Odnos Umjetnosti i Zivota u Pirandella

PregledničlanakUDK17.023.3/L.PirandelloPrimljeno16.04.2008.

ŽeljkaMetesiDeronjićInstitutzafilozofiju,UlicagradaVukovara54,HR–10000Zagreb

[email protected]

OdnosumjetnostiiživotauPirandella

SažetakU radu se nastoji sagledati Pirandellovo shvaćanje života i umjetnosti, dvije po njemu me-đusobno neodijeljene dimenzije. Prepoznavši u umjetnosti njezinu moć kojom prodire pod površinu zbilje, razotkrivajući je kao obmanu, Pirandello, transponirajući »stvarnost« u svijet umjetnosti, dovodi ne samo svoje duboko tragične likove već i čitatelje, pred golu istinu realnosti koju može dohvatiti i prikazati samo umjetničko stvaralaštvo. Istina Piran-dellove umjetnosti nameće se kao istina realnosti, a budući da ruši sve čovjekove imaginar-ne konstrukcije, prikazujući mu, u zaustavljanoj slici života apsurdnost i ništavilo njegove egzistencije, nužno se nameće pitanje važnosti čovjekova boravka u istini umjetnosti.

KljučneriječiLuigiPirandello,umjetnost,život,istina,zbilja,iluzija,književnost,filozofija,teatar

Dajeumjetnostneodvojivaodistinepotvrditćenamnajvećiumovidevetnaes-togidvadesetogstoljeća,astoljetneraspraveokonjezinenaravi,predmetaisvrhestvaranja,teponekipokušajinjezinadegradiranjauodnosunafilozofi-ju,pokazujudajeuvijeknalazilaputeveinačinedaopravdasvojepostojanje.Kolikoježivotupotrebnaumjetnost,aliiumjetnostiživot,neospornoje,nomožemoli,iukolikojmjeri,govoritiovažnostičovjekovaboravkauistinikojuumjetnostzahvaćairazotkriva,imoželiga,nakrajukrajeva,njezinaspoznajaobogatitiiliuništiti,pitanjasukojaćemoovdjepokušatirasvijetli-tiudijalogusLuigijemPirandellom(1867–1936),jednimodnajznačajnijihtalijanskihknjiževnikamodernograzdoblja,nobelovcem(1934.),čovjekomkoji jepoljuljaotemeljedotadašnjihdramskihkonstrukcija,ali imisliocemkojiće,gradećisvojelikove,kojisu,borećisesvanjskimiunutarnjimsvije-tomnerijetkozavršavaliosamljeniidubokonesretni,otvoritinekazanimljivaipoticajnapitanjavezanauztemuegzistencije,istine,ljudskesamoćeteuop-ćetememogućnostispoznajevlastitogpostojanjaunerazumljivojineuhvat-ljivojstvarnosti.Tkosam,nakojinačinegzistiram,odnosnošto jeuvjetmojeegzistencije,mojeg»Ja«?Moguliuopćesasigurnošćureći»Ja«postojim?Kolikojemojživotproizvodmogvlastitogizbora,željaimisli,akolikojetajisti,mojživot,mojaosobnost,uvjetovanamišljudrugihljudi?Postojelisamomaskekoje(svjesnoilinesvjesno)mijenjamozbogdrugih?Gdjejeistina?Postojiliona?–nekasuodpitanjakojaćesezasigurnonametnutionometkoupoznaOca,protagonistajedneodnajslavnijihdramadvadesetogstoljeća,Sei personaggi in cerca d’autore(Šest lica traži autora,1921,1925)imisaoniživotMattijePascala,odnosnoAdrianaMeisaiVitangelaMoscarde–glavnihlikovaPiran-dellovihromanaIl fu Mattia Pascal (Pokojni Mattia Pascal,1904)iUno, nes-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA112God.28(2008)Sv.4(945–961)

Ž.MetesiDeronjić,Odnosumjetnostiiži-votauPirandella946

suno e centomila (Jedan, nijedan i sto tisuća,1924),djelakojanajreprezenta-tivnijeprikazujuosnovnePirandellovepreokupacije–spoznajnirelativizam,depersonalizacija,problempluralitetanašeg»ja«,testalniantagonizamformeiživota.Potrebno jenaglasitidaPirandello,baveći sepitanjimapostojanjaistine,čovjekaisvijeta,personalneegzistencijeislično,neizlažečvrstifilo-zofskisistem,jernjegovafilozofija,prožetaelementimaegzistencijalističke,Bergsonove,Schopenhauerove iNietzscheove filozofskemisli,1 vrijedipo-najprijekaonjegovosobniživotnisistem.2Unjegovojknjiževnojdjelatnosti,filozofijaiumjetnostbitnosuovisnejednaodrugoj,jerfilozofijukoristikaomjestoukojemseobjavljujeumjetnostili,drugimriječima,njegovajefilo-zofijabitnjegoveumjetnosti.3Pirandellovoknjiževnostvaralaštvoproizvodjedubokoproživljenogosjećajaživota,rezultatgenioznogioštrogumakojiprodireispodpovršinestvarnostiibezbrojnihmaskikoježivotznače.UniverzalnikarakterPirandellovadjelasvjedočikolikojerazumiozbiljuisvačovjekovastanjaduše,kolikojedubokoproživljavaogubitakvjereuobjek-tivnuistinu,besmisaoživota,moralnukrizu,raspadopćeljudskihvrijednostiirelativizamkojiseuvlačiousvapodručjaživotapoistekuPrvogsvjetskograta.4Utomjesmisluznačajannjegovodmakodvladajućegverizma(tali-janskogoblikaeuropskognaturalizma),prisutnoguranojfazinjegovastvara-laštva,5kojijeizniknuonanekimtemeljnimnačelimapoetikerealizma,6ne-odvojivihodvladajućegpozitivizmainjegovauzdizanjačovjekovarazuma,»propovijedi«očvrstojistiniosvijetuimogućnostiznanstvenespoznatljivo-stirealnosti.Pirandellonepristajeslijeditimodukojulansiraprocvatprirod-nihznanosti19.stoljećaizauzimaizrazitokritičkistavpremapozitivističkimimplikacijama i općem uvjerenju da će eksperimentalna znanost osiguratiopćeznanje.7Pirandellosvojimdjelomnenastojipružiti,da takokažemo,dokumentarniprikazljudskesvakodnevicenislikudruštvasvogavremena,anepokazujenitiintereszasredinuizkojedolazenjegovilikovi.Onjeusredo-točennaživotpojedincaudruštvu,na»Ja«nasuprot»Drugih«kojiblokirajuautentično»Ja«.Pirandellovaantipozitivističkaiantinaturalističkaumjetnostpokazujedasuonodobnapozitivističkauvjerenja–prijesvegauvjerenjedasudruštvenazbivanjaiživotsâmpodložnizakonitostima,dasuracionalniijasni,atimeiznanstvenoobjašnjivi–neodrživa,jersâmintelekt,taj,kakokažeNietzsche,»majstoriluzija«,nemožeprodrijetiupodručjeistine–istinekojaseubrzonebirazotkrilakaoobmana.BilobipogrešnorećidasePirandellonevodinačelomistinitostiineuočitidajeion,poputrealističkihiverističkihpisaca,predanipromatračiistraživačzbiljeičovjeka.Imperativrealizmainaturalizma,odnosnoverizma–štoreal-nije,vjernije,točnijeidetaljnijeprikazatiiopisatizbilju,Pirandello,takoreći,nezanemaruje,alisenjegovaoriginalnostinovostpokazujuuinteresuzaoneunutrašnje,dubinskeslojeveiuzrokeborbeinemiraučovjekukojispoznaje»pravu«istinitostzbilje.Njegovprikaz»stvarnosti«razgolićujezbiljuičo-vjeka.Idokrazdobljerealizmauknjiževnomdjeluvidizrcalokojetrebaod-slikatistvarnost,aumjetnostopćenitodoživljavakaoglasnaroda,Pirandello,ukojemsvakakotrebavidjetičovjekaprijesvogvremena,odvažnoprobijaputmodernoj,avangardnojumjetnosti.UPirandellovustvaralaštvumoguseprepoznatinekeključnetočkeestetičkihnastojanjaekspresionističkeumjet-nosti:antinaturalističkistav,kritikapozitivizma,temaotuđenjamodernogčo-vjeka,težnjazaotkrivanjemistinezbilje,usredotočenostnaunutrašnjiživotčovjeka,njegovedoživljaje,reakcijunasvijetistvarnost,nadaljeprotestpro-tivdruštvenogmehanizmakojipriječirazvojisloboduindividue,buntprotivkonvencija–pokazatćesekaobitnepoveznicePirandellaiekspresionizma.



