PLAMENnovi

za slobodu, mir i socijalnu pravdu • GODINA II • SIJE»ANJ/VELJA»A - JANUAR/FEBRUAR 2008. BROJ 7

“Svijet ovaj, isti za sve, nije stvorio ni jedan bog i ni jedan Ëovjek, nego je onuvijek bio, jest i bit Êe PLAMEN vjeËno æiv, koji se po odreenim zakonimapali i gasi” (Heraklit)

Razgovor s Ivom JosipoviÊem, saborskim zastupnikom SDP-a: ZA©TO SUMNJATE DA SDP NE BI OTI©AO I KORAK DALJE...

Nakon vala poskupljenja slijedi val prosvjeda?

KljuËni zadaci antikapitalistiËke ljevice u Hrvatskoj

PredsjedniËki izboriu Republici Srpskoj

F. Kafka i libertarijanski socijalizam

Dvije jednake polovine jedne Srbije

Albert Einstein:

ZA©TO SOCIJALIZAM?

15 k

n •

80 D

IN •

2 K

M •

4 E

UR

• 5

US

D

a-ža-žBabelj, Isak (1894. – 1941.), ruski književnik. Kaovojnik Crvene armije za vrijeme građanskog rata pisaosugestivne, lirsko-naturalističke novele (Konarmija) i ožidovskoj sredini predgrađa Odese, te autobiografskezapise i drame. Prevođen kod nas.

Babeuf, Francois –Noël (1760. – 1797.), zvan i Grac-chus; francuski revolucionar, pripadnik lijevog krila ja-kobinaca, socijalist utopist. Propovijedao je novu revo-luciju u korist sirotinje i osnovao konspirativno DruštvoJednakih (Societé des _gaux). Nadovezujući se na idejepredrevolucionarnih utopista (Morellija i Mablyja), ongleda na povijest kao poprište stalne borbe između “pa-tricija i plebejaca”, tj. bogatih i siromašnih, i smatra datzv. nacionalna općina treba postati temeljna društvenaorganizacija, koja će u svojem vlasništvu imati sva ne-prodana imanja, kao i sva imanja neprijatelja zemlje irevolucije, svu komunalnu i neobrađenu zemlju. Ukida-njem prava nasljeđivanja nacionalna općina će širitisvoje posjede i na taj način postepeno istisnuti privatnovlasništvo. B. je podcijenio ulogu industrije u razvitkudruštva, tako da u njegovom učenju ima mnogo eleme-nata primitivnog agrarnog komunizma. Kao protivniktermidora i Direktorija osnovao je Ustanički komitet sciljem osvajanja vlasti. Urota je otkrivena, a on giljoti-niran. “Babuvizam” je krajnji egalitarizam, koji ne želiukinuti samo klasne razlike, već i razlike među ljudimauopće.

Babić, Ljubo (1890. – 1974.); hrvatski slikar i povjes-ničar umjetnosti. Završio je Likovnu akademiju u Mün-chenu i Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je 1915. usvojem ateljeu otvorio Modernu slikarsku školu. Deset-ljećima je predavao na zagrebačkoj Likovnoj akademi-ji. Nakon ranoga simbolističkog (Udovice) i kratkogekspresionističkog razdoblja (Crveni stjegovi), razvijaose prema izrazitome kolorističkom slikarstvu (ciklusikrajolika iz Hrvatskog zagorja, Like i Dalmacije – Mojrodni kraj). Svoje impresije sa putovanja po Španjol-skoj, Italiji i Dalmaciji zabilježio akvarelom i pastelom,ali i riječima u putopisnoj zbirci Između dva svijeta. Iz-nimno plodan scenograf zagrebačkih kazališnih kuća zakoje je od 1918. postavio brojne drame, balete i opere(avangardna scenografija za dramu W. Shakespeara,Na tri kralja). Napisao je više djela iz povijesti umjet-nosti: Umjetnost kod Hrvata, Daumier, Francusko sli-karstvo XIX st. Organizirao je niz izložbi i koncipiraoznačajne kulturne akcije, ilustrirao je veliki broj knjiga,izradio mnoge nacrte za plakate i sl. Bio je veliki Krlež-in prijatelj i scenograf njegovih avangardnih drama.

Bacon, Francis (1561. – 1926.); engleski filozof, od-vjetnik, lord, barun i vikont. Jedan od osnivača moder-nog materijalizma i novovjekovne filozofije. Bio je op-tužen za korupciju i kratko zatvoren u Toweru (1621.),a nakon izlaska iz zatvora, potpuno se povlači iz javnogživota. Zamišlja da jednog dana cijelokupno ljudskoznanje postavi na nove osnovu u obimnom djelu Velikaobnova, ali to djelo ostaje nedovršeno, a od cijele za-misli ostaje samo Novi Organon u kojem sažeto izlažeosnovne principe svoje filozofije. Smatrao je da je “čov-jek samo ono što spoznaje”, a od njega potiče i ona iz-reka, da je znanje - moć. Kako bi ljudi došli do istinskespoznaje moraju se osloboditi ukorijenjenih predrasudai lažnih pojmova. Razlikuje četiri vrste predrasuda: pre-drasude plemena (idola tribus), predrasude pećine (ido-la secus), predrasude trga (idola fori) i predrasude tea-tra (idola theatri). Prve dvije su urođene ljudskom du-hu, a druge dvije se stječu u društvu, ali i jednih i dru-gih možemo se osloboditi samo ako odbacimo lažne au-toritete i lažnu učenost, i ako se u potpunosti oslonimona iskustvo i posmatranje pojava. “Za pravilno utvrđi-vanje stvari” – kaže on – “neophodno je prije svega ši-roko i korisno posmatranje i ispitivanjem zasnovanoopisivanje prirode. Ono što čini priroda, ne može se niispjevati ni izmisliti, već samo otkriti”. Stoga je ispitiva-nje pojedinačnog, konkretnog, odnosno materijalnog,osnovni princip svake spoznaje. Da bismo došli do za-kona, koji je ono opće, potrebno je u ispitivanju krenu-ti od pojedinačnog i posebnog. Suprotno od Aristotela,

koji je silogizam postavio u središte svoje logike, B. jesmatrao indukciju jedinim pouzdanim metodom otkri-vanja istine. Nema sumnje da je eksperiment glavni uv-jet racionalnog metoda, ali i B. ponekad pada u jedno-stranost induktivizma, kada smatra da se najviše istine osvijetu mogu otkriti njegovom “tablicom višeg i nižegreda”. Ipak, on je izvršio ogroman utjecaj na razvoj mo-derne filozofije. Napisao je veliki broj filozofskih, knji-ževno-povijesnih i pravnih djela, iako će većina biti ob-javljena tek posthumno. Koliki je utjecaj imao na razvojgrađanskog društva, vidimo po tome što je poslije Fran-cuske revolucije Konvent prvi put izdao njegova cjelo-kupna djela, od kojih, pored Novog Organona (1620.),valja izdvojiti još: O dostojanstvu i napretku znanosti(1923.), Povijest prirodna i pokusna za utemeljenjespoznaje (1622.), Ogledi ili savjeti politički i moralni(1625.), Nova Atlantida (1627.), Načela prava (1630.).

Bagricki, Eduard (1895. -1934.); ruski književnik,učesnik Oktobarske revolucije, koju je opjevao roman-tičarski. Od pjesama i poema najpoznatija je Pjesma oOpanasu, s temom narodnog pjesništva i građanskograta u Ukrajini. Formalno je pripadao grupi konstrukti-vista.

Bahr, Hermann (1863. – 1934.); austrijski književnik,pisao je studije, eseje, kazališne komade, putopise i ro-mane. Počeo je kao socijalist, da bi postao impresionist,te ekspresionist, i završio kao katolički mistik. Za nas jezanimljiv njegov Put po Dalmaciji (1909.).

Bakarić, Vladimir (1912. – 1983.); hrvatski i jugosla-venski političar, doktor pravnih znanosti, državnik, reo-volucionar, markistički teoretičar, desna ruka JosipaBroza Tita, najznačajnija ličnost u modernoj hrvatskojpolitici. Od 1936. do ’41. sudski i advokatski pripravniku Zagrebu. Od 1932. sudjeluje u revolucionarnom rad-ničkom pokretu, a od 1933. član je KPJ. Jedno vrijemeje sekretar partijske organizacije studenata na Zagrebač-kom univerzitetu. Od 1937. član Agitpropa CK KPH, aod 1940. CK KPH. Prije II. svjetskog rata urednik časo-pisa Izraz i Radničkih novina, te suradnik i drugih listo-va i publikacija.Više puta hapšen i proganjan. U NOR-u istaknut organizator, politički i vojni rukovodilac us-tanka u Hrvatskoj: komesar Glavnog štaba NOV i POHrvatske, vijećnik ZAVNOH-a i AVNOJ-a, član Pred-sjedništva II. i III. zasjedanja AVNOJ-a, član Nacional-nog komiteta oslobođenja Jugoslavije od formiranja do1945. Nakon Kardeljevog pisma Titu u kojem ga ovajupozorava na Hebrangovo skretanje udesno, Tito 1944.za sekretara CK KPH postavlja V. Bakarića. Nakon os-lobođenja zemlje razvija svestranu i plodnu djelatnost:od 1945. do 1953. prvi je predsjednika vlade NR Hrvat-ske, a potom postaje predsjednik Sabora, i na toj funk-ciji ostaje do 1963. Član je Predsjedništva CK SKJ od1966., potpredsjednik Predsjedništva SFRJ od 1975. do’76. i od 1982. do ’83. B. je bio mudar političar, uvijekmiran i staložen, veliki pragmatik, ali i vodeći partijskiintelektualac, koji je od Partije mislio stvoriti institut.Kao protivnik svakog nacionalizma, pa tako i hrvat-skog, sudjeluje u slamanju Hrvatskog proljeća 1971.On je bio čvrsto uvjeren u to da je Hrvatska svoje nacio-nalno pitanje rješila u sklopu jugoslavenske socijalistič-ke federacije. Ipak, B. će kao jedan od glavnih kreatoraUstava iz 1974. učiniti određene koncesije zahtjevima“maspoka”, tako što će federativne republike dobiti ve-ću autonomiju i pravo na odcijepljenje. B. se posebnobavio ekonomskim pitanjima u oblasti marksizma. Dje-la: Problemi zemljišne rente u prijelaznoj etapi (1950.),Socijalistički samoupravni sistem i društvena reproduk-cija (I –II, 1974. – ’78.), Društvene klase, nacija i soci-jalizam (1976.). B. je dobitnik raznih priznanja i orde-na, a bio je i redovni član JAZU.

Bakić, Vojin (1915. – 1992.); hrvatski kipar srpske na-cionalnosti, sudionik NOB-a, majstor figurativne plasti-ke sa instančanim osjećajem za ljudsku patnju, jedan odnaših najpoznatijih kipara u svijetu, autor tzv. razlistaneforme. Diplomirao na zagrebačkoj Likovnoj akademiji.U početku oblikuje u kamenu i bronci poetične ženske

aktove i ekspresivne portrete (Torzo; I. G. Kovačić), azatim kristalizacijom volumena slobodnije rješava tra-dicionalne kiparske zadatke (Autoportret; Bik). Međuprvima u Hrvatskoj stvara djela geometrijske apstrakci-je i istražuje optičke fenomene (Razvijene površine;Svjetlosni oblici). Autor spomeničke kompozicije pos-većene žrtvama fašističkog terora (Dolina grobova naDotršćini zajedno s arhitektima J. S. Siesselom). Nakonuspostavljanja “demokracije” 1991. nemilosrdno su ru-šena neki od njegovih najvećih umjetničkih djela.

Bakunjin, Mihail Aleksandrovič (1814. – 1876.); rus-ki revolucionar, filozof i anarhist. Porijeklom iz plemić-ke obitelji, ali će zbog revolucionarne aktivnosti biti li-šen plemićke titule. Isprva oficir, no ubrzo istupa iz voj-ske i odlazi na studij u Moskvu, a zatim u Njemačku,gdje se pod utjecajem lijevih hegelijanaca razvijaju nje-govi radikalni stavovi o društvu. Pod pseudonimom Ju-les Ekisar piše svoj napis Reakcija u Njemačkoj – opaž-anja jednog Francuza s čuvenom frazom: “Strast raza-ranja je stvaralačka”. U Parizu se upoznaje sa Proudho-nom, kojeg će smatrati poslije “učiteljem sviju nas”, alii sa Marxom. Sudionik je Pruskog ustanka 1848. nakonkojeg teži stvaranju revolucionarne federacije slaven-skih naroda. Na Sveslavenskom kongresu u Pragu raz-vija svoje nazore, koji će kasnije biti sažeti u terminu“revolucionarni panslavizam”. B. je bio često u dodirus predstavnicima iz naših zemalja. O susretu s Bakunji-nom i njegovoj ličnosti govori Jovan Subotić u svojojAutobiografiji. Prema Prelogu (Bakunjin i Jugoslavenina Sveslavenskom kongresu u Pragu, 1924.), on je utje-cao na jugoslavensku delegaciju, te su oni “shvaćali za-daću kongresa u pravcu, kako su to htjeli radikalniji češ-ki elementi za razliku od Polackog i čeških konzervati-vaca”. Nakon gušenja ustanka bježi iz Praga i izdajebrošuru Poziv Slavenima, a zbog učešća u Drezden-skom ustanku 1849. osuđen je na smrt vješanjem, ali ćebiti ubrzo pomilovan, i potom izručen Rusiji: od 1851.zatočen u Petropavlovskoj tvrđavi, od 1857. u Sibiru, a1861. bježi preko Japana na Zapad. U šezdesetim godi-nama 19. st. Bakunjin napušta panslavizam, a 1864.pristupa Prvoj Internacionali. Međutim, on sve više raz-rađuje svoju anarhističku doktrinu, i unutar Internacio-nale 1868. osniva tajnu Internacionalnu alijansu za de-mokratski socijalizam, zbog čega će na zahtjev Marxabiti izbačen iz Internacionale 1972. na Haškom kongre-su.Osnovna Bakunjinova teza je da država uvijekpredstavlja vladavinu i ropstvo, te se oslobađanje rad-ničke klase može ostvariti samo uništavanjem svakedržave. Odbacujući državu uopće, B. negira potrebudiktature proleterijata, jer se po njemu oslobođenje na-rodnih masa ne može ostvariti time što bi se one krozprijelaznu državu opet porobile. Nasuprot diktaturi pro-leterijata B. ističe “slobodnu organizaciju radničkih ma-sa odozgo prema gore” (ovdje vidimo sličnost s našimsamoupravljanjem!) na kojoj bi počivao poredak posli-je uništenja eksploatacije, u kome bi se ostvarilo “izjed-načavanje klasa” i gdje bi “sav narod upravljao, a onihnad kojima se upravlja neće ni biti”. Iako se čini da jedanas, nakon iskustva sa etatizmom i staljinizmom B.bio u pravu, ipak je on polazio od naivne pretpostavkeda u ljudima postoji urođena solidarnost, i da će nakonrušenja buržoaske države ljudi sami spontano naći naj-bolji oblik društvene organizacije. “Bakunjin tvrdi da jedržava stvorila kapital…i da je, prema tome, državaglavno zlo, koje treba prije svega uništiti. ..Mi međutimkažemo obratno, uništite kapital – koncentraciju svihsredstava proizvodnje u rukama nekolicine – i tada ćedržava pasti sama od sebe…Razlika je bitna: ukidanjedržave bez prethodnog društvenog preokreta je besmis-lica”, kaže Engels u pismu Cunou (1872.) . Bakunji-zam je imao velikog utjecaja na narodnjački pokret uRusiji sedamdesetih godina 19. st. i na neke struje rad-ničkog pokreta u Španjolskoj, Švicarskoj, Italiji i Fran-cuskoj, a i dan danas Bakunjin je inspiracija mnogimanarhistima širom svijeta.

Priipremio F. E.

(NASTAVLJA SE)

alternativni abecedarij

3PLAMENnovi

I M P R E S S U M

„Novi Plamen“, list za politička, društvena i kulturna pitanja

List izlazi jedanput u dva mjeseca

Izdavač:„Demokratska misao“ d.o.o.Pavla Hatza 14, 10 000 Zagreb

Tel: 01/483-5340Fax: 01/6679-518www.noviplamen.orgredakcija@noviplamen.org

Glavni urednici:Filip ErcegMladen JakopovićGoran Marković

Redakcija:Goran Čubrilo, Filip Erceg, MladenJakopović, Goran Marković, Bojan Mirosavljev, Mikloš Olajoš – Nađ, Petar Pavlović, Jasna Tkalec, Vladimir Unkovski – Korica

Urednik sekcije stranih medija:Srećko Pulig

Urednik znanstvene sekcije:Neven Jakopović

Grafički urednik:Nenad Pejušković / „Grafem“ d.o.o.

Tisak:GMG GRAF, Sesvete

žiro-račun:2484008-1103959884 (Reiffeisen banka)

Pretplate iz inozemstva mogu se vršiti na:SWIFT RZBHH2XIBAN: HR252484008 – 2100111688

Uredništvo prima stranke svakimradnim danom od 10 – 14 sati.Rukopisi se ne vraćaju.

Ljevičarima je dužnost pomagatisvoju štampu

Dragi čitatelji,

uredništvo „Novog Plamena“ želi vam se, prije svega, ispričati zbog kaš-njenja ovog broja, i ujedno vas obavjestiti da naš i vaš časopis više nećemoći izlaziti, kako smo mi to u početku zamišljali, jedanput mjesečno, i daje veliko pitanje, kako će i na koji način „Novi Plamen“ uopće dalje izlazi-ti, jer „novac pokreće svijet“, a mi smo u velikoj besparici. Naime, bit ćedobro da izlazimo i jedanput u dva mjeseca, ali postoje velike šanse da selist u nedostatku financijskih sredstava naprosto ugasi. O tome kakvo je sta-nje na našoj izdavačkoj sceni, moglo bi se napisati jedan opširni esej, ali miovom prilikom želimo konstatirati samo sljedeće: časopisi, kakav je „NoviPlamen“, koji nisu namjenjeni širokoj publici (a samo da se podsjetimo: uHrvatskoj svega 7% ljudi čita novine, a toliko je otprilike i visokoobrazo-vanih!), bez privatne ili državne donacije, nemaju šanse opstati. Na tržištuprolazi samo lako štivo, a mi nismo lako štivo, i prema tome? Od državepotporu dobivaju samo podobni listovi, a mi smo nepodobni, i prema tome?Strane ljevičarske fondacije, kao što je Rosa Luxemburg Stifttung, ne fi-nanciraju listove sa prostora Balkana, a mi smo na Balkanu, i prema tome?Novine kao i svaku drugu robu prodaje skupa reklama, a mi nemamo no-vaca za reklamu, i prema tome – zaključite sami! Štampanje ovog brojakoštalo je oko 20.000 kuna, a prodaja nikako ne može pokriti ni troškoveštampanja (samo distributer uzima 32% rabat), tako da je „Novi Plamen“valjda jedini hrvatski neprofitabilni list. Da nije bilo nekih dobronamjernihpojedinaca, i naših prijatelja iz Lijevog internacionalnog foruma Švedske,mi ne bismo izdali ni ovih šest brojeva. Još samo da kažemo i to da mi ra-dimo kao u „ilegali“, bez svog prostora i neophodne administracije, bezplaća i honorara, pa smo i po tome hrvatski raritet. Mi vas i u ovom brojupozivamo na pretplatu, iako vam ne možemo garantirati da će list izlazitigodinu dana, odnosno toliko - koliko traje pretplata. Nekada su ljevičarskilistovi, velikim slovima, negdje u kutu, pozivali svoje čitatelje: „SOCIJA-LISTIMA JE DUŽNOST POMAGATI SVOJU ŠTAMPU“, pa vas i miovom prilikom jednako tako pozivamo da nam pomognete, jer „Novi Pla-men“ je danas jedini socijalistički list u Hrvatskoj, pa i na širem prostorubivše Jugoslavije.

prof. dr. Ivo Josipović saborski zastupnik SDP-a:

„Kriminalna pretvorba i privatizacija ostavili sudubok trag na hrvatskom društvu, generirajući nesamo ekonomske posljedice i strašne socijalneprobleme, već i moralne. Posljedice otimačinedruštvene imovine koja je provedena usporedive susa ratnim razaranjima“.

Str. 19

PLAMENnovi

iz sadræaja izdvajamo...

πto da se radi?

PLAMENnovi

4

Mladen Jakopović

Od de facto raspada zadnje snaž-nije lijeve stranačke inicijativeu hrvatskoj politici, Akcije so-

cijaldemokrata Hrvatske 1996. (pogo-tovo nakon smrti jedinog ASH-ovogčlana Sabora i stranačkog predsjednikaMike Tripala), koju je nešto ranije pro-fesor Ivan Šiber točno ocijenio kaoposljednju priliku autentične ljevice namjesto koje bi mogao uslijediti duljiperiod stagnacije i marginalizacije, an-tikapitalizam u Hrvatskoj sveden je pr-venstveno na polusvjesne osjećaje zna-čajnog dijela populacije s jedne strane,te od tih istih masa izoliran marginalnizbir nekoordiniranih lijevih medija (Fe-ral Tribune, Zarez, Le Monde Diploma-tique, Novi Plamen, H-alter, Zamirzineitd. itd.), raznih civilnih udruga, malihpolitičkih stranaka i subkulturnih (vir-tualnih i materijalnih) centara, poputzagrebačkog net-kluba „Mama“.

Toj sadašnjoj ljevici, već tradicional-no međusobno zaraćenoj po ideološ-kim i osobnim linijama, „ljevičarstvo“uvelike predstavlja oblik razrješenjaosobnih afektivnih poriva i kriza iden-titeta. U odsustvu teorijskog i praktič-nog političkog znanja, bez ozbiljnije„konkretne analize konkretnih uvjeta“,te bez adekvatne valorizacije uloge„ujedinjenog fronta“, „tranzicionihzahtjeva“ i rada u masovnim ekonom-skim i političkim organizacijama, kao iuopće bez ikakvih ozbiljnijih i dugo-ročnijih strateških koncepcija, ljevicane može napredovati. Prvi je korak sto-ga upravo rad na kristalizaciji realnestrategije, koja se ne mora odricati ide-ala demokratskog socijalizma i partici-pativne demokracije, niti principijel-nog rada „odozdo“, ali mora tražiti

praktičan „modus vivendi“ u krajnjenepovoljnim uvjetima, umjesto da seskriva u puževu kućicu beživotne fra-zeologije. Potrebno je jasno se suočiti snekim subkulturnim i samo-marginali-zirajućim tendencijama unutar lijevihpolitičkih struja, koje su ljevicu do sa-da često samo-ograničavale i onemo-gućavale da se postigne znatniji (i traj-niji) napredak u smislu uspostavljanjaorganskih veza s progresivnijim dije-lom populacije i radnim masama. Anti-kapitalistička ljevica treba se i teorijskii praktički izgrađivati na osnovi nove,„ofanzivne“ strategije koja se obraćanajširim slojevima, od đaka do penzio-nera, od ljudi kao radnika do ljudi kaograđana ili seksualnih manjina, npr.(naravno, na osnovu osjetljivog, dife-renciranog pristupa).

Prije svega, ključan je rad na uključi-vanju u sindikalni „pokret“. Neke me-tode u korist toga cilja uključuju osni-vanje radničkih komisija unutar lijevihorganizacija, poput SRP-a, koje bi po-mogle inicirati osnivanje nezavisnihprogresivnih klubova unutar sindikatate bi pomagale u kreiranju mreže vješ-tijih i borbenijih sindikalnih povjereni-ka (engl. shop stewards). Važno je pri-tom napomenuti da bi vaninstitucional-ne inicijative, poput zanimljivog Soci-jalnog fronta učenika i studenata(http://sfus.blog.hr), koji je nedavnopostao Sindikat učenika i studenata usklopu SSSH, bilo prilično besmislenopokušavati aplicirati u kontekstu borbeza radnička prava, jer i neki od posto-jećih sindikata posjeduju neistraženborbeni potencijal, kao i prijeko po-trebne resurse i masovnost. Poneki odborbenijih sindikalista zasigurno imajuhrabrosti dosljednije zastupati i idejeradničke participacije, ali to je za sadau našem društvu još uvijek donekle ta-

bu. Ljevica se, međutim, mora vratitimasama i „masovnoj politici“.

Sustav savezništava

Strateški koncept sustava savezništa-va pogotovo bi zanimljivo mogao bitiiniciran u kontekstu kampanje protivNATO-pakta. Nacionalni konsenzuspartitokracije i masovnih medija, kao iodluka o neraspisivanju referendumapo pitanju hrvatskog ulaska u NATO,utjelovljuju izdaju osnovnih demokrat-skih i antimilitarističkih načela. Zada-tak je ljevičara da pod hitno iniciraju ipočnu organizirati široko koncipiranunacionalnu anti-NATO koaliciju, kojabi uključivala čitav antimilitaristički li-jevi spektar od civilnih udruga, poputCentra za Mirovne Studije i Zelene Ak-cije, preko političkih stranaka, poputZelene liste i SRP-a, do anarhista. Isti-na, treba potencirati određenje autentič-ne ljevice za participativnu demokraci-ju i protiv svih oblika političkog i eko-nomskog monopola i antidemokratič-nosti. Postoji, međutim, velika opas-nost da se taj zadatak shvati nekreativ-no, dogmatski, te da se tako staromod-nom retorikom i neosjetljivim i strateš-ki nesofisticiranim pristupom ljevicaudalji od javnosti i progresivnijeg dije-la široke populacije (pogotovo radni-ka), te ništa ne postigne na ključnomzadatku izgradnje organskih veza s tompopulacijom. Gruba retorika i isključi-vost prema lijevo-centrističkim stavo-vima onemogućuju uspostavu sustavasocijalnih savezništava i dijalog sa širo-kom javnošću. Propovijedanje onimakoji su već „preobraćeni“ ne bi bio pro-duktivan pristup zadatku organskog po-vezivanja sa širokom javnošću i radnimmasama, te popularizaciji demokratskesocijalističke alternative.

Ključni zadaci antikapitalističke ljevice nakonizbora u Hrvatskoj

Voditi danas politiku ljevice znači, u prvome redu, imati (u specifičnim našim hrvatskim prilikama)neobično razvijen smisao za ocjenu stvarnosti, gledati u oči istini i ne obmanjivati se frazama.

Miroslav Krleža, Deset krvavih godina, Zora, Zagreb, 1971, str. 514

kruha i slobode

PLAMENnovi

5

Stariji čitatelji dobro se sjećajuhiperinflacije koja je osamdese-tih godina prošlog stoljeća po-

godila jugoslavensku privredu i timeoznačila početak kraja SFRJ. Tihosamdesetih godina svi su Jugoslavenibili milijuneri, iako sa tim svojim mi-lijunskim plaćama nisu mogli kupiti nipoštenog fiću, a kamoli neku tvornicu(sic!). No, tada su svi mogli biti mili-juneri, jer se sistem zasnivao na tržiš-no - planskoj ekonomiji: cijene suodređivane administrativno, a novcese štampalo po potrebi kao letke na ša-pilograf. Zemlja se obilato zaduživalai na osnovu deviznog priljeva osigura-vala građanima povoljne kredite(„Dok je bilo Tita, bilo je i kredita“),ali...kada je sve došlo na naplatu, drž-avno rukovodstvo nije znalakako izaći iz krize, a nasta-vak priče znamo: slijedi pret-vorba i privatizacija, rat i rat-no profiterstvo, jad i bijeda.Kada se predsjednik SIV-aAnte Marković odlučiosprovesti svoj stabilizacijskiprogram, Titov brod je većbio probušen sa svih strana, iuskoro će potonuti kao Tita-nik. I Hrvatska se zadužuje,čak i više nego cijela Jugoslavija, alidržava više neće štampati novce, a in-flaciju će pratiti rast kamatne stope,i... što tada?

Cijene skočile 17%

Prema terenskom istraživanju tvrtkeNet Gerila, provedenom u šest trgo-vačkih centara u Zagrebu, sindikalnakošarica hrvatskih građana poskupilaje u prosjeku čak 17 posto. Mi znamoda ta sindikalna košarica ne obuhvaćaneku luksuznu robu, već namirnice ne-ophodne za održavanje života, ali kadauzmemo u obzir i činjenicu da Hrvatičak 33% iz svojeg mjesečnog budžetaizdvajaju za hranu, i ako tome još pri-brojimo troškove stanovanja, onda jesvako poskupljenje, a posebno pre-hrambenih proizvoda, i to u prosjekuod 17%, ozbiljan udar na standard hr-

vatskih građana. Pogledajmo što je sveposkupilo: voda 4% (zašto voda, kadaHrvatska ima rezerve pitke vode?),marmelada 5%, kava 7%, čips 12%,deterdžent za posuđe 14%, sviježemlijeko 15%, sviježi sir 17%, marga-rin 18%, napolitanke 22%, pivo 22%,pasta za zube 22%, majoneza 27%,čokolada 28%, pašteta 38% i td. Da-kle, kao što vidimo, ovdje nije riječ onikakvom luksuznom asortimanu, kojinam nije nužno potreban, već o artikli-ma, bez kojih se ne može. Dobro, ako

bi već mogli preživjeti bez napolitankii čokolade, jer slatkiši ionako debljaju,pa i bez piva, koje će uskoro postatiskupo kao crno vino, teško da bi moglibez svježeg mlijeka, kojeg konzumira-mo svaki dan. Mnogima je omiljenidoručak šnjita kruha, marmelada ilipašteta i šalica mlijeka, ali ni taj doru-čak više neće biti jeftin. Ljudi običnodva puta dnevno piju crnu kavu, do-podne i popodne, ali i kava je poskupi-la. Svi bi trebali prati zube, jer nismosvi Mao Ze Tung (naime, on navodnoza cijeloga života nije niti jedanputoprao zube!), iako je poskupio i kala-dont. Građani uglavnom ne kupuju fla-širanu vodu, osim ako ne žive u većčuvenom zagrebačkom naselju Vrbani,ali i opskrba vodom poskupila je 6,2%.No, to nisu jedina poskupljenja: kruhje prosječno poskupio 10%, ulje 31%,alkohol i duhan 6%, odjeća i obuća5%, tekuća goriva 18%, a voće i povr-će od 20 do 30%. Nije poskupila samohrana, nego i komunalije. Najveće jeposkupljenje komunalija u glavnomgradu svih Hrvata, gdje su cijene sko-čile i do 50%. Prema izračunu SSSHgodišnje će život u Zagrebu biti skup-lji 1700 kuna ili 141 kunu mjesečno.

Nakon vala poskupljenja slijedi

VAL PROSVJEDA?

„Radnicima je veÊ dosta irata u Iraku, i etanola, iglobalizacije, i zato svi 12.travnja izaimo na prosvje-de i podræimo sindikalnezahtjeve!“

kruha i slobode

PLAMENnovi

6

Tako je, na primjer, tramvajska kartaposkupila sa 8 na 10 kuna, a mjesečnipokaz sa 250 na 300 kuna! Sindikatiupozoravaju da Hrvati već plaćaju70% europskih cijena, dok su im plaćetek na razini 26% europskih plaća.Kod nas se često barata s tzv. prosječ-nom plaćom, koja u Hrvatskoj iznosi4.579 kuna, iako ta prosječna plaća ni-je ništa drugo, nego jedan privid (kaošto je uostalom i sam kapitalizam je-dan veliki privid). Još je Lenjin prijedevedeset godina ismijavao taj statis-tički prosjek, inzistirajući na izračuna-vanju prihoda po grupama stanovništ-va, jer u Hrvatskoj čak 60% građanaživi s plaćom ispod tog prosjeka, a toznači većina. A nas zanima većina (jerdemokracija se temelji na volji veći-ne!), a ne prosjek. No, i ta prosječnaplaća, kažu u sindikatima, nije dovolj-na za pokrivanje svih troškova, nego76 posto od ukupnih troškova.

I sve bi se to još nekako moglo pod-nijeti, kada bi rast cijena pratio i rastplaća, ali kako stvari stoje, plaće nećerasti. A zašto plaće neće rasti? Zato štobi rast plaća dodatno potaknuo inflaci-ju! A zašto bi rast plaća dodatno potak-nuo inflaciju? Zato što tržište funkcio-nira po zakonu ponude i potražnje, a tajnam zakon kaže: ako ljudi imaju većeplaće, onda će i više trošiti, a s rastompotrošnje, rastu i cijene. To nije nikak-va viša matematika, to je čista logika,koja trgovce dovodi do zaključka dazbog veće potražnje trebaju povećaticijene svojih roba. No, tu nisu u pitanjusamo trgovci, nego i bankari. „Ako bise rast plaća vezao uz inflaciju, tomože biti poticaj daljnjem rastu cijenapa postoji rizik da situacija izmaknekontroli“ – upozorava Hrvoje Dole-nec, glavni ekonomski analitičar Raif-feisen banke. Naime, banke su već na-javile povećanje kamatne stope kako bizaštitile svoju dobit, jer stvari su jasne:Hrvatice i Hrvati žive na kredit, po-trošnja je čak veća od realnih moguć-

nosti, i ako dođe do rasta plaća, bankeće povećati kamatne stope, kao što bi itrgovci cijene. A Republika Hrvatskaveć odavno nije Socijalistička Republi-ka Hrvatska, pa da banke sanira drža-va, a prošla su i ona dobra stara vreme-na, kada je inflacija znala pojesti cijelikredit. Ne, više nije moguće da netkouzme kredit kako bi izgradio trokatni-cu, i da poslije taj kredit otplaćuje uprotuvrijednosti jedne kutije šibica (jersu stare dinare zamijenili novi). A zaš-to to više nije moguće? Zato što bankeviše nisu u našem vlasništvu, pa visinukamatne stope samo djelomično određ-uje središnja Narodna banka, a stranibankari nisu partijski aparatčici, koji-ma je svejedno hoće li banka bankroti-rati ili profitirati.

Domino efekt

Sindikati traže od vlade da interve-nira, a vlada im odgovara: a što se vinama obraćate, mi sa tim poskuplje-njem nemamo nikakve veze, vi se mo-rate obratiti poslodavcima, i od njihtražiti povećanje plaća. Dobro, mimožemo eventualno povećati plaćezaposlenima u državnom sektoru, alioni ionako imaju relativno dobre pla-će, a povećanje plaća u privatnomsektoru ne ovisi o nama, nego o poslo-davcima, a gospoda poslodavci pak

poručuju drugovima iz sindikata,da oni njih razumiju, ali da nemaporasta plaća bez gospodarskograsta, koji je još uvijek ispod 5posto. Eto, država vrući kestenbaca na stol Hrvatskoj udruziposlodavaca, a HUP taj isti kes-ten vraća Ivi Sanaderu, i dok setako vlada i poslodavci „reketa-re“, dotle sindikati za 12. travnjanajavljuju prosvjed na Trgu banaJelačića. „Naš je stav da Savezorganizira samostalno prosvjed, a

svi ostali koji nam se že-le pridružiti su dobro-došli, s tim da u prosvje-du sudjeluju pod istimuvjetima kao i mi. Akose dogovorimo da mi iz-vodimo 10% članstva naulice, onda moraju i sviostali“ – poručuje AnaKnežević, predsjednicaSSSH. I dok sindikatitraže od države da inter-venira (a kako da inter-venira, kada je državniintervencionizam izanas, i kada Damir Po-

lančec nije Boris Kidrič?), dotle Vla-da obećava poslodavcima smanjenjeizdvajanja za doprinose. I tko je sadatu kome „gospodarsko - socijalni part-ner“? Šuker želi uvjeriti gospođuKnežević i gospodina Matijaševićada oni ustvari ne razumiju globalizaci-ju, jer da inflacija ne ovisi samo o na-ma, nego o globalnim kretanjima. Svi-jet nije „šahovnica“, nego dominoploča, a na toj domino ploči jedne sufigure crne, a druge bijele, i sve ovošto se događa nije ništa drugo, negodomino efekt. Da, upravo tako, sve jeto jedna lančana reakcija, i mi smo sviu toj lančanoj reakciji, zajedno sasvjetskim moćnicima, odvučeni u pro-valiju. A zašto inflacija ovisi o global-nim kretanjima? Zato što mi sve isvašta uvozimo iz tog bijelog svijeta,pa nam cijene ne diktira domaće, negosvjetsko tržište. A zašto mi toliko mo-ramo uvoziti? Zato što tako hoće našaVlada? A zašto tako hoće naša Vlada?Zato što tako hoće WTO, EU, MMF,Slobodno Tržište, Gospod Profit idr...Ali ne, mi smo glupi, mi ne razu-mijemo globalizacijske procese, jerzašto je tako skočila cijena ulja? Zatošto je došlo do velikog izvoza žitaricaiz evropskih zemalja na kinesko i rus-ko tržište, a i zato što se etanol iz ku-kuruza počinje koristiti za proizvod-nju obnovljivih izvora energije, jerdraga gospodo i drugovi, nafta nijeobnovljivi izvor energije, i zato jeBush morao napasti Irak, i zato svi mimoramo u NATO-pakt, kako bi pomo-gli Americi u svetom ratu protiv „oso-vine zla“, koja nam određuje cijenunafte...Ali, radnicima je već dosta i ra-ta u Iraku, i etanola, i globalizacije, izato svi 12. travnja izađimo na pros-vjede i podržimo sindikalne zahtjeve!

Kazimir Sigismund

hrvatska rapsodija

PLAMENnovi

7

»etverogodiπnji PLAN VLADEIve Sanadera

Filip Erceg

Hrvatska je nakon dugih i mukotrp-nih pregovora najzad dobila novu-staru Vladu i novog-starog premi-

jera, i sada svi zajedno, pod vodstvom dr.Ive Sanadera „idemo dalje“, a kuda i kako,to jedva tko zna. Dobro, „zna se“ ili bi sebarem trebalo znati, jer ova Vlada ide daljesa Koalicijskim sporazumom, kojeg su pot-pisali HDZ, HSS i HSLS. No, prije nego štokažemo nešto o tom Koalicijskom sporazu-mu, vratimo se malo u dane poslije izbora.Iako su rezultati istraživanja javnog mnije-nja laganu prednost davala SDP-u, prve iz-lazne ankete udruge GONG, a onda i poda-ci DIP-a, preokrenuli su taj rezultat u koristHDZ-a. Vrag će ga znati zbog čega je HDZponovno dobio izbore, ali jedno je sasvimsigurno: HDZ je imao znatno skuplju i bol-ju kampanju od SDP-a! Ne želim stvari vu-lgarizirati do te mjere, da pobjedu HDZ-asvedem na tzv. PR, ali jednako tako, ne že-lim ni banalizirati moć reklame, koja u kon-zumentskom društvu prodaje i lošu robu,ako je dobro zapakirana. Da, HDZ je potro-šio u predizbornoj kampanji više od 19,5milijuna kuna (bolje bi bilo da su te novceodmah prebacili u resor svojeg koalicionogpartnera za revitalizaciju sela!), dakle, oko 4milijuna kuna više od SDP-a, ali izbore ni-je mogla presuditi ta razlika od 4 milijunakuna, već eventualno način na koji je SDPvodio kampanju. Doduše, treba priznati daje SDP ipak do sada ostvario najbolji izbor-ni rezultat (osvojivši 56 mandata), a i daHDZ na ovim izborima nijeuvjerljivo pobjedio (iako jeosvojio 10 mandata više odSDP-a), ali, jednako tako,valja reći i da se na ovim iz-borima glasalo više protiv,nego za, i da je i zbog togavelikim dijelom dobar izbor-ni rezultat SDP-a u percepci-ji građana, posebno onih koji su očekivalipromjenu vlasti, bitno umanjen. U politicine vrijedi ono olimpijsko načelo, po kojemje važno sudjelovati, a ne pobjediti, jer„svijet voli pobjednike“, a „na tronu možebiti samo jedan“ (barem tako pjeva Colo-nia).

Neki propusti SDP-a

No, recimo onda, zbog čega je SDP ta-korekuć „za dlaku“ izgubio izbore odHDZ-a? Kako je i na koji način SDP vodiotu svoju predizbornu kampanju? Prvo;

Hrvatskoj trebasocijalni, a nekoalicijski sporazum

hrvatska rapsodija

PLAMENnovi

8

SDP nažalost nije uspio zadržati svoj rej-ting, koji mu je porastao znatno prije služ-benog početka predizborne kampanje, uvrijeme dok se Račan u bolnici borio za ži-vot, a neki u njegovoj stranci za nasljed-stvo, jer, kao što znamo, socijaldemokrati-ma je popularnost naglo porasla u vrijemeRačanove bolesti i nakon njegove smrti,kada je započela unutarstranačka kampa-nja za izbor novog predsjednika, a koju sunaši mediji pratiti kao CNN američke pre-dizbore. Drugo; SDP je prije izbora istupiosa prepoznatljivim i solidnim gospodar-skim programom Ljube Jurčića, kojeg ćeHDZ žestoko napasti, da bi u predizbornojkampanji, iz ne znam kojeg razloga, eko-nomske i socijalne poruke SDP-a ustupilemjesto apstraktnom humanizmu, sažetomu sloganu „Ljudi su snaga“. Treće; SDPnije smio dozvoliti, a dozvolio je da gaHDZ odgurne s glavnog kolosjeka na spo-redni, jer se u predizbornoj kampanji ba-vio s temama (legalizacija droge, ukidanjevjeronauka) koje mu je HDZ nametnuo,ili bolje reći podvalio kao „novinarsku pat-ku“. Četvrto; SDP je sasvim bespotrebnookrenuo dijasporu protiv sebe (ali ne samodijasporu, nego i veliki broj „dotepena-ca“), poručujući biračima kako o sudbiniHrvatske trebaju odlučiti građani u Hrvat-skoj, što je HDZ-u sjelo kao kec na deset-ku, pa će čak i izbornik hrvatske nogomet-ne reperezentacije Niko Kovač pozivatigrađane da glasaju za dr. Ivu Sanadera, jerbi, eto, neki htjeli da on i njegov brat ne-maju pravo glasa. Peto; SDP se pozivao nasvoj jaki „Tim“, a na plakatimu su podig-nute palčeve držali samo Milanović i Jur-čić, da bi na kraju iz „Tima“ ispao i samJurčić kao premijerski kandidat, dok jeHDZ u svojim spotovima vrlo jasno i kon-cizno podsjećao građane na sve ono što sunavodno ostvarili i što će ostvariti (Sana-der je oko sebe okupio radnike, umirovlje-nike, studente, znanstvenike, sportaše, aMilanović bezličnu, anonimnu masu načelu sa piljaricom Jadrankom Puž).

