotogra� je bila She-llyna. Kada je pomnije promotrila, uočila je kako je njezina polusestra pažljivo izrezala rubove fotogra� je kako bi odgovarala veličinom. Da se radilo o pravoj putovnici, prijevara bi bila očita, ali fotokopija je sakrila ono za što je Hallie bilo jasno da je kazneno djelo prijevare.

»Morala sam to učiniti«, rekla je Shelly histeričnim glasom. »Ti me ne bi poslušala, tako da sam učinila ono što sam morala. Kad bi me samo poslušala, ne bih bila prisiljena...«

Hallien pogled natjerao je Shelly da ušuti. Hallie je bez riječi otišla u svoju spavaću sobu, otvorila gornju ladicu komode i izvadila putovnicu. Vratila se u dnevni boravak i pružila je gospodinu Mont-gomeryju.

6

Proučavao je oba dokumenta, a zatim pogledao Hallie, koja je još uvijek stajala. »Ovo je moja pogreška«, rekao je. »Nisam to dovoljno pažljivo proučio. Sad vidim što je učinjeno.« Pogledao je u Shelly, a tamne oči su mu se ljutito suzile. »Ne sviđa mi se biti dio nečega protuzakonitog. Kontaktirat će vas moji odvjetnici.«

»Nisam mislila ništa loše«, rekla je Shelly dok su joj se u lije-pim očima skupljale suze. »Samo sam pokušavala biti poštena, to je sve. Zašto bi Hallie dobila toliko puno, a ja ništa? Tata bi htio da ja imam...«

»Tišina!« rekao je Jared. »Sjednite tamo i više ni riječi!« Opet je pogledao Hallie. »Počinjem uviđati dimenzije ovoga i ne mogu se dovoljno ispričati. Pretpostavljam da se tijekom posljednja dva tjedna nisam e–mailom dopisivao s vama?«

»Niste.« Hallie je bijesno zurila u Shelly, koja je spustila glavu, a suze su joj padale na ruke sklopljene u krilu. »Znam tko ste vi jer sam bila na jednom vašem predavanju na Harvardu.«

Jared je prešao rukom preko lica. »Kakva je ovo zbrka!« Pogle-dao je opet Hallie. »Budući da ne znam što je istina, a što nije« — bijesno je pogledao Shelly — »najbolje da počnem od početka. Vi ste � zioterapeutkinja i upravo ste dobili licencu za rad?«

»Da.«»To je olakšanje! Što znate o rođacima svoga oca?«»Vrlo malo«, rekla je Hallie. »Otac je kao mali ostao siroče i

odrastao je u udomiteljskim obiteljima. Koliko mu je bilo poznato, nije imao živih rođaka.«

»Dobro«, rekao je Jared. »Tako mi je rečeno. Čini se da...« Bacio je pogled prema Shelly. Njezine suze sada su pratili sve glasniji jecaji.

Shelly je podigla glavu i pogledala polusestru. Pogled joj je bio molećiv. Što je njime željela postići, to Hallie nije znala. Dobiti oprost? Ili da ona dokaže svoje »poštenje« ispunjavajući Shellynu želju?

»Shelly«, rekla je tiho, ali vrlo odlučno. »Želim da omotnicu s dokumentima, koja je na kuhinjskom stolu, odneseš u ured dr. Curtisa. Znam da nemaš pojma gdje radim, ali adresa je na omotnici. Jesam li bila jasna?«

»Da, Hallie, naravno da jesi, ali kad se vratim, nas dvije moramo razgovarati. I ovaj put me moraš slušati, pa ćeš shvatiti da...«

»Ne!« rekla je Hallie strogo. »Shelly, ovaj put ti neću oprostiti. A sada uzmi rezervne ključeve mog auta i kreni.«

Shelly se držala pravednički, kao netko tko je lažno optužen za zločin, ali učinila je ono što joj je Hallie rekla.

Kad je izašla iz kuće, Jared je izjavio: »Ako želite kazneni progon, ja ću podmiriti sve troškove. Zbog ovoga se osjećam zaista glupo.«

»To nije vaša krivnja, gospodine Montgomery«, rekla je Hallie popustljivo, a on joj je napomenuo da ga slobodno zove Jared. Spustila je pogled na krivotvoreni potpis na papiru u svom krilu. Znala je da bi, uz to kao dokaz, mogla podići tužbu. No također je znala da nema takvu narav da to učini.

»Hallie«, rekao je gledajući u nju, »imam ti mnogo toga za reći, objasniti — i još više za iskupiti se. Hallie — hoću reći, Shelly — je danas trebala otići sa mnom.«

»Shvaćam«, rekla je Hallie i prvi put opazila vlastite kovčege naslagane u kutu. Njezin je ton govorio što ona misli o toj vezi.

»Nije ono što misliš«, rekao je Jared. »Moja supruga i ja živimo na otoku Nantucketu i za otprilike sat vremena trebam se ukrcati na prijateljev avion kako bih se vratio kući. Shelly je trebala otputovati sa mnom, ali uvjeravam te da je to samo poslovan odnos.«

Hallie nije ništa razumjela. »Ali što je s kućom? Zašto ste je pokušavali kupiti?«

»Ovu kuću?« Osvrnuo se. »Bez uvrede, ali...« Prekinuo se kad je shvatio koliko loše objašnjava situaciju. »Polusestra ti nije pokušavala ukrasti ovu kuću. Ja sam izvršitelj oporuke pokojnog Henryja Bella, a on je svoju kuću na Nantucketu ostavio tebi.«

Ova vijest toliko je šokirala Hallie da je jedva uspjela odgovoriti. »Ne poznajem nijednog Henryja Bella.«

»Znam.« Potapšao je svoju aktovku. »Sve je to ovdje, a kopi-je dokumenata poslao sam tvojoj polusestri. Potrajat će dok ih sve pročitaš. I...« Uzdahnuo je. »Postoji još nešto što bi trebala znati.« Zastao je na trenutak. »Hallie i ja«, rekao je Jared, »hoću reći, Shelly i ja smo se dopisivali, no ona je pisala i mom rođaku. Rekla je da je � zioterapeutkinja, a budući da je on...«

7

Proučavao je oba dokumenta, a zatim pogledao Hallie, koja je još uvijek stajala. »Ovo je moja pogreška«, rekao je. »Nisam to dovoljno pažljivo proučio. Sad vidim što je učinjeno.« Pogledao je u Shelly, a tamne oči su mu se ljutito suzile. »Ne sviđa mi se biti dio nečega protuzakonitog. Kontaktirat će vas moji odvjetnici.«

»Nisam mislila ništa loše«, rekla je Shelly dok su joj se u lije-pim očima skupljale suze. »Samo sam pokušavala biti poštena, to je sve. Zašto bi Hallie dobila toliko puno, a ja ništa? Tata bi htio da ja imam...«

»Tišina!« rekao je Jared. »Sjednite tamo i više ni riječi!« Opet je pogledao Hallie. »Počinjem uviđati dimenzije ovoga i ne mogu se dovoljno ispričati. Pretpostavljam da se tijekom posljednja dva tjedna nisam e–mailom dopisivao s vama?«

»Niste.« Hallie je bijesno zurila u Shelly, koja je spustila glavu, a suze su joj padale na ruke sklopljene u krilu. »Znam tko ste vi jer sam bila na jednom vašem predavanju na Harvardu.«

Jared je prešao rukom preko lica. »Kakva je ovo zbrka!« Pogle-dao je opet Hallie. »Budući da ne znam što je istina, a što nije« — bijesno je pogledao Shelly — »najbolje da počnem od početka. Vi ste � zioterapeutkinja i upravo ste dobili licencu za rad?«

»Da.«»To je olakšanje! Što znate o rođacima svoga oca?«»Vrlo malo«, rekla je Hallie. »Otac je kao mali ostao siroče i

odrastao je u udomiteljskim obiteljima. Koliko mu je bilo poznato, nije imao živih rođaka.«

»Dobro«, rekao je Jared. »Tako mi je rečeno. Čini se da...« Bacio je pogled prema Shelly. Njezine suze sada su pratili sve glasniji jecaji.

Shelly je podigla glavu i pogledala polusestru. Pogled joj je bio molećiv. Što je njime željela postići, to Hallie nije znala. Dobiti oprost? Ili da ona dokaže svoje »poštenje« ispunjavajući Shellynu želju?

»Shelly«, rekla je tiho, ali vrlo odlučno. »Želim da omotnicu s dokumentima, koja je na kuhinjskom stolu, odneseš u ured dr. Curtisa. Znam da nemaš pojma gdje radim, ali adresa je na omotnici. Jesam li bila jasna?«

»Da, Hallie, naravno da jesi, ali kad se vratim, nas dvije moramo razgovarati. I ovaj put me moraš slušati, pa ćeš shvatiti da...«

»Ne!« rekla je Hallie strogo. »Shelly, ovaj put ti neću oprostiti. A sada uzmi rezervne ključeve mog auta i kreni.«

Shelly se držala pravednički, kao netko tko je lažno optužen za zločin, ali učinila je ono što joj je Hallie rekla.

