foto:R. Raguž

Zagrebački odbor za promicanje roda Raguža

Stolac, 07.-10.lipnja.2013.

ČETVRTO OKUPLJANJE RAGUŽA, SRODNIKA I PRIJATELJA U STOCU

U autobusu kao i uvijek – urnebes veselja, smijeha, dosjetki i šala o Ragužima. Pričalo se kako su Raguži „glavati“, dok nije jedna od putnica izjavila da i Ragužuše imaju velike glave, što je odmah i dokazala – našao se tu i neki končić, izmjereno je i zaključeno da su Raguži i Ragužuše jednakoglavati.

Raguži i Ragužuše su jednakoglavatiphoto: A. Milanović

U Stocu je 7. i 8. lipnja 2013. godine, u organizaciji Udruge Raguži 1610. za BiH, održano Četvrto godišnje okupljanje Raguža, srodnika i prijatelja. Zagrebački odbor je i ove godine organizirao odlazak u Stolac.

Naše Ragužuše na okupu prije polaska te jedna koja malo kasni Photo: Z.Raguž-Bilić

„Malo nas je, al’ nas ima“ zaključili su putnici u autobusu i u petak 7. lipnja, uz opće oduševljenje što smo ponovno zajedno, i uz molitvu krenuli na, kako reče naš Tomislav, „Hercegovački zavjetni put“.

Buru smijeha izazvala je i priča o upitu jedne naše 91-godišnje Ragužuše koja je željela saznati je li živ njezin dečko s kojim je kao mlada djevojka u Hercegovini ćosala 7 godina. „Zašto ne bi bio živ, bio je stariji od mene samo četiri godine“, čudila se ona, i nastavila priču o drugom dečku koji joj se udvarao, ali ona se sada ne sjeća je li on imao drva. I ponovno smijeh, nismo znali što to znači, no, objašnjeno nam je - u to doba „imati drva“ bio je znak mogućnosti opstanka na hercegovačkim prostorima.

Tko nikad nije gladan ? Tko je gladan ili žedan ?photo: A.Milanović

Ubrzo su svi Raguži i Ragužuše obukli nove majice Raguži 1610. i zapjevali našu himnu Raguža. Cijelim putem busom se orila pjesma.

Veselo društvo Raguža i Ragužuša iz busaphoto: Z.Raguž Bilić

Program je počeo u petak poslijepodne dolaskom u Stolac gdje su članovi Odbora za izgradnju Spomen kapele imali sastanak.

Čekajući da se sastanak završi, ostali putnici su prošetali Stocem i doživjeli ljepotu ovog malog gradića.

Rijeka Bregava čini ovaj grad tako posebnim te je njezina ljepota upravo ono čemu se dive svi oni rođeni na ovim prostorima a i ostali koji posjete ovaj prekrasan gradić.

Vodena čipka na Bregavi - photo: R.Raguž

Sastanak Raguža u Stocuphoto:A.Milanović

Program je nastavljen na Lastvi i, uz sudjelovanje stotinjak Raguža, srodnika i prijatelja, položeno je cvijeće i zapaljena svijeća kod Spomenika zahvalnosti svim pokojnima iz roda Raguža.

Održana je i Sveta misa u crkvi sv. Nikole u Gornjem Hrasnom koju je predvodio don Pero Pavlović i riječima „blagoslovljeno sve što ste učinili, trebali bi se i drugi ugledati na vas“ pohvalio Raguže za sve njihove dosadašnje aktivnosti vezane za promicanje roda.

Groblje na Lastvi i crkva Sv.Nikole u Gornjem Hrasnuphoto: A.Milanović i R.Raguž

Sve Ragužuše i jedan Raguž ispred crkve sv.Nikole u Gornjem Hrasnu

photo:R.Raguz

Kolo pred crkvom sv.Nikole u Gornjem Hrasnuphoto:A.Milanović

Drugi dan, u subotu 8. lipnja, uz prisustvo više stotina Raguža, srodnika i prijatelja, program je počeo u 11,00 sati služenjem Svete mise u crkvi sv. Ilije Proroka u Stocu koju je pred-vodio don Damjan Raguž, uz koncelebraciju don Vinka Raguža i don Rajka Markovića. „Pozvani smo popravljati sebe i svijet oko sebe“, riječi su koje nam je na početku Svete mise uputio don Damjan, uz preporuku da „iskreno zavirimo u sadašnjost i odlučimo učiniti nešto dobro za budućnost“.

Poslije Svete mise mnogi su iskoristili priliku slikati se s svojim rođacima Ragužima i izmi-jeniti par riječi o tome što se novo dogodilo od zadnjeg okupljanja Raguža u Stocu.

Nakon dugo godina susreli su se Raguž iz Kenije s Ragužem s Pelješca

Đure Raguž s Barana photo:R.Raguž

Poslije sv. Mise, u dvorištu crkve predstavnici Raguža su položili cvijeće i zapalili svijeću na spomeniku žrtvama Drugog svjetskog i Domovinskog rata župe Stolac.