Ali, greške u koracima nije činio samoSDP, nego i njegov predsjednik Zoran Mi-lanović. No, prije nego što kažemo nešto ogafovima Zorana Milanovića, valja primje-titi da se ova kampanja, kao ni jedna prije,podijelila na predizbornu i postizbornukampanju, i da je ova postizborna trajala tritjedna kao i ona predizborna. Naime, upra-vo je ova postizborna kampanja značajnijaod one predizborne, jer se tu išlo u bitku zakoalicione partnere, a ne za glasače, i to tre-ba naglasiti, jer partitokraciji nisu tolikovažni glasači, koliko međustranački dogo-vori oko podjele fotelja. I sve bi se to još da-lo razumjeti, da SDP nije izgubio i tu pos-

tizbornu kampanju. Prosto je neshvatljivozbog čega je Milanović išao u bitku za sas-tavljanje vlade, kada je ta bitka bila unapri-jed osuđena na poraz. Trebao je džentlmen-ski pružiti Sanaderu ruku i čestitati mu naizbornoj pobjedi, a ovako je samo pojačaoefekt poraza svoje stranke. Dobro, on jemislio da ima realne šanse za sastavljanjekoalicione vlade (čak je i Friščić izjavio daje veći dio članstva njegove stranke bližiSDP-u), ali krivo je mislio, jer realne šansemože imati samo relativni pobjednik izbo-ra. No, tu sada i nastaje problem!

Gafovi Zorana Milanovića

Naime, Milanović je prvo uvjerio samo-ga sebe, a onda je pokušao uvjeriti i druge,da je tzv. lijevi centar relativni pobjednik iz-bora, i da su građani na ovim izborima gla-sali za promjene, pa da slijedom toga, SDPna čelu s njime ima puni legitimitet sastavi-ti novu vladu. To da je lijevi centar relativ-ni pobjednik izbora, to je samo relativnotočno, ali to ne zvuči ni malo uvjerljivo, ka-da znamo da je HDZ osvojio deset manda-ta više od SDP-a. Milanović me tih danapodsjećao na uplakano milo dijete iz kvartakoje bi da se igra lopte, ali ga druga djecaignoriraju, i nitko da s njime odigra baremjednu utakmicu. Izgleda da Milanović ne-ma baš utakmica u nogama, a umjesto go-

lova, čini se da voli zabijati autogolove.Tim uzastopnim ponavljanjem da je lijevicentar relativni pobjednik, i da su građanina izborima glasali za promjene, samo jedao bespotrebni povod Sanaderu da ga ovajoptuži za nepoštovanje volje građana i ele-mentarnih demokratskih načela. Međutim,razlozi zbog kojih se Milanović tako pona-šao sljedeće su naravi: on je bio čvrsto uv-jeren u svoju pobjedu, mislio je otprilikeovako: ja sam svježe lice u politici, ne vu-čem nikakve repove iza sebe, a ljudi su že-ljni promjena, dosta im je Sanadera i HDZ-a, i ja ću sigurno pobjediti. Ziher, to je go-tova stvar, pobjeda je moja! Ali, kada je čuoprve rezultate izbora, reagirao je razumlji-vo, rekli bismo ljudski, ali politički nezrelo:iz srdžbe se rodila zavist, iz zavisti negaci-ja poraza, a iz negacije poraza diskvalifika-cija protivnika. Nadalje, da bi valjda učvrs-tio pregovaračku poziciju SDP-a, Milano-vić je poslije izbora odustao od Ljube Jurči-ća kao premijerskog kandidata, što je pot-puni debakl političke vjerodostojnosti. Tone samo da se može protumačiti kao prije-vara biračkog tijela, nego i kao unutarstra-načko „glavinjanje“, kako ga je s pravomnazvao Sanader. Ali, to samo govori o to-me, kako je SDP spreman zbog koalicionihpartnera, a to će reći vlasti, odustati odključnih ljudi iz svojeg „tima“, što opetukazuje na to da bi SDP vjerojatno s jedna-kom lakoćom odustao i od nekih svojih pre-dizbornih obećanja. Da Milanović voli uči-ti na svojim, umjesto na tuđim greškama,vidimo po tome što je SDP ponudio sindi-katima da sudjeluje u organizaciji travanj-skog prosvjeda. Doista, da čovjek ne povje-ruje! Milanović je morao znati da sindikal-no rukovodstvo nije u cjelosti esdepeovsko,i da sindikati ne žele biti instrumentalizira-ni od bilo koje političke stranke. Zbog čegabi baš sada sindikati sklopili savez sa SDP-om (s kojim, by the way, nisu imali ni naj-bolja iskustva dok je bio na vlasti), sada ka-da trebaju sjesti za pregovarački stol sa vla-dom? Uostalom, nije ni neka praksa u raz-vijenim demokracijama da političke stran-ke organiziraju sindikalne prosvjede. Da jeto Milanović znao, kao što je trebao znati,onda ne bi pokupio od sindikata „košaru“(ali ne „sindikalnu košaru“!) kao mladić oddjevojke nakon neuspjelog udvaranja.

Sanader je na konstituirajućoj sjedniciSabora izjavio da je SDP izgubio sa 3:0, ada je mogao proći i bolje, i kada malo boljerazmislimo, on je u pravu: SDP prvo gubina izborima, a onda u postizbornoj utrci zasastavljanje vlade, i na kraju u Saboru, ka-da se izglasava povjerenje novoj vladi. Ali,i Milanović je u pravu, kada kaže „Što se ti-če nove vlade, za nju nema nade!“

hrvatska rapsodija

PLAMENnovi

9

Mnogi se pitaju, može li Milanović da-nas-sutra postati neformalni lider tzv. lije-vog centra? Bojim se da Milanović nema tulidersku karizmu kao Sanader, i da on nećepostati neformalni lider ni današnje opozi-cije ni moguće sutrašnje pozicije. Ključni jesavez na lijevom centru između SDP-a iHNS-a, a kako stvari stoje između te dvijestranke, govori nam onaj sramotni sukoboko potpredsjedničkog mjesta u Saboru.Neki analitičari smatraju da bi SDP i pobje-dio na ovim izborima da je sa HNS-omsklopio predizbornu koaliciju (otom-po-tom!), ali tu postoji jedan problem, koji sezove: tandem Pusić – Čačić! Naime, profe-sorica Vesna Pusić je prepametna i prepo-nosna, iza nje stoji još pametniji i još po-nosniji Radimir Čačić, a njih dvoje sma-traju da je Zoran drag mladić, ali političkineiskusan, i da on treba slušati njih, a ne oninjega. Lijevom centru treba jedan Sanader,ali taj je Sanader lider desnog centra, i tu jesvakoj priči kraj. Upravo zbog tog nedostat-ka jednog socijaldemokratskog Ivice Sana-dera, postoji realna opasnost da HDZ na če-lu sa Ivom Sanaderom, kojeg mnogi većsmatraju prvim hrvatskim državnikom na-kon Tuđmana (sic!), još dugo ostane navlasti.

Ljevica pred dilemom

A kako stoje stvari kad je u pitanju ljevicalijevija od SDP-a? Moglo bi se reći, da je naovim izborima krajnja ljevica pokopana uzsve državne počasti. Koalicija Ljevice Hr-vatske – SRP – HSD – IDF, osvojila je naovim izborima zajedno manje glasova negoSRP pojedinačno na prethodnim izborima(ukupno 9884 glasa, što je u postocima oko0,30%!). Smatram da su ovi izbori bili pre-lomni za „antikapitalističku“ ljevicu, i da seona sada nalazi pred dilemom: ili potpuna

samomarginalizacija (koju obično prati bes-potrebna radikalizacija retorike) ili mogućareafirmacija (koja opet pretpostavlja pro-mjenu političke strategije)?! Dakle: ili – ili,nema sredine: ili će ta naša istinska ljevicaodumrijeti kao kakva heretička sekta, ili ćese najzad opametiti, i zbrojiti 2 i 2 (jer poli-tika je matematika)? A kada zbroji 2 i 2, on-da će doći do broja 9884 (a to je broj glaso-va). Da budem sasvim jasan i nedvosmislen:„antikapitalistička“ ljevica ima još neke šan-se samo i jedino u savezu sa SDP-om (iakoSDP može i bez te šake jada)! Ustvari, van-parlamentarnoj ljevici bilo bi najpametnijeda kolektivno pristupi SDP-u, jer u parla-ment ionako neće ući još najmanje deset go-dina. Svidjelo se to nekome ili ne, ali SDP sedoživljava kao jedina ozbiljna ljevica, i SDPće još dugo, dugo vremena, imati monopolnad Ljevicom, a male vanparlamentarnestranke ljevice mogu u najboljem slučajupostati klub unutar SDP-a, ili, ako danas-su-tra uđu u Sabor, tek svojevrsni lijevi korek-tiv. Ali, kako je meni dobro poznata ta „dječ-ja bolest ljevičarstva“, do promjene politič-ke strategije vjerojatno neće doći, jer zlatnopravilo glasi: bolje je biti prvi u selu, negozadnji u gradu!, a tog se pravila neki na lje-vici drže kao pijani plota. Uzmimo, na pri-mjer, slučaj Ivana Ninića: on je izišao izSDP-a još za života Ivice Račana, ali za so-bom nije povukao apsolutno nikoga, a vid-jeli smo kako je prošao na izborima, i to do-voljno govori o perspektivi „istinske ljevi-ce“. Politički prostor na ljevici upravo vapiza ljudima od formata! Pa tko su danas svi tiljudi, da im sada iz pristojnosti ne spominje-mo imena? Nama treba jedan Adžija, jedanĐaković, nama treba jedan Prica, jedanKeršovani! Gdje su danas Končar ili Ba-karić (Tita ćemo zaobići), pa čak i Savka iMiko, ili u novije vrijeme jedan Horvat iliŠuvar? Meni je u početku Milanović ličio

na ušminkanog burzovnog brokera, a ne nalidera ljevice, ali to je sada cool.

No, da ne bi bilo zabune: meni nije bilanamjera Milanovića ovdje zlonamjerno op-tuživati, već se samo kritički osvrnuti u do-broj namjeri (pravnici bi rekli: bona fides)na njegov dosadašnji rad, jer doista smatramda je on, i pored svojih početničkih grešakau hodu, bolji od Račana: odlučniji, borbeni-ji, pa čak i daleko iskreniji. Osim toga, Mi-lanović ne vuče nikakve repove iz prošlosti,a u politici se tek treba dokazati. Nema ni-kakve sumnje, da je Zoran moderni ljevičar,neopterećen prošlošću (koji ipak, čini mi se,prema nekim krupnih stvarima iz prošlostizauzima ispravan stav), i da je u SDP-u nizčasnih i poštenih ljudi (uostalom, ta strankaima zasigurno najsposobnije kadrove), iupravo zato sve lijeve i progresivne snage uHrvatskoj trebaju stati pod crveni SDP-ovkišobran, kako bi zajedno kao „Tim“, podvodstvom Zorana Milanovića, srušili HDZ svlasti. Ali, nije dovoljno samo da vanparla-mentarna ljevica izađe iz svoje autarkične„partijske ćelije“, već i da SDP napravi je-dan iskorak (ne možemo reći: povratak, jerSDP za razliku od starih evropskih socijal-demokratskih partija nikada i nije baštinio tutradiciju) prema kejnsijanskoj ekonomiji i„državi blagostanja“ kao jedinoj alternativiu ovom trenutku, i da prestane slijepo sljedi-ti svoju sestrinsku stranku – njemački SPD.

Hrvatska četveroljetka

No, vratimo se mi sada na taj Koalicijskisporazum! Je li točna ono što je Zoran Mi-lanović rekao na konstituirajućoj sjedniciSabora, da što se tiče nove-stare vlade za njunema nade? Čini se da doista za ovu novu-staru vladu nema nade! Taj Koalicijski spo-razum, to bi trebao biti nekakav četverogo-dišnji plan, svojevrsna četveroljetka, jer do-

hrvatska rapsodija

PLAMENnovi

10

ista, kada ga čitate, imate dojam da čitate ne-kadašnje socijalističke „pjetoljetke“, razlikaje samo u tome, što su nekadašnje „pjetoljet-ke“ bile bolje razrađene i sa znatno precizni-jim rokovima (i naravno za razdoblje od petgodina, iako je prva „pjetoljetka“ u SSSR-uod 1929. do 1933. bila završena u rekord-nom roku, za 4 godine i 3 mjeseca!) a ovajKoalicijski sporazum nije ništa drugo, negojedan pravno uobličeni spisak želja. Naime,taj je Koalicijski sporazum sklepan po prin-cipu copy – paste: malo je uzeto od HDZ-a,malo od HSS-a, a tu i tamo i od HSLS-a, ionda je od svega toga napravljen hrvatskispecijalitet, koji se zove čušpajz. No, šalu nastranu, jer taj je Koalicijski sporazum jednasolidna knjiga razvučena na 120 stranica(kako bi nas sve fascinirala, kao što studen-ti žele fascinirati, a ustvari zavarati svojeprofesore kada im pišu seminarske ili di-plomske radnje, tako što slova povećaju nafont 14, a rečenice razbiju dvostrukim pro-redom!), i ta knjiga na prva pogled punoobećava, iako je šteta što u toj prepisivačininije sudjelovao i naš sladokusac magistarAnto Đapić, koji se već dobro ispraksirao uprepisivanju svoje magistarske radnje (ali,što se tu može, kada je Sanaderu draži Pupo-vac od Đapića!). Hrvatska četveroljetka jejedno veliko Što, ali u tom četverogodiš-njem planu nedostaje ono Kako? No, ako senetko kojim slučajem odluči pročitati tajKoalicijski sporazum, savjetujem mu da od-mah preskoči prvih 20 stranica (Organiza-cijsko metodološke postavke rada, Realiza-cija Koalicijskog sporazuma i koalicijskousklađivanje i Prijedlog ustroja koalicijske

vlade i pitanja funkcioniranja Sabora), kojese bave odnosima unutar koalicije i tehnolo-gijom vladanja, iako su te stranice ustvarinajvažnije za našu partitokratsku elitu. Pro-gramski dio počinje kao Deklaracija UN-a(„Mi, ujedinjeni narodi...“.) povišenim to-nom: „Izabrani od hrvatskih građana, mi,Koalicijska Vlada Hrvatske demokratskezajednice, Hrvatske seljačke stranke i Hr-vatske socijalno liberalne stranke odlučnismo odgovoriti na želju našeg naroda te gra-đanima staviti u službu odgovornu i zrelupolitiku koja će voditi zemlju putem ujedna-čenog razvoja, mira, osobne sigurnosti, radai socijalne pravde“. Mi, Koalicijska Vlada,mi ćemo ovo, mi ćemo ono: bla, bla, bla, redsjena, red slame. Tako će, na primjer, Koali-cijska Vlada uravnotežiti državni proračundo 2010. i smanjiti ukupni udio vanjskogduga u BDP-u, uvest će porezni broj kao je-dinstveni identifikacijski znak, stvorit će za-konske i gospodarske uvjete za jačanje po-duzetništva, i „na koncu konca“ (ovaj konackonca je česta Sanaderova stilska figura),Koalicijska Vlada će, ni manje ni više, omo-gućiti svrstavanje Hrvatske u „Klub 40“ naj-konkurentnijih zemalja svijeta (sic!). Ako jevjerovati Koalicijskoj Vladi, u privatizacijuneće ići šume, vode, željeznička i plinovod-na infrastruktura, prijenosna mreža električ-ne energije, stavlja se moratorij na prodajupoljoprivrednog zemljišta strancima od 12godina nakon pristupa EU, a na saborskeklupe stiže i „poseban Zakon o organizira-nom radničkom dioničarstvu koji će uvestiporezne olakšice i biti temelj za formiranjeorganiziranog radničkog dioničarstva“. Na-dalje, Koalicijska Vlada će sprovesti fiskal-nu i upravnu decentralizaciju, povećat ćepotpore malom i srednjem poduzet-ništvu do 50% svake godine, kao ipotpore za proizvodnju Slavonskogkulena, a izradit će i nove operativ-ne programe za brži razvoj peradar-stva, ovčarstva i kozarstva...Hrvat-ska će postati jedno veliko gradiliš-te: izgradit će se autoceste Split –Dubrovnik, Sredanci – Osijek - Be-li Manastir, Zagreb – Sisak, te brzečetverotračne ceste Vrbovec – Bje-lovar – Virovitica, Varaždin – Krapi-na i dr., a predviđa se i uvođenje„zimske“ i „ljetne“ tarife za cestari-ne. S jedne strane, Koalicijska Vla-da će pomoću svih raspoloživihkontrolnih mehanizama poduprijeti„provedbu radnog zakonodavstva iosigurati zaštitu prava radnika u skladu sazakonom i međunarodnim standardima“, a sdruge strane, „Koalicijska Vlada čvrsto sto-ji na stajalištu da je u suvremenome tržiš-nom gospodarstvu zadaća države i javnog

sektora u gospodarstvu jasna – stvaranje po-voljnih uvjeta za poduzetništvo koje preuzi-ma odgovornost poslovnih rizika, jačanjeinstitucija i njihove učinkovitosti u praćenjupotreba gospodarstva, osiguranje socijalnepravde“. Dakle, zadaća države je jasna:stvaranje povoljnih uvjeta za poduzetništvo!I tako dalje, i tako bliže.

No, kako je krenulo već na samom počet-ku mandata Koalicijske Vlade, meni se činida mi prije „idemo dalje“ po onoj Lenjino-voj „jedan korak naprijed – dva koraka na-zad“.

Jedan korak naprijed – dva koraka nazad

Naime, Vlada se zaklinje u nezavisnopravosuđe, a Sabor već na svojoj prvojsjednici političkom odlukom ukida pritvorBranimiru Glavašu, i to u trenutku kadaEK zbog problema s reformom pravosuđablokira Hrvatskoj predpristupne fondove.Prošli saziv Sabora ukinuo je Glavašu imu-nitet, a novi ga saziv ponovno aktivira, iakoje taj imunitet, i to sada želim naglasiti, jed-na sramotna institucija, s kojom nam poli-tička elita želi reći: mi, saborski zastupnici,mi smo zastićeni i povlašteni od odgovor-nosti i za najteže zločine! Ali ni to nije sve,pa treba srušiti i kuću u Dubrovačkoj ulici uOsijeku, kako bi se prikrili tragovi zločina,što predstavlja prvorazredni atak na pravnudržavu! Zatim, Vlada prvo ukine obaveznosluženje vojnog roka, što je u redu, a ondase koalicioni partneri dogovore da neće bitiraspisivanja referenduma o ulasku u NA-TO-pakt, što je katastrofalni potez. (Po jed-nom istraživanju svega 33% građana po-

država takav dogovor koalicionih partne-ra!). Sabor je donio Zakon o zaštićenom ri-bolovno-ekološkom pojasu (ZERP), ali ponekim saznanjima, taj se zakon uopće nepoštuje. Izgleda će Vlada, kao i obično, ku-

hrvatska rapsodija

PLAMENnovi

11

kavički popustiti pred pritiscima Slovenije iEU, koje se inače ponašaju krajnje bez-obrazno prema Hrvatskoj. (Ovaj primjer saZERP-om najbolje nam govori o tome ka-kav će suverenitet imati „lijepa naša“ kadauđe u EU!). Nadalje, Vlada je obećala ovegodine izdvojiti za selo i poljoprivredu 6milijardi kuna, što svakako treba pozdravi-ti, ali poticanje daljnjeg usitnjavanja poljo-privrednih imanja ne samo da je suprotnoagrarnoj politici u EU, nego je krajnje štet-no za samu Hrvatsku. „Danas se u EU 80%proizvodnje ostvari na imanjima većim od60 hektara“, kaže Stipan Bilić, direktorudruge prehrambene industrije i poljopriv-rede, a mi na 810.000 hektara imamo istibroj korisnika poticaja kao Njemačka kojaobrađuje 17 milijuna hektara.„Na krajuproizlazi da u Hrvatskoj netko organiziranouništava poljoprivredu“, zaključuje Bilić.Ajde da budemo i malo cinični: Vlada jenajavila i zakon o zabrani pušenja na jav-nim mjestima kako bi valjda popravila ka-tostrofalnu demografsku sliku nacije, aujedno se najavljuje i legalizacija prostitu-cije, pa književnik Ante Tomić u svojoj ne-davnoj kolumni Sex ili cigarete smatra da je

posrijedi čudna stvar: „Odgovorni u našojdržavi zaključuju da je kurvanje poželjnijeod pušenja: Kurve unutra, pušači van“!

I na koncu konca (da se još jedanput pos-lužimo ovom omiljenom Sanaderovom stil-skom figurom), Vlada je obećala stopu gos-podarskog rasta od 7% i smanjivanje anket-ne nezaposlenosti na 7 posto, a već prvih da-na nove – stare vlasti troškovi života skočilisu od 5 do 25 posto! U MMF-u predviđajuda stopa gospodarskog rasta neće preći 4,5posto, što nije dovoljno za snažniji razvoj, aguverner Narodne banke Željko Rohatinskitvrdi pak da u ovoj godini inflacija sigurnoneće pasti ispod 6 posto! I što nam je činiti?Vlada je formirala nekakvo povjerenstvo zapraćenje cijena (po onoj Churchillovoj: ka-da ne možeš ili ne želiš riješiti neki problem,formiraj komisiju!), kao da je njezina funkci-ja monitoring, a SDP je najavio i formiranjevlade u sjeni (?).

Ali, hrvatskim građanima je već punakapa borbe za vlast između ovih i onih,dosta im je već i crvenih i crnih i žutih„vragova“, i pregovora, i konzultacija, idogovora, i pustih obećanja, i raznih povje-renstava, jer više nemaju povjerenja u ni-

koga. Hrvatski čovjek želi ono što želi isvaki čovjek u svim zemljama svijeta: akoveć ne sasvim besplatno, a onda barempristupačno školovanje od najnižeg do naj-višeg stupnja (jer Bolonjski proces pretva-ra fakultete u profitabilna poduzeća), sigur-no radno mjesto, 8 sati odmora, pa i 8 satikulturnog uzdizanja (bože, pa mi još uvijeku 21. st. govorimo o „3 osmice“), a ne daradnici crnče kod svojih privatnih robo-vlasnika od danas do sutra; plaće dostojnečovjeka; pristojne mirovine od kojih semože živjeti, a ne mirovine koje nisu dos-tatne ni za šaku tableta... Hrvatska obiteljželi, ako već ne društvene stanove, a ondabarem povoljne stambene kredite, a ne dacijeli život budu podstanari ili da do smrtiotplaćuju visoke rate. Hrvatska žena želiotići na porodiljni bez straha da će joj sutraposlodavac uručiti otkaz. Lako je kaznitipušače koji krše zabranu pušenja na javnimmjestima - neka država kazni poslodavcezbog neplaćenog prekovremenog rada. La-ko je potpisati Koalicijski sporazum čiji jeskrbnik Damir Polančec, ali nama trebasocijalni, a ne koalicijski sporazum, i Drž-ava koja će skrbiti o svojim građanima!

INTERNACIONALNINoam Chomsky - prof. emeritus, lingvist i po-litički pisac, najistaknutiji živući javni intelek-tualac prema anketi britanskog časopisa Pros-pect, slobodarski socijalistKen Coates - vodeći svjetski stručnjak za sa-moupravljanje, predsjednik Bertrand RussellPeace Foundation, 10 godina bio član Evrop-skog parlamenta, a 5 godina predsjednik Komi-sije za ljudska prava Evropskog parlamenta David Graeber - profesor na Yaleu, vodećisvjetski antropolog, slobodarski socijalistMichael Albert - vodeći svjetski stručnjak zaparticipativnu demokraciju, urednik ZNetaChris Ford - britanski humanističko-socijalis-tički filozof i sindikalni aktivistprof. dr.Bogdan Denitch - Prof.Emeritus sveu-čilista u New Yorku, predsjednik udruge Tranzi-cija u Demokraciju i su-predsjednik Demokrat-skih socijalista AmerikeJohn McDonnell MP - lijevo-laburistički članbritanskog parlamenta.prof. dr. Dragan Plavsic - profesor prava u Oxforduprof. dr. Catherine Samary - vodeća članicaČetvrte Internacionale, suradnica francuskog iz-danja Le Monde Diplomatique, pariška profe-sorica ekonomije i vodeća stručnjakinja za po-dručje bivše Jugoslavije prof. dr. Jean Ziegler - professor na pariškojSorbonni, znameniti autor i specijalni UN-ovpovjerenik za pravo na hranu

SLOVENIJAdr. Sonja Lokar, predsjednica Gender TaskForcea Pakta za stabilnost, bivša članica pred-sjedništva SK Slovenije prof.dr. Rastko Močnik, istaknuti sociolog iprofesor sociologije kulture, član Foruma za le-vico

BiHdoc. dr. Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetupolitičkih nauka u Sarajevu, novinardr. Salmedin Mesihović, viši asistent na Filo-zofskom fakultetu u SarajevuBratislav Napotnik, predsjednik sindikalne or-ganizacije ROS “Čajavec”, Banja Lukaprof. dr. fra Marko Oršolić, bivši BiH minis-tar za Multireligijska i multinacionalna pitanjaJosip Pejaković - glumac, predsjednik Alterna-tivnog ministarskog vijeća prof. dr. Dragoljub Stojanov - profesor eko-nomije, bivši BiH ministar za vanjsku trgovinuprof. dr. Miodrag Živanović - predsjednikStalnog međunarodnog komiteta za humanizami poredak, predsjednik Evropskog pokreta BiH.

HRVATSKAprof. dr. Inoslav Bešker - novinarprof. dr. Nadežda Čačinović - prof. filozofijefakulteta u ZagrebuKasum Cana - predsjednik Centra kulture Ro-ma Hrvatske i član Internacionalnog Roma par-lamenta u Beču

prof. dr. Maja Hribar - Ožegović - teatrologdr. Ivan Jakopović, politologmr. sci. Hrvoje Jurić, asistent na Filozofskomfakultetu u Zagrebuprof. dr. Svetozar Livada, sociologDorino Manzin, predsjednik udruge Drugi korakprof. dr. Predrag Matvejević - pisac, profesorna rimskoj Sapienziprof. dr. Milorad Pupovac - lingvist, saborski zastupnikBožo Rudež - direktor izdavačke kuće PrometejSlobodan Šnajder, pisac i kazališni redateljprof. dr. Slobodan Uzelac - potpredsjednikVlade RHVelimir Visković, predsjednik Društva hrvatskih pisaca, leksikograf, urednik Književne republike i Sarajevskih bilježnica

SRBIJAVladimir Marković - politički pisac i docentna Fakultetu političkih nauka u BeogradToma Nikolić - radnički vođa, urednik lista “Oružari” iz KragujevcaMira Tokanović - aktivistkinjaRatibor Trivunac - aktivist i politički pisacIbrahim Huduti Rustemović - ekonomist,predsjednik Muslimanskog kulturnog centra uSuboticiDušan Vukadinović - politički pisac

SAVJET NOVOG PLAMENAprvoklasni intelektualno-politički i kulturni laboratorij demokratske ljevice

srbija na istoku

PLAMENnovi

12

Ako uzmemo kao tačnu, uzgredrečeno dramatičnu ali neistinitu,frazu tzv. demokratskih stranaka

o dve Srbije, izgleda da su na predsed-ničkim izborima te dve polovine skorojednake težine. Tomislav Nikolić i BorisTadić, kandidati Srpske radikalne stranke(SRS) i Demokratske stranke (DS), suosvojili broj glasova koji će drugi krugizbori učiniti dosad najneizvesnijim, a uizvesnom smislu i najzanimljivijim. Ni-kolić je osvojio 39,9%, a Tadić 35,4%glasova. Izlaznost birača je bila neočie-kivano visoka – 61%. Ostali relevantnikandidati su dobili znatno manje – Veli-mir Ilić, kandidat Demokratske strankeSrbije (DSS) i Nove Srbije (NS) oko7,5%, Milutin Mrkonjić, kandidat Soci-jalističke partije Srbije (SPS) oko 6% iČedomir Jovanović, kandidat Liberalno-demokratske partije (LDP) oko 5,5%.

Izlaznost na izbore od 61% je iznena-dila mnoge analitičare. Nekoliko razlogaje verovatno odlučujuće uticalo da biračiglasaju u većem procentu nego što su točinili ranije. Prvo, ovi izbori se održava-ju u senci pretnje da će Kosovu biti priz-nata nezavisnost. To je uticalo na određe-ni broj birača da kao patriotski ispravnigrađani pokušaju dati svoj doprinossveopštem nacionalnom zanosu u nasto-janju da se Kosovo sačuva (iako je iz-gubljeno još pre nekih osam-devet godi-na). Drugo, na ovim izborima je učestvo-vao određen broj birača tzv. demokrat-skih stranaka koji su dosad apstinirali,uglavnom zato što su bili razočarani po-litikom stranaka koje su ranije podržava-li, a koji su sad odlučili izaći na izboreuglavnom iz dva razloga. Prvi je već po-menuti i tiče se Kosova, a drugi je strahda radikalski kandidat ne pobedi već uprvom krugu, što se na ovim izborima či-nilo izvesnijim nego na prethodnim. Tre-će, neki politički analitičari tvrde da suradikali uspeli da na ovim izborima mo-bilišu birače koji prethodnih godina nisuglasali, jer su, kao bivši i potencijalni ta-dašnji glasači socijalista i radikala, bilirazočarani njihovom politikom i izbor-nim rezultatima koje su postizali na izbo-

rima koji su održavani odmah nakon 5.oktobra.

Zašto jačaju radikali?

Znatan broj građana je bukvalno upla-šen ili razočaran dobrim izbornim rezul-tatom radikalskog kandidata. Radi se,ipak, o milion i šesto hiljada glasova. Ka-ko je dobro poznata prošlost SRS, mnogise pitaju ne vraća li se Srbija na staze eks-tremizma. Takvima možemo s puno po-uzdanja poručiti da budu mirni. Na stranuto što u ovom trenutku nema puno objek-tivnih uslova za povratak desničarskomekstremizmu kakav je vladao 90-ih. Togasu svesni i radikali, pa sve više otupljujuoštricu svojih političkih nastupa. I samižele da se predstave kao jedna dobro um-ivena nacionalna politička desnica, kojaje svoje kame zakopala (na neodređenovreme?), pa se tako ni linija Karlovac-Karlobag-Virovitica više ne spominje, aradikalski predsednički kandidat, pak,poručuje da želi razgovarati i sa Evropomi sa Rusijom. Kosovska drama, doduše,podstiče nacionalistički sentiment u odre-đenoj meri, ali ne toliko da bi to ugrozilopolitičku situaciju u Srbiji, koja je ipakdominantno u znaku (i pod teretom) prag-matizma političkog centra (čas levog časdesnog, a ponekad i jednog i drugog).Treba imati na umu i to da je radikalskobiračko telo vrlo raznorodno. Jedno je si-gurno. Njega dominantno čine „tranzicij-ski gubitnici“, socijalno ugroženi, neza-posleni, slabo plaćeni, dakle svi oni kojiimaju puno razloga da budu nezadovoljnipolitikom onih stranaka koje su posle 5.oktobra bile nosioci tranzicijskih procesa.Kako su socijalni i ekonomski potresiipak bili snažni i bolni, stranke tzv. demo-kratskog bloka nisu mogle izbeći odgo-vornost, a time ni gubitak popularnosti

zbog neoliberalne politike koju su vodile.Takmaca su našle u radikalima, koji su seposle izbornog debakla iz 2000. godinebrzo oporavili, i to ne zbog svog progra-ma ili sposobnih kadrova, već zbog lošihrezultata tzv. reformatora. Drugim reči-ma, svoj vrtoglavi uspeh radikali ponajvi-še duguju upravo Demokratskoj stranci iDemokratskoj stranci Srbije. Tako se, za-pravo, nalazimo u situaciji da nema ni-kakvog trijumfa radikalske politike, jošmanje radikalske ideologije, koja je naj-većem delu radikalskih birača nepoznani-ca (ako uopšte postoji kao konzistentnacelina), nego postoji poboljšan izborni re-zultat radikalse kritike politike aktuelnevlade i svih vlada posle 5. oktobra, kojesu u osnovi pripadale istom političkomkorpusu.

Izborna bipolarizacija

Srbija se na ovim izborima podelila nadve skoro jednake polovine. Došlo je doidentifikovanja čak tri četvrtine birača sa

PP RR EE DD SS EE DD NN II »» KK II II ZZ BB OO RR II UU SS RR BB II JJ II

Dve jednake polo v

Nikolić se nije mogao pokazati kao verodostojan kandidat zbog vrlo loše prošlosti, i njegove i radikalske, kao vernog sluge Miloševićevog režima

ine jedne SRBIJE

srbija na istoku

PLAMENnovi

13

jednom od dve najjače političke stranke– demokratima ili radikalima. Demokrat-ska stranka je takođe popravila svoj iz-borni nastup u prvom krugu, osvojivšioko milion i četiristo glasova. Doduše, tutreba dodati i direktnu podršku strankeG17+, koja je mogla privući par procena-ta birača. Tadić je nesumnjivo imaoprednost utoliko što je na izborima nas-tupao ne samo kao predsednički kandi-dat, već i kao aktuelni predsednik Repu-blike. Ali, ne kao bilo kakav predsednik,već kao predsednik koji lično nije kom-promitovan i koji je poslednjih meseciigrao značajnu ulogu u naporima srpskepolitičke elite da ubedi međunarodnefaktore da Srbiji ne oduzmu Kosovo.

Čini se da su te dve činjenice odluču-juće doprinele da on, verovatno kao naj-bolji kandidat koga je DS mogla istaći,dobije respektabilan broj glasova. IakoDemokratska stranka učestvuje i u ovojvladi, njena uloga je manje istaknuta ividljiva. Na kraju, vladu ipak vodi liderDSS-a a ne DS-a, tako da gresi ove vla-

de manje padaju na DS nego gresi nekihprethodnih vlada, a tek se Tadić ne možedirektno dovesti u vezu sa vladom, ma-kar se nalazio na čelu stranke koja u njojsudeluje. No, kako je i ta vlada posled-njih meseci glavninu svojih aktivnostiusmerila na pitanje Kosova, to su svi po-malo zaboravili da je i Tadićeva DS deovladajuće koalicije, a da ta koalicija i neradi baš u interesu većine naroda.

Pirova pobeda

U drugom krugu je pobedio Boris Tadić.Uz rekordnu izlaznost od oko 67%, Tadićje osvojio oko 100.000 glasova više od Ni-kolića ili oko 51% glasova, dok je za Ni-kolića glasalo oko 48% birača. Ovi rezul-tati govore da je Tadić ostvario Pirovu po-bedu. Pristalice tzv. proevropskog blokasu odahnule, ali samo za kratko. Pokazalose da postoji široko rašireno nezadovolj-stvo neoliberalnom politikom, čiji je najiz-razitiji eksponent Tadićeva Demokratskastranka. Istina, u drugom krugu je glasaoizvestan broj birača koji su dosad apstini-rali. To su, najvećim delom, birači Demo-kratske stranke, koji dosad nisu glasali jersu bili razočarani radom prethodnih vlada,ali su ovaj put izašli na birališta kako bisprečili dolazak na vlast radikalskog pred-sednika. Ovo glasanje je u izvesnom smis-lu imalo plebiscitarni karakter. Demokrat-ska stranka je uspela ubediti dobar deo ap-stinenata da se glasa za evropsku ili izolo-vanu Srbiju. Cela Tadićeva kampanja jebila zasnovana na toj proevropskoj retori-ci, uveravanju birača da je spas u Evrop-skoj uniji, a da samo demokrati predstav-ljaju čvrstu garanciju da će Srbija tamo istići. Nasuprot Tadiću, Nikolić je više in-sistirao na lošim učincima vlada koje suradile posle 5. oktobra, a okosnicu većine

njih je činila Demokratska stranka. Nikolić je apostrofirao teme poput si-

romaštva, nezaposlenosti i korupcije, aradikali su išli i sa spotom u kome prika-zuju fotografije vila demokratskih minis-tara, vrednih između jedan i dva milionaevra. Očito je ovakva kampanja dala do-bre rezultate, ali Nikolić se nije mogaopokazati kao verodostojan kandidat zbogvrlo loše prošlosti, i njegove i radikalske,kao vernog sluge Miloševićevog režima ičoveka koji je bio jedan od vođa strankekoja je slala svoje (para)vojne formacijeu Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te ko-ja je pretila proterivanjem nesrpskog živ-lja iz Vojvodine. Istini za volju, velikavećina radikalskih birača se ni na kojinačin ne može poistovetiti sa ovakvomprošlošću same stranke, niti ima pojma onekakvoj ideologiji Velike Srbije. Njihnije toliko privukla ni radikalska socijal-na demagogija, o nacionalnoj demagogi-ji da ne govorimo, već prosto nezado-voljstvo životom u Srbiji, koji određujuoligarsi bliski Demokratskoj stranci ilioni u njenom vrhu.

Tadićeva kampanja u drugom krugu jebila suviše bleda. Ona i nije mogla bitidrugačija, jer su rezultati ove i prethod-nih vlada suviše bledi i potpuno nezado-voljavajući. U tome treba videti razlogenjegovog „provlačenja kroz iglene uši“,uprkos podršci koju su mu pružile poje-dine stranke, i to sasvim otvoreno. No,on je još i dobro prošao, s obzirom da ganije podržao njegov koalicioni partnerVojislav Koštunica i njegova Demokrat-ska stranka Srbije, ostavljajući svojimbiračima da se sami opredele za koga daglasaju u drugom krugu. To otvara pita-nje opstanka sadašnje koalicione vlade iopasnost da Koštunica u bliskoj buduć-nosti eventualno uđe u koaliciju sa radi-kalima ili da ovi podrže njegovu manjin-sku vladu. No, to nas zasad ne interesu-je. Glavni zaključak je da je tzv. demo-kratski ili proveropski blok dobio jošjednu šansu, a kako je izvesno da će jeprokockati, ostaje da se vidi kakav će bi-ti ishod nekih narednih izbora.

Miloš Ranković

Cela Tadićeva kampanja je bila zasnovanana toj proevropskoj retorici, uveravanju birača da je spas u Evropskoj uniji, da ćeSrbija tamo i stići

bosanski lonac

PLAMENnovi

14

Goran Marković

Obično se smatra da je na izbori-ma pobijedio onaj ko je dobionajviše glasova, odnosno ko je

stekao pravo da vrši funkciju vlasti zakoju se kandidovao. Može se i tako re-ći. Ali, ako je jedan politički subjekt,na primjer politička stranka, i prije iz-bora vršila vlast, pa su novi izbori po-kazali njeno slabljenje, onda je to Piro-va pobjeda. Jer, iako je ta političkastranka dobila pravo da i dalje vršivlast, njen legitimitet je umanjen, a po-litički uticaj na silaznoj putanji. Dru-gim riječima, biračima se ne dopadasadržaj njene politike. A kako političkestranke vrlo teško mijenjaju svoju poli-tiku, jer su ideološke (a kod nas, na ža-lost, dominantno interesne) organizaci-je, najveći su izgledi da vladavina tak-ve političke stranke neće biti dugotraj-na.

Rajko KuzmanovićMože se tvrditi da se nešto slično

upravo dogodilo u Republici Srpskoj.Na decembarskim predsjedničkim iz-borima je pobijedio kandidat Savezanezavisnih socijal-demokrata, strankepremijera Milorada Dodika, akade-mik Rajko Kuzmanović. On je, dodu-še, nestranačka ličnost, ali je iza njego-ve kandidature otvoreno stajao SNSD.Dobio je 41% glasova, što je za 7% vi-še od drugoplasiranog Ognjena Tadića,kandidata SDS-a (osvojio 34%). Ovajrezultat jasno ukazuje da je jaz izmeđudvije vodeće političke stranke u Repu-blici Srpskoj nešto umanjen. Teško jetvrditi da broj osvojenih glasova napredsjedničkim izborima odslikava re-alan uticaj SNSD-a i SDS-a, ali je usvakom slučaju indikativan i govori

kako se mijenja raspoloženje građana.Jer, predsjednički izbori su unekolikospecifični. Na njima u određenoj mjeridolazi do izražaja ličnost predsjednič-kih kandidata. Vjerovatno je to imao naumu lider SNSD, Milorad Dodik, kadaje kandidaturu ponudio jednoj nestra-načkoj ličnosti, uz to i akademiku. Na-rod je umoran od političara uopšte, po-sebno od onih koji se čitavu decenijuna ovaj ili onaj način bore za vlast iučestvuju u njenom vršenju. U tomsmislu je kandidatura Rajka Kuzmano-vića, nestranačke ličnosti, pa još i aka-demika, predstavljala novinu. Taj potezlidera SNSD-a je, međutim, bio mač sadvije oštrice, jer je dio birača apstini-rao ili glasao za nekog drugog kandida-ta upravo zbog ovakvog izbora pred-sjedničkog kandidata. Koliko je SNSDtime dobio, a koliko izgubio, teško jeprocijeniti, ali je činjenica da ova kan-didatura nije imala samo dobre ili samološe strane.

Predsjednički kandidati su, ipak, bilikandidati političkih stranaka. Iako lič-nost pojedinog kandidata može u odre-đenoj mjeri uticati na opredjeljivanjebirača, ipak je odlučujuća činjenica od-nos birača prema političkim strankamačiji su to kandidati. Političke stranke sumonopolisale političke život. Sve poli-tičke odluke se donose u štabovima po-litičkih stranaka i one odlučujuće utičuna oblikovanje javnog mnjenja. U tomsmislu je isključena mogućnost da oso-bine pojedinog kandidata budu odluču-juće pri opredjeljivanju birača. Onemogu popraviti ili pokvariti izborni re-zultat pojedine stranke, ali ne u većojmjeri. Stoga približavanje dviju vode-ćih stranaka u Republici Srpskoj trebaposmatrati najprije u svjetlu promjeneraspoloženja birača prema njima. Jer,na izborima 2006. godine, kandidatSNSD-a je osvojio 48%, a kandidatSDS-a 29% glasova. Sad je razlika sa19 smanjena na 7%.

Partitokratski model

Dakle, skoro za tri puta. Ne treba za-boraviti ni to da je Rajko Kuzmanović

bio kandidat i Socijalističke partije, ko-ja je koalicioni partner SNSD-a i kojaga je javno podržala. Iako socijalistimogu računati na podršku nekolikoprocenata birača, ipak su doprinijeliKuzmanovićevom izbornom rezultatu.S druge strane, Srpska radikalna stran-ka Republike Srpske takođe nije imalasvog kandidata, ali je ona tradicionalnii neformalni partner SDS-a, pa je real-no očekivati da je dio njenih birača po-držao Tadića, koji je i sam bio general-ni sekretar SRS-a, dok je drugi dio ra-dikalskih birača vjerovatno glasao zakandidata druge radikalne stranke.

