Novohrvatski: stvarnost ili farsa · 2017-10-25 · odnosno imenici koju označuju. Pojavu kad...
Transcript of Novohrvatski: stvarnost ili farsa · 2017-10-25 · odnosno imenici koju označuju. Pojavu kad...
1
Radovan Lučić
Universiteit van Amsterdam
NOVOHRVATSKI: STVARNOST ILI FARSA?
U hrvatskom standardnom jeziku koncem prošloga stoljeća dogodile su se pod utjecajem
izvanjezičnih čimbenika neke znakovite promjene. U ovome radu pokušat ću objasniti na kojim
su se jezičnim razinama odvijale spomenute promjene, kako su provođene te u kojoj su mjeri
utjecale na jezični sustav. Budući da se za promijenjeno stanje pojavio naziv 'novohrvatski',
posebnu ću pozornost posvetiti značenjskim komponentama, motivaciji i distribuciji tog naziva.
Ključne riječi: sekundarna mutacija, asocijativno značenje, vrijednosni sudovi, politička
motiviranost
2
UVOD
Nakon perioda stihijske jezične politike početkom devedesetih, u novoj, samostalnoj hrvatskoj
državi nastupa razdoblje jezičnog planiranja. Uporno eksponiranje određenih jezičnih elemenata
pokazalo se lako ostvarivim zahvaljujući poslušničkom mentalitetu medija i upravnih tijela,
naslijeđu iz totalitarnih režima 20. stoljeća. Osim toga, postojala je znanstvena podrška iz
lingvističkih krugova, mahom starije generacije sklone politici vladajuće stranke.
Najveće planske promjene odvijale su se na području vojne, pravne i administrativne
terminologije uvođenjem desetljećima nekorištenih ili drukčije korištenih riječi i izraza te
kovanjem novih riječi. Spontane promjene uzele su maha ponajviše u području tehnologije,
gospodarstva i trgovine koje se razvijaju munjevitim tempom s mnoštvom novih naziva. Za
označavanje novih pojmova koriste se prevedenice i posuđenice, poglavito iz engleskoga. U
općem leksiku pojavio se pod utjecajem medija određen broj oživljenica i uvedenica, a konac
devedesetih obilježile su i paranormativne inovacije (Pranjković, 2000) koje nisu ostavile dubljih
tragova u leksiku. One su, međutim, uz razne druge jezične elemente, u velikoj mjeri poslužile
kao simbol za puristički jezični registar pod kolokvijalnim nazivom novohrvatski.
TVORBA
Da bismo odgovorili na pitanje iz naslova moramo znati što pridjev novohrvatski označuje. Iako
je na prvi pogled tvorbeno transparentan, semantičku mu vrijednost nije lako dokučiti. Prilog
novohrvatski neću posebno opisivati budući da mu je leksičko značenje isto kao u pridjeva.
Kao i većina ostalih složenica nastalih tvorbenim obrascem atribut-spojnik-imenica-
sufiks, i ova precizira značenje pridjeva nastalog sufiksacijom imenice (novogrčki,
staroslavenski, uskopartijski) (Babić, 1991, 383). Pridjev novohrvatski jest odnosni pridjev, a
značenje odnosnih pridjeva vrlo je teško analizirati budući da izvan konteksta nemaju svog
denotata1 niti pripadaju nekom značenjskom setu. Kako ne postoji mogućnost semantičke
usporedbe, ne može im se odrediti osnovno, konceptualno2 značenje; ono uvijek ovisi o dopuni,
odnosno imenici koju označuju. Pojavu kad jedan pridjev ima dvije preoblike, odnosno kad se
"jedan pridjev odnosi na dvije imenice" (Babić, 1991, 355), Babić uvjetno naziva sekundarnom
mutacijom. Budući da se imena država nastala elipsom od kolokacija s pridjevima na –ski
tretiraju u tvorbi kao poimeničeni pridjevi, isto se tako mogu tretirati i imena jezika nastala
elipsom od takvih kolokacija. Analogno Babićevu terminu, u takvim slučajevima moglo bi se
3
uvjetno govoriti i o tercijarnoj mutaciji jer se odnosni pridjev hrvatski može odnositi na Hrvatsku
kao zemlju, na Hrvate kao narod te na hrvatski kao jezik.