Poslijepodnevni kulturno-zabavni program nastavljen je u „dragulju prirode“ Karaotoku u Hutovu blatu, jedinstvenoj zelenoj oazi s obiljem vode, i mnoštvom biljnih i životinjskih vrsta. Inspirirani ljepotom Hutova blata, Raguži, srodnici i prijatelji su, uz hercegovačke uštipke, janjetinu i ostale proizvode ovoga kraja, oživjeli tradicionalne pjesme – orila se ganga i bećarac do kasnih večernjih sati.

Naš rođak Stojan bio je neumoran, riječi u izvornom obliku tekle su kroz pjesmu, uz svesrdnu podršku njegovih Ragužuša. „Čuješ li ti to moj rode, a učio sam ih samo 350 km“, riječi su našeg Stoleta dok je pričao ostalim Ragužima kako nas je učio gangu na našim zajedničkim putovanjima autobusom po Hrvatskoj i Hercegovini. I ne samo to! Stole nas je naučio i kako pozvati ostale da nam se pridruže u pjesmi, pa evo neka i to ostane za povijest, a oni koji se prepoznaju kroz ove nadimke neka znaju da nas sve duboko veže zajedničko srce i ljubav prema rodu: “Faca, Maca, Gaćina / Kikla, Šura, Pjevčina,/ Dođi Niko rodicama.”

Veselo društvo okupilo se oko Stojana.

photo : R.Raguž

Nije samo pjesma remetila tišinu i ljepotu ovoga kraja. Čak su i ptice utihnule, znaju one što je ganga, pa i one su se, većinom, izlegle u ovim prostorima. Uz pomoć naših glazbenika s harmonikom i gitarom koji su neumorno pjevali i pokazali zavidan repertoar pjesama prema željama sudionika, krenulo je i kolo.

I ovdje je na vidjelo izašla kreativnost Raguža, uz pomoć našeg rođaka Macana Ragužuše su zapjevale: “Igrajmo i pjevamo bolje od Engleza, / Ima nas Raguža više od Kineza.”Moramo naglasiti da su ove, malo promijenjene riječi, proizašle iz riječi našeg rođaka Ivana iz Zatona koji je u svom prilogu našoj zadnjoj knjizi opisao nogometni susret i pakleno navi-janje gledatelja Raguža iz Kruševa: „Duž sjeveroistočne strane igrališta, odmah uz aut liniju, povezali smo se rukama u lanac te gromoglasno i bez prestanka pjevali: Igramo, navijamo, bolje od Engleza, / Ima nas Raguža više od Kineza“ (Otkud da te zovnem rode, Zagreb 2012., str. 358.)Krenulo je kolo „Trojanac“ pod vodstvom našeg Macana i mladog Raguža iz Kruševa koji je pokazao izvanredne plesne sposobnosti. I ponovno su Ragužuše zapjevale: “Oj Raguži plešite Trojanac/ Macan će vas naučiti Tanac.”

Vrhunac okupljanja bila je vožnja brodicama po Hutovom blatu. Unatoč šali što je jedna od Ragužuša izjavila kako je pročitala na internetu da u jezerima ima aligatora, pedesetak Raguža je, uz pomoć našeg Macana, odlučilo uživati u vožnji. Naravno, putem do polazišta brodica ispjevana je pjesma: “Oj Macane, ti naš rođo pravi, /Nećemo se voziti po travi.”

Svu ljepotu i bogatstvo Hutovog blata intenzivno smo doživjeli upravo tijekom vožnje brodicama. Okruženi obiljem vode, uživali smo u bogatstvu vodene vegetacije i najzastu-pljenijem lokvanju i lopoču, močvarne vegetacije s neizbježnom trskom, te drvenastim vrsta-ma s mnoštvom vrba. Naravno, bilo je malo straha i vriske, što je naš Macan brzo riješio rakijom, vinom i pivom.Pri povratku u Zagreb, pričama, dosjetkama, smijehu i pjesmi nije bilo kraja. Veselo smo pozdravljali Samoborčekove autobuse znajući da će se ti pozdravi prenijeti Mariju, našem dugogodišnjem vozaču i imenovanom doRagužu, koji nas ove godine nije mogao voziti. No, dobili smo vozača Dražena koji se izvanredno uklopio u naše društvo i dobili smo tako još jednog doRaguža. Zahvalili smo, kako to samo mi znamo, pjesmom:Naš je Dražen tako dobra duša,samo vozi nikoga ne sluša.

Vozi, vozi Darojković mali,sve Raguže i stalno ih hvali. Naši veseli fotografi : Z.Bilić, S.Raguž, R.Raguž i A.Milanović

Oj Raguži, sretni meni bili,dogodine opet se vidjeli.

Vidimo se, naravno, ali i prije. U subotu, 5. listopada 2013., putujemo u Ljubljanu na poziv naših rođaka Raguža i srodnika iz Slovenije. Sretno!

photo: R.Raguz

Veselo društvo Raguža, srodnika i prijatelja na druženju na Karaotoku