Kad je izašla iz kuće, Jared je izjavio: »Ako želite kazneni progon, ja ću podmiriti sve troškove. Zbog ovoga se osjećam zaista glupo.«

»To nije vaša krivnja, gospodine Montgomery«, rekla je Hallie popustljivo, a on joj je napomenuo da ga slobodno zove Jared. Spustila je pogled na krivotvoreni potpis na papiru u svom krilu. Znala je da bi, uz to kao dokaz, mogla podići tužbu. No također je znala da nema takvu narav da to učini.

»Hallie«, rekao je gledajući u nju, »imam ti mnogo toga za reći, objasniti — i još više za iskupiti se. Hallie — hoću reći, Shelly — je danas trebala otići sa mnom.«

»Shvaćam«, rekla je Hallie i prvi put opazila vlastite kovčege naslagane u kutu. Njezin je ton govorio što ona misli o toj vezi.

»Nije ono što misliš«, rekao je Jared. »Moja supruga i ja živimo na otoku Nantucketu i za otprilike sat vremena trebam se ukrcati na prijateljev avion kako bih se vratio kući. Shelly je trebala otputovati sa mnom, ali uvjeravam te da je to samo poslovan odnos.«

Hallie nije ništa razumjela. »Ali što je s kućom? Zašto ste je pokušavali kupiti?«

»Ovu kuću?« Osvrnuo se. »Bez uvrede, ali...« Prekinuo se kad je shvatio koliko loše objašnjava situaciju. »Polusestra ti nije pokušavala ukrasti ovu kuću. Ja sam izvršitelj oporuke pokojnog Henryja Bella, a on je svoju kuću na Nantucketu ostavio tebi.«

Ova vijest toliko je šokirala Hallie da je jedva uspjela odgovoriti. »Ne poznajem nijednog Henryja Bella.«

»Znam.« Potapšao je svoju aktovku. »Sve je to ovdje, a kopi-je dokumenata poslao sam tvojoj polusestri. Potrajat će dok ih sve pročitaš. I...« Uzdahnuo je. »Postoji još nešto što bi trebala znati.« Zastao je na trenutak. »Hallie i ja«, rekao je Jared, »hoću reći, Shelly i ja smo se dopisivali, no ona je pisala i mom rođaku. Rekla je da je � zioterapeutkinja, a budući da je on...«

8

»Na skijanju pokidao sva četiri ligamenta desnoga koljena«, rekla je Hallie, a svi dijelovi slagalice počeli su se slagati. »Shelly me ispitivala o tome kako rehabilitirati tu konkretnu ozljedu.«

»Uh... Da, dobro...« odgovorio je Jared. »Kako da to kažem? Ona je dala dozvolu da se stara radionica na tvom posjedu preuredi u teretanu.« Oklijevao je. »I pozvala je toga mog ozlijeđenog rođaka da se useli u dnevni boravak u prizemlju tvoje kuće. Na gornjem katu je ona namjeravala živjeti. Posao joj je tijekom sljedećih nekoliko mjeseci trebao biti da Jamieja opet osovi na noge.« Oči su mu se raširile. »Da ova, uh... transakcija nije raskrinkana, kako bi ona mogla obavljati tvoj posao?«

»Nemam pojma«, odgovorila je Hallie. »Ali ionako nikad nisam mogla predvidjeti polusestrine planove.« Nekoliko ga je tre-nutaka promatrala u tišini dok je pokušavala pojmiti ono što joj je rekao. Prvo mora razbistriti misli u glavi, u suprotnom će je obuzeti gnjev. Koliko je mogla procijeniti, sada ima dvije mogućnosti. Može ostati ovdje, početi raditi posao koji je stabilan, ali nudi malo u smislu napredovanja, i nastaviti živjeti u svom domu koji joj je to od djetinj-stva. Ali to bi značilo da bi se morala nositi sa Shellynim beskonačnim grintanjem o tome kako je izložena nepravdama — koje bi sve mogle biti riješene kad bi Hallie davala više, činila više i više se brinula za svoju polusestru.

Ili bi, razmišljala je Hallie, mogla otići na Nantucket i... Nije znala što je tamo čeka, no u ovom trenutku to joj se činilo poput raja.

Duboko je udahnula. »Želite li reći da imam kuću i posao koji me čeka na prelijepom otoku Nantucketu?«

Jared se nasmiješio čuvši njezin ton. Zvučala je kao da joj se čaro-lijom ostvarila želja. S obzirom na njezinu polusestru i ono čemu je upravo svjedočio, to joj je i ponuđeno. »Ako ih želiš, točnije. Možeš otići sada, sa mnom, ili pak doći kasnije. Ili bih mogao prodati kuću u tvoje ime i poslati ti zaradu. Izbor je na tebi. Pomoći ću ti što god želiš učiniti. U svakom slučaju, to ti dugujem.«

Hallie se, prvi put otkako je došla kući, nasmiješila. »Imam li dvadeset minuta da se spakiram?«

Jared se osmjehnuo. »Nazvat ću pilota, odgoditi let i imaš pola sata.«

Hallie je otišla do svojih kovčega koje je Shelly napunila vlasti-tom odjećom, ispraznila sadržaj na pod i izdvojila svoje stvari koje je polusestra »posudila«. Pogledala je Jareda. »Ako je Shelly to željela učiniti, to znači da je vaš rođak Jamie ili prekrasan ili bogat — ili obo-je.«

Jared je slegnuo ramenima. »Ne znam je li prekrasan. Nizak je i zdepast, samo klinac, zaista, ali pomajka mu je spisateljica Cale Anderson.«

Hallie je kimnula. »Bogat. I mislila sam da je tako. Bit ću spre-mna za dvadeset i pet minuta.«

9

»Na skijanju pokidao sva četiri ligamenta desnoga koljena«, rekla je Hallie, a svi dijelovi slagalice počeli su se slagati. »Shelly me ispitivala o tome kako rehabilitirati tu konkretnu ozljedu.«

»Uh... Da, dobro...« odgovorio je Jared. »Kako da to kažem? Ona je dala dozvolu da se stara radionica na tvom posjedu preuredi u teretanu.« Oklijevao je. »I pozvala je toga mog ozlijeđenog rođaka da se useli u dnevni boravak u prizemlju tvoje kuće. Na gornjem katu je ona namjeravala živjeti. Posao joj je tijekom sljedećih nekoliko mjeseci trebao biti da Jamieja opet osovi na noge.« Oči su mu se raširile. »Da ova, uh... transakcija nije raskrinkana, kako bi ona mogla obavljati tvoj posao?«

»Nemam pojma«, odgovorila je Hallie. »Ali ionako nikad nisam mogla predvidjeti polusestrine planove.« Nekoliko ga je tre-nutaka promatrala u tišini dok je pokušavala pojmiti ono što joj je rekao. Prvo mora razbistriti misli u glavi, u suprotnom će je obuzeti gnjev. Koliko je mogla procijeniti, sada ima dvije mogućnosti. Može ostati ovdje, početi raditi posao koji je stabilan, ali nudi malo u smislu napredovanja, i nastaviti živjeti u svom domu koji joj je to od djetinj-stva. Ali to bi značilo da bi se morala nositi sa Shellynim beskonačnim grintanjem o tome kako je izložena nepravdama — koje bi sve mogle biti riješene kad bi Hallie davala više, činila više i više se brinula za svoju polusestru.

Ili bi, razmišljala je Hallie, mogla otići na Nantucket i... Nije znala što je tamo čeka, no u ovom trenutku to joj se činilo poput raja.

Duboko je udahnula. »Želite li reći da imam kuću i posao koji me čeka na prelijepom otoku Nantucketu?«

Jared se nasmiješio čuvši njezin ton. Zvučala je kao da joj se čaro-lijom ostvarila želja. S obzirom na njezinu polusestru i ono čemu je upravo svjedočio, to joj je i ponuđeno. »Ako ih želiš, točnije. Možeš otići sada, sa mnom, ili pak doći kasnije. Ili bih mogao prodati kuću u tvoje ime i poslati ti zaradu. Izbor je na tebi. Pomoći ću ti što god želiš učiniti. U svakom slučaju, to ti dugujem.«

Hallie se, prvi put otkako je došla kući, nasmiješila. »Imam li dvadeset minuta da se spakiram?«

Jared se osmjehnuo. »Nazvat ću pilota, odgoditi let i imaš pola sata.«

Hallie je otišla do svojih kovčega koje je Shelly napunila vlasti-tom odjećom, ispraznila sadržaj na pod i izdvojila svoje stvari koje je polusestra »posudila«. Pogledala je Jareda. »Ako je Shelly to željela učiniti, to znači da je vaš rođak Jamie ili prekrasan ili bogat — ili obo-je.«

Jared je slegnuo ramenima. »Ne znam je li prekrasan. Nizak je i zdepast, samo klinac, zaista, ali pomajka mu je spisateljica Cale Anderson.«

Hallie je kimnula. »Bogat. I mislila sam da je tako. Bit ću spre-mna za dvadeset i pet minuta.«

10

BOSTONSKI AERODROM

Hallie nije razvedrio čak ni pogled na privatni avion kojim će se prevesti na otok Nantucket. Unutrašnjost mu je bila vrlo

elegantna, presvučena svjetlosmeđom kožom i obložena tamnim drve-tom, a ona i Jared bili su jedini putnici. Nadala se da će joj putovanje rastjerati crne misli. Prije nekoliko sati zaklela bi se da joj je polusestra nesposobna učiniti nešto tako podmuklo, a ujedno i protuzakonito. Kroz glavu su joj prolazili krivotvorena putovnica, sastanak s poznatim arhitektom i ugovor s lažiranim Hallienim potpisom.

