Skripta za studente:

Osmansko Carstvo - skripta

Osmansko Carstvo skripta

musliman onaj koji se pokorava Boguislam pokornost bojoj voljiVelik utjecaj idovske vjere na islam: Allah Jahve; Adem Adam; Ibrahim Abraham; Musa Mojsije; Nuha Noa; Isa Isus (kao prorok, a ne sin Boji);Kur'an regulira sve vidove ponaanja; muslimanska sveta knjiga i glavni izvor islamskoga nauavanja; sadri duhovna, dogmatska i pravna naela. Po islamskome nauavanju to je nestvorena Boja rije objavljena Muhamedu preko meleka Dibrila

Muhamed je priopio Kuran po dijelovima izmeu 611. i 633.; pisari objave

prikupljeni prvi zapisi, osobito oni Muhamedova pisara Zejda ibn Sabita (Zayd ibn bit). Za Osmana, treega kalifa (644656), bila je obavljena sustavna redakcija teksta

rasprave o konanom kanonu teksta zavrile su tek u X.st.

Kuran sadrava 114 poglavlja, sura(sra),koja se dijele na mekanska, objavljena prije hidre (612622) i medinska, objavljena nakon hidre

imena poglavlja po onome o emu se govori: Baqara:Krava,Nis:ene,Ysuf:Jusuf i dr. ili po rijeima kojima poinju Yasn, Th

Mekanska poglavlja sadre dogmatski nauk o radikalnom monoteizmu (Alah), o anelima (meleci)

Medinska se poglavlja odnose na ureenje zajednice i obitelji s moralnoga, pravnoga i politikoga gledita

Poglavlja su sastavljena od ajeta. Prema veini tumaa, u Kuranu ih ima ukupno 6220 sa 77934 rijei

Svako poglavlje, osim devetoga, poinje bismilom (bismillh,zaziv Alahova imena). Radi lakega itanja i uenja napamet tekst je podijeljen na 30 dijelova, duzova(z)

napisan klasinim arapskim jezikom

poboni vjernici ue ga napamet (hafiz)

Kiraet je disciplina koja vodi rauna o pravilnom itanju Kurana. Strunjaci u toj disciplini zovu se karije

Tefsir(tafsr)je znanost o tumaenju teksta Kurana

Na latinski je prvi put preveden 1143hode bavili se nauavanjem vjernika; titula muslimanskog vjerskoga slubenika (imam -U islamu, predvoditelj obredne molitve(salat).

2.U ijita, vrhovni vjerski poglavar, obdaren karizmatskim osobinama; on je nepogrjeiv i nezabludiv jamac u tumaenju kuranske objave i predaje; posljednji imam, dvanaesti u imamit, sedmi u ismailit, doi e uoi sudnjega dana kao mahdi.

3.Onaj koji predvodi u nekoj znanosti islama, npr. osnivai etiriju pravnih kola. , mualim, mujezin - vjerski slubenik koji s minareta okujie, upuuje poziv(ezan)na molitvu salat(najavljuje vrijeme jednog od pet dnevnih klanjanja). Tekst je ezana na arapskome jeziku. Sluba mujezina nastala je prve ili druge godine hidre, a katkad je nasljedna; prvi je po predaji bio Abesinac Bilal Habei u Medini. Ako je mujezin stalni slubenik pri damiji, on obavlja i druge sporedne poslove, a moe zamijeniti i imama. i dr.). Vjerski naobraena osoba; vjerouitelj, profesor u medresi. Titula se dodaje iza imena, npr. Nasredin-hodaeik manje osposobljen za pouavanje u vjeri;

kadija sudac u Osmanskom Carstvu, primjenjivao erijat i kanune; sudac u Osman. Carstvu, mjesno nadlean za sudski okrug,kadiluk, sa sjeditem u manjim gradovima i mjestima. Kadije su bili stvarno nadleni za rjeavanje imovinskih i drugih sporova, voenje istrage, gonjenje i presuivanje kaznenih djela i poinitelja. Kandidati za kadiju morali su pohaati vjersko-pravne kole, a postavljeni su odlukomkadiaskera, vrhovnog suca; uzdravali su se od taksi propisanih za obavljanje sudskih poslovakalif (halifa) titula vjerskog poglavara, sultan nosio i taj naslov

kader vjerovanje u sudbinu

Dihad ( borba, rat ) obveza vjerskog rata; uhovno i materijalno pregnue u ostvarivanju Alahovih zakona

vrstu napora usmjerenu prema odreenu cilju, u uem smislu ima religijsko znaenje kao nastojanje da svuda zavladaju Alahovi zakoni

sredstva kojima se postie se jako razlikuju o ekonomsko-politikim uvjetima

poetnoj fazi islama (mekansko razdoblje) dihad je znaio uglavnom ideoloku, moralnu borbu, dok je u potonjoj povijesti islama dobivao oblik kolektivnoga nasilnog pregnua, oruane borbe, odnosno rata

tko pogine tijekom rata smatra se muenikom(ehd)i Alah ga nagrauje rajem(denet)

Tekstualna prosudbaKurana: ogranien zabranom prekoraenja granica u vojnim borbama i ratovanje samo s onima koji napadaju; kuranski tekstovi iz medinskog razdoblja zahtijevaju da muslimani ostanu u stanju trajne borbeSveti rat nije obveza kao post i klanjanje osim u ismailitaOni kojima je poslana objava ( krani i idovi ) imaju povlaten poloaj pa su samo duni platiti porez diziju ( glavarina, u OC jedanput godinje umjesto vojne obveze; osloboeni ene, djeca, starci, odrasli mukarci s fizikim ili psihikim manama i pripadnici ponekih crkvenih redova; plaali muslimani Romi ) i porez na zemlju

od muslimana se razlikuju unonji, nema jahanja konja niti svjedoenja pred muslimanskim sudom, zabrana novih bogomolja

Za pogane, mnogoboce nepovoljnije jer su morali birati izmeu prihvaanja islama ili smrti; krani i idovi su za razliku od njih samo zastranilisvi ratovi na Balkanu smatrani dihadom, odnosno turski gazau nekim teolokim kolama zemlje islama = kua islama i podruje rata = kua ratakrani i idovi pripadali kui islama!

erijat ("ravni put") islamsko vjersko pravo, islamski vjerski zakon, u biti sustav obveza; donekle se razlikuje meu vjersko pravnim kolama. Uz kur'an kao temelj prava nita manju ulogu nema suna (ar. "obiaj")- obiajno pravo; Kuran, sunna, Kijas, Idma ul-ummet; sporedni izvori Urf adetpredstavlja narodnepravne obiaje. Neki pravnici smatrali su znaajnim obiaje grada Medine, gdje je Muhammed ivio, dok su drugi pridavali isti znaaj i obiajima drugih gradova.

Er reije bilo rjeenje odreenog sudskog sluaja po slobodnom nahoenju,

Najstariji mu je izvor u VII.st.Kuran,a od VIIIX.st. prikupljala se predaja o Muhamedovu ivotu(suna)u vie zbirki

najvanija Buharijeva zbirka hadisa Sahih

u praksi kao izvori erijata afirmiraju suglasnost zajednice Idma ( suglasnost muslimanskih uenjaka ) i Kijas ( zakljuivanje na osnovi Kurana )

podjela islama na veinske sunite i ijite zbog oitovanja u ijitskim pravnim izvorima kroz zamjenu suglasnosti zajednice autoritetom imama

promiljanjem erijata razbijale interpretativne metode: Istihsan ( izbjegavanje pretjerane krutosti i nepravinosti kod tumaenja Kurana i sune ) i Maslalah ( primjena prava voena zatitom koristi i izbjegavanjem tete

Maslalah omoguuje izgradnju prava gdje to primjenom kijasa i istihsana nije mogueijiti za svoju pravnu kolu prihvatili nauk est imama Dafara al-Sadiqa i nastavili primjenjivati idtihad8 i 9 stoljee pravne kole kod Sunita, bila npr uz postojee i zahirijska; nakon 14 stoljea opstale etiri; sve se dre meusobno pravovjernima i u praksi mogui meusobni prijelazi; imaju poneka razliita shvaanja i metodologija pri pojedinim izvorima erijata ali sve pridaju vanost izvorima erijata Kuranu, Sunu, idmu i kijasKuran i suna su osnovni izvori i ostali im ne smiju proturjeitiHANEFITSKA KOLA u BiH, Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj, Turskoj, Iraku, Afganistanu, Pakistanu, Indiji, Kini; dominirala u OC, standardni udbenik erijata bilo al-Halabijevo djelo Sretite morajedna od etiri ortodoksne kole, ime po znanstveniku Abu Hanifi-Numan ibn Thabitu 8 stoljee; najvei broj sunitskih muslimanaizvori su Kuran, Suna Poslanikov postupak, djelovanje, put , konsenzus zajednice, kijas - AnalogijailiKijaspredstavlja rjeenja koja su na osnovuanalogijeizveli islamski pravnici. Analogija nastaje primjenompravnih pravilailinaelana nove sline sluajeve., lokalni obiajiSunnetje tradicija nastala na osnoviMuhammedovaivota. Svaki njegov postupak, izjava i slino, postao je uzor za postupke sljedbenika. Nauka pod Sunnetom podrazumijeva Muhammedove izreke, njegov nain ivota i preutno odobrenje tuih djela pod uslovom da je to uinio nakon to je poeo propovijedati Islam. Svaki pojedini postupak, presedan iz Muhammedova ivota zove sehadis. Ukupnost hadisa inisunnu, tj. uputstvo vjernicima kako treba ivjeti. Prvobitno su hadisi bili prenoeni samo usmeno, a kasnije se zapisuju.Idmaulummet( saglasnost islamskih naucnika o izvjesnom pitanju )Abu Hanifa prvi usvoji Kijas kao metodu izvoenja islamskog zakona kada je u Kuranu i Hadisu ( ono to je Muhaemd rekao ) nedoreeno

temeljne tekstove ine teoloka knjiga o sudskoj praksi, opa knjiga o sudskoj praksi, doktrina rat protiv nevjernika )Osim na hadu, svaki namaz (5-puta dnevna molitva) treba biti izvrena u svom vremenuPoetak vremena za ikindiju-namaz. molitvu (i kraj vremena za podne-namaz) je kasnije nego u drugim kolama (otprilike kad su sjene duplo due od duine njihovih objekata)

Ebu Hanife, uzimajui doslovno (harfiyyah), stava je da je "vino" dnosno fermentirani sok od groa ili datule, je apsolutno zabranjeno. Stoga on je mislio da jedoputeno popiti malu ne-opojnu koliinu drugih alkoholnih pia

Kasnije Hanefijski uenjaci uvode pravilo da su sva alkoholna pia zabranjena, bez obzira na izvor

vi sljedbenici Hanefijskog mezheba smatraju da je Kur'an ' Boiji govor i da je erijatski zakon Boanski zakon, kompatibilan za sva vremena i da je haraam (zabranjeno) pokuati promijeniti ili modificirati erijatglazba, ples i pjevanje je nezakonito

tuitelj moe prihvatiti neke dijelove okrivljenikova svjedoenja odbacujui ostale dijelove

vjerski je zloin naputanje islama i muki otpadnik ako se ne pokaje mora biti pogubljen, enski mora biti zatvoren i kanjen dok se ne pokajehuljenje ravno otpadnitvu, ali prihvaa pokajanje od otpadnika

kamenovanje ako doe do preljuba

u 11 stoljeu stavljeno da muslimani moraju napadati nevjernike jer su nevjernici

izveden ropski zakon po kojemu ima zakon za mnoge vrste robova, muki vlasnik moe spavati sa enskim, postupak osloboenja robova koji su muslimani, nasljedno ropstvo na djecu robovaMALIKITSKA KOLA u sjevernoj Africi, Sudanu, dijelovi zapadne i srednje Afrike

jedna je od etiri glavne kole vjerskog zakona kod sunita; osnovao Malik binA nas u 8 stoljeuKuran i Hadis kao primarni izvor

bio u dijelovima panjolske i emirata SicilijaAFIJITSKA KOLA Egipat, juna Arabija, Malezija, dijelovi srednje Azije

osniva Al-Shafi u ranom 9 stoljeuKuran i hadis za erijat, ako za neto nisu sigurni konsenzus Shafi znanstvneika, pa na individualno odreenje

u najranijoj povijesti najvie slijedila ideologiju za erijat; ne prihvaa osobni izbor islamskih pravnih strunjaka kao prihvatljiv za izvor vjerskog zakona kao recimo Hanafi kola

otpadnitvo vjerski zloin

ako nakon bogohuljenja ne doe do pokajanja smrt za enu ili mukarca

mnogo raspravljali znanstvenisi afija o robovima, vrsti robova kao i Maliki kola

HANBALITSKA KOLA Saudijska Arabija, uz Perzijski zaljev podruja

Ahmed ibn Hanbali koji je bio iraki uenjak, najmanja od etiri sunitske kolepoteje veinom iz Kurana, hadisa ( rijei i obiaja Muhameda ) i pogledi Muhamedovih drugova

kanun zakon ili propis koji donosi sultan u svrhu administriranja dravnim poslovima. Praktiki su zakon, slubeno pod zakonom samo boanska rije.

kanunama zbirke vie zakonaferman sultanova zapovijedberat sultanov ukaz o postavljenju

Temeljne ustanove klasinog Osmanskog carstva: robovski i timarski sustav. Robovski sustav karakteristian za regrutiranje visokih vojnih dunosnika (veliki vezir, beglerbegovi, sandakbegovi i dr.).Osmanski visoki odlinici:

Carsko vijee Porta: janjiarski aga, kadiaskeri (Rumelije i Anadolije), veliki vezir, 3 vezira (beglerbegovi Rumelije i Anadolije + glavni zapovjednik mornarice - kapudan), defterdar, niandija. Carsko vijee je imalo znaaj vrhovnog suda. Vanost njegovih dunosnika varirala je ovisno o razdoblju i snazi centralne vlasti. U 17. stoljeu za vrijeme slabih sultana kada je najvea vlast u rukama velikog vezira, vanost pripadnika Carskog vijea dosta je opala. ulema sloj koji vlada islamskim znanostima. Elitu uleme predstavljaju eih-ul-islam (predstavnik sultanove vjerske vlasti), kazaskeri (suci), sultanov odgojitelj, dvorski lijenik, dvorski astrolog, i dr.

u islamu, predstavnik teol. uenosti; vii sloj teologa i pravnika koji na temelju poznavanjaKurana, Muhamedovih izreka i vlastite pobonosti uivaju u narodu najvei ugled. Ima posljednju rije u pitanjima islam. zajednice i dri se odgovornim samo Alahu. Ve od razdoblja arap. kalifata uleme su u mnogim dravama upravljali ne samo vjerskim ivotom nego i sudstvom, kolstvom, velikim posjedima i utjecali na polit. ivot. U novijoj se povijesti esto istiu kao protivnici reformi po zapadnjakom uzoru. Tradicionalno odijelo bijeli turban i dugi crni ogrta.

ue se novi narataji u vjerskim kolama medresama

tumaenje i odravanje islamskog zakona

radna mjesta u dravnim slubama, savjetnici sultana

vode javne mise, misionare, propovijedmuftija tumai erijatski zakon; kadija izvrava; ejh ul-islam najvii rang, izdaje fetve koje su na temelju Kuranaveliki vezir predstavnik sultanove izvrne vlasti;kapudan vrhovni zapovjednik osmanlijske mornarice;kadijasker (kazasker) najvii sudski autoritet nakon eihul-islama (2 kadijaskera jedan za Anadoliju, drugi za Rumeliju), odgovorni za primjenu vjerskog zakona;muftija: ovlateni strunjak; izdaje pravna miljenja vjerskopravne naravi. Istambulski muftija nadreen kazaskerima = eih-ul-islam = vrhovni muftija, konzultiran pri najvanijim pitanjima.Fetva(') je pravna odluka odnosno zakonska izjava uislamukoju izdaje pravnik, specijalist za odreen sluaj. Fetva se obino izdaje na zahtjev osobe ili suca kako bi se razrijeilo pitanje gdje jefikh, islamsko pravo, nejasno.mula: Kadija najvieg ranga. Tu titulu imali kadije najznaajnijih prijestolnica Osmanlijskog carstva (Edirne, Sofija, Beograd, Sarajevo)valija: guverner pokrajine; upravni inovnik podinjen i odgovoran samo Porti: na elu vojnog i upravnog aparata, nadzirao rad oblasnih organa. Naziv koji je zamijenio ranije upravitelje ejaleta (beglerbegove);aubaa glavni baa, predvodnik svih aueva dvora (au dvorski slubenik);

akirdibaa glavni sultanov sokolar;

anigirbaa predvodnik sultanovih kuaa;

kapidibaa glavni uvar vratiju (sultanova dvora);

miralem uvar sultanove zastave, atora i glazbe;

mirahor glavni sultanov konjuar;Ovih est zadnje navedenih dunosnika pripadnici najue sultanove pratnje na putovanjima i vojnim pohodima.

nisani (niandija) tajnik Carskog vijea i upravitelj sultanove kancelarije, uvao tugru koja se privrivala za pisma i slubene ukaze;defterdar upravitelj sultanove riznice, isto i na niim instancama;medresa via ustanova islamskog obrazovanja;koja svojim uenicima nudi vjersko i ope obrazovanje kao i u gimnaziji samo to jo pored obrazovanja akcent je na odgoju. kolovanje u medresi obino traje etiri godine

u BiH Gazi-Husrevbegova medresa ( 16 st ), Behram begova ( 17 st ), Karaoz-begova medresamuderis glavni uitelj i upravitelj medrese;hasodalik carska prilenica koja je imala posebnu sultanovu naklonost;kadin ena, naslov koji se davao posebnim hasodalik (do 4);bakadin glavna izmeu sultanovih ena koja mu je prva rodila sina.haremaga glavni dvorski crni eunuh;

Vojni ustroj:

-poluvojniki redovi: martolosi ( pripadnici pomonih osman. voj. postrojba jugoist. Europe. U vrelima se biljee od XV. st. Isprva novaeni meu domaim kr. ivljem, poslije ugl. sastavljeni od muslimana. U vojsci sluili kao pjeaci, konjanici i posada u utvrdama. ) vojnuci

- vojniki redovi:

a) konjaniki: akindije, spahije, delije, farisi

b) pjeadijski: janjiari, azapi, mustafhizi ( uvar tvrave, u poetku regrutovani najveim delom iz reda ratnih dobrovoljaca i isluenih janjiara kojima su dodeljeni manji pojedinani ili vei kolektivni gedik-timari, tj. timari koji su bili vezani za odreene slube )janjiari (yeni eri nova vojska) stajaa pjeaka vojska, sr turske vojske i njezine elitne jedinice; sredinje mjesto u borbenom poretku. Janj. korpus u tri grupe (demat, buljuk, sejmen) Isprva regrutirani iskljuivo od kranske djece prikupljene devirmom. Nisu smjeli nositi bradu, ivjeli izolirano u vojarnama, a plaani izravno iz sultanove blagajne. Sultan je smatrao sebe hraniteljem janjiara, kazan simbol janjiarskih odreda. U 14. st. oko 5000; za Mehmeda II (potkraj vladavine) oko 10.000; oko 1560. 54.000.

Za Sulejmana II pravo da se ene; za Selima II pravo da i svoje sinove uvrste u janjiarski korpus; Murat III (1574-1595) doputa da se i Turci primaju u janjiare;

inovi:

kapudan-i derja vrhovni zapovjednik flote (veliki admiral, kapudan paa)orbadi-bai (glavni sprematelj juhe) vii zapovjednik (orta)

oda-bai (zapovjednik spavaonice) pomonik orbadi-bae i zapovjednik odeai-bai (glavni kuhar) kapetan

saka-bai (zapovjednik vodonoa) porunik

postrojbe:

oda (buljuk) nia vojna postrojba (8-12 desetina); u ostalim rodovima (azapi, martolosi oko 10 vojnika

orta odred janjiarske vojske, kasniji puk. U razliitim razdobljima broj varirao 100-3000 ljudi; najee ih je bilo nekoliko stotina.

spahije - (sipahi vojska) konjanici, sainjavali glavninu provincijske vojske i najbrojniji dio Osmanske armije (u sastavu sultanove konjike garde). Timarnici do 20.000 aki; zaimi, od 20-100.000 aki.

naoruanje: kratki ma ili sablja, lako koplje, luk i strijela, kaciga i tit.

mjesto u borbenom poretku: uglavnom na krilima, osiguravajui sredinje mjesto janjiara.

Krajem 15. i po. 16. st. u Bosni oko 3000 spahija. Do konca 16. st. taj se broj uveavao. Oko 1475. pripadnika spahija je bilo 22.000 u Rumeliji, te 17.000 u Anadoliji. alaj sve spahije jednog sandaka (pukovnija) oko 1000 konjanika; alajbeg zapovjednik jednog alaja;subaa u svakom sandaku nekoliko subailuka sa sreditem u veim naseljima ili gradovima;eribaa u veim selima svakog subailuka, zaduen i odgovoran za organiziranje lokalnih spahija za vojni pohod, predvodnik timarskih spahija;Timarsko spahijski (spahijsko nadarbinski) sustav osmansko turski feudalizam s obiljejima meritokracije i prebendalizma. Od vrijednosti zemlje najprije bi se odmjerilo za sredinju dravnu riznicu (sultana), vezite i begove, a ostatak bi se razdijelio kao timari i ziameti. Zateeno zemljino ureenje osmanlije su nastojali to vie prilagoditi svome (pronije, kao vojne nadarbine u Bizantskom carstvu, te velika privatna imanja koja su dotad u posjedu imali krani).oblici posjeda:

timar: 1000 19.999 aki (na svake tri tisue aki, jedan debelija) - spahijeziamet: 20.000 99.999 aki (na svakih pet tisua aki jedan debelija) - zaimihas: preko 100.000 aki (najee se odnosilo na carske posjede, te posjede beglerbegova i sandaka).aka (aspra) = sitan srebrni novac (1431. 1 dukat = 35 aki; 1488. 1 dukat = 54 ake; 1590. 1 dukat = 120 aki).

VOJNI, TERITORIJALNI I SUDBENI USTROJ NA TERITORIJU POD TURSKOM VLAU TEMELJNI POJMOVI:

ejalet (beglerbegluk) najvea vojno-upravna jedinica u Osmanskom Carstvu. (poetkom 16. st. bilo ih je samo 2, a sredinom 16. st. 25-30).

sandak Vojno-upravna jedinica nieg ranga od ejaleta. Bosanski ejalet je najee imao 6-8 sandaka.

Prostor dananje Hrvatske obuhvaen slijedeim sandacima: Hercegovaki, Kliki, Krka, Bihaki, Bosanski, (Kostajnica), CernikoPakrakoazmanski, Poeki, Srijemski. vilajet (trojno znaenje):

1. Krajite podruje pod upravom vojvode ili krajikog bega u ime najblieg sandaka s pojaanim pojasom utvrda i zadaa ofenzivne ili defanzivne naravi (vilajet Hrvati sandak Bosna).

2. Velike vojne oblasti na koje se dijelio Bosanski ejalet 1463. 1470.

3. Naziv za pokrajinu nakon ukidanja termina ejalet 1865.

kadiluk - sudbeno-upravna oblast pod upravom kadije.; u Osmanskome Carstvu podruje sudbene vlasti kojim upravljakadija. Kako su kadije, uz sudbenu vlast, bili nadleni za vojnu i graansku upravu te za nadzor zakonitosti svih pravnih akata, kadiluk je bio stvarna upravna jedinica u Carstvu. Vie nahija tvorilo je kadiluk, a vie kadiluka sandaknahija - Okruje, manje upravno podruje unutar sandaka.kapetanije vojne oblasti pod nadzorom kapetana. U poetku utvrde na rijekama, a kasnije podruja oko znaajnijih utvrda, i u unutranjosti; specifinost iskljuivo Bosanskog paaluka.

Drutvena podjela stanovnitva:

- Oni koji su u dravnoj slubi i primaju plau (askeri).- Oni koji plaaju porez (raja = svi podanici koji plaaju porez bez obzira na vjeroispovijest).Uz ova dva temeljna sloja drutva, u irem smislu mogli bi se jo izdvojiti ulema kao ljudi od vjere i zakona, te tccar (tudar) koji su obuhvaali trgovce i zanatlije (tudar je doslovce bio naziv koji se koristio za prekomorske i karavanske trgovce na veliko).

Obveze podlonika prema dravi i spahijama:

- erijatske

- neerijatske- redovite

- izvanredneRedovita podavanja:

- zemljarina: za krane ispenda (ispence), a za muslimane resm-i cift. Plaalo se u gotovu novcu. U poetku je odgovarao ranijem optereenju seljaka u davanju sijena, krmiva, drva i radnih usluga koje je seljak davao ranijem posjedniku nadarbine (za vrijeme bizantske uprave). Takoer je u prvo vrijeme iznosio 22 ake.- glavarina, Dizija, (cizye): za Krane i idove. Veinom prema domainstvu- desetina (uur) od zemaljskih plodova.- filurija: Porez u novcu, u poetku u iznosu od 1 dukata, a kasnije ponegdje i viestruko vei; karakteristian za Vlahe, ali ga plaaju i veina balkanskih stoarskih zajednica u patrijarhalnim skupinama. Dakle, novana renta od poluvojnih redova. Ipak tko je plaao filuriju smatran je Vlahom.

- Ostala redovna podavanja: salarija, ovarina i dr.

Tahrir defterleri turske katarske knjige; (defteri = popisi bilo koje vrste)nijabet Prihod od globa, novanih kazni koje je plaalo gradsko stanovnitvo na temelju osude kadije i njegovog zamjenika naiba. Nijabet je ujedno i nie sudsko-upravno podruje od kadiluka.Izvanredna podavanja: vei broj nameta i tereta, bilo u novcu (avariz) ili naturi, kao i u radnoj slubi uglavnom radi vojnih potreba (radna renta = kulluk; prinudni otkup, izvanredni porezi, popravljanje utvrda, i dr.)