»Jamislim«,zapisujePirandello,

»…daježivotvrložalosnalakrdija,jernosimousebi,adanisamineznamozaštonikako,po-trebudaneprestanovaramosamisebe,kreirajućispontanojednustvarnost(zasvakogposebnu,nikadistuzasve),kojaseodčasadočasapokažepraznomiiluzornom(…)Mojaumjetnostjepunasamilostizaonekojisezavaravaju(…)«8

Onikojimeželeupoznati,rekaojesvojevremenoPirandello,trebajuseupo-znatismojimlikovima.MartaAjala,MattiaPascal,DonataGenzi,VitangeloMoscarda,Otac,Henrik IV., ali imnogidrugi, likovi sukojebismomoglinazvati»strancimaživotakojisushvatili‘igru’«,9krozčijećeživote,djelo-vanja,osjećajeirazmišljanjanjihovtvoracizrazitisvojenajdubljemisaonepreokupacije,svojerazočaranjeinepovjerenjepremaživotu,aliiukazatinaništavnostživota,tegorkoiotrovnozadovoljstvokojenamtajživotpruža.Pirandellovafilozofsko-umjetničkamisaoproizlaziizuvidaudubinuživota,misliisvijestičovjeka,izdoživljajačovjekakaomarioneteživota,odnosnodruštvenogmehanizmaukojemsemoratrajnomijenjatiiprilagođavati,štoznačinavlačitinaseberaznovrsnemaske,ovisnooprilikamailiosobamaskojimadolaziukontakt.Nebiiztogaproizašaonikakavraspadličnosti iligubitakoslonca,kadabičovjekživionevidećisekakoživi,odnosnokadabisebeshvaćaokaojedinstvenuineponovljivuindividuu,kaojednobićesvlastitimmislima i sigurnim spoznajamao sebi i svijetu koji ga okružuje.Ipak,Pirandelloželiupravosuprotno.Problemkojisesastojiupravouživjeti, a ne vidjeti sebe živjeti,nastojiriješitiu»korist«čovjekanatajnačinštogapostavljapredzrcalo,odnosno,dovodigadospoznajeoiluzornostispoznaje,douvidaunemogućnostidosezanjaistineosamomesebi,jeronnijesamoje-dan»Ja«,većbezbrojsvojih»Ja«.Suočenisaspoznajamakojeautorpostav-ljaprednjih,atežećijednojpostojanojistiniinastojećizarobitineprekidantijek,gibanježivotakakobisestvarnostoslobodilaodfikcijeipretvorljivosti

1

Iako izobrazbomnije bio filozof,Pirandelloje pokazivao izrazitu sklonost za filozofskapitanja. Svoje nezadovoljstvo sveučilišnimobrazovanjem koje dobiva u Rimu rješavaodlaskom u Njemačku, točnije u Bonn, štomujeomogućilodaseupoznasvažnijimdje-limanjemačkekultureifilozofije.

2Usp.IvoHergešić,»LuigiPirandelloiliTijeloiSjena«,u:isti,Književni portreti,Stvarnost,Zagreb 1967., str. 585; Jugana Stojanović,»LuiđiPirandelounašemvremenu«,u:LuigiPirandello, Pokojni Matija Paskal (prev. J.Stojanović),Slovoljubve,Beograd1979.,str.5–16.

3Usp.FranoČale,»PirandellokaodramatičarinjegoviodjeciuHrvata«,u: LuigiPirandello,Gole maske (prir. F. Čale), Cekade, Zagreb1992.,str.12.

4Usp.IvoHergešić,»LuigiPirandelloiliTijeloiSjena«,str.583–596.

5

Kaozajedničkielementkojićetrajnopovezi-vatiPirandella iVergu,pojavljujeseosjećajsućutiirazumijevanjezaljudskupatnju.

6

Misli se, prije svega, na načelo istinitosti itipičnosti, no nikako se nemože zaobići nizahtjev teoretičara i pisaca realizma za pri-kupljanjem i proučavanjem životne građe,kao niti nužna potreba za oslanjanjem naznanstvenaistraživanjaispoznaje,kakobisezbiljaprikazalaonakvomkakva jest, služećisetakozvanomfotografskomtehnikompripo-vijedanjaiopisivanja.

7

C.LuigiFerraro,Luigi Pirandello e Miguel de Unamuno: fra »identità« e »creazione delpersonaggio«,www.artifara.com/rivista5/te-sti/pirandello.asp(13.10.2005.).

8

RiječjeojednomPirandellovomautobiograf-skomzapisukojiseovdjenavodipremaFra-noČale,»PirandellokaodramatičarinjegoviodjeciuHrvata«,str.10.

9

Pirandello. La poetica, http://users.libero.it/rrech/pirandello_2.html, stranicu uredio Fa-brizioRechichi(13.10.2005.).



iizgradiloautentično»Ja«,Pirandellovićelikovirazvitiposebnuunutrašnjupotresnudramu ličnosti.Željni, a nemoćni da u svojimnaporima fiksirajutijekživotaoniće,shvativšidajenjihovaborbaunaprijedizgubljena,ostatiživjetizarobljeniuspoznajiolažnostiiprividnostirealnosti.NaprimjeruMattijePascala,kojinapuštarodnomjestoikojemuse,bježećiizpoznatesredineunepoznatu,pružamogućnostpromjeneidentiteta,teVi-tangelaMoscarde,koji,nakonizjavenjegovesuprugedamunosstojiukrivo,dolazidostrašnogotkrićaispoznaje,kojiga,naposljetku,dovodeidoludila,Pirandellonastojiobjasnitikakominismoonoštojesmo,odnosnokakonašbitak,našebićenijeonoštomimislimodajest–djelonašihsklopovamisliipredodžbi–većproduktformi,kalupaikonstrukcijaukojenaspostavljajusubjektikojinasokružuju idruštvoukojemuživimo.Mattiabježi izsvoggrada,napušta»bijedanživotlišenogmogućnostidaseneštopopravi«.10

»Sadasambiosâm,usamljenijinegoikad,oslobođensvakevezeiobaveze,slobodan,potpunigospodarsamogsebe,neopterećenprošlošću,sbudućnošćupredsobom,kojusammogaogra-ditiposvojojvolji.«11

Notopočetnooduševljenje,tajosjećajlakoćeiosjećajkrilakojasumupru-žalaletposlobodnimprostranstvima,nijepotrajao.Mattiaje,kakobimogaoživjetimeđuljudima,odnosnoživjetiuopće,moraostvoritinoviidentitet,no-vogsebe–itakonastajeAdrianoMeis.PremdajeMattiasadabio»pokojan«,aAdrianoMeisživ,AdrianosenijemogaoosloboditiMattijineprošlostikojagajeneprestanopratilaiotežavala»noviživot«.

»Uostalom,akoćemogovoritiiskreno,zadrugesamsetakoudesio,nezasebe.Jesamliondamoraoipredsobomdržatitumaskunalicu?AakosveovoštosamizmisliooAdrianuMeisunijeizmišljenozadruge,zakogajeondaizmišljeno?«12

Adrianojebioizmišljenilik,izmišljotinakojaje,kakokažesâmMattia,htje-laimoralabitisamostalnauodnosunastvarnostkakobisespustilautustvar-nost.Notonijebilomoguće!AdrianojeMattijiomogućioponovnorađanje,drukčiji,slobodnijiživot,alitajesloboda,kakojetoMattiaubrzoishvatio,predstavljalaživotizvanzakona,odnosnoslobodubezslobode.Životkojijeonvodiobiojebesadržajanibesciljan;onnijemogaosudjelovatiunjemu(budućidanijeimaovlastiti,»pravi«identitet,Mattiasenijemogaoponovnooženiti,prijavitikrađupanitisudjelovatiudvoboju),onjebiovanjskiproma-tračvlastitogživota.AdrianojeMattijiomogućio(ne)sreću»dasebevidikakoživi«.Toznačidajedobiouvidutemeljljudskogpostojanja–oblik,forma,sheme,konstruk-cijeikalupiukojenaspostavljadruštvoinakojesmoosuđenivećsamimrođenjem,predstavljajuosnovuljudskogživota.MattiaPascal,kojibježioddruštvenihnormi,kalupa,konstrukcijaiformikojimuonemogućujudabude»ono što jest«, a koji naposljetku shvaćadanasodređujuupravo ti kalupii formeukojenaspostavljajudrugi,poslužio jePirandelluda izrazi svojuosnovnumisao,svojeosnovnotumačenježivotakojimpokazujeapsurdnostljudskeegzistencije.RomanPokojni Mattia Pascal završavaprotagonistovimprihvaćanjemživot-nog paradoksa kroz tužnu spoznaju kako »izvan zakona i izvan svih onihpojedinosti, bile one radosne ili žalosne, pojedinosti koje čine da smomi,upravomi,nijemogućeživjeti«.13 IglavnićejunakromanaJedan, nijedan i sto tisuća, VitangeloMoscarda,kaoiMattia,završitipotpunoosamljen,uro-njenuspoznajuoapsurdnostiiparadoksalnostiživota.Pirandelloćeuovomeromanuprikazatištosedogađakadačovjekotkrijeistinu–istinuosamomesebi,aliiosvijetuukojemživimo.