Predsjednički izbori su dali odgovorna pitanje šta birači misle o politici Do-dikove vlade. Oni očigledno nisu zado-voljni. Kako drugačije objasniti činje-nicu da su odlučili bojkotovati izbore(na izbore je izašlo nešto više od 30%birača), ili glasati za kandidate drugihstranaka? Dio glasova SNSD-a je oti-šao kandidatima SDS-a i PDP-a (Parti-ja demokratskog progresa), čiji je pred-sjednik Mladen Ivanić osvojio čak17% glasova, što je veliki napredak uodnosu na 3%, koliko je osvojio kandi-dat PDP-a na izborima 2006. godine.Dakle, monopol SNSD-a se brzo počeotopiti. Iako izborni rezultat pokazuje daDodikova stranka još uvijek uživa pov-jerenje većine onih koji su glasali, oči-gledno je da se podrška brzo smanjuje.Dvije godine su bile dovoljne da segrađani uvjere u to šta će Dodik ispuni-ti od svojih očekivanja. On je mnogoobećao, ali skoro ništa nije ispunio. Is-tina, vodio je kontroverznu politiku po-većanja penzija i plata budžetskim ko-risnicima. Donio je zakon o platama uprosvjeti i kulturi, kojima je nekim ka-tegorijama radnika znatno povećaoplate, dok su drugi ostali uskraćeni ilina nivou starih primanja. Izvršio je re-formu univerziteta kojom je izrekaosmrtnu presudu nastavno-naučnoj i fi-nansijskoj autonomiji univerziteta.Prodao je Telekom Srpske, najprofita-bilnije državno preduzeće, i time gapredao srpskom privatnom kapitalu, dauživa plodove javnog dobra i ekstra-profita. Isto je uradio i sa naftnom in-

KO JE POBIJEDIO?PP RR EE DD SS JJ EE DD NN II »» KK II II ZZ BB OO RR II UU RR EE PP UU BB LL II CC II SS RR PP SS KK OO JJ

klasna (s)vijest

PLAMENnovi

15

Kome će noviministar „zapeti zaoko“?Onomad je, sada bivša ministrica Ko-

linda Grabar Kitarović, ”zapela zaoko“ nekim euro muškim kolegama nasastanku ministara Europske Unije. Takoje urednik BBC-ja na svom blogu napisaokako ”ima dobrih vijesti za jednu državukoja se nada ući u EZ“, kasnije je razjaš-njeno da jedan od ministara nije izrazioželju za približavanjem Hrvatske otvara-nju novog pregovaračkog poglavlja, nego

za približavanje osobnijeg karaktera, kojise gurkao sa svojim kolegama i sugeriraoim da bi za njega bili dobrodošli bliži bi-lateralni odnosi s hrvatskom ministricom.

Hoće li novi ministar vanjskih poslovai europskih integracija Gordan Jandro-ković „zapeti za oko“ nekoj od euro mi-nistrica (ili ministara) i zajedno s Vladombiti spreman i sposoban pripremiti Hrvat-sku i njene građane za članstvo u Europ-skoj Uniji do kraja četverogodišnjegmandata? „Mladi Sanaderov lav“, kakonadobudnom Bjelovarčaninu tepaju uHDZ-u „zapeo je za oko“ – došavši nanaslovnice novina kao najbogatiji članVlade (po osobnim navodima u imovin-skoj kartici), neće „šarmirati“ iskusne i(pre)bogate euro diplomate. U međuvre-menu, premijeru dr. Ivi Sanaderu u pos-ljednje vrijeme iz Bruxellesa je stiglo nizargumentiranih prigovora koji dovode upitanje spremnost Hrvatske da u skorojbudućnosti „zapne za oko“ i postane čla-nica Europske Unije.

Izvjestitelj Europskog parlamenta zaHrvatsku Hannes Swoboda izjavio je dabi Hrvatska zbog niza razloga u Unijumogla tek 2012. godine. Premijer Sana-der je taj datum odbacio kao neprih-vatljiv. No, predizborno je vrijeme za na-ma kao i tapkanje u mjestu „tehničke vla-de“. Za uspjeh u postizanju zacrtanih ro-

kova ulaska u Uniju bit će potrebno mno-go više od deklariranog optimizma i čvrs-tine. Slabašni ili nikakvi rezultati reformeu području pravosuđa doveli su do togada je Hrvatskoj za otvaranje pregovora ujednom od najtežih poglavlja određen nizmjera koje prethodno treba ispuniti. Od-luka Sabora da ne dopusti ponovno prit-varanje Branimira Glavaša izazvala jetakođer pozornost EU. Iz Bruxellesa jestigla i potvrda o privremenom zamrzava-nju 130 milijuna eura za projekte PHARE2006 te smanjenje za pet milijuna eurasredstava predviđenih u programu IPAzbog slabosti koje je Komisija utvrdila uprovedbi decentraliziranog sustavaupravljanja projektima iz fondova EU.Hrvatska do kraja ožujka 2008. godineima rok da korigira sve manjkavosti u do-maćem sustavu upravljanja projektima izfondova EU, a ne uspije li u tome, za sa-da privremeno zamrznuti milijuni euramogli bi biti nepovratno izgubljeni. Glav-ni prigovori odnose se na nedovoljan nad-zor, kašnjenje u objavi natječaja, rijetkeinterne inspekcije, manjkavost izvješćaKomisiji. Spominju se čak i sumnje u ko-rupciji jer postoje indicije da je dio sudio-nika natječaja dobivao informacije koji-ma nije smio raspolagati.

Lider vodeće oporbene stranke ZoranMilanović prozvao je Sanaderovu Vladuzbog zastoja u pregovorima s EuropskomUnijom: „Zabrinjavajuće poruke dolazeiz Bruxellesa i vide ih svi osim Vlade. Hr-vatskoj je poslana poruka da nije sposob-na otvoriti pregovore o pravosuđu i ta po-ruka bi trebala zabrinuti svaku vladu“.Prema njegovoj ocjeni, postupak EU jeposljedica nerada hrvatske državne admi-nistarcije u protekle četiri godine, a brinega što će Hrvatsku i dalje voditi isti ljudii ista politika.

Za SDP nije glavno pitanje kada ćemoući u članstvo Unije, već kada ćemo dovr-šiti reforme i biti doista spremni za član-stvo. Kvalitetni zakoni, kompetentna jav-na administracija, informirani građani –prolaznu ocjenu danas teško može se datiijednom od tri važna uvjeta uspješnostieurointegracijske politike. Za zajedničkieuropski stol trebamo sjesti samo gospo-darski razvijeni i pripremljeni za konku-renciju. Tako ćemo osigurati ravnopravnii razmjerni utjecaj u institucijama EU, neprenoseći suverenitet nego ga ostvarujućizajedno s partnerima iz EU. Tada neće bi-ti mjesta sumnjama kako ćemo izgubitinacionalni identitet, kako će nas preplavi-ti radna snaga iz inozemstva, a domaće spolica izgurati strani proizvodi.

Ugledni britanski tjednik The Econo-

dustrijom. Jedino što nije uradio jerast ekonomije, tako da sva primanjakoja je obezbijedio pojedinim kate-gorijama stanovništva nemaju realneizvore, nego su rezultat ad hoc rješe-nja koja vlada postiže trenutnim pu-njenjem budžeta, a ne stabilnim ras-tom proizvodnje i zaposlenosti, a ti-me i kupovne moći stanovništva.Drugim riječima, vlada nije riješilaproblem hroničnog zaostajanja eko-nomske moći zemlje. Nisu vidljivipomaci na planu eliminisanja rada„na crno“ niti poreske utaje.

Biračko tijelo u Bosni i Hercegovi-ni, pa i u Republici Srpskoj, krajnje jenestabilno. Manji broj birača ima sta-bilne stranačke simpatije ili ideološkauvjerenja, dok se većina povodi tre-nutnim raspoloženjem i uvjerenjem otome da li neka vlada brani nacionalneinterese ili vodi odgovarajuću eko-nomsku i socijalnu politiku. Utolikosu rezultati ovih predsjedničkih izboranajpouzdanija ocjena rada SNSD-ovevlade. Iako su i neki drugi činioci mo-gli uticati na izborni rezultat pojedinihstranaka, nema sumnje da su birači,pod neposrednim pritiskom teškihproblema s kojima su svakodnevnosuočeni, dali prednost ovom činiocu, ane tome koliko je star koji kandidat ilikakav je njegov nastup pred kamera-ma. Ne treba očekivati da će SNSD iz-vući neke pouke iz ovih izbora. Nakoncu, nije li on zadržao izrazito visokpostotak glasova, i to nakon dvije go-dine upravljanja entitetom? Dodiku injegovim sljedbenicima ostaje jošdosta prostora za provođenje dosadaš-nje politike, koja je bila sve samo nejasna i dosledna. Barem kad se radi ounutrašnjim pitanjima Republike Srp-ske. Dodiku ide na ruku i to što biračine prepoznaju alternativu, jer ona ob-jektivno i ne postoji. Pitanje je samohoće entitetom upravljati oni koji tosad čine ili oni koji su to činili prijenjih. Zato će i nakon ovih izbora bitivođena ista politika kao i prije njih. Toće imati dvije političke posljedice: nasljedećim izborima će biti veća apsti-nencija i nešto manji broj glasova zaSNSD. Pomaka za veliku većinu gra-đana neće biti ili će oni biti vrlo mali,daleko manji od očekivanog i obeća-nog. Što je najgore, daleko manji odpotreba građana.

klasna (s)vijest

PLAMENnovi

16

mist u svom je komentaru posvećenomeuropskim integracijama citirao jednogeuropskog dužnosnika kako „Hrvatska

još uvijek nije stvarno spremna za pri-druživanje“. No, prema mišljenju komen-tatora, Hrvatska će na ulazak u članstvobiti spremna do 2010. godine ili blizutom datumu zahvaljujući svojim prijate-ljima u habsburškom klubu zemalja kojesu tijekom povijesti bile u sklopu Austro-Ugarskog Carstva. Možda je nekom odeuro ministara (kad Kolinda Grabar Kita-rović više nije ministrica), „zapelo zaoko“ povijesno sjećanje na Mariju Tere-ziju.

Što hrvatski građani misle o ulasku uEuropsku Uniju? Terensko istraživanjeudruge B.a.B.e. pokazalo je kako se ulas-ku Hrvatske u EU protivi 40 posto građa-na mlađih od 26 godina. Najveći zago-vornici ulaska u Europsku Uniju su oso-be starije od 66 godina, i simpatizeriHDZ-a, od kojih čak 56 posto to podrža-va. Najviše mladih, paradoksalno, boji seda ćemo ulaskom u EU izgubiti svoj su-verenitet i kulturni identitet, odnosno daće to ugroziti opstanak hrvatskog jezika iobičaja. Osim mladih, najveći postotakprotivljenja Europskoj Uniji je među sim-patizerima stranaka desnice i desnog cen-tra, oko 40 posto, dok je čak 54 posto hr-vatskih građana sa završenom višom ško-lom i fakultetom za ulazak u EU.

Nije na odmet reći, kako je ulazak uEuropsku Uniju donio razočaranje 44posto stanovnika velikih članica – VelikeBritanije, Njemačke, Francuske, Italije iŠpanjolske. Rezultati su to ankete objav-ljene u listu Financial Times. Međutim,unatoč prigovorima na život u Uniji, kojiuključuju i rašireno mišljenje da je „pre-birokratično“, samo 22 posto ispitanihsmatra da bi njihovoj zemlji bilo bolje danapusti EU, a 40 posto smatra da bi toizazvalo nove probleme.

Srušena „željezna zavjesa“Između 24 zemlje Europske Unije više ne

postoje granice. Schengenski prostor proši-ren je na devet novih zemalja – Češku, Esto-niju, Latviju, Litvu, Mađarsku, Maltu, Polj-sku, Slovačku i Sloveniju, tako da odsad i gra-đani tih zemalja mogu ulaziti u schengenskiteritorij bez putovnica. Francuska, Luksem-burg, Nizozemska, Njemačka i Belgija potpi-sale su 14. lipnja 1985. godine u malom luk-semburškom gradu Schengenu međunarodnisporazum o uvođenju novih standarda u zaš-titi vanjskih granica. Pet godina kasnije, drža-ve potpisnice dopunile su postojeći Sporazumnazvavši ga „Schengenska konvencija“, kojojsu se kasnije priključile: Španjolska, Portugal,Grčka, Italija i Austrija, potom Švedska, Dan-ska i Finska i tri države koje nisu članice Uni-je – Island, Norveška i Švicarska. Konvencijase ne primjenjuje u Velikoj Britaniji i Irskoj –državama članicama EU, koje su zatražileizuzeće. Temeljni ciljevi koji se žele postićiuvođenjem schengenskih kriterija su ukidanjekontrole na unutarnjim granicama država pot-pisnica Konvencije, jačanje nadzora vanjskihgranica, ostvarivanje suradnje policijskih sna-ga uz mogućnost da u pojedinim slučajevimamogu intervenirati i izvan nacionalnih grani-ca, ostvarivanje efikasne suradnje između drž-ava protiv organiziranog kriminala od među-narodnog značaja...

Dolazak Schengena na naše granice za hr-vatske građane znači da će, kao i dosad, mo-ći ulaziti u Sloveniju, Mađarsku i Italiju sa-mo s osobnim iskaznicama, uz poseban kar-ton na koji će dobiti žig pri ulasku i izlaskuiz zemlje. Kartone će besplatno izdavatiMUP. Za prelazak u druge zemlje schengen-skog prostora našim građanima će i dalje tre-bati putovnica.

Nakon ulaska u EU, Hrvatska će biti odgo-vorna za 1.198 kilometara vanjske graniceUnije. Hrvatska će morati poboljšati i tehnič-ku opremljenost te uložiti i velika sredstva unove kadrove i obuku postojećih. To će Hrvat-sku stajati nešto više od dvije milijarde kuna.Trošak će uglavnom biti namiren iz državnogproračuna, ali i iz pretpristupnih fondova EUte strane pomoći. Izgradit će se nove policij-ske stanice, osuvremeniti granični prijelazi itranzitni centri za strance. Za neke zemlje mo-rat će Hrvatska uvesti vize. Tu je i problema-tika kontakta s hrvatskim manjinama u CrnojGori i Srbiji, koji će ostati izvan granica EU.Posebno pitanje bit će status Hrvata u BiH,koji su ondje konstitutivni narod i većinom

imaju dvojno državljanstvo. - Schengenski zakonik predviđa zaštitu

vanjskih granica i propisuje što se očekujeod granične policije za vanjsku granicu, a tosu obučenost, opremljenost i učinkovitost.Nabavili smo tehničku opremu koja će pove-ćati našu mobilnost i učinkovitost, a novi ćenacionalni informacijski sustav, koji će bitikompatibilan sa SIS-om, biti instaliran naukupno devet graničnih prijelaza. Provodi sei novi program specijalne obuke graničnepolicije, a ove će godine s pravnom stečevi-nom EU u potpunosti biti usklađen i Zakono nadzoru državne granice – objasnio jeZlatko Miletić, pomoćnik načelnika Upraveza granicu.

Odnos između Slovenaca i Hrvata znatnose promijenio u odnosu na vrijeme kad je Au-gust Šenoa pisao da ta dva naroda dijeli Sutla,a povezuje krv, piše ljubljansko Delo. „U vri-jeme Jugoslavije čekali smo na granici s Aus-trijom i Italijom, sada se treba naviknuti naobrnutu logiku“, navodi list i dodaje da su upasivnoj nerazvijenoj provinciji zabrinuti jerse mijenja život na koji su bili navikli. U seli-ma uz granicu na obje strane, osobito na po-dručju Gorskog kotara i Kočevja, u vezi saSchengenom vlada nelagoda pa tamošnji sta-novnici kažu „neka bude Schengen, ali ne zanas“, iako za njih vrijede olakšice pri prelaskugranice iz bilateralnog sporazuma o malogra-ničnom prometu. U međuvremenu, Slovenijaje kupila dva helikoptera za kontrolu granice sHrvatskom. Također, slovenska policija će, uz520 policajaca koji će biti prebačeni s granič-nih prijelaza koji se ukidaju na one koji ostajuaktivni, zaposliti još 170 službenika kako bi seispunili svi zahtjevi za čuvanjem kopnenegranice. Pripremajući se za uvođenje schen-genskog režima, Slovenija je na granice zanove zgrade i adaptaciju postojećih utrošila100 milijuna eura.

Što se Hrvatske tiče, pozornost će biti pre-bačena na istočne granice sa Srbijom, Cr-nom Gorom i Bosnom i Hercegovinom. Kadje riječ o problemima upravljanja granicom,tu je najprije neutvrđena granica sa Sloveni-jom i Srbijom, s Crnom Gorom na moru; za-ostala minska polja i relativno uski teritorij udubrovačkom zaleđu.

Sendvič sa siromPočetkom godine počele su se ostvari-

vati ozbiljne prijetnje o valu poskup-ljenja. Prvi su to osjetili Zagrepčani,

kojima su poskupjeli javni prijevoz, odvozsmeća i voda. Očekuje se i povećanje cijenestruje, taksisti i kumice na placu najavljuju

klasna (s)vijest

PLAMENnovi

17

nova poskupljenja. U košarici od 32 hrvatskaproizvoda koje kupuje velik broj građana uposljednjih godinu dana samo jedan od njihnije poskupio ni u jednom od šest trgovačkihlanaca. Riječ je o sirnom namazu koji jedininije poskupio, a prosječno je najveće poskup-ljnje svih ostalih proizvoda iz košarice u pos-ljednjih godinu dana iznosilo čak 16, 76 pos-to. S druge strane, plaće su rasle puno spori-je. Prosječna neto plaća od 4.524 kune u si-ječnju prošle godine, do kraja 2007. poraslaje za svega 150 kuna. Zbog vala poskupljenjahrane, komunalnih usluga i energenata te na-rušavanja socijalnog standarda hrvatskih gra-đana, većina sindikalnih središnjica najavilaje za proljeće velike prosvjede. Savez samos-talnih sindikata Hrvatske donio je odluku oorganiziranju radničkih demonstracija koji-ma će 12. travnja s Trga bana Josipa Jelačićau Zagrebu upozoriti na neprihvatljiva pos-kupljenja. Savez je u prosvjed pozvao um-irovljeničke i studentske udruge te ostale sin-dikalne središnjice pod uvjetom da na uliceizvedu isti postotak članstva kao i SSSH. Me-đutim, čelnici ostalih pet sindikalnih središ-njica su poručili kako očekuju da neće bitirazloga za prosvjed. Naime, na sastanku uVladi na koji je premijer dr. Ivo Sanader poz-vao sindikate i poslodavce dogovoreno je os-nivanje zajedničkog tripartitnog povjerenstvakoje će pratiti rast cijena te Vladi predlagatimjere kojima bi se ublažio udar na standardgrađana. Dogovoreno je i osnivanje sličnihtripartitnih povjerenstava koja će pratiti situa-ciju u energetici, poljoprivredi i drugim po-dručjima. „Ako se problem uspije riješiti,prosvjed neće biti potreban“, poručio je pre-mijer Sanader, zamjerajući istovremeno ne-kim lokalnim vlastima koje su u odlukama oposkupljenjima zaobišle socijalne partnere.

Val poskupljenja hrane, odjeće, obuće i us-luga nije ništa u usporedbi s onim što nas, pre-ma najavama Hrvatske narodne banke, čekaove godine. Inflacija će u 2008. godini prema-šiti 4,5 posto, što je najveći porast cijena namalo od 2000. godine. Željko Rohatinski,guverner HNB-a, upozorio je kako na stopuinflacije u Hrvatskoj utječe rast cijena nafte ienergenata, i kazao kako bi daljnji rast cijenahrane na domaćem tržištu, ako se ugradi u fak-torske dohotke, mogao otvoriti inflacijsku spi-ralu „kakve već dugo nije bilo u Hrvatskoj“.

Hrvatska će u ovoj godini za otplatu ino-zemnog duga morati izdvojiti gotovo sedammilijardi eura, od čega 1,1 milijardu samo nakamate. To je gotovo pola prošlogodišnjegdržavnog proračuna i jedna petina bruto do-maćeg proizvoda Hrvatske. S oko 32 milijar-di eura duga, što je 171 posto više u odnosuna ukupni izvoz zemlje, Hrvatska je uz Latvi-ju najzaduženija zemlja regije. Građani su la-ni svoju zaduženost povećali za 16 milijardi

kuna, 2,5 puta više nego poduzeća. Svaki hr-vatski građanin bankama je dužan više od3.300 eura.

Aktualna Vlada nije korigirala svoje prog-noze za ovu godinu pa njihova očekivanjazvuče iznimno optimističnima. Ministarstvofinancija i dalje ostaje pri predizbornoj procje-ni gospodarskog rasta od oko 6,1 posto (anali-tičari i HNB prognoziraju usporavanje rasta naoko 5 posto). Vlada prognozira da će se infla-cija u ovoj godini kretati „nešto manje prekočetiri posto“, iako su prognoze drugih više.Stručnjaci upozoravaju da osim prezaduže-nosti i visokih troškova servisiranja inozem-nog duga, Hrvatska u ovoj godini očekujeupravo velik rizik inflacije.

Gadafi spašava ženeEurope!Usocijalističkoj Hrvatskoj redovito je

obilježavan Međunarodni dan žena,no s vremenom je izgubio svoj politički na-boj i pretvorio se u pučku proslavu s ele-mentima Majčin dana. Režim Franje Tuđ-mana nije tolerirao niti obilježavanje Danažena. Bilo je pokušaja da se 8. ožujka pro-glasi komunističkim praznikom i zamijeniValentinovim. Danas, žene (ali i muškarci)se vraćaju i tom danu, pa makar zasad i uznaku toliko sumnjive nostalgije. Raduječinjenica da je u Hrvatskoj sve više ženskihorganizacija i akcija koje u novim okolnos-tima inzistiraju na afirmaciji žena i suprot-stavljanju zastrašujućim tendencijama kon-zervatizma. Politička korektnost ne znači iravnopravnost spolova, što danas počinjuosjećati i muškarci. Osim vlasti i poslodav-ca, na meti „ženske politike“ morale bi senaći i stranke, koje kao posrednice društve-nih interesa i vlasti ne smiju zaspati na lo-vorikama zakona o ravnopravnosti, ali i sin-dikati, koji pred gaženjem prava radnica de-fenzivno bježe u zabranu rada nedjeljom ipod skute Crkve umjesto da se izbore zapravo primjereno plaćenog rada i zasluže-nog odmora.

Unatoč zakonskoj jednakosti, statistikesu nas podsjetile da se ženama i danas u Hr-vatskoj događaju nepravde. Hoće li ih „is-praviti“ libijski lider Moamer el Gadafi?Za nedavna posjeta Parizu, libijski čelnik,okružen svojim ženskim tjelohraniteljima iprekidan ovacijama publike, rekao je kakobi volio „da Francuskinje ustanu kada ulaziu prostoriju“, naglasivši kako je položaj že-ne na afričkom kontinentu ponižavajući, alida je situacija s pravima žena u Europi ta-

kođer zabrinjavajuća. „Želim spasiti ženeEurope“, rekao je pukovnik Gadafi. Nijepojasnio kako će to napraviti. No, na pariš-kom skupu o pravima žena i feminizmu ko-jem je nazočilo oko tisuću žena iz svih kra-jeva Francuske – one su bile upozorene dapaze da svojim pitanjima „ne uznemire“Gadafija.

Kako „spasiti“ žene u Hrvatskoj? Koor-dinatorica Ženske mreže Bojana Genov za-laže se za novi resor u Vladi – Ministarstvožena. Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e.,kaže kako ženu ponekad nitko ne može zaš-tititi. Potvrđuje da su se u svim slučajevimakojima se udruga bavila, pojavljivali istiproblemi – sporost svih institucija, gomilabirokracije, nedostatak odgovornosti i ko-rumpiranost, što sve osobe, pa onda narav-no i žene, priječi u ostvarivanju prava i u pi-tanjima obiteljskog nasilja, seksualnogzlostavljanja, zapošljavanja i „mobbinga“na poslu.

Tokom NOR-a, po prvi puta u povijesti ižene su postale ravnopravne s muškarcima.Ta ravnopravnost se ostvarivala od prvihdana ustanka kada su se žene postupno svemasovnije uključivale u borbu. Postigle supolitičku ravnopravnost što im je zajamče-no i u Deklaraciji o osnovnim pravima na-roda i građana Demokratske Hrvatske do-nesene na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a1944. godine. Kasnije se događaju velikepromjene. U vremenu socijalističkog „mra-ka“, dobar dio temeljnih ljudskih prava že-na se ostvaruje, država je preuzela obveze iinicijative. Brojne i važne zakonske i insti-tucionalne inovacije uvedene od 2000. go-

dine nadalje u Hrvatskoj inaugurirale surodnu ravnopravnost u relevantnu temu.Ekonomska neovisnost, kreditiranje „žen-skog poduzetništva“, više žena u Saboru ilokalnoj politici, zakoni protiv nasilja i zaunapređenje kvalitete obiteljskog života, či-nilo se, promijenit će tradicionalne obrasce.Čudo se nije dogodilo, preuzeli smo mnogadobra zakonska rješenja, no na ravnoprav-nost u praksi treba pričekati. Nedavno is-traživanje koje je proveo Vladin Ured zaravnopravnost spolova je pokazao i da sužene vrlo osviještene o svojem društvenomstatusu i svjesne da su u nepovoljnom polo-

klasna (s)vijest

PLAMENnovi

18

žaju od muškarca kad je posrijedi ravno-pravnost u javnoj sferi, na tržištu rada i upolitici. Žena je u politici još uvijek manjeod poželjnih (najmanje) 40 posto.

Europske socijaldemokratkinje i socija-listkinje upozoravaju o velikim razlikama uplaćama muškaraca i žena. Na razini Eu-ropske Unije te su razlike od 10 do 15 pos-to, a u Hrvatskoj čak i 20. Na Zavodu za za-pošljavanje 62 posto svih nezaposlenih sužene. Žene su pritom, pokazuju istraživa-nja, obrazovanije, više ih upisuje i završavafakultete. Žene polako zauzimaju pozicije iu znanosti, i u gospodarstvu i u politici, aliipak nisu ravnopravne s muškarcima. Na tone ukazuju samo podaci o plaćama i brojunezaposlenih, već i neki, možda manje poz-nati propisi, poput onoga da se za zdrav-stvenu zaštitu djevojčica izdvaja manje ne-go za zdravstvenu zaštitu dječaka.

Jedno od posljednjih istraživanja otkrilo je„tip“ idealne žene: uspješna poslovna ženakoja gradi svoju karijeru, a o obitelji i djecibrine se zajedno sa suprugom – smatra veći-na Hrvata, njih 40 posto. Rezultat je to kojipokazuje promjenu hrvatske percepcije oidealnoj ženi koja je prije pet godina bila za-poslena žena ili majka kućanica, ali koja ra-di na manje odgovornim mjestima i skrbi zadjecu i obitelj. Inače, najmanje idealne Hrva-tice jesu političarke i žene iz javnog života,koje su izbor za tek pet posto ispitanika.

Od Ave Gardner doSeverine

Nakon četverogodišnjeg inzistira-nja struke turizam je ponovno do-bio svoje samostalno ministar-

stvo. Na nož je dočekano postavljanje Da-mira Bajsa, bivšeg bjelovarsko-bilogor-skog župana, za šefa struke koja premaposljednjim podacima HNB-a u BDP-usudjeluje s 22 posto, a u Hrvatskoj je lanidonijela oko sedam milijardi eura priho-da. „Nisam stručnjak za turizam“, očito-vao se novi ministar. Iole politički pisme-nom građaninu jasno je kako su Ministar-stvo turizma i njegov čelnik rezultat poli-tičkog kompromisa. I što sad? Kao da suostali ministri i ministrice - političari „op-će prakse“ - stručnjaci za svoje resore.

Je li Hrvatska bila apsolutni hit prošlegodine? Naslušali smo se „hitova“ i pro-ročanstava naših turističkih stručnjaka i uproteklim sezonama, ali te „pjesme“ nisutrajale čak ni jedno ljeto. Turisti i djelat-

nici hvale se kako je za nama jedna odnajboljih sezona od osamostaljenja Hr-vatske. Nakon Nijemaca i Hrvata, naj-brojniji gosti (na Jadranu) bili su redomSlovenci, Talijani, Česi, Austrijanci,Mađari, Nizozemci, Poljaci, Slovaci,Francuzi, Rusi, Britanci...

Za ovogodišnju sezonu treba poraditina dovođenju još većeg broja japanskihturista i uopće Azijaca, ukazuju naši tu-ristički stručnjaci, jer je i Svjetska turis-tička organizacija upravo ta tržišta pro-glasila najpotentnijima. Zanimanje Japa-naca za Kubu, nekad periferne turističkezemlje, prošle je godine bilo više nego„potentno“. Kubanske vlasti – osjetivšikonjunkturu – obnavljaju nekad sjajnehotele koji su nakon 1959. godine, kad jelider maximo ušao u Havanu i počeo gra-diti vrlo realni socijalizam oronuli i paliu zaborav. „Ovdje se ševila Ava Gard-ner“, govori u dokumentarcu direktoruglancanog havanskog Excelsiora, pono-san tolikom slavom svog hotela, pa ma-kar svojevrsnom zaslugom kapitalistič-ke, k tomu yankeejevske filmske zvijez-de. Možda bi kubansko iskustvo moglonadahnuti naše „impotentne“ turističkezaposlenike, pa potentne Japance doves-ti na jahtu gdje je Severina „pjevala“ unajgledanijem domaćem „dokumentar-nom“ filmu.

Hotelski kapaciteti u Hrvatskoj uukupnim smještajnim kapacitetima sud-jeluju sa samo 12 posto, za razliku odprivatnog smještaja koji sudjeluje sa 45posto. Stoga je potrebno povećati hotel-ske kapacitete, i to izgradnjom novih,malih hotela i prenamjenom devastiranihobjekata, primjerice vojnih, u turističke.Uz dominantni ljetni turizam, u Hrvat-skoj je potrebno razvijati i ostale oblike

turizma, primjerice ruralni. Oko 40 pos-to hrvatskog stanovništva živi na 80 pos-to ruralnog prostora, ali kontinentalnežupanije ostvaruju samo 5,2 posto turis-tičkih dolazaka i 2,2 posto noćenja uukupnim hrvatskim turističkim rezultati-

ma. Trenutačno je u Hrvatskoj registrira-no 356 seoskih gospodarstava koja ukup-no imaju 886 kreveta. Iako domaća ho-telska scena iz godine u godinu raste, baškao i zanimanje stranih turista mlađe do-bi za posjet Hrvatskoj, činjenice govorekako broj hostela u nas zaostaje za zem-ljama u regiji. U nacionalnoj hostelskojasocijaciji Hrvatski ferijalni i hostelskisavez, svega je 1000 posjetitelja što jepremalo za jednu turističku zemlju kaošto je Hrvatska.

Hrvatska ne mari za turiste vegetari-jance. Oni su razočarani vegetarijan-skom ponudom i više ne dolaze bez ob-zira na ljepote krajolika i ostatak ponude.Prema nezavisnom istraživanju, čak 75posto građana Hrvatske smatra da bi tre-balo poboljšati vegetarijansku ponudukoja znatno zaostaje za ponudom u eu-ropskim zemljama. Na vegetarijance i naone koji žele bezmesnu ponudu pojedinituristički djelatnici nerijetko gledaju kaona problematične goste.

Turizam ne služi tome da ljudi dođu uhotele i prespavaju. Turizam treba da do-nese zaradu i poljoprivredi i prehrambe-noj industriji i industriji pića i tekstilci-ma, da se proda cijeli niz domaćih proiz-voda i da domaći proizvođači dobiju ti-suće novih potrošaća. Nužno je unaprije-diti kvalitetu ukupne usluge – nastojatigosta bolje dočekati, poslužiti, dati munaprosto malo više od klasična i dosadnaobrasca krevet-hrana-plaža. Osim neiz-bježna povećanja kvalitete smještajnihstandarda i prehrane, presudna postajeraznolika i maštovita izvanpansionskaponuda. Dugogodišnje boljke domaće tu-rističke ponude, ukratko, treba rješavatiu hodu – od nedovršenih radova i gradi-lišta, divljih i na sve strane razbacanih

odlagališta otpada, neprilagođ-enog radnog vremena muzeja,pošta i banaka, te nedostatakazabavnih i kulturnih sadržaja,do brojnih sitnica koje ne za-htijevaju nikakva dodatna ula-ganja, ali mnogo znače u cjelo-vitoj slici.

Svi očekujemo bolji turistič-ki imidž Hrvatske. No, „gunđa-nja“ oko imenovanja novogministra turizma ne jenjavaju –sve je više reakcija na njegoveideje u resoru. Državni tajnik

za turizam Zdenko Mičić podnio je os-tavku zbog neslaganja s koncepcijomosamostaljenja ministarstva i izboromBajsa za ministra turizma.

Priredio Bojan Mirosavljev

intervju

PLAMENnovi

19

• Profesore Josipović, jeste li zadovolj-ni izbornim rezultatom kojeg je SDPpostigao na ovim izborima? Što kaže-te na izjavu vašeg kolege pravnikaIvana Zvonimira Čička, koji smatrada bi SDP i pobjedio “samo da je šu-tio”? Pa što je to SDP govorio tako lo-še, da bi mu bilo bolje da je šutio?(Možda je i premalo govorio o nekimstvarima?). Dakle, zašto se desnica,kao i neki pojedinci, koji sebe sma-traju velikim borcima za ljudska pra-va, toliko uplašila esdepeove prediz-borne retorike?- Zadovoljstvo je relativno. Broj glaso-

va i broj mandata koji je dobio SDP zais-ta su visoki, najviši do sada. Ali, naravno,s obzirom da je HDZ homogenizirao des-no biračko tijelo i pobijedio, ostaje činje-nica da učinjeno nije bilo dovoljno. SDPje u kampanju ušao iskreno i otvorio naj-osjetljivija pitanja: reviziju pretvorbe iprivatizacije, pitanje socijalne pravdekroz novi porezni sustav, reformu zdrav-

stva, borbu protiv korupcije, nepravičnostizbornog sustava i mjesta tzv. dijaspore unjemu .... Danas je možda lako reći da jetrebalo šutjeti i da bi pobjeda došla samapo sebi. Osobno, vjerujem da je otvaranjeosjetljivih pitanja, barem kod mislećeg di-jela biračkog tijela, donijelo SDP-u sim-patije. Sigurno, neke od kritika načinavođenja kampanje, posebno u zadnjihmjesec dana, stoje. Ipak, upozoravam daje HDZ u kampanju uložio nemjerljivo vi-še novaca. To se posebno vidjelo u broju itrajanju spotova na HTV-u, plakatima, an-gažiranim glazbenicima...• Je li bilo pametno ići sa Ljubom Jur-

čićem kao premijerskim kandidatomprije izbora, a onda ga poslije izboraispustiti iz “Tima”? Nije li to svoje-vrsna prijevara biračkog tijela, ba-rem onog dijela, koje je glasalo zaSDP upravo zbog gospodarskog pro-grama prof. Jurčića?- Nije riječ o prijevari. Ljubo se hrvat-

skoj javnosti nametnuo kao iznimno rele-

vantan stručnjak sposoban naći rješenjeza brojne ekonomske probleme koje ima-mo. I cijeli je SDP stajao bezrezervno izanjega. Na kraju, kada su se prebrojali gla-sovi, konstalacija je bila takva da mogućikoalicijski partneri nisu prihvaćali Jurčićakao eventualnog premijera. Zato je Ljubosam povukao jedini mogući potez u dogo-voru s vodstvom stranke. S druge strane,Milanović je uživao rastuću podršku. Na-prosto, bila je riječ o političkom pragma-tizmu, a ne o prijevari. • Kako komentirate inicijativu Ive Sa-

nadera za promjenu članka 97. Usta-va RH u kojem se govori o proceduripovjere mandata za sastavljanje vla-de? Naime, HDZ smatra da bi u Usta-vu trebalo pisati decidirano da man-dat za sastavljanje vlade dobiva rela-tivni pobjednik izbora, dok se SDPprotivi takvoj inicijativi. Zašto? Nijeli ipak Milanović pretjerao kad je iz-javio: “Vjerujem da bi gospodin IvoSanader rado vidio da u Ustavu stoji

JOSIPOVI∆Zašto sumnjate da SDPne bi otišao i korak dalje...

Prof. dr. Ivo Josipović (1957.), široj je javnosti poznatkao saborski zastupnik SDP-a, ali taj je saborski zas-tupnik i redoviti profesor na katedri kaznenog proces-nog prava i ugledni skladatelj, i zasigurno jedan od vo-dećih intelektualaca u vrhu SDP-u, a smatra se i oso-bom iz najbližeg okruženja Zorana Milanovića. S profe-sorom Josipovićem razgovarali smo o nedavnim izbori-ma, reviziji pretvorbe i privatizacije, o antikorupcijskojpolitici i reformi pravosuđa, dotaknuli smo se slučajaGlavaš, ali i političke sudbine Mate Arlovića... IVO

intervju

PLAMENnovi

20

kako predsjednik Republike dajemandat predsjedniku HDZ-a, među-tim, to u Ustav ne možemo staviti”.?- Mislim da sadašnji članak 97. dobro

uređuje povjeravanje mandata. Kompara-tivno pravo i praksa, istina, poznaju idrukčija rješenja, pa i ono koje predlažeSanader. Naša je praksa potvrdila kvalite-tu postojećeg rješenja, jer u priličnoj raz-nolikosti stranaka i relativnog pobjednikatjera na nužne demokratske kompromise.Upravo ove godine to je posebno potvrđe-no. Što se retorike o kojoj govorite tiče,mislim da je treba shvatiti kao određeniironijski iskaz koji ne izlazi iz uobičajenihpolitičkih razračunavanja.• No, zadržimo se još malo na tom poj-

mu “relativnog pobjednika”. Milano-vić tvrdi da su građani na ovim izbo-rima glasali za promjene, što će reći,da bi relativni pobjednik trebao bitilijevi centar na čelu sa SDP-om. Je lito izvrgavanje činjeničnog stanja ilimožda samozavaravanje, ili je doistasve relativno?- Milanović se vodio matematikom.