Na putu do aerodroma upitala je Jareda kako ju je prvi put kontaktirao i saznala da je omotnicu s dokumentima poslao poštom. Hallie je pretpostavljala da ju je Shelly preuzela, otvorila, pročitala sadržaj te odlučila uzeti ono što joj ne pripada.

Razmišljala je o tome što bi se dogodilo da se nije neplanirano vratila kući. Bi li došla s posla i pronašla praznu kuću te polusestrinu poruku da je odlučila odseliti iz grada? Koliko bi joj vremena trebalo da sazna za svoje ukradeno nasljedstvo?

Nakon što su sjeli u avion, Jared se pobrinuo da se ona veže sigurnosnim pojasom te joj u krilo položio dokumente i pokraj nje stavio čašu šampanjca. Kad su poletjeli, odmaknuo se kako bi oba-

Prvo poglavlje

�

vio telefonske razgovore, a Hallie je počela čitati o tome zašto joj je neznanac ostavio imovinu. Činilo se da ima pretka, Lelanda Hartleyja, koji je bio oženjen Julianom Bell, čija je obitelj — uključujući i njezi-nu sestru Hyacinth — inicijalno posjedovala tu kuću. Kad je vidjela vlastito, neuobičajeno ime, to joj je dodatno potaknulo znatiželju. Je li ta osoba s njom u rodu? Ali ne, sirota Juliana i njezina sestra umrle su prije nego je ijedna od njih dobila djecu. Leland Hartley vratio se u Boston, ponovno oženio i dobio sina, koji je Hallien predak. A Henry, čovjek koji je Hallie oporučno ostavio kuću, potomak je obitelji Bell. Nije imao uže obitelji, pa je sve ostavio gospođici Hyacinth Lauren Hartley, zvanoj Hallie.

Henry je nacrtao i mapu rodoslovlja od Lelanda do Hallie. Rastvorila je taj veliki papir i pročitala imena i datume. Bila je upisana smrt njezine majke, kad je Hallie imala četiri godine, i drugi očev brak koji je sklopio kad je njoj bilo jedanaest, a završio smrću njezina oca i Ruby — Shellyne majke — u prometnoj nesreći, kada je Hallie bila na drugoj godini koledža, a Shelly još u srednjoj školi.

Jared se vratio na svoje sjedalo. »Razumiješ li se u nasljeđiva-nje?«

»Mislim da se razumijem«, odgovorila je Hallie. »Ali ja nisam u krvnom srodstvu s Henryjem Bellom.«

»Znam«, odgovorio je Jared, »ali mi na Nantucketu među-ljudske veze — koliko god bile slabe — shvaćamo ozbiljno. I usput, Henry je kuću ostavio baš tebi, ne tvom ocu. Što god tvoja polusestra tvrdila, ona na nju nema pravo. Bio sam iskren kad sam rekao da ću, ako želiš, poduzeti pravne mjere zbog njezina pokušaja krađe, platiti sve troškove.« Uzdahnuo je. »Posebice mi je žao što sam pomogao smjestiti pacijenta u kuću bez tvog dopuštenja. Shelly je, naravno, dala dopuštenje u tvoje ime, ali sada znam da to nisi bila ti. Ako želiš da ga otpravim, reci. Obavit ću jedan telefonski poziv i on neće biti tamo kada sletimo.«

»Hvala vam«, rekla je Hallie.Spustila je pogled prema dokumentima. U dokumentima su bile

i medicinske bilješke o njezinu pacijentu, Jamesu Michaelu Taggertu, zvanom Jamie, ali kratke i ne previše informativne. No Hallie je ionako sve već znala jer ju je Shelly ispitivala o svom ozlijeđenom prijatelju.

11

BOSTONSKI AERODROM

Hallie nije razvedrio čak ni pogled na privatni avion kojim će se prevesti na otok Nantucket. Unutrašnjost mu je bila vrlo

elegantna, presvučena svjetlosmeđom kožom i obložena tamnim drve-tom, a ona i Jared bili su jedini putnici. Nadala se da će joj putovanje rastjerati crne misli. Prije nekoliko sati zaklela bi se da joj je polusestra nesposobna učiniti nešto tako podmuklo, a ujedno i protuzakonito. Kroz glavu su joj prolazili krivotvorena putovnica, sastanak s poznatim arhitektom i ugovor s lažiranim Hallienim potpisom.

Na putu do aerodroma upitala je Jareda kako ju je prvi put kontaktirao i saznala da je omotnicu s dokumentima poslao poštom. Hallie je pretpostavljala da ju je Shelly preuzela, otvorila, pročitala sadržaj te odlučila uzeti ono što joj ne pripada.

Razmišljala je o tome što bi se dogodilo da se nije neplanirano vratila kući. Bi li došla s posla i pronašla praznu kuću te polusestrinu poruku da je odlučila odseliti iz grada? Koliko bi joj vremena trebalo da sazna za svoje ukradeno nasljedstvo?

Nakon što su sjeli u avion, Jared se pobrinuo da se ona veže sigurnosnim pojasom te joj u krilo položio dokumente i pokraj nje stavio čašu šampanjca. Kad su poletjeli, odmaknuo se kako bi oba-

Prvo poglavlje

�

vio telefonske razgovore, a Hallie je počela čitati o tome zašto joj je neznanac ostavio imovinu. Činilo se da ima pretka, Lelanda Hartleyja, koji je bio oženjen Julianom Bell, čija je obitelj — uključujući i njezi-nu sestru Hyacinth — inicijalno posjedovala tu kuću. Kad je vidjela vlastito, neuobičajeno ime, to joj je dodatno potaknulo znatiželju. Je li ta osoba s njom u rodu? Ali ne, sirota Juliana i njezina sestra umrle su prije nego je ijedna od njih dobila djecu. Leland Hartley vratio se u Boston, ponovno oženio i dobio sina, koji je Hallien predak. A Henry, čovjek koji je Hallie oporučno ostavio kuću, potomak je obitelji Bell. Nije imao uže obitelji, pa je sve ostavio gospođici Hyacinth Lauren Hartley, zvanoj Hallie.

Henry je nacrtao i mapu rodoslovlja od Lelanda do Hallie. Rastvorila je taj veliki papir i pročitala imena i datume. Bila je upisana smrt njezine majke, kad je Hallie imala četiri godine, i drugi očev brak koji je sklopio kad je njoj bilo jedanaest, a završio smrću njezina oca i Ruby — Shellyne majke — u prometnoj nesreći, kada je Hallie bila na drugoj godini koledža, a Shelly još u srednjoj školi.

Jared se vratio na svoje sjedalo. »Razumiješ li se u nasljeđiva-nje?«

»Mislim da se razumijem«, odgovorila je Hallie. »Ali ja nisam u krvnom srodstvu s Henryjem Bellom.«

»Znam«, odgovorio je Jared, »ali mi na Nantucketu među-ljudske veze — koliko god bile slabe — shvaćamo ozbiljno. I usput, Henry je kuću ostavio baš tebi, ne tvom ocu. Što god tvoja polusestra tvrdila, ona na nju nema pravo. Bio sam iskren kad sam rekao da ću, ako želiš, poduzeti pravne mjere zbog njezina pokušaja krađe, platiti sve troškove.« Uzdahnuo je. »Posebice mi je žao što sam pomogao smjestiti pacijenta u kuću bez tvog dopuštenja. Shelly je, naravno, dala dopuštenje u tvoje ime, ali sada znam da to nisi bila ti. Ako želiš da ga otpravim, reci. Obavit ću jedan telefonski poziv i on neće biti tamo kada sletimo.«

»Hvala vam«, rekla je Hallie.Spustila je pogled prema dokumentima. U dokumentima su bile

i medicinske bilješke o njezinu pacijentu, Jamesu Michaelu Taggertu, zvanom Jamie, ali kratke i ne previše informativne. No Hallie je ionako sve već znala jer ju je Shelly ispitivala o svom ozlijeđenom prijatelju.

12

Nije željela ni zamišljati što bi se tom čovjeku dogodilo bez odgova-rajuće skrbi.

Dokumenti su se uglavnom odnosili na izvrsne � nancijske uvjete koji su joj ponuđeni za rehabilitiranje tog mladića. Moći će otplaćivati hipoteku na kuću izvan Bostona koju joj je otac ostavio te podmirivati troškove života na Nantucketu.