Ostale kategorije osoba (koje se izmeu ostalog susreu i u zemljinim knjigama):

vojvode i harambae po vlakoj organizaciji i hijerarhiji vojni zapovjednici;knezovi, primiuri i katunari zapovjednici u razliitim oblicima domaih teritorijalnih struktura podravanih od osmanskih vlasti;

mustafhizi uvari tvrava;

derbendije stanovnici sela pri prijelazima rijeka, mostova, gorskih prijevoja, klanaca koji imaju poseban status zbog funkcije koju obavljaju (uvari tjesnaca, prijevoja)

vakuf vjerska zaklada; osoba koja je zavijetala svoj imetak; vakufnama zakladna povelja; u erijatskom pravu, zaklada ili dobro, to ga oporuitelj,vakif,svojevoljno predaje zajednici u opekorisne svrhe (u pravilu islamskoj vjerskoj zajednici ili humanitarnoj ustanoviin postaje punovaljan sudskom legalizacijomvakufname. Vakuf moe biti samostalan(srf)i obiteljski(ewldyyet),kod kojega dio prihoda pripada oporuiteljevim potomcima. Vakufom upravlja posebnimutevelijakojeg u prvom sluaju postavlja sud, a u drugom tu slubu obavlja neopozivo neki oporuiteljev potomak. Vakuf je neotuivo dobro.Islamizacija:

masovna islamizacija jedino na podruju Albanije i Bosanskog paaluka- razlozi:

1. Nemuslimani plaaju glavarinu (ciziye) i dobivali status zimija zbog zatite koji su muslimani uivali od islamske drave; ne smiju raditi nikakve radnje na tetu drave (este iznude novca, lane ucjene).

2. Velik broj pripadnika crkve bosanske (na podruju Bosne i Hercegovine)3. Nada u uspon na drutvenoj ljestvici kroz status vojnikoj kasti

4. danak u krvi - devirma5. Seljaci i socijalno nie rangirane osobe prijelazom u grad radi bavljenja nekim zanimanjem mijenjaju vjeru radi veih izgleda za financijske uspjehe6. elja za makar skromnim socijalnim usponom uz istodobno smanjenje poreznog optereenja

7. nepovoljan poloaj katolike crkve (vei broj prelazi u druge kranske denominacije).

Odnos muslimanske vlasti prema ostalim vjerskim zajednicama:

- 1393. ukinuta bugarska pravoslavna crkva- 1459. ukinuta Srpska patrijarija (Turci priznavali Peku patrijariju i dalje, za vrijeme Arsenija II (1459-1463). I formalno ukinuta oko 1527.Crkveno sredite Slavena pod turskom vlau arhiepiskopija u Ohridu; podinjena patrijarhu u Carigradu- 1557. Mehmed-paa Sokolovi koristi svoj utjecaj da se ustanovi Peka patrijarija. Na elo Peke patrijarije postavljen brat mu Makarije. Nakon njega dva Mehmed-paina sinovca (do 1587) (Peka patrijarija definitivno ukinuta 1766.; godinu kasnije ukinuta i Ohridska arhiepiskopija).

Jurisdikcija Peke patrijarije zahvaala je sjevernu Makedoniju, dio Bugarske, Srbiju, Crnu Goru, Bosnu, te katoliki prostor pod turskom vlau gdje je bilo naseljenih Srba: Dio Dalmacije, Slavonije i Ugarske.

Sredita crkvene vlasti u manastirima; glavni prihod bradarina: dukat od popa, 12 aki od svake kue; naknada za crkvene obrede. Toliko se davalo i eparhu (pandan biskupu). Prava patrijarha i eparha zagarantirana beratima (ukazi o postavljenju). P.p. godinje plaala sultanu 100.000 aki.Ubiranje crkvenih prihoda uz pomo turskih vlasti. Pritisak srpske crkve na katoliko puanstvo.

Srpska crkva ne samo vjerska nego i politika organizacija srpskog naroda. Objedinjavali srpski korpus svojim utjecajem to samoupravne jedinice, ostaci feudalaca i plemenske zajednice nisu mogli. Crkva politiki predstavnik svojega narodaRelativno iroke nadlenosti pravoslavnih crkvenih poglavara-posebno carigradskog patrijarha - elja muslimanskih vladara da produbi rascjep izmeu katolikog i pravoslavnog korpusa.

Vakuf zadubina, zaklada, ustanova objekt zemlja, novac i druga pokretna i nepokretna imovina zavijetana za podizanje, odravanje i funkcioniranje vjerskih i dobrotvornih ustanova.milet Zajednica nemuslimanskih stanovnika Osmanskog Carstva koji su dobili pravo da sami ureuju svoja unutranja pitanja. Ukljuivalo i vjerska pitanja; odnosilo se ponajprije na pravoslavnu crkvu, budui da je bila u velikoj veini u osvojenim zemljama. U sutini istovjerna zajednica. U 16. st. svega tri milleta ako se ne rauna muslimansko stanovnitvo: 1. pravoslavni krani (Carigradska patrijarija i srpska pravoslavna crkva), 2. idovi; 3. Armenci (monofiziti) ovoj su se skupini pridruivale i ostale vjerske skupine: rimokatolici, nestorijanci, jakobiti.

zadravale svoje sopstvene verskizakone,tradicijeijezik, pod zatitomsultana. Miletima su upravljali verski poglavari

perzijskog podrijetla, oznaava u modernom smislu rijei narod ili nacionalnu zajednicu

predstavljao iroku religioznu organizaciju koja se sastojala od etniko-lingvistikih grupa kojima je osigurano postojanje od sultana

milet kao odgovor na sloene i mnogobrojne zajednice, izgraena kao neteritorijalna vjersko-etnika zajendica, mehanizam

Mehmed II podijelio iroka prava vjerskim voama kranskog i idovskog mileta u upravljaju vjerskim zajednicama kako bi osigurao pokornost podanika naroda knjige

zbog teolokih i stratekih razloga OC dozvolili ispovijedanje vjere i samoupravu preko specijalnog zakonodavstva i sudova

na temelju mileta svaka religijska zajednica uiva pravo suivota s ostalima na jednakim osnovama bez obzira na veliinu

bili mileti grka i armenska pravoslavna crkva i idovi; pravno postojao i muslimanski i rimokatoliki miler, u 19 stoljeu i protestantski

na elu pravoslavnog mileta grki patrijarh u Carigradu; Srbi prema Peu, Bugari prema Ohridu arhiepiskopiji

patrijarha bira sultan i imenuje beratom; imenovan rom milet upuivao na bizantsko rimsko podrijetlo

samo obnova i gradnja bogomolja uz odobrenje sultana, ogranienja mijeanja brakova

milet je bio konzervativan i patrijarhalan, suprotan individualnoj slobodi

utjecaj izvana od 18 stoljea omoguuje jaanje krana, lokalnih muslimana, slabljenje sultana i samim time miletskog sustava; ajani ugroavaju sustav mileta

tijekom grke revolucije Crkva eljela odrati autoritet i pravo kontrole populacije, sekularni slojevi za ograniavanje na samo vjerske poslove

carigradski patrijarh ostao lojalan sultanu i bio odsjeen od grke nacionalne drave

TANZIMAT pokopao milet sustav i preobrazba vjerske u ire nacionalne zajednice, otvaranje daljnjem europskom utjecaju

temelj reformi na novim birokratskim strukturama i poboljanju statusa manjina

drava nastoji da milet bude samo vjerska kongregacija

vlast u grkom miletu 1860-ih prela u ruke svjetovne uprave-centralnog povjerenstva, gornji urbani sloj koji je asistirao Sinod

u armenskom miletu AMIRA zasjenila armenskog patrijarha i sudjelovala u upravi

idovski milet bez problema reformiran jer je svaka zajednica djelovala pod svojim rabinom gotovo samostalno

od tada za krane ei pojam manjina, a za Muslimane milet

politika centralizacije trai stvaranje jedinstvene osmanske nacije

na temelju nekadanjih mileta stvaranje misli Velike Srbije, Velike Bugarske, Velike Grke

OC intelektualci poeli izjednaavati Turke s Osmanlijama i Turska = OC!?svaki milet imao autonomiju u vjerskim poslovima, obrazovanju, obiteljski zakon i teoretski u sudske poslove, skupljali meu sobom porez

Mehmed imenovao Genadija za carigradskog patrijarha, Joakima za patrijarha armenske pravoslavne crkve, Mojsija Capsalija za rabina cilje je svega lojalnost preko postavljenih ljudi

Srpska pravoslavna crkva na neki nain bila drava u dravi OCneki misle da je carigradski patrijarh bio nasljednik caranemuslimani i kler se okretali kadijama ako bi im vie odgovaralo u nekim sluajevima ( npr sluaj kapelice u Beogradu izmeu bosanski franjevci i dubrovaki isusovci )

carigradski patrijarh kao voa s vremenom dobiva takmace u pekom patrijarhuesnaf mona ekonomska institucija pandan evropskim cehovima, o esnafima ovisila gradska uprava

lonza upravni zbor esnafa; na elu ustabaaehaja metar upravekalfabaa nadzornik rada esnafa

au pomonik

kalfa stupanj nakon odraenog egrtovanja (kusanma postemalja); za majstora trebalo poloiti ispiti pred esnafom

arija trgovaka ulica, proizvodi se i trguje

ba arija glavna takva ulica

bazar trgovako sredite, okruen zidom, obino pun duana, namijenjen ponajprije za trgovinuhan prenoita uz cestuavlija neobraen dio uz kuu

Kategorije naselja:kasaba naziv za otvoreno muslimansko naselje ije se stanovnitvo iskljuivo ili preteito bavilo gradskom privredom (zanatstvo, trgovina)varo naselje gradskog tipa preteno naseljeno kranskim stanovnitvom koje se bavi uglavnom gradskom privredom, rudarskom proizvodnjom ili nekim drugim specijalnim zanimanjima

mahale gradske etvrti ili zaseoci veih sela

karye naziv za seosko naselje ije se stanovnitvo iskljuivo ili preteito bavi seoskom privredom (zemljoradnja, stoarstvo, ribolov (i ima svoju teritoriju, zemljite za obradu i granice;bazar selo u kojem se odravao tjedni ili godinji sajam, no jo uvijek sa statusom sela;

haliye privremeno naseljena ili naputena sela;

mezra staro selite ili selo koje je potpuno ili veim dijelom raseljeno prije ili za vrijeme turske okupacije, sa svojim teritorijem, granicama i jasnim tragovima ranijeg naselja. Da bi se od njih dobivao prihod neke mezre davane su u zakup. Ako bi se na mezru naselilo vie ljudi, proglaavala bi se selom.Kronologija zbivanja od 14. do sredine 15 st. (zauzea Carigrada) i vezana uz osmanlijsko nadiranje (Masnim slovima oznaena zbivanja na jugoistoku Europe):

Osman I (1281-1326): Osman je 1299. proglasio samostalnost od Mongola. Osvojio Ikoniju.Orhan (1326-1359)

1326. Osvajanje Burse1337. Zauzee Nikomedije (Izmita)

1352. Zauzee utvrde Cimpe i stvaranje osmanlijskog mostobrana na tlu Europe1354. Zauzee Ankare

1354. Tursko osvajanje GalipoljaOsvajanjem Burse (Bruse) ondje preselio prijestolnicu. Preao dardanele i zapoeo s osvajanjima u Europi. Koristio se akindijama kao lakom konjicom (koji su se izdravali ratnim plijenom), te spahijama kao tekom konjicom. Uveo fes kao nacionalni simbol ( kapa od ohe crvene boje )Murat I (1359-1389)

1361. Zauzee Jedrenea (Adrianopolis)1363. Osmanlijsko osvajanje Plovdiva

1371. Bitka na Marici (ernomen) i pobjeda turske vojske nad srpskim feudalcima (Mrnjavevii)

1375. Osmanlijsko osvajanje Nia

1385. Ustanova beglerbega (rumelijski i anadolski)

1382. Osvajanje Soluna1385. Zauzee Sofije

1386. Zauzee Nia

1387. Osvajanje SolunaKonsolidirao vojnu organizaciju. Dodatno suzio podruje Bizanta; osvojio istonu Trakiju i tamo (Edirne, Jedrene) preselio svoju prijestolnicu. U ratu protiv Srba 1389. (Bitka na Kosovu polju) nametnuo im osmansko vrhovnitvo kojega srpski knez Lazar Hrebeljanovi nije htio priznati. Ubijen od srpskih vojnika u svom logoru.

Bayazid I Yildirim (1389-1402)

1389. Bitka na Kosovu polju pobjeda Turaka

1393. pripojenje Bugarske Osmanskom Carstvu1394. Vlaka postaje vazalom

1395.-1401. Opsada Carigrada

1396. Bitka kod Nikopolja i poraz kranske vojske (ugarski kralj Sigismund)1397. Poraz i pripojenje kneevine Karaman

1402. Poraz Bayazida od Timura

1405. Smrt Timura

Meuvlae:

Isa; Sulejman (1403-1411); Musa (1411-1413);

Mehmed I (1413-1421)

Murat II (1421-1451)

1422. Opsada Carigrada1426.-1427. Srpske gradove preuzima car Sigismund1430. Ponovno osvojio Solun kojeg su Mleani zauzeli poetkom 20-ih.1430-1432. Rat protiv Venecije. U ovom ratu vie gradova palo je u osmanlijske ruke1439. Predaja Smedereva i prvi pad Srpske despotovine.1443.-1444. Porazi od ugarske vojske pod J. Hunyadijem

1444. Bitka kod Varne i poraz kranske (ugarske vojske) vojske J. Hunyadija

1448. Druga bitka na Kosovu polju; pobjeda turske vojskeNakon smrti cara Sigismunda obranu zemlje preuzeo Janos Hunyadi (Sibinjanin Janko). Porazi koje je nanio sultanu Muratu doveli su do mira u Segedinu (Szeged). To je omoguilo ponovno osnivanje Srpske despotovine. Bitka kod Varne i teak poraz krana pokazala je sutinu odnosa prema Osmanlijama. Ugarskoj vojsci nije se pridruio ura Brankovi bojei se da ne izgubi prijestolje. Mleane, koji su se trebali ukljuiti svojim pomorskim snagama, nevrijeme je sprijeilo da blokiraju Bospor. Genoveani su pak Murata i njegovu vojsku prebacili brodovima na europsko kopno. Vladislav, ugarski kralj, ondje je poginuo, a Bijeli vitez Janos Hunyadi uspio je pobjei.Mehmed II Fatih (1444-1446; 1451-1481). 1453. Tursko osvajanje Carigrada i definitivan pad Bizanta1455. Pad Novog Brda (glavnog naselja Srpske despotovine).