Zbrojio je glasove stranaka koje su se pri-je izbora deklarirale kaooporba i čiji su birači, posvim relevantnim anketa-ma, željeli promjenu ivladu na čelu sa SDP-om. Pokazalo se da suneke stranke promijenilesvoj odnos prema pitanjumoguće promjene vlasti.O tome možemo različitosuditi s političkog ili mo-ralnog stanovišta, ali jenjihovo pravo da se pos-lije izbora opredijele ka-ko žele. O tome će ko-načni sud dati birači nanarednim izborima. Sigurno, Milanovićnavedenom tvrdnjom nije ni htio ni mo-gao promijeniti činjenicu da je postizbor-na situacija drukčija od one kako je izgle-dala prije izbora, kao ni činjenicu da jeHDZ uspio sastaviti vladu. Ukazivao je spravom na raspoloženje birača koje nijedobilo punu refleksiju u postizbornim ara-nžmanima. Dakako, time se ne osporavauspjeh HDZ-a i na izborima i u postizbor-nom pregovaranju, a još manje legalitet ilegitimitet nove-stare vlasti.• Mogli bi se osvrnuti i na uže područje

Vašeg političkog angažmana u SDP-u. Vi ste glavni autor esdepeove pra-

vosudne i antikorupcijske politike.Koliko mi je poznato, SDP je ipak zaneke ustavne promjene. Naime, Vi stepredlagali ustavne promjene po koji-ma bi se omogućilo procesuiranje ne-kažnjenih i zastarjelih sudskih pred-meta. (Ako je točno da u zastaru odečak 60% sudskih predmeta za kojepostoje naznake kaznenog djela, on-da je to zbilja zabrinjavajuće)?- Točno je da SDP kao jednu od najvaž-

nijih političkih zadaća vidi borbu protivkorupcije i organiziranog kriminala. Po-sebno, pa i ustavnim promjenama, željelismo omogućiti sankcioniranje kriminala upretvorbi i privatizaciji, te ratno profiter-stvo. Zastara je poseban i specifičan pro-blem kod tih kaznenih djela, jer je poslje-dica očite nevoljkosti da ih procesuira.Možda to i ne čudi s obzirom da je upra-vo HDZ svojom politikom u devedesetimomogućio nakaradnu pretvorbu i privati-zaciju. Kriminalna pretvorba i privatizaci-ja ostavili su dubok trag na hrvatskomdruštvu, generirajući ne samo ekonomskeposljedice i strašne socijalne probleme,već i moralne. Posljedice otimačine društ-

vene imovine koja je provedena usporedi-ve su sa ratnim razaranjima.• Pored činjenice da je pretvorba dru-

štvenog vlasništva u državno bila za-pravo protuustavna, po Zakonu o re-viziji pretvorbe i privatizacije, kojegje donio SDP u vrijeme koalicijskevlasti, utvrđeno je čak 95% nepravil-nosti u procesu pretvorbe i privatiza-cije, ali do neke ozbiljnije revizije dodanas nije došlo, a vjerojatno nikadai neće (“tko je jamio-jamio”). SDPtvrdi da bi se revizija dogodila, ali daje vlast 2003. preuzeo HDZ, i tako za-ustavio reviziju. No, može li se vjero-

vati SDP-u kada kaže da bi nastavioreviziju, i uopće, ima li današnja hr-vatska socijaldemokracija snage i vo-lje da se uhvati u koštac sa organizi-ranim kriminalom? - Ne vidim zašto sumnjate da ekipa ko-

ja je provela reviziju ne bi učinila i korakdalje: sanirala posljedice. SDP je omogu-ćio da se utvrde brojne nepravilnosti odkojih, ističem, nisu sve kriminalne naravi.Neke bi se relativno lako i bezbolno sani-rale, na zadovoljstvo šire zajednice, ali isamih poduzetnika. One, u kojima je riječo pravom kriminalu imale bi svoj sudskiepilog. SDP-ova je vlada radila u iznimnoteškim političkim uvjetima i ono što jeučinila važan je korak naprijed. Naravno,uvijek želimo da se učini i više. Javnost jeupravo na planu sanacije pretvorbe i pri-vatizacije očekivala više. Ali, i ono što jeučinjeno značajno je, posebno u uspored-bi s činjenicom da je HDZ-ova vlada uki-nula Zakon o reviziji pretvorbe i privati-zacije i praktično cijeli postupak stavilaad acta. Naš program je posebno težišteimao na borbi protiv organiziranog krimi-nala, pa i pretvorbenog, koji je sam po se-

bi vrsta organiziranog krimi-nala uz podršku visokihstruktura vlasti.• Znam da ne smijete ko-mentirati predmete koji supod istražnim postupkom,ali ipak Vas moram pitatiza akciju “Maestro” i za ak-ciju “Gruntovnica”, koje suna tragu i Vaše antikorup-cijske politike. Ne čini liVam se da je “Maestro” br-zo promijenio smjer i jači-nu, i da se sada pretvorio ulagani povjetarac? Hoće li i“Gruntovnica” završiti kao

Gruntovčani, na hvatanju Dudeka,umjesto “kumova”?- Gotovo je opća percepcija da je riječ o

prigodnim predstavama za predizborna vre-mena i EU publiku. Ipak, osobno ne sum-njam u dobre namjere državnog odvjetništ-va. Međutim, naslućuju se politički limiti unavedenim predmetima. Volio bih da nijetako i da će ambicija većine u pravosuđu, arekao bih i politici, da se korupcija progonisvim snagama, ipak prevladati. SDP je i dosada u Saboru Vladi pružao podršku kadaje, makar i skromno, pokazivala ambicijuda se uhvati u koštac s korupcijom. Uosta-lom, naši prijatelji u EU ističu korupciju

Ivo JosipoviÊ izmeu bivπeg i sadaπnjeg predsjednika

intervju

PLAMENnovi

21

kao jedan od glavnih opstruktivnih eleme-nata ulasku Hrvatske u EU.• Ne mogu a da Vas ne pitam i o reformi

sudbene vlasti! Ne znam kako Vi, ali jaimam dojam da su suci danas jednaprivilegirana, a uvelike i nedodirljivakasta, koja snosi nemalu odgovornostza nefunkcioniranje pravne države?Suci su dobro plaćeni, čak više od li-ječnika (s tim da školovanje zaliječničko zvanje traje punoduže, a i profesionalna odgovor-nost nije ništa manja!). Kakav jeto sustav u kojem suci biraju sa-mi sebe, u kojem sami ocijenju-ju svoj rad, i u kojem sami odlu-čuju o svojoj stegovnoj odgovor-nosti? Ne bi li i suci trebali bitipod svojevrsnim monitoringomcivilnog društva, odnosno stru-kovnih udruga...? Složit ćete seda trodioba vlasti ne znači izlouporabu vlasti?- Mislim da je neovisnost pravo-

suđa i od strane njega samoga, a i dijelapolitike shvaćena pogrešno, gotovo kaoneodgovornost. Pri tome, osobno ne mis-lim da su suci preplaćeni. To mora biti do-bro plaćena profesija sa statusom koji jam-či neovisnost. S druge strane, i suci i poli-tika koja je kreirala sustav, gotovo su zane-marili kriterije kvalitete i ažurnosti sudo-vanja. Slažem se da je postojeći sustav iz-bora i kontrole rada sudaca u kombinacijisa socijalnim autizmom i unutarcehov-skim konformizmom dijela sudačkog kor-pusa jedan od važnih faktora koji generira-ju slabosti u pravosuđu. Model svakakotreba korigirati, ali i jako paziti da se neuspostavi neki koji bi bio negacija neovis-nosti pravosuđa. Naizgled laka rješenjačesto imaju teške posljedice. Inače, upravounutarcehovski oportunizam smatramvažnim problemom, dotle da pola u zbilji,pola u šali, tvrdim kako su za loše stanje upravosuđu krivi dobri, a ne loši suci. Upra-vo zato, što svojim autoritetom, stručnim imoralnim, pokrivaju one koji ga nemaju.Hrvatska ima dovoljan broj kvalitetnih su-daca koji bi u nekom drugom okružju,vođeni drukčijim osjećajem za odgovor-nost profesije prema društvu, mogli iznije-ti reformu i donijeti boljitak Hrvatskoj.• Nemamo vremena osvrnuti se i na

rad Haškog suda, ali bi zato mogliprokomentirati neke “pikanterije”našeg (izbornog) zakona. Mislim naslučaj Branimira Glavaša, ali narav-

no iz jedne druge perspektive! Je li poVama normalno da jedan optuženikza ratne zločine (bez obzira što jesvatko nevin dok mu se ne dokažekrivnja!) bude kandidat na izborima,i da uđe u Sabor dok još traje dokaz-ni proces?- U komparativnom pravu, rješenja su

različita. Gledajući iz perspektive naših

okolnosti, mogli bismo se složiti o potre-bi ograničenja sudjelovanja u izborimaokrivljenicima i osuđenicima za teškakaznena djela. Međutim, to ima i drugustranu medalje: opasnost od političkihzlouporaba i kriminaliziranja u političke ipredizborne tvrdnje. Međutim, naše iz-borno zakonodavstvo ima i druge proble-me, na praktičnoj razini i važnije od ovo-ga. Tako danas pod krinkom zaštite osob-nih podataka, stranke nisu u mogućnostidobiti popis birača koji je moguće pre-kontrolirati, ne mogu dobiti popise po bi-račkim mjestima, ne mogu promatrati iz-bore, koriste se kartonske kutije koje su,paradoksa li, zapečaćene, ali im je mogu-će odlijepiti dno, izborne su jedinice ne-jednake, moguće je da glasuju mrtvaci,neki i dva puta, povrede izbornog pravasu bez pravnih sankcija pa, kako je bilo naprošlim izborima, čak ni spaljivanje iz-bornog materijala ne dovodi do ponavlja-nja izbora.• No, bez obzira na Branimira Glava-

ša, SDP je bio spreman na koaliranjesa HDSSB-om, i to ne samo na lokal-noj razini, zar ne? Koliko je danasSDP pragmatična, a koliko principi-jelna stranka? (I može li se uopće da-nas u politici biti principijelan)?- Kako ste vidjeli, koalicije nije bilo.

Uostalom, razgovori su, koliko znam, bilivođeni o nekim oblicima suradnje, a ne okoaliciji. Uz to, ipak treba razlikovati Gla-

vaša od stranke koja će, sasvim sigurno,kao regionalna stranka po malo krenutiputem koji nema puno veze s Glavaševompolitikom. Uostalom, ima stranaka u či-jem je članstvu bilo ili je puno više osum-njičenika za ratne zločine pa nemaju stig-mu HDSSB-a. Stranke treba procijenjiva-ti po djelovanju i politici koju provode.Osobno, smatram da HDSSB danas nije

stranka bliska s SDP-om i to se nakraju postizbornih razgovora i po-kazalo. SDP smatram principijel-nom strankom, dakako, po kriteriji-ma politike koji su nešto drukčiji odonih iz svakodnevnog života. • U novom sazivu Sabora nemaMate Arlovića, navodnog esdepe-vog eksperta za proceduralne“cake” i “pitanje” poslovnika, zakojeg Čičak smatra da je jedini”pandan” Vladimiru Šeksu. Kakokomentirate njegove posljednjeistupe? Tko će sada u Saboru za-mijeniti Matu Arlovića?

- Mato Arlović je osoba koja je iznimnodoprinijela SDP-u i njegovoj politici. Onje član stranke koji različito od sadašnjegvodstva vidi neke aspekte političkog dje-lovanja SDP-a. U demokratskim se stran-kama događa da među najistaknutijimčlanovima dođe do razlika. Mato Arlović,kao i drugi, ima puno pravo na različitomišljenje, pri čemu je sigurno svjestan daga to drukčije pozicionira u stranci. Sigu-ran sam, Mato će i dalje biti jedan od ja-kih likova u SDP-u i pri tome bitka za“cake” i “pitanja” jest najmanje što je Ma-to davao i što će davati SDP-u.• Široj javnosti je manje poznato da ste

Vi i poznati skladatelj. Recite mi nakraju ovog našeg razgovora, što je zaVas muzika, i što Vam ona znači u ži-votu?- Glazba je moja druga profesija. Istina,

velik angažman u pravu i zadnjih godina upolitici doveo je do toga da manje kompo-niram. Ali, glazba je i dalje dio mene. Spa-dam u one skladatelje koji uživaju u skla-danju. Isto tako, posebno sam sretan kadvidim da izvođači i publika osjećaju slič-no. Imam puno narudžbi za skladbe, alimnoge ne prihvaćam, ili barem ne na odre-đeni rok. Često su me pitali kako spajampravo i glazbu. Znao sam u šali odgovori-ti da sam bigamist i da imam dvije ljubavi.Eto, zadnjih se godina priključila i treća...

Razgovor vodio Filip Erceg

...s Ingrid AntiËeviÊ-MarinoviÊ

svijet u 21. stoljeÊu

PLAMENnovi

22

Mladen Jakopović

Korisno je, u cilju demistificiranjadogađaja koji su uslijedili nakon11. rujna 2001., kratko se osvrnuti

na dvije temeljne tvrdnje ratnih huškačakoje su očvršćene tragedijom tih napada. Usrži su propagandne kampanje bile tvrdnjao novoj okrutnosti i neposrednoj opasnostikoju neprijatelj navodno predstavlja (1), kaoi tobože zaprepaštena reakcija administra-cije (2). Iako ne možemo ići dalje u razbija-nju mitova i raskrinkavanju licemjerja uodnosu Sjedinjenih Država i UjedinjenogaKraljevstva prema Iraku, Afganistanu, Sa-damu i Bin Ladenu (3), unaprijed smišljenoiskorištavanje terorističkih napada (4) je oče-vidno imajući u vidu programe rada propa-girane i planirane od strane Projekta za no-vo američko stoljeće1 (5) dobrano prije negošto je bilo ikakvoga govora o al Kaidi ili oneposrednoj opasnosti od oružja masovnoguništavanja (ova je priča opovrgnuta, alibez ikakvih osobnih posljedica za manipu-latore).

Pokolji s predumišljajem

Njihov središnji dokument Ponovna iz-gradnja obrane Amerike: strategije, snage isredstva za novo stoljeće (Project for a NewAmerican Century, rujan 2000.) kaže: „prem-da neriješeni sukob u Iraku pruža neposrednoopravdanje [za vojnu invaziju od strane Sje-dinjenih Država], potreba prisutnosti znatnihameričkih snaga u Zaljevu nadilazi pitanjerežima Sadama Huseina“ (6). Izgleda da sukoincidirajući ratovi u Afganistanu i Iraku ta-kođer bili inspirirani pretpostavkom da seSjedinjene Države moraju „boriti i odlučnopobijediti u višestrukim, istodobnim ratovi-ma velikih poprišta“ (7) kao i „obeshrabriti[razvijene industrijske zemlje] glede ospora-vanja našega vodstva“ (8) i „povećati prisut-nost znatnih američkih snaga u jugoistočnojAziji“(9). Daleko od pozornosti masovnihmedija, „rat protiv terorizma je pružio Sjedi-

njenim Državama priliku da uspostave nizvojnih baza u središnjoj Aziji – regiji koja imje bila zatvorena tijekom Hladnoga rata – i davrate svoje trupe na Filipine, gdje su bazeSjedinjenih Država zatvorene početkom1990-ih godina“. (10)

Imperijalistička motivacija

Bilo bi prilično naivno pripisati ove mje-re samo izvjesnoj hirovitoj uroti Republi-kanske stranke ili čak općenito neokonzer-vativcima u „javnom životu“. U cilju stvar-nog približavanja boljem razumijevanjuimperijalizma, od temeljne je važnosti prih-vatiti strukturalni pristup koji nam možepomoći da bolje razumijemo široko-konci-pirani konsenzus među elitnim krugovimaobiju stranaka kao i, što je možda čak važ-nije, ekonomskih sila u pozadini ovih poli-tičkih organizacija.

Jedan od najistaknutijih razloga za inva-

ziju od strane Sjedinjenih Država i njihovihsaveznika, premda sigurno ne jedini, je či-njenica da Irak posjeduje zalihe nafte drugepo veličini u svijetu, i da kontrola iračkihnaftnih polja smanjuje ovisnost o nafti Sau-dijske Arabije (11), što stavlja vlasnike ovihzaliha u položaj da potencijalno dominirajucijelim svjetskim energetskim sustavom. (12)

Moguće je također industriju naoružanjatumačiti na način Rose Luxemburg kaosektor „odljeva“ kojega se koristi da apsor-bira višak proizvoda. Rat je financijski po-

ticaj koji je ekonomskom sustavu dubokopotreban, dijelom jer vojno-industrijskikompleks po nekim procjenama čini treći-nu američke privrede i najjači je lobi poredonog naftnog s kojim je isprepleten. Sjedi-njene Države troše više oko 500 milijardidolara godišnje na vojsku i oružje, što jepolovica ukupnih takvih izdataka u svijetu ivelik vanjskopolitički poticaj. Utjecaj pro-izvođača oružja je očit imajući u vidu da sumeđu najvišim dužnosnicima prve admi-nistracije Busha mlađeg njih 32 bili ruko-voditelji, savjetnici ili veliki dioničari in-dustrije oružja.(13) Bivši poslodavac pot-predsjednika Dicka Cheneyja, vojna kom-panija Halliburton, zaključila je desetgodiš-nji ugovor s vladom u „ratu protiv teroriz-ma“, što ponovo naglašava snagu korpora-cijskog utjecaja na političke odluke. Čak iratni entuzijazam Blairove administracijepostaje mnogo jasniji u svjetlu činjenice daje, na primjer, ratna industrija Britanije dru-

ga po veličini, poslije američke.(14) Osimkratkoročnih ekonomskih interesa, angaži-ranje Ujedinjenoga Kraljevstva bi trebalotakođer tumačiti kao jaku odlučnost bitno-ga dijela britanske elite da se strateški pove-že s „projektom za novo američko stolje-će“.

Štoviše, takozvana „obnova Iraka“predstavlja veliku korporacijsku priliku zastjecanje lukrativnih narudžbi i osiguravanjenove privatizirane, deregulirane trgovinske zo-ne.(15) Po besmrtnim riječima jednog američ-

Veliki plan I see through your eyesAnd I see through your brainLike I see through the waterThat runs down my drain

Bob Dylan, Masters of War S t v a r n i u z r o c i r a t a u I r a k u

svijet u 21. stoljeÊu

PLAMENnovi

23

kog oficira u Vijetnamu prilikom komentiranjanapada na neko selo: „Morali smo ga uništitida bismo ga spasili.“

Borba za globalnu dominaciju izmeđueura i dolara također je veliko, ali u osnoviprikriveno pitanje u pozadini rata. (16)

Trebalo bi također zapaziti da se medijskakampanja u prilog intervencije SAD-a u Ira-ku počela razvijati u rujnu 2002, što je bilo ivrijeme otvaranja kongresne kampanje dokoje dolazi sredinom mandata. Republikan-ska stranka, duboko zainteresirana za pro-micanje neokonzervativnoga programa,uvidjela je da je potrebno skrenuti pozornostkampanje sa socijalnih i ekonomskih pitanja(osim, dakako, pitanja abortusa, prava ho-moseksualaca i smanjenja poreza).

Jedan od glavnih ideoloških ciljeva bio jetakođer uvođenje tvrdolinijaške imperijalis-tičke i hegemonističke doktrine „preduhitru-jućega napada“ nesputanog čak ni držanjemdrugih međunarodnih faktora (ta je doktrinajasno izražena u Strategiji nacionalne sigur-nosti za 2002. koja je objavljena samo devetdana nakon napada 11. rujna i predstavljaideološku paralelu PNAC-ovoj Ponovnoj iz-gradnji obrane Amerike; John Kerry joj se ni-je suprotstavio). Iako je većina vidi kao potvr-du neosporene hegemonije SAD, neki suznanstvenici protumačili ovaj novi vanjsko-politički pristup kao manifestaciju struktural-ne krize i slabljenja ekonomske dominacijeSAD. (17)

Osim toga, borba za ideološku hegemoni-ju utjelovljena u Domovinskom zakonu (adijelom je se može tumačiti kao „obra-nu“/reakciju na pokrete globalne pravde)konkretno je imala za cilj ograničavanje gra-đanskih sloboda i „strategiju permanentno-ga rata u inozemstvu“, koja bi rezultirala„permanentnim domaćim izvanrednim sta-njem, što znači permanentno stanje opsadeza sve Amerikance“. (18)

Mehanizmi oportunizma i „radikalizaci-je“, osobito unutar američkoga društva, ve-ćinom su uključivali aktiviranje dostupnih inovonastajućih (kulturno rasističkih – M.J.) „granica mi-oni“ (19), spirale prilika/sig-naliziranja (20) i selektivnu odmazdu (21). Me-đutim, izgleda da je većina stanovništvaSAD-a (sudeći prema izborima i raznim an-ketama) bila pod umjerenijim utjecajemprocesa mijenjanja identiteta, koji je očitijimeđu sudionicima „javne arene“ („intelek-tualnim“ i „posredničkim“ slojevima). Činise da je očekivani proces unifikacije bio,osim možda u slučaju elita, samo donekleučinkovit. Ono što je (nedvojbeno)predstavljalo neposredni dobitak (npr. pod-rška Bushevoj politici poslije 11. rujna) mo-glo bi se naknadno odraziti i u eskalacijistare američke podjele na sjever-jug/obale-

unutrašnjost, tj. „ljevicu“ i desnicu.„Spirale prilika djeluju putem sekvenci

promjena okoliša, tumačenja tih promjena,akcije i protuakcije, ponavljanih jer jednaakcija mijenja okoliš drugog aktera.“ (22)

„Rat protiv terora“ je izgleda započeo „cir-culos vitiosus“ u kojemu smo vidjeli kon-zervativnu radikalizaciju velikih segmenatastanovništva SAD-a i arapskih zemalja.Međutim, bili smo također svjedoci određe-ne radikalizacije progresivne zajednice(svakako nedovoljnog, i naizgled kratkogavijeka), ne samo u SAD-u nego širom svi-jeta. Nakon što je ideološki kapital SADpovodom tragedije od 11. rujna odavno de-stabiliziran (naravno, više u glavama obič-nih ljudi, nego među elitama i korporativ-nim medijima), ne izgleda potpuno krivoočekivati pred nama neka sve konfliktnijavremena.

Iako bi eventualna pobjeda Demokrata nasljedećim predsjedničkim izborima značajnoublažila najgore unutarnje i vanjskopolitičkeekscese reakcionarnog dijela američke elite,trenutna konstelacija snaga i predsjedničkikandidati Demokrata (Obama i Clinton) jas-no su dali da znanja da glavni izvori nestabil-nosti – američka potpora Izraelu i vojno-in-dustrijski kompleks – nisu pod upitnikom.

1. „…diktator ‘prikuplja najopasnija oružja svijeta [ka-ko bi] dominirao, plašio ili napadao’; i on ih je ‘većupotrijebio na cijela sela – ostavljajući tisuće vlasti-tih državljana mrtve, slijepe ili transfigurirane. …Ako ovo nije zlo, onda zlo nema značenja.’“ Geor-ge W. Bush, Govor o stanju unije, prenesen u NewYork Times, 29. siječnja 2003, u Noam Chomsky,Hegemony or Survival, Penguin Books, str. 17.

2. Primjer toga je lažna debata oko The 9-11 Commis-sion Report, W. W. Norton & Company , 2004.

3. Vidjeti, na primjer, Sami Ramadani, Whose interestsat heart?, Guardian, 18.ožujka 2003, kao i moj čla-nak Let’s talk about barbarism, Chartist Magazine,svibanj/lipanj, 2003.

4. Ostajem otvoren glede još neriješenoga pitanja pra-vih krivaca, uključujući mogućnost „Reichstag sce-narija“ (možda samo djelomičnog).

5. Vodeći neokonzervativni trust mozgova i grupa za lo-biranje (www.newamericancentury.org ili www.ne-wamericanempire.org za sporije među nama) kojiuključuje ili je ranije uključivao istaknute članoveRepublikanske stranke i Busheve administracije kaošto su Donald Rumsfeld (ministar obrane), PaulWolfowitz (bivši zamjenik ministra obrane, imeno-van predsjednikom Svjetske banke), Jeb Bush (gu-verner Floride), Dick Cheney (potpredsjednik, bivšivrhovni izvršni dužnosnik kompanije HalliburtonPetroleum), Richard Perle (predsjedatelj Odbora zaobrambenu politiku), Richard Armitage (zamjenikministra vanjskih poslova imenovan nakon izbora2000), Lewis Libby (šef kabineta potpredsjednikaSAD), Bruce Jackson (bivši dužnosnik Pentagona zaRonalda Reagana, kasnije je preuzeo vodeći položaju zloglasnoj korporaciji za proizvodnju oružja Lock-heed Martin, predsjednik Odbora SAD za NATO),Steve Forbes (multimilijarder, izdavač Forbes Ma-gazine i bivši predsjednički kandidat), William Kris-tol (urednik Weekly Standard, tjednika čiji je vlasnikRuppert Murdoch, koji je također vlasnik međuna-rodnog medijskog giganta Fox News), Seth Cropsey(direktor International Broadcasting Bureau), DanQuayle (bivši potpredsjednik SAD), Francis Fukuy-ama (vodeći ideolog neoliberalizma) itd. (Wikipe-dia, the free encyclopedia – en.wikipedia.org/wi-ki/Project_for_the_New_American_Century).

6. www.newamericancentury.org/RebuildingAmeri-

casDefenses.pdf. Vodeći republikanski “jastrebovi”su također, pet godina prije nego što je stvarno doš-lo do invazije, poslali pismo predsjedniku Clintonuu kojem su zahtijevali od njega da se odlučno us-mjeri na „razvlašćivanje Sadamovog režima“(www.newamericancentury.org/iraqclintonlet-ter.htm).

7. Ibid. „Informacijsko-zabavni“ („Infotainment“) as-pekt ovoga, premda nije presudan, često biva pre-viđen: „Korporacije u čijem su vlasništvu mediji in-formiranja prodavat će ovaj vječni rat uz profit, jergledanost raste do najviših razina kad se ima prika-zati borbu“ (William Rivers Pitt, The Project for theNew American Century, 25. veljače 2003 - www.in-formationclearinghouse.info/article1665.htm).

8. Smjernice planiranja obrane za fiskalne godine 1994-19993 u William Blum, Killing Hope, Zed Books,London, 2003, str. 383. O ovom pitanju vidjeti, naprimjer, moj članak Germany & US: Discordant Har-mony, ZNet, 21.ožujka 2005 (www.zmag.org/con-tent/showarticle.cfm?SectionID=74&ItemID=7495).

9. www.newamericancentury.org/RebuildingAmericas-Defenses.pdf

10. Alex Callinicos, The grand strategy of the Americanempire, International Socialism Journal, broj 97, zima2002. (pubs.socialistreviewindex.org.uk/isj97/callini-cos.htm).

11. Michael Theodolou i Roland Watson, West seesglittering prizes ahead in giant oilfields, The Times,11. srpnja 2002 (www.timesonline.co.uk/printFri-endly/0,,1-3-352935,00.html).

12. Noam Chomsky i Atilio Boron, What’s Happe-ning?, ZNet, 14. lipnja 2003 (www.zmag.org/con-ten t / showar t i c le . c fm?Sec t ionID=40&Ite -mID=3768)

13. Arms Trade Resource Center, The Role of the ArmsLobby In the Bush Administration’s Radical Rever-sal of Two Decades of U.S. Nuclear Policy(www.worldpolicy.org/projects/arms/reports/repor-taboutface.html).

14. John Pilger, New Rulers of the World, Verso, Lon-don, 2003, str. 94.

15. „Tu se zemlju tretira kao čistu ploču na kojoj naj-ideološkiji vašingtonski neoliberali mogu zamišlja-ti svoju privredu snova: potpuno privatiziranu, ustranom vlasništvu i otvorenu za biznis. (…) Ame-rička Agencija za međunarodni razvitak pozvala jeameričke multinacionalne kompanije da se nadme-ću za sve od ponovne izgradnje cesta i mostova dotiskanja udžbenik_. (…) Neki tvrde da je previšepojednostavnjeno reći da je ovaj rat zbog nafte. Upravu su. On je zbog nafte, vode, cesta, vlakova, te-lefona, luka i lijekova. I ako ovaj proces ne bude za-ustavljen „slobodni Irak“ će biti najprodanija zem-lja na svijetu. (…) Radi se o pljački: masovnoj kra-đi pod krinkom dobročinstva; privatizaciji bezpredstavništva. Naomi Klein, Privatization in Dis-guise, The Nation, 10. travnja 2003 (www.thena-tion.com/doc.mhtml?i=20030428&s=klein)

16. Vidjeti, na primjer, Tariq Ali, Re-Colonizing Iraq,New Left Review, svibanj-lipanj 2003 - www.ne-wleftreview.net/NLR25501.shtml

17. „Prosperitet 1990-ih godina bio je na mnogo načinasamo mjehur održavan vrlo umjetno (…) Uzrokekonomskoga pada počiva dublje. Svjetska je priv-reda bila u dugoj relativnoj ekonomskoj stagnacijiod 1970-ih godina. (…) Sad smo u završnom stadi-ju ove duge silazne spirale i kad stečajevi uzmu ma-ha može početi ponovni uzlaz svjetske privrede.(…) Skup strahova s obzirom na ovu ne baš izvrsnuekonomsku budućnost djeluje ispod površine i obli-kuje američku politiku danas.“ Immanuel Wallers-tein, The Decline of American Power, Verso, NewYork-London, 2003, str. 4-5. Busheva se adminis-tracija očito nada da će kod birača njezin mačo im-perijalizam kompenzirati tužno stanje privredeSAD.“ Ibid., str. 26.

18. Mary Louise, Project for a New American century(PNAC): Cheney’s Monstruous Scheme -

w w w . c h e m t r a i l p a t r o l . c o m / r p _ p r o -j e c t _ f o r _ t h e _ n e w _ a m e r i c a n _ c e n t u r y. h t m

19. Charles Tilly, The Politics of Collective Violence,Cambridge University Press, 2003, str. 132.

20. Osobito željeno „katastrofično i katalizirajuće zbiva-nje – poput novoga Pearl Harbora“ (Ponovna izgrad-nja obrane Amerike) i svjetski val simpatije koji jezapljusnuo Sjedinjene Države nakon 9. rujna (ArthurSchlessinger, Los Angeles Times, 23. ožujka 2003, uNoam Chomsky, Hegemony or Survival, str. 12).

21. Charles Tilly, op.cit.22. Doug McAdam, Sidney Tarrow, Charles Tilly, Dy-

namics of Contention, Cambridge University Press,2001, str. 243.

svijet i mi

PLAMENnovi

24

dr. Saša Blagus

Pristajanje na vladavinu moći i nasil-ja: Vladajuća oligarhija smatra dapolitička sloboda građanina presta-

je trenutkom ubacivanja glasačkog listićau glasačku kutiju. Nakon toga, državamože postupati neovisno o volji građana,pa čak i suprotno onom što se obećavalo upredizbornoj kampanji. Farsa oko referen-duma za prijem u NATO je vrlo instruktiv-na i govori o cijeni demokracije u nas, alii o NATO savezu, koji je tobože braniteljdemokracije. Kako javlja Novi list od 5.siječnja 2008. (Zlatko Crnčec i DraženCiglenečki), premijer Ivo Sanader je nasamo njemu svojstven način odrezao dareferenduma za NATO, kojeg je tražioHSS, neće biti jer su obje strane konstati-rale da je rastuća potpora ulasku u NATOtaj glas javnosti na koji su i naši partnerireflektirali kada su to najavljivali. Sličnestavove je izrekao i u Saboru 12. siječnja2008. rekavši da bi referendom mogao do-vesti u pitanje ono što je do sada mukotrp-no postignuto: stvaranje uvjeta za prijemHrvatske u NATO savez.

Referendum sa smokvinim listom

S obzirom na opredjeljenje svih politič-kih stranaka za ulazak Hrvatske u NATOsavez (osim onih lijevih no marginalnih)Sanaderovu izjavu treba ozbiljno shvatiti.To tim više što ta izjava nije, barem za sa-da, izazvala nikakve reakcije na hrvatskojpolitičkoj sceni i na sceni takozvanog ci-vilnog društva. Sada je napokon nekimaodlanulo jer više neće morati sjediti nadvije stolice: s jedne strane lobirati zapristup Republike Hrvatske NATO save-zu, a istovremeno s premalenim smokvi-nim listom zalaganja za referendum glu-miti demokrate. U H-alteru i na drugimmjestima već je dovoljno pisano o realite-tu NATO saveza i tu se više ništa novognema reći. Spomenimo samo to, da je ri-ječ o agresivnom vojno-političkom save-zu u službi hegemonije globaliziranog ka-pitala sa svrhom globalnog nametanjaideologije liberalnog totalitarizma i tržiš-nog fundamentalizma. Premda je deklara-tivno opisan kao zajednica liberalno-de-mokratskih država, koje povezuje zajed-

nički vrijednosno-normativni sustav i ko-je se udružuju u sustav kolektivne obranezbog očuvanja demokracije, slobode i vla-davine prava, NATO savez je tek sredstvoza nametanje ekonomsko-političke i ideo-loške nadmoći zapadnih zemalja u cije-lom svijetu, te služi hegemoniji i očuva-nju kapitalističkog društvenog poretkasvim sredstvima, pa i primjenom vojne si-le. Tokom cijele historije, a pogotovo da-nas, u NATO savezu je na djelu doktrinaograničenog suvereniteta. Cilj je stvaranjeImperije, čiji bi glavni eksponent bileSAD, koje su bile i ostale imperijalističkasila, a do demokracije im je stalo samoonoliko, koliko im demokratske fraze ko-riste u slamanju svakog otpora velikodrž-avnim, imperijalističkim i ideološkim in-teresima korporacijskog kapitala. NATOje također i polica osiguranja protiv ne-predvidljivosti povijesti, kako se ne bi do-godilo da neki dio svijeta otkaže posluš-nost kapitalističkoj oligarhiji i krene pu-tem realizacije zbiljskog čovjekova svije-ta. Takvi se pokušaji surovo kažnjavaju uzzaobilaženje velikih principa i gaženjeljudskih prava.

Ofucani pojam demokracije

Dovoljno je već rečeno i o razlozima in-tenzivnog lobiranja za srljanje Hrvatske utu vojno-političku organizaciju. Tim bi či-nom, naime, bilo zadovoljeno mnoštvopartikularnih interesa: od stjecanja moćiupravljanja tuđim sudbinama, do unosnihposlova i enormnih profita, koje hrvatskalumpenburžoazija očekuje na osnovi su-radnje s vojno-industrijskim kompleksomSAD-a i NATO saveza. A časni profesorii znanstvenici, koji zdušno lobiraju za ula-zak u NATO savez, pomamili su se na stu-dijske boravke u SAD-u ili nekoj drugojNATO državi, unosne profesure na ugled-nim sveučilištima,financiranje znan-stvenih istraživanjaza koje je zaintere-siran NATO, član-stvo u NATO komi-sijama i ekspertnimgrupama, unosnepoložaje u državnojslužbi, te novinar-ske akreditacije uatraktivnim dijelo-

vima svijeta i slično. Toliko o tome. Ov-dje će nas zanimati nešto drugo: perverti-rano shvaćanje pojma demokracije. Zais-ta je već komično kako se taj pojam uspje-lo ofucati i baciti u blato, a da pri tomeipak moramo stalno slušati i čitati kvazia-nalize kojekakvih znalaca o tome kakosmo sad eto u - demokraciji. Pa pogledaj-mo o kakvoj se to demokraciji radi? Riječje o tome da vladajuća oligarhija (a tu spa-daju kako vrhuške vladajućih, tako i vrhu-ške opozicije) smatra da politička slobodagrađanina prestaje trenutkom ubacivanjaglasačkog listića u glasačku kutiju. Nakontoga, u intervalu između dvaju izbora, vla-dajuća kasta, odnosno država kao njen re-prezentant, po tim tumačenjima, možepostupati neovisno o volji građana, pa čaki suprotno onom što se obećavalo u pre-dizbornoj kampanji. Što se glasača tiče,njima preostaje samo to, da na slijedećimizborima kazne ili nagrade one koji su to-kom četiri godine vladali u skladu s njiho-vim željama ili pak nisu. Cjelokupnapraksa funkcioniranja vlasti (ne samo unas) ukazuje na to da je demokracija (makoliko se u nju kleli) ipak jedno velikosmetalo nezajažljivim apetitima moćnika,pa se na nju pozivaju samo onda kad je tonužno za zadovoljenje njihovih parcijal-nih interesa. Farsa oko referenduma zaprijem u NATO je vrlo instruktivna i go-vori o cijeni demokracije u nas, ali i uNATO savezu, koji je tobože branitelj de-mokracije. Opće je poznato da NATO sa-vez vrši pritisak na vlade država kandida-ta, da na svaki način izbjegnu provođenjereferenduma. No istovremeno se od drža-va kandidata traži da svim snagama stvo-re što povoljniju klimu među građanima upogledu ulaska u NATO savez. NATO,naime s jedne strane, ne želi riskirati ne-gativni ishod referenduma, a s druge stra-ne treba podršku javnosti, jer si ipak ne

Bez referenduma o

svijet i mi

PLAMENnovi

25

može dozvoliti prijem države u kojoj biprevladavala slaba javna podrška NATO-u. To bi, naime, kad tad moglo stvoriti po-litičke probleme.

Pozicija vazala

U tom je kontekstu Sanaderova porukas početka ovog teksta vrlo jasna. Sanaderodbacuje referendum, jer ne želi riskiratinegativan ishod, a s druge strane on s po-zicije vazala mora uvjeriti NATO i poseb-no njegovu vodeću silu, da je potpora gra-đana ulasku Hrvatske u NATO savez toli-ko porasla, da je to sasvim očito (!?) i bezreferenduma. No tu je na djelu još nešto.Radi se o par exellance omalovažavanjugrađana i još jednom ispitivanju one tan-ke granice izdržljivosti iznad koje postojiopasnost da građani izgube strpljenje. Notada su moguća samo dva izlaza: diktatu-ra postojeće političko-ekonomske oligar-hije ili revolucionalna promjena. Sanaderi u tom kontekstu mora dokazati gazdi damisli ozbiljno i da je to spreman provestisvim metodama. Zašto pak na to pristajuSanaderovi partneri u koaliciji, jasno jesamo po sebi.

Čitav niz ovako ili onako plaćenih ser-visera sad ima ulogu do kraja odraditi po-sao manipulacije građanima Hrvatske, ka-ko bi ovi stekli dojam tobožnjeg konsen-zusa i masovne podrške. To oni zdušno ičine. Evo jednog primjera kako se to ra-di. Hrvatska očekuje pozivnicu za član-stvo u NATO-u na summitu Saveza, kojiće se održati od 2. do 4. travnja u Bukure-štu. U vezi s time, ravnatelj Instituta zameđunarodne odnose, Mladen Staničićkaže da bi njegov institut, više od pola go-dine nakon što bi Hrvatska dobila poziv-nicu, trebao završiti analizu troškova i ko-risti od priključivanja zemlje NATO save-zu. Ono što je tu skaredno jest činjenicada spomenutu analizu financira američkavlada, dok je studiju o koristima i troško-vima ulaska Hrvatske u Europsku unijufinancirala hrvatska Vlada s oko dva mili-juna kuna. Prema Staničićevim riječima,Institut je novac dobio na natječaju koji jeraspisalo veleposlanstvo SAD-a u Zagre-bu u sklopu svog programa financijskepotpore za nevladine udruge. Studija bi seimala baviti sa nekoliko vrsta troškovapristupanja NATO-u poput kadrovskihtroškova, troškova modernizacije i nabave

nove vojne opreme, te troškova za istraži-vanje i razvoj. Također će se procijenitihoće li ulaskom u NATO procvjetati hr-vatska vojna industrija, te kako će član-stvo utjecati na strana ulaganja i sigurnostzemlje, a bavit će se i mogućim posljedi-cama na turizam. Daljnji komentar je ne-potreban.

Kolektivizacija uma

Građanima se manipulira i čisto formal-nim argumentima, jer da Ustav RepublikeHrvatske ne zahtijeva referendum u sluča-jevima kakav je NATO. Ti su argumenti,dakako, na slabim nogama, jer je očito daUstav takav referendum ne zabranjuje, pabi svatko tko drži do političke demokraci-je, građanima prepustio da odluče o takovažnom pitanju, kao što je ograničenjevlastitog suvereniteta. A da se suverenitetulaskom u NATO zaista ograničava očitoje iz Povelje NATO saveza. Nije li nave-deno evidentni primjer fabriciranja pris-tanka, prisilne kolektivizacije uma i stva-ranje bezumnog sindroma rame uz ra-me? Navedimo još jedan primjer. Prof.Radovan Vukadinović (Fakultet politič-kih znanosti, Zagreb) piše u Novom listuod 5. siječnja 2008. (podlistak Pogled), da„hrvatska javnost nije dovoljno upoznatas NATO-om i da se radi o čitavom nizupredrasuda. On smatra „da je vjerojatnonajveća odgovornost na političarima kojise do sada nisu trudili da se javnost upoz-na s karakterom organizacije, njezinimciljevima i procesom donošenja odluka,cijenom ulaska i svim onim pitanjima ko-ja se često susreću, a uglavnom se svode

na to zašto da naši dečki idu u Irak, da na-ša vlast više neće odlučivati o našoj voj-sci, da će hrvatsku obali preplaviti NATO-ve baze i da će opasti broj turista te, nakraju, da što nam sve to treba“. Pa odmahodgovara da se „može reći da bez odobre-nja hrvatskih vlasti (Sabora) Hrvati neće uIrak niti u neke druge akcije, da se u NA-TO-u odluke donose konsenzusom i daNATO nije supranacionalna organizacija,da nema potreba za vojnim bazama na Ja-dranu i da su istodobno sve najveće eu-ropske turističke zemlje članice NATO-a,da je cijena održavanja vojne sile kao čla-nice NATO-a niža od one koju plaćajuzemlje izvan NATO-a.“ Pa još dodaje „daje NATO danas temelj suradnje državakoje tvore moderni svijet i da je to zapra-vo glavni politički instrument kojim semoderna zapadna civilizacija nastoji po-vezati. To je ujedno i temelj eurotlantizmakoji je izdržao sve probe vremena, te biHrvatska kao zemlja koja se vjekovimanalazila na braniku kršćanstva i europskecivilizacije trebala biti sretna da joj se ot-varaju vrata. Toga bi trebali biti svjesnipolitičari koji bi ovo relativno kratko vri-jeme morali iskoristiti ne za propagandu,već za otvoren razgovor s argumentima,kojim bi pokazali prednosti hrvatskogulaska u NATO“. I još: ... „NATO nije or-ganizacija u kojoj se odluke donose nad-glasavanjem. Ona nema supranacionalnikarakter i stoga niti hrvatski Ustav nepredviđa potrebu da se o ulasku u takvuorganizaciju odlučuje referendumom. Ka-da bi se išlo tim putem onda bi se moglotražiti da se vox populi izjasni i za hrvat-sko članstvo u UN, OESS-u ili pak Vijeću

ulasku u NATO!

svijet i mi

PLAMENnovi

26

Europe. EU je nešto sasavim drugo i tu ćevjerojatno političko vodstvo biti prisiljenozatražiti mišljenje hrvatskih građana“.

Med i mlijeko

Dakle, prema prof. Vukadinoviću,ulaskom u NATO savez Hrvatskom ćeteći med i mlijeko, a mi bismo svi imalibiti ponosni što ćemo, eto, ući u krug ta-kozvanih modernih civiliziranih zemalja,koje su spremne i žrtvovati se, pa tu svo-ju civilizaciju širiti čak i ognjem i ma-čem za dobrobit ostalog svijeta. Građani-ma se nadalje bezobrazno utuvljuje da na

svom teritoriju neće imati strane vojnebaze, te da Hrvatska neće morati sudjelo-vati ni u kojoj vojnoj operaciji, ukolikoto neće htjeti. Nakon ovog bisera logičnoje pitati: a koji je onda uopće razlog pos-tojanja vojnog saveza, kad se može odbi-ti sudjelovanje u bilo kojoj vojnoj opera-ciji? Kažimo i to da premda formalno uNATO savezu vrijedi princip donošenjaodluka konsenzusom, u pozadini se vršejaki pritisci na potencijalne nosioce sta-vova koji bi bili suprotni interesima veli-kih. Volio bih vidjeti državu poput Hr-vatske, koja bi se suprostavila nekoj od-luci velikih, a o vetu se, dakako, možesamo sanjati. O takvom stanju stvari naj-bolje govori izjava veleposlanika SAD-au NATO-u Nicholasa Burnsa: O velikimpolitičkim pitanjima se sasvim sigurnoneće odlučivati u vijeću NATO-a. Nasu-prot gore citiranim iskazima, Vukadino-vić je u bliskoj prošlosti govorio poneštodrugačije, odnosno, mnogo realnije: „Hr-

vatska je zemlja koja može pružiti dobrouvježbanu, u ratu isprobanu vojnu silukoja, bez obzira na to što će se smanjiva-ti, ostaje u pristojnim relacijama s obzi-rom na broj stanovnika. S druge strane,Hrvatska može pružiti svoj strateški po-ložaj. Nezamislivo je da se bez Hrvatskedjeluje na prostoru jugoistočne Evrope,prije svega u Bosni i Hercegovini, a tu jei hrvatsko more, te korištenje brojnihvojnih poligona... Hrvatska se promatrakao buduća članica koja može mnogopružiti, jer je prometno na trasi istok-za-pad i sjever-jug, odnosno tvori određenuspojnicu, a mislim da NATO vodi računa

o tim procjenama. To su neke prednostiHrvatske koje NATO ne može odbiti.“Nije li taj iskaz dijametralno suprotannedavoj izjavi? Toliko o vjerodostojnostiprof. Vukadinovića.