S obzirom da su zemlja, narod i jezik tri glavna obilježja nacije i nacionalnog identiteta, značenje
takvih pridjeva nosi u sebi često i političku sastavnicu. U složenici s pridjevom nov ta politička
sastavnica dolazi do izražaja i zbog male vremenske udaljenosti od prijašnjeg stanja koje taj
pridjev implicira, a to je u prvom redu drukčiji politički položaj i ustroj Republike Hrvatske.
Da bismo shvatili na koji način pridjev nov modificira značenje pridjeva hrvatski, pogledajmo na
koji način modificira složenice istog tvorbenog obrasca:
Za ovu raspravu nisu relevantni ktetici od dvočlanih imena složenih s pridjevom nov pa se
neću zadržavati na primjerima kao novomarofski, novozelandski itd. Isto tako neću razmatrati
složenice poput novozavjetni ili novogodišnji jer su, kao i ktetici, izvedeni od imeničkih sintagmi
te im pridjev nov ni na koji način ne modificira značenje.
Složenice poput novovalni, novoromantičarski označuju društveni, odnosno umjetnički
pokret ili pravac, a složenice u kojima je drugi član naziv jezika označuju dijakronijski novu fazu
u razvoju jezika (novolatinski, novogrčki, novobugarski, novoštokavski).
U složenicama pak tvorenima s glagolskim trpnim pridjevom poput novootkriven,
novonastali, novosagrađen, novopostavljen značenje drugog člana precizirano je pridjevom nov
isključivo u vremenskom smislu - preoblika bi mogla glasiti 'onaj koji je nedavno'. Ista preoblika
vrijedi i za imeničke složenice nastale od glagolskih osnova (novogradnja, novorođenče,
novokovanica).
Za pridjev novohrvatski teško bi se moglo reći da označava novu fazu u razvoju jezika, a
komponenta nov ne može ga precizirati u smislu nedavno budući je riječ o odnosnom pridjevu
bez vlastitoga konceptualnog značenja, što nije slučaj s glagolskim pridjevima kojima se značenje
modificira u tom smislu. Pridjev nov ne precizira uvijek značenje složenice novohrvatski ni u
smislu suvremen (kako je, između ostaloga, značenje sličnih pridjeva opisano u rječniku MHMS)
jer se u prvom redu odnosi na razdoblje posljednjeg desetljeća prošloga stoljeća.
Rječnik SANU razlikuje tri značenja pridjeva nov kao prvoga dijela složenica izvedenih od
dvočlanih sintagmi:
- u složenicama s glagolskim osnovama u značenju nedavno
4
- u složenicama s imeničkim osnovama "koje ukazuju na novu, mlađu, izmenjenu fazu ili
vid nečega"
- odosni pridjevi prema sintagmama s pridjevom 'novi', ktetici i etnici
Prema izloženome možemo zaključiti da pridjev nov u složenici novohrvatski označava
promjenu, a izravno značenje složenice stoga obuhvaća sve ono što se odnosi na promijenjenu
Hrvatsku, na osobine i postupke Hrvata u promijenjenoj Hrvatskoj te na promijenjeni hrvatski
jezik.
U konotativnim značenjima3 jasno je uočljiv negativan stav govornika.
Taj stav može biti usmjeren na oba dijela složenice: u kolokacijama gdje je novohrvatski u više-
manje sinonimnom odnosu s pridjevom hrvatski jasno je da sastavnica hrvatski potiče negativne
asocijacije. Ovdje je emocionalna dimenzija značenja4 motivirana vanjskopolitičkim
asocijacijama, u prvom redu 'hrvatskim separatizmom'. U većini ostalih slučajeva sastavnica nov
koristi se s deprecijativnim konotacijama koje su pak motivirane skepsom u kvalitetu promjena te
unutarnjepolitičkim asocijacijama. One su negativne iz više razloga, a mogle bi se objasniti
tempom, količinom i načinom odvijanja društvenih i jezičnih promjena neposredno prije te
nakon nastanka samostalne Hrvatske.
