zkvh.org.rs

rvju: Marina Piukovic§

Zagrepčanka Petra GrgoševićTrgo koja je u 20. tjednu trudnoće do-živjela moždani udar i kojoj su liječ-nici Vinogradske bolnice moždanusmrt konstatirali samo dan kasnije, nasvijet je donijela živu i zdravu djevoj-čicu Milu. Petra je preminula samodva dana kasnije, a njena je obitelj zatransplantaciju darovala sve organevoljene supruge, majke i kćeri. Petraje, iako je znala da boluje od rijetkebolesti krvnih žila koju bi trudnoćasamo mogla pogoršati, rekla „da“ ži-votu. Nakon 65 dana kome u kojimaje nekim čudom zapravo postala „in-kubator“ svojoj bebi, Petra je umrla dabi Mila živjela.

Priča je to koja je prije nepunadva tjedna ganula cijelu hrvatsku jav-nost. Ne i bez razloga. No, još je višeovakvih i sličnih tužnih priča, a pro-življavaju je u tišini i daleko od očijujavnosti mnoge majke i njihove obi-telji.

Nešto slično posvjedočila je je-dna gospođa tješeći ženu čiji maleniLuka nakon dva mjeseca borbe u in-kubatoru, budući da je rođen u 22. ge-stacijskom tjednu, na kraju nije preži-vio. Čitateljica je napisala sljedeće:Majčino srce zna i može sve! MoliteBoga i On će Lukici i Vama dati jošviše snage i sve će biti u redu!Moja je mama rođena u 23. tje-dnu i bila je velika kao piv-ska flaša, a doktor je nje-noj majci rekao da idedoma i zapali

svijeću jer „to“ neće preživjeti. Tadanije bilo inkubatora jer je to bilo davne1920., pa je baka napravila primi-tivni inkubator pored kamina i dvamjeseca kasnije došla tom istom liječ-niku pokazati dijete koje je divno na-predovalo majčinom ljubavlju. Liječ-nik se začudio i samo komentirao: „Štone može medicina, može majka“.

I naš život obiluje sretnim i tuž-nim trenucima, kada se čini da je sveizgubljeno. Dobro je tada znati da onošto ne možemo vlastitim snagama,može Bog. U mjesecu smo svibnju.Mjesecu molitve krunice. Dobro namje znati da ono što ne možemo sami,može moćna zagovornica na nebu,naša nebeska Majka Marija, u čijoj sepatnji dok je pratila svojega Sina nakrižnom putu, ogleda veličina i snagaistinske ljubavi, one koja ljubi i kadatrpi. Što ne možemo vlastitim sna-gama, može nebeska Majka Marija!

Još jednog zagovornika na nebuimamo. Papa Ivan Pavao II. proglašenje blaženim u Rimu 1. svibnja. U Temibroja pokušali smo vam prenijeti diotog radosnog događaja, koji nas nukada mu se u svojim potrebama i moli-tvama utječemo u zagovor.

Mnoštvo je tek-stova u novom bro-

ju Zvonika kojisvjedoče. Primje-rom, vjerom iiskustvom. Volje-la bih kad bisvatko od Vas unjemu pronašaobar poneku oazu

duhovnoga odmo-ra i mira.

Zamjenica glavnoga

urednika

Iz sadržajaTema: Papa Ivan Pavao II.proglašen blaženim..........5

Stota obljetnica crkve sv. Markau Starom Žedniku ................8

Sjećanja: Što nam je didaostavio u nasliđe ...............23

Reportaža: Katolička crkva u zemljiapokaliptičkih stradanja....24

Intervju:o. Mato Miloš, OCD.......26

Kutak za katehete:Moje zvanje - majkaili časna sestra ...............31

Umjetnostizbjegavanja sukoba .......34

Kršćanski stav:Znanstveni je časopis Katoličkoj crkvi u Vojvodinineophodan! .....................35

Kultura:III. Dani A. G. Matošai dr. Josipa Andrićau Plavni i Baču................36

Mladi:Brak na probu ................43

Vjernici pitaju:

Grijeh ogovora

i klevete...........................47

3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Što ne može medicina, može majka!

Zvonik � 5/2011 zkvh.org.rs

Svibanjsko, proljetnopredvečerje. Pođimo do ot-vorenih crkvenih vrata.Tihim hodom koračajmoprema slici s Gospinim bla-gim likom, okruženoj mi-risnim, šarenim cvijećem.Zastanimo pred očima njež-nosti, dobrote, spokoja iutjehe. Prepoznajmo pogledbrižne majke, pogled punljubavi. Udahnimo ljepotunjezina mira. Zahvalimo namajčinskom osmjehu. Osje-timo se voljenim djetetom.Otvorimo svoje srce predmajkom koja uvijek, bašuvijek razumije svoju djecu.

I dok se povjeravamo ču-desnoj Majci koja pomaže unevoljama i kušnjama, plačesa žalosnima, sudjeluje u bo-lima ili se raduje našoj sreći,zapitajmo se koliko smo za-ista djeca? Koliko sličimodjetetu? Imamo li oči i dušudjeteta koje uz vesele poklikeumije bezbrižno trčkarati,koje se može diviti najma-njim sitnicama ili postavitibezazleno pitanje: tko to palizvijezde na nebu? Možemo lise ponovno domoći blagodatičuđenja, možemo li se odu-ševljavati nebrojenim stva-rima koje nas svakodnevnookružuju? Osvrnimo se okosebe, gledajmo djecu, učimood njih…

Ovih će dana mnogi našidječaci i djevojčice prvi put usvojem životu priznati predBogom svoje grijehe, mnogaće djeca prvi put pristupiti

svetoj pričesti. Prići će oltaru svečano i dostojanstveno, ve-drih i zadovoljnih lica, toplihpogleda, potajnih osmjeha…Mi odrasli ćemo vješto skri-vati suze i misliti kako ježivot prekrasan jer imamo teživahne, blistave draguljepred sobom. Sjetimo ih se i usvojim molitvama! Poželimosvima, pa i sebi, da se znamos istim takvim djetinjim ža-rom i radošću uputiti k ispo-vjedaonici, takvom djetinjomiskrenošću izgovarati riječipokajanja, s takvom vatrom uduši primati Isusa u svojživot. Doživimo svim srcemslavlje njihove Prve ispovi-jedi i Prve pričesti. MolimoBoga da u njima uvijek kucaovo isto djetinje srce koje seraduje susretu s Gospodi-nom Isusom. Poželimo bitikao djeca! Obratimo se Kra-ljici svibnja ovim riječima:

Sveta Marijo, Majko Božja,čuvaj u meni srce djetinje,čisto i bistro kao izvor.Daj mi srce jednostavno,koje se ne lomi u žalostima.Daj mi srce darežljivo,koje će se darovati,

nježno i samilosno.Srce vjerno i plemenito,koje nikoga ne zaboravlja.Daj mi srce blago i ponizno.Daj mi srce koje ljubi,ne tražeći ništa zauzvrat.Daj mi srce radosno,

veliko i nepobjedivoda ga nikakva nezahvalnost

ne zatvori.Daj mi srce, da ga nikakav

nehaj i ravnodušnost ne umore.

Daj mi srce ranjeno Kristovom ljubavlju.

Marijo, daj mi srce djetinje…

Meditacija

Marijo, daj mi srce djetinje…Piše: Nevena Gabrić

4 5/2011 � Zvonik

Papa Benedikt XVI. na Nedjelju božanskog milosrđa1. svibnja proglasio je blaženim slugu Božjega Ivana PavlaII. Tijekom svečanog misnog slavlja na Trgu sv. Petra, nakojem se okupilo više od milijun ljudi, Papa je izgovorioobrazac beatifikacije čime je veliki poljski Papa i službenouvršten među blaženike Crkve. U obrascu je Papa istak-nuo kako se slugu Božjega Ivana Pavla II. od sada pa na-dalje može častiti kao blaženika na mjestima i prema pra-vilima određenim pravom, a blagdan novog blaženika sla-vit će se svake godine 22. listopada. Zatim je na pročeljuvatikanske bazilike otkrivena slika novog blaženika na-pravljena 1995. godine, a njegove moći donesene na oltar.Moćnik u kojem se nalazi ampula s krvlju blaženika predoltar su donijele s. Tobiana, dugogodišnja pomoćnica po-kojnog pape te s. Marie Simon Pierre, francuska redov-nica koja je po zagovoru blaženika ozdravila od Parkinso-nove bolesti. Moćnik je izložen na čašćenje vjernicima. Ti-jekom prinošenja moćnika zbor je pjevao pjesmu nadah-nutu riječima koje je papa Wojtyla izgovorio kada je 1978.preuzeo papinsku službu: „Širom otvorite vrata Kristu“. Uvatikanskoj bazilici je izložen lijes s tijelom novog blaže-nika. Obred beatifikacije je završio zahvalom Papi što jeproglasio blaženim Ivana Pavla II. koju je izrekao gene-ralni papinski vikar za grad Rim kardinal Agostino Vallini.

Proces beatifikacije pape Ivana Pavla II.

Santo subitoPapa Ivan Pavao II. preminuo je 2. travnja 2005. u 84.

godini. Samo dva mjeseca nakon njegove smrti papa Be-nedikt XVI. najavio je početak procesa beatifikacije, kojije službeno započeo 28. lipnja 2005. Zaključenje procesabeatifikacije, osim blaženog života, zahtijevalo je baremjedno potvrđeno čudo.

Pogreb pape Ivana Pavla II. bio je pravi ekumenskidogađaj budući da su se, osim katoličkih, okupili i pred-stavnici ostalih crkava. Misu je predvodio današnji papaBenedikt XVI. tada dekan Kardinalskog zbora, uz konce-lebraciju 164 kardinala. Pogreb je obilježilo jednoglasnoskandiranje okupljenog mnoštva i transparenti s natpisom„Santo subito“, što u prijevodu znači „Svet odmah“. Go-tovo dva milijuna ljudi u Rimu i Vatikanu te tri milijardeljudi pred televizijskim ekranima pratilo je najveći pogrebodržan za jednog od 264 nasljednika sv. Petra.

Iako je papa Benedikt XVI. odluku o početku procesabeatifikacije donio na privatnoj audijenciji 28. travnja2005., odluka je objavljena 13. svibnja te iste godine, nablagdan Majke Božje Fatimske. Smatra se da je upravoona spasila život pape Ivana Pavla II. u atentatu koji je nanjega izvršen 13. svibnja 1981.

Proces beatifikacije smije započeti barem pet godinanakon smrti budućeg blaženika, ali Papa ima ovlasti po-krenuti taj proces i mimo propisanog pravila. U slučaju

Zvonik � 5/2011 5

Papa Ivan Pavao II.proglašen blaženim

Priredio: Andrija Anišić

Tema

Blago tebi, ljubljeni Ivane Pavle II.,jer si povjerovao!

Nastavi – molimo te – s neba jačativjeru Božjeg naroda.

zkvh.org.rs

pape Ivana Pavla II. Vatikan je ubrzanu odluku objasnio ri-ječima: Ivan Pavao II. je za života, smrti i nakon nje bio naglasu svetosti. Slično je bilo i s proglašenjem blaženeMajke Terezije, čiji je postupak papa Ivan Pavao II. zapo-čeo 2001., četiri godine nakon njezine smrti, dok je blaže-nom proglašena dvije godine kasnije.

Čudesno ozdravljenjeBeatifikacija je zahtijevala da se u potpunosti analizira

Papin život, a to je bila zadaća izabrane komisije povjesni-čara. Pregledani su svi dokumenti i privatna pisma papeIvana Pavla II. iz vremena laičkog života te iz razdobljanakon ređenja. Tražila su se moguća heretička gledišta iizjave kako bi se provjerila Papina pravovjernost. S obzi-rom na to da je zaključenje ovog procesa zahtijevalobarem jedno potvrđeno čudo, najčešće znanstveno i me-dicinski neobjašnjivo ozdravljenje od teške bolesti, počelesu s raznih strana pristizati informacije o čudesnim ozdrav-ljenjima od teške bolesti na zagovor Ivana Pavla II. Nije-dno od njih nije bilo potvrđeno sve do 30. ožujka 2007.Tada se novinarima obratila francuska sestra MarieSimon-Pierre svjedočeći o svom čudesnom ozdravljenjuod uznapredovale Parkinsonove bolesti, po zagovoru papeIvana Pavla II. u noći 3. lipnja 2005,, točno dva mjesecanakon njegove smrti. Slučaj se mjesecima analizirao te jekonačno proglašen čudom.

Papa Benedikt XVI. objavio je 14. siječnja 2011. služ-beni datum beatifikacije Karola Wojtyle – 1. svibnja 2011.

Misa beatifikacije Ivana Pavla II.Iščekivani dan je došao, došao je brzo, jer se tako svi-

djelo Gospodinu: Ivan Pavao II. je blaženi!, uskliknuo jepapa Benedikt XVI. u homiliji mise beatifikacije na Trgusv. Petra 1. svibnja. Prije šest godina smo se nalazili naovome Trgu da sudjelujemo na pogrebu pape Ivana PavlaII. Duboka je bila bol zbog gubitka, ali je još snažniji bio

osjećaj velike milosti koja je obavijala Rim i čitav svijet: mi-losti koja je bila nalik plodu čitavog života mojega ljubljenogprethodnika i osobito njegova svjedočenje u trpljenju. Većsmo toga dana osjećali kako se širi miris njegove svetosti iBožji je narod na mnogo način očitovao svoje štovanjeprema njemu. Zato sam htio da se, uz dužno poštovanje cr-kvenih normi, njegova kauza za proglašenje blaženim do-nekle ubrza.

Danas pred našim očima svijetli ljubljeni i štovani likIvana Pavla II. Danas se njegovo ime pridružuje nizu sve-

taca i blaženika koje je proglasio tijekom njegova gotovo 27godina dugog pontifikata, rekao je Papa snažno podsjeća-jući na sveopći poziv na svetost, kako to ističe koncilska kon-stitucija Lumen gentium o Crkvi. Papa se zatim zadržao namarijanskom obilježju pontifikata pape Wojtyle premakojem je Isusova Majka bila „slika i uzor svetosti za svakogkršćanina i za čitavu Crkvu“.

Ne bojte se! Otvorite, štoviše otvorite širom vrata Kri-stu!, ponovio je Benedikt XVI. riječi koje je njegov pret-hodnik izgovorio kada je izabran za papu. Svojim svjedo-čenjem vjere, ljubavi apostolske hrabrosti taj je istaknutilik poljskog naroda pomogao kršćanima iz čitavoga svijetada se ne boje izjašnjavati kao kršćani, pripadati Crkvi, go-voriti o evanđelju. Riječju, pomogao nam je da se ne boji-mo istine, jer je istina jamstvo slobode, rekao je Papa. Čo-vjek je put Crkve, to je prema Benediktu XVI., „poruka“Karola Wojtyle. Tom porukom Ivan Pavao II. je poveoBožji narod preko praga trećeg tisućljeća. Velikim jubile-jom dvijetisućite Ivan Pavao II. dao je kršćanstvu novismjerokaz prema budućnosti, Božje budućnosti, koja nadi-lazi povijest, ali ipak utječe na povijest.

5/2011 � Zvonik6

Tema

Zborna molitva na misi u čast bl. Ivana Pavla II.

Bože, bogat milosrđem, koji si pozvao blaženogIvana Pavla II, papu, voditi cijelu tvoju Crkvu, udijeli nam,osnaženi njegovim naukom, s povjerenjem otvoriti našasrca spasonosnoj milosti Krista, koji je jedini otkupiteljčovjeka, koji s tobom živi i kraljuje, u jedinstvu Duha Sve-toga, po sve vijeke vjekova.

Tijekom 23 godine imao sam priliku biti mu blizu i di-viti se njegovoj osobi, prisjetio se Papa. Njegova duboka du-hovnost, bogatstvo njegovih misli bili su mi potpora u mojojslužbi. Primjer njegove molitve me uvijek pogađao i djelovaopobudno na mene: on je uranjao u susret s Bogom, ne dopu-stivši da ga u tome ometaju brojne njegove dužnosti, rekaoje Papa prisjetivši se osobito njegova svjedočanstva u trp-ljenju: Gospodin mu je malo po malo sve oduzimao, ali onje ostao poput ‘stijene’, kao što je to Krist htio. Njegova du-boka poniznost, ukorijenjena u prisnom zajedništvu s Kris-tom, omogućila mu je da nastavi voditi Crkvu i da daje svi-jetu rječitu poruku upravo u trenutku kada su njegove tje-lesne snage jenjavale.

Papa je zaključio svoju homiliju, prekidanu više putaburnim pljeskom mnoštva okupljenog na Trgu sv. Petra,ovim riječima, izgovorenim s neskrivenim ganućem: To-liko si nas puta, rekao je Benedikt XVI., obraćajući se svo-jem „ljubljenom prethodniku“, blagoslovio s ovoga trga i spalača. Danas te molimo: Sveti Oče, blagoslovi nas. Amen.

Na svečanosti proglašenja blaženim, papa BenediktXVI. nosio je liturgijsku odjeću svoga prethodnika. I mis-nica i mitra koje je imao Sveti Otac na sebi njegov je pret-hodnik na katedri svetoga Petra nosio vrlo često na litur-gijskim slavljima, tako da se i u toj gesti još jednom možeprepoznati velika ljubav Benedikta XVI. prema IvanuPavlu II. s kojim je više desetljeća vrlo usko surađivao, ikao teolog i kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere.Osim toga, Benedikt XVI. misu je slavio s kaležom novogablaženika. Suslavitelji mise, uz prisutne kardinale, bila sui obojica privatnih tajnika pape Wojtyle: Stanislaw Dziwisz,današnji krakovski nadbiskup i kardinal, te MieczyslawMokrzycki, nadbiskup Lavova. Zbog velikoga broja vjer-nika pričest je na misi dijelilo 800 svećenika, a pobožni suvjernici nakon mise izražavali veliko veselje zbog progla-šenja Ivana Pavla II. – kojega se od prvih dana nakon smrtinaziva i „Velikim“ – blaženim.

Po završetku mise Papa je predmolio molitvu Kraljiceneba prije koje se okupljenim vjernicima obratio na višejezika.

Prave rijeke hodočasnika slile su se ne samo na Trgsv. Petra, nego i u sve prilazne ulice. Prema izvještavanjuaustrijskoga Kathpressa, koji se poziva na službene po-datke grada Rima, na slavlju je sigurno sudjelovao milijunvjernika. Oni su svaki detalj sa svečanosti mogli vidjeti na14 velikih zaslona razmještenih po cijelome gradu. Samona prostoru nekadašnjega trkališta „Circus Maximus“okupilo se više od 10.000 vjernika. Broj pristiglih hodočas-nika iz cijeloga svijeta ugodno je iznenadio i same organi-zatore. Kako je istaknuo zamjenik glasnogovornika SveteStolice o. Ciro Benedettini 1. svibnja, broj pristiglih je „iz-nenađujuće velik“. Novinari ističu da je rimska hodoča-snička služba očekivala oko 300.000 vjernika, a sam gradRim oko milijun.

Lijes blaženog Pape smješten u kapeli Sv. SebastijanaOsoblje Tvornice svetoga Petra, nakon zatvaranja ba-

zilike Svetoga Petra, započelo je 2. svibnja pripremu zasmještaj lijesa blaženoga Ivana Pavla II. ispod oltara u ka-peli Svetoga Sebastijana. Iz sakristije je u 19 sati i 15 mi-nuta krenula procesija s ministrantima, ispovjednicima i

upravom bazilike, nekoliko nadbiskupa i biskupa te devetkardinala na čelu s kardinalom Angelom Comstrijem –stoji u priopćenju o. Federica Lombardija, ravnatelja Tis-kovnoga ureda Svete Stolice, a prenosi Radio Vatikan.

Nakon kratkog zaustavljanja i pjevanja litanija svetihpapa, procesija je stigla pred oltar svetoga Sebastijana,gdje je već bio smješten lijes s posmrtnim ostacima. Nazavršetku litanija, nakon trokratnog zaziva „blaženi IvanePavle“ izmoljena je blaženikova molitva i obavljeno kađe-nje. Potom su djelatnici Tvornice svetoga Petra namjestilibijelu mramornu ploču s natpisom „Blaženi Ivan Pavao II.“i zatvorili prostor ispod oltara.

Vjernici od utorka 3. svibnja mogu u kapeli SvetogaSebastijana u bazilici mirno moliti pred grobom blaženogaIvana Pavla II.

Zvonik � 5/2011 7

Tema

D E K R E Tglede liturgijskog štovanja koje će se iskazivati

blaženom Ivanu Pavlu II., papi

Izuzetno značenje, priznato od cijele Katoličke crkverasute po cijelom svijetu, koje ima beatifikacija slugeBožjega Ivana Pavla II., blažene uspomene, održat će se1. svibnja 2011. pri bazilici sv. Petra, a predvoditi će jeSveti Otac Benedikt XVI. Vidjevši tu izuzetnost, naosnovu brojnih zahtjeva glede liturgijskog štovanja načast novog Blaženika, po mjestima i načinima određenimpravom, ova Kongregacija za božanski kult i disciplinusakramenata priopćuje što je glede toga određeno.

Određuje se da u Direktoriju Rimske biskupije i polj-skih biskupija slavlje blaženog Ivana Pavla II., pape, budeupisano 22. listopada i da se slavi svake godine kao spo-mendan.

Glede liturgijskih tekstova dozvoljava se vlastitazborna molitva i drugo čitanje Ureda za čitanja, s odgo-varajućim pripjevnim psalmom (vidi privitak). Drugi tek-stovi se uzimaju iz zajedničkog slavlja pastira, za papu.

Glede drugih vlastitih liturgijskih kalendara, zahtjevza neobvezan upis spomendana blaženog Ivana Pavla II.mogu podnijeti ovoj Kongregaciji biskupske konferen-cije za njihova područja, mjesni biskup za vlastitu bisku-piju, vrhovni poglavar redovničke zajednice.

Izbor blaženog Ivana Pavla II. kao naslovnika crkvepredviđa dozvolu Apostolske, osim kada je njegovo slav-ljenje već upisano u posebni kalendar: u tom slučaju netreba dozvola i Blaženiku, u crkvi kojoj je naslovnik, jerezerviran stupanj blagdana. zk

vh.org.rs

U Starom Žedniku kod Subo-tice završena je 27. travnja trodne-vna proslava jubileja 100. obljet-nice crkve sv. Marka. Obilježavanjete značajne obljetnice započelo jejoš prošle godine na proštenje, takosu sva događanja u proteklih go-dinu dana bila u znaku toga značaj-nog jubileja a odvijala su se pod ge-slom: „Obratite se i vjerujte evan-đelju“.

Svečano euharistijsko slavlje jubi-leja predvodio je u ponedjeljak, 25. trav-nja, na blagdan sv. Marka – zaštitnikacrkve i župe, biskup mons. dr. IvanPénzes u zajedništvu s dvadesetak sve-ćenika. Slavlje je započelo „kraljičkompismom“ koju je u čast jubilarne crkvenapisala pučka pjesnikinja Ðula Milo-danović, rodom iz Starog Žednika. Pje-smu su otpjevale žedničke „kraljice“odjevene u tradicionalnu narodnu noš-nju Hrvata Bunjevaca. Božju riječ i pri-nos darova uz prigodne molitve takođersu čitali mladi i djeca odjeveni u bunje-vačke i mađarske narodne nošnje. Uprigodnoj propovijedi biskup Pénzes jeistaknuo značaj jubilarnih slavlja kojaučvršćuju vjeru zajednice i ohrabrujuvjernike za budućnost kako bi novo raz-doblje povijesti svoje župne zajednicemogli živjeli još zanosnije i obogatitinovim plodovima žive vjere.

Župnik Željko Šipek na kraju mi-se zahvalio je Bogu na svim milostimakojima je kroz proteklih stotinu godinaobasipao župu sv. Marka u Starom Žed-

niku. On je istaknuo da je u toj župikroz stotinu godina bilo 11050 krštenja,2287 vjenčanja a pokopano je 7525 žu-pljana. Zahvalio je i svima koji su sudje-lovali u proslavi Jubileja a napose onimakoji su sudjelovali u njegovoj organiza-ciji kao i brojnim dobročiniteljima.

Među uglednim gostima bili su o.Dalibor, pravoslavni paroh novožedni-čki i čantavirski, s. M. Martina Ko-privnjak, vrhovna glavarica SestaraNaše Gospe iz Zagreba s nekoliko se-stara koje su nekoć djelovale u toj župi,zatim dr. Ante Sekulić, akademik tePetar Kuntić, zastupnik u Skupštini R.Srbije, Predrag Kujundžić, predsjed-nik Mjesne zajednice Stari Žednik,Mirko Ostrogonac, pročelnik za kul-turu Mjesne zajednice i Damir Suda-rević, predsjednik žedničkog ogrankaDemokratskog saveza Hrvata u Vojvo-dini.

Na misi je pjevao župni zbor podravnanjem Nikole Ostrogonca. Zborje nakon Tebe Boga hvalimo otpjevao isvečanu pjesmu – himnu žedničkojcrkvi i župi koju je za jubilej napisalaÐula Milodanović a uglazbila NoemiTot.

Drugoga dana proslave Jubileja,26. travnja, bila je sveta misa za sve po-kojne župnike, kapelane, časne sestre,dobročinitelje i vjernike žedničke župe.Svetu misu je predvodio mons. dr. An-drija Kopilović, predsjedavajući Insti-tuta „Ivan Antunović“ u zajedništvu sa

župnikom Željkom Šipekom i mons.Andrijom Anišićem, arhiprezbiteromkatedralnoga arhiprezbiterata. U pri-godnoj propovijedi mons. Kopilović jeistaknuo kako na zaslugama predakaživi sadašnjost i gradi se budućnost.Stoga je sa zahvalnošću istaknuo za-sluge svih onih koji su u proteklih sto-tinu godina ugradili sebe, svoje talentei karizme u život te župne zajednice kaoi u održavanje crkve i župnoga doma.

Drugoga dana predstavljena jeknjiga dr. Ante Sekulića „Selo na ras-križju putova – stoljetnica žedničkežupe“. Treći dan proslave Jubileja žed-ničke crkve, 27. travnja, bio je posvećendjeci i mladima. Misu za djecu i mladepredvodio je župnik Željko Šipek u za-jedništvu s mons. Andrijom Kopilovi-ćem, mons. Markom Forgićem imons. Andrijom Anišićem, dok je kodmise posluživao trajni đakon CsabaKovacs. Prigodnu propovijed održao jemons. Anišić. On je mladima za uzorstavio papu Ivana Pavala II. – prijateljamladih koji je proglašen blaženim. Po-lazeći od njegovih riječi: Dragi mladi –vi ste budućnost svijeta i nada Crkve –propovjednik je pozvao mlade da poslu-šaju svog Prijatelja koji ih uči i pozivada slijede Krista i da budu otvoreni i ras-položeni za one ideale koje je on propo-vijedao, svjedočio i za koje je umro a tosu istina, nada, milosrđe i praštanje anadasve ljubav. Papa Ivan Pavao II. jerekao da bi ljubav trebala biti legitima-

5/2011 � Zvonik8

JubilejiStari Žednik

Stota obljetnica crkve sv. MarkaPiše: Andrija Anišić

cija svakog mladića i djevojke a naposeonih kršćanskih. Reci mi kakva je tvojaljubav i reći ću ti tko si, zaključio je pro-povjednik Papinim riječima i istaknuo:Ako budete slijedili Krista i ako ljubav,onakva ljubav o kojoj je sv. Pavao ispje-vao svoj hvalospjev, bude način vašegaživota, vaša će župa imati još ljepšu isvjetliju budućnost.

Mons. Anišić je pohvalio organiza-tore što su na ovo slavlje pozvali i mladeiz grada i okolnih župa, jer je lijepo imilo kad braća žive i slave zajedno, amisi su pjevali vokalno instrumentalnisastavi žedničke župe „Markovi lavovi“(mladi) i „Sv. Marko“ (djeca). Oni suposlije mise priredili i glazbenu medita-ciju kojom je ravnala Nataša Perčić uzpratnju na gitari i sintisajzeru ZoltánaVincéra. Poslije svete mise mladi vjer-nici žedničke župe priredili su druženjeza svoje goste u prostorijama župe.

Zvonik � 5/2011 9

Jubileji

Predstavljanje knjige „Selo na raskrižju putova – stoljetnica

žedničke župe“

Knjiga dr. Ante Sekulića „Selo na raskrižju putova –stoljetnica žedničke župe“ predstavljena je 26. travnja. Na po-četku programa okupljene je pozdravio župnik Željko Šipek.On je istaknuo: Ostva- ren jesan koji smo dugo sa- njali,imamo monografiju o našojžupi i crkvi u kojoj je za- bilje-ženo sve ono što se doga- đalou proteklih stotinu go- dina.Ova knjiga bit će trajni spo-men i ovoga jubileja i zatosmo osobito ponosni. On jezatim zahvalio autoru dr. AntiSekuliću, mons. dr. AndrijiKopiloviću, predsjedavaju-ćem Katoličkog instituta zakulturu, povijest i duhovnost„Ivan Antunović“ koji je knji-gu objavio i darovao sredstvaza njezino objavljivanje kao isvima koji su sudjelovali unjezinoj pripremi. U svomobraćanju okupljenima dr. Kopilović je naglasio da je knjigaplod dugogodišnje plodne suradnje i prijateljevanja s dr. Se-kulićem, koji se iako je u poznim godinama rado prihvatiotoga zahtjevnoga djela i dovršio ga na vrijeme. Knjigu je pred-stavio mr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela In-stituta. On je među ostalim rekao: Proslava stote obljetnicejedne crkve doista je veliki događaj. Za tako značajnu obljet-nicu, pojedine župne zajednice pripremaju se dugo i nastojeproslavu učiniti što sadržajnijom. Međutim, nije svakoj žup-noj zajednici uspjelo za stoljetnicu svoje crkve prirediti knjiguo povijesti crkve, odnosno župe, kao što to uspjelo žedničkoj.Još je rjeđi slučaj da o povijesti crkve i župe piše provjereniznanstvenik, akademik, zaljubljenik u svoj zavičaj, u salaše, u

svoj narod, u svoju rodnu župu… Upravo takvu knjigu dobilisu Žedničani za svoj veliki jubilej. Ova knjiga pisana je punogodina. Akademik Ante Sekulić prikupljao je građu o Žedniku,čuvao ju, dopunjavao, pisao ju srcem i kao da je sve u njemudozrijevalo čekajući ovu godinu, ovaj dan da bi pred Žedni-čane – bivše i sadašnje, na svečani slavljenički stol stavio sla-tki plod – knjigu pod naslovom „Selo na raskrižju putova – sto-ljetnica žedničke župe“.

Ante Sekulić ovom knjigom želio je počastiti crkvu ukojoj je izmolio puno molitavai primio brojne milosti, župuu kojoj je proživio djetinjstvoi mladost kao najljepše i naj-potresnije dane svoga života.Osim toga, ovom knjigomželio je počastiti i sam Žednik– selo na raskrižju putova. Otomu svjedoči već sama po-sveta knjige: Svima, živima ipokojnima, koji vole i milujužedničke ravnice, uzvisice i do-love pod zaštitom sv. Marka.Knjiga ima 149 stranica i 120fotografija o crkvi, iz životažupne zajednice kao i iz sala-šarskog života Žedničana.

Na misi su mladi u na-rodnim nošnjama pročitali nekoliko odlomaka iz knjige a namisi i na promociji pjevao je zbor Collegium musicum catho-licum pod ravnanjem Miroslava Stantića.

Na kraju predstavljanja knjige okupljenima se obratio isam autor evocirajući mnoge uspomene iz djetinjstva i mla-dosti koje je proživio u žedničkoj župi a napose na salašusvoga „dide“. Zahvalio je Bogu na brojnim milostima koje jetu primio ali i na svemu što je Bog učinio u žedničkoj crkvi ižupi. On je ohrabrio Žedničane da i dalje ostanu vjerni Bogui sebi ali i da čuvaju zemlju na koju ih je Bog doveo jer nijedna ih zemlja neće tako primiti kao njihova ravnica. I vje-rujte mi, nigdje ravnica nije tako lijepa kao u našoj Bačkoj. Jaimam devedeset godina, ali nikada nisam zaboravio Žednik isve ono što sam ovdje primio i proživio.