Iluzorna zajednica

Nakon Sanaderove izjave sasvim je jas-no da je vladajuća klasa preko države kaosvog reprezentanta, odlučilazbog vlastitih vrlo prizem-nih interesa ograničiti suve-renitet države i građana iuvaliti Republiku Hrvatskuu NATO savez. Sve to, da-kako, bez obzira na to što otome misle građani i bez ob-zira na moguće posljedicetog čina (koje mogu biti inezamislive). Država je za-pravo to već odavno odluči-la. A odlučila je i kako to

provesti: najobičnijom prevarom građana.Jedino, pak o čemu je ta, tobože naša, drž-ava neprestano razmišljala jest način danas sve što bezbolnije prevesla za blago-dati ekonomsko-političke oligarhije čiji jereprezantant. To nas još jednom uči o pra-voj biti države kao iluzorne zajednice, kaooruđa represije vlasničke, vladajuće klase ičuvara poretka nadređenosti i podređenos-ti. Država je izraz i realizacija faktičke ne-slobode, kako čovjeka kao pojedinca, takoi društva u cjelini. Ona je surogat slobode:posrednik između čovjeka i njegove slo-bode. Još jednom je pokazana sva prazni-na liberalnih fraza o ljudskim i građan-skim pravima kao i nemogućnost citoyenai svemoć bourgeois u društvima baziranimna privatnom vlasništvu, odnosno kapitalodnosu. Što nam je sada raditi? Mnogo sena žalost ne može, jer je organizirani otporulasku u NATO savez gotovo nikakav. I tounatoč tome što se ad hoc može tvrditi, dagrađani ne žele taj savez. Problem je u to-me što građani još uvijek podržavaju na-cionalistički mit o takozvanoj svojoj drža-vi i nemaju snage ići protiv nje, čak i ondakad je očito da voljena država donosi od-luke na štetu samih građana. Za bojati seda ni takozvane udruge civilnog društva tune mogu puno učiniti, jer i same nisu na-čisto s NATO savezom. Naime, bilo je uproteklom periodu u tom pogledu isuviševaganja pro i contra. Isuviše se kalkuliralos lošim i tobože dobrim stranama ulaskaHrvatske u NATO savez. A bilo je i previ-še euforije (čiste komocije radi) u vezi vr-lo upitnog ukidanja odsluženja vojnog ro-ka i uvođenja profesionalne vojske. Ko-načno, bilo je i potpadanja pod ideološkupropagandu o konačnom ulasku u civiliza-cijske vode zapadne liberalne kvazidemo-kracije. Ono što se uvijek nekako uspije-valo zabaciti u stranu jest činjenica dapristanak na članstvo u NATO savezu zna-či pristanak na vladavinu moći i nasilja.Demokracija tu više nema što tražiti.

Autor je doktor fizike, radi u Institutu„Ruđer Bošković“

Preuzeto s web portala H-alter

Projekt 60-tih: Zgrada NATO u San Diegu u obliku kukastog kriæa

»itajtena internetu

H-alterwww.h-alter.org

filipike

PLAMENnovi

27

Kada se Hrvatska početkom devede-setih godina prošlog stoljeća odlu-čila za pretvorbu društvenog u pri-

vatno vlasništvo, bilo je za očekivati da ćenaši radnici nakon te pretvorbe težiti za-poslenju u privatnom sektoru, i da će mno-gi dojučerašnji samoupravljači preko noćipostati uspješni poduzetnici, a dogodilo seupravo suprotno: nakon hrvatskog „gospo-darskog čuda“, koje je ravno čudotvornomukazanju, Hrvatska je postala „raj na zem-lji“ za dvjestotinjak obitelji, a naši su rad-nici počeli bježati od privatnika kao rajapred najezdom dželata. Naime, ako smoveć htjeli privatizaciju, onda bi bilo logič-no da sadašnji i budući radnici teže zapos-lenju u privatnom sektoru, i da bježe iz pre-ostalih državnih firmi u privatne, a ne obr-nuto, ali to nije tako, jer kod nas logika većodavno nije ni na razini zdravog seljačkograzuma. Uostalom, postavlja se pitanje:ako je ta i takva Država, kako kažu gospo-da liberali, „loš poslodavac“, zbog čegaonda radnici na tržištu rada ni sa svijećomne mogu naći tog dobrog poslodavca? Poz-nato je da radnici nemaju baš najbolja is-kustva s privatnicima i da ih većina razmiš-lja u stilu: „ma svi su oni isti“, a jednako ta-ko, nije nikakva tajna ni da su plaće i uvje-ti rada najbolji u državnom sektoru i da jedobiti posao u državnim institucijama rav-no dobitku na lutriji. Privatnike gotovo nit-ko ne može kontrolirati, a državne firmeviše-manje poštuju kolektivne ugovore,dozvoljavaju sindikalno organiziranje, re-dovito isplaćuju plaće, regrese i božićnice,a i tzv. mobbing je češća pojava u privat-nim, nego u državnim poduzećima. Miznamo kako rezonira jedan privatnik á laZdravko Pevec, vlasnik najvećeg trgovin-skog lanca u Hrvatskoj, koji je svojevreme-no sindikalne predstavnike na ulazu u svo-ju trgovinu dočekao sa bodygardima. Onrezonira otprilike ovako: ja sam zaposliopreko 2000 radnika, i ti radnici meni treba-ju biti zahvalni, kaj ne, ja hranim preko2000 obitelji, i prema tome, što će mojimradnicima sindikat, kad sam ja njihov naj-bolji zaštitnik. Ja sam njihov skrbnik, ja, a

ne gospođa Ana Knežević, i ja također ra-dim 24 sata na dan...Osim toga, ja sam star-tao od nule, i sve ovo što imam, imam za-hvaljujući svojem trudu i znanju...Ja poštu-jem svoje radnike, i prema tome, prosimlepo...Gospodin Pevec je donekle u pravu,on je doista zaposlio preko 2000 ljudi, ali iti radnici rezoniraju na svoj način: mi radi-mo za mizernu plaću i pod nevjerojatnoteškim uvjetima, a da nije nas trgovaca, šo-fera, blagajnica, skladištara, komercijalis-ta, gospodin Pevec bi slobodno mogao sta-viti ključ u bravu! To što naš šef ima, to onima zahvaljujući nama, jer mi radimo i pre-kovremeno, kako bi otplatili njegov kredit.

Društvena proizvodnja i privatno prisvajanje

Da, upravo tako: gospodin Pevec ima tošto ima zahvaljujući svojim radnicima, ali iradnici imaju svoj posao zahvaljujući gos-podinu Pevecu, i tako se taj logički silogi-zam zatvara s kapitalističkom konkluzi-jom: svi su sretni i zadovoljni, jer takav po-redak stvari najbolje odgovara ljudskojprirodi! No, nije baš tako, jer naprosto ni-su svi sretni i zadovoljni, a ta je logika do-ista ipod razine zdravog seljačkog razuma.To da je ta logika ispod razine zdravog se-ljačkog razuma, vidimo po tome, što se utoj logici krije „jedinstvo i borba suprot-nosti“ između društvene proizvodnje i pri-vatnog prisvajanja. Upravo je Marx me-đu prvima ukazao na društveni karakterrada. Na jednom mjestu u svojim Ekonom-sko – filozofskim rukopisima, on kaže da iživotinja proizvodi, ali: „ona gradi sebignijezdo, jazbinu, stan, kao na primjer pče-la, dabar, mrav i td. No životinja proizvodisamo ono što je njoj ili njenom mladunče-tu neposredno potrebno; ona proizvodi jed-nostrano, dok čovjek proizvodi univerzal-no; ona proizvodi samo pod vlašću nepos-redne fizičke nužde, dok čovjek proizvodičak i slobodan od fizičke nužde i tek slobo-dan od nje uistinu i proizvodi: ona proizvo-di jedino samu sebe, dok čovjek reproduci-ra čitavu prirodu; proizvodi životinje pri-

Granice privatnog i mogućnosti društvenog

VLASNI©TVA

U prvom dijelu govorilismo o porijeklu privatnogvlasništva i o razlici izmeđuDržave i Republike, iznijelismo dva argumenta za dru-štveno vlasništvo i konstati-rali da višak vrijednosti tre-ba tražiti u višku užitka, aostalo nam je da odgovori-mo na pitanje: tko to ustva-ri „odumire“ od vremenaranog divljaštva pa do na-ših dana - država ili društ-vo, i kakve su, u svjetlu tečinjenice, mogućnosti dru-štvenog vlasništva?

(II. dio)

filipike

PLAMENnovi

28

padaju neposredno njenom fizičkom tije-lu, dok čovjek istupa slobodan prema svo-me proizvodu“. (podc. F.E.) Čovjek se uslobodnoj proizvodnji potvrđuje kao dru-štveno biće, a proizvodni život je čovjekovrodni život. „U načinu životne djelatnostileži cjelokupan karakter vrste, njen rodnikarakter, a slobodna svjesna djelatnost ječovjekov rodni karakter“, reći će mladiMarx. Od samog početka, rad ima društve-ni karakter, a to proturječje između društ-vene proizvodnje i privatnog prisvajanjajavlja se na višem stupnju barbarstva. Ka-ko je došlo do tog proturječja? Prije negošto odgovorimo na to pitanje, samo jednadigresija a propos paralele koju Marx po-vlači između životinje i čovjeka: naime,vrlo je dvojbeno to da životinja ne proi-zvodi univerzalno, i da stoga nije društve-no biće (postoje biolozi koji se s time ne bisložili!), ali ostavimo to sada po strani; pu-no je važnije primjetiti sljedeće, odnosnoto da „svijest“ o privatnom postoji i kod ži-votinja, i da je ta „svijest“ vrlo izražena.Uzmimo za primjer psa, životinju koju jeprvu čovjek primitomio, i koja se smatranajvjernijim čovjekovim prijateljem. Kaošto znamo, pas uriniranjem obilježava svojteritorij, i on će napasti ne samo ljude, ne-go i druge pse, ako zađu na njegov teritorij.Na Divljem Zapadu je praktički donedav-no bilo dozvoljeno da rendžer iz čista miraubije onoga tko se zatekne na njegovomposjedu, i da za to ubojstvo uopće ne odgo-vara krivično, jer privatno je izvan zakona(sic!). Čini se da je taj instinkt o privatnomčovjek genetski nasljedio od svojih živo-tinjskih predaka.

Životinja i čovjek

No, ako je doista tako, onda tu nešto neštima. Naime, onda je privatno vlasništvopostojalo oduvijek, pa i u prvobitnoj zajed-nici, jer nema nikakve logike (doduše, toda u svijetu nema baš neke logike, to smoveć konstatirali) da je instinkt o privatnommanje izražen u doba kada su ljudi evolu-cijski bliže svojem životinjskom pretku,nego danas u doba neoliberalne globaliza-cije, kada se čovjek uvelike otuđuje odsvoje „anorganske prirode“. Naravno, pos-toje pojave koje su navlastito ljudske, kaona primjer, rad, odnosno dioba rada (o če-mu ćemo govoriti malo poslije), a koje sudovele do privatnog prisvajanja. No, ovdjevalja reći da pored prirodnog instinkta (aprirodno = privatno!), postoji i „socijalniinstinkt“ iz kojeg Karl Kautsky izvodi ću-doredni zakon: „Ćudoredni zakon nije niš-ta drugo nego životinjski nagon“, kaže najednom mjestu u Ethik und materialisisti-

sche Geschichtsauffassung. On smatra da uklasno diferenciranom društvu „socijalniinstinkt“ slabi u odnosu na društvo uopće,ali da zato jača unutar određene klase. (Ia-ko je njegovo djelo natopljeno biologiz-mom, bilo bi zanimljivo podrobnije anali-zirati neke njegove postavke, ali možda ne-kom drugom prilikom). Još malo o toj slič-nosti između životinje i čovjeka u kontek-stu privatnog vlasništva. Čovjek doduše neobilježava svoj teritorij kao pas urinira-njem, ali zato svuda po zemlji zabija međe.Čovjek ograđuje svoj posjed („Prvi koji jedošao na misao da ogradi komad zemljištai da kaže: ‘ovo je moje’... bio je prvi osni-vač građanskog društva“, J. J. Rousseau),kako bi ga odvojio od tuđeg. U antičko do-ba postojao je „bog granice ili međe“ (Ter-minus). Cijela Planeta Zemlja išarana jegranicama kao šlingeraj svilenim koncem.A što su državne granice na makrorazini,nego posebno dobro, odnosno posjed jed-nog kolektiva (nacije), a ustvari isto onošto i privatni posjed jedne obitelji na mik-rorazini? Kao što se pljačka na mikrorazini(sjetimo se prvobitne akumulacije kapitalaili naše privatizacijske pljačke), jednanakose tako na makrorazini vode imperijalistič-ki ratovi za teritorij. Žalosno je sve to sku-pa sa tim našim granicama i međama. Ža-losno i ujedno komično. Kod nas postojistereotip o škrtim Podravcima, koji tužejedni druge (po onoj „sve vas bum tužil“)zbog preorane međe, i koji zbog „pravice“često na grunt izvode inžinjere, a u Srbijipostoji naziv „kokošari“ za ljude oko Poža-revca, koji se tuže zbog jedne kokoši, kojaje preskočila komšiji preko tarabe.

No, pokušajmo sada odgovoriti na onopitanje: kako je došlo do proturječja izme-đu društvene proizvodnje i privatnog pris-vajanja? Rekli smo da do pojave privatnog

vlasništva dolazi na višem stupnju barbar-stva, jer u to vrijeme čovjek počinje talitibakar, olovo, broncu i željeznu rudu i pro-izvoditi oruđa za rad u poljodjelstvu. Prvaje revolucija klimatska, a ne socijalna:globalno zatopljenje (koje se ponavlja, ta-ko da možemo očekivati novu revoluciju!)uzrokuje kraj ledenog doba, a topljenje le-denog pokrivača ujedno otkriva zelenestepe i savane u kojima obitavaju različiteživotinje (mamut, sob, nosorog, divljikonj, spiljski medvjed i dr.), koje će čov-jek kao vješti lovac s vremenom istrijebi-ti. Zemlja postaje plodna kotlina, pa čov-jek počinje pripitomljavati životinje i uz-gajati hranu, a s pojavom stočarstva i ra-tarstva polako iščezava ljudožderstvo, ko-je se pojavilo zbog oskudice hrane vjero-jatno na srednjem stupnju divljaštva. Ne-kadašnji nomadi, koji su lutali za hranom

od nemila do nedraga, sada se po prvi putpočinju vezati za zemlju! Agrarna revoluci-ja je prva proizvodna revolucija, a agrarnaproizvodnja uzrokuje raspad plemenskihzajednica, koje su počivale na krvnomsrodstvu, pa se iz tih plemenskih zajednicasada izdvajaju pojedine porodice, koje ćepočeti između sebe dijeliti zemlju. Primje-ra radi: prije otkrića rala sa vučom bila jepotrebna kooperacija od stotinu ljudi da bise uzoralo jednu njivu, a sada je za oranjete iste njive dovoljno samo dvoje ljudi.Proizvodnja se sve više individualizira, aparalelno s tim i zemlja sve više privatizi-ra. (Nije stoga nikakvo čudo što je selo bi-lo uvelike neprijateljski raspoloženo premasocijalističkoj kolektivizaciji, a zamislimosamo na kakav bi otpor naišla ta kolektivi-zacija danas kada skoro svaka kuća imatraktor sa svom potrebnom mehanizaci-jom?)

Agrarna revolucija

No, agrarna revolucija je uzrokovala iproizvodnju prvih viškova proizvoda, padolazi do naturalne razmjene. Nekadašnjudiobu rada po prirodnim kriterijima (godi-nama, spolu, fizičkim sposobnostima i dr.)sada zamijenjuje proizvedena dioba rada.Naime, tu prvu veliku diobu rada uzroko-vala je pojava stočarstva i ratarstva, a usko-ro će doći i do druge velike diobe koju opetuzrokuje odvajanje zanatstva od zemljo-radnje. Ali, što je još važnije, sada se iz ma-se stanovništva počinje izdvajati manjinavlasnika sredstva za proizvodnju, koja naosnovu tog vlasništva počinje za sebe aku-mulirati sve veće viškove proizvoda. Jedandio viškova služi za trampu, ali, kako pos-toji i onaj dio stanovništva koji ne posjedu-je ništa, osim svoje gole radne snage, tako

filipike

PLAMENnovi

29

taj dio stanovništva počinje trampiti svojuradnu snagu za hranu, odjeću i sl. Poslije ćevlasnici sredstava za proizvodnju shvatitida im višak vrijednosti ne stvaraju tolikosredstva za proizvodnju, koliko čovjekovaradna snaga, pa će s eksploatacije životi-nja prijeći na eksploataciju čovjeka. Poče-tak privatnog vlasništva možemo stogapratiti u ovim etapama: od vlasništva nadsredstvima za proizvodnju, preko vlasništ-va nad zemljom i proizvodima kao i viš-kom proizvoda, pa do vlasništva nad ljudi-ma. S pojavom robova kao „oruđa koja go-vore“ (instrumentale vocale) završava du-go razdoblje prvobitne zajednice, i započi-nje izgradnja robovlasničke društveno-ekonomske formacije. A robovlasnik jegospodar i života i smrti: u starom Egiptužive robove zakapaju u grob zajedno s mr-tvim faraonima, kako bi im valjda služili ina onom svijetu, a u staroj Indiji žena jeprivatno vlasništvo svojih muževa, pa jenakon njegove smrti, živu spaljuju na lo-mači.

Već ovdje valja uočiti da dioba rada do-vodi do podjele među ljudima, i da je dio-ba rada označila početak procesa „odumi-ranja društva“. Naravno da pod „odumira-njem društva“ ne mislimo na neko pukobiološko odumiranje čovječanstva, nego naodumiranje prvobitne ljudske solidarnosti.Da je tome tako vidimo po tome što „odu-miranje društva“ prati stvaranje države.Drugim riječima rečeno, na ruševinama pr-vobitne zajednice, počinje izgradnja Drža-ve kao organizacije klasnog društva, koja s

jedne strane ima zadatak da osigura vlastčovjeka nad čovjekom, a s druge pak nor-malno funkcioniranje sve složenijeg društ-venog života.

Mi ćemo se još poslije vratiti na odnosdržave i društva, ali prije toga valja jošnešto reći o razvoju privatnog vlasništva.Zanimljivo je da obiteljski posjed s vre-menom postaje privatni posjed. Naime,prije prelaska na novčanu razmjenu, pos-jed je neotuđivo sveto mjesto na kojemobitava obitelj, a s prelaskom na novčanu

razmjenu, zemlja postaje predmet kupo-prodajne transakcije. Već „rimsko pravo“poznaje testament kao pravo da se imovi-na individualnom odlukom glave obitelji(patera familijasa) prenese na bilo kojudrugu osobu. Nekad je, dakle, prije pre-laska na novčanu razmjenu, zemlja pripa-dala cijeloj obitelji, a o podijeli zemlje na-kon osvajanja, odlučivalo se kao u staromRimu, bacanjem kocke, jer zemlja ne pri-pada živima, nego mrtvima, pa o njezinojpodjeli ne odlučuju ljudi, nego bogovi.Svaka obitelj štuje kult predaka i podižeoltar na svojem posjedu, a kada ga jedan-put podigne, više se ne smije seliti. Zem-lju čuvaju duhovi - lari i penati. Važno jenaglasiti da se u toj prvoj fazi, prije pre-laska na novčanu razmjenu, obiteljskiposjed ne može ni prodati ni zamijeniti,jer je zemlja sveta i neotuđiva. Jeruzalemje i danas za cijeli kršćanski svijet „svetazemlja“, a tu vezu između ljudi i zemljevidimo i u nazivu nekih država: na pri-mjer, Deutschland je zemlja Germana(land = zemlja). No, stvari se mijenjaju spojavom kovanog novca, kada i zemljapostaje roba kao i svaka druga roba. Bo-gati rimski građani kupuju goleme površi-ne zemlje – latifundije, iz kojih izvlačerentu. Gdje je novac, tu su i kamate i kre-diti, a gdje su kamate i krediti, tu je i zele-naštvo. Javlja se jedan novi pravni institut- hipoteka na zemlju, koji će se zadržatisve do danas. „S proširenjem trgovine,novca i zelenaštva, zemljišnog vlasništvai hipoteke, koncentracija i gomilanje bo-gatstva u rukama jedne malobrojne klasenaglo je napredovalo, a istovremeno jedošlo do osiromašenja masa i povećanjabroja siromašnih“ – zaključuje Engels.

Vlasništvo je krađa?

Pitanje vlasništva je fundamentalno pita-nje, kako političke ekonomije, tako i samefilozofije! Naime, i dan danas jednako jeaktualno ono pitanje iz naslova poznatogdjela francuskog anarhiste Pierra JosephaProudhona: Qu’est-ce que la propriété?,odnosno: „Što je vlasništvo? Kao što zna-mo, njegov odgovor glasi: „vlasništvo jekrađa!“. Kada malo bolje pogledamo izasebe, vidjet ćemo svugdje ljude koji se glo-žu zbog zemlje, teritorije i novca kao glad-ni psi oko kosti. A što je drugo prvobitnaakumulacija kapitala, nego krvava pljač-ka!? Uostalom, nije potrebno ići daleko uprošlost, dovoljno je sjetiti se naše pretvor-be i privatizacije, koju neki s pravom nazi-vaju „pljačkom stoljeća“, pa da se približi-mo Proudhonovom odgovoru. Valja pri-mjetiti i da je krađa kao takva usko pove-

zana s pojmom vlasništva. Nema nikakvesumnje da je lopovluka manje u rodovsko– plemenskim organizacijama, koje njegu-ju osjećaj zajedništva, nego u današnjemneoliberalnom kapitalizmu, koji se temeljina individualizmu. Dok komunisti punesvoje kazamate sa političkim neprijatelji-ma, dotle su zatvori u kapitalizmu krcatioptuženima za krađu.

Postoji još jedna „sitna“ razlika izmeđusocijalizma i kapitalizma: socijalizam, nai-me, tolerira sitni lopovluk (naši su radniciznali odnositi iz poduzeća alate, materijal idr.), dok je krupni lopovluk sistemski one-mogućen; kapitalizam, naprotiv, revnokažnjava sitne lopove, dok je krupni lopo-vluk raison de être samog sistema (većinihrvatskih tajkuna nikada nije suđeno). Sva-ki dan nas izvještavaju o tome kako sumaskirani razbojnici opljačkali neku ban-ku. E sad, te banke nisu naše zajedničko,nego privatno vlasništvo, a k tome još nisučak ni hrvatske, nego strane banke, pa sepostavlja pitanje: jesu li te krađe uopće kra-đe, odnosno, jesu li te krađe krivična djela?Kako za koga! Ki bi da bi! Za kapitalisteda, iako bi naš „anarhokomunistički“ od-govor glasio da to ustvari nisu krađe, a ti-me onda ni krivična djela, jer da su ti ljudiuzeli samo ono što im pripada od onih ko-ji ionako imaju previše. (Za vrijeme „crve-nog terora“ boljševici vrše oružane pljačke,kako bi svojoj partiji osigurali potrebnamaterijalna sredstva, i zbog tih pljački uop-će ne osjećaju grižnju savijest). Ako je ta-ko, onda bi i nacionalizacija tih istih bana-ka bila pljačka! No, šalu na stranu, jer to„raskoljnikovo pitanje“ ne treba banalizira-ti. Naime, upravo nam to pitanje otvarajednu novu dilemu, koja se tiče svijesti oprivatnom u socijalizmu? Time posrednodolazimo i do odgovora na pitanje: koje sugranice privatnog, a koje mogućnosti dru-štvenog vlasništva, jer da svijest o privat-nom nije postojala i u okvirima društvenogvlasništva, onda mi sve ono što se događa-lo u procesu pretvorbe i privatizacije nebismo doživjeli kao pljačku. Treba priznatida su jugoslavenski radnici društvena po-duzeća doživljavali i kao svoja, jer da ih ni-su doživljavali i kao svoja, onda ni privati-zaciju ne bi doživjeli kao pljačku. No, jed-nako tako treba, istine radi, priznati da na-ši radnici nisu društvena poduzeća dovolj-no doživljavali kao svoja, jer da su ih u pot-punosti doživljavali kao svoja, onda ne bidozvolili tu pljačku. Kod nas se govoriloda je društveno vlasništvo tobože „svačije iničije“, pa kako je već „svačije i ničije“,onda se radnici nisu ni trudili da spase onošto doista i nije njihovo privatno vlasništ-vo. Uostalom, kako objasniti činjenicu da

filipike

PLAMENnovi

30

naši klasno osviješteni samoupravljači zavrijeme rasprodaje poduzeća za „jednu ku-nu“ nisu organizirali niti jedan generalništrajk protiv pljačke društvene imovine?Kako drugačije, nego opet činjenicom data poduzeća nisu ni doživljavali kao svoja,pa ih onda nije bilo ni briga za njihovusudbinu. (Iako je o sudbini tih poduzećauvelike ovisila i sudbina njihovog radnogmjesta). Čudimo se zašto radnici nisu de-monstrirali protiv pljačke, a zašto bi de-monstrirali, kada su i sami godinama iznu-tra potkradali vlastita poduzeća, dok jegubitke sanirala država, pa im se valjdaprivatizacija ukazala kao spas u zadnji čas.(Zar i danas ne smatraju čak i sindikati daje neka poduzeća bolje privatizirati, negoih godinama sanirati?). Naši su radnici po-četkom devedesetih očekivali nekog Mesi-ju da ih izbavi iz inflacije i recesije, a um-jesto Mesije na vratima tvornica pojavio seMiroslav Kutle. Neki smatraju da je kodnas početkom devedesetih, preko HFP-aizvršena nacionalizacija, jer su društvenapoduzeća ponovno pretvorena u državna.To je s jedne strane točno, iako to ljudi ni-su doživjeli kao nacionalizaciju iz 1945.godine. A zašto to ljudi nisu doživjeli kaoprijašnju nacionalizaciju? Zato što je tadaprivatno pretvarano u državno, a u ovomslučaju se društveno pretvaralo u državno.To samo govori u prilog tezi da je društve-no tretirano kao „svačije i ničije“, jer da jetretirano kao moje i naše, onda bi ta „nacio-nalizacija“ doživjela otpor. Kao što znamo,kapitalisti će pružiti žestoki otpor naciona-lizaciji, kao i kulaci kolektivizaciji, dokkod nas samoupravljači nisu pružili nika-kav značajniji otpor pretvorbi iliti naciona-lizaciji, koja je označila prvu etapu u priva-tizaciji. Zamislimo sada situaciju za kojuse zalaže naša krajnja ljevica. Naime, našase krajnja ljevica zalaže za socijalizaciju,odnosno podruštvljenje, s tim da socijaliza-cija pretpostavlja nacionalizaciju. Može-mo samo pretpostaviti na kakav bi otpornaišla ta nacionalizacija, i kod nas i u svi-jetu: nema nikakve sumnje da bi ubrzo iz-bio građanski rat između Rada i Kapitala, aHrvatskoj bi u roku od 24 sata uveli sank-cije. Možda bi došlo i do vojne intervenci-je NATO pakta, jer Hrvatska nije u Latin-skoj Americi (a uz to nema ni naftu kao Ve-nezuela), nego u srcu kapitalističke Evro-pe, koja privatno vlasništvo smatra neotu-đivom svetinjom. Dakle, kakve su moguć-nosti društvenog vlasništva kod nas? Bo-jim se nikakve! Nakon što je propao soci-jalizam onakav kakav je bio, smatra se daje danas svaka implementacija „znanstve-nog socijalizma“ u praksi ravna znanstve-noj fantastici.

No, ovdje sada valja reći i što se dogodi-lo s radničkom klasom u postindustrij-skom društvu. Gdje su oni proleteri u „pla-vim kutima“ za koje je Marx vjerovao da

će izvršiti historijsku misiju izgradnje so-cijalizma? Doista, gdje je danas industrij-ski radnik, taj nesuđeni Subjekt Revoluci-je? Taj nesuđeni Subjekt Revolucije ostaoje u prošlosti slavne „elektrifikacije i in-dustrijalizacije“, i on danas nije ni u tvor-nici ni na ulici, nego na hrpi historijskogotpada za reciklažu, odbačen upravo kaota plava kuta, zgužvan, prljav i poderan, itehnološki prevaziđen kao srp i čekić.

Zbogom, proleterijatu!

Naime, početkom sedamdesetih godinaprošlog stoljeća započinje proces deindus-trijalizacije, koji će označiti početak krajajedne epohe: dolazi do odumiranja raznihindustrijskih grana, a time onda i do odu-miranja raznih profila industrijskog rada.Ne odumire samo stara industrija, poputproizvodnje uglja, željeza i čelika ili že-ljeznica, brodogradnja, strojogradnja, tek-stil, već donekle i nova, poput automobil-ske, koja je u Velikoj Britaniji od 1978. do1983. izgubila 179.000 radnih mjesta. Po-sebno je ilustrativan primjer Velike Brita-nije. Za vrijeme konzervativne vladeMargaret Thatcher postotak industrij-skih radnika u ukupnom broju zaposlenihpao je za čak 34 posto. No, slična je situa-cija i u drugim zapadnoevropskim zemlja-ma: između 1985. i 1987. godine postotakindustrijskih radnih mjesta u Belgiji pao jesa 48,3 na 28,7%, u Norveškoj sa 36,5 na26,5%, a u Švedskoj sa 40,6 na 30,2 pos-to. S početkom deindustrijalizacije zapo-činje i kriza ljevice: zapadnoevropske ko-munističke partije gube svoje tradicional-no biračko tijelo, i počinju rapidno slabiti,a socijaldemokratske, pa i socijalističkesve više napuštaju koncept „države blago-stanja“, koji se u šezdesetim godinamaprošlog stoljeća pokazao kao ozbiljna al-ternativa „birokratskom socijalizmu“.Ujedno se rađa nova, ekološki osviještenaljevica, i feministički pokret, koji ne ističeklasna, već rodna pitanja. (Ovdje nemamovremena ulaziti u jednu dublju analizu od-

nosa „ljevica i deindustrijalizacija“, jer taanaliza zahtjeva jedan poseban rad).

Ostaje nam, dakle, odgovoriti na pita-nje: tko je onda danas taj Subjekt Revolu-cije? Kao što znamo, Hardt i Negri odgo-varaju da je taj Subjekt danas „mnoštvo“(multitude), a to znači svi i nitko (društve-no vlasništvo je „svačije i ničije“, pa sevaljda za to vlasništvo trebaju boriti svi initko). No, kako da se za revolucionarnepromjene bori jedna heterogena masa, ko-ja je unutar sebe podijeljena? Rekli smoda je dioba rada dovela do odumiranja so-lidarnosti, a time onda i do jačanja egoiz-ma, pa su razlike unutar same radničkeklase (ma što god mi danas podrazumije-vali pod tim pojmom: valjda sve one kojižive od svoga rada?) veće nego ikada pri-je. U Kritici Gotskog programa, Marx najednom mjestu kaže da će viša faza komu-nističkog društva nastupiti onoga trenutka,„kada nestane ropske podčinjenosti indivi-dua podjeli rada, a s njome i suprotnosti iz-među intelektualnog i fizičkog rada“.(podc. F.E.). To je lijepo rečeno, ali mi semoramo zapitati, kako danas stvari stoje:je li društvo ide u pravcu oslobađanja indi-vidue od ropske podčinjenosti podjeli radaili je sve veće „mrvljenje rada“ (Fried-mann) od čovjeka stvorilo „fah idiota“, ijesu li razlike između intelektualnog i fi-zičkog rada sve manje ili pak sve veće?Naime, prema nekim procjenama danas jeviše od 20.000 zanimanja, a između tih za-nimanja antagonizam je dublji, nego izme-đu samih radnika i kapitalista. To će reći,da je danas dublji antagonizam između sa-mih „radnika“, nego između tzv. vlasnikasredstava za proizvodnju i najamne radnesnage. Još je sedamdesetih godina prošlogstoljeća H. P. Miller primjetio taj negati-van trend: „Smanjenje raspona u prihodi-ma između kvalificiranih i nekvalificira-nih te između visoko plaćenih i slabo pla-ćenih radnika, koje je bilo evidentno uprošlom desetljeću i za vrijeme ratnih go-dina, zaustavljeno je u prošlom desetljećui sad, čini se, trend ide suprotnim smje-rom.“ (What’s happening to our IncomeRevolution?, u: S. C. Heler, Structured So-cial Inequality, str. 136). Najveće su razli-ke upravo između intelektualnog i fizič-kog rada, odnosno, između visokokvalifi-cirane i nižekvalificirane radne snage. Vi-sokoobrazovani su viša klasa (i to ne samozbog tobožnjeg ugleda, nego i zbog nov-čanih primanja) od nižeobrazovanih. Iakodoktor opće medicine i medicinska sestrarade u istoj državnoj bolnici (dakle, nisupoduzetnici ili privatnici, već žive od svo-ga rada) razlike u njihovim primanjima sui do 50 posto. Ali ne samo da postoje raz-

filipike

PLAMENnovi

31

like između visokoobrazovanih i nižeobra-zovanih, nego te razlike postoje čak i unu-tar pojedinih zanimanja: tako, na primjer,jedan diplomirani pravnik s položenimpravosudnim ispitom može raditi u držav-noj birokraciji i zarađivati neusporedivomanje, nego odvjetnik koji ima svoj od-vjetnički ured. Ali ni to nije sve: neka suzanimanja danas toliko otuđena jedna oddrugih, da je već svaka komunikacija iz-među njih gotovo nemoguća. Inžinjer in-formatike i akademski slikar su dva razli-čita svijeta: oni možda govore istim jezi-kom, ali se ne razumiju. Specijalizacija jedostigla vrhunac, pa tako jedan liječnikopće prakse nije u stanju utvrditi dijagno-zu svom pacijentu dok ga prije toga ne po-šalje na specijalistički pregled. Znanost serazvila do neslućenih visina, a „znanje jemoć“! Više ne govorimo samo o vlasništ-vu nad nekretninama, nego i o intelektual-nom vlasništvu, pa tako netko na osnovusamo jednog licenciranog patenta možekomotno živjeti cijeli život.

Tehnologija i alijenacija

Kada već govorimo o podjeli između vi-sokobrazovanih i nižeobrazovanih, fran-cuski marksist André Gorz, autor glasovi-te knjige „Zbogom, proleterijatu!“, koja jena tragu naših razmišljanja o odumiranjuradničke klase u procesu deindustrijalizaci-je, smatra da intelektualni radnici ne štraj-kaju zato što su stekli proletersku svijest,već upravo zato što ne žele da ih se tretirakao proletere. Visokoobrazovani možda neposjeduju financijski kapital, ali posjedujuono što se zove ljudski kapital, posjedujuznanje, a rekli smo da je znanje = moć! Nekaže se uzalud: sila klade valja, a um svije-tom vlada. Tko je vladao nepismenim pu-kom u srednjem vijeku? A tko bi drugi, ne-go popovi! A tko je bio najobrazovaniji u tomračno doba ljudskog roda? Opet – popo-vi! (Komunisti nisu uzalud svoje govorezapočinjali s frazom: „radnici, seljaci i poš-tena inteligencijo“!) U svom zanimljivomradu „Klasni karakter nauke i naučnih rad-nika“, Gorz primjećuje: „Naučnici su mo-gli doći u sukob s ostacima svoje klase, alise nisu mogli osloboditi buržoaske kulture.Još manje su mogli da prijeđu u tabor rad-ničke klase: uvijek su bili i ostat će kultur-nom barijerom odvojeni od radničke kla-se...nacionalizacija neće srušiti barijereklasnih suprotnosti u fabrici. One će nesta-ti tek s ukidanjem hijerarhijske podjele ra-da, koja radnika lišava svake kontrole nadprocesom proizvodnje...ne može biti zajed-ničke borbe s naučnom i tehničkom inteli-gencijom sve dotle dok oni ne priznaju da

je njihova funkcija – funkcija ugnjetavanjafizičkih radnika.“ (podc. F.E.)

Kao što nacionalizacija, dakle, sama posebi neće srušiti klasne suprotnosti, tako nitehnološki razvoj neće automatski društvoodvesti u socijalizam. Tehnološki determi-nizam je ustvari drugi naziv za vulgarnimaterijalizam. Postavlja se i pitanje: je litehnološki razvoj ujedno i progres, odnos-no: koliko je socijalna alijenacija poveza-na s razvojem tehnologije? Robert Blau-ner smatra da uzroke alijenacije treba traž-iti u modernoj tehnologiji, a ne u odnosimaproizvodnje. On je godinama istraživaoalijenativno svojstvo raznih tehnologija ka-ko bi došao do zaključka da najmanji stu-panj alijenacije nalazimo u obrtničkoj teh-nologiji, a najveći na tekućoj vrpci, dok seautomatizirana tehnologija po stupnju ali-jenacije nalazi između ova dva ekstrema.(vidjeti: R. Blauner; Alienation and Free-dom: The Factory Worker and His Indus-try, 1964., str. 164 – 166) No, Blauner jetehnološki determinist koji vjeruje da ćetehnološki napredak automatski smanjitialijenaciju, a uz to on problem alijenacijenedijalektički svodi samo na tehnologiju,zapostavljajući pritom odnose proizvodnje.Ipak, treba reći da je još Engels u svomomanjem, iako ne manje značajnom radu„O autoritetu“ primjetio: „Automatski me-hanizam velike tvornice mnogo je veći ti-ranin, nego što su ikada bili mali kapitalis-ti koji zapošljavaju radnike...Ako je čovjeknaukom i stvaralačkim genijem podvgrnuosebi prirodne sile, one mu se osvećuju pod-vrgavajući njega samog, dok ih on iskoriš-tava, pravom despotizmu, nezavisno odsvake socijalne organizacije. Željeti unište-nje autoriteta u krupnoj industriji znači že-ljeti uništenje same industrije – uništenjeparne predionice, da bi se vratili preslici“.Kao što vidimo, Engels smatra da tehnolo-ški razvoj nije smanjio autoritarnu vlastčovjeka nad čovjekom, već upravo suprot-no: automatizirana tvornica je veći tiraninod bilo kojeg kapitaliste! Da je socijalnaalijenacija povezana s razvojem tehnologi-je, to nam kaže i Friedmann. Radnik osje-ća depersonalizaciju, jer je „svjestan da ni-kada neće moći završiti neki zadatak, danikada neće moći reći – ako se osvrne una-zad – da je on sam nešto ostvario i da je todobro uradio...Neki bezlični posao koji senikada ne dovršava, ujedno predstavlja iposao u kojem se ne učestvuje.“ (G. Fried-mann, Razmrvljeni rad, Naprijed, Zagreb,str. 197). Kada govorimo o privatnom idruštvenom u kontekstu tehnološkog raz-voja, bilo bi korisno osvrnuti se na Chinoy-evo istraživanje u američkoj automobilskojindustriji, koje pokazuje veliku dihotomiju

između grube realnosti i liberalne ideologi-je. Naime, liberalna ideologija traži od po-jedinca da bude kreativan, samostalan,inovativan, odgovoran, ambiciozan, i dapostigne što veći materijalni uspjeh, a sva-ki aspekt rada u tvornici s masovnom pro-izvodnjom onemogućava realizaciju tihproklamiranih ciljeva, pa dolazi do „subor-dinacije vrijednosnog sistema“. U nemo-gućnosti da ostvare ciljeve koje od njihtraži sistem, američki radnici sami sebiodređuju daleko skromnije ciljeve: prem-ještaj na manje monoton posao, projekcijavlastih aspiracija na djecu, potrošačka ori-jentacija na upadljive robe, i ono što je zanas najvažnije: pokretanje vlastitog „bizni-sa“ u nekoj nedefiniranoj budućnosti. (vid-jeti E. Chinoy, Automobile Workers andAmerican Dream, New York, 1955.). Da-kle, radnici koji nisu ni privatni vlasnici nisubjekti upravljanja sanjaju o tome da jed-nog dana pokrenu svoj vlastiti „biznis“, ka-ko bi se riješili namrgođenih šefova, koji ihiz dana u dan maltretiraju, iskorištavaju ipljačkaju, kako bi najzad postali svoji gaz-de, „svoji na svome“, jer je privatno podu-zetništvo vrhunac čovjekove slobode u li-beralnoj demokraciji. Biti poduzetnik zna-či biti građanin (nota bene, privatno vlas-ništvo je i u vrijeme antičke demokracijeosiguravalo ljudima status slobodnih atens-kih građana), jer Poduzetnik je ideal Čov-jeka. Međutim, treba reći da se upravo natom „poduzetništvu“ razotkriva „laža i pa-ralaža“ kapitalističkog sistema. Time dola-zimo i do bitne razlike između privatnog idruštvenog vlasništva na sistemskoj razini.Istina je, doduše, da kapitalizam omoguću-je privatno vlasništvo i da razvija poduzet-nički duh, ali je i jednako tako istina da ukapitalizmu ne mogu svi biti privatnici ilitipoduzetnici, jer – i to sada želim naglasiti –kada bi svi bili privatnici iliti poduzetnici,tada bi kapitalizam izgubio svoj smisaopostojanja, i doveo sam sebe do apsurda.Naime, kapitalizam ima smisla samo akopostoji najamni odnos, ili, drugim riječimarečeno, kapitalizam je besmislen bez pod-jele društva na vlasnike i nevlasnike. S dru-ge pak strane, društveno vlasništvo, a to ćereći – socijalizam - omogućuje da svi bu-du i privatnici i poduzetnici i vlasnici, a datime sistem ne izgubi svoj smisao postoja-nja. Socijalizam redefinira vlasništvo nataj način što iz njegove definicije eliminirapljačku, eksploataciju i privatno prisvaja-nje viška vrijednosti, ali socijalizam timene ukida samo vlasništvo. Socijalizam pri-vatno vlasništvo stavlja u šire okvire društ-venog vlasništva.

(NASTAVAK U SLJEDEĆEM BROJU)

1917.- 2008.

