lički list

zkvh.org.rs

Cijenjeni čitatelji, prvi putvam pišem kao urednik našegZvonika, i dopustite mi zato, ma-kar samo ovaj put, biti malo osob-niji. Doista mi nije bilo lako napi-sati ovaj prvi uvodnik. Redci kojeupravo čitate rodili su se uz mno-go predomišljanja, brisanja, mi-nuta i minuta gledanja u trepćućikursor praznog word dokume-nta. Što napisati? Kako vam seobratiti? Možda na samom počet-ku ostaviti dojam znalca koji ba-rata riječima? Ili u konačnici bitiiskren i samome sebi i vama tepriznati – rič fali! Ne toliko da nebih imao što reći, već što se svakiizričaj čini bljedunjavim i nedo-raslim pozicije s koje moram pro-govoriti. U ovim trenucima mislimi okupira zanimljivo sličan „slu-čaj“ proroka Jeremije. Nakon štomu je Bog objavio poslanje pre-nositelja njegove riječi, Jeremijas nedoumicom odgovara: Ah, Gos-pode, gle, ja ne umijem govoriti:dijete sam (Jr 1,6). Srećom po Je-remiju (i mene), dolazi utjeha iohrabrenje od Gospodina: Ne go-vori: ‘Dijete sam!’ Već idi onimakojima te šaljem i reci sve što ću tinarediti. Ne boj se, jer ja sam stobom. I tada Gospodin pružiruku, dotače se usta mojih i reče:‘Evo, u usta tvoja stavljam riječisvoje.’ (Usp. Jr 1,7-9).

Ljudski je osjetiti strepnju iuzdrhtalost pred stvarnošću s ko-jom se sâm ne možeš nositi. Alitješi spoznaja nošenosti, obuhva-ćenosti onim koji ulijeva povjere-nje i daje snagu za poslanje kojenadilazi ljudske mogućnosti. Ra-duje također blizina ljudi koji he-rojski strpljivo i ustrajno ugrađu-ju sebe, svoju ljubav, znanje, vri-jeme u ovaj list. Moji prethodnici

Iz sadržaja

Poruka biskupa MBKuz predstojeći popisstanovništva ......................5

Bunarićko proštenje..............6

Važnost popisa za hrvatsku katoličkuzajednicu u Srbiji ................8

Nadbiskup Eterović sasvećenicima i laicima .....10

Tema: Teška i obvezujuća riječ..............23

Intervju:Nadbiskup Eterović .......26

Kršćanski stav:Ili jesi ili nisi - katolik.....35

Svjetski dan mladih u Madridu .......................42

Državi, Pokrajinii gradovima nisu sva djeca ista!..................45

Vjernici pitaju:

Crkva i popis

stanovništva ....................47

3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Rič fali…

Zvonik � 9/2011

mons. Andrija Anišić i preč.Mirko Štefković, koji su i daljezauzeto uključeni u proročku mi-siju Zvonika, kao i najuži surad-nici, čija je žrtva i ljubav nepro-cjenjiva, darovani su meni i svimavama čitateljima kao svjedoci Ri-ječi, koja se i dalje utjelovljuje irađa u listu koji držite. I ne samooni, nego mnogi drugi, namačesto neznani, ugrađeni su u ve-liko poslanje služitelja Riječi. Naj-veća hvala za sve njih bila biupravo misija za koju su oda-brani, a to je da pisana riječ dopredo srca vas, čitatelja.

I nadalje zvonko odjekujenaš Zvonik. Satkan je kao i ljudskiživot – od riječi. Uz samo tridese-tak slova istkane su misli, želje,molitve, tuge i radosti… Riječi sukao školjke; iako malene, naslo-njene na uho odrazuju šum bes-krajnog mora. Ovaj broj Zvonikauvest će vas u promišljanje o Ri-ječi i riječima. O ljudskoj i Božjoj,lijepoj i jakoj, plemenitoj i toploj,utješnoj i blagoj, ali i o riječi kojafali, jer nije izgovorena, a trebalaje, ali i onoj koja je trebala ostatineizrečena, a nije.

Započevši u osobnom tonuovaj uvodnik, tako bih ga i za-ključio. Sve vrijeme pratio me jeosjećaj da „rič fali“, da nije do-voljno jasna, upečatljiva, da jemožda samo nagrđena bjelina pa-pira. A možda je to ipak samo ono„Jeremijino izvlačenje“, ne znam.Ali sam uvjeren da ćemo ujedi-njenim snagama iznjedriti jošmnoge kvalitetne brojeve Zvo-nika, na slavu Božju i korist lju-dima. Učimo se biti slušatelji Ri-ječi, a neka nam u tome pomognei ovaj broj koji držite u ruci.

Vaš urednik

zkvh.org.rs

Ljudi često znaju cijeniti i di-viti se rijetkim, neobičnim, lije-pim, skupim stvarima. Neki, is-tim tim stvarima uspiju obrado-vati ne samo sebe, već i svojebližnje. Puno je i onih koji ne-maju mogućnosti sebi, pa ni dru-gima priuštiti takav dar. Ipak, svipodjednako posjedujemo neštočime brzo i lako možemo razve-seliti i razvedriti ljude koje sre-ćemo. Posjedujemo lijepe riječi!One su svuda oko nas, samo jepotrebno malo promisliti, pa ih sljubavlju i odmjereno posložiti iuljepšati nekome dan.

Stara izreka iz Mongolijekaže da u jednoj lijepoj riječi imatopline za tri zime.Zvuči tako lako,na jednostavannačin nam želipokazati da sna-gom lijepoga go-vora, uz malotruda, čovjek mo-že jako puno učiniti.Vjerujem da mnogiod nas mogu priznati daod mnoštva riječi koje sva-kodnevno izgovaramo, neobraćamo dovoljno pozornostina to koliko smo srdačnih, do-bronamjernih, pohvalnih, toplih,ohrabrujućih, ljubaznih, pažlji-vih, nježnih riječi uputili jednidrugima. Koliko nastojimo da ses naših usana otiskuju riječi kojeće drugima, zbog svoje ljepote iblagosti, dugo vremena ostati usjećanju? Znamo li svojim izja-vama otvarati nova mjesta iugodne prostore blagoslova ukojima se rado ostaje? Pri-mjećujemo li i da često šutimokada bismo trebali govoriti?

Toliko je ljudi oko nas željnonaše lijepe riječi, a nama se neda... Istina je da naše riječi nemogu riješiti tuđe probleme, alisam sigurna da ih mogu olakšati.Nekada je dovoljan i samo malinapor... Osjećamo li da je teškobez riječi posredovati nekomeprijateljstvo i ljubav?

Dobro je kada lijepim govo-rom druge darivamo, ali istotako volimo i želimo da i namanetko lijepo progovori. Nekadazatajimo mi sami, nekada nas iz-nevjere drugi. No, nikada se netrebamo žalostiti jer ono najdra-gocjenije uvijek imamo kraj se-be. Imamo pravi, živi, nepresušni

izvor Božje Riječi. Važno jesamo s ljubavlju i po-

vjerenjem

prigrliti ono što nam dragi Boggovori kroz najraznovrsnije sti-love i načine u Svetom pismu.Mnogi su otkrili milinu, mir i na-dahnuće u čitanju psalama. Na tonas potiču prelijepe riječi sv. Am-brozija koji pita: „Što je draže odpsalama? Kroti srdžbu, oslobađaod briga, pridiže žalosna. Oružjeza noć, naputak za dan; štit ustrahu, blagdan u svetosti, slikaspokoja, zalog mira i sloge kojipoput harfe iz različitih i nejed-nakih glasova daje jednu pjesmu.Psalam odjekuje u osvit zore, psa-lam odzvanja u smiraju dana. Upsalmu se nadmeće nauka s mi-lošću, u isto vrijeme čovjek pjevaradi uživanja i uči da bude pou-čen. Što sve ne dobivaš dok čitašpsalme? Možda i nije važno kojućemo vrstu biblijskih ili drugih

kršćanskih tekstova izabrati zasebe, važno je da se njima

svakodnevno hranimo.

Trebali bismo sva-ku lijepu riječ zamislitikao upaljenu svijeću unoći. Njezino svjetlone odstranjuje tamu,ali nas ipak vodi kroztminu. Osvrnemo li sekasnije na te sitne,male riječi ljubavi, vi-djet ćemo da je iza nasduga i lijepa dionicaprijeđenoga puta. Mo-

limo iskreno i od srca,da nas sve GospodinIsus nadahne ljepotomsvojega govora, da i misvojim riječima uspijemouspostavljati blagoslov-ljen život.

Meditacija

Iz obilja srca usta govore!Piše: Nevena Gabrić

4 9/2011 � Zvonik

BUDI SVOJ

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,u grudi nosiš, brate, srce cijelo;Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,Put vedra neba diži svoje čelo!Pa došli danci nevolje i muke,Pa teko s čela krvav tebi znoj,Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mladaNebolike ti zlatne sanke budi,Ko sivi soko uzvini se nada,Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudiDa, zbilja goni s uzglavlja te meka,U sebični te zovuć svijeta boj;Ma što te, brate, u životu čeka:Ti budi svoj!

Oj, budi svoj! Taj svijet ti nije pako,Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;Koracaj bez obzira krepko, živo,Sudbina dok ne rekne tebi;Stoj! I pravim drži pravo, krivim krivo,I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,Al Bog sve mrzi što je laž i varka;I neka ti ja vazda vedra pamet,I srce vrelo, duša čista, žarka;Nek ravno um i srce važu,Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al’ brat si budi braći,I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska;I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći,Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,S poštena lica teče pošten znoj,I nijesi, brate, živio zaludu,Kad jesi svoj.

Oj, budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!Pa diži čelo kao suce čisto;Jer kukavica tek se rđi klanja,Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.Za sjajnim zlatom ko za Bogom glediTek mićenika ropskih podli roj;Ti gledaj, da l’ i duša zlata vrijedi,Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l’ poći hora,Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,Kad čovjek račun si završit mora,I ti ga svršuj, nek ti žao nije,Jer tvoje srce šapnuti će ti:Oj, mirno, brajne, sad si račun zbroj!Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,Bio si svoj!

August Šenoa

Poruka naših biskupa uz predstojeći popis stanovništva

Izjašnjavanjem svjedočimo vlastitu vjeru i pripadnost narodu

Dragi vjernici,ove godine od 1. do 15. listopada

2011. u Republici Srbiji provest će sepopisivanje stanovništva, kućanstava istanova. To je opsežno prikupljanjepodataka na državnoj razini koje sekod nas, kao i u većini europskih ze-malja, provodi svakih deset godina.Osim što je sudjelovanje u tom popi-sivanju građanska dužnost, ono jevažno za život Crkve i vjernika unašem društvu.

Kao vaši biskupi, ukazujemo vamna činjenicu da se među pitanjima,koja se postavljaju u skladu sa za topripremljenim upitnikom, nalaze i pi-tanja vezana uz vjersku i nacionalnupripadnost. Izjašnjavanje vjernika ovlastitoj vjeroispovijesti netko možepromatrati samo kao statističku datost, ali dobro znamo da je ona ujed-no i važan izraz svjedočenja vlastite vjere. Onaj tko je kršten u Katoličkojcrkvi i njoj pripada ima pravo i slobodan je izjasniti se katolikom.

Izjašnjavanje o vjeri i pripadnosti Crkvi ima svoje posljedice na svesastavnice življenja. S jedne strane, to znači da svjesno prihvaćamosvoju vjeru, odgovarajući tako na Isusov poziv:

Tko god se prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovimpred Ocem, koji je na nebesima (usp. Mt 10,32). S druge strane, važnoje znati da će dobiveni podaci biti temelj za donošenje raznih političkih,gospodarskih, zdravstvenih, odgojnih, socijalnih i kulturalnih odluka orazvoju, važnih za vremensko razdoblje pred nama, odražavajući se nesamo na život ovoga naraštaja, nego i na život djece i mladih do kojihnam je stalo.

Ovime pozivamo sve vas, katoličke vjernike, da se, slijedeći primjersvetog Josipa i Blažene Djevice Marije, koji su se odlaskom u Betlehempodvrgnuli važećim propisima svoga vremena, te otišli na popis stanov-ništva, i vi odgovorno odazovete pozivu na popis. Očitovanjem svoje ka-toličke vjere i pripadnosti svome narodu svi mi promičemo naše vlasti-tosti i vrijednosti, naš identitet, kojim pridonosimo izgradnji općegdobra u Republici Srbiji.

Pri popisivanju stanovništva, slijedeći primjer svete Obitelji, ispu-nite svoju katoličku dužnost. Ne zaboravite istaknuti da ste katolici ipripadnici određenog naroda, čak i onda ako vam ovo pitanje popisivačidirektno ne postave. Naime, po Zakonu o popisu stanovništva, kućan-stava i stanova 2011. godine, pozitivno je dozvoljeno izjašnjavanje o vjer-skoj i nacionalnoj pripadnosti, te smo to pozitivno pravo pozvani isko-ristiti. Poznavanjem i isticanjem vlastitoga identiteta možemo graditiiskrenije i humanije međusobne odnose.

Neka vas u svemu prati Božji blagoslov!Vaši biskupi

Zvonik � 9/2011 5zkvh.org.rs

„Rijeka“ hodočasnika na bdijenju uoči proštenja

Kao i svake godine, i ove je godine „čudesna bunarićkanoć“, u subotu 27. kolovoza, okupila mnoštvo vjernika iz Su-botice i okolice, ali i vjernika iz Sombora, Vajske, BačkogaMonoštora i Apatina, kada je uoči samoga proštenja u mari-janskom svetištu Bunarić kraj Subotice održano tradicio-nalno bdijenje koje je predvodio generalni tajnik Sinode bis-kupa u Rimu mons. dr. Nikola Eterović, zajedno s doma-ćim biskupom Ivanom Pénzesom te zrenjaninskim bisku-pom Lászlóm Nemetom. Bdijenje se sastojalo od pokornič-koga bogoslužja odnosno molitve krunice i razmatranja otaj-stava koje je predvodio upravitelj svetišta mons. dr. AndrijaKopilović, te osobne ispovijedi i Službe svjetla s procesijomsa svijećama i Gospinim likom. Sakramentu ispovijedi pris-tupio je i ove godine veliki broj vjernika te su mnogi svećeniciispovijedali po nekoliko sati.

Vrhunac bdijenja bilo je euharistijsko slavlje koje je pred-slavio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić u koncele-braciji svećenika Subotičke biskupije. Obraćajući se okuplje-nim vjernicima, mons. Beretić rekao je kako je danas punosvađe, mržnje, prijetnji, straha, brige, stida i sramote u našimkućama. Mnogi od nas žive na rubu depresije. Tuga i nevolje.Bilo bi dobro izvući se iz tog svakidašnjeg jada. Tražimo neštolijepo, svijetlo. Lijepo je to, što je ova bunarićka noć u svetojispovijedi progutala mnoštvo grijeha. I koliko će svjetla ući unašu dušu kad se večeras pričestimo, rekao je propovjednik,pozivajući se na riječi bl. Ivana Merza koji kaže „Čovjek jesilno slab i bez tuđe pomoći ne može ništa. Zato je Bog i stu-pio u povijest i dao nam je Sebe, da nas tjelesno i duševnopreporodi...“. Tim je Ivanovim riječima, mons. Beretić okup-ljenima poručio kako nam svima treba svjetla koje prosijavaiz svete Pričesti, da nam obasja dušu i život cijeloga svijeta.Mrak grijeha, mrklina poroka, tama nevjere davi i nas odras-le. Tama zla prodire i u dušu djevojčica i dječaka. Zarazno jezlo. Zato nam treba svjetlo svete Pričesti. Zato mnogi vjerniciobavljaju veliku devetnicu devet prvih petaka. To je učinio iblaženi Ivan Merz, da bi tako zaslužio neizmjernu ljubav Kris-tovu, nastojeći i na taj način pospješiti u sebi djelo posvećenja.Bunarić pruža priliku za potpunu obnovu zato što su prema

blaženom Ivanu ‘sveta Ispovijed i sveta Pričest izvori stalne iuspješne reforme nutarnjeg života svakog katolika‘, naglasio jepropovjednik.

Obraćajući se djeci i mladima, mons. Beretić je rekaokako nigdje nema toliko svjetla, koliko ga je u našem Bogu.‘Poslije svete Pričesti nosimo u sebi Boga, preobražavamo se unjegovu božansku sliku. Dobro nam je kad se pričestimo. Tu jesvjetlo, tu je radost, blaženstvo, ugodnost, u srcu je sve mirno,vedro i blago. Tu gledamo Krista Boga. Tu se nastanjuje sOcem, te dolazeći govori: Danas je došlo spasenje ovoj kući’ (sv.Anastazije Sinajski). Nikada ne možemo upoznati Boga, dokga ne doživimo u sebi: Pričestili smo se – imamo Boga u sebi.U ovoj ljetnoj noći imamo sunčanu dušu. Vrijedilo je doći amo,zaključio je mons. Beretić.

Misno slavlje proštenja

Mnoštvo vjernika i hodočasnika okupilo se i na sam danproštenja, u nedjelju 28. kolovoza, a misno slavlje na hrvat-skom jeziku predslavio je nadbiskup mons. dr. Nikola Etero-vić zajedno s domaćim biskupom Ivanom i zrenjaninskim bis-kupom Lászlóm te svećenicima Subotičke biskupije. Na mis-nom slavlju kao i prethodnih godina, bio je i predstavnik Srp-ske pravoslavne crkve.

Slavlje je započelo svečanim prijenosom Gospina lika izkapelice na glavni oltar, a nosili su ga bandašica i bandaš „Du-žijance 2011.“, Ðurđa Sudarević i Petar Gaković u pratnjimladih i djece odjevenih u bunjevačku narodnu nošnju. Pred-voditelja misnoga slavlja pjesmom su pozdravile „kraljice“koje je za tu prigodu pripremila s. Eleonora Merković. Rije-či pozdrava uputio je i domaći biskup Ivan poželjevši da pozagovoru moćne zaštitnice, naše Majke Božje, Bog uslišanaše nakane i molitve te primi našu zahvalnost za sve prim-ljene milosti. Neka nas euharistijska žena Marija vodi u euha-ristijskoj duhovnosti prema našem Gospodinu Isusu Kristu,zaključio je biskup Pénzes.

U prigodnoj propovijedi, nadbiskup Eterović se, poziva-jući se i tumačeći riječi iz Lukina evanđelja „Ovaj je evo po-stavljen na propast i uzdignuće mnogima i za znak osporavan– a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju na-misli mnogih srdaca!“, upitao što nam Bog poručuje danas u

9/2011 � Zvonik6

Bunarić 2011.

Bunarićki hodočasnici – živa Crkva, živo kamenje mistična Tijela Kristova

Piše: Željka Zelić

svjetlu naviještene riječi. Promišlja-jući o toj stvarnosti, nadbiskup Etero-vić istaknuo je kako nas u prvom reduMarija vodi k Isusu Kristu. Kao što jeuvela svog sina u jeruzalemski hram,i nas uvodi u ovome svetištu u osobnii zajednički susret s Gospodinom, bu-dući da sva marijanska svetišta imajutu bitnu kristološku poruku. S Mari-jom otkrivamo ponovno da je Isus Kristsredišnja osoba naše povijesti, koja jeBožjom dobrotom postala povijest spa-senja. Nitko ne može ravnodušno živ-jeti s obzirom na njega: ili će ga pri-

hvatiti ili će mu se protiviti. I danas je Isus Krist znak ospora-van. Isto tako je osporavana njegova Crkva kao i autentični,praktični vjernici. Štovanje Marije, Kristove i naše majke, po-kazuje da smo na ispravnoj Isusovoj strani. Ne radi se o for-malnosti, o kršćanstvu koje smo naslijedili od pređa, jer smo serodili u katoličkoj obitelji. Naprotiv, kršćanstvo je naš životnipoziv kojega smo svjesno izabrali i prihvatili i kojega i sada ob-navljamo u ovome dragom svetištu. Obećavamo da ćemo dru-gim sakramentima ostvarivati tijesno zajedništvo s Gospodi-nom na svim našim životnim putovima. Obvezujemo se daćemo nedjeljom i blagdanskom misom slaviti sveta otajstva nje-gove smrti i uskrsnuća, temelj našega vjerskoga života, rekaoje propovjednik, dodajući da se djelatna kršćanska vjera odra-žava u zauzimanju za opće dobro svih ljudi s kojima živimo ito na svim područjima ljudskoga djelovanja, u kulturi, zna-nosti, ekonomiji i politici. To je posebno poziv kršćanima lai-cima da se aktivno angažiraju u društvenim zbivanjima,prema crkvenim i civilnim načelima, kako bi ostvarili svojpoziv posvećivanja osoba i mjesta svoga svakodnevnoga življe-nja i rada. Radi se o zahtjevu ljubavi prema bližnjemu, koja seposebno ostvaruje u odnosu prema siromasima i najpotrebni-jima, naglasio je propovjednik, zaključujući da poput Marijei drugih učenika, i mi trebamo prihvatiti križ kao dio kršćan-skoga poziva. On je neophodan u našem kršćanskome dozrije-vanju na putu svetosti. Putem križa, naša kršćanska radostbiva čvršćom i stabilnijom te se otvara nesluženim vječnim ob-zorjima koje nam je navijestio sv. Ivan u Otkrivenju, vidjevšinovo nebo i novu zemlju, sveti grad, novi Jeruzalem koji ‘silazis neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svogamuža’ (Otk 21,2). Križ je put k uskrsnuću, zaključio je mons.Eterović.

Prenesite našu odanost i ljubav i zahvalnost Svetom Ocu,Benediktu XVI., jer smo kao narod Božji pokušali biti vjerni une tako laganim vremenima, kao Crkva u dijaspori, ali živa,rekao je na kraju rektor svetišta, mons. dr. Andrija Kopilović,zahvaljujući predvoditelju ovogodišnjega slavlja.

Zahvaljujući na toploj dobrodošlici, nadbiskup Eterovićje izrazio radost da je prethodnih dana vidio dosta živosti uKatoličkoj crkvi u Srbiji. Ali sve bi to bilo uzaludno kad nebismo ovdje imali živu crkvu, vas, koji ste živo kamenje mistič-noga Tijela Kristova. Drago mi je da volite ova mjesta, da želi-te tu ostati, tu raditi i dati svoj doprinos vašem boljitku, i usuradnji s predstavnicima drugih naroda i drugih crkava ivjerskih zajednica graditi uz Božju pomoć bolju i sretniji buduć-nost, poručio je mons. Eterović.

Misnom slavlju nazočio je subotički gradonačelnik SašaVučinić sa suradnicima, generalna konzulica R. Hrvatske uSubotici Ljerka Alajbeg te brojni drugi predstavnici politič-kih, društvenih i kulturnih institucija. Pjevanje na misnomslavlju uz orkestarsku pratnju predvodio je združeni zboržupe Marije Majke Crkve i Collegium musicum catholicumpod ravnanjem Miroslava Stantića i glazbenom pratnjommr. Kornelija Vizina, a isti je zbor predvodio pjevanje i nasubotnjem bdijenju.

Istoga dana, slavljena je u kapeli u 7 sati dvojezična misakoju su predslavili oci franjevci. Svetu misu na mađarskomjeziku u 8 sati predslavio je mons. dr. László Német, zrenja-ninski biskup, uz koncelebraciju mons. dr. Ivana Pénzesa, su-botičkog biskupa i svećenika grada Subotice. U 16 sati slav-ljena je dvojezična sveta misa za bolesnike i spomen pokoj-nih bunarićkih hodočasnika, u organizaciji Caritasa Subotič-ke biskupije.

Zvonik � 9/2011 7

Trodnevnica priprave za proštenjeProslavi proštenja prethodila je i trodnevnica od 24. do

26. kolovoza. Svetoj misi uz propovijed, kroz tri dana pret-hodila je prve večeri molitva krunice s prigodnom medita-cijom, druge večeri Božanski Časoslov, a posljednje večerikrižni put. Bunarićkim proštenjem službeno je završenaproslava Dužijance 2011.zk

vh.org.rs

Važnost popisa za hrvatskukatoličku zajednicu u Srbiji

Predstojeći popis stanovništva uSrbiji, koji će biti proveden od 1. do 15.listopada, s posebnim zanimanjem oče-kuju pripadnici nacionalnih manjina,jer bi rezultati popisa za pojedine ma-njine mogli biti ne samo pokazatelj ja-čanja ili slabljenja njihova identiteta,nego i utjecati na ostvarivanje pravakoja manjine uživaju ovisno o svojojbrojnosti.

Što veći broj članova hrvatske za-jednice u Srbiji slobodno izjašnjenih osvojoj nacionalnoj pripadnosti na pred-stojećem popisu stanovništva, cilj jeafirmativne kampanje koju je u srpnjuzapočelo Hrvatsko nacionalno vijeće,pod sloganom „Izjasni se Hrabro“.Ona objedinjuje sve čimbenike i straneu okviru hrvatske zajednice u Srbiji.

Porukom „Izjasni se Hrabro“ Hr-vatsko nacionalno vijeće obraća se svimpripadnicima hrvatske zajednice u Sr-biji, a posebice onima koji još uvijeknemaju dovoljno smjelosti očitovati sekao Hrvati.

Na predstojećem popisu stanov-ništva za sve će nacionalne zajednice uSrbiji biti posebno zanimljiva tri pita-nja: nacionalna pripadnost, materi-nji jezik i vjeroispovijest.

S obzirom da je broj pripadnikanacionalne manjine temelj za ostvari-

vanje svih manjinskih prava u Srbiji,jasno je da je za sve strukture hrvatskezajednice veoma važno na koji način ćese ovaj popis završiti i u kojoj mjeri ćese Hrvatice i Hrvati tako očitovati napopisu.

Od najveće je važnosti široj javno-sti ukazati na činjenicu da se u popis-nom obrascu ne nalaze ponuđenarješenja kada je u pitanju nacional-nost, jezik i vjeroispovijest. To ondaznači za nas Hrvate katolike da se svakipojedi mora svjesno i odgovornoizjasniti kao Hrvat, i reći da mu je ma-terinski jezik hrvatski a vjeroispovi-jest katolik. !

Vjersko izjašnjavanje je naša obveza

Nije dovoljno da imamo vjerusamo u srcu, nego ju moramo ivanjskim načinom pred ljudimaispovijedati. Isus govori: Tko priz-na mene pred ljudima, toga ću i japriznati pred Ocem svojim na ne-besima. A tko mene zataji pred lju-dima, toga ću i ja zatajiti predOcem svojim na nebesima. (Mt10,32-33).

Ne smijemo dopustiti da našavjera bude tek osobno intimno pitanjekoje ne bi trebalo zanimati državu. Te-meljeći naš stav na Isusovim riječima,moramo doista vrlo jasno poručiti i

danas, ovdje da smo Isusovi učenici, dasmo dio Crkve i dio društva u kojem ži-vimo. Naši biskupi u Srbiji upozoravajukako će „dobiveni podaci biti temelj zadonošenje raznih političkih, gospodar-skih, zdravstvenih, odgojnih, socijalnihi kulturalnih odluka o razvoju, važnihza vremensko razdoblje pred nama,odražavajući se ne samo na život ovoganaraštaja, nego i na život djece i mla-dih do kojih nam je stalo“.

Usprkos brojnim kritikama i na-padima na Katoličku crkvu, uhrvatskom narodu Crkva isvećenici imali su oduvijek važnomjesto. Usprkos pogrešaka i pro-pusta koji su se u njoj događali idanas se događaju. Katoličkacrkva je tijekom povijesti po svojimbiskupima i svećenicima pokazalada se ne boji odvažno svjedočitiBožju prisutnost i u onim najtežimi najsudbonosnijim trenucima zaopstanak naroda i crkve.

Stoga pri popisivanju stanovništvane smijemo zaboraviti istaknuti da smokatolici, da smo Hrvati ili pripadnicidrugog naroda.

Iako je uoči popisa u Hrvatskoj„grmjelo“ od teških napada na Katoli-čku crkvu, iako se stvaralo vrlo nega-tivno raspoloženje u narodu, naposepreko ukazivanja na ljudske slabostiCrkvenih službenika, pravi vjerniciznali su da je sada trenutak za pravesvjedoke vjere. Ni katolici u Srbiji nisupošteđeni antikampanje protiv vjer-skog i nacionalnog izjašnjavanja. Naispitu je naša vjera. Hoćemo li se kritia onda kasnije tražiti svoja prava, ilićemo pred popisivačem, a onda i preddržavom, reći da smo katolici, da smopripadnici hrvatskoga naroda i da nam

9/2011 � Zvonik8

AktualnoUz predstojeći popis stanovništva u Srbiji 2011.

Pokažimo svoju nacionalnu i vjersku pripadnost

Priredila: Katarina Čeliković

Dobiveni podaci bit će temeljza donošenje raznih političkih,gospodarskih, zdravstvenih, od-gojnih, socijalnih i kulturalnihodluka o razvoju, važnih za vre-mensko razdoblje pred nama,odražavajući se ne samo na životovoga naraštaja, nego i na životdjece i mladih do kojih nam jestalo – poručuju naši biskupi.

je materinski jezik hrvatski!? ProrokIzaija nas upozorava: ne krij se od onogtko je tvoje krvi. (Iz 58,7).

Samo HRabro o svojoj nacionalnoj

i vjerskoj pripadnosti! Osim vodstva hrvatske zajednice

– Hrvatskoga nacionalnoga vijeća kojeprovodi kampanju, pripadnike hrvat-ske manjinske zajednice ohrabruje iposjet hrvatskoga predsjednika Josi-povića Hrvatima u Srijemu.

– Očuvajte svoj nacionalniidentitet, budite ponosni na svojehrvatstvo i budite lojalni građanidržave Srbije – poručio je hrvatskipredsjednik Ivo Josipović tijekomsvoga boravka u Srijemu, 1. rujna.

Budite uvjereni da sva državna ti-jela u Republici Hrvatskoj, od mene kaopredsjednika, Vlade RH i svih onih ti-jela koje čine izvršnu vlast u RH želenajbolje, žele mir u regiji, žele suradnjui žele da vi Hrvati ovdje uživate sva onanacionalna prava, sva ljudska pravakoja vam po svim zakonima ljudskim i,kao što bi neki rekli, Božjim zakonima

pripadaju, rekao je među ostalim hr-vatski predsjednik.

Svoju potporu daje i Crkva prekosvojih biskupa, čiju poruku Zvonik ob-javljuje (str. 5).

Vojvođanski premijer Bojan Pajtićporučuje: U Vojvodini se danas nitko netreba plašiti da se izjasni kao Hrvat,Mađar, Rumunj, Slovak... U Pokrajinise nitko ne treba plašiti ako ne pri-pada većinskom narodu, ne govorivećinskim jezik i ne pripada većin-skoj crkvi. Pokrajinska Vlada podu-prijet će svaku inicijativu koja pridonosiočuvanju identiteta.

Kako se izjasnimo, tako će nam biti

Kako rekosmo, rezultati popisaimat će direktni utjecaj na različite seg-mente društvenoga života svih, pa imanjina. S obzirom da su katolici u Sr-biji u manjini, da su u bližoj povijestiimali i vrlo teška iskustva, razumljiv jei strah koji se može čitati u reakcijamaljudi, napose u Srijemu. Za nedavnogposjeta predsjednika Josipovića Hrva-tima u Srijemu, srijemski biskup ÐuroGašparović je u Kukujevcima i Šidu po-novio kako je 30.000 do 40.000 Hrvataiz Srijema moralo napustiti svoja ognji-šta i kuće i stoga tražio otvorenu podr-šku kako predsjednika Hrvatske, takoi predsjednika Srbije, te pokrajinskihčelnika, kako bi se narod ohrabrio unacionalnom i vjerskom izjašnjavanju.

Važno je svima nama još jednomposvijestiti kako svi moramo graditipovjerenje među narodima čija je bu-dućnost u europskoj obitelji. Naše iz-jašnjavanje na popisu je dokaz da vje-rujemo u sebe i da želimo dati svoj do-prinos napretku društva u kojem ži-vimo, da želimo slobodno izjašnjavatisvoju vjeru i koristiti se pravima kojasu nam zagarantirana.

Zvonik � 9/2011 9

Aktualno

* Podaci su tajni i služeisključivo u statističke svrhe, agrađani će morati reći samo po-datke za onaj stan ili zemljište nakome trenutno žive.

* Iako se pripadnike manjinane može svoditi na brojeve, zaneke je manjine uistinu drago-cjena svaka brojka. To se poseb-no odnosi na brojčano male ma-njine.

* Od iznimne je važnosti dase svi koji se osjećaju kao Hrvati,koji su katolici, tako i izjasnekako bi nas bilo više u popisustanovništva i jer je to povezano skonzumacijom određenih prava.

Poštovani!Ponosni na povijest, svjesni tre-

nutka i odgovornosti, hrabro po-svjedočimo svoju pripadnost vlas-titom narodu, jeziku i vjeri u pred-stojećem popisu stanovništva u Re-publici Srbiji.

Samo tako ostajemo vjerni sebi,samo tako ostat ćemo svoji na svo-me i očuvati svoju nacionalnu svijestu okviru demokratske Srbije, čijismo lojalni građani, i Europe, čijigrađani želimo uskoro postati.