Kad je podigla pogled prema Jaredu, doimao se vrlo zaposlenim — što dokumentima, što tipkanjem po mobitelu. U jednom je tre-nutku rekao: »Moja supruga Alix te pozdravlja i kaže da te jako želi upoznati.«

»I ja nju«, odgovorila je Hallie i zapitala se kako mu supruga izgleda. On je bio slavan, pa se vjerojatno oženio nekom elegantnom plavušom koja je trošila njegov novac na to da ostane lijepa.

Kada im je mlada stjuardesa poslužila ručak, savršeno ispečenu piletinu i salatu, Hallie je upitala Jareda tko je vlasnik aviona kojim lete. Odgovorio je: »Jamiejeva obitelj«, a ona je kimnula. Čini se da je njezin pacijent stvarno bogat klinac. Otišao je na skijanje, vjerojatno na neko egzotično mjesto, i ozlijedio koljeno. Budući da si njegova obitelj može priuštiti sve što poželi, dobio je osobnu � zioterapeutkinju. Jared je rekao da mu je obitelj za rehabilitaciju osigurala i privatnu teretanu. Neće on biti jedan od mnogih!

»Kakav je taj čovjek?« upitala je. »Hoću reći — kao osoba?«Jared je slegnuo ramenima. »On mi je daljnji rođak, ali zapravo

ga ne poznajem dobro. Često sam se družio s njegovim ocem, no mla-dića sam vidio samo iz daljine. Čini se da je uvijek okružen članovima svoje obitelji.«

Hallie je kimnula i pomislila: bogat i razmažen, sve mu je uvijek servirano.

»Još ima vremena za telefonski poziv«, rekao je Jared.»Mislim da ću barem pokušati pa ćemo vidjeti kako će se situ-

acija razvijati.«Razgovarali su o � zioterapeutskom poslu koji je Hallie trebala

početi obavljati u maloj lokalnoj bolnici te je rekla Jaredu da će ih nazvati i odbiti ponudu za posao. Budući da je za taj posao postojala lista čekanja, nije se osjećala krivom. On je izjavio da će se za to pobri-nuti njegova iznimno učinkovita tajnica, a ona mu je zahvalila.

»Ti si sve ovo vrlo dobro podnijela«, ustvrdio je Jared. »Krajnje sportski.«

Nasmiješila se zbog komplimenta. Život proveden uz maćehu i Shelly naučio ju je kako skrivati osjećaje.

Kada su sletjeli, Hallie je, unatoč hrabrom držanju, počela osje-ćati nervozu zbog onoga što će uslijediti. Premda je bilo uzbudljivo razmišljati o avanturi koja je pred njom, bilo je i zastrašujuće. Tije-kom svojih dvadeset i šest godina čitavo je vrijeme živjela u istoj kući, pohađala obližnji koledž i namjeravala prihvatiti posao koji joj je bio u neposrednoj blizini doma. Iza sebe je ostavila ljude koje je poznavala od rođenja — među njima i Bradena. No podsjetila se da je ovo njezin izbor, potrajalo to ili ne.

Na malom aerodromu na Nantucketu stala je postrance i čekala dok je Jared razgovarao s nekim ljudima. Iskustvo letenja privatnim avionom bilo je impresivno, no čini se da to na ovom otoku nije neu-običajeno. Naime, gotovo istodobno stigla su još tri privatna aviona, pa je njihov morao čekati dozvolu za slijetanje. Jared je razgovarao s putnicima iz drugih aviona, s nosačima prtljage, pilotima te s muškar-cem za kojega se činilo da je upravitelj aerodroma. Koliko se Hallie činilo, poznavao je svaku osobu koju su sreli. Atmosfera nimalo nalik onoj u Bostonu!

Jared se iznenada okrenuo od njih i brzo prišao Hallie. »Hajde, idemo. Slijeće turistički avion.« To je zazvučalo kao da se sprema tsu-nami. Položio joj je dlan na donji dio leđa te je izveo iz aerodroma na sunčevo svjetlo i čisti, slani zrak Nantucketa.

Tek kad su bili u Jaredovu kamionetu, Hallie je počela zaista poimati da je sve to stvarnost. Vozilo je bilo staro i isluženo, no nešto u vezi s njim činilo se stvarnim. Svijet čiji su dio BMW s kožom pre-svučenim sjedalima koji je Jared vozio, kao i privatni avion, bio joj je previše stran da bi joj omogućio da jasno sagleda situaciju. Ali sada je počela nazirati istinu. Bila je na putu prema kući koja joj je pripadala, ali ju nikad nije vidjela. I neko vrijeme živjet će s mladićem kojega također nikada nije vidjela.

Dok su se vozili od aerodroma prema središtu grada, Hallie se divila kućama pored kojih su prolazili. Gotovo sve su bile obložene neobrađenom drvenom šindrom koja je poprimila lijepu, magleno sivu

13

Nije željela ni zamišljati što bi se tom čovjeku dogodilo bez odgova-rajuće skrbi.

Dokumenti su se uglavnom odnosili na izvrsne � nancijske uvjete koji su joj ponuđeni za rehabilitiranje tog mladića. Moći će otplaćivati hipoteku na kuću izvan Bostona koju joj je otac ostavio te podmirivati troškove života na Nantucketu.

Kad je podigla pogled prema Jaredu, doimao se vrlo zaposlenim — što dokumentima, što tipkanjem po mobitelu. U jednom je tre-nutku rekao: »Moja supruga Alix te pozdravlja i kaže da te jako želi upoznati.«

»I ja nju«, odgovorila je Hallie i zapitala se kako mu supruga izgleda. On je bio slavan, pa se vjerojatno oženio nekom elegantnom plavušom koja je trošila njegov novac na to da ostane lijepa.

Kada im je mlada stjuardesa poslužila ručak, savršeno ispečenu piletinu i salatu, Hallie je upitala Jareda tko je vlasnik aviona kojim lete. Odgovorio je: »Jamiejeva obitelj«, a ona je kimnula. Čini se da je njezin pacijent stvarno bogat klinac. Otišao je na skijanje, vjerojatno na neko egzotično mjesto, i ozlijedio koljeno. Budući da si njegova obitelj može priuštiti sve što poželi, dobio je osobnu � zioterapeutkinju. Jared je rekao da mu je obitelj za rehabilitaciju osigurala i privatnu teretanu. Neće on biti jedan od mnogih!

»Kakav je taj čovjek?« upitala je. »Hoću reći — kao osoba?«Jared je slegnuo ramenima. »On mi je daljnji rođak, ali zapravo

ga ne poznajem dobro. Često sam se družio s njegovim ocem, no mla-dića sam vidio samo iz daljine. Čini se da je uvijek okružen članovima svoje obitelji.«

Hallie je kimnula i pomislila: bogat i razmažen, sve mu je uvijek servirano.

»Još ima vremena za telefonski poziv«, rekao je Jared.»Mislim da ću barem pokušati pa ćemo vidjeti kako će se situ-

acija razvijati.«Razgovarali su o � zioterapeutskom poslu koji je Hallie trebala

početi obavljati u maloj lokalnoj bolnici te je rekla Jaredu da će ih nazvati i odbiti ponudu za posao. Budući da je za taj posao postojala lista čekanja, nije se osjećala krivom. On je izjavio da će se za to pobri-nuti njegova iznimno učinkovita tajnica, a ona mu je zahvalila.

»Ti si sve ovo vrlo dobro podnijela«, ustvrdio je Jared. »Krajnje sportski.«

Nasmiješila se zbog komplimenta. Život proveden uz maćehu i Shelly naučio ju je kako skrivati osjećaje.

Kada su sletjeli, Hallie je, unatoč hrabrom držanju, počela osje-ćati nervozu zbog onoga što će uslijediti. Premda je bilo uzbudljivo razmišljati o avanturi koja je pred njom, bilo je i zastrašujuće. Tije-kom svojih dvadeset i šest godina čitavo je vrijeme živjela u istoj kući, pohađala obližnji koledž i namjeravala prihvatiti posao koji joj je bio u neposrednoj blizini doma. Iza sebe je ostavila ljude koje je poznavala od rođenja — među njima i Bradena. No podsjetila se da je ovo njezin izbor, potrajalo to ili ne.

Na malom aerodromu na Nantucketu stala je postrance i čekala dok je Jared razgovarao s nekim ljudima. Iskustvo letenja privatnim avionom bilo je impresivno, no čini se da to na ovom otoku nije neu-običajeno. Naime, gotovo istodobno stigla su još tri privatna aviona, pa je njihov morao čekati dozvolu za slijetanje. Jared je razgovarao s putnicima iz drugih aviona, s nosačima prtljage, pilotima te s muškar-cem za kojega se činilo da je upravitelj aerodroma. Koliko se Hallie činilo, poznavao je svaku osobu koju su sreli. Atmosfera nimalo nalik onoj u Bostonu!