Iz povijesti crkve i župeŽednik je 1910. godine s okolnim naseljima

Ðurđinom, Zobnaticom i Verušićem imao okoosam tisuća vjernika te je bilo neophodno sagra-diti crkvu za njihove vjerničke potrebe. Na sjed-nici Poglavarstva grada Subotice još 1900. godinebili su svjesni te činjenice te su donijeli odluku dase imaju sagraditi crkve u okolnim selima – u Ta-vankutu, Žedniku i Ðurđinu. Gradsko vijeće je 24.veljače 1906. godine povjerilo gradnju crkve uŽedniku Sigismundu Moravcu. Gradnja crkve jezavršena 27. listopada 1909. godine ali je, iz ne-poznatih razloga, posvećena tek 3. travnja 1911. godine na Cvjetnicu.

Dužina crkve je 48,1 m, širina 11,63 m. Visina prvotnog tornja 47,11. On je,međutim, u oluji 1925. godine srušen te mu je do danas visina ostala samo 30 m.Crkva je sagrađena u gotskom stilu, ali u njoj ima i tragova romaničkog stila jersu lukovi na prozorima kružni. Ima četiri zvona od kojih je najveće 530 kg. Ma-tice se vode od 1913. godine. Prvim župnikom imenovan je Benjamin Hegedüsa najpoznatiji i najzaslužniji župnici u proteklih sto godina bili su Petar Evetovići Franjo Vujković. zk

vh.org.rs

Uskrsni koncert u franjevačkom samostanu u BačuKad gledam ja nebesa Tvoja, naziv je skladbe po

kojoj bi se mogao nazvati ovogodišnji Uskrsni koncertodržan u ponedjeljak, 25. travnja, u crkvi franjevačkogsamostana Uznesenja Blažene Djevice Marije u Baču.

Već je postalo tradicijom,da se u ovom kraju veliki vjer-ski blagdani obilježavaju i kon-certima duhovne glazbe, nakojima se okupljaju pripadnicirazličitih konfesija i ljudi kojitragaju za duhovnošću, ljepo-tom i svrhom života. U organi-zaciji Gradskog zbora „Neven“iz Bača i gostujućih zborova iinstrumentalnih solista, pu-blika je imala prigodu čuti 30-aksakralnih skladba u izvedbama10 ansambala i solista. U dobrom odabiru skladbi mr. JurajaSuđija, koji je osmislio program, dirigirao i bio duša ove glaz-beno-duhovne večeri, bilo je mjesta za sve glazbene ukuse i

pripadnike svih vjeroispovijesti. Uzevši u obzir opću glazbenukulturu u našoj društvenoj zajednici i mogućnosti samih iz-vođača, u programu su se našle i skladbe Čajkovskog, J. S.Bacha, A. Vivaldija, Mozarta, F. Schuberta, Mokranjca, ali itradicionalna, narodna i negro spiritual glazba.

Združeni vokalno-instrumentalni omladinski sastav Pla-mienky Bač i Selenča, pod vodstvom Marije Nosal, Gradskizbor Neven Bač, zbor Evangeličke a. v. crkve Ozvena iz Se-

lenče, Komorni zbor Zvony Selenčate solisti: Emilija Kovačev na kla-viru, Nenad Pušara, gitara, DavidBertran, harmonika, Juraj Sudjiml., violina, te vokalna solisticaLeonora Sudji, maksimalno su setrudili dočarati muku i stradanjekao i veličinu, spas i pobjedu IsusaKrista.

Na koncertu je glazba bilapuno više nego što joj ime kazuje.U svakoj osobi u publici odzvanjalaje na osobit način u duhu najvećeg

kršćanskog blagdana Uskrsa. Zvonimir Pelajić

Uskrsni koncert katedralnog zbora„Albe Vidaković“

U tjednu iza Uskrsa, točnije 28. travnja, katedralnizbor „Albe Vidaković“ održao je 21. puta uskrsni kon-cert u subotičkoj katedrali. Godina koncerta baš i nijejubilarna koliko je izbor skladatelja čijih se obljetnicasmrti i rođenja zbor spomenuo u odabiru svojihskladba.

Stotinu i pedeset godina jeod rođenja subotičkog skladate-lja Ernőa Lányija, čiji je himanmuci Isusovoj publika imala pri-liku čuti. Proslavljamo i 230 go-dina od rođenja Ðure Arnolda,dugogodišnjeg regens chorijanaše katedrale, čiju je Pravedni-kovu pjesmu izveo zbor. Odsmrti Milana Asića koji je sura-đivao sa zborom prošlo je 25 go-dina, a iz njegova opusa zbor jeza ovu priliku odabrao Vazmenihvalospjev. Od smrti Mate Leš-ćana, hrvatskog skladatelja čijepsalme i himne često čujemo na misama prošlo je 20 godina,a zbor je pjevao Uskrsni himan.

Koncert je počeo moćnim zvucima orgulja koje je vještosvirao Alen Kopunović Legetin. Svoje umijeće i virtuoznostpokazao je i u čuvenim Bachovim djelima: Tocati i fugi ud-mollu. Što to vuče ovog umjetnika da nam virtuozno pred-stavi glazbu? Možda su to subotički korijeni ili misao da je po-tekao baš iz ovoga zbora. Sve skladbe u kojima je pjevao zbor,Alen je pratio na orguljama i dao im posebni čar. Još jedanumjetnik potekao je iz ovog zbora, i na koncertu nam otpjevaoUskrsni himan Mate Lešćana, a to je Franjo Vojnić Hajdukkoji završava glazbenu akademiju u Italiji, odsjek solo pjeva-nje i violina, i potvrđuje se kao pravi solo pjevač. Na koncertusu se mogle čuti još dvije solo izvedbe koje je pratio dugogo-dišnji suradnik zbora, Subotički tamburaški orkestar koji ove

godine proslavlja 35 godina rada, a neprekidna suradnja or-kestra i zbora traje punih 25 godina. Ova plodna suradnja do-vela je tamburu na posebno mjesto kada je u pitanju crkvenaglazba. Božić i polnoćka u katedrali ne mogu se zamisliti beztambure pa su tambure i ovoga koncerta odjeknule katedra-lom. Tradicionalnom pjesmom Blagoslovio te Bog, za koju jearanžman napisala Nela Skenderović, Antonija Piukovićsvojom solo izvedbom dotaknula je na posebni način slušate-lje, jer pjesma koju je izvela još nije slušana na ovakvim kon-certima. Marija Jaramazović bila je također solistica ove ve-

čeri, i na način na koji samo onato umije predstavila je pjesmeNikole Jaramazovića „Kajemse Isuse“ i „Čuvaj me Bože“,koje je pjevala i na Hosanafestu.„Isus usta slavni“ zaorilo se kadaje zbor sišao s kora na oltar, uztamburaše i aranžmane koje jeStipan Jaramazović za ovajkoncert posebno „dotjerao“,zaorile su se i pjesme Citare oc-tohorde, dobro svima poznate„Uskrsnu Isus doista“, „Pjevajhvale Magdaleno“ i „Nek minemajko“. Kako ove stare, pučke

uskrsne pjesme dobro zvuče uz pratnju tamburica, znaju onikoji su radost Uskrsa uspjeli doživjeti uživajući u glazbi kojuje pružilo puno vrijednih suradnika, običnih ljudi, koji Uskrsnose u duši. To se vidjelo po publici koja je pjevala sa zborom.Spojiti sve ove ljude na tako neobičan i lijep način, ponovno jeuspjela sestra Mirjam Pandžić. I ona je u znaku jubileja ovegodine, jer obilježava 45 godina redovničkoga života i 45 go-dina orguljaške službe.

Ovim koncertom s. Mirjam izriče Bogu HVALA za sveobljetnice. Neka joj Bog da snagu za još puno lijepih konce-rata na kojima će publika ponovno uspjeti „razgaliti dušu“.Handelov „Aleluja“ uz pratnju tamburaša, onako nenajavljenu bisu, bio je najveće iznenađenje za sve slušatelje. Odlazećiiz katedrale, i izvođači i publika, pune duše i zadovoljni, na-daju se i čekaju novi Uskrs. /Marina Piuković/

5/2011 � Zvonik10

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Uskrs u crkvi svetog Lovre u SontiI ove godine najveći kršćanski blagdan, Uskrs, sve-

čano je proslavljen u crkvi sv. Lovre u Sonti. Na Velikipetak u prijepodnevnim satima, u organizaciji vlč. Do-minika i njegove sestre, vjeroučiteljice Kristine Ralbov-sky, školska djeca priredila su performans na temumuke Isusa Krista.

Na sam dan Uskrsa, u vrijeme neposredno prije Malemise, vlč. Dominik blagoslovio je tradicionalna uskrsna jela,prenesena u pletenim košarama prekrivenim ručno tkanim,starinskim „tarcima“. U slavu Krista, u crkvi je priređen i tra-dicionalni uskrsni koncert, započet pola sata prije Velikemise. Izvedbom dvaju crkvenih pučkih napjeva i pjesme„Majka Marija“, koju je na svoje stihove skladala Božana Vi-daković, velikom broju vjernika, kako iz Sonte, tako i Son-ćana koji su došli iz više europskih zemalja, a najveći broj izmatične domovine Hrvatske, predstavili su se tamburaški sa-stav i pjevački zbor Kulturno prosvjetne zajednice Hrvata „Šo-

kadija“. Recitiranjem prigodnih stihova u koncertu su sudje-lovala i djeca župe Sonta, polaznici satova vjeronauka u OŠ„Ivan Goran Kovačić“. Male recitatore pripremila je vjerouči-teljica Kristina Ralbovsky, a svečanu svetu misu predvodio jevlč. Dominik Ralbovsky. /Ivan Andrašić/

Uskrsni koncert u crkvi sv. Jurja u VajskojOvogodišnje proštenje sv. Jurja, zaštitnika Vajske, župljani ovoga mjesta

su, zbog uskrsnih blagdana, proslavili tek u ponedjeljak 2. svibnja. Upravotoga dana HKPU Zora i MO DSHV-a Vajska priredili su prvi puta od osnutkaove udruge Uskrsni koncert u župnoj crkvi sv. Jurja u Vajskoj.

Nazočne je na početku koncerta pozdravio tajnik HNV-a i tajnik udruge ZoraŽeljko Pakledinac. Uz domaćine u programu su sudjelovali ženska pjevačka skupinaHKPD-a „Silvije Strahimir Kranjčević“ iz Berega i pjesnik iz Bođana Josip DumendžićMeštar.

Mješoviti pjevački zbor mlade udruge Zora pod vodstvom voditeljice i orguljašiceNermine Košutić, zdušno je izveo nekoliko tradicionalnih uskrsnih pjesama. Ženskapjevačka skupina HKPD-a Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega, vrlo sigurno i dobrouvježbana, interpretirala je skladbe unisono, koje bi se mogle podijeliti u tri cjeline. Bilesu to marijanske pjesme, uskrsne te duhovne šansone, a sve su pjevane a cappella. Kaoposljednja pjesma u njihovu programu našla se skladba Krist na žalu, za koju je tekst na-pisao upravo proglašeni blaženim papa Ivan Pavao II.

Pjesnik Josip Dumendžić Meštar kazivao je više svojih pjesama posvećenih najve-ćem kršćanskom blagdanu Uskrsu, a u inače lijepom ambijentu crkve živi ukras pred-stavljalo je dvoje djece odjevene u lijepo šokačko ruho. Za pohvalu je što su koncertunazočili i predstavnici hrvatskih kulturnih udruga općine Bač te ugledni gosti, direktorNIU „Hrvatska riječ“ Ivan Karan sa suprugom, koji je novoj udruzi darivao kompletknjiga, tjednika i publikacija, potom domaći župnik vlč. Josip Kujundžić i bački i pla-vanjski župnik vlč. Josip Štefković. Među gostima je bila i voditeljica KUD-a „Tka-

nica“ iz VinkovacaJasminka Nikolićs kojom je već dogo-vorena suradnja dvi-ju udruga. KUD„Tkanica“ prireditće 25. lipnja cjelove-černji koncert u Vaj-skoj. Time se HKPU„Zora“ jasno profi-lira i postaje značaj-nim čimbenikommeđu hrvatskimkulturnim udruga-ma u Podunavlju.

Zvonimir Pelajić

Zvonik � 5/2011 11

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Održana tribina uĐurđinu

U župnoj dvorani crkve sv.Josipa Radnika u Ðurđinu odr-žana je 8. svibnja župna tribinana temu „Obitelj u djelima bis-kupa Ivana Antunovića“. Pre-davač na tribini je bio preč. An-drija Anišić.

Preč. Andrija na veoma lijep irazumljiv način prikazao je obiteljkako ju je vidio biskup Ivan Antu-nović u svojim djelima, posebno umolitveniku koji je biskup napisao.Molitvenik je tako dobro napisanda onaj tko ga pročita stječe dojamda je biskup toliko dobro poznavaoobiteljski život svoga vremena kaoda je živio zajedno s tim obiteljima.

Svatko od nazočnih je mogaočuti puno toga korisnog za sebe,jer je u djelu o kome je predavačgovorio, biskup Ivan Antunović na-pisao molitve za muževe, za žene,djecu, roditelje, udovice, udovce.Neke od molitava su direktnaobraćanja i razgovori s Isusom,zato je ovaj molitvenik veoma za-nimljiv i specifičan. Sadržaj moli-tvenika nije vremenski vezan samoza doba u kome je biskup živio, većon može koristiti i suvremenomčovjeku. S tribine smo otišli zado-voljni onim što smo čuli, zaintere-sirani da pročitamo molitvenik bis-kupa Ivana Antunovića.

Marica Stantićzkvh.org.rs

Cvjetnica u Vajskoj S maslinovim grančicama, cicamacama i raz-

nim buketima cvijeća, s pjesmom na usnama, vjer-nici župe sv. Jurja na čelu s križem i našim vlč. Jo-sipom Kujundžićem, krenuli su na Kalvariju, sim-bolizirajući Isusov ulazak u Jeruzalem.

Dugo se ovako lijepi broj vjernika nije okupio kao uovu nedjelju, pa je crkva vidno bila popunjena, a pjevačkizbor koji je uvježbavala kantorica Marija Ihas, skladno jeotpjevao cijelu misu. Već dugi niz godina pjeva se i MukaIsusa Krista po Mateju. Lijepu, kratku i sažetu propovijedje održao domaći župnik Vajske i Bođana vlč. Josip, kojise osvrnuo na muku Isusovu. Pogledajmo tko je bio i pra-tio Isusa na njegovom križnom i teškom putu do Golgote.Od Marije, njegove majke, Veronike, koja mu je pružilarubac, Šimuna Cirenca kojega su prisilili da pomogne no-siti križ, bogoljubnih žena, koje su plakale nad njim, nje-govog učenika Ivana, pa i onih koji su se podrugivali, plju-vali, psovali i naslađivali se njegovim mukama. Među na-brojanim likovima, svatko može naći svoju ulogu i svoj lik,rekao je župnik. Da bismo mogli nositi svoj križ strpljivo ilagano, tu je sveta ispovijed. Ispovjedimo se svome Bogu,jer je neopisivo dobar, i on će nam oprostiti svoje pogreškete ćemo moći do kraja nositi svoj križ, teret, strpljivo i la-gano, zaključio je župnik. /P. P./

Sjednica katoličkih nad/biskupa iz Srbije u Petrovaradinu

Sjednica dijecezanskih nad/biskupa iz nad/biskupijau Srbiji održana je 10. svibnja u privremenoj rezidencijisrijemskoga biskupa, pod predsjedanjem beogradskognadbiskupa i metropolita mons. Stanislava Hočevara.

Uz biskupa domaćina Ðuru Gašparovića i nadbiskupa Ho-čevara na sjednici su sudjelovali i biskupi subotički Ivan Pén-zes, apostolski egzarh za vjernike katolike bizantskog obreda uSrbiji i Crnoj Gori Ðura Džudžar, zrenjaninski Ladislav Nemette na prvom dijelu sjednice povjerenici za pastoral mladih IvicaDamjanović i Stojan Kalapiš. Na dnevnom redu sjednice bilesu teme svjetski susret mladih sa Svetim Ocem u Madridu, radCaritasa Srbije, povrat imovine, katehizacija, i druge teme. U poz-dravnoj riječi biskup Gašparović izrazio je zahvalnost što se sjed-nica održava u Petrovaradinu i spomenuo da su ovakve sjednicebiskupa nad/biskupija u Srbiji potrebne i korisne, tim više štose radi o mnogim pitanjima biskupijskim, međubiskupijskim idruštvenim koja su vlastita samo na ovom terenu, dok se drugapitanja rješavaju na razini Međunarodne biskupske konferencijesv. Ćirila i Metoda.

Povjerenik za pastoral mladih Damjanović predstavio je re-zultate organizacije hodočašća ove godine na Svjetski susret mla-dih u Madridu, kao i pripreme za ovogodišnji susret mladih iznad/biskupija u Srbiji u Biskupijskom svetištu Majke Božje Te-kijske u Petrovaradinu. Bilo je nadalje riječi o djelovanju Cari-tasa Srbije na ovim prostorima, o daljnjem radu i zauzetosti okopovrata crkvene imovine, posebno kulturnih dobara, te o radupovjerenstva za katehizaciju i vjeronauk u školama. /TomislavMađarević/

5/2011 � Zvonik12

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Proslava proglašenja blaženim pape Ivana Pavla II.

Svetom misom na Bunariću, 1. svibnja, službenosu započela hodočašća na Marijansko svetište Bunarićkraj Subotice.

Kao i svake godine, na nedjelju Božanskog Milosrđa za-počelo je redovito hodočašće na Bunarić, međutim, jednaokolnost učinila je ovogodišnji početak izvanrednim. Togadana je prije podne bilo proglašenje blaženim pape IvanaPavla II. u Vatikanu. Kapela Euharistije na Bunariću podig-nuta je na spomen Ivana Pavla II., a sada je blagoslovljena unjegovu čast. Svetu misu je predvodio i propovijedao mons.

Stanislav Hočevar, nadbiskup i metropolita beogradski, dokje na mađarskom jeziku homiliju izrekao vlč. dr. OszkárCsizmár. Radio Marija je izravno prenosila ovaj događaj./Csaba Kovács/

IsprikaU prošlom broju Zvonika, na str. 13, potkrala se pogreška te je biskup Ladislav Német u tekstu potpisan kao srijemski, a ne zrenjaninski

biskup. Uredništvo Zvonika ispričava se biskupu Németu i čitateljima.

Krizma u Starom ŽednikuU župnoj crkvi sv. Marka u Starom Žedniku, 8. svibnja

osamnaest krizmanika, primilo je u godini jubileja našecrkve, darove Duha Svetoga. Svečano euharistijsko slavljepredvodio je subotički biskup msgr. dr Ivan Pénzes, a ukoncelebraciji su još sudjelovali dekan preč. Julije Bašić,tajnik subotičke biskupije mr. Mirko Štefković i župnik do-maćin preč. Željko Šipek.

U svojoj propovijedi, biskup se obratio krizmanicima istak-nuvši da po darovima Duha Svetoga koje danas primaju, postajuravnopravni članovi svoje zajednice – Crkve, te ih je pozvao dabudu udovi Kristove Crkve, i da se stave u službu zajednice. Po-sebni naglasak je stavio na radosno služenje zajednici po uzoruna Isusa koji je rekao da nije došao biti služen, nego služiti. A daje to moguće i u današnje vrijeme ostvariti, istaknuo je lik našegsuvremenika, novog blaženika, svima nama dragog Ivana PavlaII., koji je sav svoj život stavio u službu drugima. Naglasio je da ježivot Ivana Pavla II. bio ispunjen patnjom i to već u djetinjstvu imladosti, a patnje i trpljenja nije bio lišen ni kao Petrov nasljednik.Trpljenje je sastavni dio života i za čovjeka kršćanina ima smisla,isto kao i radost, a bez trpljenja se u životu ne dolazi do velikihstvari, rekao je biskup. Misno slavlje uljepšao je zbor Sv. Markapod vodstvom kantora Nikole Ostrogonca. /Ljubica Vukov/

Proslava spomendana sv. Marka u Lemešu

Na spomendan sv. Marka evanđelista, 25. travnja, ak-tualni bandaši i bandašice u pratnji ostalih članovaHBKUD-a „Lemeš“, odjeveni u bunjevačku narodnu noš-nju, donijeli su mlado žito na blagoslov u crkvu RođenjaBDM u Lemešu.

Ovom svečanosti Lemešani tradicionalno započinju pripraveza Dužijancu. Svečanu svetu misu uz prisustvo mnoštva vjernika,predvodio je mjesni župnik Antal Egedi. /Lucia Tošaki/

45. međunarodni daniMeđunarodne federacije centara

pripreme za brak Od 28. travnja do 1. svibnja održani su u Ho-

telu Mani u Malinskoj na otoku Krku, 45. među-narodni dani Međunarodne federacije centara pri-preme za brak (FICPM). Domaćin i organizatorovog značajnog skupa bili su Krčka biskupija iUdruga bračni i obiteljski nauk – BONA iz Zagrebana čijem je čelu obitelj Zlatka i Zrinke Gregov.

Na skupu je bilo prisutno više od dvije stotine su-dionika iz četrnaest zemalja sa tri kontinenta. Sudionicikongresa su bili bračni parovi i svećenici koji vode pri-prave za brak u svojim biskupijama. Među sudionicimasu bili i mladi i djeca za koje je pripremljen posebno pri-lagođen program.

Tema kongresa je bila Razumni odnos prema mate-rijalnim dobrima u braku i obitelji. Prvog dana preda-vanje je održao talijanski socionol Luigi Ghia na temu:Bračni par, obitelj i materijalna dobra. Tema je obrađenasa sociološkog gledišta. Drugog dana je švicarski psi-holog Laurent Busset održao predavanje na istu temu alisa psihološkim naglaskom. Karmelićanin o. Dario To-kić imao je predavanje na istu temu ali s teološkogaspekta. Poslije svih predavanja bila je plodna diskusijai radionice po jezičnim skupinama.

U subotu, 30. travnja, u poslijepodnevnim satimaorganiziran je posjet franjevačkom samostanu na Ko-šljunu te znamenitim mjestima Vrbniku i gradu Krku. Ukrčkoj katedrali svečanu misu predvodio je mjesni bis-kup mons. Valter Župan, koji je pri Hrvatskoj biskup-skoj konfereniji na čelu Vijeća obitelji.

Na konferenciji u Malinskoj prvi puta sudjelovao jepredstavnik iz Crne Gore vlč. Dejan Turza, a iz našebiskupije sudjelovao je bračni par Grge i BlaženkeBašić Palković sa svojom kćerkom Melitom i pročel-nik Vijeća za obitelj Subotičke biskupije vlč. FranjoIvanković.

Na susretu je dogovoreno da se uspostavi kvalitet-nija suradnja na polju pastorala obitelji naše biskupije ibiskupija u Republici Hrvatskoj. Nekoliko bračnih pa-rova koji su vodili radionice obećali su nam pomoći svo-jim sudjelovanjem na danu obitelji naše biskupije koji ćese održati na Bunariću 20. kolovoza ove godine.

Franjo I.

13

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Zvonik � 5/2011 zkvh.org.rs

Pet godina Škole animatoraSubotičke biskupije

Škola animatora Subotičke biskupije zamlade ove godine obilježava mali jubilej od petgodina. Takav susret održan je u župi Sonta usklopu pete Škole animatora od 26. do 28. trav-nja kao „Oratorij don Bosca za djecu“.

Na susretu je sudjelovalo oko 140 djece i mladihiz raznih mjesta Vojvodine i Hrvatske, raznih nacio-nalnosti (hrvatske, mađarske, slovačke, rusinske iukrajinske) i konfesija (katoličke, grkokatoličke, pra-voslavne). Tu su bili i vjeroučitelji sa svojom djecom,kao i redovnice Vasilijanke iz Kule i sv. Križa iz Ða-kova. Program je sadržavao molitveni, tematski i re-kreativni dio. Tema je bila: Život i djelo don Bosca, štosu djeca scenski prikazala kod euharistijskog slavlja.Sav rad je bio obilježen radosnim druženjem, kreativ-nim radionicama, društvenim igrama i plesovima. Posebni sudoživljaj bile igre bez granica, no djecu su oduševljavale mo-gućnosti raznih igara u dvorištu župe, od klackalica, ljuljačkii trambolina, do biljara, stolnog tenisa i stolnog nogometa, od-bojke i košarke.

Vrhunac susreta bilo je euharistijsko slavlje, kao zahvalaza pet godina Škole animatora, koje je predvodio beogradskinadbiskup mons. Stanislav Hočevar u koncelebraciji s ar-hiprezbiterom Jakobom Pfeiferom i župnikom DominikomRalbovskim. Nadbiskup je kao salezijanac izrazio radost što

se duh don Bosca unosi i u odgoj današnje mladeži. Podrža-vajući ovakav rad za djecu i mlade, odao je priznanje organi-zatorima i voditeljima ovih susreta, vlč. Dominiku Ralbov-skom, kojega je 2004. imenovao koordinatorom pastoralamladih na području biskupske konferencije SCG, kao i nje-govoj sestri, vjeroučiteljici Kristini, pripadnici staleža Ordovirginum. Na Misi je bio i predstavnik Pravoslavne crkve, kaoi predstavnici kulturnih i društveno-političkih organizacija ivlasti, čime je došlo do izražaja kako dobar odgoj mlade ge-neracije predstavlja zajednički interes svih prisutnih.

Kristina Ralbovsky

Uskrs fest 2011. – Prvi puta nenatjecateljskog karaktera

„Prava vrijednost Uskrs festa je svjedočenje IsusaKrista“, naglasio je predsjednik Odbora HBK za mladepomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski na 30. jubilar-nom Uskrs festu koji je 1. svibnja održan u Zagrebu uKoncertnoj dvorani „Vatroslava Lisinskog“.

Uskrs fest 2011. – uz viso-ko pokroviteljstvo Hrvatskebiskupske konferencije – orga-nizirali su Odbor HBK za mla-de i Hrvatski katolički radio.Večer je krasio prvi puta nakondugo godina nenatjecateljskikarakter. Uz veliku 30. obljet-nicu najstarijeg festivala krš-ćanske glazbe kod nas, time sehtjelo još snažnije posvijestititoga dana značaj beatifikacijeIvana Pavla II. i skori dolazak uHrvatsku njegova nasljednikana Petrovoj stolici pape Bene-dikta XVI.

Upravo zato nakon što jeotpjevano 20 izvrsnih i pijevnihpjesama – bitno je reći, vidno iosjetno, u nenatjecateljskomruhu – biskup Gorski je okupljenima u „Lisinskom“ poručio:Iz glazbe, iz riječi, iz geste izlazi vjera u Isusa Krista. I zatodragi mladi budite ponosni na svoju katoličku vjeru, Crkvu isvoj hrvatski narod. U tome duhu citirao je i nezaboravne ri-

ječi bl. Ivana Pavla II: Zato će i biti bdijenje i klanjanje predPresvetim, jer Sveti Otac želi moliti s mladima da bi pokazaojednu silno važnu istinu, rekao je predsjednik Odbora HBKza mlade. Prvi puta u svojoj dugoj tradiciji vizualni identitetUskrs festa je ostvaren u suradnji s jednim umjetnikom – aka-demskim slikarom Tomislavom Buntakom.

Nastupili su izvođači iz Hrvatske: Apostoli mira, VIS Izi-dor, Corpus Domini, Sperantes i Darijo Marunčić, Bog je lju-bav i Frama Požega, Incanto, Općinski orkestar i pučki pje-vači Vrbnik, Davor Terzić, Petra Lešković, Maja Tadić, Anita

Vincek, Mir, Danijel Svalina,Dajana Blažević, Damir Topić iklapa Levanda, Danijel LekoDani, Emanuel, Otkrivenje;Bosne i Hercegovine: FramaŠiroki Brijeg; i nakon više de-setaka godina iz Slovenije:Nuška Drašček.

Medijski pokrovitelji Us-krs festa 2011. bili su su: IKA,Radio Marija-Hrvatska, KTA,Glas Koncila, Katolički tjednik,Radio postaja Mir Međugorje,Radio Marija–Srbija, Radio Ma-rija Bistrica, Duhovna scena,Radio Vukovar, Radio Lošinj –Jadranka, Radio Bljesak, RadioMrežnica, Veritas – Glasnik sv.Antuna Padovanskog, Kana,Zvona, Zvonik, Postulatura bl.

Ivana Merza, Vukovarske novine, Veritas Magnificat i CMC.Televizijski je izravno večer prenosio HRT+, a radijski

HKR i pridružena radija i radijske postaje.

5/2011 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

U subotičkoj župi sv. Roka, 30. travnja, uoči pro-glašenja blaženim Ivana Pavla II., održano je bdijenjekoje je bilo protkano video i audio zapisima iz života idjelovanja Ivana Pavla II.

Mladi su čitali odabrane tekstove iz Papinih enciklika.Sve je bilo protkano prigodnim pjesmama koje su predvodili

mladi iz VIS-a „Proroci“ a okupljeni su molili Krunicu božan-skog milosrđa i razmatrali otajstva svjetla Gospine krunicekoja je odobrio novi blaženik.

Poslije bdijenja u crkvi u prostorijama župe oni koji suželjeli pogledali su igrani film „Karol“ koji je na dirljiv načinprikazao život i djelovanje Karola Wojtyle od rođenja do iz-bora za papu. /A. A./

Proslava Gospe FatimskeTradicionalno u podne proslavljena je 13. svibnja

sveta misa u Bačkom Monoštoru, o blagdanu GospeFatimske, koja se u ovom selu štuje već dugi niz go-dina.

Svetu misu je predvodio i propovijedao vlč. DominikRalbovsky, župnik iz Sonte, a koncelebrirali su vlč. GoranVilov i preč. Jakob Pfeifer. Crkva svetog Petra i Pavla bilaje puna vjernika koji su se i nakon svete mise zadržali u mo-litvi pred Gospinim kipom. Propovjednik je istaknuo kako tre-bamo biti svjesni da se i danas događaju čuda, samo se tre-bamo utjecati Mariji za zagovor i vjerovati da će nas poma-gati kod svoga Sina. /Csaba Kovács/

Zvonik � 5/2011 15

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Bdijenje uoči proglašenja blaženim Ivana Pavla II.

Raste zanimanje za hagioterapijuU subotičkom Katoličkom krugu, 5. svibnja odr-

žana je druga tribina na temu „Hagioterapijom do du-hovnog zdravlja“. U svom predavanju Katarina Ralbov-sky, dugogodišnja djelatnica Centra za duhovnu pomoćiz Zagreba, naglasila je i ovog puta značaj duhovnogpodručja za cjelokupni čovjekov život a osobito značajvjere za duhovno zdravlje. Ona je, kako je naglasila,više govorila iz života nego li teorijski jer je i sama usvom radu imala oko tri tisuće slučajeva.

Zainteresirani su o hagioterapiji mogli slušati i na tzv.Hagioterapijskim susretima koji se ponedjeljkom održavajuu vjeronaučnoj dvorani župe sv. Roka u Subotici. Dosada jeodržano sedam takvih susreta. Na tim susretima okupljeni suslušali kratka video izlaganja prof. Tomislava Ivančića, nje-govo razmatranje o vjeri u audio obliku, zatim su slušali Božjuriječ i nadahnuti tom riječju upućivali Bogu svoje molitve izahvale. Na kraju je uvijek bila prigoda za pitanja ili osobnasvjedočenja.