Razlog otporu jezične zajednice prema sadržajima5 leksema novohrvatski djelimice je i
praktične naravi jer oni često dovode do nesnalaženje u novim nazivima i normama.
Osim toga, neizbježno je da uvedenica, čak i organski neologizam skovan po produktivnim
modelima standardnog jezika, smeta korisnika, barem u početku, ako ni zbog čega drugoga onda
zato što ne postoji navika njezina korištenja6 (Zgusta, 1971, 182)
DISTRIBUCIJA
Pretragom kolokacija na internetu i u Hrvatskom nacionalnom korpusu mogu se izdvojiti sljedeći
konteksti koje ću navesti po učestalosti na temelju proizvoljnog uzorka od 200 pojavnica:
1. šala ili poruga na račun jezika (30%)
2. kritika jezičnih promjena (22%)
3. pojave u društvu (22%)
4. općejezična problematika (18%)
5. terminologija (8%)
5
1. Šala ili poruga na račun jezika
U prvu skupinu ulazi sve što pojmom novohrvatski nazivaju govornici srednjejužnoslavenskih
idioma, uglavnom izvan Hrvatske (na hrvatskim internetskim stranicama nalazi se tek oko 15%
svih pojavnica iz te skupine). Najzastupljeniji su razni 'nadrikroatizmi' (Škarić, 2000, 123) -
pretežno hibridi nastali oponašanjem zamišljenih tvorbenih obrazaca, najčešće s ciljem
razbibrige, šale ili izrugivanja. Takvih nadrikroatizama prepuni su 'jugo-forumi' na internetu,
najčešće po modelu 'kako se na novohrvatskom kaže...'. Može ih se promatrati kao igre riječima,
ali oni nedvojbeno pokazuju kakav dojam najnovije promjene ostavljaju izvan matice.
Zanimljivo je primijetiti da se mnogi nadrikroatizmi izvan Hrvatske - kako među Hrvatima tako i
među pripadnicima naroda bivše Jugoslavije, ali također i među strancima - drže za stvarne riječi
općeg leksika ('zrakomlat' - helikopter, 'zrnojed' - vrabac, ' zoroklik' - pijetao, 'stolno klizalo' -
miš), a za njihovo kovanje nisu neophodne isključivo hrvatske sastavnice, npr. 'okolotrbušni
pantalodržac' – remen.
Mnoge se neobilježene, ustaljene riječi hrvatskoga standardnog jezika atribuiraju kao
novohrvatske (sram, obrana), pogotovu ako uz njih u hrvatskome postoje i internacionalizmi
(ravnatelj - 'direktor', tisak - 'štampa', tajnica - 'sekretarica', povijest - 'historija'), ali čak i one
koje se u hrvatskome ne mogu zamijeniti posuđenicom (klokan, žarulja). Tu pojavu znakovito
ilustrira sljedeći navod na internetu:
A: Ne znam šta znači reč ''povjest'' ali iz konteksta mislim da znači činjenica. Ispravi me ako grešim.
B: Brate, mislim da na "novohrvatskom" povjest znaci istorija. Ali nisam siguran taj je jezik mnogo tezak
i cudan
Zbog nepoznavanja hrvatskoga u vrijeme Jugoslavije i tadašnjeg 'srpskohrvatskog jezika',
nehrvatski govornici srednjejužnoslavenskih govora susret s hrvatskim jezikom doživljaju kao
nešto potpuno novo te sve što je u hrvatskom različito od 'srpskohrvatskog' izjednačavaju s
novonastalim nadrikroatizmima. Ovo tvrdnju potkrjepljuje navod iz beogradskog tjednika
‘Vreme’:
6
"Hrvatske jezičke vlasti početkom devedesetih u endehaovskom maniru puristički kroatiziraju sve i svašta,
od zrakomlata i vrtileta do nježnika i milokliza. Nastavnica tako postaje namicateljica znanja, elektrana
munjara, telefon brzoglas, a za Miroslava Tuđmana špijunaža je izvjesnica. Odnekud iz tisućljetnih magli
iskrsavaju pojmovi mrakobjesje, zlozbilja, zločinidba, utihnina, uhidbena hudba. Logična posledica toga
bila je – sprdnja. Tako je u novohrvatskom maniru švaler postao vanobiteljski piconamicatelj, ljubavnik –
dojebnik, dvocijevni balobacač – nos, okolovratni dopupnik – kravata, a čobanin – nadzornik
četveronožnih travopojedala."