Jared se iznenada okrenuo od njih i brzo prišao Hallie. »Hajde, idemo. Slijeće turistički avion.« To je zazvučalo kao da se sprema tsu-nami. Položio joj je dlan na donji dio leđa te je izveo iz aerodroma na sunčevo svjetlo i čisti, slani zrak Nantucketa.

Tek kad su bili u Jaredovu kamionetu, Hallie je počela zaista poimati da je sve to stvarnost. Vozilo je bilo staro i isluženo, no nešto u vezi s njim činilo se stvarnim. Svijet čiji su dio BMW s kožom pre-svučenim sjedalima koji je Jared vozio, kao i privatni avion, bio joj je previše stran da bi joj omogućio da jasno sagleda situaciju. Ali sada je počela nazirati istinu. Bila je na putu prema kući koja joj je pripadala, ali ju nikad nije vidjela. I neko vrijeme živjet će s mladićem kojega također nikada nije vidjela.

Dok su se vozili od aerodroma prema središtu grada, Hallie se divila kućama pored kojih su prolazili. Gotovo sve su bile obložene neobrađenom drvenom šindrom koja je poprimila lijepu, magleno sivu

14

boju. Kao da je otputovala u vrijeme kada je Nantucket bio poznat po kitolovu. Ne bi je iznenadilo da ugleda muškarce u ribičkim čizmama kako preko ramena nose harpune.

Jared je vozio niz zastrašujuće usku stazu i zaustavio se ispred male jednokatnice s lijepim plavim vratima. Pored kuće su uz drvenu rešetku za penjačice rasle ružičaste ruže, a ispred nje bili su lijepi zeleni grmovi. »To je to?«

»Da«, rekao je Jared otvarajući joj vrata kamioneta. »Sviđa li ti se?«

»Bajkovito je!«Jared je slegnuo ramenima. »Krov je dobar, a prozore sam dao

popraviti. Poslije ću pogledati neke pukotine u temeljima.«Hallie mu se nasmiješila. »Riječi arhitekta.«Otvorio joj je ulazna vrata. »Ako misliš da sam ja zagrižen, pri-

čekaj dok ne upoznaš moju suprugu.«Ne odgovorivši mu, ušla je u malo predsoblje sa stubištem. Kuća

je bila predivna! Odisala je ugođajem starine i sjećanja te udobnošću kakvu nikad nije osjetila. »Ovo je moje?« prošaptala je.

»Jest.« Bilo mu je drago zbog njezine reakcije. »Razgledaj malo uokolo dok ne pronađem Jamieja.«

Hallie je, razrogačenih očiju, samo kimnula. On je izašao iz kuće, a ona se popela stubama. Na vrhu je bio mali podest i sa svake strane otvorena vrata, a jedna i druga vodila su u velike, namještene spavaće sobe, od kojih je svaka imala vlastitu kupaonicu. Iza njih je bio mali dnevni boravak s velikim prozorom koji je gledao na stražnje dvorište.

Budući da je kuća ranije pripadala neženji, bila je iznenađena koliko toplo i gostoljubivo djeluje, i to do najsitnijih detalja. Na tape-tama je bio lijep uzorak šumskog cvijeća, a starinski kreveti bili su prekriveni tkaninama nježne plave i zelene boje, s velikim mekanim jastucima uz uzglavlja. Na sjedalima u prozorskim nišama bili su jastuci bljedoružičaste i boje breskve, a s držača zavjesa visjele su rese.

Otišla je do prozora, pogledala u vrt i uzdahnula. Budući da je ispred kuće bilo vrlo malo zemljišta, bila je šokirana ovime iza nje. Bio je to velik komad zemlje, s puteljcima koji su tvorili oblik slova T. Bilo je tu nekoliko velikih starih stabala i zemlje na kojoj su vjerojatno

prije bili cvjetnjaci. Zbog činjenice da su cvjetnjaci bili gotovo prazni, poželjela se pozabaviti njima. Na pamet joj je, nepozvana, pala misao da, bez prisutnosti Shelly i njezine majke, ovaj vrt nikada neće biti u opasnosti da bude prerovan buldožerom.

Pitala se gdje bi mogla naći kućicu s teretanom koju je Jared spo-minjao. Podigavši prozorsko staklo, pogledala je van kako bi mogla vidjeti i što se skriva iza visoke ograde koja je okruživala čitav vrt.

Kad je začula glasove, odmaknula se od prozora. Dvije osobe hodale su jedna pored druge. Jedna je bila niska, starija žena, a prema njoj je bio okrenut muškarac na štakama — bio je dovoljno blizu da je mogla uočiti da je iznimno zgodan. Ne kao model iz časopisa, nego na način onih muškaraca koji se okrenu i nasmiješe ti se, a tebi zakle-caju koljena. Imao je gustu crnu kosu, dvodnevnu bradicu na snažnim čeljustima i usne koje su se doimale tako mekima da se Hallie zavrtjelo u glavi.

Kad se muškarac nasmiješio niskoj sjedokosoj ženi, Hallie mu je mogla vidjeti oči. Pretpostavila je da ima barem trideset godina. Iako je bio nizak, ne viši od 182 cm, »zdepasti« je izgledao kao 90-ak kilograma čistih mišića. Nosio je majicu dugih rukava ispod koje su se nazirale konture snažnih mišića. Dolje je imao trenirku napetu preko snažnih kvadricepsa, a ispod nogavice uočila je obris dugačke longete.

To je osoba koju ću rehabilitirati, pomislila je. Ali to ne može biti! Jared je rekao da je to »klinac« i da je »nizak i zdepast«. A to sigurno nije opis ovoga muškarca!

Hallie se pomaknula unatrag i naslonila na zid. Reći da je on njezin tip bilo je eufemizam. Oduvijek su joj se sviđali atletski građeni, mišićavi muškarci.

»Ovo je problematično«, prošaptala je. Njezini učitelji, najprije u školi masaže, a poslije � zikalne terapije, neprekidno su naglašavali važnost profesionalnog pristupa pacijentima. Terapeut s njima nikada ne smije razviti osoban, emotivan odnos. Bila je upozorena da će neki od njih koketirati i zadirkivati je. Tijekom masaža, a poslije i na broj-nim studentskim vježbama, otkrila je da je to istina. No te je momke bilo lako odbiti uz šalu. Bila je toliko usredotočena na svoj posao da je mislila na malo što drugo. Osim toga, nijedan od njih nije je osobito privukao.

15

boju. Kao da je otputovala u vrijeme kada je Nantucket bio poznat po kitolovu. Ne bi je iznenadilo da ugleda muškarce u ribičkim čizmama kako preko ramena nose harpune.

Jared je vozio niz zastrašujuće usku stazu i zaustavio se ispred male jednokatnice s lijepim plavim vratima. Pored kuće su uz drvenu rešetku za penjačice rasle ružičaste ruže, a ispred nje bili su lijepi zeleni grmovi. »To je to?«

»Da«, rekao je Jared otvarajući joj vrata kamioneta. »Sviđa li ti se?«

»Bajkovito je!«Jared je slegnuo ramenima. »Krov je dobar, a prozore sam dao

popraviti. Poslije ću pogledati neke pukotine u temeljima.«Hallie mu se nasmiješila. »Riječi arhitekta.«Otvorio joj je ulazna vrata. »Ako misliš da sam ja zagrižen, pri-

čekaj dok ne upoznaš moju suprugu.«Ne odgovorivši mu, ušla je u malo predsoblje sa stubištem. Kuća

je bila predivna! Odisala je ugođajem starine i sjećanja te udobnošću kakvu nikad nije osjetila. »Ovo je moje?« prošaptala je.

»Jest.« Bilo mu je drago zbog njezine reakcije. »Razgledaj malo uokolo dok ne pronađem Jamieja.«

Hallie je, razrogačenih očiju, samo kimnula. On je izašao iz kuće, a ona se popela stubama. Na vrhu je bio mali podest i sa svake strane otvorena vrata, a jedna i druga vodila su u velike, namještene spavaće sobe, od kojih je svaka imala vlastitu kupaonicu. Iza njih je bio mali dnevni boravak s velikim prozorom koji je gledao na stražnje dvorište.

Budući da je kuća ranije pripadala neženji, bila je iznenađena koliko toplo i gostoljubivo djeluje, i to do najsitnijih detalja. Na tape-tama je bio lijep uzorak šumskog cvijeća, a starinski kreveti bili su prekriveni tkaninama nježne plave i zelene boje, s velikim mekanim jastucima uz uzglavlja. Na sjedalima u prozorskim nišama bili su jastuci bljedoružičaste i boje breskve, a s držača zavjesa visjele su rese.

Otišla je do prozora, pogledala u vrt i uzdahnula. Budući da je ispred kuće bilo vrlo malo zemljišta, bila je šokirana ovime iza nje. Bio je to velik komad zemlje, s puteljcima koji su tvorili oblik slova T. Bilo je tu nekoliko velikih starih stabala i zemlje na kojoj su vjerojatno

prije bili cvjetnjaci. Zbog činjenice da su cvjetnjaci bili gotovo prazni, poželjela se pozabaviti njima. Na pamet joj je, nepozvana, pala misao da, bez prisutnosti Shelly i njezine majke, ovaj vrt nikada neće biti u opasnosti da bude prerovan buldožerom.