U ponedjeljak, 9. svibnja na Hagioterapijskom susretugošća je bila Katarina Ralbovsky koja je predvodila medita-ciju i protumačila kako nastaju duhovne rane u čovjeku po-kazujući put ozdravljenja u poštivanju duhovnog područja čo-vjekove osobe što za vjernike prije svega znači vjeru u Bogai život po njegovim zapovijedima. Susret je završio brojnimmolitvenim zazivima i zahvalama. Sutradan je Katarina Ral-bovsky primala na osobne razgovore što je i bit hagioterapije,jer se kroz te razgovore nastoji doći do uzroka problema i bo-lesti te u svjetlu hagioterapije ponuditi konkretna rješenja od-nosne „duhovne lijekove“.

A. A. zkvh.org.rs

Kroz travanj do blagdana Uskrsa

Mjesec travanj obilježava među ostalim upis bu-dući prvaka u školu. Predškolska ustanova u Irigu„Dječja radost“ proslavila je 1. travnja dan svoje usta-nove. Na poziv ravnateljice Lidije Tomić i župnikBlaž Zmaić pozvan je na priredbu dječice ove usta-nove zajedno s njihovim roditeljima i rodbinom uDom kulture.

Posebno radosna nedjelja bila je IV. korizmenanedjelja 3. travnja jer je slavljena sveta misa za obi-telji: Knežević, Trefalt, Brevak, Majhenšek i zazdravlje. Navečer je župnik nazočio u Zemunu svetojmisi oproštaja od ovozemaljskoga života, p. MarkaKurolta.

U subotu 9. travnja, nakon slavlja svete mise uzzahvalu za 50 godina zajedničkoga života Janike iKatarine Birinji, župnik je nazočio otvorenju 39.smotre amatersko dramskih društava Srijema, gdjesu prve večeri nastupili domaćini Irižani s predsta-vom „Bajka o sinu“.

Na V. korizmenu nedjelju slavljene su svetemise u Irigu, Vrdniku i Šatrincima. Nakon svetemise u Vrdniku, bio je blagoslov novog spomenikasa službom riječi od nedjelje, a uz godišnjicu smrtiAne Knežević.

U ovom tjednu bila je i ispovijed u dekanatu. UIrigu je ispovijed bila 12. travnja. Nakon pokornič-koga bogoslužja s temom: Uči nas, Gospodine, činititvoju volju, uslijedila je osobna ispovijed koja je za-vršila svetom misom za pok. Mijata i Milenka Iva-novića. Sutradan je župnik ispovijedao i predvodiomisu u Nikincima za pok. Lászlóa Ferencija.

Nakon križnoga puta puta, 15. travnja slavljenaje sveta misa za zdravlje obitelji i pokojnu AngelinuFilipović, u želji da uvijek trebamo ljude koji nampokazuju ljubav i pomoć u bolesti.

Nedjeljom Muke Gospodnje ili Cvjetnicom, ula-zimo u slavlja Velikog tjedna u Irigu i Vrdniku, gdjesu prikazane nakane za pokojne članove obitelji: Ka-račić, Stipetić i Klobučar. Nakon slušanja MukeGospodnje, koju su čitala djeca, župnik poručuje:patnja Isusa je brutalna i strasna kao mnoge povijestinašega svijeta. Put poniženja jest put prave proslavečovjeka i Boga u čovjeku. Zato se iz ove smrti trebaroditi doista slobodan i sretan čovjek i čovječanstvo.

Nakon mise posvete ulja na Veliki četvrtak, uSrijemskoj Mitrovici sa svećenicima Srijemske bis-kupije (i grkokatolicima) i njezinim biskupommons. Ðurom Gašparovićem, slavili smo u svo-jim župama misu Večere Gospodnje.

Veliki petak protječe u pobožnosti obiteljskogkrižnog puta na filijali Dobrodol, te obredima na fili-jali Vrdnik, gdje je poslije bio i pokop Zoltana Far-kasa (56) da bi još jednom bili obredi u samoj župiIrig. Obredi Velike subote s procesijom sa svijećamau večernjim satima, uvijek su svečani na filijali Ša-trinci, a u župi Irig obilježavaju se obredi uskrsnuća.Na sam dan Uskrsa svečano je bilo u Irigu uz dvakrštenja, djece obitelji Molnar (Leana i Mina), azatim opet u Vrdniku uz krštenje Aleksandra Ško-berne. /f. f./

Koncert marijanskih pjesama na Tekijama

Srijemska bisku-pija i njezino svetišteGospe snježne na Te-kijama, u Petrovara-dinu, priredili su 7.svibnja koncert mari-janskih pjesama podnazivom „Zdravo Maj-ko tekijska, zdravoSlavo srijemska!“, že-leći obilježiti 130. ob-ljetnicu posvete crkvesvetišta, povezati biskupiju sa susjedima i pokazati raznoli-kost pjesama, na koncert je pozvano šest zborova.

Uz prigodne pozive i plakate, crkvu svetišta posebno je krasio,i putnike namjernike pozivao, veliki pano s obavijestima o samomkoncertu. Prije same svečanosti, svetu misu sa svojim svećenicimaslavio je srijemski biskup Ðuro Gašparović, uz prisustvo svih su-dionika. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor župe Presvetog Troj-stva iz Sr. Karlovaca. Već sam njihov nastup najavio je posebnostovoga događaja. Kao prvi sudionik, nastupio je domaći vokalno in-strumentalni sastav Tekije sa svojih 6 članova, otpjevavši tri, mno-gima poznate, pjesme posvećene Gospi tekijskoj. Ženska pjevačkagrupa HKUD „Bodrog“ iz Bačkog Monoštora, u svojoj šokačkoj noš-nji predstavila se starim pjesmama posvećenim Fatimskoj Gospi kojuna poseban način štuju kao svoju zaštitnicu.

Veliki pljesak izazvao je udruženi nastup dječjeg zbora župa SrcaIsusova iz Šida i Sv. Katarine iz Sota. Nastupio je potom i mješovitizbor pravoslavne crkve Sv. Petra i Pavla iz Petrovaradina „Sv. RomanSlatkopojac“. Svečano odjeveni, pjevajući na rusko-slavenskom je-ziku, izazvali su dostojnu pažnju.

Zbor mladih župe Preslavnoga imena Marijina iz Osijeka pove-zan je s tekijskim svetištem i po svojoj istoimenoj filijalnoj crkviGospe Snježne, pa je i to bio razlog njihova dolaska. Mnogima je ovobila prilika za razgledanje znamenitosti Petrovaradina i Novog Sada.

Prigodnim zahvalama i darovima poslije koncerta, pridružio sei biskup Ðuro. Poželjelo se, a i on sam je to podržao, da koncert po-stane tradicionalan, da ima svoje sponzore i da svake godine sudje-luju drugi izvođači. Neki su već predloženi. /Petar Pitaf/

Koncert zbora „Štefan Štefu“ iz EčkeZbor „Štefan Štefu“ održao je 16. travnja svečani koncert

u katoličkoj crkvi u Ečki. Koncert je organizirao pisac mono-grafije o Ečki, Ervin Gazdag, u suradnji s upravom Katoličkecrkve u Ečki, a izravni prijenos osigurala je Televizija NoviSad.

Davne, 1885. godine, tada student teologije u Aradu, ValeriuMagdu, osnovao je u Ečki „Zborsko čitalačko društvo“, tj. Crkvenozborsko pjevačko dru-štvo. Punih 50 godina Va-leri je skrbio o njegovuradu i opstanku. U poče-tku zbor sa samo 17 pje-vača, uz veliki rad i nemi-novnu emancipaciju že-na, prerasta u zbor spreko 40 članova. Dolas-kom mladoga učitelja Šte-fana Štefua iz Arada 1909.

5/2011 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

godine, koji je bio dobar poznavatelj glazbe, zbornastavlja s aktivnostima. Važna povijesna godinabila je 191l. S godinom kašnjenja, proslavljena je25. obljetnica postojanja i rada zbora. U znak pri-znanja i sjećanja na ovog darovitog mladog čovjekakoji je poginuo na bojnom polju 1914. godine, zbori KUD nose njegovo ime. Poslije rata, rad sa zbo-rom se nastavlja, uz asistenciju mnogih dirigenata.Uglavnom su to bili učitelji ili neki od talentiranijihpjevača. Jubilej, 50 godina postojanja i rada, pri-premile su sve sekcije društva. Zbor je tada bio poddirigentskom palicom učitelja, pjesnika, pisca iumjetnika Mihaia Avrameskua. Proslava jubileja,75 godina postojana i rada „Štefana Štefua“, odr-žana je u kolovozu 1960. godine. Tada su bila dvadirigenta i to Petru Bugariu-Culi i učitelj BarbuTrifu.

Nastupa razdoblje kada se radilo manje i tosamo za posebne prilike. Jubilarna proslava 100.obljetnice postojanja bila je veoma skromna. No,povod još intenzivnijeg rada bilo je organiziranjeXXIX. Festivala rumunjske glazbe i folklora „Ečka89.“, održano u našem mjestu. Zborom je tada rav-nao Andrei Daždju, mladi Ečanin koji je tada radiou Operskom orkestru Narodnog kazališta uNovom Sadu. Nakon Festivala nastao je periodkada nitko stručan nije radio sa zborom, do 1999.godine, kada kao četrnaestogodišnjak RomanBugar, tada učenik Osnovne muzičke škole, preu-zima obvezu raditi sa zborom ponavljajući crkvenepjesme. Prvi put kao ravnatelj zbora, Roman Bugarnastupa na Festivalu u Banatskom Novom Selu2004. godine i osvaja I. mjesto. Od tada pa do da-našnjeg dana na svim Festivalima osvojena su prvamjesta. U Ečki je 2009. godine održan 49. veliki fes-tival folklora Rumunja Vojvodine. KUD se predsta-vio s folklornom sekcijom, vokalnim i instrumen-talnim solistima, kao i muzičkim ansamblom. U2010. godini zbor je proslavio jubilej, 125 godina odpostojanja te je za tu priliku snimio CD u StudijuM Radio Novog Sada, s koledarskim pjesmama, aTelevizija Vojvodine, redakcija na rumunjskom je-ziku, snimila je dokumentarni film povodom ovogdogađaja. Promocija ovog CD-a bila je u Temišvarukada je zbor pjevao u Banatskoj Mitropoliji u Te-mišvaru kao i u temišvarskoj katedrali. Travnja ovegodine, zbor je ponovno u Studiu M Radio NovogSada snimio uskrsnu liturgiju zajedno sa svećeni-kom Gabrielom Bandu.

Zbor je i dalje najaktivnija sekcija KUD-a, radii nastupa na mnogobrojnim priredbama i manifes-tacijama s istim ravnateljem Romanom Bugarom,koji je u međuvremenu postao i dirigent velikogNarodnog orkestra Nacionalnog vijeća rumunjskenacionalne manjine, član Novosadske opere i Sim-fonijskoga orkestra.

Kuriozitet je da zbor i danas, kao i prilikomosnivanja, ima 17 članova: Ion Magda, OlimpiuBugar, Ionel Ciorogar, Marinel Bugar, Anto-nel Bugar, Daniel Ursulescu, Fǎnuţ Magda,Ionel Buţu, Marin Bugar, Iulian Magda, Leo-nardo Brânda, Manuel Magda, RomanCǎdǎrean, Costel Magda, Titus Ciorogar, Iuli-an Bugar, Daniel Magda i dirigent RomanBugar. Janez Jelen

Blagdan svetog Florijana u Mužlji U Mužlji i u Belom Blatu, 8. svibnja vatrogasci su sveča-

no proslavili svoga nebeskoga zaštitnika, sv. Florijana.

Vatrogasci su ušli u crkvu u svečanoj povorci: svi su oni za vrije-me svete mise stajali kao počasna straža. U propovijedi je župnikStanko Tratnjek istaknuo kako je važan poziv vatrogasca koji gasizemaljsku vatru. Poziv kršćanina je još uzvišeniji: gasiti vatru požudei grijeha te spašavati mir, pravdu i ljubav. Na taj način ćemo ugasitipaklenu vatru mržnje i osvete. Zato je sveti Florijan zaštitnik protivzemaljskoga ognja ali i protiv vječne vatre u paklu, rekao je propo-vjednik. Na ovoj misi kršteno je dvoje djece što je posebno uljepšalomisno slavlje, napose roditeljima i kumovima.

Slična svečanost vatrogasaca je bila i u Belom Blatu, gdje su imdragi gosti bili vatrogasci iz Aradaca. /Janez Jelen/

Koncert ansambla Operetika u ZemunuU crkvi Blažene Djevice Marije u Zemunu, ansambl Ope-

retika priredio je 7. svibnja nezaboravnu večer koncertom podsloganom „Stari majstori i oratoriji“.

Naime, ovi mladi, iznimno talentirani ljudi drugi put su se našlipred publikom spomenute župe i pokazali da talent uz puno rada i voljene može ostati nezapažen. Umjetnička rukovoditeljica je prof. Lju-bica Živković. Djela na orguljama je izvodila Tea Dervišbegović, ana klaviru (čembalu) Ivan Jovanović. Solisti su bili Milica Krstić,Milica Nikolić, Marija Prvulj, Vera Vujasinović, Emilija Petroni-jević, Maja Tomašević, Jelena Škorić, Ana Stanković, Milica Je-ličić, Danica Andrić, Biljana Soldo, Ana Pavlov, Mirjana Stoja-nović, Miša Popov, Dragoljub Bajić, Nenad Čića i AleksandarPantelić.

Što se samoga programa tiče, smjenjivala su se djela Mozarta,Verdija, Handella, Vivaldia, Mendelssohna, Haydna, Bizeta, i Pergo-lesia. Na samom kraju programa, vlč. Duspara od srca je zahvalio svimsudionicima koncerta i čestitao im. Kao mali znak pažnje i zahvalnosti,svi mladi umjetnici su dobili ruže da ih podsjećaju na ovu večer i na toda i svoj talent baš kao cvijeće njeguju s ljubavlju.

Danijela Lukinović

Zvonik � 5/2011 17

Katolička crkva u regiji

zkvh.org.rs

Uskrs u Vatikanu Na svetkovinu Uskrsa, 24. travnja,

papa Benedikt XVI. slavio je misu na va-tikanskom Trgu sv. Petra, a potom izsredišnje lože na bazilici uputio porukui udijelio blagoslov Urbi et orbi – Gradu

i svijetu te čestitao Uskrs na 65 jezika, među kojima ina hrvatskome.

U uskrsnoj po-ruci Papa je istaknuokako je ovdje na na-šemu svijetu, uskrsni„Aleluja“ još uvijek uopreci s vapajima ikricima koji se izdižuzbog mnogih bolnihsituacija: bijede, gla-di, bolesti, ratova, na-silja. Ipak, upravozbog toga je Kristumro i uskrsnuo!Umro je također zbognaših današnjih gri-jeha, i uskrsnuo je ta-kođer zbog otkuplje-nja naše današnje po-vijesti, rekao je Papa, poručivši kako ova njegova poruka želidoprijeti do svih i, kao proročki navještaj, želi prije svega do-prijeti do naroda i zajednica koje proživljavaju čas trpljenja,da im Uskrsli Krist otvori vrata slobode, pravednosti i mira./IKA/

U Vatikanu objavljen programapostolskog pohoda

pape Benedikta XVI. HrvatskojTiskovni ured Svete Stolice objavio je 18. travnja

službeni program apostolskog pohoda pape BenediktaXVI. Hrvatskoj 4. i 5. lipnja.

Papin će zrakoplov iz međunarodne zračne luke Leo-nardo da Vinci u Rimu poletjeti za Zagreb u 9.30 sati. Dolazaku zagrebačku zračnu luku Pleso predviđen je za 11 sati. Tije-kom svečanosti dobrodošlice u zračnoj luci Papa će održatisvoj prvi govor. U 12.15 sati na programu je posjet predsjed-niku Republike Hrvatske u Uredu predsjednika u Zagrebu.Nakon toga u Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu BenediktXVI. primit će predsjednicu hrvatske Vlade. U 14 sati je ručaks članovima pratnje, također u nuncijaturi. Susret Pape spredstavnicima civilnog društva, svijeta politike, znanosti,kulture i poduzetništva, Diplomatskog zbora te vjerskimpredstavnicima održat će se u Hrvatskome narodnom kaza-

lištu u Zagrebu u 18.15 sati. Sat vremena kasnije, u 19.30 satina zagrebačkom Trgu bana Jelačića započet će bdijenje smladima.

Drugog dana pohoda, u nedjelju 5. lipnja na zagrebač-kom Hipodromu Papa će u 10 sati predvoditi misu u povoduNacionalnog dana hrvatskih katoličkih obitelji i na kraju misepredvoditi molitvu Kraljice neba. U 14 sati je ručak s hrvat-skim biskupima, biskupima gostima i članovima Papine prat-nje u novom sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Za-grebu. Papa će zatim u 17 sati slaviti Večernju s biskupima,svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i sje-meništarcima te se pomoliti na grobu blaženog Alojzija Ste-pinca u katedrali u Zagrebu. U 18.15 sati posjetit će Nadbis-kupski dvor u Zagrebu. U 19.15 sati je svečanost oproštaja uzračnoj luci Pleso u Zagrebu. Polazak Papina zrakoplova izzagrebačke zračne luke predviđen je za 19.45 sati, a dolazaku Rim u 21.15 sati. /IKA/

Papa Benedikt XVI. proslavio 84. rođendan

Svoj 84. rođendan papa Benedikt XVI. započeo je16. travnja uobičajenim dnevnim dužnostima. Zbog bli-zine Velikog tjedna Papa nije htio posebno slavlje, kaoni na šestu obljetnicu njegova pontifikata, 19. travnja.

Rođendanske čestitke Papi pristižu iz cijelog svijeta.Predstojnik Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lom-bardi čestitao je Papi na Radio Vatikanu, izrazivši uime svihzaposlenika Svete Stolice, ali i svih onih koji ga slušaju i čitajunjegove poruke, divljenje i zahvalnost za neumorno zauzi-manje za sveopću Crkvu. On je stavio svoj život „u služenjeGospodinu i njegovoj Crkvi, u potpunosti i neumornoj pre-danosti“, istaknuo je Lombardi, zaželjevši Papi da mu Bog jošdugo podari zdravlja i energije, kako bi njegova riječ i briga– izraz svjedočanstva vjere – i dalje jačala i osvjetljavala dušei srca. /IKA/

Papa imenovao apostolskog nuncija u Skopju Papa Benedikt XVI. je nadbiskupa Janusza Bolo-

neka, nuncija u Bugarskoj, imenovao nuncijem nad-ležnim i za Makedoniju.

Nadbiskup Bolonek bio je od 2008. apostolski nuncij uBugarskoj. Do sada je Nuncijaturu Svete Stolice u Skopjuvodio apostolski nuncij u Sloveniji. Papa se iz praktičnih raz-

5/2011 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

loga, odlučio na novo uređenje predstavništava Svete Stolicena tom području, tvrde iz crkvenih krugova u Rimu, a pre-nosi Kathpress. Od oko 2 milijuna Makedonaca 70% su krš-ćani, većinom pravoslavni, a oko 25% je muslimana. U Make-doniji, prema podacima Svete Stolice, živi oko 30 tisuća kato-lika. /IKA/

Benedikt XVI. odgovarao na pitanja vjernika

Papa Benedikt XVI. na Veliki petak na talijanskojjavnoj televiziji „Rai Uno“ odgovarao je na pitanja vjer-nika o međunarodnim sukobima, međureligijskim od-nosima i ljudskoj patnji.

Papa je u početku pristao odgovoriti na tri pitanja, ali jezbog velikog interesa javnosti, odgovorio na njih sedam i toje prvi puta da je neki Papa tako nešto učinio. Jedno od naj-dirljivijih pitanja za Papu stiglo je od sedmogodišnje djevoj-čice iz Japana koja je izgubila mnoge prijatelje u potresu i tsu-namiju koji su Japan pogodili prije više od mjesec dana. Ma-lena Elena Papu je upitala: “Zašto ja moram osjećati strah?Zašto djeca moraju biti tužna?“ Odgovarajući na pitanje, Papaje pokušao uvjeriti djevojčicu kako će kada naraste jasnijeshvatiti da ta „patnja nije isprazna, nije uzaludna, nego da jeu pozadini te patnje plan ljubavi“.

Papa je napomenuo kako i sam sebi često postavlja pita-nje zašto neki ljudi toliko pate dok drugi žive lagodno. „Ne-mamo odgovore na ta pitanja, ali znamo da je i Isus patio ne-dužan kao što vi patite, i da je pravi Bog koji se otkrio u IsusuKristu uz vas“, rekao je Sveti Otac.

Jedna je majka iz Italije snimila pitanje uz svojeg sina kojije već dvije godine u komi. Ona je Papu upitala je li duša nje-zina sina još uvijek prisutna u njegovu tijelu na što je Papa po-tvrdno odgovorio, ilustrirajući to primjerom gitare puknutihžica. „Tijelo instrumenta krhko je i ranjivo, a duša ne možesvirati, ali ostaje prisutna. Siguran sam da ova skrivena dušaduboko osjeća Vašu ljubav premda je u nemogućnosti razu-mjeti vaše riječi. On osjeća prisutnost ljubavi“, rekao je Papa,ističući kako ti roditelji pružaju svijetu pravi primjer vjere ipoštovanja prema životu.

Papa je za kraj upitan hoće li povjeriti svijet zagovoruBlažene Djevice Marije. Prisjećajući se kako su pape Pio X.,Pavao VI. i Ivan Pavao II. to već učinili, Sveti Otac istaknuo jekako smatra da je sada bitno taj čin provesti u djelo, te pozvaovjernike da povjere svoje živote pod zagovor Kristove majke.

Upitan da objasni vjerovanje kako je Isus, nakon svojesmrti, a prije uskrsnuća, sašao nad pakao, papa Benediktrekao je kako se to treba shvatiti kao „putovanje duše“ u po-vijest čovječanstva, a ne kao geografsko ili putovanje prosto-rom. Jedno se pitanje odnosilo i na život koji je uskrsli Isusiskusio. Sveti Otac objasnio je kako je „proslavljeno tijelouskrsloga Isusa“ nemoguće definirati, jedino što je sigurnojest da je ono bilo iznad svih poznatih zakona biologije i fi-zike. „On je pravi čovjek, nije duh, i živi pravim životom, alinovim životom koji više nije podložan smrti“, rekao je Papa./IKA/

U Vatikanu objavljena uputa „Universae ecclesiae“Obdariti Crkvu nizom normi za slavljenje mise na

latinskom jeziku, prema obredu koji je bio na snazi dogodine 1962., osnovni je cilj upute „Universae eccle-

siae“, koju je Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei pri-redilo i 13. svibnja objavilo za ispravnu primjenu motuproprija „Summorum pontificum“ pape BenediktaXVI. objavljenog godine 2007.

U Crkvi postoje skupine vjernika, čak su u porastu, koji,budući da su se odgojili u pretkoncilskom liturgijskom duhu,i danas žele očuvati staru tradiciju, to jest mogućnost da misui sakramente slave po starom obredu, na snazi do godine1962. Crkva nikada nije dokinula te obrede, dapače smatra ih„svojim velikim bogatstvom koje valja čuvati s dužnim pošto-vanjem“. Stupanjem na snagu novoga Misala, koji je PavaoVI. odobrio 1970., nestalo je iscrpne normative za uporabustarog obreda, stoga je papa Benedikt XVI. da ispuni tu prav-nu prazninu godine 2007. napisao motu proprio „Summo-roum pontificum“, objašnjava uputa. /KTA/

Skupina francuskih svećenika na vrhu glazbene top liste

Glazbena skupina trojice francuskih svećenika „Les Pre-tre“ („Svećenici“) i sa svojim drugim albumom „Gloria“ stiglaje na sam vrh top lista. Već je u prvom tjednu, izvješćuju fran-cuski mediji, prodanooko 30 tisuća primje-raka albuma, čime jedošao na prvo mjestotop liste najpopularni-jih. Kao i na njihovomprvom albumu „Spiri-tus Dei“, novi CD tako-đer uključuje klasičnemelodije i duhovnadjela, kao i interpreta-cije poznatih pjesama.S prvim albumom iz2010. godine, koji jeprodan u 800 tisućaprimjeraka, skupina „Les Pretre“ tjednima je bila u samomvrhu top liste hitova. Dobit od prodaje albuma, koja je veća od650 tisuća eura, bit će upotrijebljena za izgradnju škole naMadagaskaru i za obnovu svetišta Notre-Dame-du-Laus./IKA/

Zvonik � 5/2011 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

Misli Ivana Pavla II. za svaki dan

Suizdanje Kršćanske sadašnjosti i Hrvatske franjevačke provincije

sv. Jeronima franjevaca konventualaca

„Vidim svoje dijete u snu“

Knjiga poznate njemačke književnice Karin Struck

8 meditacija za maturante

Knjiga Tvrtka Beusa u izdanju Glasa Koncila

Potvrda

Knjiga o važnosti sakramenta potvrde Božidara Prosenjaka u izdanju Glasa Koncilazkvh.org.rs

Brat Grgur se rodio 18. lipnja1911. kao osmo od devetero djeceAdrzeja i Zofie Frackowiak u polj-skom mjestu Lowecice kod Jarocina.Na krštenju je dobio ime Boleslaw, pasu ga zvali Bolek. Kao đak svojimmalim prijateljima je ponekad „služiomisu“, „propovijedao“ i „dijelio svetuPričest“. Bio je najrevniji ministrant.Prije nedjeljnog ručka nitko od djecenije znao ocu ispričati sadržaj ne-djeljne propovijedi kao Bolek. Bole-slaw je 1927. godine stupio u ver-bitsko sjemenište u Bruczkowu.Kako mu škola nije išla, na prije-dlog poglavara odlučio je postatibrat laik. Na Malu Gospu 1930. jeobukao redovničko odijelo iza-bravši redovničko ime Grgur. Usamostanu je tako dobro izučiozanat knjigovesca, da je mlađimapostao vrstan učitelj toga zanata.Radio je u sakristiji, crkvi, kuhi-nji i na samostanskoj porti, gdjeje posebno ljubazno postupao sprosjacima i siromasima. O nje-govu duhovnom životu svjedočebilježnice s njegovim privatnimmolitvama i pobožnostima. NaMalu Gospu, 8. rujna 1938. go-dine je položio vječne zavjete.Bio je sretan što više nije verbitsamo srcem, već to može doka-zati i dokumentom.

Ratne strahote je proživlja-vao mirno i s velikim pouzda-njem u Boga. Znao je ohrabritisve oko sebe. Kad je zatvoren,zbog prenapučenosti kuće mo-gao je otići sa svojom subraćom, ali ra-dije je ostao u zatvoru služiti interni-ranim svećenicima. Kad je izišao izkoncentracijskog logora, u veljači1941. godine, Grgur se nastanio kodsvoga brata u blizini Poznana. U obliž-noj župi je dva puta tjedno imao vjero-nauk za prvopričesnike, posjećivao jestarije župljane, razgovarao s njima i

govorio im o Blaženoj Gospi i o sve-cima. Kad je 7. listopada 1941. godineuhićen mjesni župnik, brat Grgur jepreuzeo brigu za župljane. Krstio jenekoliko djece, a bio je i kateheta. Kaoknjigovezac, radio je u tiskari i širio jetajne novine hrabreći svoje zemljakeda izdrže. Kad je to postalo previšeopasno, prestao je širiti list. Mogao jepobjeći, ali to nije učinio. Odlučio je žr-tvovati svoj život za druge koji su imaliobitelji. Prije uhićenja je primio svete

sakramente. Dospjevši u tamnicu, na-govorio je optužene da njega okrive zaraspačavanje zabranjenog tiska. To jezapovjednik prihvatio. Nekoliko optu-ženika je pustio na slobodu, a Grguraje čekalo saslušavanje i mučenje. Opretrpljenim mukama svjedoči jedanpaket koji je Grgur poslao svomebratu. U paketu je bio smrskani sat,

raskomadana krunica, okrvavljenikaput i košulja. Grgur je dospio u tam-nicu u Dresdenu. Tamo je predmoliokrunicu, litanije i svoje privatne moli-tve. Kad su stražari kod njega pronašliveliku medaljicu ušivenu u kapu, i do-znali da je redovnik, okrutno su gamučili, a onda ostavili polumrtvog napodu. Nije se branio. Sve je strpljivo ibez protivljenja podnio. Konačno muje 5. svibnja 1943. godine odrubljenaglava. Par sati prije smrti napisao je

pismo članovima svoje obitelji.„Posljednji put vam, moji

najmiliji, pišem pismo. Kad gaprimite, ja već neću biti na ovomesvijetu, budući da će mi danas, 5.svibnja 1943. godine biti odrub-ljena glava. Molite za moj vječnipokoj... Molite za moju dušu, i zapokoj naših pokojnika. Ocu isvim našim rođacima ću prenijetivaše pozdrave. Ne znam kakoćete reći majci da sam pogubljenili da sam ovako umro. Učinitešto mislite da je najbolje. Moja jesavjest mirna i nemam si štopredbaciti. Sve vas pozdravljam iočekujem vas kod našega nebes-koga Oca. Pozdravljam svu mojuredovničku braću u Bruczkowu isve poznanike i prijatelje. Bogvas blagoslovio. Budite dobri ka-tolici. Oprostite mi, molim vassve što s moje strane nije bilo uredu... Ostanite s Bogom. Dovi-đenja u nebu“.

Starija redovnička braća gapamte kao uzornog redovnika,

dragog subrata, i pravog misionarakoji je žrtvovao život za nekoliko obi-telji.

Verbitu, Grgura Frackowiaka jeblaženi papa Ivan Pavao II. 13. lip-nja 1999. godine proglasio blaženim. Snjime su beatificirana i njegova tri re-dovnička subrata: Stanislav Kubista,Alojzije Liguda i Ljudevit Mzyk.

5/2011 � Zvonik20

Svetac mjeseca

5. svibnja

Blaženi Grgur Boleslaw Frackowiak(* 18. srpnja 1911. + 5. svibnja 1943.)

� Osmo dijete u roditelja � najrevniji ministrant � župnikove propovijedi je pamtio do u sitnice �� škola mu teško išla � verbit – brat laik u samostanu � knjigovezac � vratar u samostanu � ljubazan

� skroman � sakristan � pobožan � radio u tiskari � kateheta � starao se za bolesne �� služio interniranim svećenicima � dao život za nekoliko obitelji �

� odrubljena mu glava � zaštitnik knjigovezaca, vratara, sakristana �

Piše: Stjepan Beretić

Adamu i Evi mile su bile riječi, kojeim je Bog rekao u raju zemaljskom: „kra-ljujte…“‘1. „Kako pak nisu Boga poslu-šali nego počinili grijeh neposlušnosti,bolno im je bilo čuti da su izgnani izraja zemaljskog te da moraju raditi, bo-riti se, i tako jesti plod svoga rada cije-loga svoga života2.

Grijeh neposlušnosti praroditeljaAdama i Eve poremetio je unutarnjaraspoloženja Adamova potomstva, čo-vjekove duše, tako da je po Adamovugrijehu oholost ovoga svijeta postala sla-vom a nesebičnost – poniznost sramota.Svjetovna mudrost je poprimila oblikenedosljednosti, pa i nerazumnosti, „bu-dalaštine“, u ponašanju čovjeka premačovjeku…3.

Takvo stanje „neposlušnosti“ kojeje od praroditelja Adama i Eve prešlo naljude, i poprimilo ime sebičnosti, treba„liječiti“, pobjedom poniznosti nad oholo-šću, snagom milosti primljene na kršte-nju i poniznošću jer je Poniznost svijećakoju treba neprestano paliti. Poniznostje za slugu Božjega sinonim slobode.Tvrdi odlučno da: svijeću poniznosti mo-raju paliti i najveće duše i preporučujeim da nikad ne hodaju bez svijeće poniz-nosti4.

Tko hoda bez svijeće poniznosti:Boga se ne boji i ne šteti samo sebi, negošteti i bližnjemu’5. Jamačno zato što jepun sebe, pun sebeljublja i oholosti.

Kada je pak ponizan, slobodan, nesamo da ne šteti bližnjemu nego dajedobar primjer i tako postaje najbolji kva-sac koji promijeni, obraća i najvećeg -grešnika6. Čovjek je vuk ili janje. Vuk poAdamu a janje po Isusu7. Stoga moraslijediti Isusa kako bi bio janje a neAdam po kojem je vuk u odnosu nadruge ljude!