Svojim hrabrim izjašnjavanjemosnažit ćemo ostvarivanje osobnih,građanskih i manjinskih prava kojanam pripadaju.

dr. sc. Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskoga

nacionalnog vijeća

Prava i slobode, problemi i po-teškoće pripadnika manjina nikadanisu problem samo pripadnika ma-njine. Ako probleme manjina pri-padnici većine ne osjećaju, ne vide ine prepoznaju kao dio svog proble-ma, onda su u društvu veoma ogra-ničene mogućnosti za reprodukcijutemeljnih vrijednosti, do kojih je Žig-manovu naročito stalo, a to su vri-jednosti slobode, pravde i jedna-kosti. Ja znam da ću vlastita prava islobode najbolje i najučinkovitijeobraniti tako što ću ustati u obranudrugoga čovjeka kada su njegovaprava ugrožena. Ako šutim kadatreba govoriti, nitko neće govoritikada ja dođem na red“, rekao je po-litolog Pavel Domonji na predstav-ljanju knjige T. Žigmanova „Osvaja-nje slobode“ u Subotici..

Devastirana crkva u Kukujevcima

zkvh.org.rs

Nadbiskup Eterović sa svećenicima i laicima

Posljednjega dana boravka u Subotici, u ponedje-ljak 29. kolovoza, nadbiskup Nikola Eterović predvodioje na Paliću duhovnu obnovu za svećenike. Susret jezapočeo molitvom Trećega časa, nakon čega je mons.Eterović održao predavanje o postsinodalnoj apostol-skoj pobudnici „Verbum Domini“.

U prvom dijelu predavanja predstavio je encikliku u cje-lini, a u drugom dijelu osvrnuo se na neke posebne naglaskeu njoj. Napose se zadržao na dijelu koji govori o propovjed-ničkoj službi svećenika. Susret je završio euharistijskim slav-ljem koje je predvodio mons. Eterović zajedno s domaćim bis-kupom Ivanom Pénzesom i dvadesetak svećenika. Istogadana navečer mons. Eterović je na „Kršćanskoj tribini gradaSubotice“ u Velikoj vijećnici Gradske kuće održao predavanje„Riječ Božja u svagdanjem životu kršćana“. Na početku tri-bine uglednog gosta okupljenima je predstavio mons. An-drija Kopilović, ističući kako nadbiskup Eterović ima vrlo

značajnu ulogu u cjelokupnom životu Katoličke crkve, budućida obnaša službu generalnog tajnika Sinode biskupa u Rimu.U prvom dijelu predavanja nadbiskup Eterović je i tu pred-stavio dokument „Verbum Domini“, a potom se zadržao nasamoj temi svoga predavanja. U zaključku je pozvao više odstotinu sudionika tribine na veću ljubav prema Božjoj riječijer ona je temelj pojedinca, obitelji i zajednice. Potaknuo jesve da se više druže s Božjom riječi, da danomice čitaju i raz-matraju tekstove Svetoga pisma i budu otvoreni poticajima

Duha Svetoga dok čitaju kako bi u Božjoj riječi pronašli na-dahnuće za život dostojan čovjeka i za pravi kršćanski život.

Prije tribine nadbiskup Eterović se u pratnji biskupa do-maćina i mons. Kopilovića i tajnika biskupije mr. Mirka Štef-kovića u Gradskoj kući sastao sa subotičkim gradonačelni-kom Sašom Vučinićem, njegovim zamjenikom Perom Hor-vackim i predsjednikom skupštine grada Slavkom Para-ćem. U sklopu svog boravka u R. Srbiji mons. Eterović je po-sjetio apostolskog nuncija u Beogradu mons. Orlanda An-toninija, zatim se susreo s beogradskim nadbiskupom Sta-nislavom Hočevarom i njegovim suradnicima. Na putuprema Subotici susreo se s bačkim episkopom Irinejem i sasrijemskom biskupom Ðurom Gašparovićem.

U osvrtu na boravak u Subotici mons. Eterović izrazio jeradost što je mogao sudjelovati na proštenju u svetištu MajkeBožje na Bunariću. Bio sam impresioniran sudjelovanjem vjer-nika u sakramentu pomirenja na bdjenju u subotu. Osjetio samsklad i ljubav koja vlada među svećenicima i vjernicimapremda su različite nacionalnosti. U istom svetištu ste i s bra-ćom pravoslavcima. Sačuvajte tu ljubav i poštovanje jedniprema drugima i obogaćujte se međusobno tim različitostima,poručio je mons. Eterović. Drago mi je da sam se susreo i sgradskim poglavarima. Osobito mi je drago što je ovaj grad usvim burama i olujama povijesti u svom grbu uspio sačuvatikršćanske znakove (Blažene Djevice Marije i Sv. Terezije). Na-stojte, uz Božju pomoć, nastaviti biti što bolji kršćani i što boljiljudi da tako dadete svoj doprinos izgradnji društva u kojem ćebiti više mira i ljubavi, zaključio je mons. Eterović.

Andrija Anišić

Koncert modernog ansambla za orgulje, timpane i zbor

U subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske, zborCollegium musicum catholicum priredio je 28. kolovoza vrlouspješni svečani kon-cert modernog ansam-bla za orgulje, timpane izbor u čast visokom gos-tu iz Vatikana, mons.dr. Nikoli Eteroviću, itime otvorio slavlje Da-na grada Subotice. Napočetku koncerta broj-nu publiku i uglednegoste pozdravili su i imeorganizatora mons. dr.Andrija Kopilović,predsjedavajući Kato-ličkog instituta za kultu-ru, povijest i duhovnost

„Ivan Atunović“ te Ljubica Kiselički, zamjenica gradona-čelnika Subotice.

Zbor je među ostalim izveo djela Anđelka Klobučara,Mate Lešćana, Stanislava Prepreka i Anđelka Igreca. Uzzbor su nastupili i solo sopranistica Alenka Ponjavić i mr.Kornelije Vizin na orguljama, za udaraljkama su biliSanela Šukić i Stanko Patarčić, a zborom je ravnao

Miroslav Stantić.Odlično sastavljen i

vrlo uspješno izveden pro-gram koncerta pokazao jeveliki napredak zbora kojije izveo vrlo zahtjevneskladbe uz odličnu solisticuAlenku Ponjavić. Ipak, tre-ba istaknuti izvedbu Pre-prekove Suite za orguljekoju je izveo orguljaš mr.Kornelije Vizin, čiju je glaz-benu zrelost i viziju u izved-bi ovog zahtjevnog djela po-tvrdio i prof. Ðuro Raj-ković. /Ž. Z./

9/2011 � Zvonik10

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Novi Sad: József Deman zaređen za đakona

U župnoj crkvi Imena Marijina u Novom Sadu, nablagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja, subotički bis-kup Ivan Pénzes zaredio je za stalnoga đakona JózsefaDemana. Suslavili su vicekancelar Attila Zsellér težupni vikar Marijan Vukov.

Na svetoj misi i ređenju bila je pri-sutna obitelj ređenika kao i bliža rod-bina i prijatelji iz Selenče, Petrovara-dina, Novog Sada i Osijeka i dio žup-ljana novosadske župe Imena Marijina.Novozaređeni đakon je tijekom misepričešćivao vjernike, a prije završnogblagoslova je održao kratak prigodangovor u kome je najprije zahvalio Bogui Gospi za svoj život,

a zatim preuzvišenom dr. Pénzesu na ređe-nju, kao i svojim najbližima na podršci, aonda se osvrnuo na dosadašnji svoj život izvjerničkog kuta, dajući osobno svjedočan-stvo vjere i ukazujući na Božju providnost imilost u životnim kušnjama. Nakon euha-ristijskog slavlja, održan je agape u vjerona-učnoj dvorani u Katoličkoj porti.

József Deman rođen je 5. rujna 1942.godine u Selenči od oca Józsefa Demana imajke Ane, rođene Žiška. Pripadnik je slo-vačkog naroda i jedine slovačke rimokato-

ličke župe Presvetoga Trojstva, na teritoriju današnje Vojvo-dine, u kojoj je pri- mio sakramente kršćanske inicijacije. Go-dine 1957., nakon završetka osnovne škole odlazi u Beograd,gdje pohađa srednju poštansku školu, a nakon njenog zavr-šetka, 1961. godine se zaposlio u Novom Sadu u pošti, gdje jeradio do mirovine 2002. Koncem šezdesetih godina prošlogastoljeća, proboravio je nepune dvije godine među slovačkimsalezijancima u Belgiji. Godine 1973. sklopio je sakramentkršćanske ženidbe s Jerkom Bogner iz Petrovaradina, prak-tičnom vjernicom Hrvaticom i pripadnicom rimokatoličkežupe Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu. S njom imadvoje djece: Mariju i Dominika, koji kao prosvjetni djelat-nici danas žive i rade u Subotici. József je još 1988. upisao stu-dij teologije za laike kod isusovaca na Jordanovcu u Zagrebu.Zbog raspada SFRJ i rata u Hrvatskoj, studij je nastavio naTeološko-katehetskom institutu Subotičke biskupije gdje je idiplomirao u studenome 1998., stekavši zvanje diplomiraniteolog, kateheta. Godinama je pomagao pri Gospinom sveti-

štu u Tekijama, napose tije-kom godišnjih hodočašća, atakođer i pri vikarijatu sri-jemskom odnedavna ponov-no uspostavljene Srijemskebiskupije, u Petrovaradinu,kao i pri matičnoj župi nje-gove supruge. Također jeradio i kao vjeroučitelj u zna-menitoj Karlovačkoj gimna-ziji u od 2008. do 2010.godine.

D. Deman

Proštenje i oproštaj u crkvi na Kelebiji

Vjernici Kelebije proslavili su 15. srpnja svetommisom u crkvi Razlaza apostola župno proštenje, a uje-dno su se oprostili i od svog župnika vlč. Károlya Szun-gyija, jer je novim župnikom od 1. kolovoza imenovanvlč. Csaba Paskó. Misno slavlje predslavio je isusovacÁrpád Horvát zajedno s domaćim župnikom.

U svojoj propovijedi, vlč. Árpád istaknuo je da Bog morabiti danas prisutan u našem životu. Bitno je da nam u dubiniduše, u dubini našeg bića Bog bude prisutan kao izvor snage. Ikada smo zabrinuti, kada smo strpljivi i ne uzvraćamo za do-biveno zlo, i kada sa znojem radimo. Bog to sve uvažava i nezaboravlja. Moramo biti ljudi koji Bogupripadaju, rekao je propovjednik. Go-voreći o župnikovu poslanju, vlč.Árpád rekao je kako Bog svakoga po-ziva i šalje. Vlč. Károlya je Gospodinisto tako poslao na Kelebiju. Kao što jeposlanje apostola bilo navješćivati Ra-dosnu vijest Isusovu, isto tako u službivjernika na Kelebiji to je činio i vlč. Ká-roly. Godinama je nadahnjivao ovu za-jednicu. Krstio je, vjenčavao puno ljudi,rekao je propovjednik, zahvaljujući mušto je drugima dopustio vidjeti ga kaoobičnoga čovjeka, i radosnog ali iumornog i slabog. Načelnik župnogPastoralnog vijeća Antal Huber za-hvalio je župniku uz prigodni dar u

ime cijele župne zajednice. Szilvia Dudás i Szabina Szűcsod župnika su se oprostili prigodnim recitacijama, a kanto-rima Dóra Baranyi i pjevači svojim su pjevanjem uzveličalimisno slavlje, a oproštaj od župnika dirljivijim.

Na kraju svete mise vjernicima se obratio župnik Károlykoji je rekao kako tijekom ovih osam godina ne samo da jeupoznao, nego je i zavolio vjernike na Kelebiji. Uvijek mi jebilo zadovoljstvo vršiti službu među vama. Probao sam vjernikeodržati u jedinstvu, i jačati pobožan život, što mi je prouzroko-vao i grižu savjesti, kad to ponekad nisam mogao u potpunostiostvariti. Bio sam tu, borio sam se za dobro i uvijek sam cijeluzajednicu imao u vidu. Kao što ste mene prihvatili, prihvatitei svog novog župnika, rekao je župnik, zahvaljujući posebnoAnni Frányó, kantorici Dóri i članovima Pastoralnoga vijećakoji su najveća pokretačka snaga ove zajednice.

s. M. Hermina Kovács

Zvonik � 9/2011 11

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh.org.rs

Tribina u Baču o vezama Šokaca

„Veze bačkih Šokaca sa Šokcima Srijema, Bosan-ske Posavine i Srednje Bosne“ bila je tema Tribine kojaje 6. kolovoza održana u Franjevačkom samostanu uBaču, a na kojoj je govorio Ivica Ćosić Bukvin iz Vrba-nje.

Koristeći građu raznih autora – Matije Evetovića, AnteSekulića, Sanje Vulić, Marka Samarđžije, Josipa Forjana i dru-gih, Bukvin je obuhvatio sve dodirne točke Hrvata Bačke sHrvatima Slavonije, Baranje, Srijema, Bosanske Posavine iSrednje Bosne. Od zajedničkog subetničkog, a u prvom redunacionalnog hrvatskog podrijetla, preko ikavskog govora, pasve do istih elemenata u tradicijskom odijevanju u ovim kra-jevima.

Predavač je podsjetiona pisanje Matije Eveto-vića kako su „Bunjevci iŠokci došli u ove krajeveiz hrvatskih zemalja. Doš-li su pod vodstvom franje-vaca kao katolici i kao Hr-vati“ te potvrdio da je sva-kome jasno i potpuno do-kazano da su Šokci u na-cionalnom smislu Hrvati,iako ima nekih „patentira-nih historičara i političarakoji tvrde protivno“. Ovjerskoj pripadnosti Bač-ke u vrijeme Turaka pišedr. Sekulić u svome radu „Bačka i Srijem u izvješćima MatijeBenlića i Bartola Kašića“, gdje je vidljivo da je i u vrijeme vla-davine Turaka na ovom prostoru živio katolički puk i to istionaj hrvatski, koji je od turskog zauzeća Bosne iz iste iselja-vao već skoro dva stoljeća od Benlićeva pohoda Bačkoj, kadaje on pohodio svoje sunarodnjake. Bukvin se dotaknuo i ika-vice koji je uz maternji, hrvatski jezik, zajednički govor svihŠokaca. „Zasigurno ste uočili da je ovaj rad pisan ikavicom uzskoro sva poštivanja tog našeg tj. mog šokačkog govornogokružja koje se sve više gubi, ali sam to napravio namjerno daupozorim na to da je i ikavski govor taj koji nas čini onim štojesmo i povezuje u isti, hrvatski narod. Ali je isti u velikojopasnosti da nestane u novim globalizacijskim procesima.Sanja Vulić o ikavici ili tzv. „slavonskom dijalektu“ piše „da setaj dijalekt nipošto ne odnosi samo na teritorij Slavonije negoobuhvaća srodne hrvatske arhaične štokavske govore na

prostoru Panonije. Predavač se osvrnuo i na zajedničku nitkoja „spaja sve Hrvate Šokce i daje im zajedničku etno sliku– a to je narodna nošnja“, za koju je Josip Forjan u svom radu„Tradicijsko odijevanje Hrvata Šokaca u Srijemu i Bačkoj“ustanovio velike sličnosti.

Bukvin je na kraju zaključio: „Ne samo da su se veze Hr-vata iz Bačke s Hrvatima u međurječju Save i Dunava svodilena ovdje opisano, već je postojala i veoma jaka veza po knji-ževnoj strani o čemu piše pok. Juraj Lončarević. Kada govorio Josipu Andriću, koji je u Bukinu rođen a odrastao u Moro-viću, i ostalim književnicima kao o Matošu i još ponekim iz teplejade, autor citira Isu Velikanovića koji kaže ‘S Bačkim Hr-vatima – Bunjevcima i Šokcima, mi i jesmo isto. Ikavsko na-rječje, običaji i pjesme, značaj, oblik glave, sve isto‘.“

A da budemo svi isti i jedinstveni, da znamo što smo, kojinam je materinski jezik i u koju Crkvu idemo, moramo se IZ-JASNITI HRABRO na predstojećem popisu pučanstva počet-

kom listopada, rekao je iz-među ostalog direktorNIU „Hrvatska riječ“Ivan Karan, obraćajućise nazočnima na Tribini.Potom su pročitane pjes-me pučkog pjesnika i vo-ditelja dramskog odjelakao i pisca i redateljadrama, Ivana Andrašićaiz Sonte, čije su pjesme pi-sane ikavicom i potvrdileriječi predavača.

U ime organizatora,predsjednica UG „TragoviŠokaca“ Stanka Čoban,završila je ovu zanimljivu

tribinu citirajući fra Josipa Špehara: „Nikada se naziv Šokacnije smatrao za naciju već se podrazumijeva pod tim zajed-ničko narječje – ikavica, običaji, mentalitet kao nešto zajed-ničko unutar hrvatskog naroda. Svako isticanje Šokaca kaoposebne etničke grupe je besmislica – nulla nullisima – nitkoi ništa. Izdvajanje Šokaca kao posebne grupe znači njihovonestajanje“.

Ivica Ćosić Bukvin iz Vrbanje, istaknuti je politički i kul-turni djelatnik svog kraja. Uz aktivnosti na polju etnologije ifolklora, amaterski proučava povijest Vrbanje, a prikupljenedokumente objavio je u oko 18 knjiga, među kojima je i „Šokciu Spačvansko-Bosutkom međurječju“ koju je prije četiri go-dine predstavio i u Baču. Član je Udruge povjesničara i baš-tinika zavičajne starine Slavonije, Baranje i Srijema“ i još mno-gih kulturnih institucija Vrbanje i Vinkovaca.

Stanka Čoban

Proslavljeno župno proštenje u Lemešu

Na blagdan Male Gospe, 8. rujna, svečano je pro-slavljeno župno proštenje u Svetozaru Miletiću, misnimslavljem koje je predslavio mladomisnik Gabor Drobinazajedno sa župnikom iz Bačkog Brega Davorom Kova-čevićem, župnikom iz Telečke Árpádom Pásztorom tedomaćim župnikom Antalom Egedijem.

Prigodom ovoga blagdana u selu se ne organiziraju ni-kakvi kulturni događaji. Središnji i jedini događaj je svečanasveta misa. Unatoč radnom danu crkva je bila puna vjernika,

što još više veseli nisu bili samo mještani nego i gosti iz ino-zemstva i okolnih mjesta. Iznimna nam je bila čast da je misnoslavlje predslavio ovogodišnji mladomisnik, budući da su nje-gova baka i djed po majci živjeli u Lemešu. Naša crkva ovajblagdan slavi još od 1753. godine. Tada je bila izgrađena prvacrkva. Od tada do danas tri puta je bila dograđivana i proširi-vana. Današnji oblik je dobila krajem XIX. stoljeća, a veći po-pravak (mijenjan je krov, skinuta je šindra i stavljen crijep nakrov) rađen je 1965 godine. Blizina magistralne i jedne re-gionalne ceste ugrožava stabilnost objekta. Taj problem bitrebalo riješiti što prije a problem su financije. Nadamo se daće naša zaštitnica Mala Gospa providjet potrebno i dati namsnage da spomenuti problem riješimo.

Lucija Tošaki

9/2011 � Zvonik12

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Dani europske baštine u BačuU drevnom gradu na Mostongi, po kome je Bačka

dobila ime, 2 . i 3. rujna održana je deveta po redu ma-nifestacija Dani europske baštine.

Kao što je poznato, manifestacija Dani europske baštineodržava se svake godine u rujnu, a predstavlja zajednički pro-gram Vijeća Europe i Europske komisije, čiji je cilj širokoj jav-nosti u svim europskim državama približiti i učiniti dostup-nim kulturno naslijeđe, a da se pri tome istakne jedinstvo raz-nolikosti zajedničkog europskog naslijeđa, kao značajne ka-rakteristike europskog identiteta. Ovogodišnja manifestacijazapočela 2. rujna, mimohodom sudionika Etno sabora od sre-dišta grada do tvrđave, s predstavljanjem kratkog programana platou ispred zgrade općine. Potom je uslijedio nastup dje-čjih ansambala kulturno-umjet-ničkih društava Srba, Hrvata,Slovaka, Mađara, Roma, Rumu-nja i drugih nacionalnih zajed-nica općine Bač i okoline te galakoncert KUD-a Sonja Marinko-vić iz Novog Sada. Za pohvalu ješto je u ovom programu i ovegodine sudjelovala dječja fol-klorna skupina HKUPD-a Ma-toš iz Plavne. Prvi dan mani-festacije završen je koncertomZvonka Bogdana, barda pa-nonske glazbe, kome je tom pri-godom predsjednik općine Bač mr. Tomislav Bogunovićsimbolički uručio ključeve grada Bača. U obraćanju publicipredsjednik je pozdravio i uglednog gosta iz Republike Hr-vatske, gradonačelnika Vukovara Željka Szabóa, koji je većviše puta posjetio općinu Bač. Istoga dana, u sklopu mani-festacije, upriličeno je niz kulturnih događanja. Osobitu po-zornost mladih posjetitelja u oba dana privukli su vitezovi

obučeni u replike originalnih viteških nošnji, sličnih onimakoje su u srednjem vijeku nosili pravi borci za obraz i čast.

Drugi dan manifestacije započeo je u jutarnjim satimamemorijalnim odbojkaškim turnirom „Zlatko Rakocija – Caj“na SRC Bačka tvrđava, a nastavljen je u franjevačkom samo-stanu predstavljanjem rezultata rada na slikarstvu u organi-zaciji Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Uposlijepodnevnom programu Etno sabora nastupilo je pet-naestak domaćih i gostujućih folklornih ansambala starijeguzrasta. U tom dijelu programa predstavile su se i hrvatskeudruge općine Bač: HKUPD Mostonga Bač, HKUPD MatošPlavna i HKPU Zora Vajska koji su lijepom narodnom noš-njom, pjesmama, plesovima i običajima oduševili publiku.

Za ljubitelje sakralne glazbe upriličen je Koncert duhov-ne glazbe u franjevačkom samostanu, koji je na svoj način na-zivom prve skladbe „Primi naš dar, o, Oče naš“ dao svojevr-

sni karakter cijeloj manifestaciji.U vrlo akustičnoj samostanskojcrkvi Uznesenja BDM publika jeuživala u duhovnim skladbamau izvedbi komornog zbora Zvo-ny iz Selenče, te Gradskog zbo-ra Neven iz Bača pod vodstvommr. Juraja Suđija. PredsjednikBogunović se i ovom prigodomobratio publici te, nakon kon-certa, predao ključeve grada imr. Suđiju, koji je za ovih devetgodina, svojom posvećenošćuglazbenoj kulturi, uspio sagra-

diti i svojevrsnu bačku glazbenu tvrđavu, poput one koja većstoljećima krasi ovaj kraj.

Organizatori ovogodišnje manifestacije bili su Fond„Stoljeća Bača“, Turistička organizacija općine Bač i KUDMladost Bač, a pokrovitelji Pokrajinsko tajništvo za kulturu iOpćina Bač te Radio Bačka Bač.

Zvonimir Pelajić

Susret u SontiŽupnu zajednicu sv. Lovre u Sonti posjetila je 31.

srpnja s. M. Jasna Crnković iz Družbe sestara KćeriMilosđa, rodom iz Subotice, a trenutačno svoju službuobavlja u Splitu. Tom se prilikom s. Jasna susrela s dje-vojkama naše župe.

Na početku sv. mise župnik Dominik Ralbovsky poz-dravio je gošću koja je i svirala na svetoj misi, a na kraju seobratila vjernicima lijepim i poticajnim riječima. Najprije jepredstavila svoju zajednicu, a onda i cilj svojega dolaska. Želinas sve potaknuti da dobro razmišljamo o svom zvanju i da jejako važno otkriti što Bog očekuje od našega života. Kad ot-krijemo pravo zvanje onda ćemo biti i sretni. Poslijepodne jeuslijedio susret na kojem se okupilo šesnaest djevojaka, međukojima su bile djevojke 7. razreda osnovne škole ali i srednjo-školka. Sestru Jasnu na početku susreta pozdravila je kate-histica Kristina Ralbovsky koja je izrazila radost zbog nje-nog dolaska. Susret je protekao u dobrom ozračju. Pjevalismo, razgovarali, razmatrali nad Božjom Riječi i doista smodoživjeli kako je lijepo kada je Isus s nama. Susret smo zavr-šili u crkvi, gdje smo u tišini srca napisali svoje dojmove napapir i zahvalili Gospodinu za ovaj predivan susret. SestraJasna nam je na kraju podijelila dar – križić sa relikvijama nji-hove utemeljiteljice, Marije Propetog Isusa Petković.

Susret će nam ostati u lijepom sjećanju, a nadamo se da

će nas s. Jasna ubrzo ponovno posjetiti. Neke od sudionicarekle su o susretu sljedeće:

„Ovo je za mene bilo jedno veliko iskustvo. Jučer sam sedvoumila hoću li doći, a sada mi je drago što sam došla.“

„Susret me je potaknuo razmisliti o vlastitom životu isvom zvanju. Neka bude onako kako Bog želi i bit će dobro.Lijepo smo se družili, smijali, upoznali jedni druge i upoznaliIsusa.“

„Zahvaljujem na ovom susretu za djevojke, zato što samveoma oduševljena. Nisam se nadala da će biti nešto veliko iposebno ali ipak bilo je. Oduševljena sam sa s. Jasnom koja jesve ovo organizirala. Saznala sam što zapravo znači prijatelj-stvo i razmišljala sam o odluci da i ja postanem časna sestra.Naravno, ako je to Božja volja, jer čvrsto vjerujem u Boga injegova Sina Isusa Krista, jer se on žrtvovao za nas pa i zamene…“. /Djevojke iz župe sv. Lovre/

Zvonik � 9/2011

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh.org.rs

Peta obljetnica djelovanja vlč. Josipa Štefkovića u PlavniNa svetoj misi na blagdan Preobraženja Gospod-

njeg, 6. kolovoza, okupilo se u crkvi sv. Jakova u Plav-ni više vjernika no ranijih godina. Jedan od razloga bioje taj što je toga dana, točno prije 5 godina, svoju prvusv. misu u ovoj crkvi slaviovlč. Josip Štefković. Subo-tički biskup Ivan Pénzesimenovao ga je 10. srpnja2006. godine župnikomžupe Bač i upraviteljempripadajućih župa Plavna,Bačko Novo Selo, Tovari-ševo i Deronje.

Novi je župnik vršio du--hovnu preobrazbu, ali isto-dobno i obnovu svih crkava ipratećih sakralnih objekata uovome kraju. Svoju prvu sv.misu u Plavni vlč. Josip je sla-vio 6. kolovoza 2006. godine,upravo na svetkovinu Preo-braženja Gospodnjeg, a u svom prvom obraćanju župljanima,moglo se zaključiti da on zapravo u ovoj župi želi biti „primusinter pares“, a to se iz dana u dan sve više i potvrđivalo.

Crkva u Plavni je u ovom razdoblju potpuno obnovljenai renovirana. Upravo se intenzivno radi na oslikavanju zidova,što predstavlja posljednju fazu pred njezinu 200. obljetnicu. Utijeku su i radovi na obnovi sakralnog objekta, koji je nekadačinio središnji dio nekadašnje kalvarije na ulazu u selo, a upunom zamahu je i obnova crkve u Bačkom Novom Selu.Kada govorimo o obnovi i o preobraženju, moramo naglasitispremnost našega župnika da pomogne u svim pozitivnimpromjenama ne samo u crkvi, nego i u društvenom i kultur-

nom životu svih župljana, patako i u radu kulturnih udrugau kojima oni sudjeluju. Da nijebilo njega možda bista dr. An-drića u Plavni još ne bi bila nasvom starom mjestu, a HKUPD„Matoš“ možda se ne bi nitiosnovao. U svakom slučaju„Matošev“ zbor, koji je ujedno ižupni, bez podrške vlč. Josipazasigurno ne bi postojao. Žup-nikova nazočnost na progra-mima koje priređuju našeudruge djeluje također je poti-cajno. Upravo dok ovo pišemovlč. Josip je ugostio jednu sku-pinu djece i mladih iz Kanjiže,

kojima je pokazao znamenitosti Bača i doveo ih da vide icrkvu sv. Jakova u Plavni. Velika hvala našem župniku Josipuza sve što je za ovih pet godina učinio.

Zvonimir Pelajić

Proslava sv. Jakova u PlavniSvetkovina sv. Jakova, zaštitnika Plavne, proslav-

ljena je u istoimenoj župnoj crkvi u ponedjeljak, 25.srpnja. Svečanu svetu misu proštenja predslavio je vlč.Dragan Muharem, prefekt sjemeništa Paulinum iz Su-botice, u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. JosipomŠtefkovićem, svećenicima Bačkog dekanata te pred-stojnikom franjevačkog samostana u Baču, fra JosipomŠpeharom. Svetoj misi nazočio je i mjesni paroh o.Goran Artukov.

U crkvi, u kojoj su upunom jeku radovi na osli-kavanju i ličenju zidova,okupio se solidni broj žup-ljana i gostiju, a lijep brojsvećenika bio je koristanpoticaj nazočnim vjernicimaiz Plavne i okolice. Vlč. Dra-gan Muharem upravo jetoga dana obilježio druguobljetnicu svoga svećeniš-tva, a njegovoj Mladoj misiu Vajskoj prije dvije godinenazočili su i vjernici iz Plav-ne te ga se mnogi sjećaju iosobno poznaju. U uvod-nom dijelu svoje propovi-jedi vlč. Dragan je govorio o sv. Jakovu i pozvao vjernike daotvore svoja srca i nadahnu se životom i djelom ovog velikogsveca. Govoreći osobito o sv. Jakovu, vlč. Muharem je rekaokako je prvi koji je svoj život dao za Isusa bio upravo sv. Jakov.On je doista sjeo uz svoga Učitelja u njegovu kraljevstvu, ali tek

pošto je svima bio poslužitelj i tek pošto je svoj život dao zaIsusa. Sveti Jakov nam je uzor jer je svojim životom pokazaokako se postiže ono najdragocjenije, ono za čime svi mi težimo,a to je biti s Bogom, biti u Božjem kraljevstvu. Zato je sv. Jakovzaštitnik hodočasnika, tj. svih onih koji na ovom zemaljskomputu traže Boga. Čovjek postaje velik samo onda ako se ponizii dopusti Bogu da On bude velik u njegovu životu. Pred namaje danas lik sv. Jakova. Dopustimo da nas on oduševi, neka nasnadahne za svakodnevni kršćanski život i služenje u ljubavi,rekao je, među ostalim vlč. Dragan.

I ove su godine, zaslugom župnika Josipa, župljani biliugodno iznenađeni radovima na oslikavanju crkve, koje je za-

počeo akademski slikarZlatko Tešan, a mnogi suod njih prvi puta vidjeli i ot-krivene dvije stare slike, odkojih jedna predstavlja sv.Apoloniju a druga sv. Stje-pana. Tako će crkva za blag-dan Velike Gospe biti većpoprilično uljepšana, a nasvoju 200. obljetnicu pot-puno obnovljena.

Svetu misu je skladnimliturgijskim pjevanjem uljep-šao zbor HKUPD-a „Matoš“,koji je sada već postao i žup-nim zborom, a obećanje odprije dvije godine, da crkva

bude punija i pjesmom glasnija, ovoga puta je poprilično ispu-njeno. To se moglo konstatirati i u nedjelju koja je prethodilaproštenju kao i u nedjelju iza njega, koju mnogi u Plavni jošuvijek doživljavaju kao čuveni plavanjski kirbaj.

Zvonimir Pelajić

9/2011 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Proštenje sv. RokaVjernici župe sv. Roka u Subotici, proslavili su 16.

kolovoza svog nebeskog zaštitnika. Slavlje je započelosv. misom na mađarskom jeziku u 8 sati, nakon koje jezapočelo klanjanje koje seveć godinama prikazuje kaozadovoljština za grijehe po-bačaja i kao molitveni vapajza spas nerođenih.

U 17 sati bila je zajedničkamolitva pod geslom „Hvalospjevživotu“ a u 17,30 sati svečanasveta misa proštenja koju je ovegodine predvodio vlč. VladimirSedlak, grkokatolički župnik uPetrijevcima u R. Hrvatskoj.Bila je to ujedno i proslava Danatrudnica u ovoj župi. Na misu seokupio lijepi broj vjernika idevet bračnih parova koji oče-kuju dijete sa svojim obiteljima.

U prigodnoj propovijedi, kao oženjeni čovjek koji oče-kuje dijete, vlč. Sedlak je govorio o poteškoćama koje pratemlade bračne parove na početku njihova bračnog i obitelj-

skog života. Ukazao je na neke probleme u društvu kojebismo također mogli nazvati „bijelom kugom“, uz već uobi-čajeni problem pobačaj. Naime, društvo se vrlo malo brine zabračne parove koji započinju svijati svoje obiteljsko gnijezdo,a trudnice nailaze na mnoge poteškoće kako na redovitimpregledima a još više prigodom porođaja jer liječnici često od

njih traže novac da bi bili uznjih „ako zatreba“. Zato treba-mo moliti zagovor sv. Roka danas oslobodi i od te „kuge“kako bi se mladi lakše odluči-vali za brak i obitelj ali i za većebroj djeci u obitelji.

Na kraju svete mise pred-voditelj slavlja podijelio je po-seban blagoslov ženama kojeočekuju dijete prema Obred-niku „Blagoslovi“. Ove godineizostalo je slavlje poslije svetemise budući da je dvorištužupe tek zasađena nova trava,ali je župnik pozvao okupljene

da razgledaju obnovljene prostorije župe, vjeronaučne dvo-rane, podruma kao i samog dvorišta koje je lijepo uređeno.