Pitala se gdje bi mogla naći kućicu s teretanom koju je Jared spo-minjao. Podigavši prozorsko staklo, pogledala je van kako bi mogla vidjeti i što se skriva iza visoke ograde koja je okruživala čitav vrt.

Kad je začula glasove, odmaknula se od prozora. Dvije osobe hodale su jedna pored druge. Jedna je bila niska, starija žena, a prema njoj je bio okrenut muškarac na štakama — bio je dovoljno blizu da je mogla uočiti da je iznimno zgodan. Ne kao model iz časopisa, nego na način onih muškaraca koji se okrenu i nasmiješe ti se, a tebi zakle-caju koljena. Imao je gustu crnu kosu, dvodnevnu bradicu na snažnim čeljustima i usne koje su se doimale tako mekima da se Hallie zavrtjelo u glavi.

Kad se muškarac nasmiješio niskoj sjedokosoj ženi, Hallie mu je mogla vidjeti oči. Pretpostavila je da ima barem trideset godina. Iako je bio nizak, ne viši od 182 cm, »zdepasti« je izgledao kao 90-ak kilograma čistih mišića. Nosio je majicu dugih rukava ispod koje su se nazirale konture snažnih mišića. Dolje je imao trenirku napetu preko snažnih kvadricepsa, a ispod nogavice uočila je obris dugačke longete.

To je osoba koju ću rehabilitirati, pomislila je. Ali to ne može biti! Jared je rekao da je to »klinac« i da je »nizak i zdepast«. A to sigurno nije opis ovoga muškarca!

Hallie se pomaknula unatrag i naslonila na zid. Reći da je on njezin tip bilo je eufemizam. Oduvijek su joj se sviđali atletski građeni, mišićavi muškarci.

»Ovo je problematično«, prošaptala je. Njezini učitelji, najprije u školi masaže, a poslije � zikalne terapije, neprekidno su naglašavali važnost profesionalnog pristupa pacijentima. Terapeut s njima nikada ne smije razviti osoban, emotivan odnos. Bila je upozorena da će neki od njih koketirati i zadirkivati je. Tijekom masaža, a poslije i na broj-nim studentskim vježbama, otkrila je da je to istina. No te je momke bilo lako odbiti uz šalu. Bila je toliko usredotočena na svoj posao da je mislila na malo što drugo. Osim toga, nijedan od njih nije je osobito privukao.

16

Ali ovaj muškarac, Jamie Taggert, bio je drukčiji. Shvatila je da joj se ruke tresu i osjetila je kapljice znoja na gornjoj usni.

»Samokontrola!« rekla je odgurnuvši se od zida. Nekoliko je puta duboko udahnula kako bi se smirila, a zatim je kroz spavaću sobu otišla do stubišta.

Na dnu su bila dvoja lijepa stara vrata. Jedna su bila zaključana, a druga su vodila u dnevnu sobu. Strop je bio prilično nizak, s velikim drvenim gredama koje su govorile o starosti kuće i pridonosile njezi-noj mirnoj, spokojnoj atmosferi. Uza zid je bio širok, dubok kamin, a s druge strane lijepi prozori. Kauč i dvije velike fotelje djelovali su mekano i udobno. Pomaknuti su na kraj sobe kako bi se napravilo prostora za uski krevet i radni stol.

Hallie se, gledajući krevet, pitala kako na njemu može spavati muškarac s ramenima poput njegovih. Vise li mu noge i ruke sa stra-na? Na tu pomisao gotovo je zahihotala.

Otišla je do radnog stola. Bio je star i izbrazdan uslijed mnogih godina upotrebe. Na njemu je bilo nekoliko uredno složenih džepnih knjiga — krimići o ubojstvima koje su napisali muškarci — i veliki kožnati rokovnik s pripadajućim držačem za olovku.

Hallie je sjela na mali drveni stolac te je, nakon brzog osvrtanja po praznoj sobi kako bi bila sigurna da je sama, otvorila rokovnik.

Ono što je vidjela natjeralo ju je da uzdahne. Unutra su bile veli-ke, sjajne fotogra� je Shelly. Na vrhu je bila jedna od onih fotogra� ja glave kakve snimaju profesionalni fotogra� . Shelly upravo izašla ispod iz tuša bila je lijepa, ali u potpunosti našminkana — s kosom zabače-nom na jednu stranu i zavodljivim osmijehom na savršenim usnama, izgledala je fantastično.

Ispod su bile kompilacije drugih fotogra� ja. Bila je tu, primjeri-ce, Shelly kako se vozi u kabrioletu, razbarušene kose i lica okrenuta prema suncu. Izgledala je kao da je snimljena na � lmskom setu. Na drugoj je bila Shelly u crvenoj svilenoj bluzi, rastvorenoj kako bi joj se vidio crni grudnjak, na nečemu što je izgledalo kao pozornica. Bila je tu i fotogra� ja nje kako uz obraz drži sapun. Možda iz neke reklame?

Posljednja fotogra� ja prikazivala je Shelly u bikiniju. Sa svojih 180 centimetara, bez grama viška, duge plave kose svezane u visoki

rep, izgledala je kao tipična popularna američka djevojka. San svakog muškarca.

Hallie se zavalila u stolcu, osjećajući se kao lopta koja se upravo ispuhala.

Tijekom svih previranja u ovom vrlo dugom danu nije joj se važ-nom učinila Jaredova informacija da je Shelly razmjenjivala e–mailove i s potencijalnim klijentom. Doduše, Hallie se vrtjelo u glavi zbog činje-nice da je polusestra lažirala njezinu putovnicu i pokušala joj ukrasti kuću.

Hallie je podigla fotogra� ju s bikinijem. Nikada nije uspjela shvatiti kako su se Shelly i njezina majka mogle prehranjivati masnim hamburgerima, pomfritom i Coca Colom i nikad se ne udebljati. Nakon što su one ušle u njezin život, Hallie je sa svježeg povrća iz bakine kuhinje prešla na bezbrojne izvana naručene obroke i počela se debljati. U školi je, igrajući nogomet, skinula veći dio suvišnih kila, ali nakon što su poginuli njezin otac i maćeha, Hallie je morala uzdrža-vati Shelly. Nije imala vremena kuhati. Postojao je posao i ništa drugo. Dolazeći kući kasno navečer i jedući Big Macove te pijući velike Cole dobila je dodatnih 11 kilograma. Kad se tome doda činjenica da je bila visoka samo 162 centimetra...

Nije željela razmišljati o � zičkoj usporedbi nje i Shelly. Predugo je živjela opterećena time. »Obje su ove djevojke vaše kćeri?« pitali bi ljudi njezina oca. Visoka, tanka Shelly i niska, djetinje zaokružena Hallie djeca su istih roditelja? Nemoguće!

Jednom je Ruby odgovorila na to pitanje riječima: »Ali Hallie je stvarno pametna.«

Hallie je znala da Ruby nije imala loše namjere, no ipak ju je zaboljelo. U njezinoj obitelji Hallie je bila pametna, odgovorna osoba koja je uvijek činila razumne, prisebne stvari, a Shelly je bila ona lijepa, ona koja uvijek zezne stvari i uvijek joj bude oprošteno. »Hallie, moraš pomoći Shelly«, riječi su koje je slušala svakodnevno.

Hallie je ustala i pažljivo vratila fotogra� je u rokovnik. Eto što dobiješ kad njuškaš!

Vratila je stolac ispod stola i otišla u kuhinju — čiji joj je šarm pomogao zaboraviti neugodne misli. Kako bi se njezinoj baki i djedu svidio starinski izgled te kuhinje! Sudoper je bio ogroman, kao i plin-

17

Ali ovaj muškarac, Jamie Taggert, bio je drukčiji. Shvatila je da joj se ruke tresu i osjetila je kapljice znoja na gornjoj usni.

»Samokontrola!« rekla je odgurnuvši se od zida. Nekoliko je puta duboko udahnula kako bi se smirila, a zatim je kroz spavaću sobu otišla do stubišta.

Na dnu su bila dvoja lijepa stara vrata. Jedna su bila zaključana, a druga su vodila u dnevnu sobu. Strop je bio prilično nizak, s velikim drvenim gredama koje su govorile o starosti kuće i pridonosile njezi-noj mirnoj, spokojnoj atmosferi. Uza zid je bio širok, dubok kamin, a s druge strane lijepi prozori. Kauč i dvije velike fotelje djelovali su mekano i udobno. Pomaknuti su na kraj sobe kako bi se napravilo prostora za uski krevet i radni stol.

Hallie se, gledajući krevet, pitala kako na njemu može spavati muškarac s ramenima poput njegovih. Vise li mu noge i ruke sa stra-na? Na tu pomisao gotovo je zahihotala.