Svijeća poniznosti se pali u duši kr-štenika ako Razum želi duhovno jelo, ato je Božja riječ i njezina istina… Daklevjera. Cijela priroda je doduše otvorenaknjiga, ali bez Božje riječi je kao praznatikva. Najveći mudraci su pali u zabludejer ih nije vodila Božja riječ…Božja pakriječ posijana u dušu zrije i uvjerava čo-vjeka da ništa nema i stoga se otvarapouzdanju u Boga a pouzdanje, u konač-nici, uništava zlo u kršćaninu, jer onstiče pouzdanje, zrije u dobrim djelima…Kraj je životu ako želudac ne primahranu a jednako tako kraj je duši ako ne

prima jelo duše a to je Božja riječ. SamoTi sij u naše duše pa će biti lijepo pro-ljeće… Sve je to lijek protiv današnje kul-ture koja je sve zavadila8.

Misli koje sam ovdje iznio sluga jeBožji izrekao godine 1932. sa propovje-daonice somborske karmelske crkve.Iako je od toga vremena prošlo osam-desetak godina, te su misli još uvijekaktualne jer danas, prema riječima sv.oca Benedikta XVI.: Moderna misaorazvija subjektivnu dimenziju u čovjekui tako reducira čovjekovu savjest, pokojoj kao da svaki čovjek posjeduje svojuistinu, svoj moral i da je zbog toga po-trebno da se Bog i čovjek ponovno susret-nu u istini i u ljubavi9. Čovjek će se „su-sresti“ s Bogom, s istinom, jer Ploddobrog sjemena Božje riječi, ističe slugaBožji, uvjerava čovjeka da ništa nema.Kad se uvjeri da ništa nema, događa seu čovjeku kršćaninu uništenje zla, sađe-nje sjemena odreknuća od požuda, kojeuništava sve što je ništetno, zrno zlo i gre-šno. Treba nesavršeno očistiti, i sve do-bro učiniti. Stoga, tvrdi sluga Božji:Tako ću slušati Vaš glas i neću čuti štolaje pas, to jest sotona, svijet i tijelo10.

Sluga Božji uvjerava svoje slušate-lje da je sve otrovano što nije od Isusa po-sijano i da stoga u svakoj nevolji trebavapiti: „Isuse, samo jednu riječ pa će svebiti slatko što Tvoja Providnost pošalje.Ti sij u naše biće pa će biti lijepo pro-ljeće11. Važna je, dakle, Božja riječ,Sveto pismo, dakle vjera, za oslobađa-nje od sebičnosti: odreknuća od požuda.

Tema ovog prikaza stoji u naslovu:Tko se Boga ne boji šteti ne samo sebi,nego šteti i bližnjemu. Gerard tvrdi da jeuzrok toj šteti sebeljublje, oholost, čijeje drugo ime individualizam, sebič-nost, koji danas remete međuljudskeodnose. Stoga je njegovo razmišljanje,iako izrečeno davne godine 1932., jošuvijek aktualno i spasonosno kakobismo se oslobađali od sebičnosti i stva-rali uvjete plodnog suživota među lju-dima!

Zvonik � 5/2011 21

Naš kandidat za svecaGovori nam Sluga Božji, o. Gerard Tome Stantić

Tko se Boga ne boji ne šteti samo sebi, nego šteti i bližnjemu…

Piše: o. Ante Stantić, OCD

MOLITVA ZA BEATIFIKACIJUSLUGE BOŽJEGA, NAŠEGA OCA

GERARDA TOME STANTIĆA

Pomolimo se!

Gospodine Bože, Ti si svomeSluzi, o. Gerardu, udijelio postojanostu vršenju Tvoje volje i silnu želju zasjedinjenjem s Tobom, da bi što čisti-jom ljubavlju slijedio Krista i žrtvovaose za duše. Dopusti nam da Tvogavjernoga Slugu uzmognemo častiti naoltarima svete Crkve i po njegovu za-govoru obdari svoju Crkvu zvanjimanašega Reda. Po Kristu Gospodinu na-šemu! Amen.

MOLITVA ZA USLIŠANJE

Pomolimo se!

Bože, milosrdan si djeci svojoj iTvoje je milosrđe u sakramentu pomi-renja osobito darežljivo dijelio o. Ge-rard Tomo Stantić. Dopusti nam, daTvoga vjernog slugu, uzmognemo čas-titi na oltarima svete Crkve. Svoje mo-litve, radosno življen pokornički životi svoju svećeničku djelatnost, o. Ge-rard Tomo je utrošio da ljude privučeMalom Isusu i u zajedništvo života sTobom; stoga daj da se njegovim za-govorom približim vrelu Milosti kakobi moja molitva za milost ... bila usli-šana njegovim zagovorom. Po KristuGospodinu našem. Amen.

Tko primi kakvu milost na zago-vor o. Gerarda Tome Stantića može topriopćiti na jednu od adresa:

Vicepostulatura karmelićana, Česmičkoga 1, HR - 10000 Zagreb

Tel. 00385 1 4500-500; fax: 4580-953e-mail: vicepostulatura@karmel.hr

ili:Karmelski samostan,

Trg cara Uroša 3, 25000 SomborTel. 00381 25 437-362; fax: 00381 25 22-360

e-mail: karmel@nadlanu.com

--------------------------1 Propovijed, 008192.2 Ondje, 008162.3 Ondje, 008134.4 Ondje, 008191.5 Ondje, 008192.6 Ondje, 008204.7 Ondje, 008142.

8 Ondje, 008086.9 Govor snagama

sigurnosti u Rimu2011.

10 Ondje, 008085.11 Ondje, 008086.zk

vh.org.rs

U prošlom broju sam obećao go-voriti o ulozi Božje riječi, napose u po-jedinim liturgijskim događanjima. Udokumentu „Riječ Gospodnja“, koji jeobjavio Benedikt XVI. kao rezultat ras-prave na posljednjoj Sinodi biskupa, nakojoj se upravo razmišljalo o uloziBožje riječi, Papa je dao jedan nezao-bilazni korak ka produbljivanju uloge irazumijevanju Božje riječi u liturgiji.Trajna je predaja u Crkvi da se kod sva-kog liturgijskog sastanka navješćujeBožja riječ. Kako se liturgija udaljavalaod svoje izvornosti, tako se događaloda se i Božja riječ kao navještaj skraći-vala. Uloga glazbe u liturgiji u nekimrazdobljima crkvene povijesti je tolikonaglašena, da je Riječ toliko zanema-rena da je samo u tišini čitana, dok seglazbenim, pa i biblijskim tekstovimadala prednost, ali bez tumačenja. UPracrkvi, liturgija se u cijelosti teme-ljila na Božjoj riječi. Tek tu i tamo jedodan po koji liturgijski znak, pa jetako liturgija bila govor Božji i ljudski,ali uvijek posrednički u odnosu Bog –čovjek i čovjek – Bog. Reforma Dru-gog vatikanskog sabora je temeljito ob-novila duh uloge Božje riječi u liturgiji.Neki su to prepoznavali kao približa-vanja protestantskoj praksi, gdje jesamo Božja riječ (Sola scriptura), me-đutim, ipak to nije točno, što se vidi i izovog dokumenta. Jasno da je Reforma-cija ukazala na propuste Srednjega vi-jeka, ali nije Vatikanski sabor slijedioprotestantsku tradiciju. Čemu ovakodugi uvod? Jednostavno zato da se nadonim što slijedi bolje zamislimo.

Liturgija je u biti čin zajednice uodnosu prema Bogu. Božje djelo krozliturgiju samo je utoliko moguće, uko-liko su zajednica i pojedinac spremniprimiti Božji govor, Božji znak, Božjumilost. Liturgija, kako god bila punaznakova i simbola, još sama po sebi,bez te dimenzije Božjega zahvata, nemože učiniti ništa. Ona je učinkovitasamo ukoliko je stvarni susret u vjeri imilosti. Susret je dakle moguć u ozra-čju svetoga. Bog je oduvijek na tu sve-tost pozivao, poučavao i činio. U kraj-njoj liniji, Bog je „akter“ našega činje-nja u njegovo ime. Bez prisutnostiBoga, ne može biti čašćenja, ali nitirasta u onoj mjeri u kojoj nas on želi

povesti putem spasenja. Prvi čin je u li-turgiji, dakle, sabranost. Sabrati se damožemo čuti. Što? Ponajprije, njegovuriječ. Riječju Bog poučava, potiče, po-svećuje. Ako nismo spremni poslušatitu riječ kao poruku, kao predaju, kaopoticaj, ne možemo krenuti naprijed.Sjetimo se one scene iz Biblije, kadaMojsije vodi narod „u susret Bogu“.Eto, to je početak liturgije: poći u su-sret. Tom susretu prethodi poziv i sli-jedi odaziv. Odaziv na što? Na ono štonam Bog poručuje u svojoj Riječi. UNovom zavjetu je to još daleko više vi-dljivo, jer u liturgiji Novoga zavjeta, je-dini predstojnik – prezbiter jest IsusKrist. Svećenik Novoga saveza. On jeRiječ koja je Tijelom postala, ne samou povijesti, nego to postaje i sada.Kako? Našom vjerom. Dakle, prihva-ćanjem Božje riječi koju, u konačnici,navješćuje sam Krist, biva susret uvjeri i to ponajprije s Isusom. Tako on,po liturgiji, predvodi posvećeni, ali svojnarod, Nebeskom Ocu i njega slavitrajnom svojom svećeničkom službom.To je u biti liturgija Novoga saveza.Ona nosi znakove vjere, slavljenja izato postaje predokus nebeske litur-gije, gdje ostaje samo slavljenje, jer ćenestati i vjera i ufanje, a ostat će ljubav.Reforma Drugog vatikanskog saborastoga predviđa da se svakom liturgij-skom skupu navijesti – makar i kratko– Božja riječ. U tom navještaju je sadr-žan i temelj što to zapravo slavimo.Zato je nakon svakog navještaja potre-bno „osvješćivanje“, tj. dati prostora dase o Božjoj riječi razmisli. Šutnja je naj-bolji način prihvaćanja, no to nije uvi-jek moguće. Zato je tumačenje potre-bno. Koji puta je (rastresenom čo-vjeku) neophodno tumačenje. Teknakon takvoga razumijevanja slijedislavljenje. Sama Božja riječ je takođerslavljenje. Stoga, jer je susret u vjeri,sama Riječ tješi, pomaže, posreduje idaje rast u vjeri. Ne može se sa litur-gije otići bez da je „sjeme palo na pravuzemlju“. Tek ako je palo na pravu zem-lju, donosi plod. Liturgija je, u biti, vi-dljivi znak tih plodova vjernika.

U sljedećem broju protumačitćemo kako kod pojedinog sakramentai koju ulogu ima Božja riječ.

5/2011 � Zvonik22

Upoznajmo govor liturgijskih znakova

Božja Riječ – temelj vjere u liturgijiPiše: dr. Andrija Kopilović

22. 05. 2011.5. uskrsna nedjelja

Dj 6,1-7Ps 33,1-2. 4-5. 18-19

1 Pt 2,4-9Iv 14,1-12

„Tko vjeruje u mene, činit ćedjela koja ja činim; da veća će od njihčiniti jer ja odlazim Ocu“.

29. 05. 2011.6. uskrsna nedjelja

Dj 8,5-8. 14-17Ps 66,1-3. 4-5. 6-7. 16.20

1 Pt 3,15-18Iv 14,15-21

„Ako me ljubite, zapovijedi ćetemoje čuvati. I ja ću moliti Oca i on ćevam dati drugoga Branitelja da budes vama zauvijek: Duha Istine, kojegasvijet ne može primiti jer ga ne vidi ine poznaje“.

5. 06. 2011.7. uskrsna nedjelja

Dj 1,15-17. 20a. 20c-26Ps 103,1-2. 11-12. 19-20

1 Iv 4,11-16Iv 17,11b-19

„Oče sveti, sačuvaj ih u svomimenu koje si mi dao: da budu jednokao i mi“.

12. 06. 2011.DUHOVI

Dj 2,1-11Ps 104,1.24. 29-30. 31.34

1 Kor 12,3b-7. 12-13Iv 20,19-23

„Mir vama! Kao što mene poslaOtac i ja šaljem vas.“ To rekavši,dahne u njih i kaže im: „Primite DuhaSvetoga. Kojima otpustite grijehe, ot-puštaju im se; kojima zadržite, zadr-žani su im.“

19. 06. 2011.PRESVETO TROJSTVO

Iz 34,4b-6. 8-9Dn 3,52. 53. 54. 55

2 Kor 13,11-13Iv 3,16-18

Uistinu, Bog je tako ljubio svijette je dao svoga Sina Jedinorođenca danijedan koji u njega vjeruje ne pro-padne, nego da ima život vječni.

Zvonik � 5/2011 23

Sjećanja

Kako proslaviti rođendandide čijeg se 100. rođendanasjećamo ove godine, ali je većpunih 64 godine naš zagovara-telj i pratitelj s neba, zna brojnaobitelj Davida Pandžića. Rođenje na salašu u blizini Sente, odmajke Ane r. Mačković i ocaMate Pandžića, 18. svibnja1911. godine. Odrastao je nasalašu u Žedniku, s roditeljimai još dvije sestre, Esterom i Ma-rijom. Dida nam je ostavio uamanet brojnu obitelj, koja segodinama okupljala oko njegova groba, skupa s njegovomvjernom mu suprugom Marijom koja je izrodila deseterodjece, od kojih je osmero ostalo živo. I ona je postala naša ne-beska zagovarateljica od 1989. godine i pridružila se svomizabraniku, s kojim je bračnu ljubav i vjernost živjela 13 go-dina. U svojih osmero djece upisalo je svoje živote ovo dvojeljudi, te oni i danas žive kroz svojih 18 unučadi, 31 praunuče,i 4 čukununučeta. Didina 100. obljetnica rođenja okupila jebrojnu obitelj da se ponovno upita što je to dida upisao u našeživote. Tko mu najviše sliči likom, pokušavamo odgonetnutigledajući u malom broju fotografija koje su sačuvane. Ali većei misterioznije pitanje budi u nama želja da saznamo tko jeuspio naslijediti karakter koji je dida imao i svojim životomdonio na ovaj svijet, i predao ga davanjem života za tolikudjecu. Upornost, volja za životom, rad, ljubav prema lovu,djeci, obitelji i svojoj supruzi, rad na njivi, konji... sve je todida volio. U 13 godina bračnoga života, ljubav oca najbolje suosjetili oni najstariji: Mijo (1935.- 2009.), Anica (1936.), Janja(1938.), Marko (1939.), Julijana – s. Mirjam (1942.), Josip(1943.-1944.), blizanke Marija (1945.) i Emerka (1945.-1945.),Marta (1946.) i David (1947.). Ako samo malo počnemo ra-čunati, shvaćamo da je u13 godina rođeno dese-tero djece. Koliko je tubilo životne snage, elanaza rad da se priskrbi zatoliku obitelj, strpljenjeprema djeci, volje za ži-votom... Nesebičnu po-moć u svemu su davalididini roditelji Ana i Ma-te. Na salašu na kojemnije bilo struje, ni vode,rasla je ova obitelj ne mi-sleći na ono što im ne-dostaje, a misleći jednina druge i shvaćajući daveseli dječji žamor i igranadoknađuju sve. S ob-zirom na to da u ono doba nije bilo ni televizora ni radija, ljudisu bili prepušteni jedni drugima kada su se trebali zabaviti.Kako na salašu može biti kazališta, predstava, igre, plesa i pi-sama, djeca su učila od svojih roditelja, mlađi od starijih, paim nikada nije nedostajalo veselja. Po riječima im najstarijekćeri Anice, dida je rado na salašu zasvirao pikulu. Kakav je

to bio instrument ne tumači nam ni jedna fotografija, samoriječi, da je to bio drveni instrument sa klapnima, koji su znalisvirati ljudi sa salaša, koji su to i jako voljeli, jer tada nije biloglazbene škole za ove obične ljude. Najstariji brat, sad većpokojni Mijo, bio je samouk harmonikaš i frulaš, pa je uvijekrado zasvirao, a ostali su zaigrali. Uz veselu čeljad sve je mo-guće.

Nemili događaj koji se dogodio 21. studenog 1947. go-dine, ostao je u sjećanju onima najstarijima, kada ih je bratMarko pozvao iz škole. Didin otac Mate i David pošli su nanjivu, kako bi donijeli kuružnje. Pošto je dida David bio stras-tveni lovac, nikada nije kretao bez puške na njivu, ne bi li ulo-vio kojeg zeca ili divlju patku. Tako je bilo i ovaj put. Puška jebila pripremljena za zalutalog zeca koji trči po snijegom po-krivenoj njivi. U kuružnjom natovarenim kolima, nalazila sei puška, spremna za ulov, i kako je brza lovačka ruka povuklapušku iz kuružnje, jedna kuružnja se uspjela zaglaviti na mje-stu obarača, i metak je završio pravo u srcu. Kako se osjećaootac Mate koji je bio sa sinom Davidom, možemo samo pret-postavljati. Umjesto dobrog ulova, donio je na salaš mrtvogasina. Supruga Marija ostala je sama, sa sedmero žive djece, ijednim pod srcem. Poslije 8 dana rođeno je njihovo posljed-nje dijete, sin David. Marija nije dvojila koje će ime dati svomnajmlađem sinu, kao uspomenu na svog muža. Ime David idalje se čulo na salašu. Udovica s osmero djece nastavila je ži-vjeti na salašu, uz nesebičnu pomoć svekra i svekrve, a djecakoja su odrastala dalje bez oca, pomagala su mami u svim po-slovima o kojima do tada nisu puno znali.

Puno puta gledajući svoju djecu otkrivamo karakter, tje-lesnu sličnost, hod, građu figure, pokrete, mimiku lica, bojuočiju, osmijeh, ruke, ponekad i nervozu, „kratak fitilj“, glasnigovor, boju glasa, sluh, muzikalnost, vedrinu, brzinu, upor-nost, vjeru, i shvaćamo kako je dragi Bog svima ugradio i daou naslijeđe fizičku – vidljivu, ali i psihičku, onu nevidljivu ge-netsku notu kojoj se više ili manje divimo. Sve to je velika zao-

stavština koju nam dajunaši roditelji, dide i maj-ke, pradide i pramajke,parovi ljudi koji su ču-desnom ljubavlju spojeniupisali živote i ostaviliovome svijetu marljiveljude, da svojim životomi radom nastavljaju da-vati u naslijeđe ljubav,vjeru i nadu na svoje po-tomke. Zato osjećamoponos, što smo Božjomrukom izabrani, dobiliživot baš od ljudi koji sunaši preci. Ponosni nadidu Davida kojega ni-smo poznavali, a koji je

ostavio brojnu obitelj za sobom, otkrivamo vrednote životakoje su njega vodile na ovom svijetu. Okupljeni oko grobasvog dide Davida, sedmero djece, 18 unučadi i 31 praunuče i4 čukununučeta, zahvalilo je Bogu na daru takvog dide koji jeostavio svoju brojnu obitelj kao najveće naslijeđe za svoje po-tomke.

Što nam je dida ostavio u naslijeđe?Piše: Marina Piuković

zkvh.org.rs

5/2011 � Zvonik24

Reportaža

Kada sam sa skupinom li-ječnika odlučio posjetiti Vijet-nam, nisam o toj dalekoj i eg-zotičnoj zemlji znao ništa osimda je bila poprište jednog odnajsmrtonosnijih ratnih su-koba u povijesti čovječanstva spreko četiri milijuna žrtava ida je tamo pravim čudom na-stala i opstala katolička zajed-nica koja danas broji oko osammilijuna.

Dodirivanjem piste zrač-ne luke Ho Chi Minh Cityja naletu iz Kuala Lumpura započi-nje moj susret s ovom neobič-nom i zanimljivom zemljom.Pored već isplaniranog turis-tičkog programa želio sam po-

sebnu pozornost obratiti na prisutnost Katoličke crkve u tojzemlji apokaliptičkih stradanja. Dok se vozim autobusom odzračne luke do hotela u centru grada pokušavam kamerom za-bilježiti krajnje neobične prizore gradske vreve u kojoj sudje-luju bezbrojni motociklisti, u svakom redu po desetak i tako ubeskonačnim kolonama. Bespomoćni pješaci teško moguugrabiti priliku da prijeđu cestu čak i na semaforima jer tamocrveno i zeleno svjetlo nemaju nikakve važnosti. Prolazeći krozcentar grada odjednom se s lijeve strane ukazuje veličanstvenakatedrala Naše Gospe i pred njom mnoštvo ljudi od kojih nekistoje pored svojih motocikala, a neki i sjede na njima. Budućida je nedjelja oko 17 sati, zaključujem da je popodnevna misai da su to vjernici koji nisu mogli stati u crkvu. U naredna tridana mog boravka u Ho Chi Minh Cityju svakako moram doćido katedrale. No, sutra ujutro počinje cjelodnevni izlet u deltuMekonga. Prolazimo pokraj veličanstvenih zgrada iz francus-kog kolonijalnog razdoblja kao što su zgrada opere, glavnapošta i palača gradonačelnika, pokraj ogromnog shoping cen-tra Diamond Plaza i Bitexco financijskog tornja visokog 262,5m. Ove građevine svjedoče da se ova zemlja, premda pod jed-nopartijskim komunističkim režimom, značajno otvara svjet-skom kapitalu i polako napušta rigidni komunistički totalita-rizam.

Izlet u deltu MekongaIzlet u deltu Mekonga započinjemo vožnjom do živopis-

nog mjesta My Tho koje je i sjedište jedne od 26 vijetnamskihbiskupija. Savjetuju nam da obvezno kupimo kupaste šešire dase zaštitimo od tropskog sunca pri čemu ostajem nemalo iz-nenađen kad na jednoj gomili šešira čitam svoje prezime: DU-LICH. Na šalteru obližnjeg ureda opet moje prezime. Zbunjen,obraćam se vijetnamskom vodiču koji mi objašnjava da ta riječna njihovom jeziku znači „turist“ na što mi moji suputnici po-tvrđuju kako sam baš „došao na svoje“ i izabrao pravo odre-dište za putovanje. Ukrcavamo se na brod i isplovljavamo na„pučinu“ ove ogromne rijeke prema kojoj je Dunav doistapotok. Mutna blatnjavo zelena voda je stanište bogatog ribljegfonda, ali i krokodila. Usput nailazimo na ploveće ribnjake, tj.splavove na kojima su izgrađene drvene kućice, a pored njih uvodi mrežom ograđeni prostori u kojima pliva riba za uzgoj.Ljudi koji žive u tim plovećim kućicama povremeno izlaze na

palubu i bacaju hranu ribama, a donas dopire nesnosni smrad nekog ne-poznatog organskog materijala kojimhrane ribu. Iskrcavamo se na drugojobali i prelazimo u male čamce „sam-pan“ kojima plovimo uskim rukav-cima omeđenim bujnim kokosovimpalmama i bambusom. Izlazimo du-boko u tropskoj prašumi na mjestugdje postoji mala radionica rukotvo-rina od kokosovih palmi i hodamo sta-zama pored kojih nailazimo na voćke s kojih vise različiti,nama nepoznati plodovi. U svom tom zelenilu, osim kokoso-vih palmi ne prepoznajemo ni jednu poznatu biljku niti plod.Ljubazni domaćini nam nude ohlađene kokosove orahe da uta-žimo žeđ. U tom području najveći problem je nedostatak pitkevode i održavanje osobne higijene. Među endemične bolestitog područja spadaju hepatitis, kolera, leptospiroza i bakterij-ska dijareja zbog čega je vrlo rizično piti vodu koja nije origi-nalno punjena.

Katedrala Notre DameNakon cjelodnevnog izleta i povratka u Ho Chi Minh City

odlučujem se na avanturu samostalne šetnje po gradu premdasmo upozoreni da stranci mogu biti objekt napada uličnih raz-bojnika. Najbližim putem stižem do veličanstvene zgradeOpere i potom ulicom Dong Khoi ravno do katedrale. Već jeoko 7 sati popodne i polako pada mrak. Crkva je zatvorena, alina platou ispred crkve, pred Gospinim kipom pojavljuje se sku-pina vjernika i počinje moliti krunicu ne obazirući se na rijekumotocikala i automobila koji prolaze iza njih. U njihovoj moli-tvi prepoznajem samo riječ Maria koja u tim nekršćanskim azij-skim bespućima zvuči sasvim drukčije nego u Europi. Njihovalica odražavaju nevjerojatnu predanost molitvi do potpunogisključenja iz okolne vreve i činilo se da se ne bi pomaknuliispred Gospinog kipa čak i kad bi tenkovi prelazili preko njih,što se u bliskoj prošlosti tamo i događalo.

Katedrala Notre Dame predstavlja dragulj sakralne arhi-tekture u cijeloj Jugoistočnoj Aziji i stoji kao svjedok iznimnokrvave povijesti koja se odvijala oko nje. Izgrađena je u neo-romaničkom stilu a sav građevin-ski materijal dopremljen je bro-dovima iz Francuske. Kamen te-meljac položio je biskup IsidoreColombert 7. listopada 1877. Za-vršena je i svečano blagoslov-ljena na Uskrs 11. travnja 1880. unazočnosti guvernera Košinkine.Godine 1959. biskup JosephPham Van Thien naručio je uRimu granitnu statuu Gospe kojaje postavljena u mali vrt ispredkatedrale. Kip je blagoslovio iza-slanik iz Vatikana armenski kar-dinal Aghatchanian. Godine 2005.pronio se glas da kip suzi iz des-nog oka što je dovelo do masov-nih okupljanja vjernika, ali su cr-kvene vlasti demantirale ovu po-javu. Godine 1962. crkvi je dodi-

Putopis iz VijetnamaKatolička crkva u zemlji apokaliptičkih stradanjaPiše: dr. Ivan Dulić

Zvonik � 5/2011 25

jeljen naslov bazilike. Danas se ispred crkve osim vjernikarado okupljaju turisti i mladenci koji nakon vjenčanja dolazeovamo fotografirati se.

Katolička crkva u VijetnamuVijetnamska crkva, kao i povijest cijelog vijetnamskog na-

roda obilježena je, za europske pojmove apokaliptičkim raz-mjerima stradanja koja su usporediva samo s progonima prvihkršćana u starom Rimu i te okolnosti postavile su temelj iz-vanredno dubokoj i živoj duhovnosti u tom narodu koja je čakteško razumljiva europskom čovjeku. Prvi misionari stigli su uVijetnam iz Portugala početkom 16. stoljeća, ali njihovo djelo-vanje nije polučilo većih rezultata. Tek dolaskom francuskihisusovaca 100 godina kasnije počinju brojna obraćenja. Naj-značajnije ime za nastanak vijetnamske crkve je svakako o. Ale-xander de Rhodes (1591-1660), „prvi apostol Vijetnama“ koji jeu Vijetnamu proveo 12 godina, pokrstio oko 6000 Vijetnamaca,napisao prvi vijetnamski katekizam i trojezični rječnik: Dictio-narium Annamiticum Lusitanum et Latinum, objavljen u Rimu1651. Pored toga što je de Rhodes napisao prvi rječnik vijet-namskog jezika, udario je i temelj uvođenju modificirane lati-nice kao službenog pisma u današnjem Vijetnamu. Od samognastanka vijetnamske crkve počinje i njezin mučenički put kojitraje do danas. Premda se ni približno točan broj nikada nećeznati, procjenjuje se da je u Vijetnamu do danas stradalo „inodium fidei“ između 130.000 i 300.000 vjernika. Skupinu od117 mučenika papa Ivan Pavao II. kanonizirao je pod naslovom„Vijetnamski mučenici“ 19. lipnja 1988. godine u Rimu. Spo-mendan im se slavi 24. studenog. Od 1645. do 1886. godinerazličiti vijetnamski carevi izdali su 53 edikta kojim se zabra-njuje kršćanstvo pod prijetnjom najokrutnije smrti odsijeca-njem dijelova tijela i glave. Kažnjavalo se smrću čak i one kojibi se usudili skrivati misionare ili svećenike. Obični vjernicimogli su spasiti glavu samo ako bi javno pred sucem pogazilikriž. Zatim bi odvajali muževe od žena, djecu od roditelja, slaliih u udaljene dijelove zemlje među pogane, a imovinu im kon-fiscirali. Nekima bi na lice utisnuli natpis „Ta dao“ što znači„lažna vjera“ izlažući ih tako javnom prijeziru i linču. Jedan odbezbrojnih mučenika, francuski misionar sv. Theophane Ve-nard, prije no što će mu biti odrubljena glava 1861. godine,piše pisma članovima svoje obitelji u Francusku. Tim pismimatoliko se nadahnula sv. Terezija iz Lisieuxa da je odlučila poćiu karmelićanski samostan u Hanoi, međutim, tuberkuloza ju jespriječila u tom naumu.

Danas Katolička crkva u Vijetnamu predstavlja vrlo vital-nu i stalno rastuću zajednicu s brojnim duhovnim zvanjima. Pobrojnosti je slična crkvi u Indoneziji, a samo Filipini imaju višekatolika od svih drugih zemalja na Dalekom Istoku. Biskupise susreću s problemom da ne mogu prihvatiti u sjemeništa ibogoslovije sve kandidate koji to žele jer im komunističke vla-sti ograničavaju broj mjesta pa mnogi moraju čekati godinamana red. Crkva je u Vijetnamu i danas izložena represiji, pro-gone se katolički aktivisti, oteže se s davanjem suglasnosti naimenovanja biskupa i s uspostavom diplomatskih odnosa saSvetom Stolicom, ateistička indoktrinacija se provodi krozškolski sustav itd.

Na poljima rižeNaše putovanje nastavljamo letom za Da Nang, grad u

srednjem Vijetnamu poznat po najvećoj zračnoj bazi američkevojske u Vijetnamskom ratu. Odatle nastavljamo put autobu-som pored rižinih polja koja me podsjećaju na naše Bačke ora-nice. Seljaci s tradicionalnim kupastim šeširima gaze u vodi inešto čupaju ili sade pripremajući se za skorašnju žetvu riže.Nigdje traktora ili kombajna. Sve se radi ručno. Samo pone-gdje lijeni bivoli s dugim rogovima koje koriste za vuču. Na nji-

vama povremeno viđamo raštrkane grobnice, bez reda, nekeusred njiva i pitamo vodiča otkud grobnice u njivama? Dobi-vamo zanimljivo objašnjenje: vijetnamski seljak cijeli život pro-vede u rižinom polju, riža je izvor njegova života i njegova du-hovna odrednica. Zato žele počivati baš u rižinom polju. Na-meće mi se misao da možda njihovi katolici imaju neku svojuverziju Dužijance; to bi se dobro uklopilo u njihovu tradicio-nalnu kulturu.

Dolazimo u grad Hue, srednjovjekovnu prijestolnicu, obi-lazimo neke živopisne pagode, carsku palaču Citadelu i grobcara Tuc Duca. Oko 60 km udaljeno od Huea nalazi se nacio-nalno marijansko svetište La Vang gdje masovno hodočaste vi-jetnamski katolici, ali program puta nam ne omogućava da gaposjetimo.