(http://www.vreme.com/cms/view.php?id=313744)
Naravno, nježnik i milokliz zacijelo nisu proizvodi hrvatskih jezičnih vlasti (što god bi ‘jezička
vlast’ mogla značiti), ali unatoč tome ovaj senzacionalistički navod vrlo zorno prikazuje
motivaciju najzastupljenijeg asocijativnog7 značenja pridjeva novohrvatski kod govornika izvan
Hrvatske.
2. Kritika jezičnih promjena
Sljedeći po učestalosti dolaze primjeri u kojima se izražava nezadovoljstvo jezičnim
promjenama. U ovoj kategoriji najveći dio pojavnica (68%) nalazi se na hrvatskim internetskim
stranicama. Primjeri pokazuju kako je kritika najčešće protkana ironijom i sarkazmom:
Btw, otkad se kaže ''obvezatni''? Jel to opet onaj neki novohrvatski? ...
Sve mi to na žalost puno ne pomaže da razumijem ovaj novohrvatski jezik
... poput Male noćne muzike (koja je izdržala čak i navalu novohrvatskog jezičnog purizma).
...dok su neki učili novohrvatski književni jezik, neki su čućali u rovovima i propustili tu lekciju.
Jezična zajednica promjene povezuje s nametanjem novih izraza od vlasti i državne elite, te u
izrazu novohrvatski asocijativno i tvorbenom analogijom upućuje na Orwellov novogovor sa
svim njegovim konotacijama (Lučić, 2007, 343).
Stav sudionika jednog internetskog foruma može se smatrati prototipnim za motivaciju
asocijativnog značenja novohrvatski jezik u većini pojavnica toga konteksta:
"Neke nove riječi sam i nesvjesno prihvatio jer su ušle u govor, ali daleko od toga da mijenjam način
izražavanja kad god netko napiše novi pravopis. Veći dio mog rječnika će se uvijek bazirati na onom
hrvatskom koji sam naučio doma kao klinac, i na onom što su me učili u prvih 5 ili 6 razreda osnovne
7
škole. Ja inače mislim da se jezik ne može mijenjati dekretom grupice jezikoslovaca čiji prosjek godina je
veći od 80, već se treba mijenjati spontano kroz govor. I mislim da je sramota to što su nam jezikoslovci
90-ih izmislili cijelu hrpu "novohrvatskih" izraza koji nikad nisu zaživjeli u govoru samo zato da bi
umjetno napravili što veću razliku između hrvatskog i srpskog. I mislim da je sramota što nam se pravopis
mijenja svaki put kad se promijeni vlada. Novi hrvatski pravopis traje kraće nego nova verzija Windowsa i
baš zato nitko zapravo ne prihvaća te pravopise nego svi pišemo i govorimo onaj hrvatski koji nam je
usađen odgojem..... Ja nisam pričao o standardu već o nasilnim promjenama koje se pokušavaju
nametnuti u svakodnevni govor kao "novohrvatski"...."
(http://www.caffeplanet.com/index.php?topic=5372.30 )
3. Pojave u društvu
I u ovoj kategoriji prevladavaju potvrde s hrvatskih internetskih stranica (72%), a mnogo je
primjera s kolokacijama iz područja politike. Politička oporba i javnost u prvim je godinama
nove Hrvatske jezične i društvene promjene povezivala s politikom vladajuće stranke te ih je
nerado prihvaćala:
Starijim naraštajima u našem novohrvatskom višestranačju pomalo blijedi iz sjećanja…
...razotkrio bit novohrvatske politike pod vodstvom HDZ-a.
temeljni manjak novohrvatskog političkog mentaliteta opstrukcije
U novohrvatskoj, postdržavnoj histeriji bilo je (ne)uspješnih pokušaja da se 08.03 arhivira u nekom
socijalističko-komunističkom muzeju...