PLAMENnovi

32

Jasna Tkalec

Nakon Waterlooa teško je bilo go-voriti o Napoleonu i o Francuskojrevoluciji, iako je sve što se dogo-

dilo kasnije, uključivši i period restauraci-je, proizišlo iz te revolucije, koja je posta-vila u centar historijskih zbivanja novuklasu – buržoaziju. Isto tako teško je da-nas govoriti o velikom značaju Oktobar-ske revolucije za novu epohu, koju je onastvorila: epohu antiimperijalističkih i anti-kapitalističkih pokreta, koji, iako momen-talno teško poraženi, ipak nisu i ne mogusići sa svjetske historijske pozornice. Na-poleon je sintetizirao u svojoj ličnosti svastremljenja i sve težnje, koje su karakteri-zirale novu klasu, buržoaziju. Buržoaziju,koja je u krvi ugušila pokrete u Francus-koj 1830. i 1848., kao i republikanski us-tanak na jugu 1851., i dovela NapoleonaTrećeg, koji se proglasio carem. I taj ćesamozvani car, u neku ruku karikaturaNapoleona Prvog, car kojeg je propala is-tinska aristokracija prezirala, izgraditimoderni Pariz, grad svjetlosti. Za njegovasu vremena nastale pariške avenije; ukra-šen Vandomski trg i Jelizejske poljane. Onće omogućiti ”sjaj i bijedu” te evropskeprijestolnice, koja je plijenila svojim“svjetlima velegrada” sve evropske glavei srca kroz cijeli devetnaesti vijek i polo-vinu dvadesetog vijeka. Napoleon Treći

jeste ovaploćenje svih ambicija i svih do-meta “nove klase”, koja je tako strasnožudjela za novcem, ali i za zabavama isjajem balova, kazališta i izložbi te provo-dima svih vrsta (čitajte Zolu!) i koja je šu-rujući s propalom aristokracijom vodilaimperijalističke ratove, vojno se upličućiu političke događaje u susjednoj Italiji, dabi konačno doživjela krah kod Sedana. isramni slom drugog Carstva te abdikacijui bijeg Napoleona Trećeg. Nova se Fran-cuska republika rodila iz krvi komunara1971, koje je buržoazija masovno postre-ljala. No sve institucije te republike nosi-le su pečat Napoleonovog racionalnog idonekle genijalnog duha: od komunalnoguređenja do departmana te do podjelevlasti u okviru državnih institucija

Revolucije

U revolucionarnim previranjima u Ev-ropi 1848. učestvovala su dva Nijemca,koji su se kasnije sklonili od progona uLondon i čija će učenja inspirirati gotovosve revolucionarne pokrete dvadesetogstoljeća. Oni su prvi ukazali na zakonom-jernost u historiji i analizirali akumulacijukapitala i zakone proizvodnje, koje on us-lovljava. Na ovom se učenju razvio velikiradnički pokret, koji je postao značajan usvim zemljama Evrope, a najjači u Nje-mačkoj, gdje su u Parlamentu krajem de-vetnaestog vijeka pa sve do 1914. sjedilibrojni predstavnici partija radničke klase.Očekivalo se da će revoluciju izvestibrojčano velik proletarijat industrijskinajmoćnijih zemalja. A do revolucije jedošlo u zemlji koja je predstavljala najsla-biju kariku kapitalizma u Evropi, u zaos-taloj i privredno nerazvijenoj carskoj Ru-siji, koja nije mogla izdržati teret Prvogsvjetskog rata i njegovu silnu cijenu u ma-terijalu, ljudskim gubicima i novcu. Pos-taviti na zapadnu granicu carstva velikezemlje milion vojnika, koje je trebalo op-skrbljivati i koji su trpili silne gubitke iporaze za carsku je Rusiju bio ogroman,

neizdrživ teret. Čak ni kratkotrajne pobje-de generala Brusilova u Galiciji 1916.,koje su skupo plaćene životima stotinahiljada kozaka, iako su izazvale odušev-ljenje patriotske javnosti, nisu mogle po-praviti katastrofalnu situaciju u zemlji.

U februaru, odnosno točno 8. marta ponovom (zapadnom) kalendaru dolazi dospontane pobune (najprije žena-radnica),koja se pretvorila na ulicama Petrograda uogromnu manifestaciju, a zatim i u Revo-luciju, jer je vojska otkazala poslušnost isolidarizirala se sa pobunjenim petrogra-đanima, te zbacila cara i carske generale.

U Rusiji preuzimaju vlast predstavniciburžoazije: liberali i kadeti (konstitutivnidemokrate, skraćenica KD-ti), iako od pr-vog dana februarske revolucije postojidvojnost vlasti: kao organi volje naroda,koji su bili značajni još u revoluciji1905,.i koji i sad izražavaju volju masaobrazuju se svuda savjeti radničkih ivojničkih deputata. Ovi su na masovnimskupovima javno donosili odluke o svimvažnim pitanjima. Oni su sebe smatralinosiocima revolucionarnih promjena i za-htijevali su za sebe kako učešće tako i pre-sudnu ulogu u političkim odlukama i uvlasti. Klimave buržoaske vlade ne uspi-jevaju uspostaviti red u zemlji u kojoj jevladao ratni kaos: zemlji u kojoj su udal-jenosti ogromne, hladnoća užasna, a snab-djevanje gorivom i namirnicama s jugaporemećeno. Jasno da su se u Rusiju naglas o izbijanju revolucije smjesta vratilisvi prognani revolucionari: iz Sibira(Staljin), iz Amerike (Trocki) i iz Švic-arske (Lenjin). Prigovor da je Lenjin do-šao u blindiranom vlaku, koji su Nijemcipropustili, kako bi revolucionari što prijeuništili njima neprijateljske snage i ruskuvojnu moć, stoji koliko i za sve druge me-njševičke vođe, koji su se vratili u zemljuu istom blindiranom vlaku u kojem je bioi Lenjin i preuzeli značajne položaje u ta-dašnjim organima nove vlasti. Lenjin jedonio sa sobom čuvene “Aprilske teze”,koje su smjelošću zahtjeva iznenadile i

GGOODDIINNAA90OOKKTTOOBBAARRSSKKEE RREEVVOOLLUUCCIIJJEE

1917.- 2008.

PLAMENnovi

33

uplašile čak i boljševičke vođe (Gorkog,Kamenjeva , Zinovjeva, pa donekle iStaljina), a bile su zapanjujuće jednostav-ne i izražavale stvarne težnje masa: Mir ikruh! I to smjesta, bez otezanja! Zemljaseljacima, fabrike radnicima, to jest oni-ma, koji ih koriste.

Oktobar

Nakon neuspjelog pokušaja ofanzive najugozapadnom frontu, narod se u Petro-gradu ponovo buni, zahtijeva da se smjes-ta okonča rat, no buržoaska vlada nekakouspijeva nadvladati spontani pokret i veli-ke demonstracije nezadovoljnih i razjare-nih masa. Trockog kao predsjednka Petro-gradskog savjeta hapse i zatvaraju, a Le-njin odlazi u ilegalu. Situacija je u ljeto1917. krajnje nejasna i zapletena. Do ras-pleta je dovodi neuspjeli pokušaj puča ge-nerala “s lavljim srcem i magarećim moz-gom” Kornilova, koji ponovo postavljana historijsku pozornicu boljševike, kaougušivače pokušaja puča. Boljševike jepozvao sam Kerenski, predsjednik vlade,koja je bila sazvala ustavotvornu skupšti-nu. Dvovlašće međutim ne može dugo po-trajati. U času kad boljševici postaju veći-na u svim savjetima odnosno “Sovjetima”i njihovim organima u Petrogradu, 25. ok-tobra ( odnosno 7. novembra) vojno-revo-lucionarni komitet izveo je Revoluciju.Ona je počela kanonadom s krstarice Au-rora i jurišem na Zimski dvorac, u kojemse čuveni “ženski bataljon” i nešto bijelihoficira predalo bez otpora. Žrtava gotovoda nije bilo ni u Zimskom dvorcu ni u gra-du, koji se još večer ranije ludo zabavljaopo kafanama i restoranima iz kojih je do ukasno u noć treštala muzika. A ujutro 26.oktobra Petrograd se probudio s pobje-dom boljševičke revolucije.

Kerenski je pobjegao u američku am-basadu i kasnije u Finsku, carske oficirei carsku porodicu su pohapsili u Gatčini,a jedinog generala, koji se usudio vojscipropovjedati nastavak rata, Duhonina,razjareni vojnici su izvukli iz oklopnogvlaka i ubili.Vlast je prešla u ruke vojno-revolucionarnog komiteta odnosno sov-jeta, čije je on organ predstavljao. Bio jeto epohalan događaj, događaj koji će, ka-ko je napisao John Reed, potresti svijet ikoji će obilježiti sva daljnja zbivanja krozcijelo dvadeseto stoljeće. On će imati svo-je zvjezdane časove kao i teške i dubokepadove i dugotrajna glavinjanja. Ova ćega dovesti do konačne propasti. Danas jeOktobarska revolucija dospjela na stranuporaženih. No samo vraćajući Oktobru injegovom iskustvu njihovu istinsku histo-

rijsku vrijednost može se iskupiti riječ ko-munist i samo na taj način može se pono-vo postaviti za cilj ostvarenje jednog istin-ski drugačijeg i boljeg društvenog i poli-tičkog uređenja. To bi uređenje trebalo bi-ti više, razvijenije i odgovornije pred za-panjujućim tehnološkim i znanstvenimdostignućima današnjice. Od velikih his-torijskih događaja, odnosno od Oktobar-ske revolucije u Petrogradu prošlo je de-vedeset godina. Novo društveno uređenje,koje je ona pokušala, ali nije uspjela stvo-riti, a od ostvarenja kojeg se ne smije i nemože odustati, trebalo bi biti odgovornijepred teškim socijalnim, ali i ambijental-nim problemima današnjice i svijeta, kojizahtijevaju hitna rješenja. Rješenja kojaće odgovariti na istinske težnje i zahtjeveradnih masa svijeta.

Značenje Oktobra

Upravo u tome je bilo i ostaje epohalnoznačenje Oktobra. Po prvi put u historijičovječanstvo se oslobodilo eksploatacije.Bila je to pobjeda - možda kratkotrajna-ali bila je zaista pobjeda! Po prvi put ljudinisu više htjeli robovati ekonomskim pro-cesima, koji su izvan kontrole i pokušalisu ekonomske mehanizme podrediti orga-niziranoj i svjesnoj volji masa.. Ruska jerevolucija bila prvi pokušaj u historiji dase uspostavi pravda u društvu kontrolomekonomije i organiziranom političkomakcijom. Nije važno što je taj pokušaj nakraju doživio poraz i što danas kasni kapi-talizam trijumfira i sebe proglašava kra-jem historije. Historija nema i ne možeimati kraja: Francuska je revolucija ostalaključni događaj uprkos restauraciji, kojaje usljedila nakon poraza Napoleona. Ok-tobarska je revolucija predstavljala dale-

ko više od prekida rata i podjele zemljeseljacima. Ona je bila i pokušaj prevazila-ženja kaosa kapitalističke proizvodnje pu-tem politički organizirane racionalizacijeekonomske prozvodnje. Po tome su Okto-bar i cijelo sovjetsko iskustvo sinovi ra-cionalizma i epohe Prosvetiteljstva. Oprevazilaženju iracionalnih strana kapita-lizma kao sistema proizvodnje društvenih

dobara toliko se sanjalo i govorilo i pisalona Zapadu. Diskusija je trajala decenija-ma. Do revolucije nije međutim došlo namjestu gdje su proizvodne snage bile naj-razvijenije, što je za Marxa i Engelsa bio“praktički preduvjet apsolutno neopho-dan”, jer bez toga samo bi se “generalizi-rala bijeda”. No u ekonomski zaostalojzemlji, sa proletarijatom koji je biobrojčano malen, dok je očekivana revolu-cija u Evropi izostala ili bila hitro u krviugušena (Mađarska, Njemačka). Boljševi-ci su održali svoje obećanje: smjesta sklo-pili mir, ukinuli privatno vlasništvo i uve-li ogroman broj radnika i seljaka u partici-piranje u državnoj vlasti. Isto tako uvede-na je radnička kontrola nad proizvod-njom: jednom rječju data je vlast “sovjeti-ma”. U kratkom vremenu - uprkos stranojintervenciji, sabotaži i surovom građan-skom ratu, ruski je proletarijat uspio stvo-riti jaku vojsku, razviti industriju i ostva-riti vlastitu državu. Većina stanovništvabila je na strani boljševika. Sve što se do-godilo u Rusiji nakon Oktobra, pobjedo-nosni marš Crvene Armije od poljske gra-nice do Tihog oceana imalo je ogromanodjek na cijeli svijet. Sve što će se kasni-je zbivati u svijetu bilo je u znaku velikogsvjetla kojim je na trenutak Oktobarskarevolucija obasjala porobljeno čovječan-stvo.(Godine 1925. Krleža je posjetioSSSR i napisao: “Nisu gladni i svi čita-ju.”). Što je to iskustvo manje ili više iz-dano, izopačeno i konačno pretrpjelo po-litički poraz gledajući iz historijske pers-pektive predstavlja jednostavno epizodukoju čovječanstvo mora prebroditi. Nijeto prvi put da su ideje izdane, a velikaljudska stvaranja i stremljenja bačena ublato i poražena. Ostaje Oktobarsko is-kustvo u kojem je stvorena zapanjujućičvrsta veza masa i vođa, koji su realizira-li njihovu političku volju. Ta veza, izraž-ena u vlasti sovjeta, savršenijem izrazudemokracije i volje masa, otvorila je no-vu historijsku epohu. Što je ona trenutnoporažena (a u suštini već bila odavno zas-tranila) ne znači da će napredne ideje injihovi pristaše ostati zauvijek u pozicijinemoći i rasula.

Historija ne prestaje našim trajanjem nasvijetu. Moguće je svašta srušiti i uništiti,ali napredne ideje ne umiru ni s njihovimtvorcima i pobornicima, ni s neuspjelimpokušajima njihove realizacije.Tim priješto je, ne samo zbog socioloških, već iekoloških prilika, čovječanstvo dovedenodo zida, i što osim obaranja sistema, kojidovodi u pitanje ne sama egzistenciju lju-di na zemlji, već i same zemlje, baš i ne-ma mnogo izbora.

PLAMENnovi

34

UZagrebu je 24. i 25.novembra prošle godi-ne održana regionalna

konferencija pod nazivom“Participacija, samoupravlja-nje, demokracija”.

Organizatori Konferencijesu bili izdavačko preduzeće “Demokratska misao” iz Zagre-ba, demokratsko-socijalističkičasopis “Novi Plamen” i Lijeviinternacionalni forum iz Šved-ske.

Ova konferencija je nastavakaktivnosti koje je Lijevi interna-cionalni forum, koji djeluje priparlamentarnoj Lijevoj partiji,organizovao u raznim dijelovi-ma svijeta, u cilju promocije ide-ja participativne demokratije isamoupravljanja. Organizovanjeovakve konferencije na prostorudržava koje su nekad činile Soci-jalističku Federativnu RepublikuJugoslaviju je bilo veliki izazov,a imalo je i praktični i saznajniznačaj, s obzirom na razvijenujugoslovensku teoriju i manjerazvijenu praksu samoupravlja-nja, koja je ideološki toliko disk-valifikovana da nedostaje svakipokušaj ozbiljne i argumentova-ne analize samoupravnog iskust-va, a odbojnost prema samou-pravljanju se prenosi i na idejuparticipativne demokratije.

Konferenciji je prisustvovaloviše od 50 učesnika, od kojih suvećina bili sa područja Hrvatske,Bosne i Hercegovine, Srbije iCrne Gore, a nekolicina iz Šved-

ske, Rusije i Njemačke. Poreduniverzitetskih profesora iz Za-greba (prof. dr. Veselin Golubo-vić, prof. dr. Josip Deželjin,prof. dr. Svetozar Livada,prof. dr. Žarko Puhovski), uradu Konferencije su učestvovaliAna Knežević, predsjednica Sa-veza samostalnih sindikata Hr-vatske, Mario Iveković, pred-sjednik Novog sindikata i Brati-slav Napotnik, predsjednikRazvojne organizacije sindikata- ROS Čajavec” iz Banja Luke,predstavnici lijevih političkihstranaka sa ovih prostora koje usvojim programima baštine idejeparticipativne demokratije i sa-moupravljanja, nevladinih orga-nizacija i Međunarodnog institu-ta za samoupravljanje.

Izloženi referati (ukupno 25)su grupisani u tri oblasti: analizaiskustava jugoslovenskog samo-upravljanja, mogućnosti partici-pativne demokratije u društvimakapitalističke (polu)pe-riferije i perspektive sa-moupravljanja u društ-vu 21. vijeka. Autori ko-ji su izložili referate izprve oblasti su nastojalida kritički analiziraju is-kustva jugoslovenskogsamoupravljanja i da sepribliže odgovoru na pi-tanje zašto nije uspiopokušaj ozbiljenja sa-moupravljanja u jugo-slovenskom društvu.Oni su nastojali da osvi-

jetle ekonomski, socijalni i poli-tički kontekst u kojem je jugo-slovenska politička elita inaugu-risala samoupravljanje, te da da-ju odgovore na pitanje da li je tajkontekst predstavljao povoljandruštveni okvir za ostvarenjeideje samoupravljanja. Naglaše-na su kako pozitivna dostignuća,tako i očigledni promašaji, zakoje je bila odgovorna političkaelita, ali i nedovoljna razvijenostjugoslovenskog društva, koja jepostavljala objektivne preprekeda samoupravljanje postane do-minantan društveni odnos.

Mogućnosti participativne de-mokratije u društvima u kojimaživimo, a to su društva kapitalis-tičke (polu)periferije, su manjeanalizirane na samoj Konferen-ciji. Iako su zakonodavci u no-vonastalim državama često us-vajali rješenja po uzoru na za-padno-evropske zemlje, u praksiradnici nisu ostvarili ni vrlo suž-

ena prava da učestvuju u nekomobliku upravljanja preduzećima.Njihova prava su znatno manjanego što su bila u SFRJ u vrije-me proklamovanja samouprav-ljanja, a s obzirom na nepostoja-nje organizovanog i nezavisnogradničkog pokreta, kao i zbogneoliberalne orijentacije svihvlada u regionu, ne postoje po-voljni uslovi za njihovo ostvare-nje. Na Konferenciji su detaljnoanalizirana zakonska rješenja ipraktična iskustva participacije uBosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Perspektive samoupravljanjau 21. vijeku su analizirane sastanovišta objektivnih potrebadruštvene alternative, koja morabiti integralno demokratska. Utom smislu, ako se želi zaistademokratsko društvo, koje ćesvima omogućiti učešće u pro-cesima odlučivanja i temeljno idosledno ostvarenje ljudskihprava i sloboda, demokratija

RR EE GG II OO NN AA LL NN AA

Participacija - samoupr

PLAMENnovi

35

treba da bude politička, eko-nomska i socijalna. Ona trebada razbije monopol moći i dapočiva na solidarnim odnosimau društvu. Da bi takva alternati-va zaživjela, mora postojati ši-rok, demokratski i odozdo orga-nizovan socijalni pokret, čiju ćepokretačku snagu činiti maso-van i demokratski radnički pok-ret. Političke partije mogu bitisamo dio, nikako najmoćniji amožda ni najvažniji, tog socijal-nog pokreta. S druge strane, dabi samoupravljanje zaživjelo,društvo mora postići odgovara-jući nivo materijalnog, kultur-nog i političkog razvoja.Učesni-ci Konferencije su saslušali za-nimljiva izlaganja gostiju iz Ru-sije (o pojavi i aktivnosti neza-visnih sindikata i razvoju rus-kog radničkog pokreta), Šved-ske (o iskustvima ekonomskedemokratije) i Njemačke (o raz-voju oblika participacije i samo-

upravljanja u Venezueli, u kojojljevičarska vlada predsjednikaChaveza čini određene naporeu cilju razvoja oblika neposred-ne demokratije u lokalnim za-jednicama i u preduzećima).Naročit praktičan značaj je ima-lo izlaganje druga Ivana Zlatićao iskustvima srpskog preduzeća“Jugoremedija a.d.”, u kome suradnici većinski vlasnici kapita-la (58%) i upravljaju preduze-ćem.

U toku rada Konferencije jepromovisana knjiga mr. Gora-na Markovića, Perspektiveparticipativne demokratije, čijiizdavač je švedski Lijevi inter-nacionalni forum. UčesniciKonferencije na kraju rada suusvojili sljedeće zaključke:

1. U posljednje dvije decenijedominira ideološki jednostran,negatorski pristup participaciji isamoupravljanju, koji ne negirasamo njihova praktična dostig-

nuća širom svijeta, već i humani,demokratski i emancipatorskipotencijal. Ideološkoj apologiji ineosnovanom osporavanju tre-ba suprotstaviti pristup zasno-van na teorijski zrelom promišl-janju kako ideja tako i prakseparticipacije i samoupravljanja.

2. Participativna demokratijaje poželjan oblik uređenja odno-sa moći, najprije u ekonomskojsferi, ali i u drugim oblastimadruštva, u uslovima postojanjasocijalnih grupa nejednake dru-štvene moći. Ona je naročito ko-risna u društvima kapitalističkeperiferije, u kojima su ekonom-ska i socijalna prava radnika igrađana najugroženija. Sindika-ti i različiti socijalni pokreti tre-ba da daju svoj doprinos oboga-ćivanju oblika i sadržaja parti-cipativne demokratije.

3. Postoji mnoštvo oblika par-ticipativne demokratije. Ne do-prinose svi podjednako realiza-

ciji postojećih i osvaja-nju novih ekonomskih isocijalnih prava radni-ka i građana. Treba sezalagati za one oblikeparticipacije koji radni-cima realno omoguća-vaju da, makar i kaomanje moćan subjekt,saodlučuju o pitanjimakoja ih interesuju. Da bito bilo ostvarljivo, morase mijenjati ekonomski isocijalni kontekst, jer jeparticipacija teško ost-

variva u siromašnim društvima,sa visokom stopom nezaposle-nosti i slabo organizovanim rad-ničkim pokretom.

4. Samoupravljanje je kvalita-tivno drugačiji i viši oblik demo-kratije od participacije. Onorazbija svojinski monopol, omo-gućava disperziju i ravnomjernuraspodjelu moći, te uvodi poli-tičku, ekonomsku i socijalnu de-mokratiju. Pokušaj njegovog oz-biljenja u Jugoslaviji nije uspiozato što je jugoslovensko društ-vo bilo agrarno, ekonomski ne-razvijeno, sa autoritarnim tipompolitičke kulture. Ono je uvođe-no postepeno i odozgo, od stra-ne političke elite, koja nije bilaspremna odreći se pozicija moćiu društvu, ali je morala pribavi-ti legitimitet, naročito nakon su-koba sa SSSR-om.

5. Perspektive samoupravlja-nja, kao poželjnog oblika uređe-nja društvenih odnosa, zavisekako od pravca razvoja društvau budućnosti, tako i od stepenanjegove ekonomske, socijalne ikulturne razvijenosti. Postojanjeautonomnog i širokog radničkogpokreta, kao i raznovrsnih soci-jalnih pokreta, organizovanihantihijerarhijski, nužna je pret-postavka samoupravljanja. Onoje poželjno kao oblik sveobuh-vatne demokratije i prevazilaže-nja postojećih odnosa političkedominacije i ekonomske eks-ploatacije.

Miloš Ranković

KK OO NN FF EE RR EE NN CC II JJ AA

ravljanje - demokracija

(p)ogledi

PLAMENnovi

36

prof.dr. Todor Kuljić

Izgleda da je 2007. godine suočavanjesa bliskom prošlošću novih balkan-skih država pod utiskom presude

Međunarodnog suda pravde u Hagu od27. 02. 2007. dobilo nove tonove. Presu-đeno je da su snage bosanskih Srba jula1995. počinile genocid u Srebrenici, alida Srbija nije direktno odgovorna za rat-ne zločine u BiH. Zaoštrena je debata okoratnih zločina unutar i između novih drž-ava. Hrvati grčevito brane dignitet -Do-movinskog rata”, Bošnjaci nastoje damaksimalno politizuju Srebrenicu i po-kažu da je Republika Srpska genocidnatvorevina, a Srbi nastoje da ublaže neu-poredivost genocida u Srebrenici ističućizločine drugih nacija. Oružani građanskirat zamenjen je građanskim ratom seća-nja. Kako se snaći u ovim visoko politi-zovanim i emocionalizovanim debatama?Kako reaguju obični ljudi? *

Odmah treba reći da se savremeni gra-đanski rat sećanja vodi između isključi-vih etnocentričnih slika prošlosti. Svakaetnocentrična istorija dužna je poreklu,pa snabdeva prošlost smislom porekla inajčešće nasilnim kontinuitetom. U nje-nom idejnom jezgru jesu “Naša civiliza-cija” i “Naše žrtve”, dok su na obroncimaprostora sećanja manje civilizovani i ne-gativni Drugi. Ne samo da je etnocentrič-na istorija lišena prirodnopravne premise“premda smo različiti, u osnovi smo jed-naki”, nego i razlike između nacija do-datno nalazi u prošlosti koja ispada ne-

ravnopravna u kulturnom i demokrat-skom pogledu. Prošlost je postala oružjeu veštačkom i nasilnom suprotstavljanjukatoličkog i vizantijskog, pravoslavlja iislama, kulture i varvarstva, demokratije itotalitarizma. Skoro da je postala orto-doksija to što se pri tome sukobi prikazu-ju kao sudbinski i što se svuda umanjujuzločini vlastite nacije ili tumače kao sa-morazumljiva odbrambena reakcija. Dru-gim rečima, na svim stranama političari iintelektualci skoro podjednako detrauma-tizaciju nedela vlastitog naroda: Tuđmanje smanjivao broj žrtava Jasenovca 1990-ih, a srpski revizionisti govore o Srebre-nici kao ratnom zločinu, a ne kao o geno-cidu. Isključiviji čak govore o oslobođe-nju Srebrenice. Dok u Centru za istraži-vanje zločina nad srpskim narodom tvrdeda je u Sarajevu 1990-ih ubijeno oko5000 Srba, Bošnjaci priznaju samo 7680(http://forum.bgdcafe.com/lofiversion/in-dex.php/t19074-750.html). Ne bi trebaloda čudi to što u politici normalizovani na-cionalizam svuda detraumatizuje geno-cid. Važnije je pomenuti da u tom naporuna svim stranama prednjači stvaralačkadruštvenonaučna inteligencija. U tu svrhukonstruišu se trivijalne martirološke ver-tikale dugog nacionalnog stradanja (u Hr-vatskoj hegemoni kontinuitet je gušenjehrvatstva od Pašića do Miloševića, a uSrbiji zatiranje srpstva od Turaka do Ti-ta). Uzgred rečeno ne čudi što nema slo-ženijeg poimanja istorijskih procesa, jernema razvijene teorije istorije koja bi mo-gla da balkansko iskustvo zgusne do unu-trašnjeg paradoksa, koji npr. iskazuju poj-

movi autoritarna modernizacija, oslobo-dilačka politička kultura ili harizma ra-zuma. Osim toga, nema ni samorefleksi-je, tj. sposobnosti istoričara da i sebe sa-mog sagleda kritički. Još uvek smo dale-ko od svesti da najpre treba promisliti (ane osmisliti) i kritički se suočiti sa vlasti-tim viđenjem prošlosti i obrascem vlasti-tog tumačenja. Još manje je prisutan po-kušaj sagledavanja prošlosti sa stanovištadrugoga. To je sasvim razumljivo budućida nijedan rat, pa ni tekući građanski ratsećanja, ne ostavlja prostor za metodolo-ški racionalizovanu samorefleksiju niti zaempatiju. A upravo je samokritičnost ovevrste danas potrebna ne samo komisijamaza pomirenje, nego i intelektualcima nasvim stranama.

Etnocentrizam

Tome nasuprot, padaju u oči intelektu-alci koji prikazuju vlastitu naciju ne samokao žrtvu progona, nego i kao žrtvu neos-novane stigmatizacije, pa upućuju porukečiji je smisao: “Vi jeste patili u Jasenovcu(ili u Srebrenici), a mi patimo sada zbogvaših optužbi, zato smo kvit”. Zbog sve-ga rečenog postavlja se pitanje, treba lipodvući crtu i zaboraviti prošlost, samozato što ova opterećuje i rađa nove suko-be? Ako nas svaki dan podsećaju na našukrivicu zar i mi na neki način ne postaje-mo žrtve i kolektiv progonjenih? Drugimrečima, mi ne možemo postati normalannarod, niti ući u EU zato što naša neslav-na prošlost, koju drugi pamte, ne želi daprođe, opominju konzervativci. Normal-

Sećanje na zločinOvaj prilog je pokušaj naznake ne zasebnog, nego sinhronog i uzajamno po-

vezanog suočavanja sa zločinima kod Srba, Hrvata i Bošnjaka u ratu 1991.-’95. Masovni nacionalni zločini na prostorima bivše Jugoslavije su višestru-ko uzajamno povezani, na sličan način posredovani i pravdani manje ili višeiskonstruisanim vrućim istorijskim sećanjem. Zbog nerazmrsive ispreplete-nosti zločina i sećanja na zločine trebalo bi prevazići jednostranosti postoje-ćih suočavanja sa prošlošću: pre svega isključivost hegemonog službenogkonzervativno nacionalističkog isticanja izvornog i neuporedivog zločina dru-gih nacija i neprikosnovene žrtve vlastitog naroda, a zatim i onog drugog, do-duše daleko manje raširenog, ali takođe jednostranog isticanja samo zločinavlastite nacije, koje je vidljivo kod nekih nevladinih organizacija.

(p)ogledi

PLAMENnovi

37

nost je ponajviše opsesija konzervativacai nacionalista, tobožnjih patriota iz svihnacija. Ipak da bi stekli i ispunili nalogBrisela i konzervativci katkad pristaju naverbalno suočavanje sa prošlošću. Pri to-me se žale: “Stojimo pred vratima EU, asada nas neke usijane glave opominju dabez stalnog pamćenja Jasenovca, ‘Oluje’ili Srebrenice nema morala. Nama taj te-ret ne treba, naprotiv potrebno nam je čiš-ćenje od ‘negativnih sećanja’, ‘moralnihtoljaga’, potrebna nam je neprekinuta sla-va nacionalne prošlosti. Ali, ako je suoča-vanje sa zločinima bespogovorna direkti-va EU, učinimo to odmah, a nakon togapodvucimo crtu i budimo normalan na-rod”. Tako otprilike govore “demokrat-ski” i “dobri” nacionalisti na svim strana-ma. U najmanju ruku može se reći daovaj napor zavodi na pogrešan put. Naj-pre treba bez okolišenja reći da slavna is-torija nije normalnost, niti je normalnostnapor za normalizacijom kojim se nacijaterapeutski samo smiruje, pa ispada nor-malna jedino kada ističe vlastite žrtve itek po kojeg dželata iz svojih redova. Ka-ko izgleda i tekuća forsirana normalizaci-ja u obliku brojnih medijskih diskusijaoko zločina jeste u stvari sredstvo da sespreči normalnost. Konzervativci su nasvim stranama uznemireni okolnošću daslavna istorija više ne osigurava moralnuosnovu normalnosti, pa zato grčevito tu-mače nasilje vlastite nacije kao samora-zumljivu osvetu: “Oluja” je prirodna re-akcija na Republiku Srpsku Krajinu, Sre-brenica jeste samorazumljiva odmazda zaKravice, i sl. Treba, međutim, biti načistos tim da se “Oluja” ne može razdvojiti odJasenovca, niti Srebrenica od četništva. Uistom smislu se aktivnost Zelenih beretkine može razdvojiti od mudžahedinske is-

lamizacije, iako postoji i neraskidiva ve-za između srpskog granatiranja Sarajeva ibošnjačkog etničkog čišćenja grada. Padau oči da se svuda vlastiti zločini tumačekao ekscesi, a tuđi kao strukture. U stvar-nosti su, međutim, strukture svuda lako iuspešno borbeno aktivirane.

Nije dovoljno samo potiskivati događ-ajnu istoriju strukturnom, nego treba i do-vesti u pitanje banalnu ratnocentričnu na-raciju. Kod nas se ratovi lakše pamte ne-go mir, ali ne zbog lakšeg ritmičkog ep-skog pamćenja slavnih pobeda, nego otu-da što je slavna prošlost upotrebljivija.Naime, mitizirani ratni učinak uvek je biopokriće autoritarne i neomeđene vlasti.Nije bez razloga danas u službenoj istori-ografiji prošlost svuda centrirana oko ra-tova, a ne oko perioda mirnog razvoja. Is-torija 20. veka piše se pretežno sub spe-ciae zbog ratova, premda su na Zapad-nom Balkanu tek 15 od 100 godina u20.veku bile ratne godine. Ratovi jesuprekretnice, ali i nazadovanja, a uvek su usredištu monumentalne istoriografije. Tosu markantni simboli režimske kulturesećanja, zato što obeležavaju nerazdvoj-no povezano nacionalno i socijalno oslo-bođenje. I više od toga, rat je simbol slav-ne prošlosti: “slavni rat” kao graničnikpreglednije deli prostor sećanja na javneprijatelje i neprijatelje nego “gubitničkimir”. O tome svedoče široko prihvaćenislogani “Srbi su dobijali ratove, a gubili umiru”, ili “Jugoslavija je bila hrvatskatamnica”. Ispada da je rat uzvišeni čas, amir kompromisno truljenje. Danas jeapoteoza “Domovinskog rata” u Hrvat-skoj i “Desetodnevnog rata” u Slovenijiupadljivija od prisećanja na poslednji ratu Srbiji, jer je reč o pobedama koje supostale nulti čas državne nezavisnosti. Da

li je u 21. veku ratnocentrična naracijanormalna? Najlakše je defetistički reći daje nemoguće rušiti vrednosti koje su sto-lećima oblikovane u oslobodilačkoj i gra-ničarskoj svesti malih balkanskih naroda.Ako je to delom i tačno, daleko od togada je nemoguće ništa ne preduzeti da seto promeni. Nije dovoljno ponavljati daje svaki rat neuspeh politike, a još manjeje korisno moralistički osuđivati rat kaosramotu. Treba dovesti u sumnju šovinis-tičko jezgro etnocentrične i ratnocentrič-ne istorije, a to je patriotiziranje zločinavlastite nacije.

Očevi i dedovi

Iako Srbija ponajmanje slavi raspad Ju-goslavije, ipak sa pomenutim novim drž-avama deli neke važne crte boračke kul-ture. Ovde treba pomenuti samo to da sesvuda ratni zločini lako pretvaraju u pa-triotska dela. Kod svakog normalizova-nog nacionalizma govor o zločinimavlastitog naroda zvuči kao izdaja. Jer, akosi branio vlastiti narod mnogo toga ti seprašta, pogotovo stoga što se ne možemosložiti ko je prvi počeo rat. Kada su u pi-tanju tumačenja poslednjeg građanskograta u Jugoslaviji, odnos između izvornogi reaktivnog nasilja još uvek je nedefini-san. Doduše, koliko god zvučalo oportu-no, još uvek nije lako povući jasnu linijuizmeđu zaštite vlastite nacije u građan-skom ratu i zločina. Za tako nešto nemajoš ni pogodne klime javnog mnjenja, akamoli ustanova. U tekućem građanskomratu sećanja kriteriji su politizovani i os-trašćeni. Čak je i golo pitanje da li je rat-ni plen nezaslužen, dugo bilo rizično. To-me nasuprot, samorazumljivo je oduvekbilo, čak i van Balkana, da oslobodilacpolaže legitimnu pretenziju ili na doži-votnu vlast na osnovu osvedočenog učin-ka, ili na plen koji treba legalizovati. Utom sklopu zločini se pravdaju kao od-brana ili kao kolateralna šteta. Opšte so-lunaštvo u neutralizovanju zločina jošuvek se lako emocionalizuje u opomeni:“Ne dirajte naše heroje”. “Naš” je ovdepresudni atribut. Ako se donekle i možeshvatiti da vladajuće grupe uvek instru-mentalizuju prošlost, i da se u tom pogle-du ništa tako brzo ne menja kao prošlost,pitanje je da li će obični ljudi ikad prihva-titi istinu o ratnim zločinima koje su po-činili njihovi najbliži? Kolike su šansenužne demitologizacije ratnih heroja(Mladića, Gotovine, Orića) i dekon-struisanja mitova kojima su socijalizova-ne generacije mladih na Balkanu u pos-

(p)ogledi

PLAMENnovi

38

lednjih petnaestak godina? Da li je utopi-ja očekivati da deca i ovde nekad postaveočevima pitanja “Koga si ubio” ili “Kakose to moglo desiti”? Bar za sada, sve dokje nacionalizam normalizovan, zaboravzločina jeste verovatniji. Drugi su se većsretali sa ovim problemom i izvukli pou-ku da je zaborav zločina kontraprodukti-van. Odavno je postalo jasno da planskaamnezija senki prošlosti stvara crnu rupuneodgovornosti. A kada se zločini nak-nadno otkriju, plaća se dodatna cena pre-ćutkivanju. Zločinci obično govore da susamo izvršavali naređenja, pa su i samižrtve politike. Kada su sinovi vojnikaWehrmacht-a počeli da ispituju očeve“Gde si bio, šta si radio, koga si ubio” uNemačkoj je 1968. došlo do sukoba ge-neracija. Usledilo je prilično brutalno su-očavanje nacije sa logorskim i frontov-skim zločinima fašizma. Zasluga šesde-setosmaša bio je poziv na obradu prećuta-ne prošlosti i na solidarnost sa žrtvamafašizma. U Jugoslaviji su u istom periodubili aktivni porodični i ideološki herojskiantifašistički uzori. Dok je u Nemačkojodrastanje bilo lišeno uzora oca, u Tito-vom režimu su očevi borci bili vrlougledni. Različiti obrasci poistovećivanjasa roditeljima formirali su različite gene-racijske profile: antipatricentrični i patri-centrični antifašizam. Međutim, suočava-nja sa zločinima najbližih nisu statična.Tridesetak godina kasnije istraživanja supokazala da unuci nacista nisu bili kadrida prihvate prošlost dedova. “Moj dekanije bio nacista” bila je reakcija dvadese-togodišnjaka početkom 21. veka u Ne-mačkoj (Welzer, 2002). Na delu je bilosuprotno genealoško poistovećivanje.Dok su sinovi šesdesetosmaši prozivaliočeve, “unuci-revizionisti” branili su de-dove. Da li će ritam ovih sumnji u pretkei kolebanja zaraziti potomke balkanskihzločinaca danas je teško reći, jer se ovdejoš uvek sinovi ne pitaju o prošlosti oče-va. Stara je izreka: “Oci jedoše kiselogrožđe, pa i sinovima trnu zubi”. Kakvesu prekretnice potrebne da izbije šokzbog potisnutog genocidnog ponašanjanajbližih i kakve će biti odbrane od togšoka? Sudeći po priloženom reagovanjučitalaca to se u Srbiji neće zbiti uskoro.Treba biti slep pa ne videti da nema orga-nizovanog rada na kritičkom sećanju, paotuda kasni i izmirenje. Svuda se moradekonstruisati službena slika naših žrtavai tuđih dželata, a istorijat ovoga odnosauporno moralizovati. Tužilaštva za ratnezločine ne mogu zameniti rad na kritič-kom sećanju, koji je bolan i moralizator-ski. Odgovornost se ne utvrđuje zbog os-

vete, nego zbog istorijske pravde i mora-la. Izvinjenja političara nisu dovoljna.Ako se u porodicama “patriotskih” bora-ca širom Zapadnog Balkana jave sukobioko očeve prošlosti, neće to biti znak kri-ze, nego sazrevanja. Međutim, kako da-nas izgleda, a sudeći po (1) službenimverzijama prošlosti, (2) radovima savre-menih istoričara, ali i po (3) mišljenjuobičnog čoveka, sazrevanje ove vrste jošje daleko. Jula 1995. u Srebrenici je srp-ska vojska pobila nekoliko hiljada Boš-njaka (nema saglasnosti oko tačnog bro-ja), a mesec dana kasnije u “Oluji” je, ka-ko piše splitski sociolog Srđan Vrcan,hrvatska vojska ubila oko 800 uglavnomsrpskih starica i staraca i spalila oko dese-tak hiljada srpskih kuća. Genocidna poli-tika u Hrvatskoj pravdana je tezom da na-rod koji se brani ne može činiti genocid(Vrcan, 2007: 45-46). Na sličan način je uBeogradu obeleženo 10 godina “oslobođ-enja” Srebrenice 17. maja 2005. na tribi-ni na Pravnom fakultetu. Ispada da od-brambeno istrebljenje navodno genocid-nog naroda nije genocid. Kako se lako dazapaziti, onda kada se tuđi zločin rastu-mači kao genocid, vlastiti genocid ispadaobičan zločin.

Detraumatizacija genocida

Drugi obrazac detraumatizacije genoci-da je kada se ovaj svaljuje na pojedince itumači kao eksces. Time se rasterećujekolektivna dimenzija odgovornosti zazločin, koja na neki način ipak postoji.Zamagljava se, naime, okolnost da je od-govorna i politika vladajućih stranaka ielita i da se ta vrsta odgovornosti ne možedo kraja individualizovati. Treba se oslo-boditi pogrešne pretpostavke da ne posto-ji nikakva kolektivna odgovornost za ma-sovne zločine, nego samo individualna.Ako i ne postoje kolektivna krivica ni od-govornost celog naroda, postoji kolektiv-na odgovornost šireg kruga kreatora isprovodnika genocidne politike. Osimneposrednih egzekutora i njihovih nalo-godavaca odgovoran je i širi krugpodstrekača i pomagača. Dakle, nije bašsvaka kolektivna odgovornost fikcija, ia-ko se ne može uvek definisati u krivično-pravnom smislu. Ako se uz rečeno ima naumu i to da postoji i moralna kolektivna ipolitička odgovornost šovinističke inteli-gencije, koja je na svim stranama osmišl-javala nacionalizam (Jakšić, 2005: 29-30)koji je završio u genocidu, onda je još te-že odbaciti pojam kolektivne odgovor-nosti. Sve u svemu, dosta toga upućuje nazaključak da je prošlost još uvek aktivna

i da o stupnju nacionalizma prilično po-uzdano svedoči odnos prema zločinimavlastite nacije. Lako je pojmljivo da što jemanje samokritike, to je nacionalizamnormalniji. Umesto isticanja nacionalneodgovornosti i negovanja sećanja na trau-matični vlastiti zločin, danas su na Balka-nu hegemone ideologije koja detraumati-zuju zločine vlastite nacije. Detraumati-zacija je posvakodnevljavanje zločinakoja vodi njihovoj trivijalizaciji. Detrau-matizacija, koja osmišljava neshvatljivezločine nužnom odbranom, istovremenoih relativiše, trivijalizuje i lagano prepuš-ta zaboravu. Ako je to tako, da li se samona mitski način Aušvic, Jasenovac i Sre-brenica mogu sačuvati od istoriziranjakoje ih lišava traumatskog karaktera?Svakako ne, jer u mitskom kontekstu, gdesu zločini agensi iracionalnih sila zla (zlesudbine, urođenih crta Drugog, geopoli-tičke i sl.), trauma traje i održava se u iz-dvojenom prostoru koji se ne može eg-zaktno razjasniti. Ipak, koliko god bilinaizgled apsurdni, traumatični zločiniimaju realni interesni sklop. Aušvic se nemože izdvojiti iz konteksta nemačkog ra-sističkog kapitalizma i eksploatacije lo-gorske radne snage, Jasenovac je neod-vojivi segment hrvatskog fašiziranog šo-vinizma, a Srebrenica vrh ledenog bregavelikosrpskog genocidnog hegemonizma.Dakle, trauma nije neshvatljivi upad ira-cionalnog, niti eksces, već ekstremni iz-raz dubljeg strukturnog toka. Otuda je sa-mo na prvi pogled zločin apsurdan, neob-jašnjiv i besmisleni čin. U realnosti, pak,jeste konstitutivni deo interesa užih ili ši-rih društvenih grupa. Rasistička SS pe-danterija je strukturni segment nemačkereakcije na prosvetiteljstvo, faza procesarazaranja uma, Srebrenica je genocidnisegment četništva, a ustaštvo je fašističkiprodužetak hrvatskog šovinizma. Rečju,ovi zločini su deo trajnijih struktura, a neekscesi.