Zrakoplovom Vietnam Airlinesa letimo iz Da Nanga zaglavni grad Hanoi. Tu nas očekuje raskoš metropole koja kaoda još živi svoje zlatno kolonijalno doba koje nisu mogle pore-metiti ni američke bombe koje su uništile čak četvrtinu preli-jepih palača i rezidencija. Srce grada je distrikt Hoan Kiem ukome se nalazi „Jezero vraćenog mača“(Hoan Kiem) koje jeovo neobično ime dobilo na osnovu jedne legende iz 15. sto-ljeća, a u neposrednoj blizini protječe i Crvena rijeka na kojojgrad leži. Dok šećemo pored bajkovitih vrtova uz jezero HoanKiem promatramo ljepotu francuske kolonijalne arhitekture idolazimo do katedrale sv. Josipa izgrađene 1886. u neogot-skom stilu. Ispred katedrale je mali trg s vrtom u kome stojikip Gospe Kraljice Mira. U katedrali se nalaze kripte u kojimasu pokopani vijetnamski kardinali i biskupi. Zbog oskudicevremena ne zadržavamo se dugo nego žurimo u autobus kojinas odvozi u obližnji Mauzolej Ho Chi Minha, ujedinitelja vijet-namske države i komunističkog vođe. Mauzolej je građen pouzoru na Lenjinov u Moskvi ili Kim Il Sungov u Pyongyangu iizgrađen je u svrhu njegovanja poganskog komunističkogkulta. Ogromni plato u centru kojeg stoji monumentalnazgrada socrealističkog stila u koju ulazimo u koloni, šutke, bezfotoaparata i pored špalira počasne garde. Unutra u nekakvojstaklenoj vitrini leži mumificirano tijelo Ho Chi Minha s jasnoprepoznatljivom fizionomijom. Ispred mauzoleja srećemo ve-like skupine djece prvih razreda osnovne škole koji organizi-rano, u dobro nam poznatim odorama „pionira“ dolaze ovdjekako bi ih se započelo ideološki formirati u duhu komunističkeideologije i njihove verzije domoljublja.

Večer pred naš rastanak s Hanoiem i s Vijetnamom pro-vodimo u baru hotela Metropol, zavaljeni u raskošne fotelje,ispijajući Cocoladu i slušajući ugodni glas pjevačice bjelkinje,očito Francuskinje, koja nas uz tihu klavirsku pratnju odvodi uambijent Pariza devetnaestog stoljeća i jedne daleke europskezemlje koja je u ova azijska bespuća donijela i nepovratno usa-dila, među ostalim, i katoličku vjeru. Napuštamo ovu čarobnuzemlju s osjećajem neodoljive potrebe da se u nju opet jednomvratimo.

Vijetnam je zemlja s oko 85 milijuna stanovnika. Većin-ska religija je budizam s preko 80% stanovništva. Katoličkojvjeri na sjeveru pripada oko 5% stanovništva, a na jugu oko11%; sveukupno, broj katolika je oko 8 milijuna i u stalnomje porastu.

Reportaža

zkvh.org.rs

ZV.: Povod za razgovor s Vama jeskorašnja proslava Dana o. Gerarda učijoj pripravi vrlo aktivno sudjelujete.No, voljeli bismo Vas i malo bliskijepredstaviti čitateljima Zvonika u kojemste jedan od najvjernijih suradnika. Re-dovnik ste – karmelićanin. Kada ste ikako odlučili ući u karmelski red? � Od kada znam za sebe, uvijek sam

želio biti redovnik. Moja ljubav i želja zaredovništvom rasli su s mojom dječač-kom dobi. Svakako, to je milost Božja iBožji zov. Bog djeluje u izboru zvanjapreko raznih osoba i događaja u životučovjeka. Svake godine sam hodočastiona Karmelsku Gospu u karmelićanskucrkvu u Sombor. Bile su to velike sve-čanosti, s mnoštvom svijeta koji segurao oko ispovjedaonica i sudjelovaou misama osobito u onoj svečanoj pon-tifikalnoj misi u kojoj je sudjelovalomnoštvo svećenika i ministranata. Sje-ćam se da je tada bilo 40 ministranataobučenih u bijele haljinice sa smeđimvelikim škapularom. Ja sam mislio dasu mali fratrići i to me oduševilo da i jabudem karmelićanin. Osim toga, odu-ševio me veliki vitraj na prozoru glav-nog oltara karmelićanske crkve koji pri-kazuje sv. Šimuna Štoka kako primaškapular od Gospe. To me još više pri-vuklo da budem karmelićanin. U svemutome i o. Gerard ima svoje prste. Kadasam imao osam godina, hodočastio sams pobožnim Sonćankama KarmelskojGospi u Sombor. One su mi govorile da

tu živi sveti redovnik o. Grgo i da tučekam u hodniku gdje se ispovijeda paću ga vidjeti. I doista, o. Gerard je izišaoiz ispovjedaonice i uputio se u sakristijuza misu, a Sonćanske su ga zaustavile ikazale – Evo, tu je jedan dečko koji želibiti karmelićanin. O. Gerard se kratkozaustavio, stavio mi ruku na glavu i po-gladio blagoslovivši me i otišao. Bog jehtio da budem redovnik i svećenik, a o.Gerard je to i izmolio. Hvala mu!

* Zajednicu koja moli i živi svojukarizmu Bog obdaruje novim zva-njima. Mlade privlači Isus u karizmuKarmela.

ZV.: Vaša Provincija je autohtonaovdje u Bačkoj, nastala u Somboru.Osjeća li karmelski red krizu zvanja?� Hvala Bogu mi za sada ne osje-

ćamo krizu zvanja. Mi smo molitveniRed. Mi živimo karizmu Karmela kojase temelji na duhovnosti sv. Ilije pro-roka, BD Marije Isusove Majke, i našihsvetih obnovitelja – Terezije Avilske iIvana od Križa. Tu je karizmu svimsrcem i dušom ostvario naš o. Gerard inama ostavio kao baštinu za budućnost.Kada smo prije 52 godine iz Somboraprešli u Hrvatsku, Bog nas je blagoslo-vio tako da smo postali Hrvatska kar-melska provincija sv. oca Josipa sa 6 sa-mostana i 56 redovnika. Mogli bismoreći da smo u tih 52 godine, svake go-dine imali po jedno zvanje. I sada nasBog blagoslivlja, i zagovara o. Gerard.Mi se držimo molitvenog reda: dva satana dan razmatranje, sv. misa i kornomoljenje časoslova. Iz molitve se rađajunova zvanja. Osim toga, naš je magisterklerika uveo dodatno moljenje krunicei klanjanje pred Presvetim da se po za-govoru o. Gerarda postignu nova zva-nja. Od kada činimo tako, mi imamo zasada 6 novaka i 12 postulanata, dva sje-meništarca i tri bogoslova. Zajednicukoja moli i živi svoju karizmu Bog ob-daruje novim zvanjima. Mlade privlačiIsus u karizmu Karmela. To je velikaBožja milost na čemu smo jako zahvalnii obvezatni živjeti karizmu.

5/2011 � Zvonik26

IntervjuRazgovor s o. Matom Milošem, karmelićaninom, visepostulaturom sluge Božjega o. Gerarda

Bog je htio da budem redovnik i svećenik, a o. Gerard je to i izmolio

Razgovarala: Katarina Čeliković

O. Mato Miloš, karmelićanin Hrvatske karmelićan-ske Provincije „Sv. Josipa“ sa sjedištem u Zagrebu.

Rođen je 28. travnja 1947. u Sonti, gdje završavaosnovnu školu. U Zagrebu nakon Klasične gimnazije di-plomira na Teološkom fakultetu. Godine 1973. zaređenje za svećenika po rukama nadbiskupa dr. Franje Kuha-rića u zagrebačkoj prvostolnici. Pet godina je bio kape-lan u župi Uznesenja BD Marije u zagrebačkim Reme-tama. Od 1979 do 1982 studirao je duhovno bogoslovljena Teresianumu i na Kongregaciji za Svete u Rimu te po-stigao licencijat. U somborskom Karmelu živio je 28 go-dina, gdje je vršio službu orguljaša u karmelićanskoj

crkvi, duhovnika raznih redovničkih zajednica Subotičke i Beogradske nad (bis-kupije), vicepostulator je sluge Božjega o. Gerarda, prior samostana, profesor naTeološko-Katehetskom Institutu u Subotici i Novom Sadu. Godine 2008. premje-šten je u Zagreb gdje vrši službu vicepostulatora, duhovnika redovničkih zaje-dnica i održava duhovne vježbe i duhovne obnove.

* Nedostaje nam strpljive i upornemolitve Bogu da po zagovoru o. Ge-rarda zadobijemo potrebite milosti.Sada su mladi Subotičke biskupije po-krenuli inicijativu organiziranja kon-certa s pjesmama o ocu Gerardu, iz-davanjem CD-a, majica sa sloganomo. Gerarda, tribinama i predavanji-ma…

ZV.:Najpoznatiji karmelićanin, kojije 55 godina djelovao u Somboru,rođen na đurđinskim salašima, je sva-kako o. Gerard Tomo Stantić čiji se po-stupak za proglašenje blaženim bližisvome kraju. Čini se da je pomalo utih-nulo njegovo štovanje u narodu, ali seVicepostulatura trudi oživjeti ga mno-gim sadržajima. Kao vicepostulatormožete nam približiti aktivnosti kojimao. Gerarda i njegov život stavljate kaouzor vjernicima.� Da, čini se kao da je splasnuo onaj

početni žar kada smo 1985. započelikauzu o. Gerarda. Tada se više moliloBogu po zagovoru o. Gerarda i posti-zale su se milosti. Danas to nekako sta-gnira. Mislim da se ne molimo do-voljno. Nemamo vjere ni nade. Htjelibismo sve postići na brzinu. Nedostajenam strpljive i uporne molitve Bogu dapo zagovoru o. Gerarda zadobijemo po-trebite milosti. Mi nastojimo novim sa-držajima približiti upoznavanje lika o.Gerarda i njegove poruke, kroz GlasiloOtac Gerard, kroz obilježavanje godiš-njice smrti i druge sadržaje. Sada sumladi Subotičke biskupije pokrenuli ini-cijativu organiziranja koncerta s pjes-mama o ocu Gerardu, izdavanjem CD-a,majica sa sloganom o. Gerarda, tribi-nama i predavanjima koje smo već imalitijekom korizme. To nas raduje jer namje želja da među mladima zaživi njegovlik i poruka kao i kod djece „Gerar-dića“. To je naporan put, ali se isplatiuložiti sve snage za njegovo uzdignućena oltar. Želimo ponovno potaknuti svenaše vjernike na upoznavanje lika i du-hovne poruke o. Gerarda.

* Moramo imati jaku vjeru kadamolimo milosti i čudo od Boga po za-govoru o. Gerarda. Ovdje je naš za-govornik na nebu, o. Gerard koji bes-platno radi i moli Boga za nas. Svecatreba izmoliti.

ZV.: Koje su novosti vezane uzsamu kauzu, ima li vijesti o milostimazadobivenima po zagovoru o. Gerar-da? � Kauza je predana na Kongregaciju

za Svete u Rim. Novi Relator radi svojposao u dogovoru s vicepostulaturom.

To u Rimu ide, ali je važno kako ide naterenu. Može se u Rimu sve završitislužbeno, ali ako na terenu među vjer-nicima nema postignutih milosti i čudapo njegovu zagovoru, ne može o. Ge-rard ići na oltar. Zato molim sve vjer-nike da se vrate žarkoj molitvi Bogu dapo zagovoru o. Gerarda dobijemo pravočudo koje će ga proslaviti blaženim.Uporna i ustrajna molitva postiže milo-sti i čudo. Moramo imati jaku vjerukada molimo milosti i čudo od Boga pozagovoru o. Gerarda. Nije dovoljno sa-mo jednom moliti i na brzinu. Bog kojiputa odgađa uslišanje da vidi našuustrajnu vjeru, nadu i ljubav. Isus jerekao: Ištite i dobit ćete, tražite i naćićete. Treba uporno moliti i tražiti. „Do-sađivati“ Bogu i o. Gerardu. Koliko bo-lesti, koliko životnih poteškoća, a idemobioenergetičarima, vračarama, trošimo

silni novac. A ovdje je naš zagovornikna nebu, o. Gerard koji besplatno radi imoli Boga za nas. U zadnje vrijeme nedobivamo pismenih vijesti o zadobive-nim milostima ili čudu. Ima tu i tamoneka vijest, ali to je znak da ne molimoili nemamo vjere. Sveca treba izmoliti.

ZV.: Pokrenuli ste sa svojom bra-ćom glasilo Vicepostulature za upoz-navanje sluge Božjega o. GerardaTome Stantića, karmelićanina, pod na-zivom Otac Gerard. Do sada su izašlačetiri broja. Kakva je koncepcija lista,tko sudjeluje u listu i kakav je prijemkod vjernika? � Mislim da je koncepcija Glasila na

dobrim temeljima. Imamo dobre surad-nike. Govori nam teolog, bibličar, ma-riolog, molitvena škola o. Gerarda, eku-menist, DC. o. Gerarda, naši mladi kar-

Zvonik � 5/2011 27

Intervju

zkvh.org.rs

melićani, iz obiteljskog života, umjet-nici, glazbenici, mladi i djeca. Zahvatilismo sve profile duhovnoga života. Gla-silo se tiska u 2500 primjeraka na hr-vatskom i 2000 na mađarskom jezikukoje sve prođe. Zanimljivo je spomenutida se u zagrebačkoj prvostolnici prodai do 300 primjeraka. Profesori bogo-slovnog fakulteta u Zagrebu osobitohvale Glasilo sa svim sadržajima. Tonam je poticaj da i dalje dobro radimona promociji pisane riječi o ocu Ge-rardu.

* Nismo ni svjesni kakvog velikanaimamo mi tako mali hrvatski narod. Ine samo velikana već i mistika izras-log na đurđinskim salašima!

ZV.: Može li se danas doprijeti domodernoga čovjeka sadržajem kojegaje propovijedao i živio o. Gerard? Što jeporuka njegova života?� Može. Gerardova duhovna poruka

je uvijek aktualna jer je ona temeljenana Božjim zapovijedima, evanđelju Isu-sa Krista, svetim sakramentima i moli-tvi. Za vrijeme svoga zemaljskog životao. Gerard se borio za svakog čovjeka,njegov duhovni život i spasenje. On seborio za konkretnog čovjeka od začećau majčinoj utrobi do njegove prirodnesmrti. Poznata je njegova izreka: „Lju-bav nema granice, ljubav nema sta-nice“! Temeljna točka ljudskog života iopredjeljenja jest Ljubav. Bog je ljubav.Tko ima Boga ima i ljubavi. Tko ima lju-bavi ima i Boga. To i danas vrijedi jerljubav je vječna. Ljubav je temelj ljud-skog, obiteljskog i društvenog života.Nismo ni svjesni kakvog velikanaimamo mi tako mali hrvatski narod. Ine samo velikana već i mistika izraslogiz klasične škole mistika 16. stoljeća:Terezije Avilske, Ivana od Križa, i sve-tice 20 stoljeća, Male Terezije. Zami-slite, mistik izrastao na đurđinskim sa-lašima!

* Kada se mi na zemlji združimo namolitvu Bogu, ustrajno, strpljivo i svjerom molimo, tu molitvu podržavao. Gerard koji na nebu već gleda liceBožje, onda takva molitva mora bitiuslišana.

ZV.:Što Vi preporučate današnjemčovjeku koji traži pomoć? Kako da seutječe, primjerice o. Gerardu i treba lipratiti ostvarenje svojih molitava?� Preporučam molitvu. I to upornu,

strpljivu, neprekidnu molitvu Bogu Sve-mogućemu, da nam po zagovoru o. Ge-rarda dade potrebne milosti. Kada semi na zemlji združimo na molitvu Bogu,

ustrajno, strpljivo i s vjerom molimo, tumolitvu podržava o. Gerard koji nanebu već gleda lice Božje, onda takvamolitva mora biti uslišana. Kada mo-limo milost ili čudo po zagovoru o. Ge-rarda, onda valja moliti Boga samo pozagovoru o. Gerarda, da se zna je li tamolitva postignuta po njegovu zago-voru. Ne miješati druge svece, jer neznamo po čijem je zagovoru postignutamilost ili čudo. To je jako važno kod mo-litve za milost ili čudo po zagovoru o.Gerarda.

ZV.: Dobije li netko milost po za-govoru sluge Božjega, o. Gerarda, štotreba učiniti?� Kada se postigne milost ili čudo od

Boga po zagovoru o. Gerarda, treba po-stupiti ovako: Napisati pismo na kojemustoji mjesto i datum. Točno opisati bo-lest ili bilo koji drugi problem za kojegase moli. Napisati koliko se dana molilo,te datum kada ste postigli milost iličudo. Na koncu pisma staviti čitki pot-pis i adresu s telefonom kako bismomogli komunicirati s moliteljem. Sve toposlati na adresu: Vicepostulatura o.Gerarda, Česmičkoga 1, 10000 Zagreb,Hrvatska. Tel: 003851 /4500-500; Fax:4580-953; e-mail: vicepostulatura@kar-mel.hr ili: Karmelski samostan, Trgcara Uroša 3, 25000 Sombor; Tel.00381/25/ 437-362; Fax: 00391/25/22-360; e-mail: karmel@nadlanu.com

* Nakon mise slijedi program „Lju-bav nema granice, ljubav nema sta-nice“ uz koncert, CD, majice…

ZV.: Svake godine 24. lipnja, nadan nebeskog rođendana o. Gerarda,u somborskoj karmelićanskoj crkvi pro-slavlja se Dan o. Gerarda – popularnoGerardovo. Kakav je ovogodišnji pro-gram i što će ove godine biti drukčije?

� U ovom, svibanjskom broju Zvo-nika otisnuli smo posebni letak s pro-gramom za Gerardovo 2011. Ove go-dine to će biti malo bogatije, s obziromda mladi naše biskupije nakon liturgij-skog slavlja u karmelićanskoj crkvi uSomboru organiziraju koncert s pjes-mama ocu Gerardu. Mladi također pri-premaju CD s pjesmama ocu Gerardute majice sa sloganom „Ljubav nemagranice, ljubav nema stanice“ koje će semoći nabaviti kao suvenir. U svemutome sudjelovat će mladi i djeca Subo-tičke biskupije.

ZV.: Letak s programom je pozivvjernicima da dođu u što većem brojuna Dan o. Gerarda u Somboru. Kako jeorganizirano hodočašće u Sombor ikome se trebaju zainteresirani vjernicijaviti?� Mole se svi župnici naše biskupije

da organiziraju autobuse kako bi štoviše vjernika, mladih i djece došlo nahodočašće o spomendanu 55. godiš-njice smrti oca Gerarda i sudjelovali uslavlju. Vjernici neka sa sobom ponesunešto za pojesti i piti, jer će biti nakon li-turgije kraća stanka za okrjepu, a potomslijedi koncert. Sudionicima koncerta isvećenicima karmelićani priređuju za-kusku. Župnici će na vrijeme dobiti po-pratno pismo s plakatima kojima će osvemu obavijestiti svoje vjernike što setiče hodočašća u karmelićansku crkvuu Somboru.

ZV.: Hvala na razgovoru. Vjeru-jemo da će ove godine o. Gerard bitibliži vjernicima i da će biti uslišanja ponjegovu zagovoru.� Hvala i vama i vašim čitateljima ko-

jima želim obilje blagoslova Božjeg pozagovoru sluge Božjeg o. Gerarda To-me Stantića. I s radošću vas sve očeku-jemo u somborskom Karmelu.

5/2011 � Zvonik28

Intervju

Neka događanja u posljednje vri-jeme potaknula su me da pišem o jed-nom sad već vrlo izrazitom problemu su-vremenih kršćana kod nas. Naime, izne-nadio sam se nedavno kad je prigodomodržavanja sjednice Međunarodne bis-kupske konferencije u našoj katedralibila sveta misa koju je predvodio apo-stolski nuncij u zajedništvu s više bis-kupa i svećenika. I sâm sam, a vjerujemi drugi župnici našega grada, poticaovjernike da pođemo na tu misu, da bu-demo u zajedništvu s predstavnikomSvetoga oca u našoj zemlji i s našim bis-kupima. Međutim, iz naše župe vidiosam dvije tri osobe, a u katedrali nisubile ni klupe popunjene vjernicima. Sje-ćam se kako je nekoć za Suboticu bio ve-liki događaj kad je nuncij dolazio u kate-dralu. Vjernici su hrlili na tu misu. Asada?! Slično razočarenje doživio sam iprigodom najave hodočašća na susrete spapom Benediktom XVI. koji će pohoditiHrvatsku 4. i 5. lipnja. Odaziv na tajpoziv ne samo u župi Sv. Roka nego i učitavoj našoj biskupiji bio je doista vrloslab.

U tijeku je finiš pripreme za krizmu.Pokušavam krizmanicima i njihovim ro-diteljima objasniti kako je primanje sa-kramenta Sv. Krizme ili Potvrde doistaveliki događaj u životu svakog krizma-nika kojemu bismo trebali pridavati ve-liku pozornost. Međutim, malo je onihkoji to razumiju i prihvate. Za ilustraciju,u školi na području povjerene mi župeima samo 16 vjeroučenika u školi a odnjih će tek šestero ići na krizmu, jerostali nisu poslije Prve pričesti nastaviliići na vjeronauk u župu i na nedjeljnusvetu misu. Taj podatak je još poraznijikad znam da u našu župu na vjeronaukdolaze djeca iz četiri škole, pa je onda tajpodatak još porazniji. Jedan je krizmanikodustao na početku školske godine jernije mogao uskladiti svoje školske i iz-vanškolske aktivnosti s vjeronaukom.Odnosno, prednost je dao sportskim ak-tivnostima i aktivnostima u Muzičkojškoli a ne krizmi. Neki dan sam upozorioone koji nisu ispunili uvjete da bi mogliići na krizmu kako trebaju propuste na-doknaditi sudjelovanjem u svibanjskojpobožnosti. Reakcija je bila burna jer onisad pred kraj školske godine imaju pre-više obveza… I naravno, sve te obvezese moraju ispuniti i sve su dakako važ-nije od ovih koje sam im ja naložio.

Godinama, također, doživljavam dase broj djece nakon Prve pričesti prepo-

lovi. Jednostavno, malo pomalo, odu-staju od nedjeljne svete mise i župnogvjeronauka što je uvjet da bi mogli ići nakrizmu.

A kad bismo tek počeli nabrajatirazloge zbog kojih djeca, mladi i odraslinedjeljom izostaju s nedjeljne svetemise, bilo bi to pretužno i vrlo poražava-juće za Crkvu i kršćanstvo kao takvo.

Živimo u vremenu konzumizma.Konzumizam je izraz kojim se opisujestav prema kojemu sreća nekog poje-dinca ovisi o konzumaciji dobara i us-luga, odnosno posjedovanju materijalnihdobara. Taj i takav konzumizam zahva-tio je i srca vjernika, ali se nažalost pre-nio i na duhovno područje. To znači:ukoliko mi vjera – molitva, odlazak nasvetu misu i sl. ne donosi neku opipljivumaterijalnu ili tjelesnu korist, onda toniti podržavam niti prakticiram. Sve jemanje ljudi koji nedjeljom idu na misu.Puno njih kaže da im je ugodnije gledatimisu na TV ili je slušati na radiju, jerusput mogu sjediti u fotelji i piti kavu. Ina susret s Papom neki ne idu zato jer ćesve puno bolje vidjeti i čuti na TV nego liputovati cijelu noć i onda još do podnestajati na otvorenom…

Nekoć su ljudi drugačije razmiš-ljali. Rado su hodočastili premda je tadahodočašće bilo povezano s puno većimžrtvama nego danas. Neki su kilome-trima hodočastili do nekih svetišta.Mnogi naši stari se sjećaju hodočašća na„Jud“ ili u „Bili Aljmaš“ do kojih su pje-šačili, a seljačka kola su bila samo u prat-nji ako nekom pozli ili napravi žuljeve.Hodočašća su bila česta u starome Bo-žjem narodu Izraelu. Ali i u novome Bo-žemu narodu, u Crkvi Kristovoj, hodo-čašća također zauzimaju istaknuto mje-sto. Sad već blaženi, Ivan Pavao II. u svo-joj buli najave Velikoga jubileja 2000. go-dine, posebno ističe upravo hodočašća,podsjećajući svakoga čovjeka da je nje-gov život ovdje na zemlji putovanje. Nahodočašćima se vjernik vježba u djelo-tvornoj askezi, u sebi pobuđuje iskrenokajanje zbog svojih slabosti, dublje spo-znaje svoju grješnost, mnoge stranputicei zavođenja. Tada se kod mnogih, kojiiskreno hodočaste, događa nutarnja pro-mjena i obnova srca. Hodočasnik bdje-njem, molitvom, postom korača putemkršćanskoga savršenstva (usp. „Otajstvoutjelovljenja“ br. 7).

O padu crkvenosti u Srednjoj iIstočnoj Europi govorio je i apostolskinuncij u Njemačkoj Jean-Claude Peri-

sset. On je ustvrdio da je konzumizamopasniji od komunizma. U današnjemsvijetu, svijetu materijalizma, koji se sveviše udaljuje od Boga i njegovih zapo-vjedi, obitelj nestaje, grijeh više nje gri-jeh, nego filozofija života, moderan i sta-rih vrijednosti lišen put, put bez prošlo-sti. Na djelu je konzumizam koji je iz čo-vjekova srca istrgnuo čak i svetu tradi-ciju naših otaca, držeći je zastarjelom, ineprikladnom za današnja vremena…

Uživalački mentalitet, koji je do-brano ušao u nas, stvorio je od suvre-menog čovjeka i kršćanina mekušca kojinastoji udovoljiti svakoj svojoj želji, asvako odricanje postaje promašen govor.Zato zao duh ima vrlo velik utjecaj na da-našnje ljude. A Isus vrlo jasno govorikada je riječ o težim utjecajima soton-skih sila na čovjeka: Ovaj se rod ničimdrugim ne može izagnati, osim moli-tvom i postom (Mk 9,29). Oni koji su ovoozbiljno shvatili i počeli u životu provo-diti, osjetili su istinitost i učinkovitostovih Isusovih savjeta.

U kršćanskoj duhovnosti poznati suzavjeti i obećanja. Kad hoćemo od Gos-podina primiti neku milost, onda muobećavamo ili se čak zavjetujemo daćemo nešto duhovno ustrajno činiti pa iuz cijenu velike žrtve. Naime, kada tra-žimo neku milost u Gospodina, on nastada provjerava. Želi vidjeti kolika jenaša vjera. A vjera se provjerava krozdjela. Sveti Jakov će u svojoj poslanicireći: Što koristi, braćo moja, ako tkorekne da ima vjeru, a djela nema? ...Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je usebi... (usp. Jak 2,14, 17,26). Bog nasstalno testira i gleda što smo spremniučiniti. Svaki, pa i najmanji, čin naše lju-bavi i našega velikodušna predanja Go-spodin silno cijeni i preobilno nagrađuje.

Svojim djelima, svojim životom mo-ramo pokazati za što ili za koga smo seopredijelili. Dajmo prednost Isusu,dajmo prednost duhovnom pa ćemo bitisvjedoci veličanstvenih Božjih djela.

Zvonik � 5/2011 29

Moralni kutak

Čemu ili komu dajemo prednostPiše: mr. Andrija Anišić

zkvh.org.rs

Snimljen najnoviji CD sjemenišnog zbora

Sjemenišni zbor Schola cantorum Paulinum ovih je danabio naročito aktivan. S profesionalnim snimateljskim studi-jom „Audio Solutions“ snimljene su vokalne i orguljskeskladbe, čiji su izvođači učenici Paulinuma. Kako nam je ovojedno veliko i značajno iskustvo, željeli bismo ga podijeliti svama. Kada uskoro budete uživali u gregorijanskim i više-glasnim skladbama, te ugodnom zvuku malih baroknih or-gulja sjemenišne kapele, sjetite se da iza svega toga stoje satii sati napornih vježbi i proba. Nije bilo nimalo lagano, ali no-sila nas je ljubav prema glazbi i svijest da ćemo maksimalnoiskoristiti naše talente. Za naše svakodnevne vokalne „tre-ninge“ bio je zadužen prefekt Dragan Muharem, a nasamim nastupima zborom je ravnao rektor mons. JosipMioč, profesor glazbe. CD je sniman u sjemenišnoj kapeli, asnimanje je trajalo tri dana. Moramo priznati da nije bilo ni-

malo jednostavno stati pred mikrofon. Koncentracija je mo-rala biti maksimalna, mjesta za pogreške nije smjelo biti. Noto nas je još više potaknulo dati sve od sebe i sad zadovolj-stvom možemo reći da nam se trud isplatio. Kako se bliži 50.obljetnica postojanja Paulinuma, željeli smo ovim projektomdati doprinos ovom značajnom jubileju. Nadamo se da ćemoi na vas prenijeti onu ljepotu harmonije, koju smo nastojalisnimiti na CD.

Sudjelovanje na Sajmu obrazovanjaU fiskulturnoj dvorani srednje škole „Ivan Sarić“ u Su-

botici održan je dvodnevni Sajam obrazovanja 19. i 20. travnja.Cilj Sajma je povećati opću razinu informiranosti učenika i ro-ditelja o obrazovnim ponudama koje postoje u srednjim,višim školama i fakultetima u Subotici i da se učenici kon-kretnije upoznaju sa svijetom rada i zanimanja u cilju lakšegi kvalitetnijeg izbora budućeg profesionalnog poziva. Međumnogobrojnim srednjim školama Subotice, kako i prijašnjihtako i ove godine, predstavila se i Klasična biskupijska gim-nazija Paulinum. Kako se živi, što se uči, što je potrebno zaupis i mnogobrojne druge informacije u vezi škole mogle suse saznati iz prve ruke od učenika koji su „čuvali“ štand Pau-linuma. Podijeljene su brošure, razmijenjena iskustva, ostva-rena su nova poznanstva koja će pomoći mnogima da se zain-teresiraju za klasičnu gimnaziju.

Dan duhovnih zvanjaNa nedjelju Dobroga Pastira slavi se Dan duhovnih zva-

nja i to je nakon proštenja drugi najvažniji dan u Paulinumu.Možemo slobodno reći – to je naš dan, dan onih koji u sebiosjećaju klicu duhovnoga zvanja i žele je još više razviti. Togadana se posebno pripremamo jer svake godine nastojimonašim kolegama, roditeljima, prijateljima, dobročiniteljima isvima ostalima prirediti jedan mali program sa svetom

misom. Tako smo i ove godine, 15. svibnja, priredili glazbenumeditaciju na kojoj su sudjelovali pjevači, svirači i recitatorisjemeništa Paulinum. Uvodnu riječ uputio je rektor mons.Josip Mioč, koji je u zajedništvu sa sjemenišnim odgojiteljimapredvodio svetu misu. O svom životnom putu i pozivu po-svjedočili su Dalibor Boldiš i Davin Kohanec, učenici IV.razreda. Želja nam je bila potaknuti prisutne na molitvu za du-hovna zvanja te zamoliti za daljnju podršku našoj zajednicikoja živi od dobrote vjernika i dobročinitelja.

5/2011 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uredili: Emanuel Mates i Dario Marton

Kamo dalje? Dođi u Paulinum ☺

Osmi razred je pri kraju. Postavlja se onovažno pitanje na koje uskoro treba odgovoriti:kamo dalje? Koju školu izabrati? Što i kako upi-sati? Što je najbolje za mene? Ako dosad nisičuo, onda dobro poslušaj: postoji jedna škola,zove se Klasična biskupijska gimnazija Pauli-num. Poznato ti je? Želiš još više saznati što setamo uči, kako se živi, kako upisati…? Jedno-stavno uguglaj www.paulinum.edu.rs i na služ-benoj stranici škole naći ćeš sve potrebno po-datke koji te interesiraju. Ako nas pitaš kamodalje, mi ti poručujemo: dođi u Paulinum ☺

Prije svega moje zvanje će biti roditeljsko. Ali biti roditeljne znači da ću sad postati majka i staviti točku na to. Svomdjetetu uvijek ću izlaziti u susret, neizmjerno ću ga voljeti,družiti se s njim, pomagati kad mu dođu prvi problemi, sa-vjetovati ga što je dobro, a što loše... I naravno, moje dijeteće u mom životu, kao što sam i ja svojim roditeljima, biti naprvom mjestu. Što se tiče supruga, njega ću također voljetisvim srcem, poštovat ću ga, a kao „pratilac kroz život“ će mibiti prvi i posljednji. (A. V. J.)

Bog svakoga poziva –imenom. Postoje dva zvanja:roditeljsko i duhovno. S obzi-rom na to, moje zvanje je ro-diteljsko. Ja želim postatidobra majka i posvetiti se svo-joj obitelji. Ja ću svoje dijeteneizmjerno voljeti, čuvati ga,brinuti se o njemu, podržavatiga, savjetovati i uvijek će mibiti na prvom mjestu. To zva-nje odredio mi je Bog jer zva-nje je biti izabran, a ne birati.Svako zvanje otkriva se u srcukoje gori. (S. M.)