1456. Neuspjela opsada Beograda

1456. Atensko vojvodstvo predalo se Osmanlijama, a drevni Partenon postao je damija. Do 1460. osim nekoliko mletakih luka, itav prostor pod Osmanlijama.1459. Novo zauzee Smedereva; Srbija ukljuena u Osmansko Carstvo1461. Osvojen Trapezunt posljednji nepokoreni dio Osmanskog Carstva

1463. Pad Bosne pod Osmanlije1463-1479. Rat s Mleanima. Kao konani rezultat ovog rata, pad Crne Gore i Skadra (1479.) pod Osmanlije, a jo ranije sjeverne Albanije nakon smrti Juraja Kastriota Skenderbega (1468.), te vane luke Negroponte (1470.) na Peloponezu.RAZLOZI BRZOG NAPREDOVANJA OSMANLIJA:- Njihovo napredovanje podudara se s politikom rascjepkanou tamonjih dravica, nasuprot njima Osmansko Carstvo je imalo jaku sredinju vlast.

- Osmanlije prvi u Europi imali stajau vojsku janjiari-U svakoj od rascjepkanih drava Osmanlije su podupirale neku od struja koja je bila spremna na suradnju s njima.

- Nastojanje da se istovremeno ratuje samo na jednoj frontiOD MEHMEDA II OSVAJAA DO SULEJMANA VELIANSTVENOGZa vrijeme Mehmedove prve vladavine 1444-1446. njegov otac je unato abdikaciji bio prisiljen ponovo zasjesti na sultanov prijestol i to ak dvaput u kratkom razdoblju. Prvi put nakon to je J. Hunyadi prekrio mir u Segedinu. Tada je Mehmed, jo maloljetnik pozvao svog oca da brani Carstvo ("Ako si ti sultan doi i vodi svoje trupe u borbu, ako sam ja sultan onda ti nareujem da doe i vodi moje trupe u borbu protiv krana"), nakon ega je uslijedio teak poraz za krane kod Varne. Nakon nekog razdoblja sultan Murat se ponovno morao vratiti nakon ustanka janjiara.

Mehmed II. Fatih (1444-1446; 1451-1481) Naziv Osvaja dobio je po injenici to je prekinuo opstojnost tisuljetnog Bizantskog Carstva. Unato tome to to u vojnom smislu i nije imalo toliku teinu, na psiholokom planu time je ostvarena velika prednost za Osmanlije. Osvojenjem Carigrada 29. V. 1453. osmanlijsku prijestolnicu seli iz Edirnea u Carigrad (Istambul). Pravoslavnoj crkvi u Carigradu Carigradskoj patrijariji, dao je punu autonomiju i oslobodio je od plaanja poreza.; naredio Genediju da prevede kranski nauk na turskiMehmedovi planovi bili su da osvoji cijelu jugoistonu Europi i stavi je pod svoju vlast, a potom da se razrauna s ostalim europskim silama. Na udaru su prve bile Srpska despotovina i juna Ugarska. Mehmed II je dodue 1456. doivio poraz kod Beograda (zasluga franjevca Ivana Kapistrana i ugarskog gubernatora Janjoa Hunyadija), ali je 1459. sruio Srpsku despotovinu. Godine 1460. osvojio je vei dio Peloponeza a 1461. Osmanskom Carstvu pripaja dijelove Crnomorske obale (Amastris, Isfendiyar, Trapezunt). Bosna pada 1463., a u razdoblju od 1466.-1478. osvaja podruja u anadolskom prostoru te Krim. 1479. osvojena je Zeta te iste godine i grad Skadar. 1480. privremeno je osvojio Otranto (vraen 1481.). Htio je osvojiti i otok Rodos, ali je doivio slian poraz kao dvadesetak godina prije, pod Beogradom.

Ipak ono to mu je zadavalo velikih briga tijekom mletako-osmanlijskog rata 1463.-1479., nije uspio poraziti albanskog vou Skenderbega za njegova ivota, ve je nekoliko puta teko poraen. Skenderbeg je 1444. uspio stvoriti savez albanskih glavara koji je ujedinio sredstva i ljudstvo za pruanje otpora Osmanlijama. Organizirana je pokretljiva vojska i izgraene brojne utvrde. Albanci su gerilski ratovali i nanosili Osmanlijama velike gubitke. Skenderbegova vojska dobivala je pomo od Napulja, Mleana i pape. Od 1444-1466. odbijeno je 13 velikih osmanlijskih najezdi. Nakon Skenderbegove smrti njegovi sinovi nisu uspjeli ouvati Albaniju, ve je otpor uguen 1468. Mehmed II je doivio neke poraze na jo nekim dijelovima jugoistone Europe, ali je kasnije ipak uspio situaciju preokrenuti u svoju korist. Tako je bilo s rumunjskim kneevinama Vlakom i Moldavijom. Ove kneevine nisu imale elju pomoi Ugarima u prethodnim sukobima jer su i same esto bile od nje ugroavane. Vlaki vojvoda Mira (14/15. st.) priznao je osmansku vlast. Kada je na vlaki prijestol doao Vlad Tepe 1456. godine, odbio je plaati uobiajen danak. U borbi s njime Mehmed je pretrpio nekoliko poraza, ali je uspio zamijeniti vladara (Vladov brat Radu kojega je nahukao Mehmed). U Moldaviji Stjepan Veliki (1457-1504.) uspjeno se borio i odolijevao osmanlijskim nasrtajima. 1475. strahovito je porazio Mehmeda II kod Vasluia, ali je idue 1476. godine ipak poraen, no Osmanlije su se morale povui zbog nestaice hrane. Stjepanu je u pomo priskakao Vlad Tepe Dracul sa ak 30.000 ljudi. Nakon Stjepanove smrti njegov sin priznao je osmansku vlast 1512. Osim kao osvaja Mehmed II, jedan od najveih osmanskih sultana poznat je i kao reformator, te je donio brojne zakone kojima je nastojao uvrstiti dinastijsku vlast i ojaati dravu. Uveo je i Zakon o nasljedstvu prema kojemu sultan treba ubiti brau radi dinastikog mira. Donio je krivini i graanski zakonik, prije Sulejmana. Provodio je religijsku toleranciju u osvojenim kranskim zemljama. Meu ostalim, donio je i ferman kojim potvruje slobodu vjeroispovijedanja u Bosni 1463. Mehmed II bio je jako naitan, govorio je sedam jezika, a bio je i vrstan poznavatelja prava. Nastojao je privui muslimanske znanstvenike i umjetnike, ali i one iz Grke i Italije. Zasluan je za utemeljenje brojnih sveuilita u Carigradu. Dao sagraditi Fatih damiju i Topkapi palau.; podigao nekoliko medresa koje su bile centar znanjaMehmedov nasljednik i sin Bajazid II i-Sani - Osvaja (1481-1512), nije bio tako ratoboran kao njegov otac, ali je nastojao konsolidirati dravu u svakom pogledu, te ojaati unutranju vlast. Ipak tijekom svojeg vladanja uspijeva osvojiti neka podruja i na jugoistoku Europe:

1482. Pad Hercegovine

1493. Bitka na Krbavskom polju i poraz hrvatske i ugarske vojske.

1499. Zauzee Lepanta1499. 1503. Pomorski rat protiv Venecije; Osvojenja na Peloponezu, pad Makarske i Primorja pod tursku vlast

Bayazid II, zvani jo i Pametni (i- sani) imao je takmaca u snanijem i energinijem bratu Demu kojeg je njegov otac preferirao. Meutim, Bayazid je prvi doao do Carigrada. Ondje je ve bila u tijeku pobuna janjiara u kojoj je ubijen i veliki vezir. Bayazid im je oprostio u strahu da ih ne okrene protiv sebe na njihov zahtjev im je povisio plau te uz njihovu pomo porazio brata Dema. Otada su janjiari svaki puta po dolasku novog sultana na prijestolje traili poveanje plaa. Premda mu se predbacivalo da nije energian, Bayazid je osvojio Hercegovinu, mletake posjede (Coron i Modon, Navarino) na Peloponezu, a pomorska bitka kod Lepanta iz 1499. u kojoj je porazio Mleane obiljeit e razdoblje prevlasti osmanske flote na moru (sve do idue Lepantske bitke 1571.)Sin Bajazida II, Selim I Yavuz (Strogi) (1512-1520) prema nekima je najvei osmanlijski sultan. Premda je vladao relativno kratko, svega osam godina, tijekom svojeg vladanja uspio je poveati veliinu Osmanskog Carstva za gotovo polovicu. Dinastike borbe usmjerile su pravac njegova djelovanja prema Aziji i Africi. Obraunavao se sa ijitima u Perziji, te izvrio pokolj preko 40.000 ijita. Osvojio Tabriz, Kurdistan i Mezopotamiju, uzeo titulu aha da pokae kako je on perzijski vladar. Osvojio je i Siriju. Sruio je Mameluko carstvo u Siriji i Egiptu 1516./1517., a osvaja i Arabiju nakon ega je uzeo titulu kalifa.I Selim je poput oca Bayazida imao problema prilikom dolaska na prijestolje, u liku brata Ahmeda. Da njegov omiljeni sin Sulejman ne bi imao takvih problema, ostavio je samo njega.OSMANSKO CARSTVO SVJETSKA SILASuleyman Velianstveni (1520-1566)

U historiografiji smatran najvanijim osmanskim vladarom. Na osmansko prijestolje stupio sa 26 godina. Za vladavine djeda Bayazida II. upravljao sandakom Kaffa. Za oca Selima I. namjesnik Magnezije (Manise). Ono to mu je pripomoglo da postane najuspjeniji osmanski sultan bila je njegova sposobnost da pravilno procijeni situaciju, ali i instinkt za odabirom pravih suradnika. Oitovalo se to kroz njegove najblie suradnike velike vezire: 1523-1536 Grk Ibrahim-paa, 1544-1553, te 1555-1561 Bugarin Rstem-paa, te Bonjak (Srbin po narodnosti) Mehmed-paa Sokolovi 1565-1679. Njima je Sulejman dao velike ovlasti.Vrlo rano suoio se sa nastojanjem za odcjepljenje Sirije, gdje je nakon smrti oca Selima, beglerbeg Sirije proglasio odcjepljenje i proglasio se suverenim vladarom (Danberdi Gazali).

Sulejman se ipak najprije okrenuo osvajanjima u Europi. Pogodovali su mu meusobni sukobi novonastale Habsburke Monarhije, te Francuske. Pomogla mu je i pojava reformistikih crkvenih pokreta zbog ega je dio austrijske vojske bio upuen na suzbijanje protestantizma. Premda je sultan pozivao protestante da se bore protiv Habsburke Monarhije, protestanti su ipak podravali borbu protiv Osmanlija. Sultanov pohod na Europu bio je omoguen osvajanjem Sirije i Egipta, to mu je donijelo velike izvore bogatstva. Dvadesetih godina biljei se tri pravca irenja Osmanlija:1. Na sjeverozapadu svoje drave-protiv Ugarske i Habsburke Monarhije

2. U Sredozemlju: pripreme za osvajanje Rodosa i posjeda Mletake republike

3. Protiv Safavida u Perziji.

Pri svemu tome Osmanlije su ostale dosljedne taktici da u isto vrijeme ne vode ratove na vie fronti.

Prvi prodor bio je prema Ugarskoj. Godine 1521. osvojen je Beograd zlatni klju Ugarske (predao se na zahtjev uvjeta za predaju). Ugarska je jo od smrti kralja Matijaa Korvina zahvaena anarhijom feudalaca, a zemlju je dodatno oslabio i seljaki ustanak 1514. pod Gyrgy Dzsom (eri Doa). Nakon osvajanja Beograda Osmanlije su sigurno napredovale ponajvie zbog svog naina ratovanja. Na osvojenim bi podrujima privremeno zadrali neke privilegije povlatenim domaim slojevima, a za to vrijeme postupno bi uvodili vlastitu upravu i organizaciju vlasti.Otok Rodos osvojen 1522. nakon petomjesene opsade, a ivanovci koji su drali otok dogovorno sa sultanom povukli su se na Maltu. Ubrzo je otpadnitvom zaprijetio i Egipat. Sulejman je na mjesto velikog vezira postavio svog prijatelja Ibrahima (1523-1536) koji je brzo uspio zavesti mir u Egiptu. Ibrahim je na Portu doao putem danka u krvi. Bio je pametan, nadaren i obrazovan, te dobar diplomat.