Kakobičovjekmogaoegzistirati,nužnojedaosebiizgradiodređenepre-dodžbe,oblike,dastvorinekivid,slikusamogasebe.Glavnićelikspomenu-togromana,Moscarda,doćidouvidaupogrešnostsvojihvlastitihkonstruk-cija–shvatitćedaonnijeonoštomislidajest,danijeonouštojevjerovaočitavsvojživot;onnijeproizvodsvojihmisli,svojihprojekcija,onnijetajkojiodređujesvojbitak–točinedrugi,svionisubjektiprisutniunjegovuži-votu.Odonogtrenutkakadamuženajednogjutrakažedamunosstojiukrivo(ačegaonuopćenijebiosvjestan),životseVitangelaMoscardepočinjepre-tvaratiumučnuinapornupotraguzastrancemkojimjepostaosamomesebi.

»Pomisaodadrugivideumeninekogatkonisamjakakvogsepoznajem,nekogakogasamoonimogupoznavatigledajućimeizvanaočimakojenisumojeikojemipridajuizgledkojemujesuđenodameniuvijekostanestran,premda jeumeni (…)Kakodausebipodnosimtogstranca?Togstrancakojisambiosâmzasebe?(…)«14

Njegovaćegaopsjednutapotragazastrancemusebidovestidojošjednog,većegistrašnijegotkrića–dookrutneistine:danepostojisamojedanstranacunjemu,već»stotisuća«–upravoonolikokolikoimaosobaunjegovuživo-tu.Moscardapočinjeshvaćatikakoseukontaktusrazličitimljudima(supru-gomiliprijateljima),onkaojedan,počinjepretvaratiunizdrugih–svatkomudajedrukčijioblikpostojanja,svatkogavidikaonekogdrugogMoscardu–kaoonogakojiseuklapaunutaronihkonstrukcijaiiluzijakoje,kaouvjetsvojevlastiteegzistencije,stvarasvakipojedinac.

»Nisamseuopćepoznavao,nisamzasebeimaonikakvuzbiljukojabibilamojavlastita(…)poznavalisumedrugi,svatkonasvojnačin,premazbiljikojusumipridavali:tojest,svatkojeumenividioonogMoscardukojinisambioja,kadjazasebenisamupravomsmislubionitko;biosamonolikoMoscardikolikojebilonjih(…)«15

Pirandelloće,nesamoglavnomprotagonistudjelavećisamomčitatelju,datidasepozabavipitanjimavlastitogživotaisvijetomkojinasokružuje.Natajćemosenačin,zajednosMoscardom,zapitatiuvjerodostojnost,kredibilitetrealnog,pojavnogsvijeta– je lionzaistaneštorealno,sazdanonačvrstimtemeljima,vrijedilimojsvijet,odnosnonačinnakoji»Ja«vidimsvijetokosebenaistinačinizadrugeljude,ilijeonsamojošjednailuzija–iluzija,konstrukcijakojustvaramonaistinačinkaoikonstrukcije,iluzorneslikeosamimasebi?Postojilionolikosvjetovakolikopostojiiljudi?Vrijedilisvijetsamounutar konstrukcija što ih sami stvaramo?Pirandellovu opsjednutostiluzijamakojeprodiruivladajusvijetomiljudskimživotima,kaoimišljudanikadanismo»jedan«,potvrditćeiOtac,likizdrameŠest lica traži autora,usvomobraćanjuRedatelju:

»…svatkoodnasvjerujezasebedaje‘jedan’ijedini,nonijetako;svatkojeodnas‘mnogi’,višenojedan,uskladusasvimmogućnostimapostojanjakojenosimousebi.‘Jedan’sovim,‘jedan’sonim–međusobnotakorazličiti!Aistodobnoživimouzabludidasmouvijek‘jedanteisti’ivjerujemodasmouvijek‘tajjedan’,usvakomsvomčinu.Nijeistina!«16

10

LuigiPirandello,Pokojni Matija Paskal,str.69.

11

Isto,str.97.

12

Isto, str.119.

13

Isto, str.252.

14

LuigiPirandello,Jedan, nijedan i sto tisuća (prev. M. Čale), Konzor, Zagreb 1999., str.19.

15

Isto, str.52.

16

LuigiPirandello,Šest lica traži autora (prev.S.Husić),SysPrint,Zagreb1997.,str.36.



»Vipristupateprozoru,gledatesvijet,mislitedajeonkakavvamsečini.«17

UpornotraganjezaodgovorimaMoscardujedovelodorušenjanjegova,kakovanjskogtakoiunutrašnjegživota.Onvišenijeimaoživot–postaoje,po-putMattijePascala,»živimrtvac«.Moscardaće,nakonštojeizgubioženu,kućuisvuostaluimovinu,završitiuubožnici,potpunoosamljen,bezikogaiičega.Razočaran,apatičanirezigniranživiutišiniprirode,provodećiudjeloposljednjiivrhovnicilj–»priječitidamisaoiznovastaneraditiiunutrinimuopetnačiniprazninuuzaludnihkonstrukcija«.18

Pirandellovoživotnoliterarnoostvarenjekojeprogovaraosveopćemrelati-vizmu,onemoćičovjekadaspoznasamogsebe,daprosudi,ocijeniidaživionoštojest,otvarajednoključnopitanjeisredišnjuproblematiku–problemumjetničkogstvaranjausvijetuiluzijairelativnosti,problemuobličenja,fik-siranja»prave«istinerealnosti,one»prave«ličnosti,istinskedramečovjekaunestalnomipretvorljivomživotukojibježipredformom.19

Ukakvomodnosustojiumjetnostnaspramlažneiiluzornestvarnosti?Moželi sena temeljupostavkedaonacrpi izživota i služičovjekuna tajnačinštozahvaćaživot injegovabićasciljemda ih razgoliti iprikažeugoloj imučnojstvarnostiukojojčovjekostajetrajnorazapetizmeđuformeiživo-takoji nepodnosi formu, zaključiti daumjetnost imaprivilegiranpoložaj,da imasposobnostzaustavitineprestanemijene i razbitina trenutak iluzijukakobiseonasamapokazala?TragičnostnašegpostojanjaPirandellovidiuneprekidnomsukobljavanjuvanjskogsvijetakojipredstavljaformu,obliksunutrašnjimsvijetomkojipredstavljaaktivnost,dinamičnost, razvoj,kreta-nje,ne-oblik.Pirandelloće,kaoifrancuski»filozofživota«HenriBergson,bit ljudskog života vidjeti u trajanju,mijenjanju i sazrijevanju.Ljudsko jebiće,kažePirandello,nemirno,pokretljivo,promjenljivo–onotrebaprostor,slobodukakobimogloživjeti,mijenjati se, a time i razvijati.To je razlogzbogkojegčovjek(kaoštojeprimjericeMattiaPascal)bježiodformi,kalupaukojegaželepostaviti.Jerkadjednomčovjekazarobioblik,kadodustaneodborbeikadprihvatiulogukojusumunamijenili,onsepretvarauživogmrtvaca.Formaubijaživot,ubijabitčovjeka.Teškoježivjeti,kažePirandel-lo,noonoštojejoštežejestživjetimeđudrugima.Jerdabisemogloživjetiporeddrugih,potrebnojedabudemoonakvikakvenasonižele,potrebnojedasestalnoprilagođavamokakobismoseuklopiliunjihoveiluzijeonamasamima.StoganinečudičinjenicadajePirandellokrozsvojcjelokupniknji-ževniopussnažnonaglašavaoborbuizmeđuunutrašnjegivanjskogsvijeta,odnosnoborbuizmeđuonogaštočovjekjestiželibiti, ionogaštomuna-mećudrugi subjekti.Život nepodnosi forme, uči nasPirandello, on senemožeoblikovatiidefinirati.Životjevjetar,vatra,more,onjestalnokretanje,razvoj,nestalnostistogaseonnezaključuje.Svakaformapredstavljasmrt,ističelikPirandellovenoveleZamka (1915.),aonoštosmonazvaliživotom,samojeiluzijakojomsemi,mrtvaci,obmanjujemo.Jedinomjestogdjeseživotslobodnostvara,kakokažePirandellousvojojdramiNaći se(1932.), jestteatar.Onojestajališteodogađajima,oživotui,za razliku od stvarnog života, predstavlja sigurnost.Umjetničko djelo živivječno,jerselikunjemunemijenja,onjefiksiran,doksečovjekuživotuneprestanomijenja–on je sadovaj, sadonaj,nikad»isti«,nikad»jedan«.Životnepodnosiformu,umjetnostjestforma.Vrlodobarprimjerdiferencijeizmeđukazališnog,tojestumjetničkogdjelaiživotaizrazitćePirandellouromanuPokojni Mattia Pascal:

»Blagolutkamanadčijimdrvenimglavamaneboostajeneprobušeno!Oneneznajuzagrozni-čavuzbunjenost,smetnje,sumnje,sažaljenje:svejetonjimastrano!Mogusehrabroprepustiti



komedijikojuigrajuiunjojuživati.Moguvoljeti,mogumislitiosebidobroicijenitisebe,adasenikadneonesvijesteiliihneuhvativrtoglavicaitozatoštojetonebokrovkojiodgovaranjihovojveličiniinjihovimpostupcima.«20