Moje zvanje je roditelj-sko. Želim biti dobra majka,pomagati onima kojima ćetrebati moja pomoć. Isto tako

želim biti iskrena premasvom suprugu, poštovat ćuga i voljeti, ali isto to želimi od njega. Svoje dijete ćuneizmjerno voljeti, lijepoću ga odgajati, davati musavjete i pomagati mu usvakom njegovom proble-mu, kao što su mene mojiroditelji odgajali, savjeto-vali i pomagali mi. Jednomriječju, potpuno ću se po-svetiti obitelji. (S. Č.)

Zvanje... To je neštopredivno čim je od Bogadano. Poznato je da je toBožji san o čovjeku, ali jetaj san teško ostvariti. Toje, drugim riječima, smi-sao, cilj života za kojim secijelog života traga i koji se

ostvaruje. Taj poziv koji jeBog uputio čovjeku pone-kad je teško prepoznati. Aponekad nam nije sasvimjasno što zapravo Bog odnas traži, kao na primjermeni. Ja se onda pitam želili Bog da budem dobra uče-nica, sestra, kćerka, neštodrugo; možda jednog danaroditelj. Ali, znam da imamroditeljsko zvanje i želimjednog dana biti dobar ro-ditelj. I ne samo to – želimostvariti sve Božje snove osebi. (A. F.)

Moje zvanje je pone-kad vrlo teško definirati. Po-nekad razmišljam da je naj-lakši način na koji bih rije-šila probleme kroz koje nasživot provodi da odem začasnu sestru. Ali, ipak mi-slim da je Bog u svom snuo meni odredio roditeljskozvanje, jer me to više pri-vlači. Zato ipak mislim daću biti sretna majka baremtroje djece. Ali biti roditeljne znači samo donijeti di-jete na svijet. Osim tog štoću nastojati pružiti im štobolji materijalni standard,nastojat ću im biti primjeru svojoj veri u Boga. Nadam se da ću Božji san o mome zva-nju ispuniti bolje nego što očekujem. (S. B.)

Dragi Bog nas sve jednako voli i puno prašta. On nas svepoziva da dođemo na mise, da vjerujemo u Njega. Bog, poštonas je stvorio, želi da budemo pošteni, vrijedni, pametni, da sezaposlimo, da imamo obitelj, da smo sretni u životu. DragiBog bi volio da se ja malo popravim, da se „latim“ i da maloviše učim, da ne izgovaram po neki put ružne riječi, da zavr-šim školu. Dragi Bog će mi pomoći da ispravim ocjene i da sepopravim. Ja sam sigurna da nas Bog voli, jer da nas ne voline bi nam toliko pomagao. Jer, uvijek kad kažem: „DragiBože, pomozi mi!“, On mi uvijek pomogne, i uvijek je uzmene i uz svakoga. Naravno, vjerujem u Boga i volim ga!Dragi Bog bi volio da budem dobra žena, dobra majka svogadjeteta, dobra domaćica, vjerna dragom Bogu. Volio bi da mipomogne u svemu. Ima mnogo ljudi koji bi voljeli za bar tre-ćinu da im pomogne, a ne zaslužuju. Ipak, Bog je svima u po-moći. (J. R.)

Zvonik � 5/2011 31

Uredio: Tim kateheta Kutak za katehete

Moje zvanje – majka ili časna sestra?Drage katehete! U ovom broju, u povodu Međunarod-

nog dana obitelji koji obilježavamo u svibnju i naravno u po-vodu Godine obitelji, donosimo dječje crteže na temu „Mojiroditelji na vjenčanju“ i sastavke vjeroučenica prvog razredasrednje škole na temu „Moje zvanje – roditejsko ili duhovno“.Čekamo priloge sa vaših satova vjeronauka na temu obitelji!

IsprikaU prošlom broju Zvonika, u predstavljanju katehistice Nataše Per-

čić, došlo je do pogreške koja se potkrala u rečenici: Razišli su se (ro-ditelji, op. ur.), a ja sam odrastala u naručju moje majke (bake) koja setrudila nadomjestiti nedostatak oca. Rečenica je trebala biti bez riječiu zagradi (bake) budući da je Nataša rasla uz svoju majku Terezu.

Iskreno se ispričavamo Nataši Perčić i čitateljima. /Uredništvo/

Dunja Šimić, 2. c razredO.Š. „Ivan Milutinović“

Bojana Brešćanski, 2. b razredO.Š. „Ivan Milutinović“

Marija Vidaković, 2. a razredO.Š. „Ivan Milutinović“

Ivana Vukov, 2. c razredO.Š. „Ivan Milutinović“ zk

vh.org.rs

Kako je položaju laika vlastito dažive posred svijeta i svjetovnih poslova,to su oni od Boga pozvani da, ražarenikršćanskim duhom, vrše svoj apostolatu svijetu poput kvasca (AA, 2). Lai-cima je svjetovna narav vlastita i po-sebna (LG 31).

Vjernici laici i svjetovna narav

Odmah nam se nameće pitanje,što je to svjetovna narav u svjetlu spa-senjskog Božjeg nauma i otajstvaCrkve? Papa Pavao VI. u svom go-voru članovima Svjetovnih instituta,2. veljače 1972., istaknuo je kakoCrkva „izvorno ima svjetovnu dimen-ziju koja pripada njenoj najdubljoj na-ravi i poslanju, korijeni koji su uro-njeni u Otajstvo Utjelovljene Riječi ikoju njezini članovi ostvaruju narazne načine“. Crkva zbilja živi u svi-jetu. No, ona nije od svijeta (usp. Iv17,16). Crkva je poslana nastaviti ot-kupiteljsko djelo Isusa Krista koje„samo po sebi ide za spasom ljudi, nou isti mah obuhvaća i izgradnju vre-menitog reda“ (AA, 5). Prema tome,svi su članovi Crkve sudionici u njezi-noj svjetovnoj dimenziji, i to u raznimoblicima. Vjernik laik ima svoj načinostvarivanja sudioništva u izgradnjivremenitog reda, koji je „vlastit i po-seban“, što se označuje izrazom „svje-tovna narav“.

Svjetovni položaj vjernika laikaKoncil prikazuje kao mjesto gdje imje Bog uputio poziv. To „mjesto“ vjer-nici laici „žive u svijetu, to jest u svimi pojedinim dužnostima i poslovimasvijeta i u redovitim prilikama obitelj-skog i društvenog života, kojima jekao protkan njihov život“ (LG, 31).Dakle, osobe, ljudi, koji žive u svijetunormalnim životom, uče, rade, uspos-tavljaju prijateljske, obiteljske, druš-tvene, profesionalne, kulturne i dru-ge veze. Njihov položaj je zbilja, stvar-nost, kojoj je određeno da u Isusu Kri-

stu nađe puninu svoga značenja. SamIsus je htio biti dionik ljudske zajed-nice. Posvetio je ljudske veze, osobitoobiteljske koje su izvor društvenog ži-vota. Svojevoljno se podložio zako-nima svoje domovine, htio je živjeti ži-votom radnika svoga vremena i kraja.Prema tome, „svijet“ je mjesto i sred-stvo kršćanskog poziva vjernika laikada u svijetu proslavi Boga u KristuIsusu. Stoga je važno da vjernik laikshvati svoj poseban smisao božan-skog poziva onako kako uči sv. Pavao:Neka svatko, braćo, ostane s Bogom uonome stanju u kojem ga je zatekaopoziv (1Kor 7,24). Ne bježati niti na-puštati mjesto što ga imaju u svijetu.Vjernik laik treba uvažavati svoj unu-tar svjetovni položaj. Vjernici laici su„od Boga pozvani, da pridonesu, kaoiznutra poput kvasca, posvećenju svi-jeta vršeći vlastitu dužnost, vođenievanđeoskim duhom, i tako drugimaotkriju Krista, u prvom redu svijetlećisvjedočanstvom života, vjerom, na-dom i ljubavlju“ (LG, 31).

Vjernici laici i duhovna narav

Kao što je Duh Sveti posvetioIsusovu ljudsku narav u djevičan-skom Marijinu krilu (Lk 1, 35), takotaj isti Duh boravi i djeluje u Crkvi dajoj prenese svetost Sina Božjega kojije postao čovjekom. Vjernici laici tre-baju ozbiljno shvatiti, kao nikadaprije, prijeku potrebu krenuti stazamaevanđeoske obnove i prihvatiti veli-kodušno apostolski poziv da postanui sami sveti u svome življenju (1Pt1,15). Crkva, otajstveno Tijelo Kri-stovo, znak je i oruđe svetosti. PapiIvanu Pavlu II. se prigovaralo da jeproglasio previše blaženika i svetacaza vrijeme svoga pontifikata. No, Papaje to s razlogom učinio, kako bi po-taknuo sve vjernike bilo kojeg staležai poziva, da rade oko svoga vlastitogposvećenja i na taj način pružaju dru-gima svjedočanstvo svetosti Crkve.

Sveci su uvijek bili vrelo i ishodišteobnove u najtežim okolnostima krozcijelu povijest Crkve. I danas su nampotrebni sveci. Mi, tako mali hrvatskinarod na prostorima Subotičke bis-kupije imamo kandidata za oltar uosobi sluge Božjega o. Gerarda TomeStantića, karmelićanina i time se tre-bamo ponositi. I ne samo ponositi,nego i nasljedovati svetost Isusovu unašem pozivu i mjestu gdje živimo, iz-moliti svece za naše vrijeme i sami po-stati svetima. „Svi vjernici, bilo kojegstaleža i stupnja, pozvani su na pot-puni kršćanski život i na savršenu lju-bav“ (LG, 40). „Svi su vjernici pozvanii dužni da teže za svetošću i savrše-nošću u vlastitom staležu“ (LG, 42).Korijen toga poziva na svetost imamou sakramentu krštenja koje se pro-teže na ostale sakramente, poglavitona Euharistiju. Crkva je sveta i gre-šna. Sveta, po svetosti Duha Svetogakoji ju posvećuje. Grešna, po namačlanovima Crkve, ukoliko griješimo itako zastiremo svetost Crkve. Sv.Pavao nas opominje da živimo kao štose pristoji svetima (Ef 5,3).

Život po Duhu (usp. Rim 6,22;Gal 5,22) potiče i traži od svakog krš-ćanina da slijedi i nasljeduje Isusa Kri-sta, prihvaća njegova Blaženstva, slu-šanjem i razmatranjem Božje Riječi,svjesno i aktivno sudjelujući u litur-gijskom i sakramentalnom životuCrkve. Osobna, zajednička i obitelj-ska molitva treba resiti svakog kršća-nina koji je žedan i gladan pravde,provoditi u život zapovijed ljubaviprema Bogu i bližnjemu, osobitoprema malenima, siromasima i patni-cima. Život po Duhu znači, ulaziti uvremenite stvarnosti i sudjelovati uzemaljskim poslovima: „Na sve laikepada slavno breme da rade kako bibožanska odluka spasenja sve višedošla do svih ljudi svih vremena i usve zemlje“ (LG, 33). To znači posve-titi se u svijetu.

(nastavlja se)

5/2011 � Zvonik32

Duhovnost

Duhovnost kršćanskih laika (4)Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

Mario De Gasperín Gasperín, bis-kup Querétaroa u Meksiku

Prvo: Nikada ne trebamo mislitida smo mi prvi koji čitamo Sveto pismo.Brojni su, dapače mnoštvo je onih kojisu ga tijekom stoljeća čitali, razmatrali,živjeli i prenosili. Najbolji tumači Biblijesu sveci.

Drugo: Sveto pismo je knjiga cr-kvene zajednice. Naše čitanje, i ondakad ga čitamo sami, nikada ne može bitiusamljeno. Da se okoristimo čitanjemSvetoga pisma, moramo se uključiti uveliki crkveni tijek koji usmjerava i vodiDuh Sveti.

Treće: Biblija je „Netko“. Stoga seona i čita i slavi istovremeno. Najbolječitanje Biblije je ona tijekom liturgije.

Četvrto: Središte Svetoga pisma jeKrist; stoga se sve treba čitati pod Kris-tovim pogledom i ispunjeno u Kristu.Krist je ključ za razumijevanje Svetogapisma.

Peto: Nikada ne treba zaboravitida u Svetome pismu nalazimo činjenicei opise, djela i riječi tijesno povezanejedne s drugima; riječi naviještaju i ras-vjetljavaju činjenice, a činjenice ostva-ruju i potvrđuju riječi.

Šesto: Praktičan i koristan načinčitanja Svetoga pisma jest započeti sasvetim evanđeljima, nastaviti s Djelimaapostolskim i Poslanicama, čitajući u

međuvremenu koju knjigu iz Starogazavjeta: Knjigu postanaka, Izlaska, o Su-cima, o Samuelu i druge. Levitski zako-nik, primjerice, ne treba čitati brzo.Psalmi trebaju biti molitvena knjiga bi-blijskih skupina. Proroci su duša Sta-roga zavjeta: njima treba posvetiti pose-bno proučavanje.

Sedmo: Bibliju se osvaja kao igrad Jerihon: opsjedajući je. Stoga jeveoma korisno usporedno čitanje tek-stova. Takvo čitanje zahtijeva puno vre-mena, ali je veoma korisno. Jedan tekstpojašnjava drugi, kao što je govoriosveti Augustin: „Stari zavjet u Novomepostaje jasan, a Novi je u Starome skri-ven“.

Osmo: Bibliju treba čitati i razmi-šljati u istom Duhu u kojim je napisana.Sveti Duh je njezin glavni autor, kao injezin glavni tumač. Uvijek se prije po-četka čitanja treba obratiti SvetomDuhu, a na kraju čitanja mu takođertreba zahvaliti.

Deveto: Sveto se pismo ne smijerabiti da se nekoga kritizira ili osuđuje.

Deseto: Svaki biblijski tekst imasvoj povijesni kontekst u kojem je na-stao i književni kontekst u kojem je na-pisan. Biblijski je tekst, izvan svog po-vijesnoga i književnog konteksta, izlikaza manipuliranje Božjom riječju. To jeuzaludno izgovaranje Božjega imena.

www.zenit.org

Zvonik � 5/2011 33

Upoznajmo Bibliju

Dekalog za korisno čitanje BiblijePriredio: mr. Mirko Štefković

Višestruki smisao PismaPrema staroj predaji može se raz-

likovati dvostruk smisao Svetogpisma: doslovni i duhovni smisao.Ovaj potonji se opet dijeli na: alegorij-ski, moralni i anagogički. Kad se ovačetiri smisla potpuno slažu, živom či-tanju Pisma u Crkvi zajamčeno je svenjegovo bogatstvo.

1. Doslovni smisao jest značenješto proizlazi iz riječi Svetog pisma autvrđuje se egzegezom, koja se držipravila ispravna tumačenja. Svaki sesmisao (Svetog pisma) temelji na do-slovnom.

2. Duhovni smisao: Zahvaljujućijedinstvu Božjega nauma, ne samotekst Svetog pisma, nego i stvarnosti idogađaji, o kojima se govori, mogubiti znakovi.

a) Alegorijski smisao: Do dubljegshvaćanja događaja možemo doprijetiako prepoznamo značenje koje imajuu Kristu; tako npr. prelazak Crvenogamora znak je Kristove pobjede, a timei Krštenja.

b) Moralni smisao: Događaji, okojima Sveto pismo pripovijeda, mogunas ponukati da ispravno djelujemo.Opisani su „za upozorenje nama“ (1Kor 10,11).

c) Anagogički smisao: Određenestvarnosti i događaje možemo sagle-dati u njihovu vječnom značenju,kojim nas uznose (grčki: „anagoge“)prema našoj Domovini. Tako je Crkvana zemlji znak nebeskog Jeruzalema.

Značenje ovog četverostrukogsmisla dobro sažimlje srednjovjekovnidvostih:

Slovo uči događaje, alegorija što vjerovati,

Moral što činiti, anagogija kamo težiti.

Tumači su pozvani da po tim pra-vilima rade na dubljem razumijevanjui izlaganju smisla Svetoga pisma daotud, kao iz pripravna proučavanja,sazre sud Crkve. Sve naime što je usvezi s tumačenjem Pisma podliježekonačno sudu Crkve, koja vrši božan-sko poslanje i službu čuvanja i tuma-čenja riječi Božje. Ja ne bih vjerovaoEvanđelju, kad me ne bi na to poticaoautoritet Katoličke Crkve (sv. Augus-tin).

KKC 115-119zkvh.org.rs

Ponekad se čini da je najlakše po-svađati se. Netko nas ružno pogleda,čujemo neugodan komentar, osje-ćamo se neuvaženo – i što ima lakšenego otići do osobe koja se ogriješilao nas i „sasuti joj sve u lice“?

Svađa vjerojatno jest najlakše rje-šenje, ali također i najgore.

Osim ružnih osjećaja i misli kojenas obuzimaju prije, za vrijeme i po-slije svađe, također je i veoma neu-godno znati da smo s nekim posva-đani. A i samo pomirenje jemnogo teže. Lako je neštorazbiti, pravi posao je istu tustvar popraviti, zalijepiti i uči-niti da izgleda baš kao i prije.

Pod umjetnošću izbjega-vanja sukoba se nikako nepodrazumijeva da se od osobeočekuje da „šuti i trpi“, već daaktivno i jasno nekome da doznanja što mu smeta, ali takoda izostavi osobu čije joj po-našanje smeta iz direktne kri-tike. Na primjer, ako vamsmeta što netko kasni na do-govoreni sastanak, umjestoda mu kažete: „Ti si jedan ne-sposoban kreten i ja imam pametnijaposla nego te stalno čekati“ – možetereći: „Kada ne dođeš na vrijeme, pot-puno mi se poremeti raspored, da libi mogao pokušati doći na vrijeme odsad ili mi javiti unaprijed da ćeš kas-niti?“ Ovaj način govora se naziva Ja-govor, za razliku od Ti-govora koji senalazi u prvoj rečenici.

„Ja rečenice“ su takozvane ne-okrivljujuće rečenice u kojima sejasno i otvoreno izražava doživljavanjesituacije u kojoj se osoba nalazi. Overečenice imaju tri dijela: neutralanopis nečijeg ponašanja, bez vrijeđanjaili negativne sugestije: na primjerumjesto da nekom kažete „kad sedereš“, možete reći „kada govorišglasnije“ ili umjesto radnje „kad meismijavaš pred svima“ može se reći„kada praviš šale na moj račun“. Na

ovaj način ne stavljamo radnju u di-rektan negativan kontekst, već u neu-tralan opis i time umanjujemo mo-gućnost da time povrijedimo drugogili ponizimo sebe.

Poslije neutralnog opisa radnjeslijedi opis svog doživljaja ili reakcije,bez optuživanja ili pravdanja. Uvijekje dobro da reakcija ili doživljaj budešto opipljiviji: umjesto da nekom ka-

žete da je sigurno gluhčim sluša tako glasnumuziku, trebalo bi rećida vas boli glava ili da sene možete koncentrirati.Doživljaj treba prebacitina sebe, bez kritiziranjadruge strane na bilo kojinačin.

Konačno, nakon neu-tralnog opisa i opisa svogdoživljaja, slijedi dio ukojem se govori o ishodukoji bismo željeli, bez na-redbi, zahtjeva i sličnoga:

umjesto da viknete „smjesta ugasi tajradio“ bilo bi dobro koristiti „voliobih, želio bih, bilo bi dobro kad bi sti-šao glazbuu“.

Za „Ja rečenice“ potrebno je pu-no vježbe i truda, jer današnje dru-štvo ne promovira mirno rješavanjesukoba. U početku se čine veoma ne-prirodne i teške, pogotovo u situacija-ma kada su osobe pod jakim stresomili pod utjecajem jakih negativnihemocija, ali poslije određenog vreme-

na ih je sve lakše sastav-ljati i njihovi pozitivni is-hodi su motivacija za bu-dućnost.

Pored ovih malih tri-kova, ne treba zaboravitida ni u kom slučaju u su-kobu ne treba spominjatiprošle situacije: ako net-ko kasni, „Ja rečenica“ ni-kako neće pomoći ako sespominje svaki put kadaje osoba kasnila u po-sljednjih deset godina iliako netko sluša glasnuglazbu, teško da će je ra-do utišati ako mu priđete

i kažete: slušaj, već mjesecima neradiš ništa osim što slušaš to vrištanje,boli me glava i volio bih da to utišaš.

Treba biti pažljiv i preispitivatisvoje rečenice tako da zaista ne sa-drže ni malo sarkazma, optuživanja iliruganja iako će prvi nagon vjerojatnobiti da se to u rečenicu ubaci.

Važno je zapamtiti: ma kolikoimate pravo nekome nešto predbacitiili zamjeriti, ne treba izgubiti iz vidakrajnji cilj, a to je da se to ponašanjepromijeni. A ponašanje se vjerojatnoneće promijeniti ako se osoba osjećanapadnuto, a ako se promijeni, daljnjiodnos će postati veoma težak.

Zato je najbolje da svakom pro-blemu pristupite na miran, neutralannačin, kao da vam osoba čini ogrom-nu uslugu ako postupi po vašim že-ljama. U ovom slučaju, vi dobivateono što želite, a osoba s kojom govo-rite se ne osjeća primoranom da sepodčini vašim željama. Obje stranedobivaju.

5/2011 � Zvonik34

Psiholog odgovara

Umjetnost izbjegavanja sukobaPiše: Antonija Vaci

Katolička crkva u Vojvodini,premda ima blizu 500 tisuća vjernikaorganiziranih u 3 biskupije i dugosto-ljetnu mjesnu povijest, još uvijek nijeu dovoljnoj mjeri institucionalno raz-vijena. Ovaj uvid, prije svega, vrijedikada je u pitanju segment katoličkoga,i formalnoga i neformalnoga, obrazo-vanja te prostor znanstvene, to jest teo-logijske (auto)refleksije. I dok u pro-storu obrazovanja postoje određenipomaci, na planu teologijske (auto)re-fleksije, osim gdjekojih napora pojedi-naca, izostaju aktivnosti koje bi hra-brile.

Treba imati na umu da se nave-dene slabosti mjesne Katoličke crkvedjelomice, koliko-toliko, uspješno na-domještaju resursima Crkve u Hrvat-skoj i Mađarskoj, državama narodanajbrojnijih katolika u Vojvodini, i toprije svega u dijelu koji se odnosi naobrazovanje i formaciju svećenika. No,s time se ne bismo smjeli miriti, bu-dući da to nije ukupnost potreba zavjerskim znanjima u Crkvi danas!Istina, u okviru Subotičke biskupijepostoji i višeškolska ustanova – Teo-loški katehetski institut – koja radi naobrazovanju kateheta, pružajući takosukladan odgovor na izazove koje sasobom nosi uvođenje vjeronauka u dr-žavni obrazovni sustav, kao i manjakpastoralnih djelatnika u pojedinimpodručjima.

Kada je, pak, riječ o znanstvenomsegmentu u užem smislu, na djeluimamo tek mogućnost percepcije tak-voga štiva koje se objavljuje izvan Voj-vodine – prije svega u Mađarskoj i Hr-vatskoj. Međutim, i ovdje postoje pro-blemi s dostupnošću teoloških časo-pisa i knjiga – niti sve publikacije ovdjestižu niti pak postoji centralna knjiž-nica koja bi bila dostupna svim zainte-resiranim! S druge strane, vlastita jeznanstvena produkcija svedena na in-dividualne napore nekolicine pojedi-naca, za koje se usto ni ne zna u širemopćinstvu. Pa ipak, u posljednjih su de-setak godina stvorene minimalne kad-rovske pretpostavke da se rješavanjuove potrebe pristupi sustavno i insti-tucionalno primjereno – desetak kle-

rika završilo je doktorske studije uRimu, Mađarskoj ili Hrvatskoj.

Glede potrebe za znanstvenom(auto)refleksijom u vjerskom životuvalja osvijestiti sljedeću pravilnost:Crkva koja sebe ne misli, koja ne iz-građuje vlastiti sustav znanosti, kojaunutar sebe ne vodi znanstveni dija-log, koja oko sebe ne okuplja sve po-tencijale vjernika, teško može bitiprava zajednica vjernika, teško možesuvislo odgovarati na sve izazove,dakle, ne samo na vjerska pitanja uužem smislu, koji stoje pred suvreme-nim čovjekom. To napose vrijedi uko-liko se misli na užljebljenost u kon-kretni prostor življenja: vjera se,naime, uvijek svjedoči ovdje i sada, štopodrazumijeva i djelatno, a ne samomoralizirajuće, držanje spram svihdruštvenih problema – od visine plaćeuposlenika i naravi distribucije do-bara, preko pitanja kršćanskih sastav-nica političkih odluka pa do bioetičkihi ekoloških politika i mjera.

Prije nego li kažemo nešto o raz-lozima koji nas trebaju nukati da sepristupi pokretanju jednog znanstve-nog časopisa unutar Katoličke crkve uVojvodini, valja ukazati da on mora bitiinterdisciplinaran po svojemu karak-teru. Ono, pak, interdisciplinarno tre-ba ovdje razumjeti tako da se iz ra-kursa teologije i svih njezinih izvede-nica, filozofije i njezinih disciplina, re-ligiologije, povijesti, sociologije… u ča-sopisu nastoji ostvariti reflektiranje na,prije i iznad svega, vlastito vjersko,kako bi se ono više razumijevalo kaosvoje te osnažilo i osposobilo za, s jed-ne strane, vlastiti rast, a s druge straneza dijalog s drugima.

Kada je riječ o razlozima za po-kretanje jednog takvog časopisa, vje-rujem da su sljedeća četiri i više negouvjerljiva te da mogu biti dovoljni zapozitivni ishod. Prvi računa na svijestda se ne bi smjelo dopustiti da se vla-stita vjera Katoličke nam crkve, u svojsvojoj složenosti i bogatstvu, znan-stveno ne reflektira, ne proučava i, nakoncu, ne prezentira javnosti. To nijesamo mogući grijeh struktura, nego jevjerojatno i dio propusta svih intelek-

tualaca unutar Crkve. Na to obvezuje,na koncu, i sam broj – 500 tisuća kato-lika – te dugotrajuća – riječ je o naj-manje XVIII. stoljeća! – i posljedicamabogata povijest katoliciteta na ovimprostorima. Nije nam na čast damnoge druge, daleko, daleko malo-brojnije, denominacije ostvaruju isto –produciraju vlastiti časopis.

Drugi razlog uračunava nužnostza jedno svestranije i, dakako, kvali-tetnije svjedočenje vjerske vlastitosti uizazovima koji su zahtjevniji i složeniji,napose po pitanjima teologije u užemsmislu, zatim ekumenizma i onih odruštvenom realitetu. Na taj načinbismo, vjerujem, mogli i sebi ali i dru-gima suvislije doznačivati kako zrelostovdašnjeg katoliciteta tako i odgovor-nost za pružanje kršćanski utemelje-nih odgovora na probleme vremena ukojemu živimo ovdje i sada.

Treći razlog smjera na potrebuosvajanja prostora zajedničke znan-stvene komunikacije unutar Katoličkecrkve u Vojvodini, što sada postoji teku začetku. Isto bi onda moralo pratiti iprimjeren institucionalni okvir – tre-balo bi, naime, naći najbolje rješenjeza nakladnika, koje bi, čini se, moralobiti institucionalno samostalno i me-đubiskupijsko. Na taj bi se način boljeriješilo pitanje vođenja dijaloga nesamo među znanstvenom elitom negoi unutar cijele Crkve u Vojvodini, ali i,što je također nezanemarivo, spramvani – spram drugih crkava, ali i dru-štva u cijelosti.

Na koncu, četvrti se razlog za po-kretanje teološkoga časopisa katolikau Vojvodini nadaje u potrebi okuplja-nja, profiliranja i, ono što čini se naj-više nedostaje, odgoja intelektualne iznanstvene elite (i klerske i laičke, na-ravno) unutar Crkve. Povijest nas utom smislu uči da su za formiranje jed-nog intelektualnog žarišta, koje bi oku-pljalo, profiliralo i odgajalo, časopisičesto bili odlično rješenje. Na temeljusvega jasno je da ga se samo trebaosnovati. No, kako, bit ću slobodanpredložiti u sljedećem broju Zvonika!

Zvonik � 5/2011 35

Kršćanski stav

Znanstveni je časopis Katoličkoj crkvi u Vojvodini neophodan!

Piše: Tomislav Žigmanov

zkvh.org.rs

Ovogodišnja dvodnevna manifestacija, III. Dani A.G. Matoša i dr. Josipa Andrića, odvijala se u tri mjestaopćine Bač i time zasigurno poprimila širi kulturniznačaj. U dvodnevnom programu održan je koncert„Impresije iz zavičaja – iz glazbenog opusa Josipa An-drića“ u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskihHrvata, predavanja o Matošu i Andriću, priređena jeizložba slika nastalih na Likovnoj koloniji u kojoj su su-djelovali članovi Hrvatske likovne udruge CRO ART izSubotice, a u sklopu manifestacije nastupili su i naj-mlađi Matoševi folkloraši.

Manifestacija je započela otvorenjem likovne kolonije načardi Ranč, na obali rječice Berave kod Bođana. Svih šest sli-kara, članova Hrvatske likovne udruge CRO ART, pod vod-stvom idejnog tvorca udrugei poznatog ljubitelja likovneumjetnosti i lijepoga, JosipaHorvata, bili su oduševljenilijepim ambijentom. Navečeru Plavoj dvorani Kulturnogcentra u Baču, nakon što suse publici obratili predsjed-nica Matoša Kata Pelajić,ministar-savjetnik u Hrvat-skom veleposlanstvu u Beo-gradu Filip Damjanović,zastupnik u Skupštini R. Sr-bije i predsjednik DSHV-aPetar Kuntić, konzulica –savjetnica Generalnog kon-zulata u Subotici Vesna Nji-koš-Pečkaj i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrva-ta prof. Tomislav Žigmanov, započeo je koncert Impresijeiz zavičaja – iz glazbenog opusa Josipa Andrića

Poslije moje smrti netko će se dakako naći da otkrije štosam sve o Bačkoj komponirao i onda će se svi čuditi što se prijenije znalo, ni čulo, ni izvodilo. Ovo je napisao dr. Andrić još1958. godine, a od tada do danas u Baču se nije izvodilo nitijedno njegovo djelo. Zahvaljujući nekim hrvatskim kulturnimudrugama i Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, ove pro-ročke misli zanemarenog velikana počele su se ostvarivati.Na ovom cjelovečernjem koncertu izveden je samo jedan re-prezentativni dio skladbi, koje je Andrić posvetio svom zavi-čaju. U programu koncerta sudjelovali su solisti: Neda Ma-rijanović, klavir, Martin i Maja Nimčević, violina uz klavir-sku pratnju Andree Csőke, vokalni solisti Bernardica Voj-nić Mijatov i Boris Godar te Ivana Skenderović, brač iNenad Temunović, tamburaško čelo. Nastupio je i Tambu-raški orkestar HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta pod ravna-njem prof. Vojsilava Temunovića, zbor uz tamburaški sas-tav HKUPD-a „Matoš“ Plavna pod ravnanjem Zvonimira Pe-lajića i Veliki tamburaški orkestar HGU iz Subotice pod upra-vom prof. Mire Temunović.

Program koncerta izvrsno je vodila Bernadica Ivan-ković iznoseći precizne podatke o skladbama i izvođačima.Slučaj je htio da je ovaj koncert upriličen upravo na sam dankada je 29. travnja 1953. godine bila praizvedba prve bunje-vačke opere Dužijanca dr. Josipa Andrića u Subotici. Publikaje bila oduševljena izvedbom i kvalitetom programa, a većina

nazočnih je imala prigodu prvi puta čuti Kolo u Baču i Pla-vanjsko kolo. Svojevrsni vrhunac večeri bila je Bunjevačkaelegija u izvedbi Velikog tamburaškog orkestra HGU u komesu tambure dobile ulogu i karakter simfonijskog instrumenta,što je i sam Andrić želio.