A. A.

Proštenje sv. Marka Križevčanina

Sedamnaesto po redu proštenje sv. Marka Križevčanina naHrvatskom Majuru održano je 5. rujna kod „Gabrićevog križa“.Svečanu svetu misu proštenja u nazočnosti lijepog broja vjer-nika, predvodio je Lazar Novaković, župnik iz Ðurđina i MaleBosne, kojoj pripada i Hrvatski Majur. S njim je suslavio imons. Andrija Anišić, koji je rodom iz toga mjesta.

Na misi su bili i predstavnici mladeži DSHV-a koja izdaje svojeglasilo pod nazivom „Hrvatski Majur“. Misi su nazočili i Pero Hor-vacki, dogradonačelnik Subotice kao i Petar Kuntić, predsjednikDSHV-a i zastupnik u republičkoj Skupštini.

U prigodnom propovijedi župnik je u kratkim crtama podsjetiona životni put sv. Marka ističući osobito njegovu nepokolebivu vjerukoja ga je osnažila da prolije i svoju krv za Krista i njegovo evanđelje.Pozvao je okupljene vjernike – sadašnje i bivše stanovnike HrvatskogMajura kao i prisutne goste da se odupru suvremenim zamamnostimakoje odvlače od Krista i Crkve, ali i da ostanu vjerni svom hrvatskomnarodu.

Poslije pričesti Terezija Nađ Heđeši pročitala je pjesmu Augus-ta Šenoe „Oj, budi svoj“. Mladež DSHV-a priredila je za svoje članovei goste druženje poslije mise koje je bilo na salašu obitelji Gabrić.

A. A.

Zahvala Institutu „Ivan Antunović“

Iskreno sam i du-boko zahvalan Gospo-dinu Bogu što mi jedao milost te sam doži-vio stotu obljetnicu žu-pe sv. Marka u Žedni-ku, gdje sam proživiosvoje djetinjstvo i mla-dost. No, u dubini svo-ga bića ponukan samzahvaliti se Naslovu štoje u proslavu spome-nute obljetnice uključio objavu moga rada o našemdragom selu i žedničkim ljudima.

Uvjeren sam da su tri osobe posebice bile zau-zete da knjiga o Žedniku bude tiskom objeloda-njena: dr. sc. Andrija Kopilović, mr. sc. Andrija Ani-šić i g. Marinko Piuković. Ali ističući imena spome-nutih osoba nikako ne zaboravljam brojne poma-gače i skupljače, koji su svojim radom ugrađivalisvoj obol u djelo za koje svi skupa dugujemo za-hvalnost Bogu, kralju vjekova i gospodaru vremenai svih dobara kojima nas opskrbljuje.

Uvijek mi manjkaju riječi kad moram izrećizahvalnost, posebice pak ovoga puta. U hodu premaVječnosti naš dobri Svemogući bilježi i djela kojimaveličamo Njegovu Dobrotu i darove. Uvijek je Onnajdraža nagrada kad koristimo Njegove darove.

Hvala Vam svima s iskrenom željom i molit-vom da činite dobra djela, poglavito ljudima našihravnica.

VašAnte Sekulić

Zagreb, 31. srpnja 2011.

Zvonik � 9/2011 15

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh.org.rs

Mnoštvo slavlja u IriguMjesec kolovoz započeli smo ekumenskim ozračjem

i to vjenčanjem, 4. kolovoza, kada su u pravoslavnomhramu u Maradiku brak sklopili Ivana Jurčan iz Šatri-naca i Nenad Topić, pravoslavne vjere. Tom prigodomkrštena su i njihova dva sina, a slavlju je uz brojne uzva-nike nazočio i župnik Blaž Zmaić. Istoga dana poslijepod-ne, župnik je sa svojim vjernicima hodočastio na Tekije,gdje je sudjelovao u ispovijedanju i večernjoj svetoj misikoju je predvodio srijemski biskup mons. Ðuro Gašpa-rović zajedno sa svećenicima više biskupija. Isto je bilo isutradan na blagdan Gospe Snježne, kada smo se okupilina misnom slavlju koje je predslavio beogradski nadbis-kup Stanislav Hočevar u koncelebraciji sa subotičkimbiskupom Ivanom Pénzesom te domaćim biskupomÐurom Gašparovićem.

Na blagdan Preobraženja Gospodnjeg, 6. kolovoza,župnik je u manastirskom hramu Starog Hopova nazočiovjenčanju svoje vjernice Vesne Viček iz Šatrinaca s Vla-dom Anđićem iz Iriga, pravoslavne vjere, gdje je uz pri-godne darove mladencima održao govor, poželjevši im daim Riječ Božja bude temelj života. Na 19. nedjelju kroz go-dinu, 7. kolovoza, slavljene su redovite svete mise na župikao i na dvije pripadajuće filijale uz župnikovo pitanje gdjemožemo pronaći Boga. Odgovarajući na to pitanje, župnikje ustvrdio da ga možemo naći u svakidašnjici, u ljepotistvorenog, u zadaći a prije svega u ljudima, koji nas susre-ću. On nas čuje, daruje, izvlači: Bog nas nikad ne napušta.

U ponedjeljak, 8. kolovoza, služena je sveta misa zapokojnog Iliju Frerarina s pozivom da i mi kao sv. Do-minik po našem životu i svjedočenjem učinimo svijet svjet-lijim i boljim.

Na 20. nedjelju kroz godinu, 14. kolovoza, u Vrdnikuje prikazana sveta misa za pokojne Peru i Anu Šušak iDragicu Pripužić te Evu Vivod uz poruku: Kršćanin, toje naše časno ime. Nudimo li mi pute susreta, mjesta pouke,prostore razgovora bratstvom, toplinom, sa srcem i vreme-nom?, upitao je župnik.

I sutradan, 15. kolovoza, blagdan Velike Gospe pro-slavljen je u Irigu i filijalama. Jesmo li dostojni ovoga dragogpogleda Božjega? Ako da, onda vjera mijenja život i vjerastvara susret i razgovor. Sve to čini život velikim i tako seriječ Božja rađa u ovom svijetu i slavi Marija, poručio ježupnik.

S posebnom nakanom bake Viktorije za sretan porodunuke i zdravlje njezina oca i majke, slavljena je u Irigusveta misa 18. kolovoza. Szent István kralj, proslavljen je20. kolovoza na filijali Šatrinci. Uz brojne goste misu jepredslavio i propovijedao na mađarskom jeziku vlč. Ró-bert Erhard, župnik iz Budisave. Poslije je sa župnikomugošćen u domu obitelji Özvegy. Dan prije, srpski dio selaslavio je svoju slavu Preobraženja. Sutradan, 21. kolovoza,slavljena je samo župna sveta misa u Irigu. Ove godinenismo hodočastili na Bunarić, budući da smo 28. kolovozau Irigu i Vrdniku prikazali svetu misu za pokojnu JanjuVukić. Početkom posljednjega tjedna kolovoza slijedile susjednice odjeljensko-nastavničkoga vijeća u osnovnoj isrednjoj školi, gdje je nazočio i župnik Blaž. Na kraju mje-seca, 30. kolovoza, u lijepom broju slavimo svetu misu zapokojnu Evicu Radić, majku petero djece, kojoj pridru-žujemo supruga Mitra, zatim za Jovu, supruga Radmile,svi pravoslavne vjere, te njezinu kćerku Marijanu Mada-cki, rkt. /f. f./

Proglašeno ekumensko Svetište„Marije Pomoćnice kršćana

i duša u čistilištu“Srijemski biskup, mons. Ðuro Gašparović predvodio

je 2. rujna svečano misno slavlje u romaničko-gotičkojcrkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na groblju u Mo-roviću, koja potječe iz XII. stoljeća, te ju proglasio novimmarijanskim, ekumenskim Svetištem „Marije Pomoćnicekršćana i duša u čistilištu“ Ðakovačko-osječke nadbisku-pije i Srijemske biskupije.

Uz mons. Gašparovićakoncelebriralo je nekolikosvećenika iz Srijema i Hr-vatske, a prisutan je bio iprotojerej Pravoslavne cr-kve u Moroviću, MiloradDušanić. Svećenike i vjer-nike dočekao je šidski žup-nik, vlč. Nikica Bošnjako-vić na čiju je inicijativu po-krenuta obnova morovićkecrkve te proces proglašenjasvetišta. Misno slavlje zapo-čelo je procesijom okuplje-nih vjernika te pozdravnimgovorom vlč. Bošnjakovićakoji je pojasnio kako ga je nazalaganje za proglašenjeovoga Svetišta potaknuo po-krajnji, tirolski oltar s lijevestrane crkve. Taj oltar pri-kazuje upravo duše iz čisti-lišta koje se hvataju za Ma-rijine skute te Bogorodicu mole za izbavljenje iz čistilišnih muka.Važno je naglasiti da je ovo svetište svih kršćana, ono je ekumen-sko u svojoj biti jer je Marija Bogorodica, majka svih koji su kršteniu bilo kojoj Crkvi. Stoga, neka iz ove crkve započne jasni i vidljiviekumenizam, kojega su najbolje upoznali naši pokojni, jer su ugle-dali lice živoga Boga i shvatili da su svi kršteni „jedno u Kristu, na-glasio je župnik.

U svojoj homiliji biskup Gašparović iznio je povijest Moro-vića, a potom je Mariju opisao kao uzor poziva, jer svojim pri-mjerom potiče vjernike izići iz uhodanog života i svjedočiti Lju-bav Božju koja je postala čovjekom. Oltar Marije Bogorodice uovom Svetištu bit će otvoren za sve, potrebno je samo otvoriti svojesrce i vapiti za pokojne, ali i za žive kršćane kojima je nužna smje-lost i hrabrost kako bi tvorili živo zajedništvo, zaključio je svojuhomiliju srijemski biskup.

Nakon misnoga slavlja župnik Bošnjaković zahvalio je vjer-nicima Morovića i Šida te svim mladima iz ovoga i okolnih mjes-ta koji su pomogli urediti crkvu i prostor oko nje. Posebno je za-hvalio vjernicima koji su na crkvu novoga Svetišta postavili svi-jetleći križ, jedini u Vojvodini. Zahvala je upućena i Ministarstvuvjera i dijaspore Republike Srbije, predsjedniku Mjesne zajed-nice Morović Miladinu Piniću, Eletrovojvodini iz Srijemske Mi-trovice, Miroslavu Nevestiću iz Čepina, „Šidprojektu“ i ostalimdarovateljima. Svečanost je završena pozivom biskupa Gašparo-vića i župnika Bošnjakovića da ova crkva bude redovito mjestomolitve za pokojne i žive vjernike te da svakog drugog (datuma)u mjesecu okupi veliki broj vjernika iz Općine Šid, Srijema, ali iHrvatske.

S. Darabašić / M. Kuveždanin

9/2011 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

Posjet nadbiskupa Nikole Eterovića PetrovaradinuU Biskupskom ordinarijatu u Petrovaradinu sri-

jemskog biskupa mons. Ðuru Gašparovića pohodio jenadbiskup Nikola Eterović, naslovni biskup Cibalije(današnjih Vinkovaca), generalni tajnik Sinode biskupau Rimu, u pratnji vlč. Ivice Ivankovića Radaka i vlč.Mirka Štefkovića, tajnika Subotičke biskupije.

Nakon pohoda crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu 1 i upo-znavanja s njezinom poviješću, gosti su se zadržali u bratskomrazgovoru. Biskup Gašparović je podsjetio nadbiskupa o pro-ceduri i događanjima prigodom ponovne uspostave drevneSrijemske biskupije 18. lipnja 2008. godine, prikazao je pasto-ralno djelovanje u Srijemskoj biskupiji i ukazao na konkretnusituaciju s obzirom na život i rad svećenika, redovnika, redov-nica i vjernika laika Mjesne Crkve u Srijemu na crkvenom po-dručju kao i planove pastoralnih događanja u župama Srijem-ske biskupije kroz novu pastoralnu godinu. Ujedno je pred-stavio nadbiskupu i brojčano stanje biskupije koja se protežena 4.500 km² s granicama: rijeke Sava i Dunav i granica s Re-publikom Hrvatskom, a koja broji oko 50.000 vjernika kato-lika, 29 župa, 20 svećenika i 1 redovnik, 15 časnih sestara i 15vjeroučitelja.

Uslijedio jeobilazak petrova-radinskih župa ibiskupijskog sve-tišta Majke BožjeTekijske, gdje subiskup Gašparo-vić i Petar Pifat,čuvar Tekija, upoz--nali ugledne gos-te s povijesnim ho-dočasničkim zna-čajem svetišta zavjernike Srijemske biskupije i drugih susjednih biskupija tepovezanosti s Republikom Hrvatskom kao i s bogatom više-stoljetnom kršćanskom hodočasničkom tradicijom svetišta.Nakon ručka domaćin i gosti su se uputili u obilazak Petrova-radinske tvrđave i drugih kulturnih znamenitosti Petrovara-dina.

Nadbiskup Eterović se zanimao kako se u Srijemskoj bis-kupiji primjenjuju izjave i odluke prošlih biskupskih sinoda uRimu, posebno na pastoralnom području. Biskup Gašparovićje prikazao kako je do sada u Biskupiji praćen i konkretiziranrad sinodalnih zasjedanja u Rimu što će se događati i ubu-duće. /Tomislav Mađarević/

Proslavljena Velika Gospa u ZemunuKao i svake godine, u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice

Marije u Zemunu, 15. kolovoza proslavljen je blagdan Velike Gospe.Prijepodnevnu svetu misu predvodio je p. Ivan Cvetković iz zemun-skog franjevačkog samostana u koncelebraciji još nekoliko sveće-nika.

Popodnevno svečano euharistijsko slavlje svakako je imalo poseban zna-čaj za župljane Zemuna. Naime, poslije dužega vremena, svetu misu u žup-noj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije predvodio je dugogodišnji ze-munski župnik, mons. Antun Kolarević. On je, na prepoznatljiv način na-gradio župljane iznimno sadržajnom propovijedi, te poručio da Bog želi dasvaki kršćanin slijedi primjer Velike Gospe koja je uvijek bila spremna žr-tvovati se za potrebe svojih bližnjih i širiti mir gdje god se nalazila. Popod-nevno euharistijsko slavlje svojom nazočnošću osobito je uzveličao apostol-ski nuncij u Beogradu, mons. Orlando Antonini. Ova slavlja svakako jeuzveličao Zbor Svete Cecilije, a crkvu su krasili cvjetni aranžmani, djelo rukusestre Ozane. Prije izlazne pjesme koja je na blagdan Velike Gospe po tradi-ciji pjesma „Zemunskoj Gospi“, mons. Antonini se obratio vjernicima i tomprigodom izrazio osobito zadovoljstvo što je bio u prilici da u ovoj, kako jerekao, prekrasnoj crkvi, podijeli s njima ugođaj ovog velikog blagdana.Nakon toga mu je sestra Ozana kao znak pažnje i sjećanja na ovaj dan pre-dala sliku s motivom zemunske župne crkve, a dvije djevojčice su uz recita-ciju predale bukete cvijeća od kojih je jedan bio namijenjen i preč. Kolare-viću. Na samom kraju popodnevne svete mise, domaći župnik, mons. Jozo

Duspara, zahvalio je pr-venstveno nunciju što jeizrazio želju sa župljanimaZemuna podijeliti radostokupljanja oko lika Bla-žene Djevice Marije kao isvima koji su na bilo kojinačin uložili svoje vrijemeili trud da bi ovaj dan bioproslavljen na ovako ugo-dan i svečan način.

Danijela Lukinović

Ciril Zajec, salezijanac

(1927. – 2011.)

U Beogradu je u 84.godini, 22. srpnja, premi-nuo don Ciril Zajec, salezi-janac. Njegov prijelaz Kris-tu Kralju dogodio se u nazočnosti beograd-skoga nadbiskupa metropolita msgr. Stani-slava Hočevara i svećenika koji mu je podi-jelio sakrament posljednje pomasti i služioza njega redovitu večernju svetu misu s na-zočnim vjernicima. Kler i vjernici Beograd-ske nadbiskupije oprostili su od don CirilaZajeca svetom misom zadušnicom 25. srp-nja, koju je u crkvi sv. Josipa Radnika pred-slavio beogradski nadbiskup Stanislav zajed-no s apostolskim nuncijem u Republici Srbijimsgr. Orlandom Antoninijem, zrenjaninskimbiskupom msgr. Lászlóm Németom, koji sumu odali počast lijepim riječima za vjernosluženje Crkvi. U ime mužljanske zajednicekao bivšem ravnatelju i revnom ispovjednikuzahvalio je don Janez Jelen, a u ime vjernikaod njega se oprostila Zlata Bešić, načelnicažupnog Pastoralnoga vijeća. Don Ciril poko-pan je u salezijanskoj grobnici 29. srpnja uLjubljani (Slovenija). Sprovodne obredepredvodio je beogradski nadbiskup StanislavHočevar, a oproštajni govor držao je salezi-janski inspektor Alojzij-Slavko Snoj.

Ciril Zajec rođen je 5. rujna 1927. go-dine u Velikom Gaberu (Slovenija). Prve re-dovničke zavjete položio je 16. kolovoza1947. u Škrljevu, a vječne zavjete 23. listo-pada 1952. u zagrebačkoj crkvi na Knežiji. Zasvećenika je zaređen 29. lipnja 1953. u Ljub-ljani.

Zvonik � 9/2011 17

Katolička crkva u regiji

zkvh.org.rs

U Ludbregu proslavljenveliki jubilej 600. obljetnice

euharistijskog čuda U jedinom hrvatskom euharistij-

skom svetištu posvećenom Predragocje-noj Krvi Isusovoj na Svetu nedjelju, 4. rujna, proslav-ljen je veliki jubilej 600. obljetnice ludbreškog euharis-tijskog čuda.

Euharistijsko slavlje predvodio je posebni izaslanik papeBenedikta XVI. kardinal Jozef Tomko u koncelebraciji 25nad/biskupa i oko 160 svećenika. U misi je sudjelovalo višeod 80.000 hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva,a nazočili su i predstavnici državne vlasti, među kojima i pred-sjednik republike dr. Ivo Josipović.

Pozdravljajući sve okupljene, osobito kardinala Tomka,izaslanika Svetog Oca, biskup Mrzljak izrazio je zadovoljstvošto zajedno slave veliki ludbreški jubilej. Naglasio je kakoPapin izaslanik dolazi iz slovačkog naroda koji se stoljećima,poput hrvatskoga, borio za opstanak i samostalnost, te tako-đer stenjao pod komunističkom diktaturom. Dodao je kakodolazi iz biskupije kojoj je sjedište u Košicama, mjestu mu-čeničke smrti sv. Marka Križevčanina, zaštitnika Varaždin-ske biskupije.

U propovijedi, koju je uputio na hrvatskom jeziku, kar-dinal Tomko podsjetio je okupljene na događaj iz 1411. go-dine čime je započelo čašćenje dragocjene „Relikvije Krvi eu-haristijskog čuda“, te se osvrnuo na svetu biblijsku povijestpresvete Krvi Kristove koja približuje značenje Euharistije iovoga slavlja. U Euharistiji Isus i danas nudi svoje spasenje zaživot našega svijeta, za otkupljenje onih koji vjeruju i onih kojijoš ne vjeruju, kazao je dodavši da Euharistija danas sakra-mentalno uprisutnjuje dar spasenja u vjerničkom životu.

Na kraju mise kardinal Tomko uputio je poseban apo-stolski blagoslov pape Benedikta, a slavlje je zaključeno za-hvalnim himnom „Tebe Boga hvalimo“ i hrvatskom himnom./IKA/

Vatikanski novinar objavio novu biografsku knjigu o Papi

„Benedikt XVI.: Njemački Papa“ naziv je biograf-ske knjige na 720 stranica, koju je ovih dana objaviovatikanski novinar Andreas Englisch.

Svaka od dosadašnjih sedam godina Papina pontifikataopisuje se pod karakterističnim naslovima – od „Papa protivvolje“ (2005.), preko „Godina Regensburga“ (2006.) do 2010.– „Papa u oluji“ i 2011. godine u kojoj, prema Englischu, „Be-nedikt XVI. dolazi k sebi“.

Na svojstveni osoban način Englisch opisuje politikuSvete Stolice, ali također piše o promjeni u svome odnosuprema Josephu Ratzingeru, koji se, kako priznaje, od „prati-telja na udaljenosti“ pretvorio u „osobu vrijednu divljenja“.

Andreas Englisch živi u Rimu od godine 1978. kao do-pisnik i kolumnist za njemački „Bild“. Objavio je brojneknjige, prije svega o osobi Ivana Pavla II., kojeg je pratio nanjegovim putovanjima. Među ostalima, autor je knjiga: „IvanPavao II.“, „Habemus Papam“, i „Čudo Katoličke crkve“./IKA/

Nijemci se ponose Papom Velika većina Nijemaca ponosna je što je Papa nji-

hov sunarodnjak. To proizlazi iz ankete zaklade Kon-rad-Adenauer.

Oko 63 posto ispitanika izražava poštovanje prema Be-nediktu XVI., što je daleko iznad postotka katoličkog stanov-ništva u zemlji. I skori Papin dolazak u vlastitu domovinu zamnoge je pozitivan događaj; 44 posto Nijemaca raduje se Pa-pinu pohodu. Među katolicima Papu radosno očekuje 69posto, te 47 posto protestanata.

Zaklada Konrad-Adenauer u kolovozu je od Agencije zaistraživanje tržišta i društva zatražila istraživanje na uzorkuod 1000 ispitanika, a postavljana su im pitanja o Papi, vjeri iCrkvi. Rezultati pokazuju opći „pozitivan stav“ prema Papi,čak i ondje gdje se zbog sekularizacije društva očekuju skep-tični stavovi prema Benediktu XVI., ističu iz Zaklade. Izne-nađuje prihvaćanje Pape kao društvenog autoriteta i u istoč-noj Njemačkoj – 55 posto istočnih Nijemaca smatra važnim dase Papa bavi aktualnim problemima.

Među problemima postoji točan redoslijed prioriteta. Ve-ćini su posebno važne Papine izjave o pitanjima rata i mira, osiromaštvu trećeg svijeta i o socijalnoj pravdi. Više od 80posto Nijemaca cijeni Papine poruke o svakoj od tih tema. Poprioritetu za Nijemce su i sljedeća pitanja također bitna: smi-sao života (63 posto) te zaštita nerođenih (54 posto). /IKA/

Poljski biskupi protiv inicijative Isus „Kralj Poljske“

Poljski biskupi oštro su osudili ideju nazivanjaIsusa „Kraljem Poljske“. Svatko tko se priključi toj gra-đanskoj inicijativi bit će isključen iz crkvene zajednice,poručili su poljski biskupi 26. kolovoza, u Varšavi.

Poljska biskupska konferencija na svom je zasjedanjupozdravila odluku krakovskog nadbiskupa kardinala Stani-slawa Dziwisza da suspendira svećenika koji se zauzimao zaustoličenje Isusa za Kralja Poljske.

Papa Pio XI. proglasio je 1925. godine Isusa Krista „Kra-ljem svemira“, navode biskupi u priopćenju. Time se htjeloistaknuti da Kristovo Kraljevstvo „nije od ovoga svijeta“. Jošjedno „Kraljevstvo Kristovo“ nije u skladu s učenjem Crkve,

9/2011 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

ističu biskupi, navodeći bojazan od nacionalističkog prisva-janja vjere. Generalni tajnik BK biskup Stanislaw Budzik,rekao je da Crkva takve inicijative ne može dalje tolerirati, jerone ugrožavaju jedinstvo Crkve.

Od devedesetih godina prošlog stoljeća udruga „Ruža“,koju je utemeljio bivši isusovac, poziva na ustoličenje Isusaza kralja Poljske. Inicijatori se pozivaju na to da je MajkaBožja 1656. godine službeno imenovana „Kraljicom Poljske“.Prošle je godine više od tisuću ljudi okupljenih u Varšavi za-htijevalo imenovanje Isusa „kraljem Poljske“. Već tada Polj-ska BK jasno se distancirala od te inicijative. /IKA/

796 milijuna ljudi u svijetu ne zna ispravno čitati ili pisati

Diljem svijeta 796 milijuna odraslih osoba ne znadobro čitati ili pisati, oko 68 milijuna djece ne mogupohađati školu.

Podaci su to koje je u povodu Međunarodnog dana pis-menosti, koji se obilježava 8. rujna, objavila Salezijanska hu-manitarna organizacija „Mladi jedan svijet“.

Koliko je važno obrazovanje za razvoj zemlje, organiza-cija pokazuje na primjeru Haitija, gdje je gotovo 50 postoodraslih nepismeno. Čak i prije razornog potresa u siječnju2010., ta je zemlja, u kojoj tek mali broj ljudi ima mogućnostobrazovanja, postala jedna od najsiromašnijih država svijeta./IKA/

Beč: Katolička udruga obitelji za zabranu igara na sreću

Katolička udruga obitelji zauzela se za potpunu za-branu takozvanih „malih igara na sreću“ na igraćim au-tomatima u Beču.

„Ti neetički prihodi ne smiju se dalje dopuštati samozbog toga što se grad ne želi odreći zarade od oko 55 mili-juna eura“, ističe u priopćenju 23. kolovoza predsjednica Ka-toličke udruge obitelji Bečke nadbiskupije Mechtild Lang.Grad Beč ne smije navoditi mlade i odrasle na kockanje i iz

toga izvlačiti profit, ističeLang. Prema trenutačnomnacrtu zakona, kako pre-nosi Austrijska tiskovnaagencija, na 600 stanovnikadopušten je po jedan koc-karski aparat. Uređaji bi tre-bali biti smješteni u auto-mat-klubovima s po ukupno50 automata. /IKA/

Kardinal Schönborn poziva svećenike na jedinstvo

Bečki nadbiskup kardinal Cristoph Schönborn po-zivom na jedinstvo odgovorio je na inicijativu „poziv naneposluh“ nekih austrijskih svećenika koji se ne slažus teologijom i crkvenom stegom.

Kardinal, priznati svjetski teolog, na više je načina od-govorio na inicijativu „poziv na neposluh“ objavljen 19. lipnjakoji je potpisalo više od tri stotine austrijskih katoličkih sve-ćenika. U proglasu svećenici pozivaju na neposluh jer Papa ibiskupi nisu prihvatili njihove zahtjeve, među kojima su re-

đenje žena, ređenjeoženjenih u latinskojCrkvi, pričešćivanjerastavljenih te mo-gućnost da laicivode župe.

Kardinal je uviše intervjua objas-nio da je „poziv naneposluh“ protiv le-gitimne crkvene hi-

jerarhije ne samo neopravdan nego je i povod sablažnjavanjukatolika. Brojni se radnici pitaju kako je moguće da Crkva na-govara na širenje i primjenu neposluha, jer znaju da bi odmahostali bez posla kad bi na radnom mjestu pokrenuli sličnu ini-cijativu, istaknuo je kardinal u pismu promicateljima pot-hvata. Nije uvijek potrebno slagati se sa svim crkvenim odlu-kama, posebno glede crkvene stege, čak je u nekim slučaje-vima dopušteno odlučiti drukčije, priznao je kardinal. Ali,kada Papa ponavlja jasne odrednice, pozivajući se na važećinauk – primjerice glede službi – onda poziv na neposluh do-vodi u pitanje svekoliko crkveno zajedništvo. U konačnicisvaki svećenik, kao i svi mi, mora odlučiti želi li nastaviti hodzajedno s Papom, biskupom i Crkvom ili ne želi. Zacijelo jeteško odreći se nekih ideja i perspektiva, ali onaj tko progla-šava ništavnim načelo posluha raskida jedinstvo, izjavio jekardinal.

Kardinal Schönborn upozorava promicatelje pothvata„Pfarrer-Initiative“ na njihova proturječja u „programu nepo-sluha“, primjerice slavljenje euharistije bez svećenika i na ne-prihvatljivu definiciju „liturgijskih festivala“. Već sam gotovodvadeset godina biskup. Zadaća je biskupa jedinstvo: jedin-stvo u vlastitoj biskupiji, jedinstvo s Papom, jedinstvo s Cr-kvom. S velikom radošću prihvaćam tu zadaću. Doživljavamvrlo lijepih trenutaka, ali i trenutaka bolnih rana, a jedna odtih je „poziv na neposluh“, zaključio je kardinal Schönbornpozivajući na jedinstvo koje je Krist molio od Oca i za koje jebio spreman žrtvovati svoj život. /IKA, RV/

Zvonik � 9/2011 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

IZDANJAPapa Hrvatima

Svi Papini govori. Zagreb, 4.-5. lipnja 2011.

Put ljubavi Roman Richarda Greena nadahnut kršćanskim vrijednostima nakladničkekuće Izvor.

Pripremnica za prvu ispovijed i pričestNovo izdanje Glasa Koncila

Sve o anđelima Knjigu Paula O’Sullivana objavio Verbum

Znakovi životaTumačenje katoličkih

vjerovanja, pobožnosti i običaja u izdanju Verbuma

zkvh.org.rs

Albert je rođen u grofovskoj obite-lji polovicom 12. stoljeća u mjestu Cas-tel Gualtieri bei Guastalla u Italiji. Stu-pio je u kanonički red, te je 1180. godi-ne postao priorom samostana SvetogaKriža u Mortari. Od 1184. godine stojina čelu biskupije u gradu Bobbio. Godi-nu dana kasnije je preuzeo biskupiju ugradu Vercelli, gdje je biskupovao 20godina. Stega je u njegovoj biskupiji po-sebno porasla poslije biskupijske sino-de, koju je sazvao 1191. godine. Albertje promicao kulturu u svojoj katedrali,pa je odredio da među kanonicima tre-baju biti tri učitelja, koji će bez novčanenagrade predavati: jedan teologiju,drugi jezične znanosti, a treći pisanje. Iu političkom smislu je bio vrlo aktivan.Nastupio je kao posrednik između papeKlementa III. i Fridricha Barbarosse.Kad je Henrik VI. stupio na prijestol,uzeo je pod svoje crkvene posjede uVercelliju, a Alberta je promaknuo udržavnog kneza. Po naređenju papeInocenta III. Albert je 1194. godine na-stupio kao miritelj gradova Milana i Pa-vije, a 1199. nastupa u istoj ulozi izmeđugradova Parme i Piacenze. Za kanonikeu mjestu Biella Albert je 1194. godinesastavio statute. Zauzeo se i za jednuskupinu vjernika koji su sebe zvali hu-miliati. Ta se zajednica razvila u sjever-noj Italiji, a još nije imala papinsko odo-brenje. Papa Inocent III. je u tu svrhuosnovao jedno povjerenstvo u koju jeušao Albert i još dva cistercitska opata.To je povjerenstvo imalo proučiti pra-vila za tu zajednicu. Humiliati su izložilisvoje prijedloge, koje je povjerenstvosložilo u pravila. Nakon što su ta pravilaproučili članovi povjerenstva, proučilaih je i skupina kardinala i sam papa, teih je 1201. godine odobrio.

Jeruzalemski patrijarhKad se kardinal Soffredo, palestin-

ski legat, odrekao svoje službe, kano-nici Svetoga Groba su izabrali Albertaza latinskog jeruzalemskog patrijarha.Ti su kanonici bili mahom Francuzi iTalijani, koji su dobro poznavali europ-ske prelate, pa su se upravo zato opre-dijelili za Alberta. Kako je Albertovizbor prihvatio i jeruzalemski kralj i an-

tiohijski patrijarh, papa Inocent III. gaje postavio jeruzalemskim patrijarhom.Godine 1205. Albert je dobio nadbis-kupski palij, a imenovan je na četiri go-dine i papinskim legatom u Svetoj Zemlji.

Zauzeo se za pustinjakena Karmelu

Čitamo, da je sveti Albert kao je-ruzalemski patrijarh preuzeo i staranjenad pustinjacima na gori Karmelu.Tamo je nastao pustinjački red BlaženeDjevice Marije još u 12. stoljeću za vri-jeme križarskih ratova. Ti su redovniciživjeli kao pustinjaci na prelijepom kar-melskom gorju. Riječ Karmel znači nahebrejskom cvatući vrt, cvatući vino-grad. Na način kako je prije 2000 go-dina ovdje živio prorok Ilija, željeli su ipobožni hodočasnici iz Europe tu pro-voditi život molitve i kontemplacije poprimjeru svetoga Ilije. Znajući, kako jesveti Albert sastavio više različitih re-dovničkih pravila, tadašnji general kar-melićana, sveti Brokardo ga je zamolioda i za karmelićane napiše pravilo. Svetije Albert prihvatio tu zadaću, te je napi-sao pravilo karmelskoga reda. PrvotnoPravilo za braću na gori Karmelu sasta-vio je 1209. godine sveti Albert. Godine1210. pustinjaci na Karmelu su od sve-tog Alberta dobili Pravilo koje će bitiputokaz njihova zahtjevnog načina ži-vota. Papa Honorije III. je 1222. godine

službeno prihvatio i potvrdio to Pravilo.Nakon dolaska Saracena u Svetu Zem-lju, „Braća naše drage Gospe“, kako senazivaju, moraju napustiti Karmel i za-putiti se u Europu gdje se prilagođujuživotu prosjačkih redova onog doba.