Doživljavajućisvijettamnicom,PirandellovilikovirazmišljajuiosjećajusepoputtragičnogHamleta.Oničinevidljivomdramusvakogčovjeka,tragičnusudbinučovjekaprisiljenogdapodnosinepodnošljivutežinumaskekojagauništava,daprimaulogeidentiteta,formekojeblokirajutijek,gibanježivota.Onisvjedočeolažnostiukojojživimoičijismodio,o

»…golomživotukojipulsiraunutariluzijaifikcije.Kakvosunamlicedalidanjimeigramouloguživota?(…)Svatkosebimaskuskrpakakonajboljezna–vanjskumasku.Jerunutraimajošjedna,kojasečestonepoklapasvanjskom.Takoništanijeistina.Da,istinitojemore,istinitaplanina;istinitkamen,istinitavlattrave,aličovjek?(…)Jerprvikorijennašegzlaupravojeutomeosjećajuživota.Drvoživi,aneosjećasebe;zanjegazemlja,sunce,zrak,svjetlo,vjetar,kišanisudrugodolionsâm.Čovjekje,međutim,rođenjemstekaotu tužnupovlasticudasebeosjećadokživi,aiznjejeproizašlalijepatlapnjapokojojsetajnjegovosjećajživota,promjen-ljiv,raznolik,smatranekomstvarnošćuštopostojiiizvannjega.«21

ZadatakštogaPirandello,tajistraživačkium,postavljapredsebekaoumjet-nikasastojiseupromatranjuiproučavanjučovjekainjegovaživotasastav-ljenogodiluzijakojesenamećukaoistina,uispunjavanjuobvezekojuimapremadruštvu,uimperativu:zahvatitirelativizamidovestičovjekapredraz-golićenživot.Prividni redzbiljenemože se shvatiti iznjega samoga,većsamoizprividanadrugupotenciju,izprividaumjetnostikojiobjavljujepri-vidzbilje.22Iakozvučiparadoksalno,činise,dakle,dajeumjetnost,usprkostome što se doima kao krinka, kao područje iluzija i svijetmaski, upravosuprotnaodtoga.23Tekumjetnost,podprividomkrinke,razotkrivaonoštojevećShakespeareovMacbethuvidio–daježivotsjenaštoluta,pozornicanakojojčovjeknavlačimaskesukladnoulogamakojemusedodjeljuju.24NoosimštodolazedoistespoznajekaoiMacbeth,Pirandellovilikovipodsjeća-juinaHamletakoji,tražećiistinuusvijetukojigaokružujeikojinaposljetku,podutjecajemotkriveneistine,počinjesumnjatiusveživotneidruštvenevri-jednosti,paiusamogasebe,uviđadajetaspoznajaujednoinjegovapropast.InteresantnajeičinjenicadasejošprijePirandellova»teatrauteatru«(Šest lica traži autora) većShakespeare uHamletu koristi tehnikom»predstaveupredstavi«,usvrhuumjetničkoguprizorenjaistine.OnoštonamukazujuShakespeareovetragedije,aštonammožepotvrditiiPirandellovadramaŠest lica traži autora,jestdaseumjetnostpoigravaodnosimaizmeđustvarnostii

17

LuigiPirandello,Jedan, nijedan i sto tisuća,str.178.

18

Isto, str.190.

19

Usp. Isidora Sekulić, »Problem relativitetakodPirandela«,u:Kritički radovi Isidore Se-kulić (prir. S. Leovac),Matica srpska,NoviSad–Beograd1977.,str.323–337.

20

LuigiPirandello,Pokojni Matija Paskal,str.155.

21

LuigiPirandello,»Humorizam« (prev.I.Gr-gić),u:Luigi Pirandello. Nobelova nagrada za književnost 1934. (prir.I.Grgić),Školska

knjiga,Zagreb2001.,str.633,634;istumisaozapisujeuromanuPokojni Mattia Pascal.

22

MoranaČale,Pirandello u hrvatskoj književ-nosti: Vojnović, Kulundžić, Begović, Krleža, Marinković (doktorskadisertacija), rkp.,Za-greb1998.,str.255.

23

Usp.SnježanaHusić,Izmišljeni stvarni život Pirandellovih šest lica, u: Luigi Pirandello,Šest lica traži autora,str.12.

24

Metafora života kao kazališta, odnosno ne-stvarnogikratkotrajnogsna,prisutnaje,osimuShakespeareaiPirandella,iudramiŽivot je san,kojupotpisujeŠpanjolacCalderóndelaBarca(1600–1681).



privida,daonačakisamusebe»podvostručava«u»predstaviupredstavi«,odnosnou»teatruuteatru«,zahtijevajućidasezamislimonadpitanjemštojeistina,aštoiluzija.25Pirandellovametoda»podvostručavanja«unavedenojdramiimazaciljpokazatidaizmeđuumjetničkeiluzije(predstavekojuizvo-deglumcikazališnedružine)i»pravezbilje«(onekojuiznoseOtac,Majka,Pastorka,Sin,DječakiDjevojčica)nemarazlike,izuzevšitogadaumjetnost,činise,imatusposobnostdazbiljurazotkrijekaopozornicunajraznovrsnihulogaikostima.Osim tragičnosti koja dominira i obilježava sva Pirandellova djela, a kojaizvire iz uvida u uzaludnost traganja za vlastitim »Ja« i spoznaje o teretuegzistencijeuokviru»prave«istine,aliigorkog(humorističnog)podsmijehasudbiniskojomsenjegovilikovebore,učemujeHergešićpronašaoosnovuzatvrdnjudajeriječopotpunonovomstilutragedije,uPirandellajeistovre-menoprisutaniradikalanpesimizamkojipodsjećanaonajSchopenhauerov,pa bismo, respektirajući i ne zaboravljajući ni na jednom koraku njihoverazlike,mogli rećidaproizlaze iz sličnogkorijena– izvolje,bîti čovjeka,togpatnikauovom,najgoremodsvihmogućihsvjetova,kojaseočitujekaotežnja za postojanjem, ostvarenjem autentične egzistencije, ali i kao otporsprampatnjeinezadovoljstvakojinužnodolazesegzistencijom(Schopen-hauer),odnosnoistinomonemogućnostiizgradnjeispoznajevlastitog»Ja«i zbilje, te kule iluzija (Pirandello).Tragedija, kojoj su toliko naklonjeni iSchopenhaueriPirandello,opravdavanjihovupesimističnufilozofijujerona,potvrđujući besmisaoovog svijeta i patnjunakoju je čovjekosuđen, vodičovjekadoprihvaćanjarezignacijekaojedinogizlaza.NodokjeumjetnostuSchopenhauerovojfilozofijishvaćenakaotješiteljica,mjestoprivremenogzaboravapatnjeiugušivanjavolje,Pirandellovajeumjetnostnjegovobračunsasudbinomčovjeka,osvetazadolazaknasvijet.26

Bezintencijepodrobnijeanalizeidubljegpovezivanjastvaralaštvašpanjol-skogpiscaifilozofaMigueladeUnamuna(1864–1936)stalijanskimnobe-lovcem,valjalobiipakistaknutida,bezobziranaUnamunovuhumanističko-kršćansku filozofskuorijentaciju27 koja ga razlikujeodPirandella, obojicuvežeintereszaunutrašnjiživotčovjeka,temasamoćeidubokeusamljenosti,besmisaoitragičnoosjećanježivotakojemućeUnamuno1913.godinepo-svetitiiistoimenodjelo.NemožesezanemaritiniUnamunovopromišljanjesmislaipravanaživot,njegovstavdaječovjekuživotdanradinjegasamoga,kakobiostvariosebe,anedabiispunjavaodruštveneuloge,misaokojom,dakle,progovaraofundamentalnomproblemuukorijenjenomuPirandellovustvaralaštvu–opotrazičovjekazavlastitim,autentičnimidentitetomnasu-protdruštvakojesputavasloboduirazvojpojedinca.Akouegzistencijalizmuprepoznamokritičkiodnossprampozitivizmainje-govapretjeranogoptimizmaiakosepodsjetimodasuintereszapojedinačnuegzistenciju, uvjerenjeo apsurdnosti i besciljnosti egzistencije, ali i čovje-kovaotuđenost,njegovausamljenostu svijetunesigurnostiukoji jebačeniprepuštensamomesebisredišnjetemevelikanatogfilozofsko-književnogpravca,CamusaiSartrea,tadaćemouobičajenompopisupretečaegzistenci-jalizma,nakojemusenalazeKierkegaardiNietzsche,teDostojevskiiKafka,uknjiževnostipridodatiiPirandella,čijeknjiževnodjelonesumnjivosadržizametakegzistencijalizma.BezpretenzijauskogpovezivanjadodirnihtočakaizmeđutalijanskogknjiževnikaiCamusovateSartreovastvaralaštva,vrijedi,nezaboravljajućininaovojpostajinarazlikeioriginalnostnavedenihpisaca,navestinekolikomisaonihpoveznicakakobismopotkrijepilinavedenutvrd-nju.Camusćesestalijanskimnobelovcempovezatiuvjerenjemdau»svijetu



beziluzijačovjekpostajestrancem«,28aliibuntomprotivdruštva,konvencijaiiluzijakojeononameće(Stranac).KadaCamusgovoriočovjekukojitežiičeznezaapsolutnom,azanjeganedostižnomistinom,oneprestanomsukobučovjekasasvijetom,iluzijamanakojimagradimosvojemisliiuvjerenja,akojenam,nakrajukrajeva,namećeisamodruštvo,paioapsurdukao»ras-cjepuizmeđuduhakojiželiisvijetakojiobmanjuje«,29kadaučionemoguć-nostidosezanjaistinejeronajesamo»vodakojaprotječekrozprste«,30aliikadazapisuje:

»Čovjek jeuvijekžrtvasvojih istina.Kada ih je jedanputpriznao,nemože ihseosloboditi.Čovjekkojijepostaosvjestanapsurdazauvijekjevezanuznjega.Čovjekbeznadeisvjestantoganepripadavišebudućnosti«,31

tadapokazujedajeokupiransličnimpitanjimaiodgovorimakojasupratilaPirandellovumisaonudjelatnost, tedapogađabit spoznajedokojedolazePirandellovilikovi.Tjeskobainemoćmodernogčovjeka,osjećajmukeegzistiranjaivječnopri-sutnopitanjeoupitnostismisla,svrheiciljaživotakojeobrađujePirandello,naćićesvojemjestoiustvaralaštvuJ.-P.Sartrea.NaprimjeruRoquentinovauvida:

»Nazidusenalaziogledalo.Tojezamka.Znamdaćusesmjestadatiuhvatitiuklopku.Gotovoje(…)«,32

primjećujemoprisutnostmotivazrcalakojimSartre,jednakokaoiPirandello,želičovjekasuočitisistinomkojasesastojioduvidaunemogućnostsamo-spoznaje,jersmonužnoosuđeninaidentitetkojinamodređujudrugi,takodajednomupavšiu»zamkuogledala«subjektostajezauvijekvezanuzspoznajudaje»golomeso«.Sartreovouvjerenjedasuljudinašpakao,takođerjepri-sutnovećuPirandellovojknjiževnosti,jerupravoonopredstavljajezgruokokojesenadograđujenjegovaknjiževnaproblematika–konfliktizmeđu»Ja«i»Drugi«. Idokobojica, iPirandello iSartre,držedaprisutnost»Drugih«rađatragedijulikova,jerihblokirapostavljajućiihuforme,uPirandellajeantagonizamformeiživotatrajnoukorijenjenuljudskojprirodi,zbogčegasu

25

O Shakespeareovoj umjetnosti koja samusebe »podvostručava« i koja, zrcaleći sverazinezbiljejednuudrugoj,ostavljaprostorza raznovrsna tumačenja, prisiljujući nas dapostavljamo pitanja koja nas ne dovode dokonačnog odgovora, više u: Milivoj Solar,Povijest svjetske književnosti,Goldenmarke-ting,Zagreb2003.,str.136–137.

26

Osvijetunakojidolazimobezvlastitogodo-bravanja (»Trgnut od sna, možda zabunom,igurnutizvlakanajednojprolaznojpostaji.Noću;bezičegauzase…«)nikrivinidužni,ukojemvodimoprolazaninipočemusmi-slenživotnalikkratkotrajnomsnuPirandellogovoriukratkojnovelioporučnogkaraktera,Una giornata (Jedan dan), objavljenoj po-sthumno.TekstdonosiIvoHergešiću:Knji-ževnici nobelovci, Radio-televizija Zagreb,Mladost, Zagreb 1969., str. 55–68, a nalazisetakođeriu:LuigiPirandello,Pokojni Ma-tija Pascal. Deset novela, Naprijed, Zagreb1962.,str.331–336.

27

DankoGrlić,Leksikon filozofa,Naprijed,Za-greb1982.,str.424.

28

AlbertCamus,Mit o Sizifu(prev.S.Vučiće-vić),Maticahrvatska,Zagreb1998.,str.11.

29

Isto,str.34.

30

Isto,str.21.

31

Isto,str.32.

32

Jean-PaulSartre,Mučnina(prev.V.Machie-do),u:Jean-Paul Sartre. Nobelova nagrada za književnosti 1964.,Školskaknjiga,Zagreb2001.,str.27.



njegovilikovi,rezigniranipodutjecajemspoznajedokojesudošli,prisiljeni,ukolikoželeživjeti,odabratiizolacijuigušitisvakumisaokojauvijekiznovaotkrivamukuživotailisvjesnoprihvaćatimaskekojesuimdruginamijenili,Sartreovićelikovi,poputprimjericeprotagonistanjegovedrameZatočenici iz Altone,izlazpronaćiusamoubojstvu.ValjalobiukazatiinaPirandellovupovezanostsdvojicomknjiževnikasvjet-skoga glasa, predstavnicima teatra apsurda,Becketta i Ionesca koji, poputPirandella,rušedruštveneikazališnekonvencijeikoji,ukazujućiusvojimdjelimanatragedijumodernogčovjekaiapsurdnostljudskogpostojanja,tetumačećiživotčovjeka,temarionete,kaobesmislenotrajanjeispunjenopat-njama,prisiljavaju,vrločestozbunjenupublikudaseintelektualnopozabavipitanjimaiproblemimaskojimaihjekomad,odnosnoanti-komad,suočio.IakoBeckett iIonescoodlazemnogodaljeudramskomeksperimentiranju,odnosno »destrukciji« jezika, nužno je ukazati, ne poričući time njihovuizvornost,majstorstvo»uobličavanjapraznineiispraznosti«33čovjekovaži-vota i»unutarnjenapetostiuzaludnogočekivanja«,34da je temakojaćesepostavitikaoglavnaikarakterističnaproblematikateatraapsurda–temaje-zika,odnosnotemaispraznostinakojisesvelasvakodnevnakomunikacijai,analognotome,temanemogućnosti ikakvekomunikacijeimeđusobnogra-zumijevanja–našla svoje reprezentativnomjestovećuPirandella.Naime,većonpostavljapitanjekakosesporazumjetikadasesveneprestanomijenjaikadajednaizjavailimisaodanasmožebitiistinita,avećsesutrapokazatikaoobmana?NemogućnostkomunikacijeuPirandellaproizlaziizspoznajedanitkonikoganemoževidjetionakvogakakavonuistinujest,bezmaskenasebi,pasekomunikacijairazumijevanjenemogutemeljitinaistini, jer»istina«jednogčovjekanije»istina«izadrugog.Ako,dakle,svatkosvakogavidisamoizsvojekonstrukcije,tadajenemogućegovoritiosporazumijeva-nju.Budućidanemožemoznatitkoikadagovoriistinu,štojemaska,aštoje»gololice«,jersmosvimisamoglumcikojineprestanomijenjamouloge,međusobnasekomunikacijapokazujetekkaoteksttrenutačneulogeučemuse,dakako,krije temeljnapreprekaza razumijevanje tuđihmisli, stavova iosjećaja.Prematome,uPirandellovustvaralaštvutrebatražitiutjecajipoticajzatemeljnuproblematizacijuantiteatra–prekidmeđuljudskekomunikacijeispoznajaonemogućnostirazumijevanjauživotuukojemuriječilišenesmislaivezesazbiljompretvarajugovor,tojestjezikuispraznefrazeibesmislenoponavljanje.35

Ionescovoviđenjeapsurdakaoonogaštonemasvrhunicilj,Pirandellu je,iakogaonnijeizričitodefinirao,vrloblisko,jersejavljakaozaključaksva-kogdjela.UBeckettovojdramiČekajući GodotanenailazimosamonaPiran-dellovmotivčovjekakaomarionete,većina,utrenutkukadaPozzoiLucky,likovispomenutedrame,mijenjajuličnosti,minucioznorazrađenuspoznajuonejedinstvenostičovjekaipluraliteatunašeg»Ja«.Osimtoga,pokazujesedaapsurdnost,iluzija,iracionalnost,pitanjeokonač-noj,objektivnojistini,osmislupostojanja,azatiminemogućnostspoznava-njamnogihlicaistine–nekeodključnihPirandellovih,BeckettovihiIones-covihpreokupacija–imajuisticilj–učinitividljivomprazninuitragičnostegzistencije,uzaludnostnašihnaporainadanja,dakle,suočitinassistinomvlastitog (besmislenog,uzaludnog, ispraznog)postojanja i svijetomzakojivjerujemodapočivanalogičkojstrukturiismislu.Nodokseraskrivanjeisti-neuPirandellaprijesvegaprovodiukazivanjemnastalni,iučovjekutrajnoukorijenjenantagonizamizmeđuformeiživota,sukobu»Ja«i»Drugi«,nanemogućnostkomunikacijeusvijetuiluzijaukojemjeiriječtekiluzijakoja