Patriotizam kao nacionalizam

Lako je pojmljivo zašto je hegemonojmisli o društvu ovaj pristup stran, zaštose u revizionističkoj istoriografiji ignori-še, a u službenom poretku sećanja veštozamagljava. Jedan od važnih uzroka tomeje relativizovanje antifašizma i jačanjeanti-antifašizma. Građanski rat u Jugosla-viji 1990-ih neobjašnjiv je bez pratećeggrađanskog rata sećanja. “Revolucijuzdesna” skoro svuda su poveli bivši levi-čari - konvertiti. U Srbiji je Ravna Goraslužbeno ustoličena kao mesto prvog srp-skog antifašističkog ustanka, zauzimanje

(p)ogledi

PLAMENnovi

39

Beograda 1944. i Sremski front danas suviše mesta komunističkih zločina negooslobođenja, kvislinzi se probijaju kaožrtve, a 7. juli 1941. je od Dana Ustankapreobraćen u dan kada je Srbin ustao naSrbina. Nakon 2000. ova nastojanja ugra-đena su u službeni poredak sećanja: repu-blika je ostala bez Dana Republike, pa-sivni četnici su proglašeni antifašistima,kvislinzi za razumne političare, prome-

njeni su antifašistički nazivi ulica, a uprazničnom kalendaru dominiraju crkve-ne slave i sveci. To što se navođenjemproizvoljnih brojeva žrtava komunistič-kog nasilja nova istorija socijalizma pišedžepnim računarom, jeste važno pokrićerestaurativnog zaokreta kulture sećanja.Jačanje antikomunizma svuda je neza-mislivo bez potiskivanja i ignorisanja an-tifašizma. I van Srbije nacionalisti ne-voljno pominju fašizam (jer su svesnisrodnosti fašizma i nacionalizma), a anti-fašizam nasilno nacionalizuju ili prikazu-ju kao komunističku floskulu. Patrioti-zam se svuda centrira oko nacionalizma,a izdaja oko jugoslovenstva, internacio-nalizma i mondijalizma. Poredak sećanjana Zapadnom Balkanu uspešno je sužen ipročišćen - nacionalizovan. Službenopriznanje četničkog antifašizma u Srbiji2004. iziskivala je nova vizija nacionalnesrpske države, kao što je desetak godinaranije ista potreba u Sloveniji i u Hrvat-skoj tražila nacionalni domobranski anti-fašizam i nove spomenike umesto nadna-cionalnih partizanskih obeležja. Nije do-voljno reći da su svuda potrebe vladaju-ćih elita filter koji propušta samo korisnu

prošlost. Treba dodati i to da su pomenu-ti procesi ne samo prisutni kod svih novihbalkanskih država, nego su i nerazmrsivopovezani, pa se ne mogu izolovano objaš-njavati. Na svim stranama je izmenjenodnos prema antifašizmu, jer antifašizamnije nužan nacionalistima kao ideološkioslonac, kao što je npr. bio komunistimana vlasti. Štaviše, smeta im. Zato je sko-ro preko noći službeno klatno od levičar-

skog komunističkog dekretiranog antifa-šizma otišlo udesno, u ekstremni antiko-munistički anti-antifašizam. U Srbiji jeovaj zaokret ozvaničen tek nakon padaMiloševića, jer je SPS dugo koristila an-tifašizam u unutrašnjoj i spoljnopolitič-koj propagandi.

Iako realni antifašizam zamire, antifa-šistička frazeologija još uvek se koristi.Ne treba mnogo kritičnosti da se vidi ka-ko se zbog saobražavanja Evropi antifaši-zam u celini ne napušta, nego se naciona-lizuje, relativizuje, dekomunizuje i de-centralizuje. U unutrašnjoj upotrebi ozva-ničavanje četničkog i domobranskog an-tifašizma treba da pokaže da su i “našipatrioti”, a ne samo “odnarođeni komu-nisti”, u Drugom svetskom ratu bili napravoj strani. Srpski “demokratski nacio-nalisti“ trude se da reakcentovanjem anti-fašizma osmisle “dobri nacionalizam“,dok je kod ekstremnih nacionalista faši-zam salonska stvar, tj. oblik najdosledni-jeg nacionalnog osećanja. Smeštena iz-među ova dva pola srpska vladajuća elitaje trgovinom u parlamentu 2004. uspelada legalizuje nacionalni antifašizam, kaoposlednja u tom poduhvatu novih balkan-

skih država. Nacionalnooslodilačka reto-rika skoro je svuda potisla narodnooslo-bodilačku. Makedonci i Albanci čiste an-tifašizam od komunista, prosrpski deoCrne Gore je za pomirenje partizana i čet-nika, Srbija, Hrvatska i Slovenija su lega-lizovale nekomunistički četnički i domo-branski antifašizam. Antifašizam se ne-retko i priprosto nacionalizuje. Tako jenpr. Srbima u BiH danas potreban iskon-struisani četnički antifašizam u istorij-skom utemeljenju entitetskog suvereni-teta. Iz sličnih razloga Hrvati odbacujujugoslovenski antifašizam. U hrvatskojgeografiji sećanja dugo je ignorisan Ja-senovac, jer je ustoličen Blajburg kaoglavno službeno žrtveno mesto hrvatskedržave. Iako u Ustavu Hrvatske napadnostoji da je antifašizam temelj hrvatskedržavnosti (Ustav Republike Hrvatske),ovaj je nacionalizovan i očišćen od Srbai levice. Verovatno nije neobično što se utom sklopu Pavelićevim ćerkama 2006.vraćaju stanovi (Pavelićevim ćerkamavraćaju stanove, 2006). Na drugoj straniu Ustavu SRJ, Ustavu Republike Srbije iu Ustavnoj povelji Državne zajedniceSCG nema ni pomena antifašizma (Us-tavna dokumenta). Nema ga ni u NacrtuUstava Kraljevine Srbije iz 2001. (Niko-lić, 2001), niti u Ustavu Republike Srbi-je iz 2006. (Ustav Republike Srbije2006). Da li je hrvatskoj eliti 1990. biopotreban antifašizam u Ustavu samo za-

to da bi zamaglili neslužbeno amnestira-nje ustaštva i fašističku prošlost NDH?Da li je u Srbiji izostao antifašizam nanajvišem zakonskom nivou zbog rašire-nog uverenja da kod Srba nije nikada bi-lo fašizma? Bilo kako bilo, svuda trebarazlikovati verbalni od realnog antifašiz-ma. Verbalno saobražavanje antifašizmadanašnjici i budućnosti nacionalne drža-ve svakako ne pripada strukturnom anti-fašizmu, nego etnocentričnom anti-anti-fašizmu. Zašto? Prosto rečeno zato, štoonaj ko neće da govori o nacionalizmutreba da ćuti o antifašizmu. Neće se pre-terati ako se kaže da slabljenje i reakcen-tovanje antifašizma olakšava tumačenjezločina vlastite nacije kao incidenata. Daje antifašizam ugrađen u suočavanje sazločinima, bilo bi daleko jasnije da nijereč o incidentima, nego o lako zapaljivimnacionalističkim strukturama. U ovomprilogu markira se ova zapaljivost i upo-zorava na potrebu negovanja sećanja nazločine vlastite grupe. Još više od toga, tosećanje bi trebalo negovati kao traumu.Verovatno je trauma najbolnije sećanje.To je razaranje smisla istorijskog iskustvai istorijske svesti, nešto što se ne da ob-

(p)ogledi

PLAMENnovi

40

jasniti postojećim iskustvom niti siste-mom tumačenja. Nemačka trauma je Ho-lokaust, hrvatska je Jasenovac, a srpska jeSrebrenica. Tek kada istorijsko mišljenjeotvori traumatski segment iskustva i suo-či se sa njim, trauma postaje konstruktiv-na jer uključuje prošlost u budućnost.Treba biti načisto s tim da je prošlost nasvim stranama prepuna neslavnih senki.Danas se to ne vidi, jer rad na prošlostinije samo ideologija, nego i unosna delat-nost i zabava. U aktuelnom građanskomratu sećanja, izmišlja se, domišlja i in-strumentalizuje prošlost. To je smišljenaaktivnost u kojoj se prožima komercija-lizacija, politizacija i zabava.

Kako prepoznati instrumentalizovanukulturu sećanja? Već je rečeno da je kodnje etnocentrični interes vrhovni kriterijobjektivnosti. Pomenut je ratnocentričnii monumentalni obrazac naracije kod se-lekcije poželjne prošlosti. Prisustvo kon-fesionalnih sadržaja takođe nije njenanebitna crta, naročito vidljiva u rekleri-kalizaciji prazničnog kalendara, čime selakše reguliše svakodnevica života.Slavljenjem neistina, kao što su npr. rođ-enje i vaskrs Hrista podstiče se fatalistič-ko, a ne kritičko mišljenje. Pored reče-nog, u organizovano sećanje unosi se niziskonstruisanih nultih časova. U tomsmislu upadljivo je rekonstruisanje i iz-mišljanje prošlosti kod novih balkanskihdržava. Nova službena sećanja prepunasu upotrebljivih sadržaja: slavnih istorij-skih pobeda, misionarskih konfesionalnihuloga, nultih časova, domovinskih rato-va, oslobođenja i sl. Kod osnivačkih da-tuma pretežu ustanci i oslobođenja. Nikone govori o osvajanju teritorija, svi govo-re o oslobađanju, govore o tuđem genoci-du, a skrivaju vlastiti genocid i sl.

Nasuprot rečenom, kritička kultura se-ćanja u osnovne priče o vlastitoj grupiuključuje i senke prošlosti. Tek kadaidentitet (samoviđenje) nacije postaneambivalentan i kada se npr. srpska i hr-vatska prošlost oceni kao skup slavnih ineslavnih sadržaja postaje moguće ras-poznavanje skrivenih osvajanja kod eufo-ričnih oslobađanja i otkrivanje restauraci-je kod tobožnjih revolucija. Za razliku odmonumentalnog, ovakvo višeslojno viđe-nje prošlosti bi olakšalo međunacionalnusaradnju. Zarad istog cilja trebalo bi isti-cati elemente kontingentnosti, prekida idiskontinuiteta u istorijskom iskustvu,namesto sudbinskih monumentalnih i žrt-venih vertikala. Kod kritičke kulture se-ćanja, prošlost prestaje da bude sudbina,istorija postaje otvorenija za alternative, asve to širi vidike budućnosti i podstiče to-

lerantniji suživot u sadašnjici. Naravnoda bi bilo pogrešno misliti da je neetno-centrična slika prošlosti relativna, samozato što je višeperspektivna i manje kon-fliktna.

Kultura priznavanja

S tim u vezi treba skrenuti pažnju i naneosnovanost etnocentrične bojazni dauporne optužbe na koje se ne uzvraćamogu biti kontraproduktivne jer tobožestvaraju zajednicu postiđenih obeleže-

nih stidom. Drugim rečima, upornopodsećanje iz vana na naš besprimernizločin može tobože postati parališućikompleks zajednice obeleženih kojatraži poreklo u zločinu bez obzira da liga pozdravlja ili osuđuje. Tako ispadada Jasenovac treba lišiti traumatskogkaraktera i pretvoriti u mesto običnogmasovnog zločina samo zato što su gaSrbi instrumentalizovali 1990-ih. Trebali na sličan način detraumatizovati Sre-brenicu samo zato što je opasna po su-verenitet Republike Srpske? Nipošto.Na sličan način ni ostale zločine ne tre-ba zaboravljati, iako sigurno jesu važanaktuelan izvor političkih sukobljavanjabivših jugoslovenskih republika. Da bizločini ostali konstruktivna opomena zabudućnost nužan je sinhroni prosvećenisrpsko-hrvatsko-bošnjački rad na seća-nju lišen balansiranja žrtava. Ne trebakriti činjenicu da su Bošnjaci u posled-njem ratu najviše stradali, ali ni to da suSrbi pretrpeli najveći progon. Dakle,zločine ne treba uravnotežavati, ali jeuslov toga da svaka strana treba da ne-guje ne samo traumu žrtve svoje nacije,nego i traumu zločina vlastite etničkegrupe. Još je Gete zapazio da istinske li-

beralnosti nema bez priznavanja. Važnacrta prosvećene kulture sećanja jeste ikultura priznavanja, a toga nema kodnacionalizma. Ako se ozbiljno primi kznanju da je prošlost oružje, onda bi upreko potrebnom “Muzeju stida Zapad-nog Balkana” svakoj naciji trebalo obe-zbediti prostoriju.

Koliko je ovaj napor realističan? Mož-da i treba dati za pravo onima koji tvrdeda smo još daleko od naznačene samokri-tičke svesti. Ne samo stoga što su u cen-tru neprikosnovene žrtve vlastite grupe,

nego i otuda što sve češće druge okrivlja-vamo samo zato što nas optužuju. Naime,kako danas stvari stoje, Hrvati ne moguSrbima oprostiti Jasenovac, a isto takoSrbi ne opraštaju Bošnjacima Srebrenicu.Svaki konzervativac će se složiti s tim danema ništa gore nego kada jedan narodgradi identitet na osećaju vlastite krivice,pogotovo one za genocid. Zbog toga sene daj bože može desiti da mladi izbegnuod svoje nacije u kosmopolitizam. Upra-vo zato slepi patrioti preporučuju vlastituverziju izmirenja sa zločinima koje poči-va na disciplinovanju žrtava, tj. na objaš-njenju da je naš zločin samo običnouzvraćeno nedelo. Međutim, to podstičedrugu stranu da uzvrati istom “logikom”.

Tome nasuprot, u ovom prilogu predla-že se nešto drugo. Da bi se spirala uza-jamnog pojačavanja isključivosti bar do-nekle ublažila trebalo bi doslednije pro-mišljati kulturu priznavanja (Petrović,2005: 132-161; Kuljić, 2006: 273-328).Treba razlikovati korisnu prošlost od ras-položive, a produktivno sećanje od onogkoje otvara neprogresivne sukobe. Ta-kođe ne treba robovati strahu od zabora-va, već se treba setiti budućnosti, a ne sa-mo brinuti se o budućnosti prošlog. Ako

BraÊa po zloËinu: »etnici i ustaπe likuju nad svojim ærtvama

(p)ogledi

PLAMENnovi

41

se samokritičnost ove vrste ne može oče-kivati od političara, može od nezavisnihintelektualaca i studenata. Koliko god daje iluzorno verovati da bi u bližoj buduć-nosti politički korisno sećanje na etno-centričnu traumu vlastite žrtve moglo uz-drmati samokritično sećanje na traumu ozločinu vlastite grupe, to ipak nije razlogda kritička kultura sećanja odustane odovog načela. Uostalom, neko bi morao dapočne. Verovatno bi čak prva uzvratna re-akcija druge strane bila zlurada i trijum-falistička, iako ne bi trebalo isključiti nisličnu samokritičku reakciju. Možda bipredložena odbrana od čežnje za porek-lom mogla oslabiti radikalnu desnicu. Sa-mo nas sećanje na zločine vlastite naci-je može sačuvati od toga da u brdu leševadruge nacije ne vidimo samo svoju sra-motu, nego i vlastitu krivicu. Tamo gdestid svedoči o zločinima manja je sprem-nost za prevladavanjem prošlosti nego ta-mo gde o zločinu govori osećaj krivice.Stid pokazuje nepotpunu odgovornost.Zločina se stide oni koji smatraju da jenacionalna strategija bila valjana, ali tak-tika pogrešna. O zločinu nacije kao real-noj krivici govore oni koji drže da je istrategija bila katastrofalna. Stvaralačkahumanistička inteligencija trebalo bi dapodstakne novu kritičku kulturu sećanja.Bez izmene naučne kulture nemoguće jeočekivati promjene u političkoj kulturi.Posle svakog državnog i nacionalnog po-raza vlastita nedužnost je bila najčešćialibi. Istinska alternativa nedužnoj inteli-genciji, koja se takođe predstavlja kao žr-tva, jeste odgovorna inteligencija kojatreba da se kritički suoči sa vlastitim ulo-gom pre svega u normalizovanju nacio-nalizma. Lako je pojmljivo da “nedužni”i “žrtve” nisu kadri da preuzmu odgovor-nost, jer traže odštetu. Pošto je upravo“nedužnost” tipični samoopis današnjeg“patriotskog” intelektualca, na delu jemasovna intelektualna neodgovornost.Nema samorefleksije niti prihvatanja od-govornosti za huškanje na rat, a baš to bitrebalo danas da bude izraz intelektual-nog sazrevanja i odrastanja. U vezi s timbi svladavanje mitske slike slavne nacio-nalne prošlosti trebalo da bude doprinosintelektualaca stvaranju evropske svesti.Nije prazna utopija nadati se da istorijuevropskih zemalja u budućnosti nećemoupoznavati slušajući priče o njihovimsvetlim nacionalnim mitovima, nego takošto ćemo pratiti kako se narodi i državekritički suočavaju sa vlastitim mitovima.To bi bio najdublji smisao prosvećenogsećanja. Međutim, iluzija je misliti da jesavremeni globalizovani kapitalizam za-

interesovan za prosvećeno sećanje ovevrste. Iako je multinacionalnom kapitalupotreban miran prostor, vera da će globa-lizacija i tržište spontano doneti izmirenjenije više od nadahnutog nagađanja. Preće biti da suzbijanje ili bar slabljenje ne-progresivnog građanskog rata sećanjatraži neprofitne posrednike. Na Balkanunaročito.

Literatura i izvori:

1. Jakšić, Božidar (2005), Buka i bes - O pravuna kritičko mišljenje, Požarevac: Centar zakulturu.

2. Kuljić, T. (2006), Kultura sećanja - teorijskaobjašnjenja upotrebe prošlosti, Beograd, Čigo-ja.

3. Pavelićevim ćerkama vraćaju stanove, Politika1.09.2006. str.2.

4. Petrović, Nebojša (2005), Psihološke osnovepomirenja - između Srba, Hrvata i Bošnjaka,Beograd: Institut za psihologiju Filoz.fak.

5. R¸sen, Jˆrn (2001), Zerbrechende Zeit (2001),Kˆln: Bˆhlau.

6. Nikolić, Pavle (2001) Ustav Kraljevine Srbije- Srbija na tragu svog vaskrsa, Beograd.www.clds.org.yu/pdf-s/UstavPavleNikolic.pdf

7.Ustav Republike Hrvatske www.vla-da.hr/Download/2002/11/11/USTAV__REPU-BLIKE__HRVATSKE.doc - Ustav Hrvatske

8. Ustav Republike Srbije (2006) proju-ris.org/DOC/zakoni/ustavno_pravo/drza-va_i_ustav/01.USTAV_REPUBLIKE_SRBI-JE_2006.pdf

9. Ustavna dokumenta www.ccmr-bg.org/zako-ni/zakoni.htm

10. Vrcan, Srđan (2007), Nema genocidnih naro-da, ali ima genocidnih politika (odlomak izknjige S.Vrcan, Nacija, nacionalizam i moder-na država, Zagreb 2006), Helsinška povelja,Beograd, g.XII, br.103-104.

11. Welzer, Harald, u. a. (2002), “Opa war keinNazi” - Nazionalsozialismus und Holocaustim Familienged‰chtnis, Frankfurt: Fischer.

_____________

* Deo ovog priloga pod naslovom “Trauma se-ćanja” objavila je Politika 15.03.2007. Usledi-le su reakcije čitalaca koje svedoče o tome daobični ljudi ne prihvataju ovaj način suočava-nja sa prošlošću.

Dorćolac (), 15.03.2007, 17:26Treba muzej stida! Ali najpre u EVROPI, usvakoj KOLONIJALNOJ zemlji! Dakle, nekapočnu od sebe - neka nam daju primer! Jer,žele da se u svemu na njih ugledamo... Mis-lom da je ovaj gospodin profesor kompetentanda ih na to potseti. Pa - neka ovaj svoj tekst,malo modifikovan, pošalje vladama i mediji-ma Engleske, Francuske, Španije, Portugalije,Nemačke, Belgije, Holandije i Italije! Na vid-nom mestu u muzeju treba istaknuti GENO-CID koji su oni vekovima sprovodili nad na-rodima koji su bili žrtve njihovog kolonijaliz-ma!

Milenko (), 15.03.2007, 12:17Kada bi cenjeni profesor bio spreman da čujeglas srpskih žrtava,možda bi iz zadatih premi-sa izvlačio drugačije zakljucke. Shvatao on toili ne, Srbima je mučno da raspravljaju o bilokakvim predlozima za katarzu i pomirenje,sve dok se srpske žrtve ralativizuju. PresudaMSP je stavila tačku na 15 godina guslanupesmicu o Srbima kao jedinim zlocincima ubalkanskim ratovima. Medjutim, srpske žrtve idalje vape.

Prvoslav Filimonovic (), 15.03.2007, 04:42G. Profesore, ne pada mi na pamet da gajimtraumu i osećam stid i krivicu za zločine kojenisam počinio. Počinioce treba privesti sudu ikazniti. Što se vas tiče možete da osećate štagod hoćete, samo nemojte molim vas optereći-vati ovaj narod sa traumama i krivicama kojenije zaslužio. I onako im je već svega dosta.

chicha (chiche_miche@yahoo.com),15.03.2007, 01:26 Nije mi jasno zašto naš profesor nam sprovodidirektivu Evrope da napravimo muzej stidaZapadnog Balkana, što Evropa, toliko kultur-nija, ne napravi prvo svoj muzej, popravo mu-zejčinu. Ko je posle Tita širio mržnju u medijei to podržavao između republika i naroda, koje naoružavao taj raspaljen narod, ko je priz-navao nezakonite unilateralne secesije sapljačkom svega i svačega i sad ni manje ni vi-še Srbi treba da neguju sećanja na zločinevlastite grupe i da pristaju na šok terapiju.Premnogo je čak i od profesora!Bursać je toprekrasno objasnio, a mi sad namesto tih štose ljuljaju u jahte i jet setove treba da se leči-mo elektrošokovima. Mnogi zaista misle da jenarod toliko lud!A koliko su zločina naprav-ljeni samo za poslednjih sto godina širom sve-ta, nema dovoljno struje za te elektrošokove.Za mnoge glavno je da Srbi legnu na brašno,da bi si smirili svoju savest.

Nikoletina Bursać (), 14.03.2007, 22:43Neka mi neko od novokomponovanih vernikabilo koje vere u banana državicama na Balka-nu objasni značenje: “Ko tebe kamenom, tinjega hlebom (kruhom)”, ili “Onome ko teudari po jednom obrazu, pruži i drugi”. Rđav,zao čovek, čovek bez milosrđa, može da budeformalni pripadnik religije ali nije vernik. Re-ligija i različite etničke grupacije su zloupo-trebljene od ljudi nečasnih namera za razbija-nje života na prostoru na kojem se sukobljava-ju interesi moćnih sila. Zločini su pravljeni neu ime nacija ili religija, nego u ime moćnikakojima sadašnjost donese, za nas obične, nesa-gledivu korist. Nemaju oni traume. Zašto po-kušavati većini stradalnika (pripadnici nacija,nezaštićeni, mobilisani, gurnuti u rovove sajedne i druge strane) naturati traume zbog zlo-čina pojedinaca ili grupa organizovanih od tzv.nacionalnih političkih elita u službi tuđih inte-resa. U ratu nisam dozvoljavao da se u momprisustvu druge nacije karakterišu kao zloči-načke, a ne prihvatam ni da je moja nacijazločinačka. Zločina je bilo, ne treba ih skrivatinego treba izvesti pred lice pravde njihove or-ganizatore i počinioce, a najveći zločinci suoni koji su uveli rat razbijajući SFRJ. Oni sunapravili zločin protiv mira, a svi ostali su sa-mo posledica.(http://www.politika.co.yu/komen-tar.php?nid=22324).

Napomena (TK): Iako su prikazane reakcije nedo-voljna osnova za šire zaključke, ipak se možerazabrati paradigmatična odbrambena reakcijaobičnog čoveka, čitaoca “Politike”u Srbiji.Vidljivo je nastojanje za decentriranjem, isto-rizacijom i balansiranjem zločina vlastite naci-je. Upozorava se na potrebu (1) uzimanja uobzir ostalih balkanskih, evropskih i svetskihzločina, i na (2) reaktivnu prirodu srpskih zlo-čina. Odbacuje se svaka vrsta kolektivne na-cionalne krivice, a vidljiv je i otpor relativiza-ciji žrtava vlastite nacije. Skreće se pažnja naodgovornost pre svega organizatora (domaćihi stranih elita), a tek potom individualnih poči-nilaca. Nije nezanimljiva opomena čitaoca datraume treba nametati moćnima, a ne običnomčoveku. Da li je to moguće ?Teško, kao što je malo verovatno da običančovek u krizi hladno i odmereno rasuđuje oprošlosti. Objektivni sud o prošlosti svakakoje socijalno uslovljen. Može li, naime, siroma-šan i egzistencijalno ugrožen čovek imati ne-zavisan sud o prošlosti i prihvatiti složenu vi-šeslojnu istinu o njoj ili mu je možda bližaprošlost prožeta nadom ili mržnjom (romanti-zovana ili demonizovana) i redukovana na la-ko prihvatljivu manihejsku shemu dželat-žrtva? Nije bez razloga američki istoričarHenri Adams zapazio da je istorija najaristo-kratskija književna aktivnost, jer obavezuje is-toričare da budu bogati koliko su i obrazovani.U relativno stabilnom društvu neopterećenomprošlošću toplo pamćenje i hladna istorija suodsečnije razdvojeni nego kod kriznih društa-va opterećenih revanšizmom, gde se pamćenjei istorija prožimaju, a u trajnijim krizama čak istapaju do neprepoznatljivosti.

(p)ogledi

PLAMENnovi

42

Da li je pametno da netko, tko nije stručnjak za ekonom-ska i društvena pitanja, izražava svoje mišljenje o soci-jalizmu? Vjerujem, zbog niza razloga, da jest.

Promotrimo najprije ovo pitanje s točke znanstvenog znanja.Moglo bi se pomisliti, da nema temeljnih metodoloških razlikaizmeđu astronomije i ekonomije: znanstvenici iz oba područjapokušavaju otkriti zakone općenito prihvatljive za jasno određe-nu grupu fenomena s namjerom da ih međusobno povežu na štoje moguće jasniji način. Međutim, takve metodološke razlikeipak postoje. Otkrivanje općenitih zakonitosti u području eko-nomije je otežano mnogim čimbenicima koje je vrlo teško oci-jeniti izvan konteksta u kojem se pojavljuju. Uz to, iskustvoskupljeno od početaka takozvanog civilizacijskog perioda ljud-ske povijesti se – kao što nam je dobro poznato – velikim dije-lom nalazilo pod utjecajem i ograničenjem uzroka koji nisu biliisključivo ekonomske prirode. Na primjer, većina velikih drža-va u povijesti svoje postojanje zahvaljuje osvajanju. Osvajačkinarodi prometnuli su se, u pravnom i ekonomskom smislu, uprivilegiranu klasu osvojene zemlje. Uzeli su u svoje ruke mo-nopol vlasništva nad zemljom i imenovali svećenstvo iz svojihvlastitih redova. Svećenici su svojom kontrolom nad obrazova-njem omogućili institucionaliziranje klasne podjele društva istvorili sistem vrijednosti kojim će se ljudi od tada, često u ve-likoj mjeri nesvjesno, voditi u svom socijalnom ponašanju.

Međutim, povijesna tradicija je, da se tako izrazimo, još od ju-čer; nigdje još nismo prevazišli ono što je Thoresten Veblennazvao „predatorskom fazom“ ljudskog razvoja. Ekonomske či-njenice koje možemo promotriti spadaju u tu fazu, pa čak i onizakoni koje iz njih možemo izvesti nisu primjenjivi na druge fa-ze. Budući da je stvarna svrha socijalizma upravo u napretku iprevazilaženju predatorske faze ljudskog razvoja, ekonomskaznanost u svom sadašnjem stanju može baciti malo svjetla nasocijalističko društvo budućnosti.

Predatorska faza ljudskog roda

Osim toga, socijalizam je usmjeren prema socijalno-etičkomcilju. Znanost, međutim, ne može stvarati ciljeve i, još manje,unositi ih u ljudske duše; znanost ih, u najbolju ruku, može op-skrbiti sredstvima za ostvarenje određenih ciljeva. Međutim, cil-

jeve same stvaraju osobe s etičkim idealima, i – ako ovi ciljevinisu mrtvi, već puni života - prihvaćaju ih i pronose mnogi dru-gi koji, napola nesvjesno, određuju tijek polagane evolucije dru-štva.

Zbog ovih razloga, trebali bi biti oprezni da ne precijenimoznanost i znanstvene metode kada se bavimo ljudskim proble-mima; i ne bismo trebali pretpostaviti da su stručnjaci jedini ko-ji imaju pravo izraziti se o pitanjima koja se tiču organizacijedruštva.

Nebrojeni glasovi već neko vrijeme tvrde da ljudsko društvoprolazi kroz krizu, i da mu je stabilnost ozbiljno uzdrmana. Ka-rakteristično je da u takvoj situaciji pojedinci osjećaju ravnodu-šnost ili čak neprijateljstvo prema grupi, maloj ili velikoj, kojojpripadaju. Za potrebe ilustracije onoga o čemu govorim, navestću jedan primjer iz osobnog iskustva. Nedavno sam s inteligent-nim i dobronamjernim čovjekom razgovarao o prijetnji novograta, koji bi, po mome mišljenju, ozbiljno ugrozio egzistencijučovječanstva, i primijetio sam kako bi samo supranacionalna or-ganizacija mogla predstavljati zaštitu od takve opasnosti. Na tomi je moj gost vrlo mirno i hladno odgovorio: „Zbog čega ste ta-ko duboko suprotstavljeni nestanku ljudske vrste?“

Siguran sam da prije samo stotinu godina nitko ne bi tako ola-ko dao izjavu ove vrste. To je izjava čovjeka koji je uzalud nas-tojao pronaći ranotežu unutar sebe, i ima sve manje i manje na-de za uspjeh. Ona je izraz bolne samoće i izolacije od koje toli-ki broj ljudi danas pati. Što je uzrok ovome? Postoji li izlaz?

Takva pitanja je lako postaviti, međutim, teško je na njih od-govoriti s određenom razinom sigurnosti. Usprkos tome, morampokušati najbolje što mogu, iako sam vrlo svjestan činjenice dasu naši osjećaji i stremljenja često proturječni i nejasni i da se nemogu izraziti lakim i jednostavnim formulama.

Čovjek je istovremeno pojedinačno biće i društveno biće. Kaopojedinačno biće, on pokušava zaštititi svoju vlastitu, i egzisten-ciju onih koji su mu najbliži, zadovoljiti svoje osobne potrebe, irazviti svoje unutrašnje sposobnosti. Kao društveno biće, onnastoji zadobiti priznanje i privrženost drugih ljudi, sudjelovatiu njihovim zadovoljstvima, tješiti ih u njihovoj tuzi, i poboljša-ti njihove društvene uvjete. Samo postojanje ovih različitih, čes-to konkfliktnih stremljenja čini specifičan čovjekov karakter, injihova specifična kombinacija određuje mjeru u kojoj pojedi-

Albert Einstein:ZZaaππttoo ssoocciijjaalliizzaamm??

(p)ogledi

PLAMENnovi

43

nac može postići unutrašnju ravnotežu i u kojoj može doprinije-ti dobrobiti društva. Vrlo je moguće da je relativna snaga ovihdvaju poriva najvećim dijelom određena naslijeđem. Međutim,osobnost koja se konačno pojavljuje najvećim je dijelom obliko-vana okruženjem u kojem čovjek sebe pronalazi tijekom svograzvoja, strukturom društva u kojem odrasta, tradicijom tog dru-štva, kao i njegovim vrednovanjem određenih oblika ponašanja.Apstraktni koncept “društva” individualnom ljudskom biću zna-či ukupnu sumu njegovih direktnih i indirektnih relacija s njego-vim suvremenicima, kao i sa svim ljudima ranijih generacija.Čovjek je sposoban misliti, osjećati, težiti i raditi sam; međutim,on je toliko ovisan o društvu – u svojoj fizičkoj, intelektualnoji emocionalnoj egzistenciji – da je nemoguće misliti o njemu, irazumijevati ga, izvan okvira društva. “Društvo” ga opskrbljujehranom, odjećom, domom, oruđem, jezikom, oblicima mišlje-nja, kao i većinom njegovog sadržaja, njegov život je omogućenradom i postignućima mnogih milijuna u prošlosti i sadašnjosti,skrivenih iza riječi “društvo”.

Zato je, očito, ta ovisnost pojedinca o društvu činjenica priro-de koja se ne može ukinuti - kao i kod mrava i pčela. Međutim,dok su svi životni procesi mrava i pčela utvrđeni do najsitnijegdetalja u vidu krutih, naslijeđenih instinka-ta, društven uzorak i međuodnosi ljudskihbića su i sami podložni promjeni. Memori-ja, kapacitet za izradu novih kombinacija,dar usmene komunikacije omogućili su raz-vitak među ljudima koji nije diktiran biolo-škim potrebama. Takvi razvici manifestira-ju se u tradicijama, institucijama, i organi-zacijama, u literaturi, u znanstvenim i inže-njerskim postignućima, u umjetničkim dje-lima. Ovo objašnjava, barem na jedan na-čin, kako čovjek može utjecati na svoj životpreko vlastitog ponašanja, kao i da u tomprocesu svjesno mišljenje i želja mogu ima-ti svoju ulogu.

Čovjek stiče kod rođenja, preko nasljeđa,biološku konstituciju koju treba shvatiti kaoutvrđenu i neizmjenjivu, kao i prirodne po-rive koji su karakteristika ljudske vrste. Nadalje, tijekom njego-vog životnog vijeka, on stiče kulturu koju usvaja od društva pre-ko komunikacije i preko mnogih drugih tipova utjecaja. Baš jeta kultura ono što je, s prolazom vremena, podložno promjeni ikoja određuje, u vrlo velikom opsegu, odnose između pojedincai društva. Moderna antropologija nas uči, preko paralelnog is-traživanja takozvanih primitivnih kultura, da se društveno pona-šanje ljudskih bića može vrlo snažno razlikovati, ovisno o pre-vladavajućim kulturnim obrascima i tipovima organizacije kojeprevladavaju u društvu. Na tome oni, koji nastoje poboljšatiljudski rod, mogu temeljiti nadu: ljudska bića nisu osuđena,zbog njihove biološke prirode, međusobno se uništiti i nisu iz-ložena na milost i nemilost okrutnoj, samo-nametnutoj sudbini.

Ako se zapitamo kako struktura društva i kulturni stav čovje-ka trebaju biti promijenjeni da bi ljudski život učinili zadovolja-vajući koliko je to moguće, neprekidno bismo trebali biti svjes-ni činjenice da postoje stanja koja smo nesposobni modificirati.Kao što je ranije spomenuto, biološka priroda čovjeka je, za svepraktične svrhe, nepodložna promjenama. Nadalje, tehnološki idemografski razvoj događaja u nekoliko zadnjih stoljeća stvori-la su stanja koja s nama ostaju za stalno. U razmjerno gusto na-seljenoj populaciji s proizvodima koji su neophodni za njenopostojanje, čvrsta podjela rada i visoko-centraliziran produkti-

van uređaj prijeko su potrebni. Vrijeme – koje se, gledajući una-trag, čini tako idilično – zauvijek je prošlo kada su pojedinci iligrupice mogle biti sasvim autarhične. Tek je malo preuveličava-nje reći da je čovječanstvo već sada planetarna zajednica proiz-vodnje i potrošnje.

Pojedinac i društvo

Sada sam dosegnuo točku gdje mogu pokazati ukratko štoprema meni čini bit krize našeg vremena. Radi se o odnosu po-jedinca prema društvu. Pojedinac je postao svjesniji nego ikadasvoje ovisnosti o društvu. Ali on ovu ovisnost ne doživljava kaopozitivan dobitak, kao organsku vezu, kao zaštitnu silu, već pri-je kao prijetnju njegovim prirodnim pravima, ili izravnu prijet-nju njegovom ekonomskom postojanju. Osim toga, njegov po-ložaj u društvu je takav da egoističke porive ljudske prirode ne-prekidno potiče, dok njegove društvene porive, koji su po priro-di slabiji, progresivno slabi. Sva ljudska bića, kakav god njihovpoložaj u društvu, trpe ovaj štetan proces. Nesvjesni zatvorenicivlastitog koristoljublja, oni osjećaju nesigurnost, usamljenost, ilišeni su naivnog, jednostavnog, i nesofisticiranog uživanja u ži-

votu. Čovjek može naći značenje u životu,koliko god da je opasan i kratak, jedino pos-većujući se društvenom življenju.

Ekonomsko bezvlađe kapitalističkog dru-štva kakvo danas postoji je, po mom mišlje-nju, pravi izvor zla. Pred nama vidimo gole-mu zajednicu proizvođača, članova društvakoji neprestano teže jedan drugoga lišiti plo-dova njihovog kolektivnog rada - ne silom,već vjernim pokoravanjem s legalno uteme-ljenim pravilima. Ovdje je važno shvatiti dasredstva za proizvodnju - to jest, cjelokupniproduktivan kapacitet potreban za proizvod-nju potrošne robe kao i dodatna kapitalnadobra - mogu legalno biti, i većinom i jesu,privatna imovina pojedinaca.

Radi jednostavnosti, u raspravi koja slije-di ću nazvati “radnicima” sve koji ne sudje-

luju u vlasništvu sredstava za proizvodnju - iako ovo ne odgo-vara popularnoj upotrebi termina. Vlasnik sredstava za proiz-vodnju je u položaju kupiti radničku moć radnika. Prilikom ko-rištenja sredstava za proizvodnju, radnik proizvede novu robukoja postaje vlasništvo kapitalista. Najznačajnija je točka uovom procesu odnos između proizvoda što ga radnik proizvedei koliko je on plaćen, oba mjerena prema stvarnoj vrijednosti.Ukoliko je ugovor o radu “slobodan,” koliko radnik primi nijeodređeno stvarnom vrijednosti robe koju proizvede, već njego-vim minimalnim potrebama kao i potrebom za kupovnom moćiradnika, koju kapitalist treba, a opet ovisno o velikom broj rad-nika koji se natječu za posao. Važno je razumjeti da niti u teori-ji plaća radnika nije određena vrijednošću proizvedenog proiz-voda. Privatni kapital se koncentrira tek u nekoliko ruku, djelo-mice zbog natjecanja između kapitalista, i djelomice zato štotehnološki razvoj i pojačana podjela rada ohrabruju formacijuvećih jedinica proizvodnje na štetu manjih. Rezultat ovakvograzvoja događaja je oligarhija privatnog kapitala čije se golememoći ne mogu efikasno kontrolirati čak ni u demokratski orga-niziranom političkom društvu. Ovo je istina jer su i članovi za-konodavnih tijela izabrani od političkih stranaka, a uvelike fi-nancirani ili na druge načine pod utjecajem privatnih kapitalistakoji, za sve praktične svrhe, odvajaju biračko tijelo od zakono-

(p)ogledi

PLAMENnovi

44

davstva. Posljedica je da “predstavnici naroda’’ zapravo ne štitedovoljno interese neprivilegiranih/potlačenih dijelova populaci-je. Nadalje, u sadašnjim uvjetima, privatni kapitalisti neizbježnokontroliraju, direktno ili indirektno, glavne izvore informiranja(novine, radio, obrazovanje). Zato je tako ekstremno teško, i do-ista najčešće zapravo nemoguće, da individualan građanin dođedo objektivnih zaključaka i inteligentno/informirano upotrijebisvoja politička prava.

Situacija koja prevladava u ekonomiji utemeljenoj na privat-nom vlasništvu kapitala tako je okarakterizirana sa dva glavnaprincipa: prvi, sredstva za proizvodnju (kapital) su privatna ivlasnici se njima služe kako žele; drugo, ugovor o radu je slobo-dan. Naravno, nema takvog društva koje bi bilo čisto kapitalis-tičko u ovome smislu. Osobito, treba uočiti da su radnici, prekoduge i gorke političke borbe, uspjeli osigurati nešto poboljšanoblik “slobodnog ugovora o radu” za određene kategorije radni-ka. Ali u cjelini, suvremena ekonomija ne razlikuje se mnogo od“čistog” kapitalizma.

Proizvodnja se vrši za zaradu, ne za upotrebu. Nije osiguranoda svi sposobni i svi koji žele raditi uvijek budu u stanju prona-ći posao: “vojska nezaposlenih” gotovo uvijek postoji. Radnik jeneprekidno u strahu od gubitka svoga posla. Budući da nezapos-leni i loše plaćeni radnici ne predstavljaju profitabilno tržište,proizvodnja potrošačkih roba je ograničena, i posljedica su veli-ke teškoće. Tehnološki napredak često rezultira s više nezapos-lenosti umjesto da smanji teret posla za sve. Motiv profita, za-jedno sa natjecanjem među kapitalistima, odgovoran je za nesta-bilnost u akumulaciji i iskorištavanje kapitala koji vode do po-rasta snažnih depresija. Neograničeno natjecanje dovodi do go-lemog rasipanja radne moći, uz to osakaćujući društvenu svijestpojedinaca koje sam ranije naveo.

Ovo sakaćenje pojedinaca smatram najgorim zlom kapitaliz-ma. Naše cijelo školstvo boluje od ovog zla. Pretjeran natjeca-teljski duh se ulijeva u studenta, koji je obučavan da pohlepnoobožava uspjeh kao pripremu za njegovu buduću karijeru.

Uvjeren sam da postoji samo jedan način za elimininacijuovih najozbiljnijih zala, naime putem osnivanja socijalističkeekonomije, praćen školskim sustavom koje bi bilo usmjerenoprema društvenim ciljevima. U takvoj ekonomiji, sredstva zaproizvodnju su u vlasništvu samog društva i korištena su plan-ski. Planska privreda, koja prilagođava proizvodnju prema po-trebama zajednice, dijelila bi potreban posao između svih radni-ka sposobnih za rad i garantirala bi egzistenciju svakom čovje-ku, ženi i djetetu. Obrazovanje pojedinca, uz promoviranje nje-govih urođenih sposobnosti, pokušalo bi razviti u njemu osjećajodgovornosti za njegove bližnje umjesto glorifikacije moći i us-pjeha u našem sadašnjem društvu.