U drukčijim kontekstima također prevladavaju primjeri s vrlom negativnim stavom:
...novohrvatskog modela u kojem se zagovaraju krive vrijednosti.
...podilazi NovoHrvatskom primitivizmu...
...o krivo nasađenoj novohrvatskoj eliti...
...vođa zadarske gangsterske udruge predstavljao je simbol novohrvatskoga profesionalnoga uspjeha.
...jedna balkanoidna preverzna dimenzija novohrvatskog relativizma.
...tv režisera koji nas dave svojim novohrvatski ljigavim strastima.
Jesmo li pred novim valom novohrvatskog gradogradilačkog terora...
Društvena zajednica, naime, promjene doživljava kroz prizmu rata i poraća, nestabilnosti i
neizvjesnosti te ih asocira s padom etičkih i estetskih vrijednosti i s pojavama kao što su
8
gospodarski kriminal, korupcija, ratno bogaćenje i slično (ovdje smatram shodnim uputiti na
uporabu leksema novoruski u značenju postkomunističke ruske oligarhije8).
4. Općejezična problematika
U općejezičnu problematiku mogu se svrstati sve pojavnice iz konteksta jezičnog normiranja i
jezičnog savjetništva. Najčešće potvrde nalaze se na internetskim forumima u raspravama o
kovanicama i pravopisu:
Mnogi voditelji ne znaju govoriti standardnim hrvatskim jezikom , pa misle da će sve probleme riješiti
tako da ubacuju nekakve novohrvatske riječi i tako zadovoljiti i sebe i urednike .
Iako nije pristalica onih koji smatraju da srpski jezik treba očistiti od tuđica (loš primer novohrvatski),
Na ulazu u skolu zatekli smo nista neobicno ucenike, no za divno cudo vicne (novo)hrvatskoj tvorbi.
Kao potkategorija izdvaja se uporaba novohrvatskog pri označavanju jezične nesigurnosti. Neki
izvori upućuju na nesnalaženje u normi, dok drugi djeluju kao izgovor za nepoznavanje jezičnih
pravila:
možda po novohrvatskom, ali u onom koji smo učili u školi ...
I by the way na novohrvatskom možemo pisati i raditi kaj nas je volja. ...
jer su me osnovnoj i srednjoj učili da se ne piše, a tek na faksu da se piše, i to po "novohrvatskom".
5. Terminologija
Novohrvatskim se označuju i intervencije u terminologiji, posebice na području tehnologije:
Skoro smo se smejali računarskim izrazima na novohrvatskom jeziku kao što su čvrsnik, obavijesni
sustav ili datnica.
I da li su promenili tipkovnicu u nesto novo, ili je ostalo po starom novohrvatskom? :)))
Postoji i velik broj primjera i iz drugih područja:
Prema novohrvatskom pravnom nazivlju je to sudski podvornik. Nije baš i najsretnije rješenje…
Na novohrvatskom zaledje znaci ono sto se srpski kaze ofsajd.
9
Zanimljivo je da se istim pojmom označuju posuđeni engleski nazivi, često iz područja
tehnologije, gospodarstva i trgovine:
to na novohrvatski veli Homebox. On to moze uciniti uz zadrzavanje postojeceg fiksnog broja…
to ti je marketing ilitiga po novohrvatskom "pi-jar" (PR)..
"zonerica" (po starozagrebačkofotografskom narječju) odnosno "lens shade" (po novohrvatskom).
Knjiga „Kako su rušili HZU“, pisana je kao svojevrsni, u novohrvatskom „pressclipping“, dakle sadrži
brojne članke iz raznih izbora. ...
ZNAČENJE
Kompleksnost značenja ovoga leksema leži dakle u odnosima njegove motiviranosti i onoga što
se njime označuje, a što može varirati po sastavu, opsegu i hijerarhiji. Ono je motivirano
različitim emocijama i asocijacijama kojima je zajednički negativan stav prema promjenama.