U ljeto 1526., 29. kolovoza dogodila se Mohaka bitka. Pomo za koju je apelirao Ferdinand Habsburki, austrijski kralj prvi puta je odobrena u njemakom saboru dva dana prije nego to e doi do bitke. Pomo nije odobrena prije zbog sukoba s protestantima, a uvrijeilo se miljenje da e se time pomoi papi. Ovom je bitkom Ugarska nestala s politike pozornice kao neovisna drava. Ugarski kralj Ludovik II nije dobio pomo od urjaka Karla V, zapletenog u borbama s Ligom od Cognca. Od 1526. zapadni dio Ugarske pripada Ferdinandu Habsburkom, bratu Karla V., dok je istonim dijelom upravljao Ivan Zapolja, izabran za Ugarskog kralja, koji je priznavao osmansko vrhovnitvo.Prvi pohod Osmanlija na Be zbio se 1529. Osvojen je Budim, ali je opsada Bea bila neuspjena zbog ilave obrane Habsburgovaca i neraspolaganja dovoljnog broja velikih topova. Na podruju Ugarske uspostavljena je ravnotea snaga.

Tri godine poslije, Osmanlije su ponovo zaratile s Habsburkom Monarhijom i poduzele drugi pohod na Be (1932.). Ovaj je rezultirao malim teritorijalnim osvajanjima; osvojena je utvrda Kiseg (Kszeg), no Habsburgovci su otada morali plaati danak Porti. Pri obrani se istakao Nikola Jurii.

Na moru odnos snaga dodatno se mijenjao u korist Osmanlija. Karlo V. unajmio je pomorca Andrea Doriju koji je poetkom 30-tih uspio osvojiti neka podruja na Peloponezu, dok je s druge strane Sulejman privukao sebi vou berberskih gusara Hajredina (Khair-ed-Din) Barbarossu, i postavio ga za admirala osmanske flote, kapudana. Za njegovo doba osmanska je flota predstavljala najjau pomorsku vojnu silu na Mediteranu.Za daljnji tijek dogaanja svakako je od velikog znaenja potpisivanje kapitulacija (ugovora) Osmanlija i Francuza 1536. Time na neki nain Francuzi postaju saveznici Porte ak i na vojnom planu. Francuska je 1525. godine izgubila talijanske posjede u sukobima s Habsburkom Monarhijom, te je to bio jedan od naina da kompenziraju gubitke na gospodarskom i stratekom planu. Po tim kapitulacijama (kapituli-glave ugovora) izmeu Osmanskog carstva i Francuske dogovorena je slobodna plovidba i slobodna trgovina podanika obiju drava. Francuski konzul imao je neogranieno pravo suenja francuskim podanicima na osmanskom tlu (trgovinski, privatnopravni, krivinopravni predmeti). U mijeanim sporovima na osmanskom tlu bila je nadlena Porta. Dogovoreno je i uzajamno oslobaanje ratnih zarobljenika.Kapitulacijama iz 1536. Francuska je stekla prednost u levantskoj trgovini, dok se Porta nadala da e djelatnost Francuza na osmanskom tlu oiviti njezinu vanjsku trgovinu. Dok su Francuzi bili saveznici Osmanlija u borbama protiv Habsburgovaca, dotle je perzijski ah na isti nain bio u dosluhu s njemako-rimskim carem, te su koordinirali svoje akcije protiv Osmanlija. Sultan Sulejman dosta se oslanjao na svoje suradnike koji su imali velike zasluge za brojna osvajanja. Ipak je na njega utjecaj njegove ene Hurrem Sultan (tj Ukrajinka Rokselana) bio velik, te je po njezinom nagovoru dao pogubiti velikog vezira Ibrahima.Od 1537.-1540. Osmanlije ratuju s Mleanima. Mletaka Republika izgubila je posjede na Peloponezu (Moreji), Egejskom arhipelagu, te neke u Dalmaciji (ageri priobalnih komuna). Ipak, ono to je za Veneciju bilo najvanije, odobrene su joj trgovake povlastice.Ratne aktivnosti i pritisak na neosvojena susjedna podruja Osmanskog Carstva nastavljen je i u Europi i u Jugoistonoj Aziji. Moldavija je 1538. priznala vrhovnitvo Osmanlija. Osvojen je Aden i dijelovi Jemena. Za nastavak borbi u Europi dijelom je bio uzrok i smrt Ivana Zapolje 1540. Po ugovoru iz 1538. imao je njegov dio Ugarske pripasti Ferdinandu. To je bio povod za nastavak sukoba Ferdinanda Habsburkog s Osmanlijama. Osmanlije su toboe u ime Zapoljinog sina, a u stvarnosti da bi sprijeili Ferdinanda napali s juga na Budim. Budim je definitivno osvojen 1541. te je postao sjeditem novoutemeljenog Budimskog paaluka. Istoni dio Ugarske Sulejman je predao Zapoljinom sinu Ivanu Sigismindu. Iz tog se dijela ugarskog kraljevstva razvila kasnija osmanlijska vazalna kneevina Erdelj Borbe s Habsburgovcima otegle su se do 1547.Svega etiri godine kasnije opet je buknuo rat s Habsburgovcima (1551.-1553.) koji su uspjeli nakratko vratiti istonu Ugarsku. Osmanlije su ipak do konca sukoba povratili prijanje teritorije uz neka teritorijalna proirenja (Temivar).

Slijedeih desetak godina ne biljee se znaajniji sukobi na Europskom tlu. Glavni razlog bila je zauzetost Osmanlija u uspostavi vlasti na podruju Azije i Afrike. Tijekom razdoblja relativnog mira Erdelj je dragovoljno priznao osmansko vrhovnitvo. Posljednjih godina Sulejmanove vladavine biljee se nove borbe u Europi. Malta je 1565. bezuspjeno opsjedana, a godinu dana kasnije poduzet je trei pohod na Eger i dalje prema Beu (1566.). Njime je Sulejman nastojao sprati gorak okus poraza pod Maltom. Ovom prilikom Osmanlijskoj sili na putu je bila utvrda Siget na elu ije posade je bio Nikola Zrinski. Jak otpor oko 3000 branitelja nagnao je Sulejmana da sve snage upotrijebi za zauzee ove tvrave. Opsada je trajala due od mjesec dana, tijekom koje je umro i sam sultan Sulejman (5. rujna 1566.). Veliki vezir Mehmed paa Sokolovi tajio je smrt svojoj vojsci do pada Sigeta 7. rujna, nakon ega se u osmanlijskom taboru odustalo od daljnjeg napredovanja, budui da je car Maksimilijan ve sakupio velike snage u protuturskom taboru.Sulejmana Velianstvenog mnogi smatraju najveim osmanlijskim sultanom. Tijekom njegove vladavine uspostavljeno je vie novih vilajeta (Budim, Sivas, Erzurum, Van, Bagdad, Alir, Tripolitanija, Jemen, Abesinija). Drava je doivjela najveu teritorijalnu ekspanziju. Dravni aparat je podignut na veu razinu. Proirena je diplomatska mrea Porte, a Osmansko Carstvo je doivjelo priznanje kao Europska sila. U umjetnosti i graditeljstvu znaajna postignua (veliki graditelj Sinan Mimar "turski Michelangelo": dvojica njegovih uenika kasnije sagradila Taj Mahal u Indiji). Ipak, prilikom valorizacije njegova doba treba imati na umu vie stvari. Veliki zakonik koji je on ozakonio ima temelje iz vremena vladanja sultana Mehmeda II. Nadalje, to se tie teritorijalnog proirenja neosporna je vanost njegova oca Selima I. koji je u svega osam godina vladanja daleko najvie dotad proirio Osmansko Carstvo i utro put osvajanjima koji su uslijedila. Vjerojatno se najvea vrijednost Sulejmana sastojala u tome da je znao postaviti prave ljude na pravom mjestu, te imao instinkt za ouvanjem moi, uklanjajui one koji su stajali na putu njemu ili dravi.Sulejman potivao erijat koji je izvan njegova dosega

utjecao na KANUN s kojim se pokriva kazneno pravo, koritenje zemljita i posjeda

svjetovno pravo koje se na podrujima islam. zemalja primjenjuje usporedno s vjerskim pravom; uredba sa zakonskom snagom u Osman. Carstvu. Dio cjelovita pravnog sustava musl. drave, ije su komponente vjersko pravo,fikh, i laiko odn. svjetovno pravo,kanun. Kanune je donosio dr. poglavar, a njihov su predmet zemljini odnosi, gosp. ivot, te upravna i financ. pitanja funkcioniranja drave.Kanun-nama, zbornik prav. propisa za odreeno podruje.upotreba kanuna kod potekoa koje ne obuhvaa erijat; pitanja poreza, davanja, financijska pitanja ili kazneno pravo; kanun se kodificira za vrijeme Mehmeda II; Kanun-name kao knjige zakona povezane s financijskim i fiskalnim pitanjima, temelje se na obiajuprema Kanunu OC drutvo u dva sloja: ASKER koja se sastoji od neoporezive vladajue klase koja ukljuuje ljude od maa, ovjek od knjige i ljude od pera dok je ostatak raja

Sulejman koji je skupio sve presude izdane od prethodnih sultana, maknuo kontradiktorne izabravi i sve da ne kri erijat

bio je podran od velikog muftije

konani oblik poznat kao Kanun-i Osmani ( osmanski zakon )

posebna pozornost na raju; ureuje namete i poreze, podizanje njihovog statusa iznad kmetstva

1550-ih izdaje ferman i osuuje napade na idove; propisuje niz kazni za kaznena djela u novom kaznenom zakoniku ali i smanjuje sluajeve da se ubije ili sakati; slubenici koji padnu na glasu e izgubiti zemlju i imovinu

Od velikih uenjaka-pravnika, za vrijeme vladavine sultana Sulejmana bitno jespomenuti dvojicu muftija. Jedan je bio Kemalpaa-zade, a drugi Ebusuud s mulomIbrahimom iz Haleba, piscem islamskog zakonika

U kanun-nami o vojnucima iz vremena sultana Sulejmana stoji da su vojnuciosloboeni poreza na ono to posiju iponju na svojoj batini, odporeza na konice, pristojbina svinje, ovce i dr. U poekojkanun-nami od 1545. godine,jedan dio se odnosi na dunostivojnuka i njihovo osloboenje od svih daa i novanih pristojbi

Kanun-name se mogu podijeliti u tri grupe:1.Kanun-name koje sadre odredbe o odreenom pitanju. Ovi su se zakoni izdavali uobliku fermana i berata, te su se slali lokalnim upraviteljima i kadijama.2.Kanun-name koje sadre zakone o zemljitu iporezima.3.Ope kanun-name koje su obuhvatale sve odredbe unutar cijelog Carstva. Upravo ovaopa kanun-nama je karakteristina za doba sultana Sulejmana. One su se prireivale kaozvaninizakoniKanun-nama sultana Sulejmana Kanunija je nastala u prvim godinama njegovevladavine. Po sultanovom nareenju, kanun-namu je sastavio Sejdi-bej, koji je dobropoznavao zakonskepropiseibio jako dobaru svomposlu, odnosnoupisanjukanun-nama.Podijeljena je na tri glave: u prvoj se govori o novanim i fizikim kaznama, u drugoj opristojbamaidaama,kojepripadajufiskusuispahijama,autreojoraji.Svaka glava jepodijeljena na odsjeke u kojima jematerijal sreen pomateriji koju obrauje.41Prva glava je rasporeena u etiri odsjeka i tie se kazni za uinjene zloine.Naglaavasejednakostspahijairaje,uglednogiobinogstanovnitva,niskogivisokogobrazovanja, kada su u pitanju kanjavanja za poinjene zloine. Ta etiri odsjeka susljedea: 1. novane kazne za blud, 2. novane kazneza svau, tuu i ubistvo, 3. kaznezapijenje vina, zakrau, otimainui nasilje, 4. govori o siyasetu(vrsta kazne ).