Uspješan miritelj i posrednikSveti Albert je dobio dopuštenje da

kod vjernika i hodočasnika sabire no-vac u korist križarskih pohoda. Albertje zatim prvih mjeseci 1206. godine jed-nom flotom iz Ðenove doplovio u SvetuZemlju te se nastanio u današnjem gra-du Akko. Taj je grad imao doduše svogabiskupa, ali Albert se nije mogao nasta-niti u Jeruzalemu. Budući da je grad od1187. godine bio u rukama muslimana,prvotna zadaća nadbiskupa je bila dameđu vođama križarskih pohoda iz-gradi slogu. On je 3. listopada 1210. go-dine okrunio novoga jeruzalemskogkralja. Albertu je pošlo za rukom izmi-riti sve križarske knezove zajedno s kra-ljem. Albert je trebao isposlovati oslo-bođenje antiohijskog patrijarha Petrakod grofa od Tripolisa. Posredovao jekod egipatskog sultana oko razmjenezarobljenika. Albert je poslao legate i uDamask tamošnjem sultanu, da prego-varaju oko mira u Svetoj zemlji. Alber-tovi politički i crkveni zahvati su naila-zili na svestranu podršku pape InocentaIII. Papa je visoko cijenio Albertovesposobnosti, a to što cijela Sveta zemljanije pala pod muhamedansku vlast bilaje Albertova zasluga. Alberta je 19. trav-nja 1213. godine Papa pozvao na saborkoji se imao održati u Rimu 1215. go-dine. To je bila prilika da se ugovorepregovori o problemima križarskih po-hoda. Jeruzalemski patrijarh nije mo-gao otići u Rim.

Albert se časti kao mučenik. Zavrijeme svečanog ophoda na dan 14.rujna 1214. godine ubio ga je nadstojnikbolnice Duha Svetoga zato što ga je Al-bert zbog lošeg ponašanja prekorio ipremjestio. Njegov su spomendan kar-melićani počeli slaviti 8. travnja 1504.godine, da bi se to slavlje prekinulo1574. godine, a od 1609. godine je opetuveden njegov spomendan. Danas seslavi 17. rujna.

9/2011 � Zvonik20

Svetac mjeseca19. rujna

Albert - jeruzalemski patrijarh(+ 14. rujna 1214.)

� Svetac grofovskog podrijetla � kanonik � biskup � promicao obrazovanje �� mirio gradove � posredovao između pape i vladara � pisac statuta za redovničke zajednice�

� jeruzalemski patrijarh � izmirio križare �

Piše: Stjepan Beretić

Brojna su mjesta u Geradovimpropovijedima i rukopisima u kojimagovori o čovjekovoj savjesti i o sastav-nicama ispravne čovjekove i kršćani-nove savjesti. Jednako tako na mnogomjesta u svojim rukopisima piše o „li-ječenju savjesti“ ako je nešto učinjenoprotiv ispravne savjesti.

Savjest, prema ocu Gerardu, jesvjedok o: Stanju čovjekove duše jersvjedoči o svakom čovjekovom djelui ponašanju. Kršćaninova savjest posebi „nikada ne vara i ne sudi krivo“1.Istina je, doduše, da se i čovjeku krš-ćaninu, obilježenom posljedicama„istočnoga grijeha“, dogodi da upad--ne u pogreške koje opterećuju nje-govu savjest. U takvom slučaju je mo-ralna kršćaninova obveza savjest „čis-titi“ ako je: „Zlo protiv savjesti svoje-voljno učinjeno“2. Zlo pak protiv sa-vjesti svojevoljno učinjeno treba „lije-čiti istinom, poniznošću i upiranjempogleda na Isusa i ugađanjem Isusu“3.

Kada razmišljamo i povezujemoelemente koji, prema sluzi Božjem,ulaze u formiranje kršćanske savjesti,ili u njezino „liječenje“, otkrivamo daje prema njemu posebno obilježje krš-ćanske savjesti u tome što su „poniz-nost“, koja je sinonim moralne slo-bode i „ugađanje Isusu“, u samim te-meljima njegove definicije savjesti ida su „poniznost i ugađanje Isusu“, uisto vrijeme sredstva za „liječenje“ sa-vjesti ako je nešto učinjeno protiv sa-vjesti.

Kako već dosta znamo po broj-nim prikazima u Zvoniku o Gerado-vim razmišljanjima o kršćanskoj du-hovnosti koju crpi iz djela velikih uči-telja Crkve, „Velike“ i „Male“ Terezijei Ivana od Križa, možemo zaključiti daje njegov stav u, „njegovanju“ ili u „li-ječenju kršćanske savjesti“ nepres-tana borba „protiv svijeta, tijela i đa-vla“ koju borbu, kako nam je već po-znato, spominje u nastupnoj propovi-jedi u Somboru 1904. godine. U borbioko ispravne savjesti osobito je važna„poniznost“ to jest sloboda od sebe-

ljublja. „Sloboda od sebeljublja“ ne semože zadobiti bez „upiranja pogledana Isusa i ugađanja Isusu“, a „upira-nje pogleda“ i „ugađanje“ Isusu oči-tuju se u dinamizmu bogoslovnih kre-posti: vjere, ufanja i ljubavi! Samo jetada savjest „Pravi prorok jer nije se-bična i ne razdire dušu“4.

Kršćanska savjet dakle nije neka„taktika“ ili „politika“, „taktiziranje“ i„snalaženje“, kroz koje se potkradaljudska sebičnost, u kojoj nema mjes-ta za „upiranje pogleda na Isusa da bimu ugodili“. „Upiranje pogleda naIsusa“ je isto što i dinamizam vjere,ufanja i ljubavi, koji „čuva dušu od svi-jeta, đavla i tijela“. Stoga nam je lakorazumjeti da izgrađena kršćanska sa-vjet „nikada ne vara“, jamačno zatošto „gleda i ugađa Isusu“ po bogoslov-nim krepostima vjere, ufanja i ljubavi!

Kad kršćanin svoju savjest izgra-đuje po sastavnicama koje o. Gerardnabraja u svojim rukopisima, izgra-đuje sebe ne samo kao kršćaninanego također ostvaruje sebe i postajezreo i izgrađen čovjek, koji posjedujekarakter, značaj, po kojem zadobivaosjećaj sigurnosti, vedrine, jer mu:„Savjest svjedoči da je dosta bogatkad mu je duša čista“. Kada je savjestizgrađena na spomenutim temeljima,„Ona nikada ne vara, nikada ne sudikrivo… jer posjeduje sklad izmeđusila i darova tijela i duše. Mirnu sa-vjest, čistu od grijeha i sebičnosti.Značaj, koji je rezultat izgrađene sa-vjesti, istina je po kojoj čovjek ne živisamo u istini nego je postojan u svo-jim stavovima pa makar bio na smrtosuđen“5. Savjest je tada „pravi pro-rok jer nije sebična jer sebičnost jevuk koji razdire dušu“6.

Tko bi mogao poreći da pojam idinamizam izgradnje savjesti, što ot-krivamo u rukopisima oca Gerarda,nije aktualan i u ovo naše doba obilje-ženog sekularizacijom i globalizaci-jom? Spomenute ideologije, zajedno sdrugima, nameću se suvremenomsvijetu. One izobličuju čovjekovu sa-

vjest i stvaraju u njoj sve veću i većuprazninu jer sve više i više potiskujuBoga, Isusa Krista, iz čovjekove svi-jesti. Pružaju prostor čovjekovom se-beljublju. Civilizacija koja se po timkretanjima stvara sve više odbacujeono što je kršćanska civilizacija pozi-tivnoga namrla svijetu. Kao posljedicatakvog trenda u svijetu je oblik „zbu-njenosti“, porast sebičnosti, izrablji-vanje čovjeka po čovjeku. Gubi seveza s transcendentnim Bogom. Sto-ga izostaje jedna važna sastavnica ob-jektivnog razmišljanja i osmišljavanjaživota. Čovjek se osjeća osamljenim,ostavljenim samome sebi. Čovjek gu-bi povjerenje u svoga bližnjega. Teškonalazi smisao svome životu zbog po-ljuljanih temelja savjesti.

Važna je stoga poruka o. Gerardakoji nam poručuje po svojoj definicijisavjesti, da smo pozvani otkrivati ob-jektivne temelje savjesti, „liječiti“ sa-vjest, „ugađanjem Isusu Kristu“ akonismo po savjesti postupali. Takođerkaže da u samoći i pustoši u koje nasžele uvući razne ideologije suvreme-nog društva, probudimo u sebi vapajduše koji je davno izrekao sv. Augus-tin i njime uskladimo svoje ponašanje:„Nemirno je naše srce dok se nesmiri u Bogu“! „Smirenje u Bogu“, po-ručuje sluga Božji, nalazi se u izgra-đivanju ili liječenju savjesti, „upira-njem pogleda na Isusa Krista“. To jepo njemu put, kojim ako hodamo, us-pjet ćemo se othrvati „praznini“, se-beljublju, u koju nas uvlače kretanjau svijetu koja se zovu „sekularizacija“,„globalizacija“ i tome slično, jer se ponjima prekida odnos s transcendent-nim Bogom i njegovim Sinom IsusomKristom! Prekid pak s transcendent-nim Bogom otvara putove sebeljubljukoje izrabljuje čovjeka po čovjeku.______________

1 Propovijed 1911. g.2 Razg. s Isusom, 004060.3 Ondje.4 BM 004364.5 Propovijed 1911. godine, Th. p. 002945.6 BM 004364.

Zvonik � 9/2011 21

Naš kandidat za svecaGovori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

Savjest objektivni čovjekov sudacPiše: o. Ante Stantić, OCD

zkvh.org.rs

18. 09. 2011.

25. nedjelja kroz godinu

Iz 55,6-9; Fil 1,20c-24. 27a;

Mt 20,1-16a

Isus nam u današnjem evanđelju objavljuje koliko je nje-gova logika različita od naše i koliko je nadilazi.

U njegovu vinogradu ima mjesta za sve i svaki čas možebiti onaj pravi. Svaka naša životna situacija treba nam bitipoput vinograda koji nam je povjeren da ga obrađujemo i do-vedemo u stanje da može donijeti što više roda. To nam je či-niti ne zato da se, ponosno zadovoljni samima sobom i vlasti-tim rezultatima, zatvorimo u svoj ego, nego da se po plodo-vima prepoznamo pravim misionarima, koji su poslani na„svim granicama naše povijesti“ naviještati i svjedočiti da suotkrili izvor pravoga Života.

Prepoznajmo se radnicima koji su prihvatili poziv u ranijutarnji sat. Nikad ne znamo koje nam je pozive Gospodin jošnamijenio, možda za naš posljednji sat, za predvečerje našegaživota. Prepoznati se pozvanima na spasenje znači staviti sena raspolaganje i prihvatiti svaki Gospodnji poziv, pa čak ionaj manje zahvalan, ili čak težak i bolan, ali uvijek svjesni daželimo vršiti njegovu volju.

25. 09. 2011.

26. nedjelja kroz godinu

Ez 18,25-28; Fil 2,1-11;Mt 21,28-32

Poruke kojima se zaključuju evanđelja ove i sljedeće ne-djelje otkriva širinu značenja Isusova govora: Zato će se –kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se na-rodu koji donosi njegove plodove (Mt 21,43).

Isus je postavio sljedeći problem: Tko je ustvari istinskiadresat obećanja, istinski vjernik? Prispodoba o dva sina setakođer treba čitati u svjetlu ove problematike.

Događa se da Bogu vrlo lako kažemo svoje da, a da onoipak ne dopire do dubine našega bića i volje Očeve. Za istin-ski pristanak Božjoj volji potrebno je nutarnje sazrijevanje usvjetlu one poslušnosti, koja je plod dubokog osobnog obra-ćenja. Svako drugo da ne dotiče korijene našega bića, te ondaniti ne može utjecati na promjene našeg konkretnog načinaživota.

Sukladno ovoj tvrdnji, istina je da oni koji su odlučili sli-jediti Isusa, čak iako se još nisu uspjeli izvući iz svojih ne-urednih načina življenja, ali su svoje odluke donijeli iskrenoi trude se da im ostanu vjerni, bit će spašeni i bit će im pru-žena prednost u kraljevstvu nebeskom.

Ova prispodoba nam pojašnjava koliko je pred svimanama opasnost da, u prividnoj privrženosti, koja može potra-jati i cijeloga svoga života, možemo sudjelovati na liturgijamai crkvenim aktivnostima, bez da ikada uistinu postanemopravi obraćeni kršćani.

2. 10. 2011.

27. nedjelja kroz godinu

Iz 5,1-7; Fil 4,6-9;

Mt 21,33-43

Prispodoba o vinogradarima ubojicama je toliko realna,da je možemo čak prepoznati u određenim događajima na-šega vremena. Ubojstvo je u ovom slučaju vrhunac stalne ne-vjernosti, koja prikriva nezahvalnost. Radi se ovdje o povije-sti čovječanstva, o povijesti svakog čovjeka s njegovim gra-nicama, nepravdama, škrtostima, ambicijama… Često su toreakcije na dobro koje dobivamo od naših bližnjih, pa i na onadobra koja nam sam Gospodin daje.

Loši smo upravitelji odnosno vinogradari ako mislimoda smo gospodari onoga što nam je povjereno i da s time mo-žemo činiti što nam je volja. Možda u toj nadutosti čak pože-limo drugima zabraniti mogućnost ulaska u kraljevstvo, jerih smatramo nedostojnima. Božji stavovi su u ovome u potpu-nosti drugačiji od naših. On nas ljubi, ali ne može prihvatiti dase ne hranimo onim kruhom koji nam On sam nudi, a jošmanje ako čak i drugima branimo da se njime hrane. Upravokad se osjećamo sigurnima i smatramo kako posjedujemoplodove kraljevstva, možemo ostati bez njih ukoliko ih smat-ramo svojim ekskluzivnim vlasništvom na koje drugi nemajupravo. Gospodin svima nudi spasenje.

Krista smo pozvani otkriti i doživljavati poput zaglavnogkamena građevine od živog kamenja, a to je Crkva. Kršte-njem smo i mi u nju ugrađeni. Naše donošenje plodova stogapridonosi svima, a sigurnost u tomu nam daje zajednica, ukojoj nalazimo oslonac i usmjerenje.

9. 10. 2011.

28. nedjelja kroz godinu

Iz 25,6-10; Fil 4,12-14. 19-20;

Mt 22,1-14

Kako Crkva, Kristova zaručnica, može ljudima našegavremena i ovog razkršćanjenog društva predstaviti nevjero-jatan Očev poziv na svadbu svoga Sina? Kako dovesti za goz-beni stol izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staloženajedno društvo koje je prividno bez apetita i okusa za sve nad-naravno? Ovaj složeni zadatak cijele Crkve – nova evangeli-zacija – treba zaokupljati sve nas, sinove i kćeri novog Božjegnaroda. Ta zadaća zadire duboko u srž našega života i životaovoga svijeta.

Uvijek će biti aktualno naviještati taj poziv novim žarom,novim metodama i izričajima. Neki od onih koji naviještajutaj poziv na svadbu će možda biti maltretirani, pa čak i ubijeni.Bit će onih koji će odbiti taj poziv. Ne treba tomu pridavativeliku važnost. Puno je onih kojima s uvjerenjem trebamo na-vijestiti da mi sami idemo na tu gozbu, jer je Kristov pozivdopro sve do nas, a spoznali smo što sve odaziv na taj pozivdonosi. Dovoljno je znati da možemo sve u onomu koji nasjača.

9/2011 � Zvonik22

Zajedno na liturgiji Priredio: mr. Mirko Štefković

Biblija i RiječU početku bijaše Riječ i Riječ bijaše

u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše upočetku u Boga. Sve postade po njoj i beznje ne postade ništa. Svemu što postadeu njoj bijaše život, i život bijaše ljudimasvjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama gane obuze. (Iv 1,1-5)

U gore spomenutom biblijskom iz-ričaju, kad se kaže Riječ misli se naKrista. No, koliko je u nama snažna taRiječ, odnosno Krist, i može li od nje iu nama i oko nas nastati jedan takavharmonični, predivni svijet, kao što jeovaj stvoren od Boga u kojemu živimo?

Biblijski tekstovi obiluju primje-rima izgovorenih riječi, danih obećanjaiskazanih u formi sklapanja saveza iz-među Boga i ljudi. Već na početku, izKnjige postanka jasno je što se zapravodogodilo onoga trenutka kad je čovjekizigrao Božje povjerenje darovane muslobode i svega stvorenoga što ga jeokruživalo. Sagriješivši i prekršivšiobećanje, Jahve, Bog, istjera ga iz vrtaedenskoga da obrađuje zemlju iz koje jei uzet. Istjera, dakle, čovjeka i nastaniga istočno od vrta edenskog, pa postavikerubine i plameni mač koji se svjetlu-cao – da straže nad stazom koja vodi kstablu života. (Post 3,23-24)

U nekim prošlim vremenima, atako bi trebalo biti i danas, riječ je bilajednaka vrijednosti i vrjednovanju jed-noga čovjeka. Održati riječ značilo jeprije svega biti čovjek. Zbog riječi suljudi ratovali. Međutim, danas smosvjedoci urušavanja temeljnih vrijed-nosti na svim razinama, a najteže je, ato je razlog i svakog drugog ljudskogpada, kada se vrijednosti koje bi trebalebiti temelj jednoga odnosa, polakopočnu urušavati. Snagu riječi očituje iizvješće o rimskom satniku koji traži odIsusa ozdravljenje svojega sluge. On jeizgovorio, a mi i dan danas te riječi po-navljamo prije svete pričesti: Gospo-dine, nisam dostojan da uniđeš pod krovmoj. Nego samo reci Riječ i ozdravit ćeduša moja. Riječ, dakle, ima snagu oz-dravljenja, isto onako kao što može raz-boljeti drugoga ogovorom, klevetom i

traženjem u drugom onoga što nijedobro, istjerivanja pravde ondje gdjeona nije narušena, neprestanom traže-nju krivca ondje gdje ga nema...

Koliko je današnji čovjek uistinuspreman upiti i živjeti Kristove riječi?Mnogi će reći kako Crkva treba shva-titi da ljudi danas žive u drugim vreme-nima i da treba korjenitu promjenu.No, može li se i treba li se Božja riječosuvremeniti ili su Božje riječi nepro-mjenjiva konstanta. Ne vjerujem da jeljudima u nekim davnim prošlim vre-menima, ili onima na samim počecimakršćanstva, bilo puno lakše nasljedovatiKristove Riječi nego nama danas. Pi-tanje je koliko smo mi kao kršćanispremni javno, Riječju posvjedočitisvoju pripadnost Kristovoj Crkvi? Ko-liko je u nama snažna riječ razvidno jeiz našega djelovanja i odnosa premadrugim ljudima. Ako je Božja Riječ unama mrtva, takva su i naša djela iodnos prema drugim ljudima. Tuma-čeći prispodobu o sijaču, Isus govori:Sijač sije Riječ. Oni uz put, gdje je Riječposijana, jesu oni kojima, netom čuju,odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ unjih posijanu. Zasijani na tlo kamenitojesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je sradošću prime, ali nemaju u sebi kori-jena, nego su nestalni: kad nastane ne-volja ili progonstvo zbog Riječi, odmahse sablazne. A drugi su oni u trnje zasi-

jani. To su oni koji poslušaju Riječ, alinadošle brige vremenite, zavodljivost bo-gatstva i ostale požude uguše Riječ teona ostane bez ploda. A zasijani nadobru zemlju jesu oni koji čuju i primeRiječ te urode: tridesetostruko, šezdese-tostruko, stostruko. (Mk 4,14-20)

Drugi nas, dakle, neće prepoznatisamo po riječima, već i po plodovimakoje ta Riječ u nama i po nama donosi.Iz tog proizlazi da je danas puno višeonih koji govore i uvijek imaju što zareći, ali unatoč tomu njihova je riječmrtva, jer ne donosi ploda. To je riječpisana malim slovom „r“, jer ta i takvariječ ne svijetli u tami. Nerijetko se do-gađa da su u prvim redovima i dadanas prosperiraju upravo oni kojiznaju dobro prodati svoju riječ, ali kadju treba primijeniti u konkretnim slu-čajevima, posao obično obavljaju tihi imarljivi pojedinci i skupine koje se nevidi i ne čuje u javnosti. Dobra retorikačesto postaje demagoška. Pojedini re-toričari današnjice uspijevaju svojommoći uvjeravanja uza se privući mase,često ih obmanjujući i odvodeći ih nakrive putove. Nažalost, ni Crkva nijeimuna na takve ljude, jer i u crkvenimredovima ima kukolja i onih čija je re-torika naizgled savršena, a u svojoj bititrula. Nakana joj nije obraniti Riječ većizvrtanjem riječi domoći se cilja. Nečudi stoga da ljudi današnjice „spas“

Zvonik � 9/2011 23

Tema

Teška i obvezujuća RiječPiše: Željka Zelić

zkvh.org.rs

pronalaze kod lažnih proroka koji do-bro upakiranu riječ uspješno prodaju.

O važnosti obećane Riječi u Biblijimožemo naći puno primjera i utkati ihu naše biće i na taj način potvrditi da ži-vimo po evanđeoskoj Riječi, da smo na-sljednici vjere naših otaca. Oni su vje-rovali kada je Bog poslije potopa prekoneba postavio dugu kako bi podsjećalana taj događaj, da će Izbavitelj doćikako je obećao... I došao je. Tako i mivjerujemo da će On ponovno doći, kaošto je obećao poslije svoga uznesenja.Jer sve što je u Bibliji rečeno, to se i do-godilo. To je pak riječ pisana velikimslovom „R“.

Obećanje i dana riječŠto danas znači dana/obećana

riječ? Ako biblijske riječi shvatimo jed-noznačno, postaje jasno da su mnogeod njih u našemu vremenu odavno de-valvirale. Živimo u tami, u tami riječikoja više nema onu moć i onu snagukakvu je imala na početku. Malo je ri-ječi koje pamtimo i na koje se pozi-vamo, a još je manje onih po kojima ži-vimo. Čini se da danas više nije važnakakvoća već količina izgovorenih riječi.Riječ nam sve manje služi za izgradnju,sve više na vlastitu i tuđu propast. Po-stalo je važno domoći se važne infor-

macije, potom ju dobro plasirati ili čakšto više „prodati“. Koliko je danas ak-tualno dano obećanje, čuvanje povje-rene riječi svjedoče i brojni skandali upolitičkom, kulturnom pa i crkvenomživotu, kada je bitno tko je što prvi sa-znao i kada „strogo čuvane i povjerljiveinformacije“ zahvaljujući nepovjerljivimpojedincima najedanput postaju „javnatajna“ o kojima ljudi govore, dodajućipri tom svatko po nešto svoje. Na po-četku izgovorena riječ u tajnosti i po-vjerenju postaje riječ podsmijeha, riječtrgovine, manipulacije i ostvarivanjavlastitih interesa.

Nasuprot tomu, povjerenje je je-dan od najvažnijih elemenata svakogaodnosa. Najgore je kada se drugom čo-vjeku povjerene stvari iz dobre na-mjere, nakon izvjesnoga vremena isko-riste da bi ga se osudilo, poništilo, de-gradiralo i povrijedilo. Riječi javno izgo-vorene, često bivaju istrgnute iz kon-teksta i pogrešno protumačene kako bise nekoga ozloglasilo ili kako bi se iza-zvala međusobna netrpeljivost. Nemoramo ići tako daleko u prošlost, do-voljno je samo poslušati ili pročitati me-đusobna javna nadmudrivanja koja pre-laze i okvire granica pojedinih država.Bit i temelj svega jest izgovorena Riječ,koja zahtijeva određenu zrelost, ali i od-govornost za izgovoreno.

Riječ je, dakle, neraskidivo pove-zana s povjerenjem, a živimo nažalost uvremenu pomanjkanja povjerenja. Natakav nas je stav natjerala i sama zbiljau kojoj živimo. Na početku svake go-dine ili važnijih razdoblja života, svismo manje-više skloni davanju različi-tih obećanja, a sva su ona sadržana u ri-ječi, izgovorenoj i neizgovorenoj. Poli-tičari tijekom predizbornih kampanjadaju obećanja koja u većini slučajeva nebudu ispunjena. Takvo stanje izazivatrajnu rezigniranost i apatiju u jednomdruštvu, a konsekvence obično nesnosi nitko. Takve realnosti nije lišenačesto niti Crkva, jer događa se da upra-vo oni koji bi trebali prednjačiti u na-sljedovanju Kristova evanđelja i ispu-njenju obećanja koja su dali, svojim po-našanjem ostavljaju drukčiji dojam.Zato je danas, iako ne opravdano jerIsus je sam rekao da takve ne treba na-sljedovati, sve više vjernika koji se uda-ljavaju od Crkve, samim tim i od Boga,premda je s druge strane upitna i samavjera tih vjernika. Oni malo radikalnijikritizeri Crkve, upravo joj nameću lice-mjerstvo, odnosno nenasljedovanjeonoga što propovijeda. Od Crkve sedanas očekuje savršenost, unatoč tomušto je i ona institucija podložna „utjeca-jima izvana“, upravo zato jer upravoona poziva na savršenost ili barem tež-nju k tomu Kristovih vjernika, a dačesto ni sama nije na tom putu. Ipak,može li loš primjer drugoga čovjekabiti izlika za osobno udaljavanje odBoga i Crkve? Dobro je ustvrdio jedanvjernik laik rekavši sljedeće: Naivno je(i teološki pogrešno) očekivati da će klerbiti uščuvan od grijeha. Osim DjeviceMarije, ni jedan čovjek u povijesti nijebio niti će biti bez grijeha. Isusa Kristanije moguće spoznati izvan Crkve, jer jeCrkva ta koja naviješta Krista, koja gauprisutnjuje u svijetu, koja njegovu riječčini živom i aktualnom. Onaj tko zaistaželi slijediti Krista „iz bliza“, treba po-stati dio Njegove Crkve. To nije izmisliopapa Ratzinger, to je vjerska istina kojuCrkva naučava odvajkada.

Isti je slučaj i s obećanjima kojadajemo jednu drugima, pa ih olako pro-kockamo. Riječ obećana ne može za-jamčiti da će ona biti ispunjena. Naime,nije dovoljno samo puko obećanje kakobi forma bila zadovoljena, već onomora biti osobno istinsko opredjeljenjeda se obećano i održi. S druge strane,postavlja se pitanje, što je bolje: obećatii ne učiniti ili ne obećati i učiniti. Od-

9/2011 � Zvonik24

Tema

govor na to pitanje daju Isusove riječiiz Matejeva evanđelja: A što vam sečini? Čovjek neki imao dva sina. Priđeprvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas naposao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!‘No poslije se predomisli i ode. Priđe idrugomu pa mu reče isto tako. A on od-govori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode.Koji od te dvojice izvrši volju očevu?Kažu: ‘Onaj prvi‘. (Mt 21,28-31)

Što, dakle, vrijedi više, riječi bezdjela ili djela bez riječi? Isusovim tu-mačenjem shvaćeno, čini se ovo drugo.Istina, ponekad su i same riječi do-voljne da bismo nekoga ohrabrili i diglina noge, ali djela su ona koja će nasopravdati ili pak ne. Samo brbljanje ipametovanje često ostaju bez ploda akonisu potkrijepljeni djelovanjem. Vjeru-jem da bi svatko od nas, ako je maloiskren i ponizan, mogao priznati da sečesto ponaša kao farizej: govori, a nečini. Koliko smo samo puta spremnidrugima držati prodike a da ni saminismo spremni napraviti ono o čemudrugima govorimo. Isusove su, dakle,riječi odveć koncizne, konkretne, ali jenaša ljudska narav nesposobna ili paknedovoljno otvorena primiti ih, a jošmanje živjeti u svakodnevici.

Teška je i obvezujuća RIJEČ! Ob-vezujuća u smislu činjenja onoga očemu se govori! Najviše od svega ob-vezuju Isusove riječi! I to samo zato jerimaju pokriće: djela. Bilo bi zato dobro,prije nego ih izgovorimo, o riječimadobro promisliti. Imaju li one prijesvega za mene vrijednost, hoću li njimadrugoga obogatiti ili osiromašiti. Hoćuli njima drugoga potaknuti na dobro iliobratno?

Kakve ljude treba današnja Crkva?

Crkva 21. stoljeća treba vjernikelaike koji se ne boje izraziti javno svojstav, koji će jasno progovarati i branitikršćanska načela ne zatvarajući pri tomoči pred onim što možda nije dobro,čak i u vlastitim redovima, imajući predsobom uvijek misao o odgovornosti.Kršćani 21. stoljeća ne bi smjeli dopus-titi da ih nadglasaju oni čija riječ imasnagu, ali ne i pokriće za ono što go-vore. Nažalost, puno je intelektualaca ucrkvenim krugovima koji su iznimnouspješni u svojem poslu i koji imaju iz-nimno visoko mišljenje o sebi, ali kad

budu zamoljeni da sa svojim stavom, akao intelektualci bi ih trebali imali,istupe na neki način u obrani kršćan-skih načela ili pak sagledavanju širegdruštvenog konteksta u kojemu živi-mo, često znaju govoriti „Ne želim seisticati“, ili im pak nedostaje kritičke sa-mosvijesti. Može li, i smije li, jedan laikintelektualac biti neutralan i ne smjetibiti kritičan, ako iza njega stoji oprav-danje u smislu intelektualne utemelje-nosti onoga o čemu govori ili piše?Treba li, dakle, Crkva ljude koji seističu ili one koji šute? U prvom reduzasigurno one koji govore, ali koji svojgovor temelje na općem dobru, na či-njenicama i argumentima, koji su svjes-ni odgovornosti za izgovoreno i koji nakoncu mogu dati rješenje određenogaproblema. Najbolja obrana od svih „na-pada“ jest svjedočenje jedne drukčijestvarnosti temeljene na istinitosti Riječi

i djelotvornosti iste provedene u djelo.Ipak, sigurno da bi Isus i danas u

svojoj Crkvi želio i ljude koji više čine,a manje govore. Među onima koji pakgovore, zasigurno bi želio one kojiznaju i šutjeti. Mudar čovjek dobro oda-bire i zna kad treba govoriti, a kad jepametnije šutjeti. Ne kaže se bez raz-loga „šutnja je zlato“. Crkva dvadeset iprvog stoljeća više nego ikad trebaljude koji znaju šutjeti i onda kad im jepoljuljan vlastiti položaj. Crkva nadasvetreba čovjeka vjernika punog povjere-nja, onoga koji zna čuvati dano obe-ćanje.

Ako ispunimo Riječ koju smo dalii sačuvamo Riječ koja nam je dana, timećemo stati na stranu onih na koje se od-nose riječi Kristove izgovorene svetimapostolima: /…/ Ako su moju riječ ču-vali, da, vašu će čuvati. (Iv 15,20)

Zvonik � 9/2011 25

Tema

Čuvanje riječi(Iv 14, 23-29)

Postoje riječi koje su nas opečatile. Riječi koje su živodajne. Mirisne blizi-nom. Svijetle toplinom. Čuvamo ih kao dragocjeno blago. Popudbinu. Izvor nakojem uvijek iznova pijemo bistrinu. Riječi iza kojih stoje oni koji su nas voljeli ikoji nas vole. Oni koji su dio nas. Oni koji su prepoznavali ono najbolje u nama.

Isusove riječi – riječi su života. On je Riječ i Život. Čuvajući njegove riječi ču-vamo život. Živimo puninu života. Kušamo blagoslov blizine. Isus Uskrsli Go-spodin daruje svoj mir. Mir pun Njegove prisutnosti.

On nas izbavlja iz nemira. Oslobađa od terora straha. Iscjeljuje najdubljerane našeg postojanja. Hrani nas sobom. On odlazi, ali i ostaje s nama. Ne ostav-lja nas same na putu. S nama je uvijek i zauvijek. U dnu našeg svagdana On je snama.

Ostavlja nam Branitelja – Duha Svetoga. Njegova nježna snaga vlada svime.On nas tješi. Ohrabruje. Rasvjetljuje. Vodi. Učvršćuje naše korake. Rasvjetljujenaš put. Pomazuje radošću. Branio nas Duh Sveti! /fra Ljubomir Šimunović/zk

vh.org.rs

Zv.: Od 2004. godine ste Generalnitajnik u Sinode biskupa, te od tada vrloblisko surađujete sa Svetim Ocem. Kakovi doživljavate tu visoku službu i surad-nju s Papom?� Mons. Eterović: To je velika čast i

ujedno odgovornost. Sinoda biskupa jenastala na Drugom vatikanskom sabo-ru, upravo 1965. godine, prije završetkaSabora. Od tada je Papa htio imati jednovijeće biskupa u upravljanju Crkvom.Papa Pavao VI. je to organizirao kroz Si-nodu biskupa. Od tog vremena Sinodabiskupa se organizira u redovite i izvan-redne skupštine. Do sada smo imali 12općih redovitih skupština Sinode bis-kupa, dogodine će biti trinaesta. Imalismo devet posebnih, to su uglavnomkontinentalne skupštine Sinode bisku-pa i dvije izvanredne. Na Sinodama bis-kupa sudjeluju predstavnici biskupa ci-jeloga svijeta. Danas u Katoličkoj crkviimamo 113 biskupskih konferencija,svaka od tih biskupskih konferencijaizabire svoje predstavnike prema brojubiskupa. Tema je uvijek određena, pos-lije se izdaje dokument za raspravu kojije također poznat svim biskupima, paoni spremni mogu doći i zastupati miš-ljenja svojih kolega o dotičnoj temi naBiskupskoj sinodi. Biskupske sinode seobično održavaju svake treće godine, alito je dosta relativno jer zavisi od po-treba Crkve. Na svakoj toj skupštiniSveti Otac je prisutan, jer on je po pri-rodi predsjednik skupštine Biskupskesinode, predsjednik sinode biskupa, a jasam glavni tajnik. Na redovitim zasje-danjima bude oko 250 biskupa, a osimnjih budu i bratski delegati, to jest pred-stavnici drugih crkava, pravoslavnih i

crkvenih zajednica protestanata. Osimtoga prisutni su i stručnjaci, eksperti.Oni mogu biti laici, svećenici, redov-nici, redovnice. Također bude i desetpredstavnika viših poglavara redovni-čkih zajednica. Također nazoče i pred-tavnici Rimske kurije, njih 26 iz raznihdikasterija. Postoje također slušači, tosu žene i muževi, dakle mogu biti i laici,koji daju svoja vlastita iskustva o poje-dinoj temi i to obogaćuje raspravu bis-kupa. Inače, u Biskupskoj sinodi gla-sove imaju samo biskupi. Oni odlučujuo raznim prijedlozima koje daju SvetomOcu kako bi to postalo djelatno za cijeluCrkvu.