Drugi dan dobro osmišljenog programa manifestacijezapočeo je nastupom Matoševe dječje folklorne skupine upredvorju OŠ „Ivo Lola Ribar“ u Plavni, a odmah potom ot-vorena je izložba radova nastalih na Likovnoj koloniji. Šesteroumjetnika, članova Hrvatske likovne udruge CRO ART, pri-redili su zanimljivu likovnu izložbu, a od sada će njihoveumjetničke slike krasiti Matoševe prostorije i prostore gdjeobitavaju Matoševi prijatelji. Nakon što se publici obratiopjesnik iz Bođana Josip Dumendžić Meštar svojom novom

pjesmom Jezik materinji, za-počela su predavanja o Andri-ću i Matošu.

Dr. sc. Sanja Vulić iz Za-greba već treći puta sudjelujena Danima, a ovoga puta go-vorila je na temu Josip Andrići Irska. Napisao je čak triknjige o Irskoj, a doktorica jedetaljno govorila o njegovojprvoj knjizi iz 1932. godine ukojoj e Andrić pisao o hodo-čašću u Irsku, odnosno Ze-leni otok ili Otok svetaca,kako je on volio ovu zemljunazivati. Predavanje o Ma-tošu, koje je održao prof. To-

mislav Žigmanov također je privuklo pozornost publike. Go-voreći o nacionalnoj zajednici, koju još uvijek neki drže zarazdraganu skupinu paora, veselih svirača i plesača, Žigma-nov je istaknuo da se Matoševa literarna vrijednost nije moglazanijekati, ali se zanijekalo njegovo podrijetlo. Matoš je ne-dvojbeno tvrdio da je Bunjevac, ali je pri tome podrazumije-vao da su Bunjevci Hrvati i o tome nije imao potrebu rasprav-ljati. Kada govori o dva velikana, koji su u središtu programamanifestacije, Žigmanov zaključuje: Matoš nikada nije bio sa-modovoljan, on je uvijek nastojao ići naprijed, a to je isto činioi Andrić. U tom smislu češće druženje s njihovim djelima moženas uzdići i učiniti boljima i naprednijima.

Događaju su među ostalim nazočili predstavnici lokalnei općinske vlasti na čelu s predsjednikom općine Tomisla-vom Bogunovićem, zastupnik u pokrajinskoj SkupštiniDujo Runje, tajnik HNV-a Željko Pakledinac, uvaženi gostiz Vukovara rođen u Plavni Stipan Mijok, ravnatelj Hrvatskeriječi Ivan Karan, zamjenik pokrajinskog tajnika za upravu,propise i nacionalne zajednice Mato Groznica, predstojnikfranjevačkog samostana fra Josip Špehar i bački i plavanj-ski župnik vlč. Josip Štefković te predstavnici hrvatskihkulturnih udruga i drugih organizacija, veliki su poticaj zajednu malu kulturnu udrugu, da ustraje u svom plemenitomposlu.

Manifestacija je završena sv. misom u župnoj crkvi sv.Jakova koju je predslavio vlč. Josip Štefković, a na kojoj je pje-vao Matošev zbor.

Zvonimir Pelajić

5/2011 � Zvonik36

Kultura

III. Dani A. G. Matoša i dr. Josipa Andrića u Plavni i Baču

Nakon rasprave, na sjednici održanoj u ponedje-ljak, 16. svibnja, mađarski Parlament je većinom gla-sova odbio narodnu inicijativu Mije Mujića da se Bu-njevci priznaju kao posebna narodnost, te da se u Za-konu o pravima nacionalnih i etničkih manjina iz 1993.godine navedu kao 14. manjina. Naime, protiv je gla-sovalo 258 zastupnika, 41 zastupnik bio je suzdržan, ainicijativu je podupirao svega 21 zastupnik. Time jenakon dvogodišnje zavrzlame koju je izazvao pokretačMijo Mujić s otvorenom mržnjom prema svemu što jehrvatsko, konačno stavljena točka na i.

Poslije neuspjelog pokušaja otprije četiri godine da seprikupljanjem potpisa i narodne inicijative dođe do priznava-nja Bunjevaca kao posebne manjine, nije uspjela ni ponovljenainicijativa Mije Mujića, predsjednika „Udruge preživjelih Bu-njevaca“, pokrenuta u siječnju prošle godine. Iako je Hrvatskadržavna samouprava, krovno političko tijelo Hrvata u Mađar-skoj, koja Bunjevce smatra neotuđivim dijelom hrvatskogabića, svojom žalbom Ustavnom sudu na odluku Državnog iz-bornog povjerenstva, kojom je ovjeren obrazac za prikupljanjepotpisa za narodnu inicijativu da se Bunjevci priznaju kao po-sebna manjina, uspjela odgoditi ali ne i spriječiti prikupljanjepotpisa, nakon procedure od godinu dana inicijativa je došlado kraja, pred mađarski Parlament. Pošto je ponovno prikup-ljen više nego potreban broj (po zakonu najmanje tisuću) pot-pisa, sredinom veljače predsjednik Državnog izbornog po-vjerenstva o tome je obavijestio predsjednika Parlamenta i pri-ložio, po zakonu, obvezatni stav Mađarske akademije znano-sti. Po zakonu, Parlament je u roku od tri mjeseca inicijativubio obvezatan staviti na dnevni red i donijeti odluku. Mađar-ska vlada na sjednici održanoj 23. veljače ove godine donijelaje odluku kako ne podupire priznavanje Bunjevaca kao po-sebne manjine jer – sukladno stavu Mađarske akademije zna-nosti – bunjevačku zajednicu smatra povijesnom, etnograf-skom i dijalektnom skupinom Hrvata u Mađarskoj. O inicija-tivi se 2. svibnja raspravljalo i na sjednici nadležnog parla-mentarnog Odbora za ljudska prava, manjinska, civilna i vjer-

ska pitanja. Na spomenutoj sjednici nije sudjelovao pokretačMijo Mujić, ali je odlukom Odbora riječ dobio bunjevački ak-tivist Csaba Kammerman, ujedno urednik internetske stra-nice bunyevac.hu, koji je svoj dodatni pismeni materijal iusmeno izložio. Zasjedanju je nazočio i predsjednik Hrvatskedržavne samouprave Mišo Hepp, koji nije tražio riječ. Vladinje stav izložio Csaba Latorcai, zamjenik državnog tajnika Mi-nistarstva javne uprave i pravosuđa. Nakon polusatne ras-prave – sukladno stavu Akademije prema kojemu bunjevačkazajednica ne odgovara po svemu propisanim uvjetima jer ne„izražava svijest o zajedničkoj pripadnosti koja je usmjerenana očuvanje svega spomenutoga, te na izražavanje i zaštitu in-teresa povijesno nastalih zajednica“, prije svega nedostaje jojposeban vlastiti jezik kao jedan od zakonskih uvjeta – Odbornije podržao bunjevačku inicijativu. Po Akademijinu mišlje-nju, kako priznavanje bunjevačke zajednice u Mađarskoj kaoposebne manjine ne bi pridonijelo djelotvornijem ostvariva-nju njezinih interesa u sustavu manjinskih samouprava, a di-jeleći Vladin i Akademijin stav, Odbor je prihvatio preporukuda bunjevačka zajednica ne odgovara po svemu uvjetima pro-pisanim manjinskim zakonom, stoga nema razloga ni za iz-mjenu 2/3 manjinskog zakona. Prema tome, posve očekiva-no, Odbor nije podupirao da se Bunjevci priznaju kao pose-bna manjina. Tjedan dana poslije, 9. svibnja, u Parlamentu jeodržana neočekivano duga, jednoipolsatna rasprava, kojomse oporba uglavnom koristila za napade na vladajuću koali-ciju, s povremenom raspravom o potrebi izmjene manjinskogzakona radi sprječavanja „etnobiznisa“. Konačno u ponedje-ljak, 16. svibnja, došao je trenutak odluke. Međutim, unatočranijoj „ozbiljnoj“ raspravi, donesena je ipak očekivana politi-čka odluka. Inicijativa Mije Mujića da se Bunjevci priznajukao posebna narodnost, te da se navedu u Zakonu o pravimanacionalnih i etničkih manjina iz 1993. godine kao 14. manjinau Mađarskoj, ponovno je odbijena s velikom većinom glasova.

/Prema: Hrvatski glasnik, br. 20., 19. 05. 2011., Stipan Balatinac/

Festival hrvatskih duhovnih pjesama Hosanafest postojii okuplja mlade glazbenike, ali i mnoštvo ljubitelja duhovneglazbe punih pet godina. Ova je obljetnica proslavljena u ne-djelju, 8. svibnja u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Suboticii tom je prigodom publici prikazan film o povijesti Hosana-festa kako se ne bi zaboravili počeci i njegov razvoj.

Svake je godine do sada snimljen nosač zvuka s pje-smama koje slave Boga na poseban način. Od 2009. godineovaj je festival humanitarnog karaktera a sav prihod namije-njen je terapijskoj zajednici „Hosana“ koja se nalazi u StaromŽedniku.

Organizatori, na čelu s predsjednikom Organizacijskogodbora dr. Marinkom Stantićem, najavili su šesti po redufestival koji će se održati 18. rujna u Dvorani sportova u Su-botici pod geslom „Učvršćeni u vjeri“. /K. Č./

Zvonik � 5/2011 37

KulturaOdbijena narodna inicijativa Mije Mujića da se Bunjevci priznaju kao posebna narodnost

Bunjevci su povijesna, etnografska i dijalektna skupina Hrvata

Obilježena 5. obljetnica Hosanafesta

Foto: Hrvatska riječzkvh.org.rs

UU ss kk rr ss tt rraa jj eeKako smo samo čekali Uskrs!I kad je napokon stigao, proslavili

smo Isusovo uskrsnuće na najsvečanijinačin. A onda nam se činilo da je slavlje kratko tra-jalo. Je li i vama nekako brzo prošao Uskrs?

Ako želimo biti sretni, onda moramo svaki danmisliti na Uskrs. Zašto? Upravo zato što je Isus jed-nom zauvijek pobijedio smrt i mi možemo biti sret-ni jer znamo da je On živ i stalno s nama. On živi usvetoj hostiji – kruhu koji jedu oni koji su se pripre-mili za pričest. A među vama ima mnogo prvopri-česnika koji su se jako radovali susretu s Isusom.

Zato ovdje u Zvoniku pokazujemo kako ste doživjeliUskrs i kako se radujete Prvoj pričesti, kako ste crta-li Isusa…

Želim vam svima da svaki dan budete dobri i datako slavite Uskrs, a onda će svi oko vas biti sretni,najviše vaši roditelji.

Sjetite se pjesme koju tako rado pjevamo:Ostani s nama jer večer je, ostani Gospode!

Dvojica braće išli su tužni jer Isus umrije, aldođe Isus Uskrsli k njima i tuga ih mine u tren!

Tako nam poručuje naš Isus: neka Uskrs stalnotraje a ne samo nekoliko dana u godini, jer nas Onnikada ne ostavlja same!

Vaša Zvončica

Uskrs je za mene…Djeca iz vrtića „Marija Petković“ u Subotici vrlo lijepo

doživljavaju najveći kršćanski blagdan i opisuju ga ovako:

IVANA MIKOVIĆ: Na Uskrs ću ići u crkvu, i tamoću se moliti!

LUCIJA MAMUŽIĆ: Uskrs je jedan blagdan, ondaje Isus umro, bio je na križu, posli tri dana je uskrsnuo!

TEODORA SUDAREVIĆ: „Isus nam daje mir, kadase molimo! Kada se molim ja mu kažem hvala!

DOMINIK KUJUNDŽIĆ: Bilo mi je žao kada suIsusa stavili na križ i što su ga tako mučili!

IVAN SKENDEROVIĆ: Uskrs je kad iđe zeko. Onnam donese igračku! Ja volim Isusa jer mi on donesujeigračke!

IVAN HUSKA: Na Uskrs je Isus uskrsnuo, on jeonda otišao u nebo. Mi kada umremo idemo u nebo kodIsusa!

IVAN V. ŠIMOKOV: Radujem se što dolazi zec,zeku je poslao Isus, da nam donese poklone!

PETAR PEĆERIĆ: Uskrs je dan kada je Isus Uskrs-nuo! Marija je otišla u grob i vidila je da je grob prazan,zato što je Isus uskrsnuo.

KATARINA I. RADAKOVIĆ: Isus je imao bijelu ha-ljinu, stajao je pored na kamenu, nisu ga odmah prepo-znale, on im je rekao da kažu učenicima da je Isus uskrsnuo.

MILA KUJUNDŽIĆ: Onda Isus uskrsne i dolazizeko da nam donese poklone. Volim jako da idem u crkvu,molim, slušam Muku, idem na pričest sama i velečasnimi tu da križić.

MARIJA ŠARČEVIĆ: Na Uskrs idem u crkvu, molitću se, slušat ću velečasnog. Na Uskrs je Isus uskrsnuo toznači da je Isus živ!

ANA KUJUNDŽIĆ: Kad je Uskrs, idemo svi ucrkvu, na Uskrs je Isus uskrsnuo! Kada mama ostane kodkuće molim se za nju – da je čuva! Isus nam daje mir!

5/2011 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Dominik Kujundžić

Katarina Ivanković Radaković

Petar Pećerić

Zvonik � 5/2011 39

Djeca

Dječji križni put Mi djeca iz župe sv. Lovre dočekali smo radosno

najveći kršćanski blagdan Uskrs. Bilo je to zato jersmo svaki dan dolazili na pobožnost križnog puta,koji smo mi predmolili. A onda smo na Veliki petak u11 sati prije podne zajedno s vjernicima imali živikrižni put oko crkve i po ulicama. Mi djeca glumili

smo postaje. Bilo je to nešto za nas jako lijepo. DječakStefan koji je glumio Isusa rekao je: „To je za menečast i ponos glumiti Isusa“. Svi smo nešto radili. Onikoji su najviše dolazili na križni put imali su čast pred-stavljati prizore postaja: jedni su čitali, drugi su imaliulogu Marije, Veronike, Šimuna, vojnika, Pilata… za

svakog je bilo nešto. Zato je toza nas bio do sada najljepšikrižni put. Bilo je to nešto no-vo, jer smo prvi puta u našojžupi imali ovakav križni put.

Na Uskrs smo sudjelovalina Uskrsnom programu krozrazne pjesmice. Radost je bilajoš veća kada smo nakon sv.Mise našli prave pravcate živezečiće u dvorištu oko crkve!Onda smo po travi tražili sakri-vena uskrsna jaja, a na krajusmo dobili još i čokoladnogzeku. Ova korizma i Uskrsostat će nam zato u lijepom inezaboravnom sjećanju.

Vjeroučenici župe sv. Lovre u Sonti

Isus u bijeloj HostijiVelika je radost bila u nedjelju 8. svibnja 2011. u

crkvi sv. Roka u Subotici jer je petnaestero djece prviput pristupilo stolu Gospodnjem i primilo Isusa usvoje srce po Prvoj svetoj pričesti. Uoči Prve pričestibila je trodnevnica. Svaku večer na svetu misu suosim prvopričesnika dolazili i njihovi roditelji, braćai sestre, djedovi ibake kao i krsnikumovi. Bila je toi prva Prva pri-čest u župi sv.Roka novoj kate-histici s. Bogda-ni Perić.

Radosno pje-vanje ispunilo jecrkvu a djecu jeuvježbala i pratilana sintisajzeruMarina Piuko-vić.

K. Č.

Joj! Osjećam miris mrkve.Kako doći do nje?

Djeco, pomozite zeki!

zkvh.org.rs

Dragi mladi!Nudimo jedan kut ljubavi iz kojeg se vidi

dalje. Malo, malo, pa mi o ljubavi, netko će

možda dodati da smo već dosadili s tim! Eh, kada bi sve bilo jasno kao, na primjer

sunce pa da ispišemo sve štose može u jednom tekstu i da stavimo točku.Kada bi sve bilo jasno, pa da se izjutra ili s ve-čeri ne zapitaš opet u čudu kako ta ljubavfunkcionira.

Ljubav ostaje tajna, velika tajna.Ne mogu pouzdano ustvrditi i napisati

kada je čovjeka prestala privlačiti misterioz-nost. Stvoreni smo uspravni s dimenzijomkoja teži vertikali metafizičnosti. Nešto jepalo na čovjeka, slomilo mu ruke koje višene podiže gore. Možda ga je informacija do-tukla. Modernom glazbom kompjutorskogklikanja kojom se informira, ostaje uskraćenza harmoniju ustrajavanja u želji, slatkojmuci otkrivanja, procesu saznavanja koje otkriva nedosežnostvječnosti. Možda se čovjek sklupčao jer je osjetio snažni mirisstraha iz svoga ograničenoga i tuđeg zloslutnoga srca koji gaje paralizirao. Naravno, taj strah je na jednoj strani izrodionadljude, na drugoj potrošnu robu. Da se izrazim u skladu sdanašnjim društvenim parametrima, baš smo jeftini i siro-mašni!

Sve i da ljubav jest poput sunca jasna, pitanje je bismo lipodigli pogled i bismo li znali začuditi se pred njenom veliči-

nom. Da li bismo znali zašutjeti, uzdahnuti i prepustiti se lje-poti tajne da nas ispuni? Divno je sunčati se ispružen na plažiusred ljeta, ali budimo iskreni: zašto to zapravo radimo? Pre-planulost je „in“.

Na temelju rezultata ankete koju smo proveli među vamaprije nekoliko mjeseci, pomislili smo da se današnji mlad čo-vjek ne može zapitati nad mišlju: BOG ŽIVOT DAJE ili KAKODALJE, i da, ukoliko se zapita, lako krijumčari i podmeće sa-

mome sebi raznorazne kratkotrajne odgo-vore. Ovo priziva u svijest sliku muhe bezglave koja ne leti baš visoko i čiji život je bi-jedan – traje dok iziritirana muhalica ne raz-maže po stolu krv izmiješanu s dijelovima ne-kadašnjeg harmoničnog tjelešca.

A što ako Bog daje život? Ne samo ti i jakada se npr. spustimo u vertikalu.

A što ako život ne prestaje? Što ako nemogu samo ja i ako ne možeš samo ti sve da-ljine okončati svojim izborima i postupcima?

I mi smo sami pokušali zaustaviti se i za-pitati nad spomenutom rečenicom. Kolikosmo se uspješno izborili s njom, sami odlu-čite čitajući naredne stranice: sigurno nismo

ispali najpametniji, možda smo ponegdje ostali nedorečeni,možda se ne slažete s nama, međutim, anketa je rekla svoje.Neke velike Tajne i velike Ljubavi su ostale obješene i nedo-stižne na drugim planetima, ne na Zemlji, ne u Subotici jer sukompenzirane. U svakom slučaju, pozivam vas da sagledatestvari iz našeg, ovdje ovako ponuđenog kuta, kuta ljubavi.

Nevena Mlinko

5/2011 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

ObavijestiTribina mladihTema: Ivan Pavao II.

ususret Benediktu XVI.Predavač:

mons. dr. Andrija KopilovićGdje: Katolički krug Kada: 29. 05. 2011.Početak: 20 sati

Susret mladih Subotičke biskupijena temuU Kristu čvrsti u vjeriPredavač: vlč. Marijan Vukovu Bačuu subotu 28. 05. 2011.s početkom u 9 satiprijave na župama!Očekuje nas puno dobrog raspoloženja, aktualnih tema za

razgovor, sporta i odmora, molitve i susreta.

Misa za mladepetak 3. 6. u 20 sati u Tavankutu u crkvi Srca Isusova.

Radio Marijawww.radiomarija.rsi na 90,7 MhZ FMnedjeljom u 15 satiOmladinska emisijasrijedom u 22 sata Kateheza za mlade

Vjeronauknedjeljom u 19 sati u crkvi sv. Roka u Subotici u mjesecu svibnju (maju) srijedom u 20 sati u biskupijskom

Pastoralnom centru (Strossmayerova 20, Petrovaradin) nakončega slijede ferije.

Trešnjevac ... ili negdje bliže?!TREŠNJEVAC - Zbog sve učestalijih krađa i vandalskog po-

našanja, stanovnici sela Trešnjevac kod Kanjiže planiraju da seorganizuju i uvedu civilne straže, kao i u obližnjem Čantaviru,da bi mogli da registruju problem i prijave ga Mesnoj zajednicii policijskoj stanici u Kažnjiži. Uzrokom problema smatra sereadmisija srpskih građana iz EU, iako lokalno stanovništvo nekrivi strance već mladež koja se okuplja petkom kada se organi-zira disko-klub. (http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/246827/Paorske-patrole—-cuvaju-selo)

Zbog manjka surad-nje od strane policije, mje-štani ovoga sela nadzirunavečer vandale koji uni-štavaju spomenike i vršesitna razbojništva. Kogaoni zapravo nadziru? Van-dale? Okorjele huliganekoji bezosjećajno uništa-vaju seosku imovinu? Ne,oni nadziru mlade, moždane baš svoju djecu, ali za-sigurno dijete svoga su-sjeda. Umjesto da se ova-ko nešto uopće i ne do-gađa, roditelji moraju dje-cu nadzirati noću, krišom,jer su ta djeca izmaklakontroli.

Kako se dogodio ovakav nagli pad tradicije, morala, vri-jednosti, obitelji? Koga kriviti? Je li komunizam tako naglo pre-sjekao tu vezu između djece i roditelja? Ili je to bilo vrijeme?Gotovo je očito kako svaka generacija sve više propada, a moralse srozava na najniže grane. Možemo kriviti i politiku, loša vre-mena i loše uvjete, no ovo je istina: kriva je bezbožnost.

Onda kad je čovjek odlučio da može sam, krenulo je nao-pačke. Kad je odlučio da će nedjeljom ipak malo dulje odspavatiumjesto odlaska na nedjeljnu misu, jer uostalom, što će ta misatoliko promijeniti - pošlo je naopako. Relativizam je žestokonapao obitelji. Osnova obitelji je uzajamna ljubav. A ta ljubavnikad ne može biti savršena ako nema Boga. Naši djedovi ibake bili su žarki vjernici, naši roditelji bili su mlaki, možemo

li onda pretpostaviti daćemo mi biti hladni? Mož-da se mi uopće nećemo nitruditi šuljati se po noći itražiti svoju djecu. Moždaovakvom stopom rastava iabortusa mi ni nećemoimati djece i obitelji. Kakoriješiti ovakve egzistenci-jalne probleme i kako od-govoriti na ovako pesimi-stična predviđanja? Rješe-nje je samo jedno: moliti,žarko, i darovati svoj životBogu. Samo Bog može po-boljšati našu budućnost.

Vedrana Cvijin

Više nas – veća sreća!Čuti o brojnim obiteljima koje bezuvjetno prihvaćaju nov

životi danas je rijetkost. Ali uvijek se nađe po koja i pokažeda je ipak to moguće! Krećem od sebe i vidim da sam ipakokružena njima, i sama potječem iz obitelji s četvero djece. Imogu vam reći, to je doista jedna posebna avantura koja sejoš dugo neće završiti! No,neću sad govoriti o mojoj obi-telji. Ima tu jedna obitelj koja jeostavila dubok trag na mene,to je obitelj u čijoj sam nepo-srednoj blizini živjela dok samstudirala u inozemstvu.

Već moj prvi susret s nji-ma bio je označen novim živo-tom. Naime, u vrijeme kad samse pripremala za prijamni ispitza fakultet, igrom slučaja do-spjela sam obitelji koju su či-nile majka i kćerka, ali to je biosamo jedan dio, jer u drugojkući, preko puta od crkve,živio je i sin sa svojom ženom,djevojčicom Lucijom i tek ro-đenim sinom. Veselje je bilo veliko u tom domu jer mali Filipje bio pravo čudo, zahvaljujući ustrajnoj molitvi došao je nasvijet. Majci je bila dijagnosticirana multiplaskleroza. Trud-noća bi još više pogoršala ionako već teško stanje. No, dogo-dilo se baš suprotno, beba koju je nosila pod srcem kao da je

tešku bolest „zamijenila“. No kušnjama nikad kraja. Pupčanavrpca mu je bila omotana oko vrata... Ali vjera i pouzdanje uBoga donijeli su na svijet malog Filipa. Radost je bila velika,jer prije njega kratko vrijeme bio je tu još jedan član, maliLuka. On, nažalost, nije mogao osjetiti ljubav i toplinu ove obi-telji, jer ubrzo nakon što se rodio zauvijek je zatvorio svojemale oči. Ali vjerujem da je on često u njihovim mislima i mo-litvama. Sjećam se da mi je Lucijina tetka pričala kako je ona

poslije smrti malog brata go-vorila da je on sad u nebu malianđeo. Mogu samo pretposta-viti koja je to bol ispunjavalanjihova srca. Tada ih nisamjoš poznavala, ali sigurna samda su uspjeli prihvatiti to i kre-nuti dalje, jer kad sam ih upoz-nala to je bila, a i danas, jeskladna obitelj u kojoj je opi-pljiva majčinska i očinska lju-bav prema svoja tri djeteta.Da, poslije Filipa rodila sePetra! Sjećam se dobro danakada nam je majka priopćiladivnu vijest. Slavili smo rođen-dan moje gazdarice i vjerujemda joj je to bio najljepši darkoji zasigurno nije očekivala.

Rado se sjećam te obitelj koja je svim srcem rekla DABogu, DA životu, i na taj način najbolje svjedoče što znači bitikršćanski otac i majka.

Anita Pelhe

Zvonik � 5/2011 41

Mladi

zkvh.org.rs

Neka od pitanja iz ankete o roditeljstvu i stupanju u bračnu zajednicu:

1. željeni broj vlastite djece2. zajednički život s dečkom/djevojkom prije braka3. rodila bih/podržao rođenje svog izvanbračno začetog djeteta4. idealne godine za udaju/ženidbu5. je li za odgoj djeteta dovoljan jedan roditelj6. spremnost za rađanje i odgajanje psihički i fizički nezdravog djeteta7. da svome djetetu mogu 100% osigurati jednu stvar izabrao/-la bih:

tjelesno i mentalno zdravlje 8. normalno je više puta ženiti se i udavati9. u stvaranju novoga života sudjeluju: otac, majka i Bog10. kada počinje priprava za majčinstvo/očinstvo:

a) odlukom da se dobije dijete b) to je daleko da bih razmišljao/-la o tomuc) početkom veze

Napomena: U siječnju 2011. godine anketirano je ukupno 117ispitanika s područja općine Subotica od kojih se 103 izjašnjavaju kaokršćani. Anketu pod nazivom Anketa o roditeljstvu i stupanju u bračnuzajednicu sastavila je i realizirala ekipa Uredništva mladih iz Zvonikana vlastitu inicijativu za potrebe Zvonika i odgovara za točnost poda-taka. Dopune do 100% na pitanja tipa da/ne odnose se na odgovormožda, dok su za ostala pitanja izdvojeni postotci najbrojnijih odgovora./N. M/

Biti stvorenKakvu si me zamislio kada si me stvarao, Gos-

podine? Ti si me želio i zato postojim. Htio si me naovom svijetu u ovom vremenu i ovom tijelu, ali prijesvega, stvorio si me za drugi, vječni život. Tvog DuhaŽivotvorca udahnuo si u mene i dao mi najveći dar– biti. Oblikujući moje lice, stvorio si i razloge zaosmijeh koji će na njemu prebivati i suze koje će seponekad skotrljati niz obraze. Dok si klesao mojeruke i prste već si vidio njihove pokrete i usklađivaoih prema onomu što si im naumio da rade. Moja sistopala usmjerio k onim ciljevima koji će voditi Tebi,a ostavljat će takve tragove koje ću moći prepoznatii po njima se vratiti ako zalutam.

Bog Stvoritelj ima plan za svakog čovjeka ko-jemu je darovao život. Božja želja za našim postoja-njem čini naš život vrijednim. On ne samo da želi daživimo, nego želi da taj život bude ispunjen. Jadođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju (Ivan,10,10). Njegov dar nije malen i nevrijedan, ali ostajeneiskorišten, jer ga ne znamo cijeniti. Kako olakoprosuđujemo tko ima pravo na život, a tko ne, čiji ježivot vrijedan, a čiji nije, tko je lijep, a tko ružan, tkokoristan i spretan, a tko nepotreban! Našim ograni-čenim pogledom ne možemo obuhvatiti vječnost zakoju smo stvoreni. Kako Božje stvorenje može bitibeskorisno? Može li Bog stvoriti nešto što nije li-jepo? Ipak, mnogi se tako osjećaju ne shvaćajući datako žaloste svoga Stvoritelja, koji je u njihovo stva-ranje uključio svu svoju ljubav. Takva predodžba osebi često nastaje kada u čovjeku ne gledamo Božjedijete i odnosimo se prema njemu kao prema čovjekuu kojem ne vidimo ništa što je vrijedno poštovanja.Time podcjenjujemo i njegovog, ali i našeg Stvori-telja, a nismo ni svjesni kako drugome iskrivljujemosliku o sebi i tako gasimo u njemu radost života upunini koji je namijenjen svakom Božjem djetetu.

Vjerujemo da nas Bog ljubi, ali ipak se u namajavljaju teška pitanja na koja ne znamo odgovor.Jedno od takvih je zašto savršeni Stvoritelj ne stvarauvijek savršeno? Zašto je neke stvorio bolesne?Zašto su neki u okruženju u kojem nemaju moguć-nosti normalnog života? Odgovor ne možemo dati,ali ipak i u njihovim životima vidimo Njegovu pri-sutnost i ljubav. Često nam baš te osobe, koje prosu-đujemo kao nesretne, pokazuju da možda imamokrivi pojam sreće i da zaboravljamo da je prva i naj-veća sreća biti stvoren i živjeti!

Ana Ivković

5/2011 � Zvonik42

Mladi – naša tema

srednjoškolci studenti i mladi radnici

djevojke dečki djevojke dečki

1.dvoje (44%)i troje (37%)

dvoje (57%)i više (36%)

troje (57%)i više(29%)

četvero (30%)i više (27%)

2.da (26%)ne (31%)

da (43%)ne (7%)

da (0%)ne (83%)

da (29%)ne (39%)

3.da (67%)ne (10%)

da (71%)ne (21%

da (83%)ne (0%))

da (81%)ne (0%)

4. 25 godina 28 godina 24 i 25 godina 25 godina

5.da (17%)ne (41%)

da (36%)ne (29%)

da (25%)ne (67%)

da (10%)ne (59%)

6.da (67%)ne (10%)

da (64%)ne (14%)

da (83%)ne (0%)

da (71%)ne (3%)

7. 91% 64% 86% 83%

8.da (26%)ne (46%)

da (15%)ne (46%)

da (0%)ne (82%)

da (3%)ne (60%)

9. 17% 19% 31% 33%

10. a) 75% 53% 61% 47%

10. b) 14% 40% 0% 0%

10. c) 0% 0% 31% 30%

BOG ŽIVOT DAJE

Zvonik � 5/2011 43

Mladi – naša tema

„Autentična ljubav vodi u svakodnevno dari-vanje, cijeloga čovjeka i zauvijek, a ne samo u da-rivanje udova i to na određeno vrijeme.“

Nedavna anketa koju su proveli urednici stranicemladih na tribini mladih u Subotici donijela je, zamene razočaravajuće rezultate. Iako smo bili objek-tivni pri analiziranju te ankete, nisam mogla a ne pri-mijetiti da je na pitanja o predbračnim odnosima ve-liki broj sudionika ankete odgovorio da bi MOŽDAimali odnose prije braka i da bi živjeli u predbračnojzajednici. Psiholog David Myers navodi, nakonsedam provedenih istraživanja u tri države: u SAD-u,Kanadi i Švedskoj, da je kod ljudi koji su prije brakaživjeli zajedno za trećinu pa do 80% češći razvodbraka (knjiga „The Pursuit of Happiness“).