dobivaznačenjeismisaosamounutariluzijekojusvakičovjekstvarazasebe,ali inanemogućnostspoznajesamogasebe,Beckett iIonescorazotkrivajuapsurd,prividimaskuzbiljeičovjekaslužećisedestrukcijomjezika.Svesupretečeietabliranipisciteatraapsurdasuglasniutomedajeiraciona-lanineobjašnjivživotčovjekaegzistencijalnakomedija,dajeljudskasudbinatragična,jerjeapsurdkonstitutivnaodrednicapostojanja,tedajetragi-kome-dija,odnosno,kakogadefiniraPirandello,humorističnoumjetničkoobliko-vanje(onoukojemseprekokomičnognastojinaglasititragično),jedininačinkojimsemožesagledatiioblikovatitajparadoks,bezobličnost,besciljnostiapsurdnakojisusvedeničovjekinjegovživot.36Dasesveonoštojesmiješ-nomožeutrenutkuprikazatikaotragičnotedasu,kakototumačiIonesco,komično i tragično dvije neodvojive strane svake životne situacije, govorivećPirandellousvomkraćemdjelunaslovljenom L’umorismo(Humorizam,1908),djelukoje,kakototvrdiHergešić,sadržiPirandellovufilozofijuiključzarazumijevanjenjegovastvaralaštva.37Onopodrobnoobjašnjavaštonjegakaoumjetnikaimisliocazanima,štovidiištospoznaje,apomažeiurazumi-jevanjunjegovefilozofsko-umjetničkemisli,jerotkrivaspecifičnostijednogosebujnog,humorističnogumjetničkogstvaranja.Podrobnorazloženomdiferencijomdjelovanjarefleksijeuumjetničkomdjeluodonoguhumorističnomdjelu,38Pirandelloukazujenaposebnosthumori-stičnogstvaranjakoje izvodina temeljunjegovaosnivanjananačeluosje-ćajasuprotnog(il sentimento del contrario).Osjećajsuprotnogproizlazi izspecifičnog djelovanja posebne građe duše, odnosno unutrašnje refleksije,karakterističnepotomeštorastavlja,razdvajasvakiosjećajilimisaousvojusuprotnost.

33

Milivoj Solar,Povijest svjetske književnosti,str.314.

34

Isto.

35

esslinovusepopisupisacazakojesmatradasuodigrali odlučneutjecajena razvoj teatraapsurda (vidi: Martin esslin, Kazalište ap-surda(prev.M.Suško),u:TomislavSabljak,Teatar XX. stoljeća, Matica hrvatska, Split–Zagreb1971.,str.349):AlfredJarry(1873–1907), Antonin Artaud (1896–1948), autordjelaKazalište i njegova dvostrukost(1938.),zanimljiv iz tog razloga što, poput Pirande-lla,brišegranice između iluzije i stvarnosti,postavljajući stvarnost imaginacije na istuliniju sa svakidašnjim životom, Franz Kaf-ka (1883–1924), August Strindberg (1849–1912), James Joyce (1882–1941),možepri-dodati i Luigi Pirandello, budući da se, kaoštojenaznačeno,većuPirandelladramatiča-raiPirandellaromanopiscamoguuočitinekeključne teme antiteatra. Do istog zaključkadolazi iB.Bošnjakkoji,pišućioPirandelludramatičaru, u Pirandellu vidi »začetnikaanti-drame, ako već ne i njezinog najboljegkorisnika«. (Branimir Bošnjak, »Pirandellonaš suvremenik?«, u: isti, Žanrovi žudnje,Društvohrvatskihknjiževnika,Zagreb2005.,str.139)

36

Usp. Robert W. Corrigan, Obnova teatra(prev.M.Jurkić-Šunjić),u:TomislavSabljak,Teatar XX. stoljeća,str.7;takođeriBranimirBošnjak, »Pirandello naš suvremenik?«, u:isti,Žanrovi žudnje,str.140.

37

Ivo Hergešić, »Luigi Pirandello ili Tijelo iSjena«,str.591.

38

Zarazlikuodrefleksijeuumjetničkomdjelu,koja»prisustvujerađanjuirastudjela,slijedinjegovepojedinefazeiuživaunjima,spajarazličiteelemente,dovodiihured,uspoređu-jeih(…)utrenutkuosmišljavanjadjelaonase u umjetniku uglavnom prikrije, zaustavi,učininevidljivom–ona jezaumjetnikago-tovo jedan oblik osjećaja, a postupno, kakosedjelostvara,onagakritizira,alinehladnoi analitički, već prema dojmu koji je u njojproizvelo« (Luigi Pirandello, Humorizam,str.605),refleksijauhumorista,onihkojina»osobit način doživljavaju i promatraju lju-de i život« (str. 605) se »ne skriva, ne gubividljivost,neostajejedanoblikosjećaja,po-putzrcalaukojemseogledaosjećaj;onasepostavlja pred osjećaj kao sudac; posve ganepristrano analizira (…), iz te analize, ra-ščlanjenja,izvireilistrujinovosjećaj:onoštobisemoglonazvati, išto jadoista izovem,osjećajemsuprotnog«(str.605–606).



»Vidimstarugospođuobojenekose,namazanetkoznakakvomstrašnompomadom,svune-spretnonalickanuiodjevenuumladenačkehaljine.Nasmijemse.Opažamdajetastaragospođasuprotnoonomeštobijednaštovanjavrijednastaragospođamoralabiti.Mogusetako,brzople-toipovršno,zaustavitinaovomkomičnomdojmu.Komičnoupravoijestopažaj suprotnog.Aliakoseumeniprobudirefleksijapamiprišapnekakostaragospođamoždaneosjećanikakavužitakutompapagajskomkićenju,većmogućeusebizbogtogatrpiisamosekukavnozavara-vadaćetakonakićena,prikrivajućiboreisjedine,uspjetizadržatiljubavmnogomlađegmuža,smjestasevišenemogusmijatikaoprijejersamuzpomoćrefleksijeproslijedioodtogprvogopažajadalje,boljerečeno,dublje,premaosjećaju suprotnog.«39

Navedeni citat predstavlja jedan od najslavnijih i najcitiranijih Pirandello-vihzapisakojimtumačirazlikuizmeđukomičnogihumorističnog,aujednonavodinatumačenjehumorizmakao»estetsko-oblikovnog,aliispoznajnogmodela«,40dakle,jednemisaone,spoznajnedjelatnosti.Doksekomičnoza-država isključivo na površini, humorizam se, raščlanjujući i ulazeći ispodpovršine,udaljujeodpovršnogopažaja,djelomičnogsagledavanja,razumi-jevanjaispoznavanja.Humoristsenezaustavljanaopažajusmiješnog(prvafazaspoznajnedjelatnosti),onprodiredubljekakobisrušiomasku,nesci-ljemdasesmije,većkakobiotkriodublju,bolnijuitragičnijustranu(druga,završnafaza)kojaćeunjemupotaknutiisažaljenje.Njeganezanimatijelo,on,upravosuprotno,svoj interesusmjerujenasjenukojapratisvakotijelopazatosvojpogledusmjerujenaonuunutrašnjuisvakodnevnudramukojuusebinosisvakipojedinac.Humorizamkoji,dakle,tragazačovjekovimin-timnimsukobima,neprikazuježivotjednostavnimisuvislimiztograzlogaštoseunutrašnjostbića,ukojemuduševodepermanentnuborbu,nikadanepokazujeucijelosti.Posebnodjelovanjehumorističnerefleksijekarakteriziranemogućnost pojave ijednemisli bez istovremenog pojavljivanja i njezinesuprotnosti,kontrasta,odnosnoantinomijekojauduhustvaratrajnesukobe.Humorističnanaravsvojstvenajesvakomonomčovjekukojitežioslobođe-njuodokovaformi,maskekoju jeprisiljennositi imijenjati ikojiupornotragazačvrstimtemeljemnakojemubiizgradiosamogsebeistvarnostokosebe,akojegvječnapotragauvijekdovodidojedineizvjesnosti–douvidau uzaludnost njegovih pokušaja, nada i težnji. Il sentimento del contrario,neimplicira,oštroumnoprimjećujeSalvatoreGuglielmino,nikakvuetiku,nepredstavlja ispravnostmišljenja, rasuđivanjakoja sepostavljanasuprotne-ispravnosti–osnovnirezultat,ciljosjećajasuprotnogjestzbunjenost.41Spo-sobnostdaseobmanjujemo,uzviknutćeMoscarda,kakojesadašnjastvarnostonapravaidaistovremenotuobmanurazotkrivamokaoobmanu,proizlaziizoneposebnegrađeduše,koja,kaoplodgorkogživotnogiskustva,spuštaduhsvakiputkadadobijekrila.Refleksijakojase»posvudauvlačiisvemrvi«,42koja»usvemuvidiobma-nu, lažnu ilivarljivukonstrukcijuosjećajapa je ruši i raščlanjujeoštrom ipomnomanalizom«,43 rađa il sentimento del contrario, osnovnonačelonatemeljukojegmislilac,humoristpoputPirandella,zahvaćaiugrađujeistinuusvojadjela,nezaboravljajućipritomizostavitiosjećajdubokesamilostipre-maonimakojisuspoznaliizvortragičnostičovjekovapostojanja.Živjetijenaporno–osnovnajepokretačkamisaoLuigijaPirandella–jeronajtkoželiživjetimorabitispremannakompromis.ParadoksnakojinasPiran-delloupućuje jest da čovjek, akoželi živjeti,moraprihvatiti forme,oblik,maskeidruštvenekonstrukcije,jerupravosuoneonoštočovjekuomogućujekakav-takavživot;beznjihčovjekzapravouopćenematu»povlasticu«dabudeživimrtvac,većpostajesamomrtvac.NaprimjeruVitangelaMoscar-de,HenrikaIV.,aliimnogihdrugihprotagonistaizbogatepanoramelikova,PirandellojenaNietzscheovojmisaonojlinijiistaknuodajezabludaonošto