Biti tajnikom Sinode biskupa jestvelika čast, ali ujedno i odgovornost!

Zv.: Po sudjelovanju biskupa iz ci-jelog svijeta na Sinodi, Sveta Stolica pri-kuplja iskustva s terena, a po sinodalnimdokumentima onda nalaže lokalnim cr-kvama što im je i kako činiti. Na kojinačin se odluke Sinode implementirajupo raznim lokalnim crkvama? Imate lipovratnih informacija o plodovima Bis-kupskih sinoda?� Mons. Eterović: Otkad postoje Si-

node uglavnom se na sljedećoj Sinodiraspravlja o tome kako je bila prihva-ćena prethodna. Tako smo ma primjerna sinodi O Riječi Božjoj raspravljali otome kako je bila primljena postsino-dalna pobudnica o Euharistiji Sacra-mentum caritatis, Sakrament ljubavi, ato je bila Sinoda od 2005. godine. Jedankardinal, konkretno, tada je bio kardi-nal Venecije, Angelo Scola, imao je jed-no predavanje u kojemu je sintetizirao

odjek te pobudnice u cijeloj Crkvi.Nakon toga su biskupi u slobodnoj dis-kusiji o tomu raspravljali, vrednovali po-zitivne aspekte, te što bi još trebalo ra-diti itd. Važno je da budemo obaviješ-teni o tome kako je u pojedinim Cr-kvama primljena pobudnica, zaključnidokument Sinode. To je vrlo korisno zanas, a također i za druge Crkve. Jer odraznih nastupa se vide teme koje zani-maju pojedine lokalne Crkve na pojedi-nim kontinentima. Jedna od zadaća Bis-kupske sinode upravo je prikupljanje iz-ravnih vijesti i informacija o životu Crk-ve u pojedinim područjima, na poje-dinim kontinentima, nade i problemi tihpojedinih Crkava. To je zajedništvo udobru, u nadi, a također i u patnji, u bo-lima koje tolike Crkve u današnjemsvijetu žive. Tako da je to također izvorcrkvenog zajedništva i to zahtijeva odre-đeni stupanj strpljenja, pa možemo rećii otvorenosti duha.

Prije sam o Subotici dosta čitao,dosta čuo, imao sam i nekih prijate-lja koji su me o tome obavijestili, alisasvim je drugačije vidjeti svojimočima i doživjeti osobno živu vjeru uovoj zajednici koja je dinamična, kojane misli toliko na broj vjernika, negona kvalitetu i to je vrlo važno.

Zv.: U našim ste krajevima već trećidan. Kako ste doživjeli Crkvu ovdje kodnas, njezine radosti, njezine patnje?� Mons. Eterović: Veoma pozitiv-

no, jer sam vidio da se Crkva ovdje or-ganizira, da se obnavljaju, recimo, kate-drale i crkve i crkvene ustanove, daCrkva traži povrat nacionalizirane imo-vine koja joj je potrebna za pastoralnesvrhe. Ali to je samo jedan znak ove du-hovne obnove Crkve koja je za nas važ-nija, jer što će nam zgrade ako nemamoživu Crkvu, a živa Crkva to su naši vjer-nici. Bilo mi je drago što sam mogao su-sresti vjernike Subotičke biskupije.Osobito u nedjelju na Marijanskom sve-tištu Bunarić kada je bila prva misa namađarskom jeziku, a onda misa na hr-vatskom jeziku. Prije toga u subotu smoimali liturgiju bdijenja i priliku za ispo-vijed tako da smo sudjelovali u velikomBožjem milosrđu oprosta grijeha, ispo-vjedi koja nas je sve pripravila za ta ve-

9/2011 � Zvonik26

IntervjuRazgovor s nadbiskupom Nikolom Eterovićem, glavnim tajnikom Sinode biskupa u Rimu

Vaša Crkva obećava mnogo za sadašnjost, a još više za budućnost!

Razgovarao: Mirko Štefković

Mons. Nikola Eterović rođen je u Pučišćima naotoku Braču 20. siječnja 1951. godine. Za svećenikaHvarske biskupije zaređen je 26. lipnja 1977. Nakontri godine svećeništva stupio je u diplomatsku službuSvete Stolice. Do imenovanja nuncijem u Ukrajini1999. godine djelovao je u vatikanskim diplomatskimpredstavništvima u Obali Bjelokosti, Španjolskoj, Ni-karagvi te u Odsjeku Državnog tajništva Svete Stoli-ce za odnose s državama. Za biskupa je zaređen 10.srpnja 1999. u hvarskoj katedrali. U veljači 2004. go-dine Papa ga je imenovao generalnim tajnikom Si-node biskupa u Vatikanu. Naslovni je biskup drevnevinkovačke biskupije.

lika euharistijska slavlja. Dakle, ondasam se također družio sa vjernicima, uraznim trenucima moje prisutnosti uSubotici. Prije sam o Subotici dostačitao, dosta čuo, imao sam i nekih pri-jatelja koji su me o tome obavijestili, alisasvim je drugačije vidjeti svojim očimai doživjeti osobno živu vjeru u ovoj za-jednici koja je dinamična, koja ne mislitoliko na broj vjernika, nego na kvali-tetu i to je vrlo važno. Isus Krist je pri-sutan ondje gdje se dvojica ili trojica sa-staju u njegovo ime. Ovdje nas je višebilo, dakle, živa zajednica koja obećavamnogo za sadašnjost, a još više za bu-dućnost. Jer zajednica se sastoji u tomeda želi to bogatstvo koje je naslijedila izprošlosti prenijeti novim generacijama.Bilo mi je drago vidjeti mlade obitelji imlade ljude koji su sudjelovali na misi ina drugim liturgijskim susretima i to jetakođer garancija budućnosti Katoličkecrkve ovdje u Subotici, u Vojvodini, pamožemo reći i u Srbiji. Bilo mi je dragotakođer, konstatirati vrlo dobre bratskeodnose između vjernika Mađara i Hr-vata. Vjerujem da je tako i sa drugimnacionalnostima. To je isto znak Kato-ličke crkve, jer smo svi mi braća, a raz-ličitost nas obogaćuje. Bilo mi je drago

također zapaziti da svi svećenici govoreili barem razumiju drugi jezik i to je istoznak Katoličke crkve koji je prisutan op-ćenito u Crkvi, ali ovdje baš na jedan po-seban način. To je vaša specifičnost i tomože biti veoma pozitivno za ovu lo-kalnu Crkvu, ali i za susrete s drugimcrkvama u vašem okruženju.

Zv.: Odgovor na izazov da se Crkvau našim krajevima bolje organizira te dase iskoriste potencijali odnosa premaDržavi, svakako u određenom smisluovisi i o predstojećem popisu pučanstva.Bit će to svojevrsni ispit za nas vjernikeda se priznamo Kristovim vjernicima -katolicima. Koliko je to važno priznati sevjernikom u javnosti, za te recimo statis-tičke podatke? Koliko je to povezano snašom vjerom?� Mons. Eterović: To je isto izraz

naše vjere, to je normalno. Čovjek jebiće koje živi u jednom društvu i onoima svoje posebnosti i kulturne i vjer-ske i nacionalne. Važno je za svaku zem-lju da ima točnu situaciju, da zna kolikoima stanovnika pojedine nacije, pojedi-nih naroda na svom teritoriju. Od togaovisi eventualna pomoć države pojedi-nim narodima ili nacionalnim manji-nama i također ne samo materijalna

nego i kulturna i duhovna.Dakle, važno je izjasniti seono što jesmo i time smo naneki način sami pred sobomobavili našu vjersku i građan-sku dužnost. Ja mislim danitko ne bi smio biti zastrašenizjasniti se o onomu što jest,jer moramo biti svoji na svo-me i Mađari i Hrvati i Slo-vaci i Rusini i Ukrajinci. Vi stetu već stoljećima, ovo je vašadomovina, te se imate pravoizjasniti što ste po nacional-nosti. Sačuvali ste svoj jezik isvoju kulturu. S druge strane,i državne vlasti imale bi inte-res dati sve garancije slobod-nog izražavanja pučanstva daznaju točno koliko ima gra-đana u pojedinoj zemlji i tegrađane također ocijeniti ponjihovoj nacionalnoj pripad-nosti, kao i kulturnoj i vjer-skoj. Postoji jedan ljudski, aza nas i kršćanski odnos iz-među nacionalnog i nadna-cionalnog, između posebnogi univerzalnog. Univerzalnone može postojati ako ne po-stoji nešto posebno, partiku-larno; isto tako ne postoji nad-nacionalno ako ne postoji na-cionalno.

Mislim da nitko ne bi smio biti za-strašen izjasniti se o onomu što jest,jer moramo biti svoji na svome i Ma-đari i Hrvati i Slovaci i Rusini i Ukra-jinci. Vi ste tu već stoljećima, ovo jevaša domovina, te se imate pravo iz-jasniti što ste po nacionalnosti. Sa-čuvali ste svoj jezik i svoju kulturu.

Zv.: Kako podatci dobiveni na po-pisu stanovništva utječu na uređivanjeodnosa između Crkve i Države? Vi tuimate veliko iskustvo, a znamo da u jeodnos između Srbije i Katoličke crkvedaleko od jasnog rješenja?� Mons. Eterović: Sigurno, jer što

ima više katolika to će i država moratiimati u vidu da je potrebno rješavati jošotvorena pitanja s Katoličkom crkvomkoju predstavljaju biskupi kao njihovilegitimni predstavnici. Kad bi bilo vrlomalo katolika, onda je i to pitanje manježurno, a što je više katolika onda je tosamo po sebi očito da to pitanje trebašto prije riješiti. Osobito u odnosu saSvetom Stolicom, jer evo i Republika Sr-bija ima diplomatske odnose sa SvetomStolicom. To je upravo obilježje SveteStolice da ona ima zadaću uređivanjaodnosa između Crkve i Države. Jasno,Svete Stolica u tome uvijek surađuje salokalnom Crkvom, ali ona je u prvomredu zadužena za te odnose. Ja se na-dam da će Katolička crkva u Subotičkojbiskupiji, u Bačkoj, u Srijemu, u Banatu,dakle u Vojvodini i dalje biti živa zajed-nica i da će ta pitanja koja su još otvo-rena, dijalogom biti riješena izmeđuSvete Stolice i Republike Srbije.

Zv.: Hvala vam puno na vremenukoje ste nam poklonili. Nadamo se daćemo u traženju odgovora na ta otvo-rena pitanja moći računati i na vaš sa-vjet i potporu.� Mons. Eterović: Katolička crkva

ne traži nikakve privilegije, ona traži je-dino prava svojih vjernika kao građana.Imamo toliko država gdje su već rije-šena ta pitanja. Mislim da je to isto po-ticaj Srbiji da nađe način rješenja koji jepo uzusima europske demokracije i ta-kođer po načelima demokratskog od-nosa suvremenih država s raznim vjer-skim zajednicama, u ovom slučaju s Ka-toličkom crkvom. U drugim zemljamakada se uredi odnos sa, na primjer, ve-ćinskom Katoličkom crkvom, to je tako-đer pozitivno za druge crkvene zajed-nice koje su manjinske, ali koje uglav-nom imaju ista prava i obaveze kao ivećinska Katolička crkva. Ovdje je Pra-voslavna crkva u većini, no mi ipak tre-bamo tražiti putove i načine kako ure-diti odnos manjinske Katoličke crkve sDržavom.

Zvonik � 9/2011 27

Intervju

zkvh.org.rs

Ljiljan za LjiljanuBilo je to davno, prije tride-

set godina. Ljiljanina i moja obi-telj gradile su „gnijezdo“ u istojulici, jedni pored drugih. Bilismo dobri susjedi i pomagali se kako to već susjedi rade. Djecanerazdvojna. Ništa nas nije moglo spriječiti za idealan odnosbez obzira što su oni bili pravoslavne, a mi katoličke vjere.

Ipak, razlikovali smo se u tome što u njenoj obitelji nijebilo mjesta za Boga. Prijezir prema „popovima“ i crkvi nisuskrivali. Gospin kip u našoj ulici treba se srušiti. Samo plašidjecu! To je prekrasan kip Gospe Lurdske, po kome je i našaulica dobila naziv „Gospin sokak“. Nalazi se ispod stoljetnogkestena, koji pravi hladovinu mnogim hodočasnicima i danas.

Odlazak nedjeljom u crkvu, pa i preko tjedna, bilo je gub-ljenje vremena. Na primjedbe susjede nisam reagirala, žalilasam ju, jer osjetiti blizinu Božju je velika čast i milina. Što je tuje, to je njen izbor.

Nikad ne reci – nikad! Devedesetih godina ratni vihor jezahvatio i Gospin sokak. Nesreća je zakucala na naša vrata.Moja svekrva i svekar protjerani su iz Srijema, mlađi sin mogadjevera je nestao. Da nesreća ne ide sama, umre mi majka, astariji sin odlazi na odsluženje vojnog roka u Crnu Goru. Be-sane noći i suze bili su moji pratioci.

Na sreću,Gospa me je svaki dan čekala ispod kestena. Bilaje moja supatnica i suputnica.

Bila sam sretna jer sam imala Nju. Njoj sam mogla reći

sve jade svoje, bila mi je oslonac i utjeha. Tada smo važili za„krivce“, rečeno je da nam nije više mjesto ovdje. Strah se uvu-kao u kosti, a komunikacije iz susjedstva više nije bilo.

Čvrsti u vjeri u Boga, tihom i ustrajnom molitvom, molbesu bile uslišane. Vrijeme je prolazilo, a s njime i ratno ludilo.Rane duboke, čini mi se neizlječive, ali ipak zaliječene i neza-boravljene. Dani besmisla i progona prođoše, a s njima su su-sjedski odnosi otoplili. Čini mi se kao ružan san. Ali taj san jetrajao predugo, s velikim posljedicama.

Kao grom iz vedra neba, rekoše mi da je Ljiljana oboljelaod neizlječive bolesti.

Operacija i dugi oporavak nisu dali rezultate. Odlazila samjoj svaki drugi dan u posjet.

Prošla vremena bila su iza nas. Plakale smo obje. Tražilaje oprost. Jednom sam zakasnila, sva uznemirena pitala je štome nema. Rekla sam da sam bila na misi, danas je dan sv. Antu-na. Pitala me bih li htjela moliti za nju. U duši mi se pomiješalei tuga i radost.

Tuga što umire, a radost što su njene usne spomenuleBoga kao jedini spas. Nakon nekoliko dana Ljiljana je umrla usvome domu. Vidno uznemirena, pozvala me je njena kćerka.Pomogla sam joj obaviti sve radnje oko pokojnice. Dok je svi-jeća gorjela, usne su tiho molile, molile za spas, za dušu kojanije spoznala Boga u svoj njegovoj ljepoti.

Bože, budi joj milosrdan na sudu!Svake godine donosim bijeli ljiljan za Ljiljanu. Tada se sje-

tim predivnih riječi Bruna Ferera: „Kad osuđujemo slični smoljudima, kad praštamo slični smo Bogu!”

Marica Mikrut

Dojmovi iz Međugorja„Čemu ili komu dajemo prednost“, naslov je u rubrici mo-

ralnog kutka svibanjskog broja Zvonika. Hvala Bogu da mi jedošao pod ruku da lakše mogu napisati i podijeliti moju radosts vama. Mislim da nema onoga tko nije čuo za Međugorje iKraljicu mira. Možda ovdje u našoj biskupiji i ne želimo bašpuno govoriti o tom svetištu, budući da ono nije službeno pri-znato od strane Crkve. Ipak, idemo i ho-dočastimo. Bila sam već nekoliko puta ihvala Gospi što me je i ove godine pozvala.Meni to nije lagan put, zahtijeva fizičke na-pore, ali znam zašto idem i svaki put osjetimneke po- sebne milosti.

No, zašto sam ove godine doživjela neš-to posebno?

Na put u Međugorje krenuli smo 22.srpnja, nakon blagoslova za sretan put kojinam je podijelio vlč. Marijan Dej. Na put jekrenula skupina od 53 hodočasnika, od toga41 Rumunj iz župe Vajska i 12 hodočasnica izžupa Bač, Selenča, Bačka Palanka i BačkiPetrovac. U razgovoru na putu saznajem da svi trebamo zago-vor nebeske Majke kod njezina sina za razne naše tegobe i ži-votne kušnje. Dugi put i sati vožnje brzo su prošli pošto smo uzput molili, pjevali i slušali cd-e prigodnog sadržaja. Nakon štosmo stigli na odredište, troje djece između 7 i 14 godina išli sunaprijed sa cvijećem koje smo ponijeli Gospi a svi ostali zanjima. Bio je to dirljiv prizor i morao je izmamiti suze. Gospusmo svi skupa pozdravili pjesmom „Došli smo ti majko draga“.Dok su djeca polagala cvijeće do Marijinih nogu, pjevali smo„Evo nas pred tobom Marijo“. Istina, mnogi nisu znali moliti ito cvijeće je bila njihova molitva. Nakon pozdrava Isusu i Ma-riji, krenuli smo prema Križevcu. Skupine hodočasnika već suse uspinjale, a krenuli smo i mi. Mnogi su skinuli svoju obućui krenuli bosi. Počeli smo moliti žalosnu krunicu do stajališta,

kada smo se zaustavljali i molili postaju križnog puta, zatim sečitala poruka Gospina a nakon toga imali smo malo razmatra-nje o postaji. Tako smo se polako uspinjali do vrha, sve dokriža. Mirno, bez žurbe, sišli smo i dolje i došli do crkve, obiš-li postaje krunice svjetla, tako je već otkucalo 12 sati. Trebaloje pozdraviti Gospu pa tražiti smještaj, tijelo nahraniti, odmoritii osposobiti za daljnje slavljenje Boga preko Marije. Poslije-podne smo krenuli u crkvu. Imali smo priliku ispovjediti se, aposlijepodne je bila sv. misa, molitva krunice, a potom blago-

slov svih kupljenih nabožnih predmeta, moli-tva za blagoslov duše i tijela. Navečer je biloklanjanje Presvetom oltarskom sakramentu.

Ispunjeni ljubavlju i mirom, krenuli smona počinak. Sutradan ujutro krenuli smo namjesto Gospina ukazanja. Stigavši do Gospinakipa, već je mnoštvo bilo okupljeno, svatko sasvojim potrebama, bolima, uzdasima, zahva-lama. Nije jednostavno opisati ljepotu ovognašeg zajedništva, niti opisati osjećaj i doživ-ljaj jer ovo i nije bilo obično hodočašće. Ovo jebilo i misijsko djelovanje, imati ljubavi, razu-mijevanja prema bratu, sestri kraj sebe, pri-bližiti sebe a ujedno pomoći da i tvoj brat i

sestra osjete Boga, velika je radost.Doživjeti čuti riječi: „Nisam znao moliti, sada sam naučio“,

„Ponovno ću doći u Međugorje, ako Bog da“ ..... i tomu slično,i pri tom ostati hladan i odmahnuti rukom na to, zar je moguće?Zar nas sve Bog isto ne ljubi? Zar nemamo svi mjesta kod njegai jesmo li dužni jedni druge poticati na dobro? Bog je velik,samo nas on razumije, neka nas nebeska majka sve zagovara ivodi svome sinu!

Hvala Gospi koja nas je pozvala i dala Ivicu Ðurđevićakoji je bio ustrajan i okupio hodočasnike, pobrinuo se za orga-nizaciju puta i teti Alžbeti Vala, koja nam je puno pomogla du-hovno doživjeti ovo hodočašće. Neka ih Kraljica mira zagovarakod svoga sina da ih nagradi za svu ljubav koju su nam pružili.

Marija Vuković, Bač

9/2011 � Zvonik28

Tu oko nas

U Blicu od 12. srpnja 2011. na 8. i 9.stranici objavljeni su zabrinjavajući po-datci o rastavama brakova u našoj zemljikoje je iznijela Radmila Vulić Bojović izSavjetovališta za brak i obitelj.

Prema podatcima Zavoda za statis-tiku za 2010. godinu, u Srbiji je sklop-ljeno 35.815 brakova a razvedeno 6.664.Dakle, razvodi se svaki peti brak i takotraje već desetljećima. Najveći broj mla-dih za bračnu zajednicu odlučuje se iz-među 25. i 29. godine. Brak u prosjekutraje 12,47 godina.

Među iznesenim podatcima navodise da sada se sve češće kao povod za ras-tave navode i loši odnosi s roditeljimabračnoga druga. Muškarci kao ključnirazlog rastave navode da ih supruge nepoštuju i ne uvažavaju, a žene ističu pro-blem komunikacije s bračnim drugom irješavanje trenutnih poteškoća i pro-blema koje život u braku i obitelji donosi,što dovodi do udaljavanja u njihovom me-đusobnom odnosu. Nemogućnost daimaju djecu je još jedan razlog zašto sebrakovi raspadaju. Svaki treći brak bezdjece završi rastavom.

Klasični sukob: Snaha i svekrvaMi kršćani uvijek trebamo sve ne-

gativne događaje i činjenice osvijetliti bo-žanskim svjetlom. Prije svega potrebnoje potražiti uzročnike.

Osvrnut ću se ovdje na činjenicu dase kao uzročnici navode loši odnosi sasupružnikovim roditeljima. Naravno,takvi problemi se najčešće pojavljuju kadmladi bračni par živi u kući jednog od ro-ditelja, pogotovo ako ih financijski podr-žavaju što oni onda „naplaćuju“ češćimmiješanjem u njihov život.

Čak i Isus govori da će postojati pro-blemi među najbližim članovima obiteljimeđu koje svrstava i snahe i svekrve:„Ta bit će odsada petorica u jednoj kućirazdijeljena: razdijelit će se trojica protivdvojice i dvojica protiv trojice – otac pro-tiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćerii kći protiv matere, svekrva protiv snahei snaha protiv svekrve“ (Lk 12,51-53).Uzmemo li, međutim, širi kontekst ovo-ga teksta vidjet ćemo da Isus tu nije uka-zivao izravno na sukobe u obitelji opće-nito, nego govori o „razdjeljenju“ koje ćeu obitelji nastati zbog njega. Jedni će sesvrstati na njegovu stranu a drugi protivnjega te će biti u obitelji zbog njegova

imena i „ubojstava“ i „predavanja na sud“(usp. Mt 10,3).

Tko komu mora biti na prvom mjestu?

Stav Crkve o ispravnim odnosimaunutar obitelji i rodbine su jasni. Isprav-na ljestvica ljubavi prema bližnjemu zaone koji su u braku je sljedeća: Muž ižena moraju jedno drugom uvijek biti naprvom mjestu. Njima zajedno, kad dobijudjecu, na prvom mjestu trebaju biti djecaa tek onda njihovi roditelji, pa braća i se-stre, prijatelji i ostali bližnji. Ako se ovaljestvica ne poštuje, vrlo lako može doćido nerazumijevanja, svađa, optuživanjapoput onih klasičnih: „njemu je važnijanjegova mama nego li ja“ ili „ona samotrči svojim roditeljima“. Božja riječ jejasna: Stoga će čovjek ostaviti oca i majkuda prione uza svoju ženu i bit će njih dvojejedno tijelo (Post 2,24).

Uzroci sukoba snaha – svekrvaPokušaj otkrivanja „vječitog“ i kla-

sičnog sukoba „svekrva – snaha“, dali sui psiholozi i psihijatri. Evo jednog objaš-njenja koje je dao p. Luka a može se pro-čitati na www.kriz-zivota.com.

Neprirodne motivacije majke u nje-nom stavu prema djetetu redovito se oči-tuju u pogrešnom odgoju mlade ličnosti.Neurotična, u životu nezadovoljna, a ubraku razočarana majka, vrlo je sklonatome da svoje dijete veže uza se. Ona gaželi uvijek imati isključivo za sebe, kaosredstvo zabave, kao svoju igračku, kaonešto isključivo, potpuno i zauvijek nje-zino. To je potiče na to da sustavnim ma-ženjem, posluživanjem i zaštićivanjem odsvakog opterećenja drži dijete u potpunojovisnosti o sebi, pa i onda kad je odavnaprestalo biti nejako biće. Takva majka nedopušta svom djetetu samostalnost, ne-prestano ga drži kraj sebe, ne pušta ga udruštvo, drži ga potpuno pod svojim utje-cajem, oduzima mu mogućnost da izgra-di svoje slobodno, zrelo „ja“. Tada dijeteostaje i u odraslo doba vrlo nesamostal-no, nesnalažljivo, ovisno o majci, neod-lučno, psihički neotporno, bolećivo, ve-zano za majku, infantilno u svojim emo-cionalnim reakcijama i sklono neurot-skim tegobama. Riječ je obično o dječa-cima, najčešće o jedincima… Tragedijaje u sljedećem – time se ne postiže si-nova ljubav. Sin takvu majku ne voli pri-

rodnom ljubavlju, on se uporno drži nje-nih skuta, nikamo se ne miče od nje, usvemu se oslanja na nju, poslušan joj je,zadovoljava njezine želje, ali to ne čini izljubavi prema njoj, već zato što ne možebez nje jer je odviše je nesamostalan. Toga čini nezadovoljnim, on se u sebi buniprotiv majke, protiv njezina utjecaja, alise ne usuđuje suprotstaviti, osamostalitise, poći u životu vlastitim putem, jer neposjeduje čvrst, samostalan „ja“. Taj osje-ćaj da je slabić, da nema svoje volje, vri-jeđa ga u vlastitim očima, a povrijeđeniponos čini ga agresivnim prema svojojmajci. Zato često postaje s njom grub,otresit i bezobziran. To mu ne pomaže.Saznanje da ga je majčina bolećiva ljubavučinila nesposobnim za život, nesnalaž-ljivim mekušcem, bezvoljnim ljenjiv-cem, neprilagodljivim, osjetljivim, agre-sivnim... čini ga još odbojnijim premamajci. Tako bolno razočarana mati optu-žuje sina zbog „nezahvalnosti“. No nje-gov stav je zapravo logičan jer joj nemaza što biti zahvalan.

Najteže posljedice se očituju kadtakav dječak izraste u odrasla muškarcai počne se zanimati za žene. Takav muš-karac obično nije slobodan u izboru bra-čne partnerice. On uspoređuje djevojkusa svojom majkom, traži kod nje tjelesnei duševne osobine, zahtijeva od nje da seponaša poput njegove majke, očekuje odnje da se prema njemu odnosi na majčin-ski način. I on čini istu pogrešku koju ječinila njegova mati – prema istoj osobiželi reagirati s dvije psihološki različitepozicije: sa stajališta ljubavnika i sa sta-jališta djeteta. To ga koči u osjećajnompovezivanju sa ženom, dovodi ga u stanjeunutarnjeg sukoba, a to se očituje u raz-nim neurotskim tegobama, najčešće u opsihogenom poremećaju spolne moći.

Na svog sina pretjerano vezana maj-ka ljubomorna je na svaku ženu koja sepribliži njezinu sinu. Budući da je sinaodgajala za sebe, a ne za njegov samosta-lan život, ne može podnijeti da se njezinsin veže s drugom ženom. Tada se osjećaprevarenom i ugroženom. Ima suparnicute postaje agresivna prema njoj. Uplićese u brak svoga sina, ako do toga dođe.Poduzima sve da odvoji sina od snahe.

U sljedećem broju: Kako do sklada u obiteljskim odnosima?

Zvonik � 9/2011 29

Moralni kutak

Svekrve krive za rastavu braka

Piše: mr Andrija Anišić

zkvh.org.rs

Od kolijevke pa do groba…

…najljepše je đačko doba, glasistara narodna krilatica. Stariji je prihva-ćaju s odobravanjem, a mi mlađi… Ok,dalo bi se o tome raspravljati. ☺ Sva-kako, voljeni mjesec svih školaraca –rujan, ponovno je okupio svoje đake ismjestio ih u školske klupe. Nakon trimjeseca odmora zidovi „Paulinuma“ po-novno su ispunjeni žamorom učenika.Svečanom misom, koju su predvodiliodgojitelji sjemeništa, označili smo novi početak školske go-dine. Nakon mise ravnatelj gimnazije, mons. Josip Mioč,uputio je pozdravnu riječ svim prisutnima te predstavio pro-

fesorski zbor i nove učenike. Zaželio je svima plodnu i us-pješnu školsku godinu, potaknuvši učenike da daju sve odsebe i iskoriste dragocjeno vrijeme svoga obrazovanja.

Život na raskrižjuČovjek se svakodnevno nalazi pred mogućnošću

izbora za koja možemo kazati da su mala životna ras-križja. Čim se probudi može odabrati: ustati i raditi ililežati i ljenčariti? Jedno od takvih životnih raskrižjajest odabir zvanja koji stoji pred mladima po završet-ku osnovnog, a onda – još važnije – srednjoškolskogobrazovanja. Gledamo li kršćanski, zvanje jest dijalog.Za svakoga pojedinačno Bog je spremio „mapu“ nakojoj je ucrtan put k osobnoj sreći. Na čovjeku je hoćeli pristati na taj Božji plan. Zato je pitanje izbora zvanjavezano uz pitanje smisla života.

Ove godine, naša zajednica obogaćena je novomsubraćom, koja će svoje mladenačke dane provesti uPaulinumu. To su: Péter Cseszkó, Szilárd Kiss,József Kocsis, Bogdan Rudinski, Zoran Stipan-čević, Zdenko Hoc, Ladislav Hoc, Oszkár Paul,Filip Stojanov i Krisztián Rácz Szabó. Njihov životje sada na raskrižju putova. Odlučili su se za velik ismion korak. No, nisu sami. Uz njih je zajednica sje-meništaraca, uz njih su odgojitelji i profesori, uz njihje podrška i molitva naših vjernika. Neka im ovaj novipočetak ne bude pretežak. Želimo im ustrajnost i us-pjeh na tom putu!

Kako preživjeti školski život?Postoje načini koji ti mogu pomoći da škola bude ne tako velika

briga, odnosno da ti vrijeme provedeno ondje prođe što prije i ugod-nije.

Prijateljstvo. Prijatelji i „di-vani“ pod malim odmorom moguosvježiti cijeli dan. Nemoj biti vuk sa-motnjak, već pokušaj pronaći ne-koga tko ima slične interese, s kimete povezuje isti jezik. Samo nemojodustati i odvojiti se.

Domaća zadaća. Jednostavno– napravi je! Sigurno ćeš reći: „Bla,bla, bla... Ništa novo, svi gnjave stim!“ No, stvar je u tome što želiš –da to bude tek manja gnjavaža ili jošveća gnjavaža? Ako je ne napraviš,velike su šanse da će postati još većagnjavaža. Stoga se usredotoči, odvojivrijeme za domaću zadaću i napra-vi je.

Učitelji. Strogi, malo manje strogi ili pak blagi. Kako bilo, po-kušaj ih prihvatiti kao svoje prijatelje, a ne kao neprijatelje. Imaš lidobar argument, uđi u raspravu s njima. Imaš li kakav školski pro-blem, razgovaraj s nekim od učitelja, možda će ti uspjeti pomoći.Sjeti se – kucajte i otvorit će vam se. Također, nije se dobro dodvo-ravati učiteljima. Dodvoravanje osjete i učitelji i drugi učenici i tonitko ne voli.

Koncentracija. Za vrijeme nastave budi koncentriran. Slušajšto se priča, piši zabilješke, prepisuj s ploče. Tvoj je mozak u jed-nom od najaktivnijih razdoblja u životu i lako pamti, samo ako gamalo potakneš. Dobra koncentracija u školi znači manje muke i uče-nja kod kuće. I bolje ocjene, dakako!

Budi aktivan. Nemoj samo sjediti i s oba lakta nasloniti se naklupu te čekati da vrijeme prođe. A ovako vrijeme zaista jako sporoprolazi! Mnogo je bolje biti aktivan. Slušati što se događa u razredu,slušati učitelje, ponuditi se za brisanje ploče i ostale sitne usluge.

9/2011 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uređuju: Dario Marton i Matija Merković

I najvažniji savjet poznatog đaka, sv. Tome Akvinskog: „Zalijevaj molitvom, osvjetljavaj Euharistijom,

i duša će procvjetati a mozgić spoznavati!“

Suvremena nastava od nastavnikaneumitno traži, pored osnovnih znanjana osnovnim i specijalističkim studi-jima, stručna usavršavanja (sudjelova-nje na seminarima i predavanjima,praćenje kvalitetne stručne literature...)u svom i srodnim područjima i u meto-dici istih i kreativne inovacije u radu.Sve to naravno važi i za svakog školskogvjeroučitelja – župnog katehetu, što na-ravno traži stalnu aktivnost. Jedan odglavnih zadataka kojim želimo našu na-stavu podići na višu razinu je – određi-vanje ključnih pojmova i strukturiranjenastavne jedinice pomoću njih. Ključnipojmovi su jedan od najvažnijih načinaučenja određene nastavne teme i siste-matizacije iste u određenu joj nastavnucjelinu. Nije ih uvijek lako odrediti, alipreko njih je izuzetno jednostavno vršitii provjeru dostignuća i povezivati nasta-vne jedinice, što nastavu čini puno kva-litetnijom.