Leksem se često koristi u političkom kontekstu, a i izvan konteksta kod mnogih govornika
pobuđuje političke asocijacije. Na tri osnovne razine pokriva sljedeća područja jezične i
izvanjezične stvarnosti:
1. Pojave u društvu (motivacija imenicama Hrvatska i Hrvat)
2. Politika
3. Jezik (motivacija sintagmom hrvatski jezik)
a) pravopis
b) administrativni stil
c) publicistički stil
d) igre riječima
e) stručno nazivlje
f) slang
g) ostalo
U području jezika ima sljedeće denotate:
a. uvedenice, novotvorenice
b. arhaizmi, prevedenice
c. nadrikroatizmi
d. tuđice i posuđenice
e. bivši srpskohrvatski kroatizmi
10
Pretraga korpusa pokazuje kako se pridjev novohrvatski najčešće koristi za označavanje jezika,
odnosno kao zajednički nazivnik za sve promjene u jezičnom uzusu i normi posljednjih
petnaestak godina, dakle od nastanka nove hrvatske države. Ako izuzmemo tuđice i posuđenice,
njegov zajednički nazivnik mogao bi se reducirati na te promjene kao rezultat purističkih
nastojanja hrvatske jezične politike s kraja prošlog stoljeća.
Specifično značenje određeno je uglavnom kontekstom, a osnovno značenje pak osobnim stavom
i vrijednosnim sudovima, ovisno o podrijetlu, naobrazbi, odgoju, socijalnoj grupi i političkom
uvjerenju govornika. Budući da je osnovno značenje motivirano konotativnim vrijednostima, ono
se uvelike razlikuje među pojedinim govornicima. S tim u vezi značenje je također različito u
hrvatskom, u srednjejužnoslavenskom i u ostalim njegovim idiomima. Najviše se preklapanja9
primjećuje u jezičnom kontekstu i to u područjima 3 a-d. U tim područjima sadržaj izraza
prepoznatljiv je u obliku leksema novohrvatski za sve govornike. Područje 3 f i denotati pod a i b
obuhvaćaju sadržaje oblika novohrvatski koje koriste uglavnom govornici izvan Hrvatske, dok su
sadržaji iz područja e i denotati pod e poznatiji govornicima u Hrvatskoj. Izvan Hrvatske se
tuđice ne doživljavaju kao obilježja novohrvatskoga, a pojave iz područja društvene zbilje u
znatno se manjoj mjeri povezuju s tim leksemom nego u Hrvatskoj. U denotatima pod c nešto je
manje preklapanja jer dio hrvatske jezične zajednice arhaizme i prevedenice ne shvaća kao odliku
novohrvatskog već kao postojeću stilističku rezervu (koja je doduše u nekim slučajevima prestala
biti rezerva). U području 3d također je manje preklapanja: u terminologiji se, naime, koriste i
tuđice koje se ne doživljaju svuda kao predstavnice novohrvatskog. Naravno, različito značenje
izvan Hrvatske uvjetovano je i slabijim kontaktom s jezičnom maticom.
11
Shematski bi se značenjski odnosi leksema novohrvatski mogli prikazati na sljedeći način :10
Slika 1. Domene primjene11
1. Pojave u društvu
3. Pojave u jeziku
2. Politika
a) Pravopis
b) Administr.
stil
e) Stručno
nazivlje
f) Slang
c) Publicistički
stil
d) Igre riječima
Opseg značenja u Hrvatskoj
Slika 2. Denotati u jezičnom kontekstu
1. Pojave u društvu
3. Pojave u jeziku
2. Politika
a. Uvedenice i
novotvorenice
b. Arhaizmi i
prevedenice
e. Bivši
srpskohrvatski
kroatizmi
c. Nadrikroatizmi
d. Tuđice i
posuđenice
Opseg značenja izvan Hrvatske
12
Tako su novohrvatski u Hrvatskoj i izvan nje zbog svog različitog asocijativnog značenja zapravo
lažni prijatelji: izvan Hrvatske zbog nerealne slike o promjenama značenje je motivirano krivim
predodžbama o nerazumljivosti i krajnjem purizmu, dok u Hrvatskoj prevladava socijalno
konotativno značenje motivirano negativnim vrijednosnim stavovima prema društvenim i
političkim pojavama.