Druga glava se sastoji od sedam odsjeka i govori o spahiji, fiskusu i pristojbama raje,koje pripadaju spahiji. Ovih sedam odsjeka govore o sljedeem: 1.o pitanjima posjednikatimara, 2.o onom to spahija uiva na svom timaru, i na kakav nain uiva, 3. o carini ifiskusu, 4. o pristojbama, 5. o desetini, 6. o badihava-i, 7.o pitanjima koji se odnose napjeake i muselleme.Trea glava je rasporeena na sedam odsjeka i govori o pitanjima koja se iskljuivoodnose na raju. Evo ta tih sedam odsjeka obrauje:1. probleme koji se odnose na rajinstvoraje, 2. pitanja koja se odnose na nemuslimane, 3. zakon odreen za azabi-e, 4. stvarikojese odnose na juruke i nomade, 5. pitanja vlaha, 6. dokinute novotarije, 7. zakon koji jeustanovljen za drva.42Jako je bitno naglasiti da se u ovoj kanun-nami sultan Sulejman uvijek poziva nautvrivanje zloina na osnovu erijatskog zakona. Time je lako zakljuiti da je svoje kanune(zakone )temeljio na vjerskim zakonima i pravilima.zakljueno je da je za skoro svaki oblik krenja pravila i zakona,odreena odgovarajua novana kazna. Novane kazne su bile odreivane na osnovu materijalnog stanja pojedinca; bilo je i batinjanjanja, ig na elo, brijanje brade, u krajnjem sluaju smrtna kaznaerijat u sebi objedinjujepropise religijskog, moralnog i drutveno-pravnog karaktera.Sami erijatski propisi imaju vie preventivni, nego kazneni karakter. U islamu, pravnost iprotivpravnostsenazivajudozvole izabrane.Svadjelapunoljetnihosoba svrstavajuseujednu od slijedeih kategorija: zapovijed (vadib, fard ), zabrana (haram ), preporuka (nedb ),odvraanje (karahet ) i dopustivost (ibahat )

U Osmanskom carstvu vjerske(erijatske ) zakone je tumaila ulema, koja je predstavljala zatitnike tradicije i vjerskihobiaja, te je uivala velikiugled u Islamskoj zajednici.poveao je broj mekteba kao osnovne kole ( itati, pisati, principi islama ); u jednoj od 8 medresa nastaviti studij gramatike, metafizike, filozofije, astronomijedamija SulejmanijaNakon Sulejmana zapoinje era opadanja Osmanlijske drave. Osmanska drava e se u svakom sluaju jo teritorijalno poveati, no to e biti u znatno manjem obujmu nego dotad. Uz to i ta osvajanja predstavljala su vie rezultat stare slave i inercije ranijih osvajanja nego to su odraavala stvaran odnos snaga. Veinu uzroka za dekadenciju Osmanske drave treba traiti unutar same osmanske drave; neke pojave rastakanja zapoele su jo i za Sulejmana. Smanjenjem osvajanja novih velikih podruja smanjen je priljev vanog ratnog plijena. Znatno je povean broj onih koji su plaani u gotovu novcu (poveani birokratski aparat, utrostruen broj janjiara) zbog niza razliitih imbenika (poveana inflacija, zanemarivanje domae privrede) doveo je do nestaice novca. Velik dio inovnika je umjesto plae dobivao zemljine nadarbine, ime je novog zemljita za raspodjelu rastue spahijske vojske na kojoj je poivao velik dio udarne snage Osmanske vojske bilo sve manje. Zbog toga se pristupilo smanjivanju timara, to je dakako izazivalo nezadovoljstvo u spahijskim redovima, a esto dovodilo do pobuna velikih razmjera. U svemu tome najgore je prolazila raja od koje se trailo da kompenzira nastali manjak, pa nisu rijetka ni odmetanja seljaka ime je poloaj onih koji su ostali na zemlji postao jo tei. itava ta situacija dovodila je do korumpiranosti uprave i to na najviim instancama koja se sukladno reflektirala gotovo do najniih razina uprave. Ne treba smetnuti ni sve prisutniju degeneraciju osmanske dinastije koja je u slijedeih 80-ak godina znaajno pridonijela opadanju Carstva. Na prijestolje sultana nisu vie birani samo "normalni" prinevi ve i oni "Mentalni bogalji" koji su itav do izbora proveli u kavezu, haremu ili jednoj sobi (razlog je taj to je obustavljen pokolj kraljevskih prineva). Ubrzo je donesen zakon o senioratstvu po kojem sultanovo prijestolje naslijeuje najstariji lan carske kue). Svakako je nemali kuriozitet da Osmansko Carstvo tijekom svih tih problema s kojima se suoavalo nije znaajno teritorijalno opalo, ve se to poelo deavati kada su se poele provoditi mjere za njegovo ozdravljenje, i to s nemalim uspjehom. Unato pojavama opadanja Osmanlijske moi, Osmansko Carstvo jo uvijek je velika sila. Ekspanzionistike tenje prisutne su i tijekom vladanja novog sultana Selima II (1566.-1574). Za razliku od oca Sulejmana bio je lijen, debeo i rasipan, ali i inteligentan te spreman da poslua dobar savjet. Politici osmanlijske drave na ruku je iao i odnos snaga u Europi i nejedinstvo europskih sila. Austrija se ve bila odijelila od panjolske, te je bila znatno slabija, a uz to su je dodatno slabili vjerski reformistiki pokreti. Mogui pravci udara Osmanlija bili su posjedi Filipa II u panjolskoj ili mletaki Cipar. Papa Pio V hrabrio je mogui savez ovih dviju kranskih sila. Meutim Mleani su se bojali prevlasti panjolaca u Italiji, dok su panjolci s pravom strahovali od mogueg separatnog mira Mleana s Osmanlijama. Ciparski rat (1570.-1573.) zapoet nakon osmanlijskog zauzea otoka Cipra, pokazao je neslogu europskih sila po pitanju osmanlijske opasnosti. Na kraju je ipak dolo do saveza, no za to vrijeme ve je palo i posljednje uporite na Cipru Famagusta. Sveta liga formirana je od Papinske Drave, Mletake Republike i panjolska (pridruili im se Genova i Malta) izvojevala je sa svojom flotom veliku pobjedu nad osmanlijskom flotom koja je u bici kod Lepanta 7. listopada, 1571. strahovito potuena. Nejedinstvo u redovima Svete lige dovelo je do nepoduzimanja daljnjih akcija protiv Osmanlija i konanog raspada Svete lige. Mletaka Republika nastojala je da rat to prije okona radi ponovne uspostave trgovakih veza s Levantom. panjolska je pak bila za nastavak akcija protiv Osmanlija na zapadnom Mediteranu jer su se bojali francuske intervencije. Raspadu Svete lige kumovala je i neoekivana smrt pape Pija V koji je svojim autoritetom drao saveznike na okupu. Veneciju je taj mir stajao, uz gubitak otoka Cipra, odtete od 300.000 dukata te gubitak teritorija oko Zemunika i Solina u Dalmaciji. Na taj nain je Mletaka Republika prola gore u pregovorima nego da je taj rat vojno izgubila.Nakon Selima II, sultanom postaje Murat III (1574.-1595.) ije su prve godine vladavine takoer obiljeene pametnim upravljanjem Mehmed-pae Sokolovia (umro 1579.). Mir s Austrijom produen je 1577., sklopljen ugovor s Poljskom kojom je vladao erdeljski knez Istvan Batory, a 1580. potpisane su kapitulacije s Engleskom, po kojoj je ova dobila privilegije sline onima koje je od ranije imala Francuska. Murat III bio je prilino nezainteresiran za politiku, odajui se raskonom ivotu u haremu. Rat s Perzijom ipak je uspjeno okonan po Osmanlije koje su se dodatno proirile na te dijelove. Obnovljene su borbe i s Austrijom. Godine 1592. osvojeni su dijelovi tadanje Hrvatske oko Bihaa, a 1593. Osmanlije su doivjele znaajan poraz u bici kod Siska, u kojoj je poginuo i bosanski beglerbeg Hasan-paa Predojevi. Ovaj poraz obiljeio je i prestanak daljnjeg napredovanja Osmanlija na tom dijelu. Rat s Austrijom koji je nakon toga nastupio iskoristili su Erdelj, Moldavija i Vlaka da zbace Portino vrhovnitvo. Za Murata III, oko 1590. Osmansko Carstvo je zauzimalo najvei opseg teritorija. Sam Murat III nije mnogo pridonio tomu, ve prije spomenuta inercija teritorijalnih osvajanja. Murat se vie posvetio uivanju u haremu. Imao je 103 djece, a nadivjelo ga je 47. Za Murata III izmijenilo se deset velikih vezira. Uobiajene sjednice s njima i ostalim dravnim velikodostojnicima neredovito su se odravale, a vidljiv je utjecaj harema u voenju vanjske i unutranje politike. Taj period koji e od osamdesetih godina 16. stoljea potrajati do sredine 17. stoljea u osmanlijskoj je historiografiji poznat kao period vladavine ena. Od 47 djece koje je ostalo nakon Murata III, 20 ih je bilo mukog spola. Jedan od njih, Mehmed III dao je pobiti svih devetnaestoro brae. Ipak za vrijeme Mehmeda III, (1595.-1603.), stvarna mo je bila u rukama sultanije majke. Rat s Austrijom nastavljen je tijekom itavog razdoblja Mehmedove vladavine, a potenciran je pobunama u dunavskim kneevinama. Prvu znaajniju pobjedu izvojevao je Mihajlo Hrabri u Vlakoj 1595. U svojim je prodorima dopirao sve do Jedrena. U meuvremenu je erdeljski knez Sigismund Bathory priznao vrhovnitvo Habsburgovaca. On je uspjeno nastavio protuosmanlijske borbe koje je vodio njegov prethodnik Stjepan Bathory (umro 1586.). Inicijativa antiturskog saveza nakon 1595. je prestala. Godine 1596. protuudar Turaka koji zauzimaju Eger. Smru Mihajla Hrabrog, nosioca ustanka u Vlakoj, 1601., otupljena je otrica protuosmanlijskog otpora, pa su Vlaka i Moldavska morale priznati osmansko vrhovnitvo. Velik dio krivice snosi car Rudolf zbog ije se vjerske politike erdeljski plemii ponovo okreu Osmanlijama nakon to su svrgli Bathoryja.Kriza u Osmanskom carstvu koja je nastupila jo u drugoj polovici 16. stoljea sve vie se potencira. Pojaana inflacija zbog sve veih izdataka centralne uprave i razaranje timarskog sustava, dva su glavna razloga za to. Uslijed smanjenja veliine timara, a time i prihoda, poveavaju se zloupotrebe beglerbegova i sandaka dok su spahije poele naputati timare. Od seljaka (raje) sve se vie trae izvanredni porezi i nameti, a tlaka (dotada svega nekoliko dana godinje) postaje uobiajena. Raste prezaduivanje uslijed poveanog lihvarenja, pa je povean broj bjegunaca sa zemlje. Sve manje spahija pristaje preuzeti timar, ve idu u kapikulu trupe koje dobivaju novac u gotovu. Ugled timara je smanjen jer se timar poeo dodjeljivati i slubenicima kao naknada umjesto plaa koju su trebali dobivati u gotovini.

Poneki, kao bogati vlasnici nadarbina (timar, ziamet i has), pojedinci iz redova idova, dobrostojei dravni slubenici (najee bivi janjiari i kadije) kupovali su imanja prezaduenih i odbjeglih podlonika, esto i pod lanim imenom. Na taj nain se umjesto timara poela oblikovati neka vrsta privatnog veleposjeda iftluka. Posjednici najviih nadarbina (has) sve vie se ponaaju kao vlasnici zemlje, te jo vie proiruju svoje nadarbine gutajui manje posjede i timare. seljaci su na ovaj nain postajali sve izloeniji vlasniku na milost i nemilost, a njihov bijeg sa zemlje samo je jo vie pogoravao poloaj onih koji su ostali raditi na zemlji. Ne treba posebno isticati da je sve ovo dovelo do nazadovanja u uzgoju glavnih kultura itarica, te uzgoja stoke.

Uslijed smanjenja broja spahija Porta je morala poveati broj plaenih odreda da bi odrala mo vojske. Gotovina je postajala sve vanija, a da bi se dolo do gotova novca pri trendu stagnacije privrede drava je poela sve vie stvari davati u zakup. Zakupnike se najee nije kontroliralo, pa su bile este malverzacije gdje su bogatiji dostojanstvenici, ali i nemuslimani preko nekih figuranata ubirali naknade s najveih nadarbina. Ovo je sve skupa dovelo do velike korumpiranosti, pa i na najviim pokrajinskim poloajima. Paralelno s time razvijala se i prava kupovina funkcija. Sve manje je onih koji su na poloaje dolazili temeljem vlastitih sposobnosti, a sve vie onih koji su to postigli na temelju kupovine funkcija. Osim unutar dravnih slubi, nije bio rijedak sluaj plaanja i da bi se ulo u janjiarske postrojbe, to je kasnije donosilo niz privilegija. Naravno da je to imalo odraza na borbenu mo elitnih jedinica. Kako su se timari poeli smanjivati i davati nespahijama, broj timara poetkom 17. st. opao je trostruko, na 30.000. S druge strane broj plaenike vojske porastao je s oko 40.000 sredinom 16. stoljea na oko 100.000 u prvim desetljeima 17. st. Da bi ih se sve moglo isplatiti, poeo se kovati manje vrijedan novac, to je dovodilo do estih pobuna unutar vojske. Red janjiara, dotad najelitnijih odreda osmanlijske vojske sve vie se upotpunjava pridolicama izvana, a sve manje dankom u krvi. Oni sada tee materijalnim prednostima, mogu se eniti i ivjeti izvan vojarni, pa je logino da se vie nisu borili s istom motiviranou kao prijanji. Uz to mnogi su postali janjiari da bi poslije prilikom naputanja vojske mogli prijei meu obrtnike, pri emu za njih tada ne bi vrijedili rigorozni propisi esnafa (cehova). Janjiarski korpus postupno je prisvajao sve veu mo; sultani se poeli sve vie povlaiti u hareme, a mo je gubio i veliki vezir koji u postojeoj konstelaciji snaga i odnosa nije mogao napraviti iskorak naprijed.