Za uporabu ključnih pojmova nijepovezan samo glavni dio sata – razrada,već i uvodno-motivacijski dio i završno-aktualizirajući dio. Primjer za to možebiti kada se u višim razredima osnovneškole obrađuje nastavna tema „Čovjek

koji traži istinu“ sa svojim nastavnim je-dinicama „Odgovor religija“, „Odgovorvjere“, „U svjetlu Objave“ „Judaizam iIslam u objavi svetih knjiga“ i naravno –ponavljanjem.

Uvod u temu, ali i prijeko potrebnumotivaciju, moguće je uraditi i ovako –na ploču (ili neko drugo nastavno sred-stvo – tko ga ima) napisati tablicu ovak-vog (ili sličnog) oblika:

Vjeroučenici na početku sata moguodgovoriti na ova pitanja ako i kolikoznaju, te ih zapisati u bilježnicu. Tije-

kom sata u kojem vjeroučitelj analizomučeničkih točnih i netočnih odgovoradovodi do zajedničkog otkrivanja istih,tablica se popunjava, te učenici mogusami sebe ocijeniti – koliko su znali napočetku, koliko na kraju sata. Takođersu ovim tabličnim prikazom (tek jedanod brojnih načina!) mogli usvojiti ključ-ne pojmove o tri najveće svjetske mo-noteističke objavljene religije, iz čega semože izgraditi cijela tema.

Jedna od suvremenih tehnika kojase koristi u nastavi i izuzetno pomaže uučenju su tzv. mentalne mape. Mentalnamapa je dijagram koji se koristi dabismo si predočili riječi, ideje, zadatkeili druge stvari međusobno povezane iporedane oko centralnog pojma ili ideje.Stavljanje različitih informacija u men-talnu mapu radijalno omogućava lakšepovezivanje pojedinih informacija, atime olakšava pamćenje i učenje. Ele-menti mape mogu se poredati premavažnosti na grupe, grane ili područja.Elementi koji spadaju pod jednu granumogu se obojiti jednom bojom i tako vi-zualno bolje prikazati. Koristi se za pri-kupljanje znanja ili obnavljanje starihznanja. Ključne riječi pišu se velikim tis-

kanim slovima, a kako prelazimo u nižirodni pojam možemo ih promijeniti umala tiskana slova.

Na primjeru središnjeg pojma KRŠ-ĆANSTVO možemo prikazati jednumapu: na sredinu papira napišemo KRŠ-ĆANSTVO, crtama povežemo pojedinepojmove (npr.: monoteistička religija,Palestina, 1. stolj., unutar židovstva, prihvaćanje Isusa Krista, život u skladu sEvanđeljem...) koji kršćanstvo opisuju,počevši od centralnog pojma. Isto tako,mogu se u drugi dijagram sažeti glavneistine kršćanstva (monoteizam i Troj-

stvo, stvaranje i providnost, utjelovljenjei otkupljenje, besmrtnost duše i uskrs-nuće tijela, posljednje stvari... uvjeto-vane milošću Božjom i čovjekovim mo-ralnim ponašanjem). Centralne crte sudeblje i postaju sve tanje kako se od-miču od centra. Dobro je naglasiti poje-dine dijelove i koristiti asocijacije, sliči-ce, simbole, šifre raznih veličina diljemmape.

Zahvaljujući (i) ovim suvremenimmodelima, pojam cijeloživotnog učenja(i) vjeronauka postaje ugodan i neštočemu se treba veseliti. ☺ (vh)

Zvonik � 9/2011

Kutak za kateheteUređuje: Tim kateheta

Ključni pojmovi u nastavi vjeronauka

Drage katehete! Nadamo se da ste se ovog ljeta

odmorili – na suncu grijali, na povje-tarcu rashlađivali, kojom novom stazi-com prošetali, gledajući zoru i smirajdana uživali, u bezbrižnoj igri opustili.Više od svega, nadamo se da smo svimi skupa duhovno porasli – u susre-tima s našim Gospodinom u Euharis-tiji svakoga dana, razmatranjem poti-caja Duha koji nas vodi i spokojnimpočivanjem u krilu Očevu! Pogledamoli iskreno, to je ono što nas čini kate-hetama – naviještati vjeru i o njoj pou-čavati druge može samo onaj tko samsilno žeđa Boga upoznavati, biti sNjim i Njega slušati. Tek tada mo-žemo to prenijeti našim vjeroučeni-cima – djeci, mladima, odraslima, sta-rima.

Proučimo sada skupa metoduobrade nastavne jedinice kroz ključnepojmove! Blagoslovljen početak svima!

JUDAIZAM KRŠĆANSTVO ISLAMBOG (ime Boga)BOG SE OBJAVIO PO...SLJEDBENICI su...SVETO MJESTO je...SVETA KNJIGA je...BOGOMOLJA je...BLAGDAN je...SIMBOL je...

31zkvh.org.rs

Budući da u ovo naše doba nas-taju nova pitanja i da se šire teške za-blude, koje nastoje do temelja porušitivjeru, moralni red i samo ljudski druš-tvo, ovaj Sveti Sabor potiče svjetovnevjernike iz dubine srca da svatkoprema svojem talentu i znanju mar-nije ispunjava u duhu Crkve svoj dioobveza u razradi, obrani i pravilnojprimjeni kršćanskih načela na pro-bleme današnjega doba (AA, 6).

Aktivno sudjelovanje vjernikalaika u proučavanju i primjenikršćanskih načela na probleme

današnjega vremena (1)Netko mi reče, što si se prihvatio

jalova posla i pišeš o nekoj duhov-nosti kršćanskih laika, kada to nitkone čita, a niti laici nisu duhovni, a jošmanje uključeni u svoju župnu zajed-nicu, primjerice u Župno pastoralnovijeće, u pojedinim župama. Neki žup-nici ih imaju samo na papiru kao čla-nove Župnog pastoralnog vijeća, aneki ih nemaju niti ih žele. Njima suvjernici laici samo smetnja, kritizeri ioni koji zaviruju u novčanik župe.Moram reći da su me te riječi rastu-žile, ali me nisu obeshrabrile da idalje nastavljam pisati o duhovnostikršćanskih vjernika laika. Upravotakvo razmišljanje pa i odnos pojedi-nih svećenika prema svojim vjerni-cima, morali bi nas potresti u dubiniduše i vrlo zabrinuti. Crkva je majka iodgojiteljica u vjeri i sakramentima,duhovnosti, proučavanju i primjenikršćanskih načela današnjega vre-mena. Živimo u vremenu u kojem sešire teške zablude koje nastoje do te-melja porušiti vjeru, moralni red isamo ljudsko društvo. Ne smijemostajati skrštenih ruku, nego svakogvjernika prema njegovu talentu, zna-nju i sposobnosti uključiti u svojim žu-pama u obranu i pravilnu primjenukrš- ćanskih načela na probleme da-našnjega vremena.

Koje su to teške zabludeprisutne u svijetu?

To su uglavnom ateističke ideo-logije i snage, nezdravi autonomni se-kularizam i relativizam. Nezdravi au-tonomni sekularizam uči da stvari neovise o Bogu i da njima čovjek možeraspolagati bez obzira na Stvoritelja.Kršćanski vjernici laici, na temeljusvoje struke, svoje duhovnosti, svojesredine i svojeg poznavanja svijetatrebali bi pridonijeti urednom razvit-ku sekularizacije. Ovdje mislimo nanaše intelektualce kojih imamo, ljudekoji se bave psihologijom, sociologi-jom, medicinom, ekonomijom, povi-ješću, filozofijom, poviješću religija.Stručna znanja iz tih znanosti mogupridonijeti temeljnoj, moralnoj, pasto-ralnoj teologiji i ekumenizmu. Trebaobi se više čuti njihov glas u našemdruštvu naspram ideologija u kojimaživimo. Dušobrižnici i teolozi se mo-gu uvelike okoristiti znanjem svjetov-nih vjernika. Koncilski dokument vrlojasno kaže: „Neka se u dušobrižničkojslužbi dovoljno priznaju i primjenjujune samo načela teologije nego tako-đer i otkrića profanih znanosti, u pr-vome redu psihologije i sociologije;tako će se i vjernici privesti k čistijemi zrelijem vjerskom životu“ (GS 62,2).Budući da sociologija kao i psiholo-gija radi po znanstvenim načelima,one mogu pomoći da se dušobrižničkiproblemi lakše i temeljitije uoče i ri-ješe. Povijest nas uči da tko zatvaravrata znanosti, taj je sa svojom dog-mom mrtav i pokopan. Duhovniodgoj treba zauzeti povlašteno mjestou životu svakog našeg čovjeka inte-lektualca, kao i svakog priprostogvjernika, koji su pozvani da bez za-preka rastu u prisnosti s Isusom Kris-tom i služenju braći u djelotvornojljubavi i pravdi. „Taj se život intimnogsjedinjenja s Kristom u Crkvi hraniduhovnim pomoćima, koje su zajed-ničke svim vjernicima, osobito aktiv-nim sudjelovanjem u svetoj liturgiji.Te će pomoći laici tako upotrebljavati

da sjedinjenje s Kristom ne odijele odsvoga života, dok u redovitim okolnos-tima života ispravno obavljaju samesvjetovne poslove, nego da vršeći svojposao prema Božjoj volji, u samomsjedinjenju rastu“ (AA 4).

Znanstveni odgoj vjernika laika

Našim vjernicima laicima, višenego ikada, potreban je znanstveniodgoj ne samo radi naravi snage pro-dubljivanja njihove vjere, nego i zaobrazloženje njihove kršćanske nadekoja je u njima s obzirom na svijet injegove teške i složene probleme. Tuje neophodno potrebno sustavno ka-tehiziranje vodeći računa o životnojdobi i raznim okolnostima života, kaoi odlučnije kršćansko promicanje kul-ture, kao odgovor na vječna pitanjakoja muče čovjeka današnjice i cijelodruštvo. Vjernici laici koji su na raznenačine uključeni u društveni i poli-tički život morali bi poznavati socijalninauk Crkve. Taj nauk valja uključiti uopću katehetsku pouku, u specijalizi-rane susrete, škole i na sveučilišta.Socijalni nauk Crkve je dinamičan ion se prilagođava okolnostima mjestai vremena. Dužnost je svih kršćan-skih laika stati u obranu neotuđivihljudskih, nacionalnih i vjerskih pravai ne mirovati dok se ta prava uistinune primjene u konkretni život svakogpojedinog čovjeka. U sklopu cjelovitai jedinstvena odgoja vjernika laika zanjihovo misijsko i apostolsko djelova-nje vrlo je važan osobni rast u ljud-skim vrednotama: „Neka laici visokocijene profesionalnu spremu za obitelji društvo, i one kreposti koje spadajuu društveno općenje, to jest: poštenje,duh pravednosti, iskrenost, čovječ-nost, hrabrost, bez kojih nema ni pra-vog kršćanskog života“ (AA, 4). Zasve ovo potrebno je da se svaki vjer-nik laik otvori poticajima Duha Sve-toga, koji je Duh jedinstva i životnepunine.

(nastavlja se)

9/2011 � Zvonik32

Duhovnost

Duhovnost kršćanskihvjernika laika (7)

Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD.

Nadbiskup mons. dr. Nikola Ete-rović, generalni tajnik Sinode biskupa,boraveći u Subotici 29. rujna 2011. odr-žao je predavanje u Velikoj vijećnici su-botičke Gradske kuće, na kojem jepredstavio posljednji veliki dokumentkoji je Sinoda izdala. Taj dokument plodje rada Sinode biskupa održane u Vati-kanu u listopadu 2008. godine, a svjet-lost dana ugledao je u rujnu prošle go-dine. Uz želju da vjernicima, ali i svimljudima dobre volje, priopći rezultateXII. redovitog zasjedanja Sinode, cilj jePobudnice i ponovno otkrivanje RiječiBožje, promicanje biblijske animacijecjelokupnog pastorala, poduzimanjenove evangelizacije s uvjerenjem u dje-lotvornost božanske Riječi (VD 96) tepromicanje ekumenskog i međureligij-skog dijaloga. Ovdje ćemo ukratko pred-staviti glavne poruke tog dokumenta.

Bog Otac, izvor i počelo RiječiU prvom dijelu Pobudnica nagla-

šava temeljnu ulogu Boga Oca, izvora ipočela Riječi (usp. VD 20-21), kao i troj-stvenu dimenziju objave. Bog je onajkoji progovara te uspostavlja dijalog sčovjekom, pri čemu Bog poduzima ini-cijativu i objavljuje se na razne načine.Bog govori preko stvaranja, posebnomuškarca i žene koji su stvoreni na Nje-govu sliku i priliku. Nadalje, Svetopismo je božanski nadahnuta riječ, kaoi živa tradicija Crkve. Riječ Božja je iNjegov muk koji je imao najviši izričajna križu Gospodina Isusa (usp. VD 21).

Čovjek je stoga pozvan sklopitisavez s Bogom koji ga sluša i odgovarana njegova pitanja. Bogu, koji progo-vara, čovjek odgovara vjerom. Izričaj tevjere očituje se u obraćanju Bogu, oso-bito u molitvi riječima koje nam je obja-vio sam Bog i koje su zapisane u Bibliji.Sveto pismo ljudski grijeh često opisujekao neposlušnost i neslušanje RiječiBožje. Taj grijeh je pobijeđen krajnjomposlušnošću Isusa Krista, do smrti nakrižu (usp. Fil. 2,8). Djevica Marija nampak pruža primjer savršene poslušnostiRiječi i ispunjenja recipročnosti izmeđuRiječi Božje i vjere.

Crkva, koja molitveno razmatraprimljenu Božju riječ, izvorno je mjestonjezina tumačenja. Ispravna hermeneu-tika Svetoga pisma zahtijeva komple-mentarnost književnog i duhovnog smi-sla, sklad između vjere i razuma, no Bib-

lija pored svoje unutarnje jedinstve-nosti, poznaje i svojevrsne napetosti iz-među Staroga i Novoga zavjeta. Mjestorazumijevanja svega toga je Crkva, ču-varica Tradicije stoljetnoga razumijeva-nja i tumačenja te iste Božje riječi.

Crkva je dom Božje riječiPrema božanskoj Providnosti Cr-

kva je dom Božje riječi. ZahvaljujućiBožjoj riječi i djelovanju sakramenata,Isus Krist je suvremenik svim ljudimau životu Crkve. Liturgija je povlaštenomjesto Riječi Božje, jer se ona razmatrau svetoj liturgiji. Povezanost izmeđuSvetog pisma i sakramenata je životna,te nas upućuje na razmišljanje glede sa-kramentalne naravi same riječi Božje.Ta ista Riječ prožima cjelokupni život idjelovanje Crkve, pa tako Pobudnica po-tiče na što bolju biblijsku animaciju pas-torala, biblijsku dimenziju kateheze,biblijsku formaciju kršćana, čitanje Sve-tog pisma na velikim crkvenim skupo-vima, te na otkrivanje mjesta RiječiBožje u odnosu na zvanja. Ovdje je oso-biti naglasak postavljen na molitveno či-tanje Svetog pisma.

Dužnost je kršćanina naviještatRiječ u svijetuDa, naša je dužnost naviještati Ri-

ječ Božju svijetu u kojem živimo i djelu-jemo – podsjeća nas Pobudnica. To jenajprije poslanje cijele Crkve, koja imaza polazište i cilj otajstvo Boga Oca.Riječ Božja priopćila nam je božanskiživot. Njegova Riječ nas, koji smo pri-mili tu Riječ i time već sudjelujemo u pr-vinama božanskoga života, čini ne samoprimateljima, već i njezinim navjestite-ljima. Tako smo svi mi krštenici odgo-vorni za navještaj Riječi Božje od kojeproizlazi poslanje Crkve. Ona je usmje-rena prvom navještaju, onima koji jošne poznaju Božju Riječ, ali i onima kojisu bili kršteni, ali ne dovoljno evangeli-zirani i kojima je potrebna nova evan-gelizacija da bi otkrili Riječ Božju. Vje-rodostojnost navještaja Radosne vijestiovisi o svjedočenju kršćanskog života –naglašava Pobudnica, te nas poziva daslužimo Riječi Božjoj u najmanjoj braći,a u društvu se zauzmemo za pomirenje,pravdu i mir među ljudima. Riječ Božjaje izvor djelotvornog i kreativnog milo-srđa koje olakšava patnje siromašnimau materijalnom i duhovnom smislu.

Ovdje svoje mjesto ima i naglasakodnosa Riječi Božje i kulture, budući daje Biblija ispravno shvaćena kao velikikodeks za kulturu čovječanstva i ne-presušan izvor umjetničkog izričaja donaših dana. Stoga bi bilo poželjno – takoPobudnica – da Sveto pismo bude po-znatije u školama i na fakultetima te dase sredstva društvenog priopćavanjasve više zauzimaju za njegovo širenje,služeći se svim tehničkim mogućnos-tima. Tema inkulturacije Svetog pismapovezana je s prijevodima i širenjem Bi-blije, koje treba dodatno povećati.

Riječ Božja potiče na poslanjeZaključujući Pobudnicu Sveti Otac

sve kršćane potiče da se zauzmu postatisve prisniji sa Svetim pismom (VD 121).Riječ Božja potiče na poslanje, kako po-kazuje primjer svetog Pavla, apostolanaroda. Tako i danas Duh Sveti ne pre-staje pozivati slušače kao i uvjerene iuvjerljive navjestitelje Riječi Božje (VD122). Mi smo stoga pozvani biti vjero-dostojni navjestitelji Riječi spasenja, na-vješćujući izvor prave radosti (...) kojaproizlazi od spoznaje da samo GospodinIsus ima riječi života vječnoga (usp. Iv6,68) (VD 123). Ovaj unutarnji odnosizmeđu Riječi Božje i radosti naglašen jeupravo kod Majke Božje, Majke Riječi iMajke radosti (VD 124).

Na ove poticaje mi ćemo odgovo-riti tako što ćemo u Zvoniku od nared-noga broja opet drugovati s konkretnimtekstovima Svetoga pisma, koja će namtumačiti vlč. dr. Tivadar Fehér.

Prema: www.katolicki-tjednik.compriredio vlč. Mirko Štefković

Zvonik � 9/2011 33

Upoznajmo Bibliju

Postsinodalna pobudnicaVerbum Domini

zkvh.org.rs

Nedavno su objavljeni rezultatinekoliko istraživanja o tomu kako vlas-tita imena i prezimena utječu naodluke koje donosimo. Najprije, otkri-veno je da se u nekoj mjeri može pred-vidjeti brzina kojom se odlučujemo zakupnju bilo čega i to samo na temeljuprvoga slova našega prezimena (u slu-čaju žena, misli se na djevojačko pre-zime)! Dakle, brzina kojom ćete odlu-čiti kupiti neku namirnicu, odjevnipredmet ili nekretninu ovisi o tomu na-lazi li se prvo slovo vašega prezimenana početku ili pri kraju alfabeta. Ovajefekt zove se „Efekt prezimena“, i pret-postavlja se da je uzrok u djetinjstvunaučena struktura redoslijeda. Kakose u dnevniku prozivalo abecedno ilikod nekih čak i azbučnim redoslije-dom, tako su oni na kraju redoslijedauvijek morali čekati više od onih kojisu na početku. Zbog toga su oni čije seprezime zbog slovnoga redoslijeda na-lazi na zadnjim stranica učiteljičinadnevnika, naučili da su uvijek na krajureda, pa isto moraju kompenzirati takošto reagiraju brzo na mogućnost stje-canja.

Ovu pretpostavku istraživači suprovjerili vrlo jednostavnim eksperi-mentom. Naime, na nekoliko tisućae-mail adresa poslali su ponudu za jef-tine zrakoplovne karte i napomenuli daje ponuda ograničena jer su zalihemale. Ljudi čije prezime počinje na

slova od A-I reagirali su na ponudu uprosjeku od 25 minuta, dok su ljudi čijaprezimena počinju slovima od R-Ž rea-girali u prosjeku u prvih 15 minuta. Toje 10 minuta bržega donošenja odlukeda se nešto kupi!

Urađen je još jedan eksperiment:istraživači su uveli ispitanike u situa-ciju da u ograničenom vremenskom ras-ponu mogu dobiti ruksak za 20% popu-sta. Ispitanici čija se prezimena za-vršavaju krajem alfabeta su brže i uvećem broju reagirali na ponudu, negooni čija su prezimena vezana za slovana početku. Sljedeći puta kada budeteu prodavaonici, pažljivo razmislite ko-liko vas to vaše prezime doista košta!

Drugo zanimljivo istraživanje jepotvrdilo da naša imena nesvjesnoutječu na naše ponašanje. Istraživanjepotvrđuje da imena utječu na donoše-nje bitnih odluka u životu, kao što jemjesto stanovanja, izbor profesije,bračni partner.

Veća je vjerojatnost da čovjek poimenu Denis ili Denise postane zubar(engleski: dentist), u odnosu na ljudekoji se zovu drukčije. Lorens i Loričešće postaju odvjetnici (engleski: la-wyers). Veća je vjerojatnost da će Luisi Luiz živjeti u Luisiani ili Sent Luisu, aGeorg ili Georgina u Georgiji. Veće sušanse da se vjenčaju ljudi čija imenaslično zvuče ili bar dijele inicijal.

34

Psiholog odgovara

Što je u imenu?Piše: Antonija Vaci

Originalni vikend Bračnih susreta

U pastoralnom centru „Augustinianum“ od 09. do11. rujna 2011. održan je 7. Originalni vikend Hrvat-ske zajednice bračnih susreta. Susret su vodili vlč.Franjo Ivanković i tim bračnih parova Vesne i MladenaStarčevića iz Zaprešića, Kristine i Željka Manjkas izBjelovara, te Blaženke i Grge Bašić Palković iz Subo-tice.

Na vikendu je sudjelovalo devet bračnih parova iz Su-botice i okolice, te vlč. Lazar Novaković. Posljednjega danasusreta svetu misu za završetak duhovne obnove u suboti-čkoj katedrali predvodio je preč. Franjo Ivanković, u konce-lebraciji su vlč. Lazara Novakovića, mons. Marka Forgićai vlč. dr. Marinka Stantića. Misno slavlje svojim sudjelo-vanjem uzveličali su i ostali članovi Zajednice bračnih susretaregije Subotica. Ponosni smo na nove članove zajednice, aželja nam je da nastavimo misiju Bračnih susreta te tako po-

mognemo bračnim parovima i svećenicima otkriti koliko suvoljeni i važni svom bračnom drugu, svom narodu i Crkvi, asamim time da nastavimo živjeti Evanđelje i evangeliziratidruštvo u kojemu živimo.

Marina i Mirko Šokčić

Ovo je rezultat implicitnog egoiz-ma koji znači da ljudi automatski pozi-tivno ocjenjuju stvari za koje vjeruju dasu vezane za njih same. Recimo, akovam netko daruje običnu olovku, pozi-tivnije ćete ocjenjivati ovaj predmetnego što bi ga inače ocijenili. Ili bližesvakodnevnom životu, ako vam profe-sor da dobru ocjenu, imat ćete bolje ipozitivnije mišljenje o njemu. Sličnastvar se događa i s brojevima koji senalaze u datumu vašega rođenja: ljudisu više vezani za brojeve u datumu nji-hova rođenja nego za druge brojeve.Štoviše, ako se neki broj u datumu ro-đenja više puta ponavlja npr. 12. 2.2002, efekt broja 2 je čak i malo jačinego efekt imena i to vjerojatno zatošto je ime nešto s čim se često sre-ćemo dok su brojevi rjeđi i time u su-stavu vrijednosti osobe posebniji.

I za kraj, upozorenje roditeljima:nedavno je objavljeno da su ljudi počelisvoju djecu nazivati po vampirima, asve popularnoj seriji Dnevnici vam-pira. Pažljivo s takvom praksom jer ćevas jednog dana dijete pitati kako to daje dobilo baš takvo ime – kako ćete muobjasniti da ste mu dali ime po čudo-vištu? Još jedan trend je vidljiv, a to jedavanje imena djetetu po uspješnimsportašima kao što su kod nas Novak,Ana i Jelena. Iako je najlakše odabratipopularna imena i ne razlikovati semnogo od drugih, uzmite u obzir da sesvaka osoba voli osjećati posebno ikada za šest godina odvedete svoje di-jete u školu i otkrijete da s njim u raz-red ide 6 Novaka, 4 Jelene i 5 Ana,moglo bi vam biti žao što niste bilimalo kreativniji.

9/2011 � Zvonik

Svi su oko tebe mrzovoljni, ljuti inezadovoljni. Svojim životom, statusom,pravima i s onima koji ih okružuju.Krug je tako jak da ponekad boli. Napi-nješ se u želji za promjenom, želio bi tajkrug svojim silama raširiti, dati si malozraka. A on te steže i ostaješ zarobljen,sve sluđeniji i bez izgleda za ostvare-njem svojih snova – da budeš sretan čo-vjek. Sad bi već pristao da imaš i teknešto malo od planiranog – običanposao, obitelj bez problema, krov nadglavom i da te nitko ne dira. Jer, umo-ran si od traženja, borbe i samoće međusličnima.

Ali, ti si i katolik. Tako suti rekli roditelji. Krstili su te kaomalog. Dok si mogao, ili dok sute na to tjerali tvoji, odlazio si ucrkvu, obavljao sve što se tra-žilo i očekivalo. Pubertet te ma-lo zbunio, poljuljao u katoliciz-mu. Kako ostati svoj kada svipočinju pušiti, piti, odlaziti pomračnim i skrovitim mjestima,maštati o slobodnim ljubavima,o automobilima, putovanjima, oživotu bez kontrole... Probao sisve što su probali mladi. Ni-kome time – osim sebi – nisiškodio.

Kao katolik ti si znao da sepomoć ne traži od ljudi. No, Bog je biodalek, udaljili ste se jedno od drugogjoš u prvim pubertetskim krizama.Okrenuo si se, poput svih koji su okotebe, borbi za posao i uspio ga dobiti.Sve što si želio bilo je napredovanjekako bi mogao imati djevojku, a za totreba novaca. Istina, više si gledao dje-vojke koje su bile bliže crkvi, nekako subile manje prevrtljive. Svojim automo-bilom, svojim zvanjem mogao si očeki-vati da će svaka dobra „riba“ htjeti stobom. I eto, nađu se i takvi. I djevojkesu neke slične priče, uz često provjera-vanje momaka, našle srodnu dušu.Obave oni i vjenčanje crkveno, sve kre-ne po dobru.

Običaji se drže jer su roditelji živi.Dođu tako i djeca nekadašnje djece.Traže za sebe sve o čemu su im maštalimladi roditelji. Vide da je „in“ biti druk-čiji. Sinu se baš sviđa jedan mlad i zgo-dan novinar, nježan je i drag. Stalno su

skupa. Isuse, nije valjda... Kažu da jesve prirodno. Nas nisu tako naši stariučili. Neće on pod njihovim krovomprovoditi takve novotarije! A kako muto reći? Ako mu kažu, on će otići s pri-jateljem. A kćerka im sama, godine sebroje a život joj postao posao i kuća.

Ako si katolikom postao, katoličkije i živjeti. To ponekad znači kazati NEonima koji te navode na odlazak izcrkve, to znači NE kazati ogovaranju ioptužbi naših svećenika, to nas učvrš-ćuje u povjerenju u Boga koji je rekaoda je stvorio muško i žensko koji će sevoljeti i množiti! Ako si katolik, ostat ćeš

vjeran svojoj Crkvi, usprkos svima kojije terete, ali svjestan da samo ti sasvima „U“ Crkvi možeš promijeniti onošto je čovjek pogrešno učinio. Ne oče-kujmo da će nam pogreške otklanjationi koji se raduju ljudskoj slabosti. Atakvih je previše. Dok si katolik, dok sivjernik, ne možeš pristati na grijeh nisvoj, ni tuđi. Ne možeš sudjelovati u eu-tanaziji, abortusu, „pravljenju“ ljudi naneljudski način, na homoseksualizam isve neprirodne oblike ljubavi. Mogu tisvjetski poznati i uspješni ljudi prekosvih medija svakodnevno u svijest stav-ljati nove moralne zakone, mogu ti po-kazati svoju „filmsku“, virtualnu sreću,ali ona neće postati tvoja sreća. Svojživot moraš živjeti sam. I odluke dono-siti sam. A kako živiš – tako će ti biti nazemlji i nakon nje!

Demokratizacija društva još nijeušla kao način organiziranja u Crkvu.Mnogi bi htjeli „prisiliti“ crkvenu hije-

rarhiju na zakonitosti svijeta i spremnisu javno postaviti ultimatum – ili onakokako to svi rade ili mene u crkvi višenema. Takvih misli i javnih istupa nijelišen ni laik i ni svećenik. Tako čitamokako neki intelektualci pozivaju Papuna reformu Crkve, skupine svećenikatraže ređenje žena, ukidanje celibata islično. To su učinile neke druge Crkve,a još se Katolička „otima“. Mlad čovjek,po svojoj naravi, sklon je traženju većeslobode, traži brze i vidljive reforme.Ljudsko i Božje oko isto djelo gledaju izrazličitog rakursa. Dok se čovjek upinjemijenjati i prilagođavati i prirodne iBožje zakone sebi kako bi opravdao

svoj način života, Bog proma-tra i dopušta čovjeku slobodu.Na žalost, ta sloboda često jeskupo plaćena. Dok se čovjeksamo buni, sam sebi djelujeopravdan, a kada treba biti od-govoran za svoje djelo – op-tužbe usmjerava prema Bogukoji je dopustio bolesti, po-plave, zemljotrese, glad i ne-imaštinu.

Vrijednosti koje Katoličkacrkva zastupa i nakon dva mi-lenija svoga postojanja neće semijenjati ni onda kada unutarCrkve budemo vidjeli grješne

ljude – i laike i svećenike. Akovidimo grijeh, ako smo žrtve grijeha, toneće ništa oduzeti Bogu i njegovojCrkvi, ali će nas pozvati na još većuvjeru i ustrajnost u molitvi. Naravno,pred grijehom nećemo zatvarati oči.Pred nepravdom također. Istina uvijekoslobađa, samo je pitanje načina kakoćemo kao katolici, kršćani popravljationo što je učinjeno. Stoga je na namahoćemo li optuživati Crkvu i tražitikrivce u njoj, ili početi promjenu nasebi. Možemo se odvojiti od Crkve, njojne ćemo time mnogo oduzeti ali sebi –sigurno hoćemo!

Dok još imamo vremena, a imamoga jer smo živi, donesimo odluku o na-činu svojega života i moralnih vrijed-nosti kojih ćemo se pridržavati. A kakoćemo živjeti i komu vjerovati, hoće linam biti svejedno kakvi nam se moralnizahtjevi stavljaju od svijeta, hoćemo libiti sretni s vjerom u budućnost, ovisitće samo o tome jesmo li ili nismo – ka-tolici.

Zvonik � 9/2011 35

Kršćanski stav

Ili jesi ili nisi – katolik Piše: Katarina Čeliković

zkvh.org.rs

Nagrada Grada Subotice „Pro urbe“Tomislavu Žigmanovu

U povodu Dana grada, na svečanoj sjednici grad-ske Skupštine 1. rujna, uručena su i priznanja „Prourbe“, koje je ove godine dobio i istaknuti hrvatski in-telektualac u Vojvodini, ravnatelj Zavoda za kulturu voj-vođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.

Ovu prestižnu nagradu primili su još nastavnica u miro-vini i doživotna predsjednica organizacije „Vox Humana“Mária Silák, predsjednik SUBNOR-a i sportski djelatnik Vla-dimir Večić, povjesničar i muzejski savjetnik Mirko Grlica ipoduzeće „Siemens“.

– Ovo je jedna vrsta priznanja za ono što sam do sadaradio. Bilo je dosta toga, od onoga što sam pisao u filozofskimdiskursima i tematiziranja suvremenih izazova čovjeka danas,zatim, ono što sam radio na polju tematiziranja kulturne po-vijesti vojvođanskih Hrvata, ono što sam radio kada je u pi-tanju elaboriranje društvenog položaja, nositelj sam bio ili ak-tivan sudionik inicijativa kao što je osnivanje uredništva nahrvatskom jeziku Radio Subotice, osnutak NIU ‘Hrvatskariječ, izvršni sam urednik Leksikona podunavskih Hrvata ina koncu prvi sam ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskihHrvata – rekao je Tomislav Žigmanov. /S. Jurić/

„Osvajanje slobode“U Velikoj vijećnici Gradske kuće, 2. rujna pred-

stavljena je knjiga ovogodišnjeg dobitnika gradske na-grade „Pro urbe“ Tomislava Žigmanova „Osvajanje slo-bode – Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopad-skoga prevrata 2000.“ u organizaciji Hrvatskoga aka-demskog društva.

O knjizi, koja je izašla u nakladi Hrvatskog akademskogdruštva, govorili su izvanredni profesor Pravnog fakulteta uOsijeku dr. Josip Vrbošić, politolog Pavel Domonji, predsjed-nik HAD-a dr. Slaven Bačić i autor Tomislav Žigmanov.

Odlaskom Slobodana Miloševića s političke, državne idruštvene scene otvoren je prostor slobode, ali ona se ne da-ruje, već se za nju treba boriti, istaknuo je profesor dr. JosipVrbošić govoreći knjizi.