Zanimljivo je ovdje spomenuti postojanje pridjeva novosrpski i novobosanski koji se na internetu
pojavljuju znatno rijeđe nego novohrvatski; u slučaju novosrpskog uglavnom su zastupljene
kolokacije iz područja društvenih pojava, dok se kod novobosanskog uglavnom radi o
nadribosni(aki)zmima tipa 'kako se na bosanskom kaže...'.
ZAKLJUČAK
Možemo zaključiti da je leksem novohrvatski jezična činjenica razgovornoga funkcionalnog stila
hrvatskoga jezika gdje ima ulogu ekspresivnog sredstva za izražavanje negativnog stava prema
promjenama u hrvatskom društvu te prema uspjelim i neuspjelim pokušajima promjena u
hrvatskom jeziku nakon osnivanja samostalne hrvatske države.
To je odnosni pridjev s izraženim emocionalnim dimenzijama konotativnog značenja
realiziranog u imenskim dopunama. Kao i kod nekih drugih stilski obilježenih leksema iz
substandarda s jakim konotativnim značenjem (najčešće u slengu), višestruka mu motiviranost
omogućava široku primjenu (Lučić 2005) te može označavati upravo suprotne koncepte: osim
purističkih intervencija, tim pojmom se označuju i najnoviji sveprisutni anglizmi.
Stvarnost je da hrvatskom standardnom jeziku jest promijenjen jedan dio vokabulara što izravno
jezičnim planiranjem, što neizravno manipulacijom medija i javnog mnijenja i da dio jezične
zajednice izražava svoj stav prema tim promjenama označavajući ih nazivom novohrvatski.
S druge strane, pristalice nove hrvatske politike i jezične politike ne koriste pojam
novohrvatski osjećajući njegove negativne konotacije. U pasivnom rječniku tog djela jezične
zajednice ta riječ ima gotovo tabuizirano značenje:
13
Poslije onih polupismenih koji se smiju tisući, a fale hiljadu, izmisljaju posprdne izraze kao novohrvatski
govor, velicaju knjige koje nikad nijesu ni ...
Ne može se, međutim, tvrditi da poput analognih složenica (novolatinski, novogrčki,
novobugarski, novočeški, novoštokavski) označuje novu fazu u razvoju jezika. Stoga je
novohrvatski u sintagmi novohrvatski jezik farsa jer između jezičnog sustava prije i poslije
osamostaljenja Hrvatske nema gotovo nikakve razlike, a u općem leksiku razlike su zanemarive i
vrše prije svega simboličku funkciju. Promijenjeni jezični segmenti kao što su terminologija i
administrativni stil ne zadiru u područje jezičnog sustava niti su dio općeg leksika standardnoga
jezika. Asocijativno pak značenje u svijesti govornika izvan Hrvatske temeljeno je ili na
dezinformaciji, ili je suženo na karikaturu.
Naziv novohrvatski se, dakle, ne koristi za označavanje strukturnih promjena u jezičnom sustavu,
a samo u manjoj mjeri za promjene u općem leksiku. Međutim, budući da je hrvatski jezik u
prošlom stoljeću bio izrazito obilježen svojim odnosom prema srpskom, novohrvatski postoji u
značenju s i m b o l a nove faze političke egzistencije hrvatskoga jezika: njime se naime ističu
razlike između hrvatskog u hrvatskoj državi i hrvatskog pod utjecajem srpskog u bivšoj
Jugoslaviji. "Prava se promjena dogodila, čini se, u svijesti govornika i u jezičnoj zajednici, gdje
je uvjerenje u to da je hrvatski jezik sasvim autonoman i bitno različit (bar) od srpskoga
neusporedivo jače usađeno nego što je bilo prije 1990. godine." (Škiljan, 2005).