Zajednički život nevjenčanih parova u današnjevrijeme postao je uobičajena stvar, a o moralnim idruštvenim gledištima na zajednički život nevjenča-nog para ne raspravlja se previše. A zašto bi se i ras-pravljalo, kada je izvanbračna zajednica izjednačenas bračnom? Činjenica je da je, ukoliko veza ne funk-cionira, puno lakše „pokupiti prnje“ i prekinuti vezu,te reći „probali smo i nije išlo“, nego se razvesti predBogom, obitelji i državom. I upravo u tomu se vidiproblem onoga na što nas Crkva stoljećima upozo-rava: na nesklad između reklamirane i življene vjere.To znači da postoji dio kršćana i katolika koji su vjer-nici i koji se takvima smatraju, ali ne žive u skladu snaukom Katoličke crkve. Riječ je o tome da ne pri-hvaćaju moralni nauk o važnosti braka. A brak je zaCrkvu uzvišen, BRAK JE SAKRAMENT. I zato nemože biti „braka prije braka“ i Crkva ne može odo-briti predbračni život dvoje ljudi kao „pripremu nasam brak“. Mladi obično brane svoje stavove razmiš-ljanjem da se na taj način bolje upoznaju i da se takoisključuje mogućnost pogreške u odabiru bračnogapartnera. I tu se sada javlja teško pitanje: kako to pro-mijeniti? Danas se ljubav između dvoje ljudi shvaćaovozemaljski i materijalistički i kao da nema nikakvihdrugih, dubljih vrijednosti. „Živi kao da ti je posljed-nji dan; kad dođeš do onoga što dosta voliš u životu

ne dozvoli da te išta zaustavi“. Društvo nam, na nekinačin, daje za pravo živjeti kako želimo, sve je dopuš-teno i nema granica. Znam da je protiv struje teškoplivati, ali zar nas to opravdava? Zar zato moramoodmah odustati i ni ne pokušati živjeti pravo?

Smisao „hodanja“ je dobro upoznavanje jednodrugoga da bi se sa sigurnošću mogla donijeti važnaživotna odluka. Smisao nije glumljenje muža i ženekad još nismo ni objektivno ni subjektivno spremnido kraja preuzeti odgovornost jedno za drugo.

Među mladima se često javlja egoizam koji sesluži poznatom rečenicom: „Da me voliš, spavao/labi sa mnom“ (ili živio/la u predbračnoj zajednici). Mi-slim da bi pravi odgovor na ovaj izazov bio: „Sigurnoda te volim, toliko da bih se i oženio/udala za tebe.Ali to ne znači samo spavati zajedno, nego i jesti, ži-vjeti, rasti, rađati djecu, zauvijek biti jedno. Dok to nebude moguće ne želim tebe, a ni sebe zavaravati dase zadovoljavam samo jednim dijelom ljubavi. A akoto ne možeš shvatiti, voliš li me dovoljno da me poš-tuješ?“

Nije ovdje riječ o nekom gušenju, niti branjenju.Ljubav treba rasti. I dečko i djevojka imaju pravo iz-ražavati svoju ljubav na napredan i „moderan“ način,ali Isus nam traži da je izražavamo tako da ta auten-tična ljubav odgovara svojoj definiciji (na početku na-vedenoj), a ne da prevlada sebičnost koja se pozivana ljubav kao izgovor i koja nije dobra garancija bu-dućnosti prave ljubavi.

Problem predbračnog života uzeo je toliki zamahda je teško predvidjeti daljnji tijek i njezin razvitak.Roditelji, stariji, društvo, kršćanski život i mišljenjeCrkve nimalo se ne uklapaju u taj moderni stav kojegdodatno podupiru televizija i druga medijska sred-stva koja oblikuju društveno mišljenje po svojoj voljii „potrebama“. Ovdje može pomoći samo ustrajnamolitva, ispovijed, praštanje, pomirenje, razgovor,iskreno obraćenje... Ono što je nama ljudima nemo-guće, Bogu je uvijek moguće. On hoće i želi da sesvaka duša spasi. Dopusti Mu da i tebe spasi, dopu-sti Mu da te vodi u autentičnoj ljubavi.

Marina Gabrić

Brak na probui l i KAKO DALJE

zkvh.org.rs

Čovjek vjereDragi čitatelji! Zanimljivo je znati kako roditelji daju djeci imena! Naša

djeca se zovu: Petar, Tomislav, Andrija, Ivan, Marija Magdalena i Pavao. Čestosu nam znali reći u šali kako želimo 12 apostola, pa ih je „bunilo“ što s Mari-jom Magdalenom i kako biramo apostole. Tada strpljivo objašnjavamo našu„tajnu zamisao“ – djeci smo davali imena ljudi koji su prvi vidjeli Isusa Uskrs-log, kako to pišu Evanđelja. Kako nam je trebalo više muških imena, ubacionam se tu Andrija (ipak je on „Prvozvani“) i Pavao, koji nije Isusa vidio, već ga je čuo (ali opet – nakon uskrsnuća) i navije-štao neumorno. Marija Magdalena je ipak Isusa Uskrslog vidjela prva i na njoj je da svjedoči tu radost Uskrsa i pjeva hvale.Ivan i Petar su, naravno, „glavni“, a Toma apostol, taj „Nevjerni“, zaslužio nam je osobito blaženstvo – „Budući da si me vidio,povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju“ (Iv 20,29). Također, njegove riječi koje bilježi Ivan evanđelist nadahnuće sunam cijeli život „Gospodin moj i Bog moj!“. Takvu vjeru želimo dostići, a vidimo je ponekad i na današnjim „ljudima vjere“.To je onaj čovjek koji svaki dan na misi stoji, jak u svojoj boli i svojoj vjeri, nasmiješenih očiju – ne može Bog naš svemogućii predobri svoga ČOVJEKA VJERE ne uslišiti... (lvh)

Svima je znano da je prijateljstvo jedno od najvećih blagakoje čovjek može imati na ovom svijetu. Aristotel je govorio„Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela“. Ideal je to koji, kadase dosegne, obogaćuje duh, dušu i tijelo! Ipak, na putu ka pra-vom prijateljstvu, potrebno je prijeći mnogo koraka, presko-čiti mnogo prepreka, mnogo smijeha skupa odsmijati, ali imnogo suza isplakati. Treba prijateljstvo prokušati! Prijateljanajčešće imamo jednog ili nekoliko u svakom životnom dobu,iako stručnjaci kažu da su najsretniji ljudi koji imaju deseteroprijatelja. Taj „širi krug“ je najčešće izvor za ono prijateljstvokoje nazivamo „jedna duša u dva tijela“, pa je veoma važnokako živimo s njima, a prijateljstvu se učimo od najranijihdana. Kod djece to djeluje jednostav-no – oni imaju školski odjel ili druš-tvo iz susjedstva, prijatelje sa sportaili sa vjeronauka. U razgovorima smnogim roditeljima uočavamo da sveto danas nije tako jednostavno, lako ilijepo...

Mnogi će moći posvjedočiti ka-ko je promjena, nastala u kriznim iratnim godinama koje su za nama,zaista velika i da je utjecala na našeživote u cjelini. Sjećamo se dana kadanaši roditelji ponekad nisu niti znalitko su nam prijatelji iz škole niti skim smo igrali lastiša ili nogometa ilipikula cijelo poslije podne! Danas moramo valjda provjeritisve, pa čak dobro poznavati i roditelje prijatelja naše djece,kao da sumnjamo da im se nešto „strašno“ može dogoditi. Na-ravno, pedofilija, nasilje i narkomanija jesu prisutni međunama, možda i češće nego mislimo, ali ako smo sumnjičaviprema svima, kakav će život i iskustvo naša djeca imati? Osimstraha, u nas roditelje su se uselile i predrasude: pitamo sekako će našu djecu gledati njihovi bogatiji prijatelji i njihovi„fini“ roditelji, pa ne potičemo posjete i zajedničku igru, većsavjetujemo – igru u školi, koja je „neutralna zona“. Nekad sepitamo hoće li nam neka (po našem dojmu) loše odgojenadjeca koja dođu u našu kuću zaprljati namještaj, nešto polo-miti ili se ružno vladati, pa opet odgađamo druženje. Nekadase bojimo poslati dijete u tuđu kuću ako smatramo da je ozra-

čje loše, ako roditelji drugog djeteta puše, piju ili psuju – neželimo da se naše dijete susretne s tim lošim primjerima, anekad možda mislimo da će nas naše dijete „osramotiti“nekom izjavom ili postupkom. Nekad naše dijete dragi prija-telj ili čak nitko ni ne poziva u društvo, jer je „na lošem glasu“ili više voli nekog drugog prijatelja. Nekad ni ne stižemo raz-mišljati o svemu ovome, samo se trudimo sve obveze ispošto-vati, svugdje stići, proći bez sukoba s prijateljima (i, naravnonjihovim roditeljima!), pa i po cijenu „ne-druženja“.

Djetinjstvo može proći tako, ali uvijek dođe vrijeme kadami na našu veću djecu više ne možemo (a i ne smijemo!) utje-cati, jer su zakoračili u mladost, kada roditelj malo po malo

gubi na značaju. To je normalan tijekrazvoja, jer se mladi moraju osamo-staljivati i sazrijevati, kako bi se mo-gli odlukom na brak ili na duhovnozvanje zbilja odvojiti od roditelja iprionuti uz svoga muža/ženu i bitijedno tijelo ili darovati se Bogu i Cr-kvi u duhovnom zvanju. Ako ne nau-čimo našu djecu što je prijateljstvo,propustiti ćemo izuzetno važnu „lek-ciju“, koja im može zbilja učiniti životteškim i nesretnim. Oni će i dalje mi-sliti da je bolje sjediti kod kuće, iz-bjegavati „loše društvo“ po svaku ci-jenu i birati prijatelje na pogrešan

način, gledajući tko je koliko imućan i što sve ima, koliko jepopularan, pametan ili darovit, a nerijetko i – tko su i kakvi sumu roditelji! O prijateljstvu djecu moramo učiti i poukom i pri-mjerom – ispričati o svojim prijateljstvima, kazati što prijatelj-stvo jest, a što nije – po našem mišljenju i pokazati djeci da sei mi volimo družiti i kako se družimo. Zadaća je roditelja nau-čiti djecu i što prijateljstvo nije – prijatelji se ne svađaju, ne vrije-đaju, ne ogovaraju i ne izbjegavaju, jer nisu igračke, već ljudi.

Druženje s vršnjacima može biti raj, ali ako dijete živibez prijatelja ili među lažnim prijateljima, može biti pakao.Učinimo napor da djecu spajamo, a ne razdvajamo i da buduprijatelji za primjer i da nikada, ali baš nikada, ne dopuste dau njihovoj blizini – odjelu, susjedstvu ili klubu – netko budeosamljen i izoliran. (lvh)

5/2011 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

prijateljstvo

Prijateljstvo je...

male mudrosti

Jeste li roditelj kakav stesebi obećali biti?

Vaša omiljena odgojna izreka je: a) Batina je iz raja izašla – pa je zatonajprimjerenija vašem anđelu. b) Daš mu jedan prst, a on hoće cijelu ruku– pa budući da ne želite da vam dijete postane ljudožder, pazite da mu ništane dajete. c) Tko se hvali, taj se kvari – pa ga, jasno, ne hvalite.

Vaše se dijete boji nešto učiniti. Ohrabrite ga riječima: a) Nemoj mesramotiti pred ljudima. b) Vidi kako ti se svi smiju! c) Baš si pekmezast.Kad sam ja bio u tvojim godinama...

Kad dijete plače, vi ćete: a) Smjesta zatvoriti prozor (pa ne mora gačuti cijelo susjedstvo!). b) Reći neuvjerljivo: „Sram te bilo, toliki dečko paplače.“ c) Zaprijetiti, uvjerljivo: „E, sad ću te izlemati pa ćeš bar onda imatirazloga za plakanje!“

Dijete je palo. Vi ćete: a) Potrčati kao bez duše i – izvikati se jer negleda kud ide. b) Istući ga jer je poderalo hlače koje ste mu nedavno ku-pili (pa mora naučiti cijeniti tuđi rad i novac, zar ne?). c) Samo ga preko-riti: „Kretenu jedan glupi, pa zar nisi u stanju ni hodati kao sva normalnadjeca?!“

Dijete je slučajno razbilo vazu. Vi ćete: a) Odmah mu odbiti od dže-parca (čist račun – duga ljubav). b) Uništiti neku njegovu omiljenu stvar(oko za oko, vaza za igračku). c) Rezignirano ustvrditi kako je to normalnoza nekog tko samo jurca ko muha bez glave. d) Sljedeći ga put preven-tivno istući (jer se dijete tuče prije nego što ponese vrč na vodu, a ne kadga razbije).

Vaše se dijete jako bučno razigralo. Vi: a) Blago ga opomenete – takoda ga podsjetite kako je jednom takva igra završila („Hoćeš da te opetmoram voditi u bolnicu?“). b) Lijepo mu objašnjavate kako to izgledanekom sa strane („Zar baš moraš vrištati kao idiot?!“). c) Samo ga pitateje li svjestan kako takvo ponašanje ne priliči njegovim godinama („Doklemisliš izigravati glupog balavca?“).

Dijete vam se povjerilo kako se nečega boji. Vi ćete: a) Samouvjerenomu reći kako se nema čega bojati i završiti razgovor. b) Ukazati mu na po-zitivan primjer iz susjedstva („Kako se Vedran ne boji, a koliko je mlađi odtebe.“). c) Objasniti mu kako se boje samo kukavice, a da vi ne volite ku-kavice, i završite razgovor.

Vaše je dijete učinilo nešto dobro. Vi ćete: a) Praviti se kao da se nijedogodilo ništa važnoga (Bože moj, pa to ste i očekivali.). b) Kupiti mu naj-skuplji poklon što ga nađete u trgovini. c) Pohvaliti ga s: „Dobro je ali...“i precizno mu nabrojati što sve nije dobro napravilo u proteklih sedam go-dina.

Mislite kako je najbolje vrijeme da kritizirate dijete: a) Kad ste u gos-tima. b) Kad mu dođu prijatelji. c) Kad gleda svoju omiljenu seriju. d) Kadvas iznervira netko drugi.

Rješenje testa:Svi su odgovori netočni. Smišljeni su samo za zabavu, ali i za podsje-

ćanje kako je teško svakodnevno biti dobrim roditeljem. (www.roda.hr,preuzeto iz: „Bolje biti vjetar nego list – psihologija dječjeg samopouzda-nja“, autorice: D. Miljković i M. Rijavec, IEP, Zagreb 2002.)

za život:

LICE ULICEList Lice ulice izlazi jednom mjesečno, a

prodaju ga beskućnici, mladi ulice, najsiromaš-niji i najugroženiji pripadnici marginaliziranihgrupa, kroz posebno osposobljene i organizi-rane mreže prodavača na teritoriji Srbije. Polo-vica ostvarenih prihoda od prodaje ostaje pro-davačima, dok se preostala sredstva koriste zanastavak izdavačkih aktivnosti, dodatni rad naintegraciji prodavača i druge različite filantrop-ske programe pod imenom Lice ulice.

Lice ulice možete kupiti na ulicama Beo-grada i Novog Sada.

protiv života:

VRŠNJAČKO SOCIJALNO NASILJE

Strategija objavljuje istraživanje provedenou 50 osnovnih škola u okviru programa „Školebez nasilja“ u kome su 28 % učenika bili žrtve ili

počinitelji nasilja, a naveden je i zabrinjavajućipodatak da se i u predškolskim ustanovama svečešće očituju razni vidovi ugrožavanja sigurno-sti djece. Najzastupljenije je verbalno nasilje –vrijeđanje, davanje pogrdnih imena, ismijava-nje, ogovaranje, širenje laži, socijalna izolacija ifizičko nasilje. (www.srbijanet.rs)

Zvonik � 5/2011 45

Obitelj / Za život

zkvh.org.rs

Slatković je rođen 1757. godine uZagrebu. Tamo je završio srednjuškolu. Godine 1770. je u Trenčinu po-stao isusovac. Nakon raspuštanja redaprimljen je u svećeničke kandidate Ka-lačko-Bačke nadbiskupije. Kao sveće-nik bio je 1779. godine subotički kape-lan, 1782. je ceremonijar pomoćnog bis-kupa, a 1783. godine nadbiskupski ce-remonijar (Lakatos, 297). Od 1784. go-dine je župnikovao u Dušnoku, a 1785.godine je postao somborski župnik. Do-živio je, 1786. godinu, kad je Somborpostao stalnim sjedištem Bačko – Bod-roške županije. Za smještaj županije injezine administracije počela se graditipalača, koja je završena 1808. godine.Matej Slatković je volio Sombor. Za-grepčanin, koji se školovao u Slovačkoji u Mađarskoj, dobro se snašao u Som-boru. Premda je grad u njegovo vrijemebio obilježen posljedicama francuskihratova, na svakom se koraku osjećao ve-liki gospodarski napredak. O Slatkovi-ćevoj ljubavi prema Somboru svjedoči injegov ljetopis, kojim je obuhvatio i pro-šlost, ali u vrlo živim bojama opisuježivot Somboraca s kraja 18. i početka19. stoljeća.

Prvi somborski ŽidoviPrema izvještaju gradske uprave,

za vrijeme župnika Slatkovića, 1788. go-dine, u Somboru još nije bilo ni jednogŽidova. Već naredne godine se spomi-nje Jakob Stein kao prvi Židov u gradu.U Sombor je došao kao trgovac iz Čo-noplje. Na kraju 18. stoljeća u gradu suživjeli i sljedeći Židovi: József i LőrincHerczegh, Simon Hay, Izsák Szekula,Michael Holläder, Franz Stein, FülöpHajduska. Svi su bili trgovci. Sombor jebio posljednji grad u Bačkoj u kojem suse nastanili Židovi. U grad se nisu na-stanjivali masovnije možda i zato što jeu gradu već postojalo dobro uhodano tr-govačko društvo, koje je djelovalo od1782. godine. To je društvo, bojeći sekonkurencije, budno pazilo da se ugradu ne nastane Židovi. (O tome Muhina 145. stranici svoje knjige).

Kanal kralja Franje (Francovkanal)

Za vrijeme župnikda Slatkovića do-vršen je i 1802. godine predan na upo-

rabu današnji Veliki bačkikanal. Mađarski je državnisabor iste godine sjedinioBačku i Bodrošku župa-niju, a sjedištem ujedinje-nih županija je postao Som-bor.

U župnoj kući vojna bolnicaLakatos, na 297. stranici svoje

knjige, spominje da je Slatković župni-kovao do 1808. godine. To ne stoji, bu-dući da je Slatkovića 1807. godine na-slijedio Franz Wagner. Slatković je dje-lovao i u županijskom sudu. Posljednjegodine njegovoga župnikovanja neka-dašnji franjevački samostan je 1806. go-dine pretvoren u vojnu bolnicu. U Slat-kovićevo vrijeme, u prvom desetljeću19. stoljeća, bjesnjeli su francuski ra-tovi. Sa 145. stranice Muhijeve knjigedoznajemo da su se kraljevske pješačkejedinice okupljale u Somboru, kao nazbornom mjestu, pa su odatle odlazilena ratišta. Osim toga, Sombor je odre-đen kao mjesto gdje su se imali liječiti iodmarati ranjenici, pa je dio nekadaš-njeg franjevačkog samostana određenza vojnu bolnicu. Zadnju godinu svogaživota dijelio je župnik Slatković s ra-njenicima u župnoj kući. Cijeli je gradsličio vojnoj bolnici. Ratno stanje se vi-djelo i po tome što je u somborskimškolama, vojarnama i po većim kućamaraspoređeno 600 ratnih zarobljenika izfrancuske vojske.

Bogat, a plavni SomborŽupnik, Slatković je napisao jednu

spomenicu župe i grada Sombora. Nje-gov latinski izvornik je preveo na ma-đarski jezik Gábor Grosschmid i obja-vio ga na 97. stranici Godišnjaka Histo-ričarskog društva Bačko-bodroške župa-nije: Bács-Bodrog vármegye TörténelmiTársulat Évkönyve. János Muhi na 146.i 147. stranici svoga djela Zombor Törté-nete navodi prijevod Slatkovićevog ljeto-pisa. Zahvaljući Slatkovićevom spisu, ukojem je opisao i izgled i stanje grada,doznajemo zanimljive pojedinosti i nje-gove procjene grada u kojem je bilasmještena njegova župa. Tko više voliravnicu nego visoka brda, uživat će uSomboru. Zapadno od grada su bre-

žuljci zasađeni vinogradima na telečkojvisoravni. Slatković veli da su to malenibrežuljci koji podsjećaju na one u južnojBaranji sjeverno od Drave. Grad posje-duje više od 42.000 jutara zemlje. Gradje širok i dug jedan sat hoda. U grad semože ući sa sve četiri strane u njegoveširoke ulice. Samo središte grada je ve-likim dijelom okruženo vinogradima.Vanjski dijelovi grada su viši nego nje-govo središte, pa kad udare kiše, po uli-cama je puno vode. Stanje donekleublažuju kanali iskopani duž cijelogagrada. Tim kanalima se voda slijeva urječicu Mostongu.

Dobro opskrbljen i bogati gradKoliko je dobro živjeti u gradu vidi

se i po tome što je u njemu puno sta-raca, koji nerijetko imaju i više od stogodina. Grad ima vrlo dobro vodu zapiće. U gradu, ali i po salašima, u vino-gradima i vrtovima se nalaze bunari.Somborci puno drže do vina što su gaproizveli u svojim vinogradima. Pa ipak,oni bolje stojeći Somborci piju baranj-ska, pa i vrlo skupa tolnjanska i srijem-ska vina. Za akov vina je trebalo izdvo-jiti i do 10 forinti. Građani i majstori ri-jetko peku kruh u svojim kućama. Oniga kupuju na tržnici. Meso je dobro iima ga dosta. Tržnica opskrbljuje gradpovrćem, mlijekom, ribom i ostalim ži-vežnim namirnicama. Zemlja oko gradaspada među najplodnije. Na jednomjutru često rodi i do pedeset požunskihmjerova. Natjecateljski duh Somboracaje učinio da je jutro zemlje u roku od 20godina izuzetno poskupilo. Dok se prije20 godina jutro zemlje moglo kupiti i za10 forinti, sada Somborci za jutro pla-ćaju 100, pa čak i 160 forinti. O plodno-sti somborske zemlje govori i podatakda je prema popisu koji je provela dr-žavna vlast na području grada požnje-veno više od 400.000 krstina pšenice.

5/2011 � Zvonik46

Povijesni kutak

Somborski župnik Matej Slatković (1785-1806.)

Piše: Stjepan Beretić

Za vrijeme korizme, nakon jednehomilije koju je slušala čitateljica, pisalami je jedno odulje pismo u kojem stoji iovo pitanje. Kako sam za uskrsni brojimao već prije postavljeno pitanje i pri-kladno za uskrsno vrijeme, ostavio samodgovor za ovaj broj, jer mi se čini da jetema, nažalost, trajno aktualna. Ako sedobro sjećam, ta je homilija bila u onukorizmenu subotu kada se u liturgijičitao izvještaj iz Knjige Brojeva o Suzanii iz Ivanova evanđelja poznata scena saženom koja je uhvaćena u preljubu.Meni se čini da su ta dva čitanja upravosuprotstavljena jedno drugomu, ne sa-mo jer se radi o dvije žene i o sličnojtemi, nego jer se radi upravo o kleveti iogovoru. Podsjetimo se. Suzana je dje-vojka, pobožna, poštena i lijepa. U gradugdje ona živi su suci dvojica staraca.Ugledni ljudi, ali prljava srca. U svojojnepobijeđenoj pohoti su poželjeli imatiSuzanu za sebe. Kako im je ugled i dobbila pogodna okolnost, a služba upravomogućnost da „lako dođu“ do svogacilja, oni su posegli i pokušali zadovoljitisvoju strast. Kako je „Kći Izraelova“ višecijenila svoje poštenje nego svoj život,bila je oklevetana od dvojice sudaca čijeje srce prljavo i dovedena na sud i osu-đena na smrt po važećem Mojsijevu za-konu. Ta bi se smrtna osuda i dogodilada Bog nije potaknuo srce mladoga pro-roka Danijela da suoči lukavo svjedo-čanstvo dvojice sudaca i dokaže im nji-hovu klevetu. Tako je osuda, koja je većbila izrečena, i po Zakonu opravdana, sti-gla ne Suzanu, nego ta dva starca. Dakle,radi se o teškom grijehu, o teškom pre-kršaju Zakona i o zakonitim sucima, ko-jima je povjerena briga za zajednicu. Onisu iskoristili svoju službu (bila bi jed-naka krivica i da nisu bili u toj službi) iklevetom optužili Suzanu. Kleveta jedakle, pripisati zlo nekome koje on tonije učinio. Pogotovo je naglašeno da jezlo po naravi tajna jer za njeno „raskrin-kavanje“ trebaju svjedoci. Radi se o zlukoje se ne bi saznalo da nisu „očevici“posvjedočili. Kleveta je, po sebi uvijek

zla, jer izmišlja i prenosi u javnost neštošto je po sebi zlo ili tajna i na osnovučega se toj optuženoj osobi nanosi velikanepravda, u ovom slučaju, čak i smrt.Ali, zapamtimo, kleveta je uvijek ubijanjedrugoga, bilo da se radi o njegovom do-brom glasu, imovini, intimi ili čemu sli-čnom. Ponovit ću, kleveta je uvijek uboj-stvo.

U drugom slučaju, poznata je scenada je žena, uhvaćena u preljubu – dakleučinila zlo – makar ono po naravi biloskriveno, razotkriveno i izvedeno predsud. Poziva se na isti Mojsijev zakon pokojem se bludnica treba kazniti smrću.Ovo je ogovor. Ogovor je iznošenje isti-nitoga događaja, ovaj puta čak oprav-dano, jer se radi o općem dobru, ali jenamjera u duši tužitelja bila zla. Htjeli sutužiti, ne samo nju, nego napose Isusovstav. Ogovor je istinit događaj, ali iz Isu-sova postupka se vidi koji je put i lijek li-ječenja zla. On je njima priznao zakon-sko pravo da optužuju. Ono što im nijedopustio jest pravo da osuđuju. Doduše,

dao im je pravo i da osuđuju, ali uz jedanvrlo čudan uvjet – „Neka prvi bacikamen na nju onaj, koji među vamanema grijeha“. Prisjećamo se Lukinaevanđelja u kojem Isus kaže: Ne suditeda ne budite suđeni, ne osuđujte da nebudete osuđeni. Samo iz ta dva malaodlomka Novoga zavjeta, a ima ih daleko

više, vidimo koliko je i ogovor jednakoveliki grijeh, kao i kleveta, jer je poslje-dica ista: ubojstvo osobe. Da, ogovor jeubojstvo. Imajmo na umu da su mnogigrijesi učinjeni u slabosti i u tajnosti. Tkoje grijeh učinio vidljivim i opće zlim?Onaj tko ga je učinio? I da i ne. Onaj tko

ga je iznio u javnost, on ga je svakakoučinio. Dakle, zločinac u ovom slučaju,čak ubojica tuđega dobroga glasa, sla-bosti, pa i grijeha, nije samo počinitelj.Odgovorniji je onaj koji je na javnostiznio, sudio i osudio. Odgovornost snosiogovaratelj. Ako ne možeš učiniti što jeIsus učinio, a to je „Idi i ne griješi više“,nemaš pravo ni baciti kamen. On će sekad-tad vratiti na tvoju glavu. Ta činje-nica se redovito zaboravlja, da je ogovorjedan od najmasovnijih izvora narušava-nja međuljudskih odnosa i da je izvorrazdora i mnogih osuda koje onda umje-sto mira i svjetla šire tamu i mrak. Apo-stol Pavao je do te mjere „zanesen“, dačak nije mogao vjerovati da bi kršćaninkršćanina mogao ogovarati, osim da gamože samo spašavati. Ogovor nije spa-šavanje, ogovor je uništavanje. Dakle,odgovor na Vaše pitanje je po meni sadajasniji. I kleveta i ogovor su ubojstvo. Nespašavaju, nego uništavaju čovjeka. Jošcitiramo Luku: Zašto ne izvadiš brvno izsvoga oka, pa da vidiš trn u oku svoga

brata. Crkvena zajednica neće bitizdrava i ne može biti, dokle god se nedogodi ta radikalna promjena u našojpraksi i ne shvatimo da su tzv. socijalnigrijesi veliko zlo koje sprječava svakirast u milosti i autentičnosti kršćanskihvrednota. Za Boga je čovjek vrhovnavrednota, a zašto za nas nije? I konačno,

zaključak: Da, svećenik je za odaju ispo-vjedne tajne čak i ekskomuniciran(isključen iz Crkve) a je li vjernik za ogo-vor isključen, pokušajmo u svojoj savje-sti odgovoriti sami.

Kleveta je pripisati zlo nekome kojeon to nije učinio.

Zvonik � 5/2011 47

Vjernici pitaju

Kleveta je, po sebi, uvijek zla, jer izmišlja i prenosi u javnostnešto što je po sebi zlo ili tajna i na osnovu čega se toj optuženoj osobi nanosi velika nepravda, u ovom slučaju, čak ismrt. Kleveta je uvijek ubijanje drugoga, bilo da se radi o njegovom dobrom glasu, imovini, intimi ili čemu sličnom.

Ogovor je iznošenje istinitoga događaja, ali je namjera u dušitužitelja zla.

Ogovor je jednako veliki grijeh, kao i kleveta, jer je posljedicaista: ubojstvo osobe.

I kleveta i ogovor su ubojstvo. Ne spašavaju, nego uništavajučovjeka.

Grijeh ogovora i kleveteOdgovara: dr. Andrija Kopilović

Poznato je da je svećenik suspen-diran ako oda ispovjednu tajnu. Što jes nama kada ogovorom iznosimo taj-nu? Koja je razlika između klevete iogovora?

Zahvalna čitateljica, M. R., Subotica

zkvh.org.rs

5/2011 � Zvonik48

U susret događanjima

Misa zahvalnicau povodu

200. broja Zvonikapetak, 17. 06. 2011.

u 17,30 satiu crkvi sv. Roka

Svečani koncertsubotičkih

pjevačkih zborova

22. 05. 2011. u 20 sati u katedrali svete Terezije Avilske

Sudjeluju:1. Schola cantorum – Paulinum2. Zbor udruženja penzionera

„Adagio“3. Komorni zbor „Musica viva“

– Čantavir4. Komorni zbor „Pro musica“5. Komorni zbor

„Collegium musicum catholicum“6. Crkveni hor pri hramu Vaznesenja

Gospodnjeg „Sv. Roman Melod“7. Zbor župe „Marija Majka Crkve“8. Zbor „Sv. Terezija“9. Ženski omladinski hor10. Komorni ženski zbor

„Bel canto“

Ulaz slobodan

MISA ZAHVALNICA ZA ŠKOLSKU GODINU

u katedrali bazilici sv. Terezije Avilske u Subotici

4. 06. 2011. u 10 sati

SUSRET MINISTRANATAŽupa Presv. Srca Isusova

u Tavankutu18. 06. 2011.

u 10 sati

SUSRET PUČKIH PJESNIKA„LIRA NAIVA 2011.“

Novi Sad18. 06. 2011.

II. SUSRET MLADIHNAD/BISKUPIJA U SRBIJI

18. 06. 2011. na Tekijama

Susret počinje u 11,a završava oko 21 sat

Geslo susreta je: Ukorijenjeni inazidani na Kristu, učvršćeni vjerom!(Kol 2,7)

Prijave se primaju do 5. 06. 2011.povjereniku za mlade, a na susret supozvani osmi razredi, srednjoškolci,studenti i mladi radnici.

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Mirko Štefković,Trg sv. Terezije 3, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozem-stva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

mr. Mirko Štefković, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricaVedran Jegić, fotograf

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, dr. Andrija Kopiloviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

Zahvaljujemo našim darovateljima

49Zvonik � 5/2011

AUTO CAR VIDAKOVIĆ, Subotica, Braće Radića 51-53, Tel.: 024/553-567

zkvh.org.rs

Zahvaljujemo našim darovateljima

50 5/2011 � Zvonik

zkvh.org.rs