Otišla je do radnog stola. Bio je star i izbrazdan uslijed mnogih godina upotrebe. Na njemu je bilo nekoliko uredno složenih džepnih knjiga — krimići o ubojstvima koje su napisali muškarci — i veliki kožnati rokovnik s pripadajućim držačem za olovku.

Hallie je sjela na mali drveni stolac te je, nakon brzog osvrtanja po praznoj sobi kako bi bila sigurna da je sama, otvorila rokovnik.

Ono što je vidjela natjeralo ju je da uzdahne. Unutra su bile veli-ke, sjajne fotogra� je Shelly. Na vrhu je bila jedna od onih fotogra� ja glave kakve snimaju profesionalni fotogra� . Shelly upravo izašla ispod iz tuša bila je lijepa, ali u potpunosti našminkana — s kosom zabače-nom na jednu stranu i zavodljivim osmijehom na savršenim usnama, izgledala je fantastično.

Ispod su bile kompilacije drugih fotogra� ja. Bila je tu, primjeri-ce, Shelly kako se vozi u kabrioletu, razbarušene kose i lica okrenuta prema suncu. Izgledala je kao da je snimljena na � lmskom setu. Na drugoj je bila Shelly u crvenoj svilenoj bluzi, rastvorenoj kako bi joj se vidio crni grudnjak, na nečemu što je izgledalo kao pozornica. Bila je tu i fotogra� ja nje kako uz obraz drži sapun. Možda iz neke reklame?

Posljednja fotogra� ja prikazivala je Shelly u bikiniju. Sa svojih 180 centimetara, bez grama viška, duge plave kose svezane u visoki

rep, izgledala je kao tipična popularna američka djevojka. San svakog muškarca.

Hallie se zavalila u stolcu, osjećajući se kao lopta koja se upravo ispuhala.

Tijekom svih previranja u ovom vrlo dugom danu nije joj se važ-nom učinila Jaredova informacija da je Shelly razmjenjivala e–mailove i s potencijalnim klijentom. Doduše, Hallie se vrtjelo u glavi zbog činje-nice da je polusestra lažirala njezinu putovnicu i pokušala joj ukrasti kuću.

Hallie je podigla fotogra� ju s bikinijem. Nikada nije uspjela shvatiti kako su se Shelly i njezina majka mogle prehranjivati masnim hamburgerima, pomfritom i Coca Colom i nikad se ne udebljati. Nakon što su one ušle u njezin život, Hallie je sa svježeg povrća iz bakine kuhinje prešla na bezbrojne izvana naručene obroke i počela se debljati. U školi je, igrajući nogomet, skinula veći dio suvišnih kila, ali nakon što su poginuli njezin otac i maćeha, Hallie je morala uzdrža-vati Shelly. Nije imala vremena kuhati. Postojao je posao i ništa drugo. Dolazeći kući kasno navečer i jedući Big Macove te pijući velike Cole dobila je dodatnih 11 kilograma. Kad se tome doda činjenica da je bila visoka samo 162 centimetra...

Nije željela razmišljati o � zičkoj usporedbi nje i Shelly. Predugo je živjela opterećena time. »Obje su ove djevojke vaše kćeri?« pitali bi ljudi njezina oca. Visoka, tanka Shelly i niska, djetinje zaokružena Hallie djeca su istih roditelja? Nemoguće!

Jednom je Ruby odgovorila na to pitanje riječima: »Ali Hallie je stvarno pametna.«

Hallie je znala da Ruby nije imala loše namjere, no ipak ju je zaboljelo. U njezinoj obitelji Hallie je bila pametna, odgovorna osoba koja je uvijek činila razumne, prisebne stvari, a Shelly je bila ona lijepa, ona koja uvijek zezne stvari i uvijek joj bude oprošteno. »Hallie, moraš pomoći Shelly«, riječi su koje je slušala svakodnevno.

Hallie je ustala i pažljivo vratila fotogra� je u rokovnik. Eto što dobiješ kad njuškaš!

Vratila je stolac ispod stola i otišla u kuhinju — čiji joj je šarm pomogao zaboraviti neugodne misli. Kako bi se njezinoj baki i djedu svidio starinski izgled te kuhinje! Sudoper je bio ogroman, kao i plin-

18

ski štednjak i hladnjak. U središtu kuhinje, ispred još jednoga kamina, bio je stol koji se doimao jednako starim kao kuća.

Dvoja od vrata koja su vodila iz kuhinje bila su zaključana, a treća su vodila do lijepoga malog ostakljenog trijema punog namještaja od bijelog pruća s ružičastim i zelenim jastucima. Na obruču za veze-nje bio je komad bijela platna i ona ga je podigla. Na platnu su bile nacrtane dvije ptice, a pola slike bilo je lijepo izvezeno. Pitala se je li to djelo pokojnog Henryja Bella.

Ukočila se začuvši zvuk otvaranja vrata, a zatim dva muška glasa. Jedan je bio Jaredov, a drugi je bio dubok, sonoran glas zbog kojega je Hallie zastao dah.

Prokletstvo, pomislila je. Taj tip očekuje da će vidjeti Shelly, pa će biti duboko razočaran. Imaj suosjećanja prema njemu.

»Hallie?« viknuo je Jared. »Jesi li tu?«Ispravivši ramena, ušla je u kuhinju i ugledala ga. Neka joj nebo

pomogne, još je bolje izgledao izbliza. Što je još gore, činilo se da ga okružuje neka energija koja je, poput moćna magneta, privlači k nje-mu. Dio nje poželio je preskočiti udaljenost između njih i izgubiti se u njegovim velikim, snažnim rukama.

No godine prakse u skrivanju svojih pravih osjećaja zadržale su Hallie na mjestu, a izraz lica bio joj je ljubazan, ali neutralan.

»Ovo je...« počeo je Jared, ali ga je Jamie prekinuo.»Ti si Hallie?« upitao je Jamie razrogačenih očiju. »Ali ti

nisi...« Prekinuo je i odmjerio je odozgo naniže, na način na koji svaka žena želi da je neki naočit muškarac pogleda. Ne na onaj razvratan način zbog kojega se žene mogu osjećati izloženima i ranjivima, nego na način zbog kojega se osjetila lijepom i vrlo, vrlo poželjnom.

Jamie se uhvatio za sudoper kao da će pasti ako se ne primi za nešto. »Mislio sam da dolazi netko drugi, ali ti... ti si...« Doimao se kao da ne može ništa više izgovoriti. Kad se naslonio na kuhinjski ormarić, ispale su mu štake, no Jared ih je uhvatio.

Hallie je ispravila ramena. Čini se da je njemu svaka žena jedna-ko dobra. Ako ne može imati božanstvenu Shelly, prihvatit će i ovu.

Ali Hallie je previše godina doživljavala da se momci pokušavaju približiti njoj kako bi mogli biti blizu Shelly. Jedino što je pouzdano znala jest da ovo mora odmah prestati!

Zakoračila je prema njemu, a kad se on još šire nasmiješio, dubo-ko se namrštila. »Gledajte, gospodine Taggerte — barem pretpostav-ljam da vam je to prezime — ne znam što vi mislite o meni, ali u svakom slučaju griješite. Vi ste ovdje u mojoj kući kako bih vam mogla pomoći da se oporavite i to je sve. Jesam li bila jasna?«

»Da, gospođo«, rekao je krotko, a oči su mu se još više raširile.Koraknula je još bliže njemu i uperila mu prst u prsa. »Ako

mi ikada priđete na imalo neprofesionalan način, istog trena odlazite odavde. Razumijete li?«

Jamie je treptao kimajući glavom.»Profesionalno!« Kvrcnula je prstom po njegovim vrlo čvrstim

prsima. »Dodirnite me i odlazite. Shvaćate?«Kad je odgovorio »Da«, Hallie je osjetila njegov dah. Mirisao je

muški. Naglo je koraknula unatrag, a zatim obišla oko stola, oko oboji-ce muškaraca i zastala na stražnjim vratima. Zurila je u Jareda. »Nizak, zdepast klinac, ha?« Izašla je van, za sobom odlučno zatvorivši vrata.

Jared je prvi progovorio. »Sad ću ja biti u nevolji. Što si, dovra-ga, namjeravao, prilazeći joj na takav način?« gotovo je vikao. »Ovo neće funkcionirati! Da znaš kroz što je ta djevojka prošla...« Bijesno je pogledao Jamieja. »Njezina joj je sestra — uz moju pomoć — pokušala ukrasti ovu kuću.«

Jamie je othramao do stolca i sjeo. »Ona je vrlo lijepa, zar ne?«»Ako misliš na polusestru, ne, ne mislim da je lijepa. Iskreno,

nije mi se sviđala od trenutka sam je prvi put ugledao. Previše je nalik na djevojke s kakvima sam prije često izlazio.«

»Tko je polusestra?« na Jamiejevu licu ocrtavala se zbunjenost.»Plavuša«, odgovorio je Jared tonom kao da je Jamie blesav.