– Svaki ozbiljan razgovor o položaju i životu vojvođan-skih Hrvata danas nije moguć bez referiranja na ono što jeTomislav Žigmanov pisao ili govorio – izjavio je politolog istručni suradnik vojvođanskoga pučkog pravobraniteljaPavel Do- monji.

U znanstvenoj studiji na 150 stranica analizira se položajvojvođanskih Hrvata, njihova uloga u slomu režima Slobo-dana Miloševića, opisuje se put izgradnje manjinske institu-cionalne infrastrukture, ali i tematiziraju se srpsko-hrvatskiodnosi te vanjska politika Hrvatske.

– U knjizi tražim odgovore na pitanja: tko su Hrvati uVojvodini, gdje su bili prije listopadskih promjena 2000., skojim su se problemima suočavali i kako su ih razrješavali…– ističe među ostalim autor Žigmanov.

15. međunarodna likovna kolonija „Bunarić“

U radu 15. Međunarodne likovne kolonije „Bu-narić“, a u okviru Dužijance 2011., održane od 17. do20. kolovoza, sudjelovalo je 30 slikara.

Uz slikare iz Srbije, Hrvatske, Austrije, Argentine iKanade, radili su i članovi likovnog odjela HKC „Bunjevačkokolo“ koji organizira koloniju.

Po riječima voditeljice likovnog odjela Nedeljke Šarče-vić, nastalo je ukupno 90 slika u različitim tehnikama, ali ijedan duborez u orahovini („Čutura“) čiji je autor Albert Lešiz Srijemske Mitrovice. Osim u prostorijama HKC „Bunje-vačko kolo“ rad kolonije odvijao se u Tenis klubu na Paliću teu atriju hotelsko-poslovnog centra „Galleria“.

U Subotici održana Međunarodnaumjetnička kolonija „Stipan Šabić“

Na mapu subotičke likovne i kulturne scene upi-san jedan novi događaj. Riječ je o međunarodnoj umjet-ničkoj koloniji „Stipan Šabić“, čiji je prvi saziv održanod 24. do 27. kolovoza na salašu Paje Ðurasevića na-domak grada Subotice.

Prvi saziv kolonije „Stipan Šabić“ okupio je petnaestumjetnika iz Srbije, Hrvatske i Mađarske. Organizator kolo-nije „Stipan Šabić“ je Hrvatska likovna udruga „Cro Art“, ute-meljena početkom ove godine. Njezin predsjednik Josip Hor-vat ističe kako je značajan dio umjetnika koji su pozvani su-djelovati na koloniji, bivše kolege ili pak učenici Stipana Ša-bića, skromnoga ali velikoga umjetnika, likovnog pedagoga ikulturnog djelatnika u čiju je čast kolonija i organizirana. Ko-loniju je zatvorio ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskihHrvata Tomislav Žigmanov, naglasivši kako ona predstavljanovi događaj na mapi Subotice, ali i hrvatskog kulturnog pro-stora, naglasivši kako „ova kolonija svoj prostor pokušavanaći usmjeravajući se prema umjetnicima koji imaju akadem-sko obrazovanje“, ali njome „pokušavamo očuvati sjećanje naStipana Šabića, jedne od najsamozatajnijih osoba u likovnomživotu grada nakon Drugog svjetskog rata, koji je bio nesamo likovni stvaratelj, nego je i puno radio na planu odgojamladih“.

Radovi nastali na prvom sazivu Međunarodne umjetnič-ke kolonije „Stipan Šabić“ bit će predstavljeni javnosti potkrajgodine u subotičkoj Galeriji „Dr. Vinko Perčić“.

9/2011 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

Na „Susretu Šokadije“ u Baču revija šokačkih ruha

Četvrti „Susret Šokadije“ u organizaciji HKUPD„Mostonga“ iz Bača, održan je 27. kolovoza u Baču, uPlavoj dvorani Kulturnog centra u Baču.

Nakon svečane pjesme „Šokadija“, autorice Božane Vi-daković, u izvedbi svih sudionika „Susreta Šokadije“, goste igledatelje pozdravila je predsjednica HKUPD „Mostonga“Dara Filipović. Svoja najljepša svečana šokačka ruha potomsu prikazali djevojke i momci hrvatskih kulturnih društava„Silvije Strahimir Kranjčević“ iz Bačkog Brega, KUDH „Bo-drog“ iz Bačkog Monoštora, KPZH „Šokadija“ iz Sonte,HKPD „Matoš“ iz Plavne, HKPU „Zora“ iz Vajske, domaćini„Mostonga“ iz Bača te gosti iz „Šokačke grane“ iz Osijeka.„Šokačka grana“ iz Osijeka svake godine ima svoje predstav-nike na „Susretu Šokadije“ u Baču, a Kata Šimić iz Osijeka sasuprugom Nikolom odjenula je mlade Osječane za reviju.

U zabavnom dijelu programa nastupili su članovi fol-klornog i tamburaškog odjela HKPD-a domaćina, pjevačkaskupina „Zora“ iz Vajske, pjesnik Josip Dumenđžić Meštar izBođana, te ženski tamburaški sastav „Corona“ iz Subotice.Konzulica savjetnica Generalnog konzulata Republike Hrvat-ske u Subotici Vesna Njikoš Pečkaj u svom obraćanju nazoč-nima, pojasnila je koliko je hrvatsko nacionalno opredjelje-nje bitno u predstojećem popisu pučanstva i naglasila da senikada ne odreknu svog hrvatskog identiteta, hrvatskog ma-terinjeg jezika i katoličke vjere. /Stanka Čoban/

Druženje mladeži DSHV-a na Hrvatskom Majuru

Ove je godine druženje malo izmijenjeno u odnosuna prethodne godine, pa su se mladi pokraj dobreglazbe mogli zanimati i sportovima kao što su nogomet,odbojka i rukomet

Četvrti po redu veliki godišnji susret Mladeži DSHV-apod nazivom „Hrvatski Majur 2011.“ u nedjelju 4. rujna odr-žan je na salašu Zlatka Gabrića na Hrvatskom Majuru pokraj

Subotice. Druženju je prethodila sveta misa koju je ove go-dine predvodio župnik domaćin vlč. Lazar Novaković, uz su-slavlje preč. Andrije Anišića.

Datum održavanja ove manifestacije izabran je premasvetkovini katoličkog hrvatskog sveca Svetog Marka Križev-čanina, čije se ime svetkuje kod Raspeća u jedinom mjestu shrvatskim predznakom u Republici Srbiji, na Hrvatskom Ma-juru, udaljenom 7 kilometara od Subotice. U ovoj manifesta-ciji sudjelovala je mladež iz svih mjesta gdje DSHV ima svojemjesne organizacije, a bilo ih je stotinjak. Naravno, ni ovajskup nije prošao bez nazočnosti starijih članova DSHV-a kojisu pružili potporu pomlatku stranke. Mladi su se na salašuzabavljali i družili uz glazbu ansambla „Širok šor“.

Verica Kujundžić

Seminar i četvrti radni susret predstavnika hrvatskih udrugaNa Tekijama u Petrovaradinu u subotu, 3. rujna,

održan je četvrti po redu radni sastanak u okviru edu-kacijskog programa za hrvatske udruge a pod pokrovi-teljstvom Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hr-vatskog nacionalnog vijeća.

Seminar se sastojao iz dva dijela, prvog koji je bio arhiv-sko-bibliografskog karaktera i drugog koji se zvao „Izazovihrvatske zajednice pred popis pučanstva u Republici Srbiji ulistopadu 2011. godine“.

Na samom početku, podržavajući ovakvu akciju i ukazu-jući na važnost samih izloženih tema nazočnima se kao do-maćin svetišta obratio vlč. Stjepan Barišić. Također se osvr-nuo i na popis koji predstoji potičući na zajedništvo i ukazu-jući na to koliko je zajedništvo potrebno, jer će u protivnomeovo HRabro teško izaći na površinu.

O zaštiti i čuvanju arhivskog i registraturskog gradiva upismohranama udruga kao važnom čimbeniku i pokazateljupostojanja i rada govorio je Stevan Mačković, ravnatelj Histo-rijskog arhiva u Subotici. U drugom dijelu seminara pod na-zivom „Bibliografska praksa praćenja aktivnosti udruga“, uime ZKVH govorila je Katarina Čeliković o tome kako me-morirati ono što udruge stvaraju.

Drugi dio radnog sastanka bio je posvećen najvažnijempitanju , a to je popis stanovništva, te tome kako ohrabriti gra-đane hrvatske nacionalnosti u Republici Srbiji. RavnateljZKVH Tomislav Žigmanov ukazao je predstavnicima udrugašto oni mogu uraditi i kako se uključiti u aktivnosti u okvirukampanje koja se vodi.

Seminaru su nazočili predstavnici udruga iz NovogSada, Petrovaradina, Golubinaca, Srijemske Mitrovice, Plav-ne, Bača, Sombora, Sonte, Bačkog Brega, Zemuna, Subotice,Vajske, Rume, Mirgeša (Ljutova) i Lemeša.

Ankica Jukić-Mandić

Zvonik � 9/2011 37

Kultura

zkvh.org.rs

Kao velikiGledala sam sudionike etno kampa, sudionike

smotre pjevača i tamburaše - koji su pjevali i svi-rali, čitala misli djevojaka na susretu sa s. Jasnom

i pomislila – kao veliki! To znači da se upravo vi uovim nabrojanim ali i drugim situacijama ponašate kao veliki:odgovorno i ozbiljno a sve kroz igru!

I onda pomislim kako bi „veliki“, odnosno odrasli, trebaličešće biti kao vi – „mali“ jer bi kroz igru mogli lakše obavljatisvoje poslove.

Približavamo se kraju godine, a vama je školska godina tekpočela! Sada ste nakon odmora spremni za učenje, potruditese da to bude kroz igru, ali ozbiljno i odgovorno pa ćete ra-diti – kao veliki a zapravo ćete svima nama biti uzor. Bilo bi li-jepo da nam javite kako će vam prolaziti ova životna igra krozpisanje ili crtež!

Vaša Zvončica

Sedma smotra dječjih pjevača i zborovaTalentirani mladi pje-

vači, koji su se dugo pri-premali za svoj nastup,pokazali su svoj talentpred vršnjacima, rodite-ljima, rođacima i prijate-ljima u Velikoj vijećniciGradske kuće u Suboticina sedmoj Smotri dječjihpjevača i zborova u nedje-lju, 11. rujna. Svi su sudi-onici pjevali i svirali u čast120. obljetnice rođenja za-ljubljenika u tamburicu –Pere Tumbas Haje.

Među petnaest pjevača bilo je i debitanata, među njima i učenika koji su tekpočeli svoje obrazovanje u osnovnoj školi na hrvatskom jeziku. Pjevači su došli izSubotice, Bikova, Tavankuta, Ðurđina i Lemeša.

Organizator – Hrvatska glazbena udruga „Festival bunjevački pisama“ orga-nizirao je smotru pod poznatim geslom „Tuđe poštivaj – svojim se diči“. Smotruje otvorio Pero Horvacki, dogradonačelnik Subotice i član Izvršnog odbora Hr-vatskog nacionalnog vijeća zaduženog za obrazovanje, čestitavši djeci što čuvajusvoje nacionalno blago. I ova je smotra, kao i prijašnje, počela pjevanjem „kraljica“koje su došle iz Tavankuta a koje je pripremila Kristina Kovačić.

Pjevače je pratio Dječji festivalski tamburaški orkestar pod ravnanjem profe-sorice Mire Temunović! Posebno je bio zadovoljan primarius dr. Marko Sentekoji je čestitao svim sudionicima smotre jer su pokazali da su svake godine svebolji. U tradicionalnom završetku dječje smotre još jednom smo čuli sve izvođačekoji su otpjevali skladbu „Subotica“ Ðule Milodanović, što je postala himna smo-tre. Iako debitanti, voditelji Karla Rudić i Ivan Kovač odlično su uradili posao!

K. Čeliković

9/2011 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Marija Vidaković, 2. razredO.Š. „Ivan Milutinović“

Zvonik � 9/2011 39

U petodnevnom etno kampu u organizacijiHrvatske čitaonice uz potporu Gradske biblio-teke, koji je trajao od 22. do 26. kolovoza, su-djelovalo je tridesetero učenika subotičkih osnov-nih škola.

Oni su uz svoje animatore, u popodnevnim satimakroz nekoliko kreativnih radionica učili izradu koša-rica od papira, izradili su „Betlehem“, a okušali su se iu tehnici slikanja s temperama i oblikovanja novinskimpapirom.

Djeca su jedan dan bila na izletu na Bikovu, na sa-lašu obitelji Tikvicki. Tom su prigodom vidjeli konje,bikove, karuce, kako se pravi silaža za zimu, a posjetilisu i crkvu gdje im je župnik Julije Bašić podrobnoispričao povijest crkve, jedne od rijetkih zidanih odzemlje, ali kasnije adaptirane čvrstim građevnim mate-rijalom. Župnik Julije i katehistica Nada idućega sudana s djecom slavili svetu misu u dvorištu što je bilo prviputa otkad se održava kamp, na veliku radost djece. A u du-hovnim pjesmama pomoć su im pružili članovi sastava „Pro-roci“ uz čije su vodstvo djeca oduševljeno pjevala.

I ove su godine djeca naučila ponešto iz tradicijske baš-tine, ovoga puta u kampu je bilo riječi o narodnim umotvori-nama, pa su djeca na završnoj priredbi kazivala poslovice i za-gonetke, ali i viceve.

Od ostalih aktivnosti, na završnoj priredbi djecasu recitirala, plesala modernu „koreografiju“, ali i bu-njevačke igre uz pratnju tamburaša. Omiljena im jeuvijek i gluma, što se ovoga puta ogledalo u igrokazupod nazivom „Tri gudike i kurjak“. U programu završ-ne priredbe uživala je generalna konzulica RH u Su-botici Ljerka Alajbeg koja redovito podržava ovakvesusrete gdje se na vrlo edukativan način radi s dje-com i tako podupire očuvanje i izgradnja nacionalnesvijesti.

U kampu su s djecom radile: Bernadica Ivan-ković, Katarina Čeliković, Tanja Stantić. EminaKujundžić, Sanja Dulić, Veronika Mandić, Ma-rija Vladisavljević i Dajana Šimić. Svoju pomoć uvidu voća i sokova pružili su Branko Horvat, RužaPetrina, obitelj Tikvicki, obitelj Mandić, obitelj Hor-vacki, Hrvatsko nacionalno vijeće i Zavod za kulturuvojvođanskih Hrvata. /Katarina Čeliković/

Etno kamp Hrvatske čitaonice

zkvh.org.rs

¡Hola amigos!„Cijela se poteškoća s razumijevanjem

Pakla sastoji u tome što je ono što je potrebnorazumjeti bezmalo Ništa.Ali zacijelo si to iskusio...

Započinje s jednom po-sebnom vrstom raspoloženja koje te tjerada gunđaš i prigovaraš, no ono te još nijepotpuno proželo, možda ga čak kritiziraš.Međutim, kada te ponesu mračne misli,dogodi se da poželiš biti upravo u takvuraspoloženju, da mu se potpuno predaš.Možeš se pokajati i riješiti se toga. Alidođe dan kada to više ne možeš. Tada odtebe neće ostati više ništa što bi se kri-tički odnosilo prema takvu raspoloženju,nećeš čak moći ni uživati u njemu; posto-jat će samo gunđanje koje nastavlja raditipoput nekoga stroja. Ali, stani malo.Ovdje si da gledaš i slušaš. Nasloni se namoju ruku, malko ćemo prošetati.“ (C. S.Lewis)

Nezaboravni su susreti s malo izgo-vorenih riječi. Dvije osobe – jedna preddrugom – bez verbalnih pomagala poputperja i štaka, čiste i slobodne doživljavajujedna drugu u istinskom susretu. Dvijeduše se prepoznaju bez pretjeranog gra-

matičkog seciranja izmucanih misli. Tada pogled postaje naj-opipljiviji oslonac u razumijevanju, a ujedno i emocijom natop-ljen most ka drugomu. Možda se o vremenu pogleda možeispravno govoriti još jedino u prošlom obliku. Pogled je opo-vrgnut u vjerodostojnosti banalnošću i poganim namjerama,smijenjen svjetlom ekrana televizora i kompjutora. Naše vri-

jeme je vrijeme označeno bujicama riječi.I to ne makar kakvih riječi, a najmanjeshvaćenih u tradicionalnom ključu – zna-čenja i istine! Buka je naša svakidašnjicakoju i samovoljno trpamo u uši ne bismoli se oslobodili realnosti, ljudi iz okruže-nja, vlastitih misli. Riječi smo počeli na-silno i nepromišljeno otimati jedni oddrugih, gurati u svoja i tuđa usta po po-trebi kao marketinšku i masmedijskuhranu. I samo lete riječi iza kojih nemalica, nema duša – samo potreba za brb-ljanjem.

Zar to nije gubljenje u ništavilosti?Zar to ne nalikuje na Pakao?

Mladi čovječe, ne daj se izgubiti ubuci riječi iza kojih ne stojiš. Mladi prija-telju, ne daj se zavesti svjetskim mentali-tetom prigovaranja, traženja pogreški,negativnosti i olakih osuda. Pogled nemora biti naša prošlost, kao ni pravoznač-na riječ.

Nevena Mlinko

Čikerijada 2011.Čikerijada 2011., održana je u petak 26. kolovoza kod

križa na Čikeriji. Predvoditelj misnog slavlja vlč. MarinkoStantić poručio je malom broju okupljenih mladih da radena obnavljanju svoje vjere kroz razne susrete, preko vjero-nauka, sv. mise, kao i svih drugih aktivnosti koje pružaCrkva.

Ovom prilikom mladi zahvaljuju domaćinima, kao i vlč.Franji Ivankoviću na organizaciji i gostoprimstvu.

P. G.

„Zato vas, dragi prijatelji, pozivam da učvrs-tite svoju vjeru u Boga, oca našeg Gospodina IsusaKrista. Vi ste budućnost društva i Crkve! Kao što jeapostol Pavao nekoć pisao Kološanima, bitno je imatikorijene, čvrste temelje. To osobito vrijedi danaskada mnogi nemaju čvrsta uporišta na kojima graditiživot te tako postaju duboko nesigurni. Rašireni re-lativizam, prema kojemu sve isto vrijedi i ne postojinikakva istina i nikakav apsolutna referentna točka,ne vodi pravoj slobodi, već nestabilnosti, izgublje-nosti, prilagođavanju trenutačnim modama. Vi mladiimate pravo primiti od naraštajâ koji su vam pretho-dili čvrsta uporišta kako biste mogli donositi vlastiteodluke i graditi svoj život, kao što mlada biljka trebahranjivu podlogu kako bi njezino korijenje moglorasti te da bi tako kasnije postala snažno stablo,kadro davati plodove.“

Benedikt XVI., poruka mladima 2011.

¡Obavijest!Misa za mlade održat će se u Žedniku u crkvi sv.

Marka u prvi petak u mjesecu listopadu, 2. 10., s početkomu 20 sati. Srdačno vas očekujemo!

9/2011 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

PPaappaa mmllaaddiimmaa!!

Oltar –simbol drveta kao i

nakorijenjenosti na Krista

DoBrOdOšLi!Rujan, mjesec kada nakon dva i pol mjeseca duge pauze

i ljeta punog raznih aktivnosti sve treba iznova započeti. Osimnove školske godine, gdje se iznova zarađuju ocjene i učinešto novo, također započinje i nova vjeronaučna godina. Zarazliku od školske godine, gdje se nadovezuje na već stečenoznanje, u vjeronaučnoj je potrebno sve graditi od temelja,ispočetka. I to je problem s kojim se konkretno susrećem užupi sv. Roka već nekoliko godina. U rujnu se uvijek uhvatizalet, grupa se polako povećava, doseže svoj maksimum,nakon Božića malo opadne, no brzo se oporavi, a zatim svi-banj, sve se raspadne i opet je na nultoj točki. Osim očitogproblem kontinuiteta kada dođu blagdani, praznici i odmori,te mladi ne znaju ima li vjeronauka ili ne, i dalje ostaje pitanje:Zašto je tako malo ljudi redovito prisutno na vjeronauku? Većgodinama tim animatora na čelu sa župnikom Adrijom Aniši-ćem pokušava osmisliti vjero-nauk tako da bude mladima pri-vlačan, zanimljiv, te mjesto gdjeće se družiti sa svojim vršnja-cima kršćanima, u sigurnoj sre-dini. Program je uvijek razno-vrstan: radovi u grupama, tri-bine, radionice, molitve, susre-ti... No, osim srži grupe – onihkoji će uvijek doći, mladi se idalje ne odazivaju na vjeronauk.Ove činjenice samo pokazuju da,iako se mladima pokušava ugo-diti do krajnje mjere, rezultat seneće značajno izmijeniti – pre-davanja su dosadna, a rad u gru-pama neprijatan jer iziskuje iz-nošenje mišljenja i raspravu.Nakon vjeronauka, postoji mo-

gućnost otići u podrum, gdje se nalazi bilijar, stolni nogomet,stolni tenis, te se još malo družiti. Vjeronaučna dvorana pot-puno je obnovljena, nova i samo čeka nekog da u nju dođe.Uvjeti su idealni, ali i dalje nikog nema.

Problem je što se na vjeronauk gleda kao na aktivnostgdje treba zabaviti mlade i držati im pažnju poput maloj djeci,a ne kao kršćansku dužnost istih. Jednostavno ne postoji svi-jest: Tamo me čeka Bog i moji vršnjaci koji su spremni za dru-ženje. Vjeronauk je aktivnost na koju će otići ako baš imajuvremena. Kakva je budućnost ovakvih mladih katolika koji osvojoj vjeri ne znaju ništa i ne žele znati? Kakva je budućnostCrkve na ovim prostorima ako nije izgrađena od jakih ličnos-ti, odgajanih u vjeri? Ovim putem pozivam mlade da se, kakoje rujan počeo, priključe svojem župnom vjeronauku ili vje-ronauku u župi sv. Roka. Ne postoji društvo kakvo je na vje-ronauku, ne postoji sreća kakva je u Bogu. Grupa mladih ra-dosno vas ondje očekuje. Dođite!

Vedrana Cvijin

Kada bismo se na kraju svakog dana pokušali sjetitisvega što smo taj dan uradili, sigurno bi nam pred oči dola-zila razna djela kojih tek razmišljajući o njima postajemosvjesni. Neka smo učinili slučajno. Neka od njih postala sudio naše svakodnevice, tako da o njima gotovo i ne mislimo,već ih činimo iz navike.

Možda bi nam se već pri kraju dana nešto što smo tajdan radili činilo smiješnim, a možda bi se nešto već pokazalouzaludnim iako smo se toliko trudili. Sada bismo se vjerojat-no lakše pomirili s tim da nešto nije ispalo onako kako smozamišljali, jer su se u međuvremenu pojavila neka neočeki-vana rješenja koja su nam preokrenula tijek misli i gledanjana stvarnost. Navečer, kada je sve prošlo i kada smo uradilisve što smo taj dan mogli, možemo drukčije prosuđivati. Onošto nam se činilo jako važno, može se pokazati kao nebitno.Ali možda sada shvatimo da smo propustili velika djela, jersmo ih smatrali nevažnima.

Možda je ovaj „proširen vidik“ pri kraju dana Božji dar,koji nam otvara oči za sutra. Možda je to i podsjetnik na vječ-nost, kada će se naša djela vrjednovati po drukčijim mjeri-lima. Iako vjerujemo u nju, malo razmišljamo o vječnosti.

Čini nam se daleka. Ipak, najmanje o njoj razmišljamo pri sva-kodnevnim dužnostima, razgovorima ili kada možemo odlu-čivati o provođenju slobodnog vremena. Jedino važno namje sada. Često ne mislimo ni što će biti sutra i biramo ono štoće nam ispuniti trenutačne zahtjeve. No, računanje na vječ-nost nije samo planiranje na dulje staze. Ni ne može se rećida je to računanje, jer razum ponekad vidi samo gubitak,tamo gdje vjera vidi dobitak u vječnosti. Polagati nadu u vječ-nost zapravo znači činiti ono što je dostojno čovjeka, biratiuvijek ono što je na dobrobit čovjeka, pa i kada za nas samenije ugodno ili lako. Ljudi koji nas zadivljuju svojim djelima,najčešće nisu mogli odmah vidjeti plodove svoga rada. Raditiza vječnost znači raditi strpljivo i predano.

Kao što je sadašnjost u našim rukama, takva je i vječ-nost, jer mi sami biramo kako će ona izgledati. Zato bi namona trebala biti u mislima već sada. Tako bismo našim sva-kodnevnim izborima dali novi smisao i oni bi bili usmjerenina vječnost čiju ljepotu sada samo naslućujemo, a vjerujemoda će ona biti jedno veliko iznenađenje koje nam Bogsprema.

Ana Ivković

Zvonik � 9/2011 41

Mladi

Prije svakog djela pitaj se: „Što mi koristi za vječnost?“

zkvh.org.rs

„Zaklinjem vas, braćo, ime-nom Gospodina našega Isusa Kris-ta: svi budite iste misli; neka nebude među vama razdora, nego bu-dite savršeno istog osjećanja i istogmišljenja.“ (1 Kor, 1,10)

„Ukorijenjeni i nazidani na Krista,učvršćeni vjerom“ (Kol 2,7), geslo jeXXI. svjetskog dana mladih, održanog uMadridu, glavnom gradu Španjolske.Susret je održan od 16. do 21. kolovoza,a započeo je misom otvaranja na trguCibeles. Euharistijsko slavlje predvodioje Antonio María Rouco Varela, nadbis-kup madridski.

Sljedeći dan, 17. kolovoza, bio jepopraćen katehezama koje su se odr-žavale u raznim krajevima Madrida.Mladi hodočasnici iz Srbije prisustvo-vali su katehezama s mladima iz Hrvat-ske u naselju Aranjuez, udaljenom oko50 km od Madrida. Kateheze su pred-vodili msgr. Ðuro Gašparović, biskupsrijemski i Josip Bozanić, nadbiskup za-grebački. Kateheze su se održavale tridana, do petka.

U četvrtak, 18. kolovoza, uslijedioje doček sv. Oca na trgu Cibeles.Ovdje je Papa pozdravio mlade hodoča-

snike riječima: Mladi ljudi, donijeli steveliku radost Papi! Neka nas sve pratizagovor blaženog Ivana Pavla II. da ovuradost pronesemo cijelom svijetu. Ovimriječima se osvrnuo i na bl. Ivana PavlaII. koji je osnovao ovaj vid susreta. Daljeje pozvao mlade: Dragi prijatelji, buditeoprezni i mudri, gradite svoje živote načvrstom temelju koji je Krist.

Petak je obilježen križnim putem,na kojem su tisuće mladih pomno raz-matrale i promatrale postaje križnogputa na ulicama Madrida. Ondje sePapa obratio riječima: Križ nije bio re-zultat neuspjeha; on je izražaj najvećeljubavi; dati svoj život za druge.

U subotu, 20 kolovoza, održano jebdijenje sa sv. Ocem na aerodromuCuatro Vientos, gdje su mladi i preno-ćili. Nakon oluje, koja nije uznemirilamlade, slijedilo je molitveno bdijenje.Naime, sv. Otac je odgovorio na pitanjamladih: „Kako mlada osoba može ostatidosljedna vjeri, a ipak i dalje težiti ka vi-sokim idealima današnjega društva?“

U nedjelju, 21. kolovoza, bio je vr-hunac susreta: misa sa sv. Ocem. Ci-jela crkva na okupu: vrhovni pastir, kar-dinali, biskupi, svećenici i vjernici.Naime, na ovoj misi prisustvovalo je pri-

bližno 2 milijuna vjernika. Sv. Otac seu homiliji osvrnuo na pročitano Evan-đelje (Mt 16,13-20) u kojem je Isus pitaoapostole što ljudi kažu tko je On? I štooni sami kažu, tko je On? Papa je daljerekao: Dragi mladi, i danas Krist pitavas: „Što ti kažeš, tko sam ja?“. Odgovo-rite mu velikodušno, s hrabrošću kao štoi dolikuje vašim mladim srcima, rekaoje Papa. Na kraju sv. mise je objavljenoda će se idući susret održati u Rio de Ja-neiru 2013. godine.

Kakav je tvoj doživljaj i iskustvoovako masovnog susreta?

VLADIMIR: Nikada nisam bio su-dionik Svjetskoga dana mladih do sada.JMJ Madrid 2011. je bio jedan potpunonov, dosad nedoživljen, osjećaj i iskus-tvo. Premda nisam ljubitelj gužve i ma-se, moram priznati da mi je u Madridubilo drukčije. Jedno je masa ljudi u kojojse guraš, nerviraš, spotičeš, a drugo jemasa hodočasnika... Bilo je približnodva milijuna mladih... Svatko može pret-postaviti kolika je gužva bila, ali čak idok stojiš na nečijoj nozi ili ti je u trbu-hu nečiji lakat u metrou, sve to podno-siš lako, jer se usput pjevaju duhovnepjesme sa svih strana svijeta, uzvikujese „Esta es la juventud del Papa“ (ovoje Papina mladež), kliče se Kristu! Bioje to sasvim drugi oblik gužve. Na kojugod stranu da si pogledao, vidio si sku-pine hodočasnika iz svih krajeva svijetakako se smiju, vesele, raduju. Nije midotad bio poznat taj oblik radosti: na+40 stupnjeva, u gužvi, hodaš čitav dan,a opet, radostan si, kao i svi oko tebe. Utim uvjetima, poslije par dana, svatko bipostao nervozan, i mi bismo, ali je DuhBožji bio nad nama i sve to mijenjao umladenački žar iskrenog osmijeha, ra-dosti i snažne molitve...

9/2011 � Zvonik42

Mladi: JMJ MADRID 2011. Uredili: Petar Gaković i Nevena Mlinko

¡¡¡Firmes en la Fe!!!2.000.000 mladih na aerodromuveličine 48 nogometnih terena...193 nacije... 30.000 volontera...

14.000 svećenika... 800 biskupa...

„Ukorijenjeni i nazidani na Krista, čvrsti u vjeri!“ (Sv. Pavao)

PETAR: Ovo je treći Svjetski danmladih u kojemu sam sudjelovao i osje-ćaj je isti kao i na prvom: snažna pove-zanost Univerzalne Katoličke crkve:naša pripadnost toj Crkvi, preispitiva-nje, te nalaženje odgovora i smisla ži-vota.

DARIO: Bilo je ovo jedno pre-divno iskustvo za sve hodočasnike kojisudjeluju na njemu i mislim da je apso-lutni pogodak što se ovakvi susreti do-gađaju. Na mene je ovaj susret ostaviosnažni dojam koji će me vjerojatnodugo pratiti, mislim čak i kroz čitavživot.

Kako živjeti nakon iskustva ova-kvoga susreta ili, drugim riječima, je lise u tvojemu životu nešto promijenilo?

MARIJA: Divno je to što ovakvisusreti, koliko god naporni bili, utječuna osobnu izgradnju jer samo maloprije susreta misliš da daješ sve od sebeu širenju Radosne vijesti, a onda ipakshvatiš da su Božje granice dalekoiznad naših i onih koje se usudimo sebizacrtati.

PETAR: Osnaženi smo se vratilinašim domovima i obiteljima, župnimzajednicama i prijateljima kao svjedocižive vjere koju smo imali priliku i častiskusiti na susretu s Papom i mladimkršćanima iz cijelog svijeta.

Po čemu ćeš pamtiti ovo hodočašćei susret sa Svetim Ocem i mladima izcijeloga svijeta?

MARIJA: Prvi put sam prisustvo-vala Svjetskom danu mladih, iako sambila na drugim susretima mladih. Ovoje najveći susret po broju mladih pristi-glih iz cijelog svijeta i svakako da me se

zbog tog i dojmio. Uživala sam u tomsaznanju da sam i ja dio mladih koji sudošli pozdraviti, podržati i ohrabriti Sve-toga Oca te čuti isto tako navještaj ŽiveRiječi s njegove strane. Već u prvim tre-nutcima kako smo sletjeli u Madrid,bila sam iznenađena brojem volonteraiz cijeloga svijeta koji su čekali mladekoji pristižu, te ih usmjeravali do odre-dišta. Svakako ne bih zanemarila ni su-srete manjih razmjera, pošto smo ovegodine imali čast dočekati Sv. Oca u Hr-vatskoj gdje je bilo doista dirljivo, mož-da baš zbog manjeg broja ljudi. Nemogu odrediti posebni primjer po ko-jemu ću pamtiti ovaj susret, ali defini-tivno jedan od velikih tragova ostat ćene samo susret s mladima sa svih stra-na svijeta već i međusobno sklapanje ilibolje rečeno preklapanje s mladima skojima smo išli, te osjećaj podrške alibaš svakoga ponaosob iz grupe.