Za vrijeme trinaestogodinjeg rata s Austrijom nestaju akindije; umjesto njih za vojne akcije poeli su se koristiti Krimski Tatari.Jedan od nezanemarivih razloga stagnacije u trgovini svakako je premjetanje trgovakih putova. Umjesto preko Osmanskog Carstva sve vie skupocjene robe, ponajvie mirodija ide oko rta Dobre nade. Osiromaenju domae privrede pridonijelo je i pritjecanje jeftinije robe manufakturne proizvodnje na temelju kapitulacija s Francuskom 1536., s Engleskom 1580., te Nizozemskom 1623. Time osmansko zanatstvo sve vie gubi konkurentsku mo. Osmansko Carstvo postaje pasivno trite za europsku masovnu proizvodnju; najveim je dijelom to potaknuto i neulaganjem drave u proizvodnju. Nedostatak novca nastoji se namiriti izvozom itarica unato mnogim zabranama, pa se moe govoriti i o nestaici ivenih namirnica.Jedan od najveih ustanaka koji je izbio zbog tekog stanja u dravni bio je veliki ustanak delalija, pod vodstvom Kara Jazidija, svrgnutog beglerbega koji je ujedinio mnotvo nezadovoljnika, ukupno vie desetaka tisua, meu kojima velik broj odmetnutih spahija, bjegunaca sa zemlje, te od 1598. do 1601. priinjavao velike tete. I nakon smrti voe ustanka 1601., te raspada glavnine ustanikih snaga haranja manjih grupa su nastavljena.Ahmed I.(1603-1617) na vlast je doao u takvim okolnostima. Po stupanju na prijestol ukinuo je obvezno bratoubojstvo. Njegov razlog bio je uglavnom praktine naravi. Naime, budui da je bio mlad (djeak) te nije imao djece, u sluaju smrti ne bi ga imao tko naslijediti. Ostali prinevi, braa novoustanovljenog sultana ostajali bi najee u haremskom pritvoru. Tijekom vladavine Ahmeda I. konano je uguena pobuna delalija (1609.) godine. Zavreni su sukobi i s Austrijom. Nakon osmanlijsko-habsburkih sukoba, mirom koji je zakljuen u mjestu na uu rijeke itve (Zsitvatrk) 1606., unato priznanju gubitka nekih dijelova teritorije, Austrija je priznata kao ravnopravna strana u pregovorima s Osmanlijama i prestala je plaati godinji danak za dio Ugarske koji su kontrolirali. Granice su ostale nepromijenjene. Kneevina Erdelj postala je praktiki neovisna.

OSMANSKO CARSTVO

OSTALI NARODI JUGOISTONE EUROPE OD PADA CARIGRADA DO KONCA 18. STOLJEA (s podruja hrvatskog okruja)Drave koje su potpale pod Osmanlije uglavnom u cijelosti gube svoj kontinuitet. Osim dravnog, gubitak i drutvenog kontinuiteta: oblik administracije i drutva drukiji od europskog svijeta. Negdje je stalno ili due vrijeme postojao crkveni kontinuitet: Grka Carigradska patrijarija, Srbija Peka patrijarija. U nekim krajevima Bosne te Srbije nosioci dravnosti nisu ukinuti, ve su uklopljeni u novi sustav.Do 1541., odnosno do osvojenja Budima sve zemlje JI Europe pripadale su Rumelijskom beglerbegluku. Nakon toga utemeljuje se Budimski paaluk, 1552. godine i Temivarski nakon pada ovog grada, a 1580. izvrena je reorganizacija osmanlijskog podruja i utemeljen je Bosanski paaluk. Potkraj stoljea formiran je jo Egerski (1596.), te nakon toga i Kanjiki paaluk (1600.). Juni dio Grke s Egejskim arhipelagom takoer je imao svoj ejalet, kao i u 17. st. podruje oko ua Dunava - z). Poluvojniki redovi sastavljeni od vojnuka i martolosa. Najvei broj krana upravo u ovim redovima sudjelovao u osmanlijskoj vojsci.

Vojnuki red nastao je od vlaha vojnika, imali su slobodne batine; nii zapovjednici bili su krani a vii muslimani. Zadueni ponajprije za logistika pitanja poput odravanja konja, opskrbu i slino.

Martolosi pripadali su borakoj vojsci; vei dio plaeniki a manji dio onih koji su zadrali svoje batine. Odraivali manje zahtjevne ratne zadatke, poput uvanja strae, osiguranje, doprema municije i sl.

Radi zatite vanijih prilaza mostova i skela ponekad se itavom selu povjeravala zatita putova i objekata na njima u zamjenu za privilegije i smanjena podavanja od poreza i tlake takvi privilegirani nazivali su se derbendijama.

ZEMLJINO-POSJEDOVNI ODNOSI

Mirijska zemlja dravno vlasnitvo na zemlju. za razliku od mirijske postojala je mulkovna (mulk), a oznaavala je privatnu zemljinu svojinu. Sva zemlja bila je u poetku dravna, odnosno sultanova. Oko 1528. god. oko 87 % zemlje u Osmanskom Carstvu bilo je mirijsko. Da bi netko mogao sauvati zemlju za svoje podanike mogao ju je ovakufiti, odnosno pretvoriti u vakufe, vjerske zadubine od kojih bi se financirali odreeni vjerski muslimanski redovi, odreene zaklade i slino. Osoba koja bi zavijetala odreene posjede obino bi svoje nasljednike imenovala za upravitelje vakufa, a oni bi poslije upravljali tim novcem. iftluk koji u kasnijem razdoblju oznaava zemljite koje je bilo obuhvaeno ifijskim odnosima, o emu e kasnije biti vie rijei, oznaavalo je i zemljite odnosno posjede koje su u spahijsko-nadarbinskom sustavu drali muslimani. Oznaavao je osnovnu jedinicu na temelju koje su se razrezivala podavanja, a veliina mu je ovisila i o kvaliteti zemlje.

Nije sva zemlja bila ukljuena u sustav timara, ve je bilo i onih koji su imali privilegije.

Dravna (mirijska) zemlja mogla se pretvoriti u mulkovnu jedino sultanovom odlukom i onda takva ovakufiti pretvoriti u vakuf.MAKEDONIJA

Podruje Makedonije u irem smislu najveim je dijelom potpalo pod osmansku vlast ve do kraja 14. stoljea. Kako su se osvajali pojedini krajevi Osmanlije su provodile svoje administrativno ureenje. Utemeljeni su Skopski, Kjustendilski, Solunski i Ohridski sandak, svi u okviru Rumelijskog ejaleta. Osmanlijskim napredovanjem na prostor jugoistone Europe poelo se doseljavati tursko stanovnitvo turkmenske mase koje su naseljavale opustoene i razorene gradove i sela ponajvie u primorju te du glavnih putova. Jurucima se nazivalo stoarsko stanovnitvo pridolo iz anadolskih prostora. Dakle, paralelno sa islamizacijom odvijao se proces doseljavanja turskog stanovnitva. Etnika slika mijenjana je nasilnim iseljavanjem domaeg stanovnitva i njihovim prebacivanjem u Malu Aziju i Albaniju. U gradove je bio velik priljev idovskog stanovnitva koji su padom Kordovskog emirata iz panjolske dolazili u te krajeve. Osmanlijska vlast je blagonaklono gledala na dolazak idova: doprinosili su oivljavanju gradske privrede (obrtnici, majstori u izradi oruja i baruta, trgovci sa brojnim vezama). Meu idovima bili su brojni zakupnici, a naseljavali su samo gradove.

Meu kranima bilo je i onih koji su imali svoje timare. Da bi ih sauvali, ti krani su najee bili prisiljeni prijei na islam. U nekim sluajevima itava sela su prelazila na islam, ali bi zadrala svoj jezik i obiaje Torbei.

Osmanlije bi unitavali krupne feudalce, dok bi manje uvlaila u timarski sustav. Osnovu privrede inili su zemljoradnja (pamuk, ria, duhan, mak) i stoarstvo. Brojni vinogradi obraivani su velikim udjelom robovske snage, a jedan od vanijih trgova robljem nalazio se upravo u Skopju. Ostali vaniji prihodi bili su od ribolova (jezera), te rudarstva (srebro i olovo) od kojih je sumpor bio dosta vaan posebice zbog proizvodnje baruta.

Najvaniji gradovi bili su Solun, Skopje, Bitola, Strumica i Ohrid. I Dubrovani su na ovom podruju imali svoj emporij.Ohridska arhiepiskopija predstavljala je najraniju crkvenu organizaciju koja je u cjelini ula u sastav osmanlijske drave. Uz Carigradsku patrijariju predstavljala je jedinu pravoslavnu crkvu na prostoru jugoistone Europe. Takva situacija potrajala je sve do 1557. kada je ponovno utemeljena Peka patrijarija. U nju su uli dijelovi teritorija oko Tetova, Skoplja, tipa, dok su jugoistoni krajevi (Solun, Ber, Dojran) pripali Carigradskoj patrijariji. Ohridska arhiepiskopija imala je poloaj autonomne crkve u Osmanlijskom Carstvu: sudili ne samo crkvenim licima, u branim sporovima, oko nasljedstva, te nekim drugim sporovima. Po bogatstvu prilino su odskakali od obinog puka. Od konca 16. st. rukovodea mjesta poinju zauzimati duhovna lica grke narodnosti, a obian kler, odnosno nie sveenstvo regrutiralo se iz redova naroda. U gradovima kao episkopskim centrima liturgija se obnaala na grkom jeziku. Nisu bili rijetki napadi na crkvena imanja i manastire zbog tekih uvjeta ivota. Kao rezultat stanja javlja se hajduija, a javlja se i niz buna uglavnom lokalnog karaktera protiv nositelja osmanlijske vlasti.SRBIJA OD PADA DESPOTOVINE DO DRUGE POLOVICE 16. STOLJEA

Nakon konanog pada Smedereva 1459. (sjedite srpske drave) godine doao je kraj Srpskoj despotovini. Na osvojenom prostoru Osmanlije su postupno formirale svoju upravu: na jugu oformljeni Prizrenski i Vuitrnski sandak, a na sjeveru Kruevaki i Smederevski. Neka podruja despotovine potpala su pod susjedne sandake: Zvorniki, Bosanski, Kjustendilski, Vidinski i Sofijski. Zbog relativno nedovoljno provedene islamizacije, mnoga sela zadrala su odreenu samoupravu (kneine), a bio je i velik broj kranskih spahija. Kranski spahije ipak su drali manje timare. S vremenom je njihov broj sve vie opadao, kako je islamizacija uzimala maha.

Sredite itavog prostora i glavna utvrda, Beograd, osvojena je 1521. od strane Sulejmana Velianstvenog i pripojena Smederevskom sandaku koji je zadrao to ime premda je sjedite prebaeno u Beograd.Uslijed brojnih ratnih operacija velik broj stanovnika osvojenog podruja, ali i vojnika prebjegao je u junu Ugarsku. Ondje ih se nastojalo ukljuiti u protuturski otpor kroz ukljuenje u ve postojee i novoosnovane postrojbe. Matija Korvin je ak dozvolio da srpski predstavnici zadre titule despota, bez odreene teritorije kao odraz politike volje naroda. Da bi ih jo vie privolio na protuturski angaman promovirao je ideju restauracije despotovine.

U II. polovici 15. st., Osmanlije su mnoge dunosti povjeravale domaem stanovnitvu, a takoer i velik broj vojnuka i martolosa s podruja prijanje srpske despotovine nalazio se ukljuen u osmanlijske postrojbe. Zbog estih upada s ugarske strane na sjeveru du Dunava naselili su vlahe stoare, a dosta su se oslanjali na martolose. Ovi su bili ukljueni ponajvie u graniarsku slubu, ali i ajkaku gdje su patrolirali du rijeka na svojim brodicama. Nakon osvojenja june Ugarske od 20-ih pa do polovice 16. st. zbog daljnjih osmanlijskih osvajanja Smederevski sandak izgubio je svoje izuzetno znaenje, pa se poloaj privilegiranih slojeva u njemu izmijenio.

Najvanije privredne stavke bile su od rudarstva. Najvaniji rudnici bili su Novo Brdo i Srebrenica. S vremenom zbog zastarjele tehnologije proizvodnje i neodravanja rudnika njihovi prihodi sve vie opadaju. Do 30-tih godina 16. st. prihodi dobivani su od filuridija Vlaha. Pripadnost Vlasima bio je termin upravno-financijske a ne socijalne prirode. Vlah je imao taj status samo onda dokle bi plaao filuriju.Povlastice naroda, ponajprije u Smederevskom sandaku nisu se mogle dugo odrati. Njihovo ukidanje je ilo postupno. Do 1526. bile su prisutne velike povlastice, a otad su naglo ukidane. Naime od 1529.-1540. Ugarsku veim dijelom dri osmanlijski vazal Ivan Zapolja, dok je konanim osvojenjem Budima Smederevski sandak postao prilino siguran pa su ukinute brojne povlastice. Naroito opada broj krana spahija. Prema dotadanjem osmanlijskom zakonu o vlasima iz 1467.-1468. "svaka kua bila je duna davati dukat na ime filurije, te dvije ovce i jednog ovna. Od katuna (20 kua) ator, sir, tri konopca, na pet kua jedan vojnik za pohod."

Vlasi su imali svoje zapovjednike primiure (nii zapovjednici) i knezove (vii zapovjednici). U drugom valu naseljavanja nastojalo se brojne vlahe trajno naseliti na novoosnovano podruje. Njihovo naseljavanje u zemljoradnike krajeve uvjetovalo je njihovo preorijentiranje na zemljoradnju. Svi knezovi su imali slobodnu batinu kneinu. Ta podruja s odreenim stupnjem samouprave bila su duna osigurati naseljenost teritorija vlakim stanovnitvom to su osiguravali upravo vlaki zapovjednici. Oni su se postupno izdiferencirali od ostalih vlaha. Njihova dunost postala je nasljedna; neki su dobivali slobodne batine, neki timare, a na pohode su ili uz sandakbega. Kasnije je njihova ingerencija prela na itavu raju. Kneine su bile razliite veliine, a obuhvaale su od tri, pa do preko 100 sela. Vlake povlastice ukidaju se 1536. godine. Dotad su uz reeni dukat po kui, vlasi plaali pola uura kada bi obraivali spahijsku zemlju, a radnih obveza nisu imali. Pomicanjem granice prema sjeverozapadu dovelo je do pomicanja vlaha, a oni to su ostali baviti se zemljoradnjom izjednaeni su s ostalom rajom.to se tie vjerske ingerencije Srbi su nakon pada despotovine i dalje imali svoju crkvu Peku patrijariju. Nije sasvim pouzdano da su je imali sve vrijeme do 1527., ali je te godine ukinuta i podvrgnuta Ohridskoj arhiepiskopiji, najvjerojatnije zbog meusobnih sukoba. Peka patrijarija je ponovno obnovljena 1557. pod utjecajem Mehmed-pae Sokolovia koji je bio jedan od vezira Porte, a za patrijarha je postavljen njegov brat Makarije. Restauracija srpske pravoslavne crkve odreenim je dijelom znaila priznavanje uloge srpskog naroda u osmanlijskim osvajanjima. Da je osmanlijska vlast imala koristi od Srpske pravoslavne crkve dovoljno ilustrira podatak da je bila obvezna plaati 100.000 dukata godinje sultanu. Ona je dakle imala ulogu kao feudalna organizacija da prikuplja prihode regulirane ukazima sultana, te kao politika organizacija da postane politiki predstavnik srpskog naroda.