»Fotogra� ja iz putovnice, sjećaš se? Ona koja je rekla da je ona Hallie.«»Oh«, rekao je Jamie. »Ta. Ova mi se više sviđa. Ima predivne

oči i dobro je građena, zar ne?«Jared je zastenjao. »Ostavi se tema iz mladih dana. Ono što

želim znati jest je li sigurno ostaviti te ovdje s njom. Ona zbog mene ima problema i namjeravam bdjeti nad njom.«

Na Jamiejevu licu nije bilo osmijeha. »Pitaš li me to hoću li uzeti nešto što ona ne želi dati?«

19

ski štednjak i hladnjak. U središtu kuhinje, ispred još jednoga kamina, bio je stol koji se doimao jednako starim kao kuća.

Dvoja od vrata koja su vodila iz kuhinje bila su zaključana, a treća su vodila do lijepoga malog ostakljenog trijema punog namještaja od bijelog pruća s ružičastim i zelenim jastucima. Na obruču za veze-nje bio je komad bijela platna i ona ga je podigla. Na platnu su bile nacrtane dvije ptice, a pola slike bilo je lijepo izvezeno. Pitala se je li to djelo pokojnog Henryja Bella.

Ukočila se začuvši zvuk otvaranja vrata, a zatim dva muška glasa. Jedan je bio Jaredov, a drugi je bio dubok, sonoran glas zbog kojega je Hallie zastao dah.

Prokletstvo, pomislila je. Taj tip očekuje da će vidjeti Shelly, pa će biti duboko razočaran. Imaj suosjećanja prema njemu.

»Hallie?« viknuo je Jared. »Jesi li tu?«Ispravivši ramena, ušla je u kuhinju i ugledala ga. Neka joj nebo

pomogne, još je bolje izgledao izbliza. Što je još gore, činilo se da ga okružuje neka energija koja je, poput moćna magneta, privlači k nje-mu. Dio nje poželio je preskočiti udaljenost između njih i izgubiti se u njegovim velikim, snažnim rukama.

No godine prakse u skrivanju svojih pravih osjećaja zadržale su Hallie na mjestu, a izraz lica bio joj je ljubazan, ali neutralan.

»Ovo je...« počeo je Jared, ali ga je Jamie prekinuo.»Ti si Hallie?« upitao je Jamie razrogačenih očiju. »Ali ti

nisi...« Prekinuo je i odmjerio je odozgo naniže, na način na koji svaka žena želi da je neki naočit muškarac pogleda. Ne na onaj razvratan način zbog kojega se žene mogu osjećati izloženima i ranjivima, nego na način zbog kojega se osjetila lijepom i vrlo, vrlo poželjnom.

Jamie se uhvatio za sudoper kao da će pasti ako se ne primi za nešto. »Mislio sam da dolazi netko drugi, ali ti... ti si...« Doimao se kao da ne može ništa više izgovoriti. Kad se naslonio na kuhinjski ormarić, ispale su mu štake, no Jared ih je uhvatio.

Hallie je ispravila ramena. Čini se da je njemu svaka žena jedna-ko dobra. Ako ne može imati božanstvenu Shelly, prihvatit će i ovu.

Ali Hallie je previše godina doživljavala da se momci pokušavaju približiti njoj kako bi mogli biti blizu Shelly. Jedino što je pouzdano znala jest da ovo mora odmah prestati!

Zakoračila je prema njemu, a kad se on još šire nasmiješio, dubo-ko se namrštila. »Gledajte, gospodine Taggerte — barem pretpostav-ljam da vam je to prezime — ne znam što vi mislite o meni, ali u svakom slučaju griješite. Vi ste ovdje u mojoj kući kako bih vam mogla pomoći da se oporavite i to je sve. Jesam li bila jasna?«

»Da, gospođo«, rekao je krotko, a oči su mu se još više raširile.Koraknula je još bliže njemu i uperila mu prst u prsa. »Ako

mi ikada priđete na imalo neprofesionalan način, istog trena odlazite odavde. Razumijete li?«

Jamie je treptao kimajući glavom.»Profesionalno!« Kvrcnula je prstom po njegovim vrlo čvrstim

prsima. »Dodirnite me i odlazite. Shvaćate?«Kad je odgovorio »Da«, Hallie je osjetila njegov dah. Mirisao je

muški. Naglo je koraknula unatrag, a zatim obišla oko stola, oko oboji-ce muškaraca i zastala na stražnjim vratima. Zurila je u Jareda. »Nizak, zdepast klinac, ha?« Izašla je van, za sobom odlučno zatvorivši vrata.

Jared je prvi progovorio. »Sad ću ja biti u nevolji. Što si, dovra-ga, namjeravao, prilazeći joj na takav način?« gotovo je vikao. »Ovo neće funkcionirati! Da znaš kroz što je ta djevojka prošla...« Bijesno je pogledao Jamieja. »Njezina joj je sestra — uz moju pomoć — pokušala ukrasti ovu kuću.«

Jamie je othramao do stolca i sjeo. »Ona je vrlo lijepa, zar ne?«»Ako misliš na polusestru, ne, ne mislim da je lijepa. Iskreno,

nije mi se sviđala od trenutka sam je prvi put ugledao. Previše je nalik na djevojke s kakvima sam prije često izlazio.«

»Tko je polusestra?« na Jamiejevu licu ocrtavala se zbunjenost.»Plavuša«, odgovorio je Jared tonom kao da je Jamie blesav.

»Fotogra� ja iz putovnice, sjećaš se? Ona koja je rekla da je ona Hallie.«»Oh«, rekao je Jamie. »Ta. Ova mi se više sviđa. Ima predivne

oči i dobro je građena, zar ne?«Jared je zastenjao. »Ostavi se tema iz mladih dana. Ono što

želim znati jest je li sigurno ostaviti te ovdje s njom. Ona zbog mene ima problema i namjeravam bdjeti nad njom.«

Na Jamiejevu licu nije bilo osmijeha. »Pitaš li me to hoću li uzeti nešto što ona ne želi dati?«

20

Jared je bio viši i stariji od Jamieja, no mlađi muškarac bio je mišićaviji. Jared nije ustuknuo. »Da, upravo te to pitam.«

Jamiejevo se lice smekšalo. »Čini se će nas biti dvojica koji ju štitimo. Ispričavam ti se i ispričat ću se njoj zbog svog ponašanja. Jednostavno nisam očekivao... nju. Visoke mršave plavuše nisu mi privlačne, ali ova mi se sviđa.«

Jared je napravio grimasu. »Idem kući svojoj ženi. Ako mi Hallie sljedeći put kad budem razgovarao s njom ne kaže da si bio dobar prema njoj, nazvat ću tvog tatu da doveze kamion za stoku kojim će te odvući odavde.«

»Govoriš kao pravi Montgomery«, rekao je Jamie, a oči su mu se smijale. »Zar si joj stvarno rekao da sam klinac?«

»Za mene jesi.«Jamie se još uvijek smiješio. »Hajde. Možeš otići. Sa mnom je

sigurna. A zna se i sama zauzeti za sebe, zar ne?«Jared je slutio da bi, ostane li tamo, mogao satima slušati što ovaj

mladić misli i osjeća, a to što osjeća je bez sumnje ništa drugo doli požuda. »Vratit ću se za sat vremena i pitat ću Hallie smiješ li ostati ovdje. Ako čak i samo nagovijesti da si joj se nabacivao, seliš se u moju kuću.«

»Da, gospodine«, rekao je Jamie, a pogled mu je blistao.

H allie je, čim je izašla van, shvatila da je uzrok njezine ljutnje više ono što joj je polusestra pokušala učiniti nego mladi

čovjek kojemu je potrebna njezina pomoć. A bijes joj je porastao kad je shvatila da je privlači muškarac koji je skrio Shellyne fotogra� je.

Ispred nje bila je velika travnata površina ispresijecana puteljcima i popločana starim opekama. Sa svake strane vrta bili su visoki zidovi i nešto što je nalikovalo na gredice. Korov je bio počupan, što je zna-čilo da se netko očito brine o vrtu, no još uvijek je djelovao prilično opustjelo. Bilo je tu nekoliko nepodšišanih grmova, ali ne mnogo više od toga.

Odšetala je do kraja zida i ugledala dugo, usko zemljište, okomito u odnosu na ostatak vrta. I ono je bilo opasano zidom. Na jednom kraju vrta bila su velika crvena vrtna vrata, a na drugom kraju neka zgrada te uz nju sjenica natkrivena vinovom lozom.

Puteljkom od cigle otišla je do male zgrade. Vrata su bila otvo-rena, a unutra je bilo mnogo sjajne, nove opreme za teretanu. Kada ju je Shelly ispitivala o rehabilitaciji ozljede kakva je Jamiejeva, Hallie je bila polaskana. Rado je sastavila popis potrebne opreme. U maloj zgradi Hallie je pronašla sve što je stavila na popis. U sredini su bile sprave i utezi, a na zidovima su visjele gumene cijevi i oprema za jogu.

Drugo poglavlje