VLADIMIR: Ako bih morao iz-dvojiti nešto što će mi osobito ostati usjećanju, onda bi to bilo nevrijeme tije-kom bdijenja s Papom. Dok je SvetiOtac govorio, kiša je samo sipila, a po-slije par minuta je i pljuštala te je zapu-hao vjetar. Svatko je uzeo što je imaokako bi se zaštitio od kiše. Skoro dvamilijuna mladih stajalo pod otvorenimnebom – svjesni da ukoliko kiša nestane, spavat će mokri i vjerojatno seozbiljno razboljeti – i nitko nije posum-njao da će dragi Bog zaustaviti oluju,kao što je Isus to uradio na barci (ups.Mt 8, 26). Ujedinili smo se u molitvi ipjesmi, osobito kada smo vidjeli Papu,kako i on kisne, ali strpljivo sjedi, sosmijehom na licu i čeka da se nevri-jeme smiri. Tad se osjetila i najveća po-ruka koju je Sveti Otac uputio mladima,u šutnji, tijekom oluje. Svojom postoja-nošću ohrabrio je i sve nas da ostanemočvrsti u vjeri. U tom su trenutku odzva-

njale neizrečene riječi pretočene udjelo: „Ukorijenjeni i nazidani na Krista,čvrsti u vjeri“... nećemo pobjeći, ne-ćemo se razići, došli smo pred TebeKriste, žedni smo Tebe i ostajemo stobom unatoč svemu, jer smo ukorije-njeni i nazidani na Tebi! Bez tebe će nasodnijeti oluja, ali s Tobom smo uvijeksigurni!“

Nakon 15-ak minuta, kiša je stala,a po čitavom aerodromu odzvonile suPapine riječi: Dragi prijatelji... hvala nastrpljenju i molitvama, i snažni usklikmladih, radosnih jer se bdijenje nastav-lja... A onda, nakon kiše, vjetra, skaka-nja, plesanja i pjevanja, na bini se po-javljuje monstranca s Presvetim Oltar-skim Sakramentom i u trenutku nastajemuk i tišina. Više se ni vjetar nije micaoi oblaci su stali... Gospodin je tu! Svismo tu bez obzira na boju kože, mjestoodakle dolazimo i kulturu koju živimo,dijelili smo jedan Duh – Duh Kristov! Unazočnosti Gospodina, prignulo sesvako koljeno u poniznosti srca i ra-dosti Duha. Osjetilo se jedinstvo Crkveu svoj punini vjere i ljubavi premaBogu! I u tom Duhu je proveden i osta-tak noći i sutrašnja centralna sv. misa.Bogu hvala na svim zadobivenim milos-tima, a ponajviše na čvrstoći vjere ute-meljene na Sinu!

DARIO: Što se tiče ovoga susreta,mogu reći da mi se najviše svidio samsusret sa Svetim Ocem. Svidjeli su mise i sami ljudi s kojima sam bio naovom susretu, jer s njima je sve bilolakše i ljepše, kateheze s mladima izRH, bdijenje i misa s Benediktom XVI.također su me se dojmili i pamtit ću ihi pratit će me tijekom cijeloga života.

Koje Papine riječi su po tebi najgla-snije odzvonile među mladima?

MARIJA: Ono što mi se najvišeurezalo u sjećanje je svakako subotavečer i samo bdijenje s Papom tijekomkojega smo imali priliku vidjeti našegPapu kako ostaje s nama mladima i uoluji i kroz nevrijeme, u pravom smislutih riječi. A najveći dokaz i nagrada bilesu njegove riječi nakon same oluje –DRAGI PRIJATELJI!!! Te riječi od tadapokušavam što češće izgovarati i mojimbližnjima. Dao Bog da te riječi ostanubliske kako među mladima tako i umom osobnom životu.

Zvonik � 9/2011 43

Mladi: JMJ MADRID 2011.

zkvh.org.rs

„Na mišiće“!Dragi čitatelji! Volim prijateljevati s mladima i djecom! Ponekad mi se čini

da od njih učim isto koliko od „starijih“, ako ne i više. Svaki susret s njima zamene je riznica u koju ulazim i bar neki dragulj ponesem, trudeći se svim srcemnešto blaga i unijeti svaki puta. U toj „razmjeni dobara“ život obiluje plodovima izbog toga mi jako nedostaje vjeronaučni rad i u srednjoj i u osnovnoj školi... Ko-ristim zato – kad već ne mogu raditi – svaku priliku da mlade SUSRETNEM i ČUJEM i SLUŠAM... Tako sam od jednogmomka, izuzetno darovitog i dobrog, ali istovremeno i potpuno suvremenog mladića (upletena duga kosa, moderni „look“ itrendi garderoba) naučila nešto dragocjeno. Kazao je nešto ovako: „Uf, jako mi je teško ovih posljednjih par mjeseci živjetikao pravi kršćanin... Dobro, išao sam ja na misu skoro svaki dan kad sam mogao od predavanja, pomagao sam drugima ko-liko sam mogao, ali ... znate kad osjećate da vam baš ne ide ono najvažnije – ljubiti... Shvatio sam da iako mi ne ide kao nekadprije, kao poslije naših susreta, moram ljubiti, makar onako – „na mišiće“! Tako je, mudri mladi čovječe! Nema odustajanja!Uopće nije lako, ali – ostajemo kršćani! Do kraja, a ponekad i – „na mišiće“! (lvh)

kreposti u obitelji

Naše krepostiDanas je malo neobično govoriti o krepostima. Hrabri

propovjednici potiču na kreposti sve kršćane, premda je ovovrijeme kreposti proglasilo – sasvim „out“. U razmišljanjimanadahnutim „Katekizmom Katoličke Crkve“ pokušat ćemopokazati kako su i danas kreposti u obitelji – temelj života.

Krepost je postojano i čvrsto raspoloženje činiti dobro.Koliko smo postojani i čvrsti u pokazivanju raspoloženja za či-njenjem dobra baš svaki čas u baš svakom danu? Jesmo liikada u našoj obitelji – ako su djeca još premala (iako ustvaridjeca nikad nisu premala za priču o Bogu!), onda bar sa su-pružnikom – otvoreno porazgovarali o tomu kako bolje ži-vjeti kršćanstvo i što li znači npr. vjera u našem životu? Jer,vjera je prva od bogoslovnih kreposti, koje „oblikuju i oživ-ljuju sve moralne kreposti“. Bogoslovne kreposti se zovu i„ulivene“, jer ih Bog „ulijeva“ u duše vjernika da ih osposobida djeluju kao njegova djeca i zasluže vječni život. Ako ih Bog

ulijeva, imamo li mi uopće šanse razvijati ih u sebi, a kamoliu drugima, napose djeci? Ako li uzmemo u obzir da su i vjerai ufanje i ljubav – darovi Božji, koje produbljujemo sakramen-talnim životom, kako postupiti kad mi sami ili netko iz obite-lji ili naše okoline gubi te darove i odbija ići na sakramente,koji bi ga liječili i pomogli mu? Kako i koliko ih promicati,svjesni rizika od pretjerivanja ili izazivanja suprotnog efekta?Kako s mališanima, koji pored svih „obveza“ u životu i svihcrtića koji im pune glavu situacijama i pitanjima koja zahtije-vaju odgovore, a za koje veoma rijetko imamo vremena –kako naći uopće priliku porazgovarati o vjeri, ufanju, ljubavi?Kako s teenagerima, koji preispituju i sebe i nas i cijeli svijeti ni za živu glavu neće prihvatiti nešto nisu li zbilja uvjerenida je to dobro, ali onda ih se čuvajmo ☺! Kako mi sami sasobom u ozbiljnim pitanjima – kako preživjeti pošteno i pra-vedno u nepoštenom i nepravednom svijetu?

Bit će to glavna pitanja u našoj „igri“ „GRIJESI I KRE-POSTI“ (Mali Koncil je nekada davno izdavao tu zanimljivudruštvenu igru), na koja ćemo korak po korak, riječ po riječ,davati odgovore. (lvh)

male mudrosti

Životna utrkaSvako jutro u Africi gazela se budi. Zna da mora trčati

brže od najbržeg lava ili će biti ubijena. Svako se jutro lavbudi. Zna da mora trčati bar malo brže od najspo-rije gazele ili će umrijeti od gladi. Zbog togana afričkoj ravnici nije važno jesi li lav iligazela. Kad izađe Sunce, važno je tr-čati…

Utrka vjere nije s nama po-čela. Prije nas su trčali pioniri. Sadzamislimo neke njihove izjave po-slije utrke: Augustin iz Kartage(afrički reprezentativac): „Mislimda sam maraton jako dobro istrčao,no ipak moram priznati da mi pri-preme za utrku i nisu baš protekle unajboljem redu stoga hvala Izborniku štome ipak odabrao za trku!“ Mojsije je riječimahvale opisao svoje visinske pripreme na Sinaju. Kad su Ši-muna Petra novinari opkolili i znatiželjno ispitivali, on im jeodgovorio: „Dosadašnje pripreme bile su mi dosadne, pa sampokušao smisliti nešto svoje. Prvo sam pokušao trčati po

vodi, ali punica nije bila baš oduševljena. Trebalo je svaki dansušiti i sandale i tuniku – to se njoj nije svidjelo. Onda sam sesjetio Isusove upute ‘Slijedi me’, poslušao je i lagano stigaodo kraja.“ Na novinarsko pitanje kako je uspio pobijediti uovako teškoj utrci, Ivan Krstitelj je lakonski odgovorio: „Sveje to do glave!“ Maksimilijan Marija Kolbe (poljski interna-

cionalac) je iskreno odgovorio: „Pitate me kako sam uspiopobijediti… Bit ću iskren i neću okolišati s od-

govorom: Mislim da bez pomoći BlaženeDjevice Marije, koja me zagovarala

kod Sina, ne bih prešao ni stotinumetara“. Jesu li ovi maratonci bilisavršeni? Naravno da nisu. Jesuli činili pogreške koje su mogledovesti čak i do diskvalifikacijeu utrci? Vjerojatno jesu. Moždasu se spotaknuli na nekim pre-

prekama. Možda čak uganulizglob, ozlijedili mišić ili koljeno. Ali

oni su trčali i nastavili trčati.Mišljenja sam da uvijek trebamo tr-

čati jer nam je, kao i lavu i gazeli, – život u pita-nju. Zahvaljujući Kristu, pobjeda je i nama zajamčena. Isuszna trčati. On je put. Ako budemo trčali po njegovim in-strukcijama, čisto sumnjam da ćemo izgubiti.

(fra3.net)

9/2011 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

za život:

„Proglašavamživot!“

Gianna Jessen, „rođenatijekom abortusa fiziološkimrastvorom“ 6. travnja 1977. uLos Angelesu, California –omrznuta i neželjena još odzačeća, koju su pokušali ubitipobačajem kada je imalasedam i pol mjeseci. Njihovplan bila je smrt. Međutim,Bog je imao sasvim drugačijiplan za nju...

Danas svjedoči o tomčudu i milosrđu Božjem kojejoj je darovalo ŽIVOT. Pogle-dajte video njezinog govoraameričkom Kongresu nawww.youtube.com pod nazi-vom „Gianna Jessen, ženakoja je preživjela pobačaj“ ili,na srpskom, „Beba koja jepreživela abortus“. Njene suriječi:

„Završit ću s ovim: nekeod vas možda malo smeta štosve vrijeme samo pričam oBogu i Isusu. Ali, kako bihmogla hodati okolo, hramatikroz ovaj svijet, a da ne damcijelo svoje srce, um, dušu isnagu Kristu koji mi je daoživot? Tako, ako mislite dasam budala, to je samo jošjedan dragulj u mojoj kruni.Jedina moja namjera u ovomživotu jest učiniti da se Bognasmiješi! Nadam se da jenešto od ovoga imalo smisla.Jednostavno – došlo je izmog srca! Neka vas Božjiblagoslov drži!“

protiv životaDRŽAVI, POKRAJINI I GRADOVIMA NISU

SVA DJECA ISTA!!!Procijenite sami kroz ove sažete podatke o „doplatcima“ i „pomoćima“ djeci, je li našoj

državi s „vrišteći“ niskim natalitetom potrebno i vrijedno svako dijete, ili samo poneko...DJEČJI DOPLATAK dobiva jedan od roditelja odnosno skrbnika, hranitelja za prvo

četvero djece pod uvjetom da o njima neposredno brine. Za samohrane roditelje, hranitelje,skrbnike i roditelje djeteta ometenog u razvoju, a koje nije smješteno u ustanovu, cenzus seuvećava za 20 %.

RODITELJSKI DOPLATAK isplaćuje Republika majkama za prvo, drugo, treće i čet-vrto dijete.

– za prvo dijete isplaćuje se jednokratno u iznosu od 31.561,10 din,– za drugo dijete iznosi 123.415,82 din (u 24 rate). Rata iznosi 5.142,33 din,– za treće dijete iznosi 222.138,32 din (u 24 rate). Rata iznosi 9.255,76 din,– za četvrto dijete iznosi 296.181,31 din (u 24 rate). Rata iznosi 12.340,89 din.(izvor

www.minrzs.gov.rs)Dodatno se roditeljski doplatak samo za prvo dijete, isplaćuje i od strane Pokrajine

majkama koje žive u Vojvodini u iznosu od 30.000 din. Pokrajina daje i novčanu pomoć obi-teljima u kojima se rode blizanci, u iznosu od 400.000 din, a gdje se rode trojke odnosno čet-vorke 600.000 din.

Pokrajina regresira dio troškova boravka djece u predškolskoj ustanovi, koji su trećeili četvrto dijete u obitelji.

Pomoć na lokalnoj raziniGRAD BEOGRAD – Stalnu novčanu pomoć primaju roditelji trojki, četvorki, pe-

torki, šestorki i duplih blizanaca (različiti iznosi u ovisnosti o dobi djece).OPĆINA LOZNICA – Grad za prvorođeno dijete daje 9.200 din, drugo 11.000, treće

13.800, blizanci dobivaju 27.600, a trojke 36.800 dinara.OPĆINA JAGODINA – Neuposlene trudnice i porodilje dobivaju mjesečnu fi-

nancijsku pomoć od 10.000 din. Osim roditeljskog doplatka koji dodjeljuje država,svako novorođeno dijete dobiva i 200 eura, a svako četvrto, peto i naredno dijete po 200eura mje- sečno 18 godina do punoljetnosti.

OPĆINA POŽAREVAC – Svakom prvorođenom djetetu u Požarevcu iz gradskog pro-računa slijedi novčana naknada od 40.000 din. Od srpnja, roditelji blizanaca, trojki i četvorkidobivaju 40.000 din po djetetu.

OPĆINA KRAGUJEVAC – Svakom prvorođenom djetetu isplaćuje se 30.000 din, apomoć dobivaju i blizanci, trojke ili četvorke.

OPĆINA SUBOTICA – Roditeljski doplatak za prvo dijete iz sredstava proračuna Gradaiznosi 5.000 din.

OPĆINA NOVA VAROŠ – Roditelji djece koja su rođena tijekom 2011. dobit će po15.000 din.

OPĆINA ZRENJANIN – Zrenjanin daje jednokratnu pomoć za prvo, drugo i trećero-đeno dijete po 30.000 din.

OSTALI GRADOVI – Prema podacima sa sajta www.cekos.rs, općine Niš, Pančevo, Ži-torađa, Doljevac, Svrljig, Kraljevo, Smederevo, Bogatić, Vladimirci i Kruševac također imajuprograme za isplaćivanje općinskih roditeljskih doplataka.

Zvonik � 9/2011 45

Obitelj / Za život

NAŠ KOMENTAR: Izneseni podaci dokazuju da je državi, pokrajini i gradovima(osim Jagodine ☺) najčešće „potrebno“ ili bar „vrijedno“ prvo, drugo i treće dijete, rijetkoi četvrto (napominjemo da obrazac ZAHTJEVA ZA DJEČJI DOPLATAK NITI NE PRED-VIÐA MJESTO ZA UPIS IMENA DJETETA ROÐENOG POSLIJE ČETVRTOROÐE-NOG!!!), a peto, šesto, sedmo, osmo, deveto, deseto, jedanaesto, dvanaesto... NE TREBANIKOMU!!! Pomažu se još ponegdje blizanci, trojke, četvorke, petorke, šestorke i dupli bli-zanci (stalnu godišnju pomoć primaju samo u Beogradu!). Sve su „pomoći“ jednokratne ilina rate, osim – u Jagodini, gdje je mjesečna, a uključuje i pomoć trudnicama i rodiljama.Moramo primijetiti da država neku djecu pomaže i „unaprijed“, jer plaća roditeljima po-kušaje umjetne oplodnje, dok djeci „obično“ začetoj, uskraćuje i majčinu punu plaću, akoona mora ići na bolovanje („bolovanje“ iznosi još uvijek 65% plaće, NARAVNO i za trud-nice). Također, regresiranje troškova boravka u predškolskoj ustanovi potrebno je za trećei četvrto dijete, ostali – neka se čuvaju i uče sami, tko im kriv!

Osjećate se obespravljeno, čini Vam se da su Vaša djeca po svemu ovome manje vri-jedna od neke druge?

Još jedan dokaz i – nadasve – utjeha u teškoćama roditeljstva, pa i ovim materijalnim,jesu Isusove riječi: „Tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima“ (Mt 18,5). Ra-dujmo se mi roditelji – primili smo Boga samoga!zk

vh.org.rs

Antun Kekezović je rođen u Som-boru 1796. godine. Na 294. stranici svojeknjige, Lakatos piše da je Kekezović od1820. do 1823. godine bio sonćanski ka-pelan najprije župniku Stipanu Vilovu(do 1822. godine), pa upravitelju župeJózsefu Almásyju, a na 161. stranici isteknjige piše Lakatos da je Kekezović biobereški kapelan (Bački Breg). Od 1824.do 1828. godine je bio somborski kape-lan (Lakatos 320) župniku Ferencu Wag-neru. Kekezović je somborskim župni-kom postao u dobi od 32 godine. U Laka-toševoj knjizi nalazimo Kekezovića napopisu somborskih župnika od 1829.do1840. godine. Lakatošev podatak nijetočan, budući da na 241. stranici Muhi-jeve knjige stoji da je Kekezović u Som-boru bio župnik od 1828. do 1839., a uknjizi A kalocsai érseki levéltár, Levéltár-ismertető, koju su uredili Adél i AndorLakatos, te Attila Szabó, izdanoj u Kalači2002. godine, na 203. stranici stoji da jeAntun Kekezović umro 13. studenog 1839.godine.

KoleraZa Kekezovićeva župnikovanja u

Somboru dogodila se diljem Bačke ve-lika nesreća. Godine 1831. udarila je ko-lera. Na 141. stranici svoje knjige Povi-jest Hrvata u Vojvodini izdanoj u Za-grebu 1930. godine, piše Petar Pekić ka-ko je u godinama, kad, doduše nije bilorata, „godine 1831. kolera desetkovalastaovništvo... Najžešća je bila u augustui septembru kad je po selima dnevnoumiralo 10, 15 pa i više osoba. Zvonjavabijaše zabranjena kao i redovno sahra-njivanje. Franjevci zabilježiše, da je samou Subotici pokosila 2590 žrtava. Broj žr-tava po drugim gradovima i selima raz-mjerno bijaše po svoj prilici isti“. Ta jenesreća pogodila i mladog somborskogžupnika Kekezovića i njegove kapelane.

Službeni jezikU vrijeme Antuna Kekezovića se

dogodilo da je na svojoj sjednici u veljači1832. godine Bačko-bodroška županijadonijela odluku da se mađarski jezikuvede kao obvezatni u državnim i župa-nijskim postupcima, u sudu, u školi, pa iu službenom dopisivanju pojedinih ce-hova. Ta se odluka odnosila na područjecijele županije.

Veseli Somborci i njihovi gostiU vrijeme župnika Kekezovića grad

Sombor, a po Somboru i cijela je župa-nija stekla glas veselog, raspjevanog,razigranog, pa i rasipnog društva. OBačkoj se počelo govoriti kao o Ka-naanu, obećanoj zemlji „kojom teče medi mlijeko“ (Izl 3,8; Pnz 8,7-10.12). Premahebrejskom jeziku riječ kanaan značipurpur. Početkom 19. stoljeća sombor-ske dame su s prijezirom gledale na do-maću tkaninu, a težile su za oblačenjemkakvo su diktirale bečke dvorske dame.Zgrada županije „varmeđa“ bila je sje-dište ne samo političkog života cijeleBačke, već je ta zgrada bila i omiljelomjesto zabave, gdje se pjevalo, sviralo,plesalo. U cijeloj Bačkoj nije izlazio nijedan list. A tisak koji je dolazio iz Beča,Budima, Pešte ili iz inozemstva je u Som-

bor stizao poštanskim kolima samo dva-put tjedno. Za zimskih mjeseci je danimatrebalo čekati na poštu. To što novinskihvijesti iz svijeta i zemlje nema, nikoganije brinulo. Veleposjednici su davali tontadašnjem somborskom i bačkom druš-tvu. Bačka je gospoda ženidbom bilauzajamno povezana. Županijsku vlast jedržalo par obitelji, a sve je ostale duž-nosti i vlasti iz javnog života držalobačko plemstvo. Županijske sjednice subile privlačne za zastupnike. Sjednice senisu propuštale. Prašnjave i blatnjavesomborske ulice nisu bile zapreke če-stim okupljanjima u zgradi županije.

U to veselo i bezbrižno vrijeme žup-nik Kekezović je bio bilježnik Sombor-skog dekanata i prisjednik županijskogsuda ujedinjenih županija Bačke i Bod-roške. Somborci su držali do svoga žup-nika, a tako i nadbiskup, koji je AntunaKekezovića 1839. godine odlikovao i na-slovom prepozita od Ivancije. Nažalost,iste te godine Kekezović i umire rela-tivno mlad, te je sahranjen je u župnojcrkvi. Nadgrobna ploča mu se nalazi kodoltara svetoga Antuna. Na ploči je ukle-san kronostih koji također otkriva go-dinu njegove smrti: 1839. (U kronostihne spada jedino broj godine njegove sta-rosti: XLIII).

Kronostih: „HIC ANTE ECCLE-SIAE ARAM PATRONIS SUI SANCTIREQUIESCENS REVERENDISSIMUSDOMINUS ANTONIUS KEKEZO-VICH PRAEPOSITUS DE IVANCIA RE-GIAE AC LIBERAE CIVITATIS SUAENATALIS ZOMBOR PAROCHUS EXI-MUS ET GRATVS AD CVLMEN PREN-SIE LVCRATVS HONORIS PER AN-NOS BIS SEX PASTOR VT ESSETOBIT AETATIS SUAE XLIII“. Evo i pri-jevoda: „Ovdje u crkvi pred oltaromsvoga svetoga zaštitnika počiva An-tun Kekezović prepozit od Ivanče,vrli i cijenjeni župnik svoga rodnogakraljevskog i slobodnoga grada Som-bora, nakon što je dva puta po šestgodina bio pastir i kad je dosegaovrhunac zaslužene časti, preminu udobi od 43 godine.

Istaknuta slova kao rimski brojevidaju godinu Kekezovićeve smrti: V + D +C + V + L + M + I + L + V + C + V + I + I +X + V + I = 1839

9/2011 � Zvonik46

Povijesni kutak

Župnik Antun Kekezović(1828-1839.)

Piše: Stjepan Beretić

Somborski župnik Wagnerumro kao katedralni župnik

u KalačiNa stolici prvostolnog župnika u

Kalači Ferenc Wagner je od 1834. do1837. obnašao i dužnost arhiđakonaPrvostolnog kaptola u Kalači (Lakatos35). Godine 1838. je postao prepozitsvetoga Pavla od Bača ili mali prepozitKalačkoga kaptola (Lakatos 32). Od1841. do 1843. godine bio je kanoniklektor u Kalačkom prvostolnom kap-tolu (Lakatos 24). Od 1843. do 1847.Ferenc Wagner je veliki prepozit Ka-la-čkog prvostolnog kaptola (Lakatos 23).Umro je u Kalači 27. prosinca 1847. go-dine. (Lakatos Adél, Lakatos Andor,Szabó Attila, A kalocsai érseki Levéltárlevéltárismertető, Kalocsa 2002, 255.str.) /nastavak iz prošloga broja/

Pitanje koje ste postavili zahti-jeva odmah na početku jasno ukazatii razložiti što je to uopće politika. Umoru definicija, često puta ideološkii pragmatički prenaglašenih, predla-žem onu u Aristotelovu duhu, kojudoduše ne doslovce, već po tradicijikatoličkih teologa možemo izrazitiovako: Politika je briga za opće dobro.Dakako, usvajamo takvu definiciju nezato što je Aristotelova ili teološkanego zato što je smatramo najboljom.Vjerujem da ovim postaje razvidnijimogući odnos i stav Crkve premasvim onim pitanjima koja se tičuopćeg dobra društva, čiji je veliki dioi kršćanski puk. U demokratskomdruštvu, u kojem vlada stvarna plu-ralnost, kako politička i ideološka,tako i svjetonazorska, važan je i dra-gocjen doprinos svih udruga civil-noga društva i svih pojedinaca ako jetaj doprinos u službi društva, a negrupnih ili pojedinačnih interesa. Sveosobe s izgrađenom demokratskomsviješću ne mogu se ne radovati sva-kom stvarnom doprinosu, pa i dopri-nosu Crkve zajedničkome dobru vlas-tita društva. Nažalost, nemoguće jene uočiti još i dalje prisutnu i živahnu„staru svijest“ hranjenu mitom iz ko-munističkog doba o „nemiješanjuCrkve u politiku“, koji zastupaju čak igrađani koji se deklariraju kao kato-lici. U demokratskom društvu, kojeje, čini se, za nas na ovim prostorimajoš daleki cilj, uz poštivanje pozitivnih„pravila igre“, baš se svatko, bilo prav-na bilo fizička osoba, ima pravo „mi-ješati u politiku“ javnim iznošenjemsvojih stavova i tako, u dobroj vjeri,pokušati utjecati na one koji su ovla-šteni odlučivati. U javnosti učestaloponavljanje mita o „nemiješanju Cr-

kve u politiku“ otkriva ponajprije oz-biljan nedostatak elementarne politi-čke kulture u našem društvu. To posebi ne bi trebalo biti iznenađujuće zadruštvo koje je desetljećima bilo in-doktrinirano avangardizmom Partijekoja je jedina bila pozvana baviti sepolitikom, no to ipak jest iznenađu-juće jer je prošlo gotovo dva deset-ljeća od uspostave višestranačkog su-stava. Taj „znak vremena“ također ot-

kriva da proces tranzicije nije još uvi-jek svladao i pobijedio naslijeđenu„staru svijest“ pa ona i dalje živi uznatnom dijelu političara i medijskihdjelatnika koji su na javnoj sceni.

Da se razumijemo, Crkva nemapravo i nije pozvana stati na stranubilo koje stranke ili ideologije, to bizapravo bilo miješanje u područjekoje joj ne pripada, iako vjernicimogu, dapače, smiju i trebaju biti po-litički aktivni. S druge strane, omeđi-vanje djelovanja Crkve na „sakristiju“

a ne i na opće dobro svih, ponajpačesvojih članova, izravno je miješanjepolitike u slobode i prava Crkve, štoje, nažalost, i dalje prisutno.

A sada da malo konkretnije uđe-mo u Vaše pitanje. Predstojeći popisstanovništva trenutak je koji ozbiljnoočekuje i zahtijeva očitovanje stavaCrkve. Mislim da je doista nepotreb-

no ukazivati na razloge zašto ona tosmije i mora učiniti, ukoliko se poš-teno prizna da je stoljećima najprisut-nija čuvarica vjerskog i nacionalnogidentiteta na ovim prostorima. Vjeru-jem da ste svjesni kompleksnosti si-tuacije u kojem se nalazi hrvatska za-jednica u Srbiji. Mnoga prava koja jojpripadaju nisu ostvarena. Iz tog raz-loga, zar Crkva nije po svojoj naravidužna stati na stranu obespravljenih?

Zar nije dužna upozoriti da ne izjasnitise kao vjernik znači zatajiti svojuvjeru? Zar Crkva ne smije biti mo-ralno-etički korektiv jednom društvui tako pridonositi njegovom općemdobru? Zar Crkvi može biti svejednou kojoj će i kakvoj državi i režimu ži-vjeti njezini vjernici?

Kako smo vidjeli, po snazi svogaposlanja, Crkva se i njezino vodstvone smije baviti politikantstvom, ali jojje dužnost pratiti politička zbivanja,prosuditi jesu li vjerski ispravna te, u

skrajnjim slučajevima, interveniratina dobro naroda. Crkva želi da vjer-nici živo sudjeluju u političkom životujer im je to kršćanska obveza. Oni nemoraju trajno iščekivati crkvene na-putke za svoj rad. Najbolje je da sevladaju prema svojoj kršćanskoj sa-vjesti i evanđeoskom nadahnuću.

Zvonik � 9/2011 47

Vjernici pitaju

Predstojeći popis stanovništva trenutak je koji ozbiljno očekuje i zahtijeva očitovanje stava Crkve.

Po snazi svoga poslanja, Crkva se i njezino vodstvo ne smije baviti politikantstvom, ali joj je dužnost pratiti politička zbivanja, prosuditi jesu li vjerski ispravna te, u skrajnjimslučajevima, intervenirati na dobro naroda.

Crkva i popis stanovništvaOdgovara: Dragan Muharem

Je li glas Crkve o popisu sta-novništva miješanje Crkve upolitiku?

N. S., Subotica

zkvh.org.rs

9/2011 � Zvonik48

U susret događanjima

HOSANAFEST 2011.nedjelja, 18. rujna,s početkom u 20 sati

Dvorana sportova u SuboticiPod sloganom „Učvršćeni vjerom!“

bit će izvedeno 15 skladbi.Festival je dobrotvornoga karaktera,

za pomoć Humanitarno-terapijskoj za-jednici za pomoć ovisnicima – Hosana,koja djeluje na teritoriju Subotičkebiskupije.

XI. FESTIVAL BUNJEVAČKI PISAMA

30. 09. 2011.s početkom u 20 sati

Dvorana sportova u Subotici

Hodočašće u Svetu zemlju 6.- 13. XI. 2011.

Voditelj: fra Tomislav Glavnik OFM-Conv., licencirani vodič za Svetu zem-lju.

Prijave i informacije u župnom ure-du Uznesenja BDM, Virovska 21,Molve; Tel.: 048/892-103.

Internetska stranica: www.zupa-molve.com; E-mail: info@zupa-molve.com

Predstavljanje zbornika„Identitet bačkih Hrvata“

23. 09. u 19,30 satiVelika vijećnica Gradske kuće u SUBOTICI

24. 09. 2011. u 19 satiEtno kuća „Didina kuća“ u BAČU

24. 09. 2011. u 19 satiHrvatski dom u SOMBORU

Zbornik radova nastalih na Među-narodnom znanstvenom skupu u Za-grebu predstavljaju sudionici sku-pa, među kojima su: urednik izdanjadr. sc. Robert Skenderović iz Zagreba,predsjednik HAD-a i HNV-a dr. sc. Sla-ven Bačić, ravnatelj Zavoda za kulturuvojvođanskih Hrvata prof. TomislavŽigmanov, Mario Bara iz Zagreba,mons. mr. Andrija Anišić, mons. StjepanBeretić, Zvonimir Pelajić iz Plavne.

Na predstavljanju će biti riječi i opredstojećem popisu stanovništva tepozivamo sve zainteresirane da nazočeovom događaju u Subotici, Baču i Som-boru.

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozem-stva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, PhotoNino

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

9. listopada 2011. godine navršava se dvije godine od smrti našeg dragog oca,dide, pradide, brata, strica i ujaka

MIJE TEMUNOVIĆA(2009. – 2011.)

IN MEMORIAM14. listopada 2011. godine navršava se godinu dana odsmrti našeg dragog brata,strica i ujaka

ŠIME TEMUNOVIĆA(2010. – 2011.)

Sveta misa za drage nam pokojnike služit će se u crkvi sv. Roka u Subotici dana 9.listopada. 2011. godine s početkom u 9 sati.

S ljubavlju ih se sjećaju u molitvama njihovi NAJMILIJI

Zahvaljujemo našim darovateljima

49Zvonik � 9/2011

AUTO CAR VIDAKOVIĆ, Subotica, Braće Radića 51-53, Tel.: 024/553-567

zkvh.org.rs

Zahvaljujemo našim darovateljima

50 9/2011 � Zvonik

kolpQeš~~· (!};,u,«),tite J,e i Utii

u, J-a~tu-u,.

zkvh.org.rs

11,LINll,A

)00 Subotica ) Lajoša 4a 024/520-698

EKG

EEG

Holter

Dopler

ltrazvuk

Laser

zitometrija

U našoj Poliklinici možete obaviti

sljedeće specijalističke preglede:

pregled madeža - dermoskop1ju dugotrajno uklanJanJe dlaka - epilaciju

fotopomlađivanje kože liječenje akni i k zmetičke tretmane aknozne kože

kemijski piling

uklanjanje bradavica, mekih fibroma

i drugih kožnih promJena tekućim dušikom, eketrok1rurški, ugljikodioksidnim laserom

ispitivanje sluha

Ultrazvučni pregled: vrata, štitnjače, dojke, gornjeg i donjeg

abdomena, testisa, kukova kod djece Kolor depler krvnih žila vrata

Dvadesetčetverosatni holter srca i krvnog tlaka

Alergo test

Liječenje bolnih stanja mekim laserom liječenje bola intramuskularnom stimulacijom

i drugih stanja tradicionalnom kineskom akupunkturom

Svi pregledi se zakazuju telefonom: 024/ 520 - 698

Zahvaljujemo Vam na ukazanom povjerenju!

Dermatovenerolog

Otorinolaringolog

Neurolog

Ginekolog

Pedijatar

Ortoped

Urolog

Kardiolog

Gastroenterolog

Endokrinolog

Reumatolog

Specijalist za

ultrazvuk

Akupunkturolog

Dječji neurolog

Dječji nefrolog

Psiholog

Molitva na putu

Bože koji si me do ovog časa doveo nevidljiv vodi me i dalje koncu mojih želja

Ne ostavi me umorna i sama nasred puta Obrazi su moji blijedi i moje misli nemoćno k'o moje ruke vise

Bože daj da novo plavo jutro iz umora digne moje misli da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene svježe krvi

Budi