čovjekupružaživot,omogućujeegzistenciju.Noiakoseobojica,iNietzscheiPirandello,kojije,činise,vrloozbiljnoshvatioZaratustrinpoziv–pronađitesamisebe–slažuutomedaječovjektvoraczabluda,adijeleitezuočovjeko-vojnemogućnostispoznajesamogsebe,temisaopokojojje»spoznajalijeposredstvopropasti«,44odnosnodaje»upoznatise,istoštoiumrijeti«,45ipak,čini se da izmeđunjih postoji bitna razlika u pogledupozitivnih, odnosnonegativnihposljedicaistinekojuotkrivaju.ZarazlikuodNietzscheakojije,uzpomoćZaratustre,nastojaočovjekuotvoritiočipredzabludamaiprikazatimuistinukakobise,prvoslomio,azatimpreobraziounadčovjeka–jakuin-dividuukojasljubavljupodnosisvojusudbinuikoja,spoznavšiistinu,možepodnijetiživot,Pirandellovinamapatični likoviporučujudasedržimoza-blude,jerjeistinaopasna.Naime,akoupornotežimodoćidoistine,spoznatistvari,moglibismodoživjetiistusudbinukao,primjerice,Moscarda–uvi-djelibismodasmonužnoosuđeninaegzistencijukojunamuvjetujudrugi,dasmosamosubjektivneslike,shemekojedrugionamastvaraju,aliiokrutnučinjenicudanašživotpripadadrugima–minemamovlastituzbilju,postoji-mopoduvjetomdapostojedrugi.Uneuhvatljivojinerazumljivojstvarnostiukojojsmoprisiljeniživjeti,jedinasigurnaistinakojanamsemožeotkritijestnepostojanjeobjektivnespoznaje,jednejedinerealnosti,odnosnoistinekojabivrijedilauvijekizasve.Postojeiluzijeikonstrukcije,iskrivljeneslikesvijetai»stvarnosti«ukojojsenalazimo,aliinassamih–itojeistinapredkojunaspostavljaPirandellovaumjetnost.Tkojeshvatiopravilaigreukojojsvisudjelujemo,tajuživotuvišenemoženaćizadovoljstvoiistinskusreću.Ištonakrajučovjekupreostaje?!Preostajemudazatvorioči,zaboravisebe,danetražiistinuidaživisamodabiživio.Jelitonajboljiizbor–jediniizbor?!Moželičovjekuopćetakvoneštoprihvatitibezikakveborbe,bezikakvogpokušajadaobranipravonavlastitiživotispasisamogasebe?Hoćelisesva-kionajčovjekkojisehrabrouputinaputpremaistininakrajuislomitipredtomistinom?Tosupotresna,aliivažnapitanjapredkojaćestupitiinakojasenećemoćioglušitinijedanozbiljančitateljPirandellovihdjelakojimajenjihovautor,tajkritičkiioštroumnium,prodrijevšiudubinuzbiljeipojedin-caiukazavšinaonosvimazajedničkoitrajno,natjeraočovjekadasezaistaupitatkojeonsâmištojeovajsvijetukojemjepermanentnoukorijenjenaobmana.Usmjerujućisvojinteresnaonajteškodokučivunutrašnjiživotčovjekakojibježi svakom pokušaju objektivnog tumačenja i razumijevanja, stvarajućiknjiževnadjelakojanapuštajuregionalneokvire–karakterističnezaveristeirealiste–ugradivšiunjihmisli,osjećajeistrahovesvojstvenesvimbićimaubilokojemvremenuilinarodu,prikazavšiistinukojaprekoračujegraniceikojajepotpunoslijepazarasu,nacijuidruštvenusredinu,Pirandello,tajpo-

39

Isto,str.606.

40

MoranaČale,Protiv povijesti: Nietzsche, Pi-randello, Krleža, u:Prošla sadašnjost. Zna-kovi povijestiu Hrvatskoj(prirediliN.Ivić,V.Biti),NakladaMD,Zagreb2003.,str.193.

41

Salvatore Guglielmino, »Introduzione«, u:Luigi Pirandello, L’umorismo, Mondadori,Milano1992.,str.17.

42

LuigiPirandello,Humorizam,str.625.

43

Isto,str.636.

44

FriedrichNietzsche, Iz ostavštine. Izbor zabi-lješki 1872–1873,u:isti,O istini i laži u izvan-moralnom smislu, Matica hrvatska, Zagreb1999.,str.40.

45

LuigiPirandello,Jedan, nijedan i sto tisuća,str.177.



vjesničartrajnogiuniverzalnog,nijesamopotpunoopravdanozaslužio»po-vjerenje«nekolicinevodećihsvjetskihihrvatskihpisaca,46većsije,otvorivšisvojomteatralizacijomživotaidanasaktualnopitanje(ne)mogućnostigovoraoumjetničkoj(kazališnoj)stvarnosti,osiguraopermanentnidijalogsasvimaonimakojiuvijekiznovapromišljajuoumjetnostiiistini.Akojepozornicapodručjeglume,carstvo iluzija iprivida,kako jemogućeobranitikoncep-ciju teatra, odnosnoumjetnosti kao »gole« istine?Kako razlikovati iluzijuodstvarnosti,zbiljuodobmanekadaje,kakotoPirandellopokazuje,zbiljaništavišedoli tlapnja?NoPirandelluočitonijebilanamjeradatiodgovorenatapitanja,kolikomujebilovažnijepotaknuti ih.Onoštojeon,svojimtransponiranjem»stvarnosti«usvijetglumeiiluzijeteniveliranjemtihdvajusvjetovaželio,jestprikazatidazbiljaiumjetnost(životkojivode»stvarni«ljudiigluma,dakle,životkojiizvode»nestvarni«ljudi)nepredstavljajudvijemeđusobnoodijeljenedimenzije.Umjetnost,kazalište,zakojejePirandellosmatraodamoženajadekvatnijeizrazitispoznajukojuje,kakosamkaže,ste-kao»polazećiškoluživota«,živiodiluzijaistogajeumogućnostirazumjetiiprepoznatistvarnostkaoprivid.Tekumjetničkostvaralaštvo,odnosnoiluzijazrcaliiukazujenailuziju,razbija»stvarnost«,prodireispodpovršinezbiljeirazotkrivajekaoobmanu.Samoumjetnostmožezaustavitiživotiuzaustav-ljenojsliciprikazatinašubeskrajnusićušnost iništaviloegzistencije. Ikaošto,neudaljujućiseprevišeodPirandellovashvaćanja,kažeIonesco:

»Ništanije jasnije i ‘logičnije’od imaginarnekonstrukcije.Mogaobihčak rećidami svijetizgledanestvarnimiizmičemomrazumu.«47

Nasuprot»istine«kojusmomisamiizgradiliikojusmosinametnuli,odredilikao»istinu«,umjetnostje»prava«,»gola«istinakoja»istinu«razotkrivakaoobmanu,prijevaruilaž.Istinaumjetnostinamećese,dakle,kaoistinarealno-sti.Onaje,kakosetopokazujenaPirandellovuprimjeru,samilosna,nonemanamjerutješiti.Njezinjeprimarniciljistinakojapotresnoodzvanjairijetkosuonikojiprednjezinomspoznajomostajuhladniiravnodušni.Akouspijepotaknutičovjekadase»vidikakoživi«,akomupomognedashvatiučemusesastojiapsurditragičnostnjegovapostojanja,tadajeonaostvarilasvojuzadaću.Usvakomslučaju,istinakojunampodarujePirandellovaumjetnostnijeugodnajeronačaki»kraljavidiukošulji«,48ali je,bezobziranačo-vjekovo(ne)prihvaćanje,prisutna.Hoće ličovjek,nakonštomuumjetnost»razotkriježivot«,odabrati»goluistinu«bezprimjesailuzijaililažkakobisiomogućiolagodnijuegzistenciju,zaumjetnostjepotpunoirelevantno.Onanezadireupodručječovjekovaslobodnogizbora.

Literatura

Djela Luigija Pirandella (izbor):Izopćena(prev.K.Milačić),Znanje,Zagreb1987.

Pokojni Matija Paskal(prev.J.Stojanović),Slovoljubve,Beograd1979.

Jedan dan (prev.I.Hergešić),u: Pokojni Matija Pascal. Deset novela,Naprijed,Zagreb1962.

Jedan, nijedan i sto tisuća(prev.M.Čale),Konzor,Zagreb1999.

Šest lica traži autora(prev.S.Husić),SysPrint,Zagreb1997.