Pitanje je u kojoj su mjeri značenja leksema novohrvatski stabilizirana: koja će, i hoće li uopće,
prodrijeti u opći leksik ili će se zadržati samo u razgovornom stilu? Ili će jednostavno, kao i
mnogi nestandardni leksemi, s vremenom potonuti u zaborav, kao što se najavljuje u jednoj od
pojavnica s interneta:
...šteta što se novohrvatski topi k'o 'snijeg u proljeću' barem je bilo zabavno…
1 Naziv 'denotat' koristim u značenju "particular referent" (Weinreich, 1980, 272), odnosno "segment of
extralinguistic world" (Zgusta, 1971, 28). O uporabi pojmovlja u semantici v. Raffaelli, 2004. 2 Konceptualno značenje kako ga tumači G. Leech (Leech, 1974) 3 Konotativna značenja kako ih tumači G. Leech (Leech, 1974) 4 Emocionalna dimenzija kako je tumači Geeraerds (Geeraerds, 1989, 140) 5 Naziv 'sadržaj' koristim u značenju 'designat' ("notion of the denotatum", Zgusta, 1971, 28)
14
6 "It is inevitable that a neologism, even a neologism which is coined according to the productive tendencies of the
respective language [...] must strike the users, at the beginning, as unusual. (Zgusta, 1971, 182) 7 Asocijativno značenje obuhvaća konotativnu, emocionalnu i kolokacijsku značenjsku dimenziju (Leech, 1974, 20) 8 http://www.newtek.com/forums/showthread.php?t=68610
http://www.russia.com/forums/history/10255-grater-russia-russia-shall-rise-again-14.html 9 Zajedničko značenje u raznih govornika: "interpersonality of meaning" (Weinreich, 1980, 289). 10 Perspektiva i opseg pojedinih područja mijenja se ovisno o kontekstu i govornikovim vrijednosnim sudovima.
Odnosi bi zapravo trebali biti trodimenzionalno prikazani u jednoj shemi. Radi veće preglednosti odlučio sam se za
prikaz na dvije međusobno kompatibilne sheme. 11 Naziv 'domene primjene' koristim u značenju "range of application" (Zgusta, 1971, 42)
REFERENCIJE
Babić, S. (1991). Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Zagreb: HAZU-Globus
Geeraerts. D. (1989). Wat er in een woord zit. Leuven: Peeters
Leech, G. (1974). Semantics. New York: Penguin
Lučić, R. (2005). Kako briju brijači. U: Stolac, D. i sur. (ur.). Jezik u društvenoj
interakciji. Zagreb-Rijeka: HDPL, 285-292.
Lučić, R. (2007). Uvest ću još koju riječ i ozdravit će duša tvoja! U: Granić, J. (ur.). Jezik
i identiteti. Zagreb-Split: HDPL, 337-346.
MS/MH (1969). Rečnik srpskohrvatskog književnog jezika. Novi Sad - Zagreb: Matica
srpska, Matica hrvatska
Pranjković. I. (2001). Normativne i paranormativne inovacije u hrvatskome jeziku. U
Dani hrvatskoga jezika 2000., Zadar: Matica hrvatska, 23.-33.
Raffaelli, I. (2004). Odnos strukturalne semantike prema kognitivnoj. Suvremena
lingvistika 57 i 58, 67-92.
SANU (1996). Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika. Beograd: Institut za
srpski jezik SANU
Škarić, I. (2005). Kroatizmi u hrvatskome jeziku ili što to doista propisuje hrvatski ustav.
Jezik LII, 2, 121-128.
Škiljan, D. (2005). Jezik dominantne idelolgije. (Rade Dragojević i Jelena Svilar) Zagreb,
Zarez 151
Weinreich, U. (1980). On semantics. University of Pennsylvania Press
Zgusta, L. (1971). Manual of Lexicography. The Hague-Paris: Mouton.
15
Radovan Lučić
Universiteit van Amsterdam
NEWCROATIAN: REALITY OR FARCE?
At the end of the last century the Croatian standard language underwent some significant changes
triggered by extralinguistc factors. In my contribution I shall attempt to explain on which
linguistic levels those changes took place, in which manner they were implemented and to what
extent they influenced the linguistic system. Because those changes have also been called
'NewCroatian', I will concentrate on the semantic components and motivation of this term.
Key words: double motivation, associative meaning, value judgments, political motivation