Ukinuta je 1766 fermanom sultana Mustafe III zbog uea Srba u ratovima protiv OC

Mogli obnavljati manastire, crkve; u ime OC sakupljali materijalna sredstva; Makarije smatran etnarhom srpskog narodaU vrijeme Jovana Kantula obnove hramova, vratio se duhu makarijevskog mira s Turcima

peki patrijarh Arsenije III arnojevi na strani Austrije, predvodi kosovske Srbe u seobi

Arsenije IV takoer predvodi seobu u 18 stoljeu tijekom, nakon ratova OC i Austrija

eparhije i imovinu nakon ukinua preuzela carigradska patrijarija

Pe, Prizren, Novi Pazar, Smederevo, Ni, Temivar, Kruedolpatrijarh svim Srbljem i Bugarom; neki patrijarsi bili Bugari.

BOSNA I HERCEGOVINA OD PAD POD OSMANLIJE DO DRUGE POLOVICE 16. STOLJEA

Nakon pada Srpske despotovine 1459., Osmanlije su stekli uvjete da mogu prei u osvajanje Bosne. Osmanlije su se ve u prvim desetljeima 15. stoljea infiltrirali u Bosnu i to njezin istoni dio ponajprije zahvaljujui meusobnim sukobima velikaa i njihovim dinastikim borbama. Bosanski kralj Stjepan Tomaevi (1461-1463) bio je sve samo ne sposoban da osigura obranu kraljevstva. Na ruku mu nije ila neposlunost pojedinih velikaa u istonoj Bosni. Bosna je pala ve nakon nepuna dva mjeseca,a tek su Vukii Kosae uspjeli povratiti dio izgubljenog teritorija. Novoosvojene zemlje sultan je pretvorio u Bosanski sandak sa sjeditem u Sarajevu. Na inicijativu pape Pia II utemeljena je antiturska koalicija izmeu Ugarske, Venecije, kojoj se prikljuio i Skenderbeg. Papa Pio II umro je tijekom samih priprema. Poslije odlaska glavnine osmanlijskih snaga Ugarska je krenula u ofenzivu i u kratko vrijeme prodrla duboko u Bosnu. Osvojeno je glavno strateko mjesto u tom podruju Jajce. Osmanlije su 1464. poduzeli napore za povratkom izgubljenog teritorija, ali nijedna od dviju vojski nije mnogo napredovala. Od osvojenih podruja Ugri su formirali Jajaku i Srebrniku banovinu. Ova potonja imala je sjedite u istonoj Bosni u Srebrniku i pokuavala se nadovezati na abaku banovinu tvorei tit protiv osmanlijskih napada. Izgubljene posjede u Bosni Osmanlije su pokuale nadoknaditi osvajanjima u Hercegovini. Od osvojenih podruja od 1465. i 1470. formiran je Hercegovaki sandak sa sjeditem u Foi. Godinu dana kasnije osvojen je Poitelj, a konano 1482. pada preostali dio Hercegovine s gradom Novim.

Da bi donekle umirili nezadovoljno domae stanovnitvo, ponajprije feudalce zbog ograniavanja upravljanja zemljom timarima, Osmanlije su 1465. obnovile bosansko kraljevstvo pod svojom zatitom imenujui za kralja Matiju Kotromanovia (1465-1476). S druge strane, Ugri su napravili slian potez, pa su na teritoriju koji su osvojili, kraljem proglasili Nikolu Ilokog (1471-1477). Otpor Osmanlijama kanjavan je oduzimanjem lena i degradacijom na nivo raje. U Hercegovini koja je bila mnogo vie stoarski orijentirana nalazio se velik broj vlaha, dok ih je u Bosni bilo znatno manje. Da bi sauvali svoje timare krani spahije prelazili su na islam. Islamizacija je imala puno manje odjeka, a time i pristaa meu vlakim stanovnitvom u Hercegovini. Veina vlaha ostaje u katunima i bavi se stoarstvom. Obveze su im sline onima u Srbiji. I ovdje imaju svoju samoupravu pod svojim zapovjednicima: knezovima, vojvodama, katunarima. Ubrzo nastaje velik broj vakufa, najvie kao rezultat nastojanja da vii dostojnici osiguraju svojim nasljednicima sigurna primanja.Za vrijeme sultana Bajazida (1481-1512) nisu se vrile mnoge ratne akcije kao za njegovih prethodnika. Ve 1513. Osmanlije osvajaju preostali dio istone Bosne ukljuen u Srebrniku banovinu, a 1528. pada i Jajce, a s njim i Jajaka banovina. Tridesetih godina 16. stoljea u osmanlijskim osvajanjima najvie se istaknuo bosanski sandakbeg Husref-beg. Slijede daljnja osvajanja, pa je od novoosnovanog teritorija utemeljen 1537. Kliki sandak sa sjeditem u Livnu (i Klisu koji je bio najvanija utvrda), 1557. sandak Zaasna (Cerniko-Pakraki sandak koji je obuhvaao krajeve dananje Hrvatske) te Krki ili Liki sandak 1580. sa sjeditem u Kninu. Konano 1592. osvojen je Bihaki sandak nakon osvajanja Bihaa. Svi ovi sandaci ukljueni su Bosanski ejalet koji postoji od 1580. Sjedite ejaleta bilo je do 1639. u Banjoj Luci, nakon ega je premjeteno u Sarajevo, a u 2. pol 17. st. i u Travnik Godina 1593. oznaila je kraj osmanlijskog napredovanja na tom pravcu. U svom razvoju kao najzapadnija osmanlijska pokrajina u Europi Bosanski paaluk imao je odreene specifinosti. Jedna od njih bila je institucija kapetanija. U poetku su predstavljale vane utvrde na rijekama, a kasnije pogranine teritorijalne jedinice pod upravom kapetana - Vojno obrambeni utvreni prostor s glavnim uporitem u nekoj znaajnijoj utvrdi, pojaan sustavom veih ili manjih utvrenja (Gradika, Krupska, Bihaka, Gabelska, Klika i dr.). Kapetanije e kasnije od pogranine ustanove postati tvravsko-teritorijalne ustanove i u unutranjosti paaluka. Kapetanijom je zapovijedao kapetan, a pomonici su mu bili dizdari koji su bili odgovorni svaki za svoju utvrdu za koju su bili zadueni.

Na mjesto bosanskog beglerbega postavljali su se sposobni i odvani turski zapovjednici. Meu najznaajnijima u 16. st. (od utemeljenja 1580.) treba istaknuti Ferhata Sokolovia iz vezirske obitelji Sokolovi, te Hasan-pau Predojevia koji je osvojio Biha; dodue svega dvije godine je bio na tom poloaju te je poginuo u bici kod Siska.

I na podruju Bosne se nakon 1526 i Mohake bitke ukidaju vlake povlastice. Kao i drugdje, u meuvremenu se vlaki sloj izdiferencirao te se odvajalo zapovjednike od obinih vlaha. Samostalne posjede koje su prije drali knezovi na tim prostorima upisivalo bi im se kao timar, dok bi ostali vlasi bivali izjednaeni s rajom.

I ovdje je iftluenje uzelo maha. Posjednik iftluka postavio bi se izmeu seljaka i posjednika lena. Na sebe je preuzimao davanje rente koju je seljak bio duan davati feudalcu, a sam je od seljaka uzimao znatno veu rentu. Posjednici iftluka nisu imali drugih obveza osim davanja desetine posjednicima lena na kojima su se njihovi iftluci nalazili. Zemlja je ostajala u naslijeu porodice, a iftluk se mogao prodati, zaloiti ili zamijeniti. Posjednik iftluka mogao je otjerati seljaka sa iftluka i umjesto njega dovesti drugog seljaka zbog dunikog odnosa. Posjednici iftluka obino su obavljali i neke druge djelatnosti, a mahom se orijentiraju i na gradsku privredu. U nainima dolaska u posjed iftluka bilo je redovno velikih nepravilnosti i zloupotreba: od prisilnog utjerivanja dugova do zastraivanja i tjeranja sa zemlje.U osvajanjima prema sjeverozapadu i zapadu Turci su na osvojen teritorij naseljavali preteno srpsko i vlako stanovnitvo (dolina Vrbasa, Sane, dio unskog sliva). Ukidanjem povlastica vojnuka akindija i martolosa nastojalo ih se vezati za podruje na koje bi bili naseljeni. Sve vie izvanrednih nameta izazvanih financijskim tekoama dovode do poveanog pritiska na seljake: vei kuluk, vee dae. Zbog ukidanja povlastica nisu rijetki sluajevi prebjetva vlaha na austrijsku i mletaku stranu. Javlja se i hajduija, a u pograninim podrujima velike tete nanose uskoci.

Najvanije naselje je svakako Sarajevo koje je bilo jedno od najrazvijenih na prostoru jugoistone Europe pod vlau Osmanlija. Od bosanskih gradova meu vanijima treba istaknuti Novi Pazar, Visoko, Jajce, Travnik, Banja Luka, a u istonom dijelu Foa.CRNA GORA OD PADA POD OSMANLIJSKU VLAST DO SREDINE 16. STOLJEA

Nakon pada Bosne 1463. Crna Gora je uz dijelove Hercegovine ostala jedino nepokoreno podruje u zaleu osmanlijskih osvajanja. Njezin teritorij obuhvaen je kasnosrednjovjekovnim teritorijem Zete. Mletaka Republika osvaja 1439. zetsko primorje, a Crnojevii koji dre Gornju Zetu priznaju njihovu vrhovnu vlast. Dok se sjeverna Albanija jo drala za vrijeme Jurja Kastriota Skenderbega (1444-1468), glavnina osmanlijskih napada nije bila usmjerena na Zetu. Smru Skenderbega na red je dola Zeta. Njome je tada vladao Ivan Crnojevi (1465-1490). Ne dobivajui pomo od Venecije, Ivan Crnojevi okree se protiv nje. Padom najvanijeg grada Skadra te Ivanove prijestolnice abljaka 1479. pod Turke, Ivan se nakratko sklonio u Italiju. Ubrzo se vraa u zemlju i nastavlja rat protiv Osmanlija. Ipak je uskoro priznao njihovu vlast, zadravi upravu nad planinskim dijelom Gornje Zete. Prijestolnicu je prenio u Cetinje, gdje je podigao dvor i manastir, sjedite zetske mitropolije. Njegovi sinovi ura (1490-1496) i Stjepan (1496-1499) upravljaju zemljom kao turski vazali dok 1499. nije Crna Gora pripojena skadarskom sandaku. ura je ujedno u Cetinju 1494. osnovao prvu Crnogorsku tiskaru, koja je jedna od najstarijih na irem prostoru. Da bi otupila otricu protuturskog otpora osmanska vlast izdvaja Crnogorski sandak iz sastava skadarskog sandaka, a za sandakbega postavlja Skenderbega Crnojevia, poturenog sina Ivana Crnojevia. Date su joj i posebne povlastice: ukidanje timara, kneinska samouprava, nain prikupljanja poreza filurije. Nakon smrti Skenderbega Crna Gora je ponovo pripojena skadarskom sandaku 1513., ali su crnogorske povlastice i postignut stupanj autonomije zadrani. Postignuti stupanj autonomije omoguio je razvoj slobodnog ivota rodova i bratstava u okviru plemena. Postupno se formira i plemenski savez.

Do kraja 16. st. granice Crne Gore iste su kao i pri padu pod osmanlijsku vlast. Obuhvaala je oblast stare Crne Gore s Poborima, Mainama, Grbljem i oblastima do Morae i Zete na istoku. U nizinskim i pristupanijim dijelovima nema nikakvih tragova plemenske organizacije (upa, Rijeka, Crmnica). U drugom izrazito planinskom dijelu (Cetinjska nahija) postoje teritorijalne jedinice koje nose nazive kasnijih plemena, ali na teritorijalnom principu, a ne na srodstvu. Na principu srodstva jedino su bratstva ta koja kompaktnim dijelom ine te jedinice. Te se teritorijalne jedinice u mletakim izvorima 17. st. nazivaju contee, ili kneine.

Ekonomsko uvrenje cetinjskog manastira omoguava poveanje znaenja vladike. Vladike su se pozivale na osmanlijske organe vlasti pri sukobu sa seljacima. Postupno raste znaenje vojvoda i knezova. Crkva je ovdje u slinom poloaju kao i Srbiji: S jedne strane je kao feud