Čovjek s cvijetom u ustima,u:L.Pirandello,Gole maske(preveoipriredioF.Čale),Ceka-de,Zagreb1992.,str.437–446.



Henrik IV, u:isto,str.311–371.

Naći se(prev.M.ČaleKnežević),u:isto,str.563–627.

Humorizam, II.dio(prev.I.Grgić),u:Luigi Pirandello. Nobelova nagrada za književnost 1934.,(priredilaI.Grgić),Školskaknjiga,Zagreb2001,str.594–640.

Requiem aeternam dona eis domine, (prev.I.Grgić),u:isto,str.481–490.

Pero(prev.I.Grgić),u:isto,str.557–568.

Dašak(prevI.Grgić),u:isto,str.569–582.

Svečeri, geranij(prev.I.Grgić),u:isto,str.589–593.

Govor Luigija Pirandella na dodjeli Nobelove nagrade 1934.(prev.I.Grgić),u:isto,str.641–644.

L’umorismo,Mondadori,Milano1992.

Sekundarna literatura:

A.d’Amico,»Sei personaggi«, uno e due: ovvero dallo stupore al terrore, u: Il teatro italiano dalnaturalismo a Pirandello(ac.diA.Tinterri),IlMulino,Bologna1990.,str.379–386.

H.Bahr,Expressionismus,Delphin–Verlag,München1916.

S.Beckett,U očekivanju Godota(prev.A.Škiljan),SysPrint,Zagreb1997.

R.Bernardini,Pirandello,www.biblio–net.com(13.10.2005.).

B.Bošnjak,Pirandello naš suvremenik?,u:isti,Žanrovi žudnje,DHK,Zagreb2005.,str.135–148.

A.Camus,Mit o Sizifu(prev.S.Vučićević),Maticahrvatska,Zagreb1998.

R.W.Corrigan,Obnova teatra(prev.M.Jurkić-Šunjić),u:T.Sabljak,Teatar XX. stoljeća,Maticahrvatska,Split–Zagreb1971.,str.5–20.

F.Čale,Pirandello kao dramatičar i njegovi odjeci u Hrvata,u: L.Pirandello,Gole maske,op.cit.,str.7–39.

F.Čale, Na mostu Talija,Hrvatskodruštvokazališnihkritičaraiteatrologa,Zagreb1979.

M.Čale,Pirandello u hrvatskoj književnosti: Vojnović, Kulundžić, Begović, Krleža,Ma-rinković (doktorskadisertacija),rkp.,Zagreb1998.

M.Čale,Protiv povijesti: Nietzsche, Pirandello, Krleža, u:Prošla sadašnjost. Znakovi povijestiu Hrvatskoj(prir.N.Ivić,V.Biti),NakladaMD,Zagreb2003.,str.185–221.

M.Čale,Sto tisuća i jedan d(r)ugi nos,u:L.Pirandello,Jedan, nijedan i sto tisuća,op.cit.,str.191–204.

M.esslin,Kazalište apsurda(prev.M.Suško),u:T.Sabljak,Teatar XX. stoljeća,op.cit.,str.341–355.

C.LuigiFerraro,Luigi Pirandello e Miguel de Unamuno: fra »identità« e »creazione delpersonaggio«,www.artifara.com/rivista5/testi/pirandello.asp(13.10.2005.).

I.Hergešić,Luigi Pirandello ili Tijelo i sjena,u:isti,Književni portreti,Stvarnost,Zagreb1967.,str.583–596.

46

OPirandellovuutjecajuiprisutnostinjegovihidejauknjiževnomstvaralaštvudomaćihpi-sacapisalisuprimjericeIvoHergešić,FranoČale,MoranaČaleidr.

47

eugeneIonesco,Govor o avangardi(prev.V.Batušić),u:TomislavSabljak,Teatar XX. sto-ljeća,str.255.

48

O tome kako umjetnik ili, da se poslužimoizrazom koji je Pirandello preferirao, hu-morist,težiprikazatigoliživoti,akovećnepotpuno golog čovjeka – kralja, tada baremsvučenog do košulje, Pirandello će govoritiuHumorizmu,apodrobnijerazraditiudramiHenrik IV.(1922.)



I.Hergešić,Luigi Pirandello,u:isti,Književnici nobelovci,Radio-televizijaZagreb,Mla-dost,Zagreb1969.,str.55–68.

S.Husić,Izmišljeni stvarni život Pirandellovih šest lica,u:L.Pirandello,Šest lica traži autora, op.cit.,str.7–16.

e.Ionesco,Govor o avangardi(prev.V.Batušić),u:T.Sabljak,Teatar XX. stoljeća,op.cit.,str.249–258.

e. Ionesco,Ćelava pjevačica. Stolice (prev. V. Habunek, I. Kušan), SysPrint, Zagreb1997.

A.deLisio,Luigi Pirandello,www.homolaicus.com/letteratura/pirandello2.htm(13.10.2005.).

M.Machiedo,O modusima književnosti.Transtalijanistički kompendij,Biblioteka»Filo-zofskaistraživanja«,knj.91,Hrvatskofilozofskodruštvo,Zagreb2002.

V.Machiedo,Ionescovo »kazalište apsurda« i onkraj njega,u:e.Ionesco,Ćelava pjeva-čica.Stolice,op.cit.,str.7–17.

C.Meldolesi,Mettere in scena Pirandello: il valore della trasmutabilità,u:Il teatro italia-no dalnaturalismo a Pirandello,op.cit.,str.387–404.

F.Meotto,Luigi Pirandello,u:isti,Da Verga a Pirandello,Antologianovellistica,SocietaeditriceinternazionalediTorino,1959.,str.239–292.

M.deMicheli,Umjetničke avangarde XX. stoljeća (prev.M.Vekarić),NakladnizavodMaticehrvatske,Zagreb1990.

F.Nietzsche,O istini i laži u izvanmoralnom smislu (prev. i prir.D.Barbarić),Maticahrvatska,Zagreb1999.

F.Nietzsche, Iz ostavštine. Izbor zabilješki 1872–1873,u:isti,O istini i laži u izvanmoral-nom smislu,op.cit.

P.Pavis,Pojmovnik teatra(prev.J.Rajak),IzdanjaAntibarbarus(etc.),Zagreb2004.

M.Santini,Pesimizam i izbavljenje u filozofiji Artura Šopenhauera,u:Pesimizam i iz-bavljenje. Artur Šopenhauer danas(prir.M.Santini,tekstoveprev.V.Radovančević,M.Santini,G.Novaković,D.Lučić),VrnjačkaBanja1988.,str.305–386.

J.-P.Sartre,Mučnina(prev.V.Machiedo),u: Jean-Paul Sartre, Nobelova nagrada za knji-ževnost 1964.,Školskaknjiga,Zagreb2001.,str.5–224.

J.-P.Sartre,Zatočenici iz Altone(prev.D.Andrrić),u:Drame. Tekstovi o pozorištu,izabraoJ.Hristić,prev.J.Barić-Jeremićetal.,Nolit,Beograd1981.,str.275–386.

I.Sekulić,Problem relativiteta kod Pirandela,u:Kritički radovi Isidore Sekulić(prir.S.Leovac),Maticasrpska,NoviSad–Beograd1977.,str.323–337.

M.Solar,Povijest svjetske književnosti,Goldenmarketing,Zagreb2003.

M.Solar,Samuel Beckett,u:S.Beckett,U očekivanju Godota(prev.A.Škiljan),SysPrint,Zagreb1997.,str.7–16.

J.Stojanović,Luiđi Pirandelo u našem vremenu,u:L.Pirandello,Pokojni Matija Paskal,op.cit.,str.5–16.

M.deUnamuno,O tragičnom osjećanju života(prev.A.M.Bogišić),Alfa,Zagreb2002.,www.pirandelloweb.com(7.12.2007.).

Pirandello. La poetica,http://users.libero.it/rrech/pirandello_2.html,stranicuuredioF.Re-chichi(13.10.2005.).

Pirandello tra espressionismo e bergsonismo,38.Convegnointernazionale»Pirandelloel’europa«,2001,Liceoscientificostatale,ettoreMajorana,SanGiovannilaPunta,Cata-nia,www.majorana-liceo.it/html/stud-02.html(13.10.2005.).



ŽeljkaMetesiDeronjić

The Relation Between Art and Life in Pirandello

AbstractThe paper is intended to outline Pirandello’s concepts of art and life, which are, according to him, two inseparable dimensions. Having recognized the power of art, used to delve underneath the surface of reality, disclosing it as a delusion, Pirandello–transposing ‘reality’ into the world of art – brought not only his deeply tragic characters, but his readers too, before the naked truth of reality that can only be grasped by artistic creation. The truth of Pirandello’s art imposes itself as the truth of reality, and since it destroys all of man’s imaginary constructions, showing them, in a frozen image of life, the absurdity and void of their existence, the issue of the impor-tance of man’s sojourn in the truth of art is necessarily raised.

Key wordsLuigiPirandello,art,life,truth,reality,illusion,literature,philosophy,theater

Odnos Umjetnosti i Zivota u Pirandella

Documents

Transcript of Odnos Umjetnosti i Zivota u Pirandella