Ipak, neophodno je sjetiti se da planska privreda nije još soci-jalizam. Sama planska privreda kao takva mogla bi biti popraće-nim potpunim ropstvom pojedinca. Dostignuće socijalizma za-htijeva rješenje nekih vrlo teških društveno-političkih problema:kako je moguće, s obzirom na dalekosežnu centralizaciju poli-tičke i ekonomske moći, spriječiti birokraciju da postane omipo-tentna i svekontrolirajuća? Kako mogu prava pojedinca biti zaš-tićena i tako ostvariti demokratski protu-uteg prema moći biro-kracije? Jasnoća o ciljevima i problemima socijalizma je od naj-veće važnosti u našoj dobi prijelaza. Budući da je, u sadašnjimprilikama, slobodna i nesprečavana rasprava ovih problema pot-pala pod moćan tabu, ja smatram stvaranje ovog časopisa važ-nom društvenom uslugom.

Prvi put objavljeno u Monthly Reviewu, maja 1949.Preveli Ana Radan i Igor Šimunović

1.V. 04.

Nije kolonijalizam, kako smo uËili,najviπi stadij kapitalistiËkog poret-ka. Niti je postindustrijsko druπtvo

predvorje pravog pakla, informatiËkog od-sustva Ëovjeka. Nego ovaj æivuÊi, nepresta-ni, iz- samog-sebe beskrajno generiËan no-vi-stari nacionalizam. Ne prestaje postojatiu novijoj povijesti baπ nekako od revoluci-ja, od onog najprije anglosaksonskog i fla-manskog protestantizma koji mijenja crk-vu, ali ne i vjeru. Na stavlja se s francuskomnapoleonskom, prividno univerzalistiËkompohvalom graaninu, a perpetuira u svakojod pogubnih Ëetrdesetih ili sedamdesetihgodina XIX ili XX stoljeÊa. Difamiran jed-nom svjetskim ratovima, internacionalizamÊe postati samo janusovsko lice, druga stra-na medalje nacionalsocijalizama, faπiza-ma, fanatizama svih fela, da ne velim vjera.Zaπto uostalom neprestano traju svjetski ra-tovi, od instalacije treÊeg staleæa u svijetu,koji je tada, s pojavom treÊe klase, bio sa-mo malo veÊi nego nakon otkriÊa Indija,odnosno Amerika?

Dakle, neπto malo-euro-mediteranskogkontinenta, veÊ poodavno tijesnoga odæudnje za novim prostorima. Joπ u arap-skim osvajanjima ©panjolske, ili ako hoÊe-te, s Karlom Velikim i njegovom protoide-jom o Velikoj Ujednjenoj Francuskoj, Ëitaj,evropskoj dræavi. Je li ovaj kraj htio vidjetisvoje zemaljsko kraljevstvo do Konstanti-nopolisa, ili joπ dalje, kao oni njegovi me-diteranski preteËe? Imamo li prava govoritio nacionalizmu veÊ tada, kad ideja ujedi-njavanja nije drugo nego izgovor za osva-jaËke, krvave ratove protiv onih koje je sa-mo helenizam zvao barbarima, jer ih, jed-nostavno, nije razumio? Ili Êe baπ ta jeziË-na praksa jedinstvenoga obvezujuÊega pro-pisanoga u svim provincijama jezika, bitinajjaËe “kulturno” oruæje Rimljanima,Grcima, Hebrejima, da ne idem dalje, udublja i starija iskustva jeziËne i knjiæevnetradicije? Grk nije o sebi mislio kao o Ëov-jeku Helade: bio je graanin ili rob, filozofili ribar, vinar ili ratar, graditelj ili moædaoklopljeni Aleksandrov ili Periklov vojnik.TrËao je svoje maratone, ærtvovao bogovi-ma vatru ili jarËeve glave, povaljivao hetereNA

CION

ALIZ

AM K

AO N

AJVI

©I S

TADI

J KAP

ITAL

IZM

A

dr. Lidija Vukčević

(p)ogledi

PLAMENnovi

45

ili dvorkinje, i uostalom tkao s tolikim pjes-nicima epove ili tragedije. Nije doËekaosvoje barbare s odvratnoπÊu presitih, kaoRimljanin; naprotiv, πirio je svoj koine ili di-miotiki po cijelom jugu potkontinenta, za-vidno πirokog balkanskog ili prednjeazij-skog, italskog ili sicilskog. Tamjan uostalomjednako oporo miriπe u smirni, na Cipru iliu Tormini. Do engleskog pjevanja ili nje-maËkih iskapanja, do francuskoga eskapiz-ma, Grci uostalom i ne postoje nego u pjes-mi, ili kao obezglavljene statue po metro-politanskim muzejima. I premda vremenskidaleki, Homer, Sofoklo i Kavafis, bliski supo svome smislu za uzviπeno. Ono je dale-ko od samilosti i uskrsnuÊa, uzaËaπÊa i oka-javanja krπÊanskih mistika. Rimljani su, sliË-ni suvremenoj civilizaciji i naËinu organizi-ranja velikog centralnog dræavnog poretka,Imperiuma, koji je navodno velik podjed-nako u sekularnosti dræave i u moguÊnosti-ma potËinjavanja i dræanja pod kontrolomdrugih, manjih naroda. Kruha, igara, rike,lavova, mesa i krvi, bakanalija i masovnos-ti, spektakla i monumentalnosti, to je onoπto æivimo svakodnevno, veÊ od prvoga finde sieclea, onoga s kraja XVII. stoljeÊa, kadsu napoleonske vatre upalile naizgled ne-minovnu vatru revolucija. I koje se sve doKomune, ne prestaju gasiti, ili dalje, do Ve-likog Oktobra, koji i nije drugo nego arit-metiËka konzekvencija neodgodiva povi-jesnog nadolaska poniæenih i uvrijeenih,koji Êe navodno dokinuti potrebu za nacio-nalnom dræavom.

No, ne budimo naivni, nijesu li pucnji sAurore i Weimar zapravo priprema za no-vi nadpovijesni nadolazak natËovjeka, kojije poËeo sa svojim rimskim marπem a per-petuira se skoro stoljeÊe u potonjoj balkan-skoj klaonici ili afganistansko-iransko-iraË-kim naftnim ratovima svakog proljeÊa? Trisu internacionale, navodno, htjele ujedinitiËovjeËanstvo, da ih zbiljski »etvrti Reichkome smo suvremenici i protagonisti, sasvojim pervertiranim idejama o Drugome,potvruje i ozbiljuje u neprekidnom name-tanju ideje novoga poretka, u stvarno poko-renoj, kolonijaliziranoj Novoj Evropi. Tojsmo himeri ne samo protagonisti i svjedoci,i ærtve i proroci, i meso i duh. Kad su veÊ ta-ko æenerozno tzv. Velike sile veÊ nakon Ve-likoga, prvoga rata dopustile tako ubrzanioporavak rekonvalescenata - gubitnika (uz-mite samo NjemaËku i Japan), sad nam jejasno, uËinile su to da bi se mogao tako br-zo - jedva dva desetljeÊa mira - mogao za-rulati onaj ipak najgrozniji genocid Ëovje-Ëanstva, II svjetski rat, poslije kojega smoroeni mi, djeca cvijeÊa i svijeÊa, grobaljai masovki koje ako i neÊe svoje oËeve, ho-Êe svoje pendreke, svoje stare reæime s no-

vim maskama demonkracije. Ovaj nacio-nalizam s najstraviËnijim licem totalitariza-ma, s mafijom kao jedinom konstitucional-nom snagom πto dræi na okupu svu bagrutzv. druπtvenih elita, nacionalizam koji pje-va domoljublje kao zlu maÊehu, a πiri sekao najstraviËnija kuga zemljama koje subile pod æeljeznom zavjesom, od Istoka doZapada, od Juga do Sjevera, ovaj Êe nas na-cionalizam pojesti kao najgora krmaËa πtojede vlastiti okot. Jer, nama, prascima u ne-prekidnoj karnevalskoj noÊi nitko nije doπ-ao da nam kaæe: Idioti, ne æurite u rasulo, usmrt, u propadanje, u oceoubojstvo i bra-toubojstvo. I ne dajte da vam podmeÊu ba-na za oca, oca za hulju, domovinu za dro-lju. Otklonite mrænje crkava i dræava, odba-cite ponovo novi poredak: novi naziv zaklerofaπizam. Ne prodajte se za πaku dola-ra ili eura, budite razumni, dakle moguÊi,uËite samo iz vlastite povijesti, vidjet Êeteda se svaπta iz nje moæe proËitati! Naravnoda smo mi, tzv. mali narodi najplodnije tloza sijanje onog nagonskog iracionalnogbezrazloænog osjeÊaja odvratnosti premaonima koji su nam najbliæi, dakle i najsliË-niji. Mi smo kolonijalno meso i izgovor zaone koji æele svoj pravi, daleki Istok. Ne za-varavajmo se, ta mi smo tek samo usputnapostaja na ovom putu bez obzira, bez za-kona, bez logosa. Smije li itko zapadno odSoËe reÊi: Vi, ta vi ste nacionalisti, regiona-listi, secesionisti, faπisti, s krabuljama vojskespasa. Ta vi ste izdali svoje ideale na ovimprostorima za dvije batine za golf ili par di-mova marihuane. Smije li itko preko brega-nice reÊi i rijeË, osim sotto voce, srbohrvaπ-Ëinom? Jer, angliπki je bliæi debljoj lisnici ipunijoj straænjici. Ili, u jednoj od bosanskihenklava pisnuti majci srpski, jer on, ajme,nije tako svet, kao arapski, jezik Alaha? Akad kao roeni Crnogorac, kaæete istima,da im jezik, s toliko komponenata hrvatskihi srpski, mletaËkih i turskih, nije usvojio ni-jednu ili gotovo nijednu albansku rijeË, daje slobodan od ilirizama, prijeko Êe vas gle-dati baπ kao i oni Preko: MoraËe, Marice iliIbra, da budem aktualna. Nisam, traæeÊizapadne obale i obrise, stigla vidjeti tolikotoga πto je potonulo u ropotarnici nevreme-na ili doslovce izgorjelo: Lenjingrad, Mosk-vu, kosovske manastire. HoÊu li smjeti reÊida sam bezbroj puta prijeπla preko Veziro-va mosta u Podgorici ili Staroga mosta uMostaru, a nijednom, nikad vidjela onajviπegradski? Ja koja sam predavala studen-tima svih fela AndriÊeva tajanstva i ostalazatoËenica njegove filgrtanske poetike?Mogu li to reÊi bez oËaja i bez nade, da Êuikad viπe moÊi sagledati zemlju u kojojsam se rodila trezvenoπÊu tridesetogodiπ-njakinje kad je joπ ona imala svoju krinku

socijalizma s ljudskim licem? Kojem su, umojim kuÊama, na Sjeveru i Jugu, ne bezzavisti, svjedoËili i moji zapadni druzja, odStrasbourga i Milana, do Pariza i Bostona?I kako da to objasnim Nijemcima, koji sla-ve svoj novi preporod, i koji su uza svusvoju povijesnu krivnju-jer nitko apstraktannije pobio milione razliËitih u dva svjetskarata u razmaku od 30 godina - da su svojenjemstvo stvarali na jednako raznorodnimfeudalnim dræavama - krpicama, u kojimase Prusi nisu trjesli sa ©vabama, a hohdojËnije trpio juænjaËke govore. Zemlji koja jesamo tri ili Ëetiri decenije ranije osnovananego ona kojoj ne mogu, ne smijem spo-menuti ime jer je to postalo opÊe mjesto zabljuvotine i pljuvanje Evropejaca svih bo-ja? Ili je moj ambivalentni osjeÊaj pripada-nja i gubitniπtva osovljen novim osjeÊajemhrabrosti i Ëuvstvom privilegiranosti, πtosam zaËeta i sanjana, roena i æivjelanajjvaænije svoje godine, ovdje na nepod-noπljivoj raskrsnici ruæe civilizacija, debe-lom deblu Balkana, koje je multikulturalni-je nego ijedno drugo evropsko stablo? I ko-je je bilo kamen smutnje, sa svoje golememoguÊnosti sublimiranja, saæimanja bezdokinuÊa, raspusno civilzacijsko Ëudoviπteza uπtogljene Evropejce, gluhe za naπe tan-koÊutnosti, za naπ dert i nihilizam, za naπuhrabrost i krvoloπtvo, za kainsku mrænju ikrunsko promiπljanje razlika, sinkopiranihnaπih ritmova koje itko ni nauËiti ni pono-viti ne zna do ovih ovdje, koje su rasuli svi-jetom za ljubav ljubomori tvrdokornogkrutog Evropejca, glupog kao arijevac ureklami za mrlje? I kad Êe nas zbrisati ko-naËno s lica zemlje: kad navale kosookikoji su zaposjeli napuπtene prostore, ili kadnam zadebljaju jezike na angleπko, gdjeincestuozni tipovi, bludnici i krvnici, Ëineod nas ono πto nismo, svoje dvojnike? I pri-tom, grickajuÊi svoje slanutke, uæivaju unovom live jebanju gdje muslimansko-srp-ski razbojnik svojim bosanskim grbom pra-vi dijete nekoj hanumi ili monahinji? I kadÊe im biti dosta, kad Êe se ti vampiri nasi-titi, nalokati konaËno naπe krvi? Kad im ko-naËno, kao danaπnja Pouska koja joπce ni-je poupala, nego pod Veliki europski bu-banj, licemjerno, bez ijednog centa ili eu-ra u dæepu, budemo privedeni na oltar tezajedniËke, paneuropske sodomijske mas-tionice uæasa? Bubnjevi, parade, gesla,egalitarizam, ljudskih glava i lubanja: naro-Ëito ujedinjenih guzica. Nazdravlje! Dotle,Adrianskoga mora sirene presvlaËe se uzeËice. Jer, nikad se ne zna kad Êe pono-vo otvoriti balkanski cabaret. A u njemumjesta za sve tipove rilica. NaroËito Slo-bodnih druπtvanceta za promidæbu Nje-nog visoËanstva Anusa. Amen.

(p)ogledi

PLAMENnovi

46

7.X.99.

Biti radikalan, znaËi zahvatitistvar u korijenu.

K. Marx

Kad danas promiπljam svojemladenaËke filozofske lektireosjeÊam se nekako zarobljeno.

U dvostrukome smislu. Prvo, zato πtomislim da bi ih trebalo ponovo Ëitati.A drugo, zato πto mi djeluju paradok-salno, kao montaæe u djeËjem crteæuili stripu. Skidati glave nizaπto, uimeneke viπe, metafiziËke zbilje, je li topotrebno, je li neophodno? Ciljevi suviπi od sredstava, ideje od predstava.Ljudsko meso Ëini mi se da je zamje-na za ljudsko nebo. A trivijalno jepostalo poput svinjskog, u prijeteÊimmetaforama o krmaËama koje jedusvoju djecu. Ozbiljilo se halucinant-no i niπta viπe nije stvarno. Ali, tko jeod nas Ëist od radikalnosti, makar i ra-dikalnosti kazivanja? I uostalom, zaπ-to bismo bili Ëisti od grijeha? Umjet-nost koja æeli kao dinamitom raznije-ti akademski kiË postaje legitimna baπonda kad avangarda znaËi ustupanjenovom neredu. Poslije iskliznuÊa idemontaæe, poslije iskustva razaranjakoje se tridesetih godina zvalo eufe-mizmom dekonstrukcija, πto nampreostaje drugo nego pepeo zabune,u nekoj komediji nove klasike? Um-jetnost je ponovo pred izborom: da sevrπi po salonima praveÊi se pretecioz-na, dvorska ili maniristiËka, ili da jenema, kako je i viπe nema u instalaci-jama i robi koju nudi novom koncep-tualom, tetovaæom ili nazovi radioni-cama pisanja. Tamo je niËija, jer nevrijedi niπta, jer je svaËija, kao mor-narska drolja. IzmiËem programskomkazivanju, ali baπ ono πto me æeli sus-tiæe me, da se izrazim apsurdno, po-javljujuÊi se u diktatu esejistiËke pro-ze. Kad se stvari sagledaju radikalno,ili ako hoÊete, kritiËki, πto ostaje na-kon nadrealistiËkih pretjerivanja,izuzme li se nekoliko Desnosovih iliMichauxovih poema? Zar sav Arago-nov zasljepljujuÊi fanatizam istoËno-crvenim nije tragikomiËan? Umjet-nost je, pa i ona knjiæevna, prispjelana svoje rubove, i nad njima visi kaoojaen konjanik nad klancima. Knjiæ-evnost naπeg vremena, jednostavnoviπe nije lijepa: ili je prostaËka u svomnavodnom verizmu, ili nebeletristiËnau svom pseudopisanju montaæom ki-bernetiËke dosjetke. Ustvari, dosadna

je kao trakavica, bez duha i mjere,bez ideje i ideala. Naravno, literaturaje uvijek znatno viπe, od onoga πto onjoj misli druπtvo neliterata i njegovisudovi, premije, preferencije.

Izabrati svoje progonstvo u granica-ma nemoguÊih domovina (πto nemo-guÊnije to bolje za umjetnika) zatoπto izgon jest i neka vrsta herojske pa-tetike, ne iskupljuje nas eo ipso kaostvaraoce.Najhrabriji smo i kao ljudi ikao umjetnici, kad ostajemo meusvojim krvnicima. Ne riskiramo samoglave, veÊ i potpunu gluhoÊu za svojgovor. Je li prevelik zahtjev ne preko-raËiti nikad ideale, ne zato πto se ne bito moglo, veÊ zato πto se ne smije, bi-ti u logoru estetskih kategorija, ne za-to πto je realan, veÊ πto nikad ne trebazaboraviti da postoji? Neprekidnoiskuπavati i istraæivati, ne kompromiti-rajuÊi se s prosjeËnima, jer njihova jeneupitnost zagarantirana, to otprilikeznaËi pisati danas i ovdje. Dræati postrani i vlastite himere, odbaciti laæneumjetnosti, stvarati na nigdini niπta-vila, ne pisati nikad licemjernu frazu,otkloniti logoreju etablirane kritike,odbiti posluπnost internetske brzine injene vazdaobavijeπtenosti, novihidiota novog Neznanja. Naprotiv, usvijetu koji misli o sebi da je globalani izvijeπten, kao Habzburπka monar-hija ili V. republika, znati da je uza-ludnost sve osim izolacije u pisanje, uscritturu, u tihu manastirsku izbu. Ko-liko prosutog sjemena, koliko idejaapstraktnih koliko i vrijeme, kolikoneautentiËnosti: u isti Ëas isprsi se to-talna balkanska kasapnica, optoËenaizolirajuÊim vojnim huntama u voj-skama dobre volje. Zar to nije pisati unemoguÊem? Proglaπavati prvoraz-rednu pornografiju za knjiæevnost,kostimiranu u neki novi angaæman,potrebom da se govori i melje jezi-kom zloËina o zlu samom, zar takvaproza nije psihotoksiËna? Mi, kojismo, ni krivi ni duæni upleteni u ovak-vu virtualnu igraonicu duhovnih klo-nova, trebali bismo joπ biti i voajeri tepornografije pisanja, da je konfermi-ramo, damo joj dignitet, premda nikoliko je juËer nismo znali da postoji,viπe nego za keltske dijalekte. U tomsam smislu sasvim radikalna: labirintje privilegija, baπ kao i umjetnost. La-birint je stvarnost stvaranja, a ovavanjska stvarnost sasvim je laæna. Toje, meutim, prilika da umjetnost pos-tane iznova istinita. Preuzimanje tu-ih sudbina kao da su naπe, ta naiz-

gled humanistiËka poetika slobodno-misleÊih pisaca, shizofrena koliko ipretenciozna, samo je krinka. Ta je“poetika” samo instrument u ozbilje-nju novog poretka na naπim prostori-ma, za ove maskenbaliste i makabris-te od pisaca, kojima je zbiljsko zlo sa-mo dobar komad “litetarno” nosivematerije. æivjeti svoju umjetnostmoæe samo umjetnik koji ne profitiraniti kapitalizira svoju muku, ali boga-mi, niti ne kalkulira s tuom. PriËe ousvajanju drugosti, samo su uspavan-ke za nadobudne tridesetogodiπnjake.Njih joπ moæete frapirati cuclama otoleranciji, Evropi, identitetu, Drugo-me, slobodi i stvaranju. Tih koji se za-klinju prefiksima: Mittell, Medio, ori-ental, occidental, a komodaju se iz-meu nesreÊa kao da su nastale samozato da bi bile samljevene u njihovepastiπe ili puree, Ëuvajte se, vi mlai,koji navodno dolazite. U ljudskoj krvivide samo beletristiËko mastilo. Opti-ka im je, ne sramimo se reÊi, optikatotalne vjeËnosti, makar i negativne.Trepnu okom:hip vjeËnosti, nadrljajuna pitanjima viza: neupitna vjeËnost,loπa konaËnost:katedre do KrajnjegZapada, ispraænjen jezik:literatura.

No za knjiæevnost treba niæe srod-stvo, radikalnije, temeljnije: ono seniti predaje niti prodaje. Kao ni plem-stvo, uzaludno je, ne voli uspjehe,treba uvijek tintarnicu od sto oka uhladnoj izbi, noÊi u kojoj zeËevi traæemajku, a ne mrtvu prirodu, klokotanjenevidljiva sebra i laæi douπnika, nasva zvona. Tek tu, unutar dobro za-tamnjene osame, iza devet zidova izvona, kad sutonska nagnuÊa dobro-voljna su i jedina domovina, a kome-dija plaËidrugova daleki eho kozerijenjihovih salona, kad biografija nad-maπuje hagiografiju, moguÊ je i neop-hodan izbor pisanja poezije. Ili filo-zofskog eseja, jer niπta kao apstraktnomiπljenje tako resko ne lijeËi sljepilo.Tad i πiπmiπevi evropskih letargija ilinovih upitnosti, samo su igraËke u lu-naparku horora. Kad je rijeË o istin-skome pisanju iz pristrane, ali i pros-trane radikalnosti, tu je sve zanemare-no osim apsolutnoga: ne zato πto ganema, nego je, boæemiprosti, na dje-lu. Ispostaviti raËun pseudoeliti. Vidigore, kako je naznaËeno: ne muÊkati,ne izlagati suncu, dræati dalje od rukunedoraslih. Jer, drugaËije, opit Êe seoËajem, neznaboπci.

(Iz rukopisa knjige Moj filozofski ri-jeËnik)

RADI

KALN

O, O

DVI©

E RA

DIKA

LNO

prokultura

PLAMENnovi

47

Michael Löwy

Očigledno, delaFranca Kafke nemogu biti reduko-

vana na bilo koju političkudoktrinu*. Kafka nije drž-ao govore već oblikovao pojedince i si-tuacije. U svojim delima izrazio je šti-mung ili smisao za osećanja i ponašanja.Simboličan svet literature ne može biti re-dukovan na diskurzivan svet ideologija.Književni svet nije apstraktni pojmovnisistem sličan filozofskoj ili političkoj dok-trini, već pre kreacija konkretnog imagi-narnog univerzuma pojedinaca i stvari.Ipak ništa od ovoga ne bi trebalo da budeprepreka korišćenju prolaza, mostova ipodzemnih veza između njegovog antiau-toritarnog duha, njegovog slobodarskogsenzibiliteta i njegovih simpatija za anar-hizam, s jedne strane, i njegovih glavnihspisa s druge strane. Ovi pasusi nas snab-devaju privilegovanim pristupom onomešto bi se moglo nazvati unutrašnjim pej-zažom Kafkinih dela.

Kafkine socijalističke sklonosti bile suočigledne veoma rano u njegovom životu.Prema njegovom drugu iz detinjstva iškole – Hugu Bergmanu, imali su malusvađu tokom poslednje školske godine(1900.-1901.), jer su “njegov socijalizam imoj cionizam bili previše oštri’’. O kak-vom socijalizmu se radi?

Izveštaji tri češka savremenika svedočeo Kafkinim simpatijama za češke liberter-ske socijaliste i o njegovom učešću u ne-kim od njihovih aktivnosti. Tokom ranihtridesetih Maks Brod je sprovodio istraž-ivanje za svoj roman Stefan Rott, koji ćebiti objavljen 1931. Tokom njegovih is-traživanja, jedan od osnivača češkog anar-hističkog pokreta – Michael Kacha –obavestio je Broda da je Kafka posećivaosastanke Mladych Kluba (Omladinskogkluba) koji je bio liberterska, antimilita-

ristička, i anti-klerikalna or-ganizacija sakojom su bilip o v e z a n imnogi češkipisci uključu-jući i Stanisla-va Neuman-

na, Michala Maresa, i Jaroslava Haše-ka. Ova informacija je kasnije “potvrđenaod strane još jednog izvora’’ i on ju je in-korporirao u svoj rad. U svom romanuBrod je ispričao da je Kafka: često pose-ćivao sastanke kružoka i sedeo tamo neprogovorivši nijednu reč. Kachi se dopa-dao Kafka i zvao ga je “Klidas’’ što semože prevesti kao “uzdržani’’ ili, preciz-nije, prema češkom žargonu, “kolos tiši-ne’’. Brod nikad nije sumnjao u istinitostovog izveštaja koji je još jednom citirao usvojoj biografiji o Kafki.

Omladinski klub

Drugo svedočenje potiče od anarhistič-kog pisca – Michala Maresa – koji jeupoznao Kafku tako što je na ulici nepres-tano naletao na njega, jer su bili komšije.Prema Maresovom izveštaju koji je obja-vio Klaus Wagenbach 1958. godine,Kafka je prihvatio poziv u oktobru 1909.godine da dođe na demonstracije protivpogubljenja španskog liberterskog učite-lja – Franciska Ferera. Tokom 1910.-1912. Kafka je posećivao anarhističkekonferencije o slobodnoj ljubavi, Pariškojkomuni, miru, koje su, u znak protivljenjapogubljenju pariškog aktiviste – Liabeu-fa, organizovali Omladinski klub, antimi-litarističko i antiklerikalno Udruženje Vi-lem Koerber, i Češki anarhistički pokret.Mares takođe tvrdi da je Kafka položiokauciju od pet kruna da bi izvukao svogprijatelja iz zatvora. Kao i Kacha, Maresističe Kafkinu ćutljivost: “Koliko je menipoznato, Kafka nije pripadao nijednoj odovih anarhističkih organizacija ali, kao

čovek izložen socijalnim problemima iosetljiv na njih, imao je jake simpatijeprema njima.” Ipak uprkos svom zanima-nju za ove sastanke, s obzirom na njegovočesto prisustvo, nikada nije učestvovao uraspravama. Ovo zanimanje je očiglednoiz onoga što on čita – Kropotkinov Go-vor o pobunjeniku, koji je dobio od Mare-sa, i spisi braće Reklus, Mihaila Baku-njina i Jean Grave. Njegove simpatije jeproširila i Sudbina francuskog anarhisteRavachola ili tragedija Eme Goldman,koja je uređivala Majku Zemlju.

Ovaj izveštaj se najpre pojavio u češ-kom časopisu 1946. godine u malo druga-čijoj verziji i prošao je nezapaženo. 1958.godine Karl Wagenbach je objavio svojuizvanrednu knjigu o Kafkinoj mladostikoja je osvetlila piščeve veze s praškimslobodarskim podzemljem. Knjiga je pre-štampala Maresov izveštaj u obliku do-datka, ali ovog puta informacija je izazva-la brojne polemike koje su dovele u pita-nje kredibilitet njegovih tvrdnji.Treći do-kument su Gustav Janouchevi Razgovo-ri s Kafkom koji su prvo objavljeni 1951.godine, a ponovo objavljeni 1968. godineu značajno proširenoj ediciji. Ovaj izveš-taj se odnosi na sastanke, s početkom u1920. godini, sa praškim piscem tokomposlednjih godina njegovog života, i u nji-ma se tvrdi da je Kafka očuvao svoje sim-patije prema liberterima do samog kraja.Ne samo što je češke anarhiste opisao kao“veoma učtive i smeone’’, “tako učtive iprijateljski nastrojene da ste u obavezi daim poverujete svaku izgovorenu reč’’, veći političke i društvene ideje za koje se za-lagao tokom ovih razgovora zadržali sujak uticaj slobodarske misli. Uzmimo naprimer njegovu definiciju kapitalizma kao“sistema odnosa zavisnosti’’ gde je “sveorganizovano hijerarhijski i sve je zatoče-no lancima’’. Ova izjava je tipično anar-histička zbog njenog naglaska na autori-tarnom karakteru sistema, a ne na eko-nomskoj eksploataciji kao u marksizmu.Čak i njegov skeptični stav prema organi-

Franz Kafka i liberterski socijalizam

prokultura

PLAMENnovi

48

zovanom radničkom pokretu izgleda in-spirisan njegovom liberterskom sumnjiča-vošću prema partijama i političkim insti-tucijama. Iza radnika koji marširaju pos-toje sekretarijati, birokrate, profesionalnipolitičari, svi moderni sultani za koje onipopločavaju put ka vlasti… Revolucija jeisparila i sve što ostaje je blato nove biro-kratije. Lanci maltretiranog čovečanstvanapravljeni su od zvaničnih papira iz mi-nistarstava. U drugom izdanju, 1968. go-dine, koje je trebalo da reprodukuje kom-pletnu verziju Janouchevih beleški, izgub-ljenih nakon rata, a ponovo nađene mno-go kasnije, on se prisetio sledećeg dijalo-ga s Kafkom: Proučavali ste Ravocholovživot? Da i ne samo Ravocholov već i ži-vote raznih drugih anarhista. Zadubiosam se u biografije i ideje Godvina, Pru-dona, Štirnera, Bakunjina, Kropotkina,Tuckera i Tolstoja. Ostvario sam kontaktsa različitim grupama i posećivao sastan-ke. Ukratko, uložio sam puno vremena inovca na ovo. 1910. godine učestvovaosam na sastancima koje su organizovaličeški anarhisti u karolinentalskoj kafanipo imenu Zum kannonenkreuz gde se sas-tajao Omladinski klub... Maks Brod me jepratio na ove sastanke puno puta ali se,uglavnom, nije puno slagao s tamo izne-tim idejama... Za mene se radilo o veomaozbiljnom poslu. Bio sam na tragu Rava-chola. On me je odveo pravo do ErichaMuehsama, Arthura Holitschera i beč-kog anarhiste Rudolfa Grossmanna... Svioni su tragali za ostvarenjem ljudske sre-će. Ja sam ih razumeo. Ali... nisam mogaojoš dugo da nastavim da marširam s nji-ma. Prema opštem mišljenju komentatora,ova druga verzija je manje kredibilna ne-go prva koja najupadljivije duguje svomtajanstvenom poreklu iz beleški nekadaizgubljenih, a sada nađenih. Takođe mora-mo da istaknemo očiglednu grešku intere-santnu za nas. Prema sopstvenom prizna-nju Maks Brod ne samo da nikada nijeišao sa svojim prijateljem na sastankeanarhističkog kluba već je takođe bio pot-puno nesvestan Kafkinog učešća u aktiv-nostima praških libertera. Hipoteza iznije-ta u ovim dokumentima – Kafkino zani-manje za liberterske ideje - potvrđena jenekim primedbama u njegovim privatnimspisima. Na primer, nalazimo ovaj kate-gorički imperativ u njegovom dnevniku:“Ne zaboravite Kropotkina!’’

Maresovo svjedočanstvo

U pismu iz novembra 1917. godine iz-razio je svoj entuzijazam za projekt časo-pisa Vesti o borbi protiv volje vlasti pred-

ložen od anarhističkog frojdiste – OtoGrosa. Ne treba ni da previdimo liberter-ski duh koji je izgleda inspirisao neke odnjegovih izjava. Jedan primer bi bile jez-grovite, zajedljive primedbe koje je jed-nog dana izneo Maksu Brodu dok je go-vorio o mestu gde je radio – Birou za so-cijalno osiguranje gde su radnici koji subili žrtve nesreće išli da iznesu svoje slu-čajeve:

Koliko su ponizni ovi ljudi. Oni dolazepred naše noge da mole umesto da zauz-mu zgradu na juriš i potpuno je unište.Oni dolaze pred naše noge da mole.

Vrlo verovatno je da različiti izveštaji –posebno poslednja dva – sadrže netačnos-ti i preterivanja. Uz obzire prema Maresu,Klaus Wagenbach je ustvrdio da su“određeni detalji verovatno lažni’’ ili, ma-kar, “preterani’’. Isto tako, prema MaksBrodu, Mares kao i mnogi drugi savreme-nici koji su poznavali Kafku “skloni supreterivanju’’, posebno kad je u pitanjustepen bliskosti svog prijateljstva sa pi-scem. Jedna je stvar primetiti kontradikci-je ili preterivanja u ovim dokumetnima,ali je sasvim druga odbaciti ih u potpunos-ti karakterisanjem veza između Kafke ičeških anarhista kao “potpune legende’’.Ovo je stav nekih specijalista uključujućii Eduarda Goldstückera, HartmutaBindera, Ritchie Robertsona i ErnstaPawela. Prvi je češki komunistički knji-ževni kritičar a ostala trojica su autoriKafkinih biografija čija se vrednost nemože poreći.Goldstücker kaže da je glav-ni razlog za njegov “skepticizam premalegendi o dugim i bliskim vezama izmeđuKafke i anarhokomunista činjenica da seni u jednom delu Kafkinog rada ne mogunaći indikacije da je bio upoznat s njiho-vom mišlju’’. Prema njemu, Kafkin stavprema radničkoj klasi nije bio stav ’’mo-dernog socijalizma’’, već stav utopijskihsocijalista ’’koji su prethodili Marksu’’.Par primedbi povodom ovog čudnog re-zonovanja:

1. Termin ’’anarhokomunizam’’ je dale-ko neadekvatan da opiše klubove takoraznovrsnih orijentacija koje variraju odanarhosindikalizma do liberterskog paci-fizma.

2. Anarhizam nije definisan opštim sta-vom prema radničkoj klasi (različite pozi-cije postoje prema ovoj temi u liberterskojtradiciji), već odbacivanjem svakog auto-riteta i države kao institucionalizovanogautoriteta.

3. Anarhistička doktrina je formiranapre Marksa i liberterski socijalizam nijekonstituisan prema njegovom radu.

Hartmut Binder je autor veoma detalj-

ne i eruditne biograije o Kafki. On je ta-kođe najenergičniji zastupnik teze da suveze između Kafke i praške anarhističkezajednice “legenda’’ koja pripada ’’oblas-ti mašte’’. Klaus Wagenbach je optuženda koristi izvore “srodne svojoj ideologi-ji’’ kao što su Kacha, Mares i Janouch ko-jima nedostaje “kredibilitet ili su čak na-merni falsifikati’’.

Prema Binderovom mišljenu:“puka činjenica da je Brod saznao za

ove navodne aktivnosti tek nekoliko godi-na nakon Kafkine smrti… dosta govori uprilog netačnosti ove informacije. Zatošto je skoro nezamislivo da Brod koji jedvaput putovao sa Kafkom na odmor to-kom ovog perioda i sa kojim se susretaoskoro svakodnevno… ne bude upoznat sazanimanjem svog najboljeg prijatelja zaanarhistički pokret… Ako je ovo zaista ne-zamislivo (‘skoro’ ostavlja dozu sum-nje…), onda zašto centralna osoba, to jestMaks Brod, smatra ovu informaciju sav-šeno pouzdanom pošto ju je upotrebio uoba svoja romana Stefan Rott i u biogra-fiji svog prijatelja?”

Skoro ista kritika važi za druge Binde-rove argumente:

“Slušanje političkih rasprava, u dimomispunjenoj krčmi, grupe koja deluje izvanzakona… Ovo je situacija nezamisliva zanekog ko ima Kafkin karakter. Ipak, ovasituacija nije izgledala čudno Maksu Bro-du koji je takođe znao par stvari o Kafki-nom karakteru… Ustvari, ništa u Kafki-nim delima nas ne navodi da poverujemoda je imao tako sujeverno poštovanje pre-ma zakonu!1”

U nameri da jednom i zauvek odbacisvedočenje Michaela Maresa, Binder seuporno obraća Kafkinom pismu MileniJesenski-Polak u kojem Maresa naziva’’poznanika kojeg pozdravi kad se sret-nu’’. Binder dokazuje:

“Kafka jasno naglašava da su njegoveveze sa Maresom samo Gassenbekann-tschaft tipa (poznanik kojeg pozdravi kadse sretnu). Ovo je jasna indikacija da Kaf-ka nikad nije išao na anarhistička okup-ljanja”.

Revolucionarni romantizam

Najmanje što neko može da kaže oovom načinu dokazivanja je da očigled-na nelogičnost leži između premise izaključka! Čak i da su njihovi susreti bi-li ograničeni na sastanke na ulici zato štose Kafkina kuća nalazila blizu Mareso-vog radnog mesta, ne isključuje Mareso-vo deljenje literature i pozivanje Kafkena sastanke i demonstracije, potvrđujući

prokultura

PLAMENnovi

49

njegovo prisustvo pri nekim od ovih ak-tivnosti, i čak njegovo poklanjanje Kro-potkinove knjige. Kao materijalni dokazsvojih veza s Kafkom, Mares je imao usvom vlasništvu razglednicu, datiranu na9. decembar 1910. godine, koju mu jeposlao pisac. Dok je ovo nemoguće da sepotvrdi, Mares takođe tvrdi da je primionekoliko pisama od svog prijatelja koji jenestao tokom brojnih pretresa kuće koji-ma je bio podvrgnut tokom ovog perio-da. Binder ne poriče postojanje ovih do-kumenata, ali uhvativši se za činjenicuda je razglednica bila poslata na ime “Jo-sef Mares’’ a ne Michal, on tvrdi da je ot-krio novi dokaz ’’fikcije’’ izmišl-jene od svedoka. Izgleda potpunoneverovatno da godinu dana na-kon susreta s Maresom i poseći-vanja nekoliko sesija Omladin-skog kluba zajedno s njim, Kafka“čak i ne zna njegovo pravo kršte-no ime’’. Ovaj argument ne pijevodu iz prostog razloga. Premanemačkom izdanju prepiske iz-među Kafke i Milene, pravo krš-teno ime Kache nije bilo Michalveć… Josef. Čitava rasprava uHartmut Binderovoj knjizi odajebolni utisak namernog i sistema-tičnog pokušaja hvatanja za naj-manji izgovor. Izgleda da je nje-gov cilj uklanjanje iz predstave oKafki onoga što bi konzervativci-ma predstavljalo najtamniju sen-ku sumnje da je on prisustvovaosastancima koje su organizovalipraški liberteri.

Par godina kasnije u svojoj bio-grafiji o Kafki koja je, uzgred reče-no, knjiga vredna pažnje, ErnstPawel izgleda da podržava Binde-rovu tezu. Prema njegovim sop-stvenim rečima, krajnje je vremeda ’’sahranimo jedan od velikihmitova’’ o Kafki. Ovo bi bila ’’le-genda o zavereničkom Kafki kojisarađuje sa anarhističkom grupom poimenu Omladinski klub’’. Ova legenda jeproizvod “plodne mašte bivšeg anarhisteMichaela Maresa koji je u nekim svojimizmišljenim memoarima objavljenim1946. opisao Kafku kao prijatelja i drugakoji je učestvovao u anarhističkim okup-ljanjima i demonstracijama’’.

Ova pripovest je potpuno protivrečnasvemu što je poznato o njegovom životu,prijateljima i karakteru. Zašto bi on hteoda sakrije svoju odanost prijatelju kojegje viđao skoro svakodnevno. Ovu “legen-du’’ je lako razgolititi zato što ne sadržisličnost s bilo čim što spomenuti izvori

tvrde. Mares, Janouch i Kafka (kojeg Pa-wel i ne spominje) nikada nisu rekli da jeKafka bio “zaverenik unutar anarhističkegrupe’’. Mares izričito insistira na činje-nici da Kafka nije bilo član nijedne orga-nizacije. U svakom slučaju, Kafka nijebio deo “zavere’’, već je prisustvovaosastancima koji su u većini slučajeva biliotvoreni za javnost. Što se tiče “skrivanjačinjenica od svog bliskog prijatelja’’ mis-leći na Maks Broda, već smo pokazaliništavost ovakvog zaključivanja.

Ernst Pawel pruža još jedan argumentda bi podupreo svoju tezu. Praški policij-ski dosijei “ne sadrže ni najmanju aluziju

na Kafku’’. Argument je neadekvatan.Nije mnogo verovatno da će policija ču-vati imena svih ljudi koji su posećivalijavna okupljanja koja su organizovalirazni liberterski klubovi. Oni bi bili zain-teresovani za “kolovođe’’ udruženja prenego za ljude koji ih slušaju i ne govoreništa…Pawel se razlikuje od Bindera uspremnosti da prepozna opravdanost či-njenica iznetih u ovim izveštajima umnogo razblaženijoj verziji. Kafka je za-ista prisustvovao ovakvim sastancima, alisamo kao ’’zainteresovani gledalac’’. Šta-više, on je imao simpatija prema ’’filo-zofskom i nenasilnom anarhizmu Kro-

potkina i Aleksandra Herzena’’2. Sada će-mo istražiti tačku gledišta Ritchie Ro-bertsona, autora izvanrednog eseja o ži-votu i delu praškog jevrejskog pisca. Pre-ma njegovom mišljenju, infomacije kojesu izneli Kacha i Mares mora da se “tre-tiraju sa skepticizmom’’. Njegovi glavniargumenti o ovome pozajmljeni su odGoldstückera i Bindera. Kako bi bilo mo-guće da Brod ne zna ništa o učešću svogprijatelja na ovim sastancima? Koliko sevrednosti može pripisati Maresovomsvedočenju s obzirom na to da je on biosamo Kafkin Gassenbekanntschaft (poz-nanik kojeg pozdravlja kad se sretnu)?

Nema svrhe da ponavljam mojaranija opovrgavanja ove vrste pri-medbi kojoj nedostaje bilo kakvaozbiljna konzistencija. Potpunonovo interesovanje za Robertso-novu knjigu je pokušaj da se is-takne alternativna interpretacijaKafkinih političkih ideja koje,prema njemu, ne bi bile ni socija-lističke ni anarhističke, već ro-mantične. Prema Robertsonovommišljenju, ovaj antikapitalističkiromantizam ne bi bio ni levičarskini desničarski3. Ali, ako je roman-tični antikapitalizam matrica za-jednička za određene oblike kon-zervativaca i revolucionarne misli– i u ovom smislu, efektivno tran-scendira tradicionalne podele iz-među levice i desnice – ipak osta-je činjenica da romantični autorijasno pozicioniraju sebe na jedanod pola ove vizije sveta: reakcio-narni romantizam ili revolucio-narni romantizam.

U stvari, anarhizam, liberterskisocijalizam i anarhosindikalizampružaju paradigmatični primer“romantičnog antikapitalizma le-vice’’. Kao posledica toga, defini-sanje Kafkine misli kao romantič-ne izgleda potpuno značajna, ali to

ne znači da se on ne “nalazi na levici’’ ili,konkretnije, da nije romantični socijalistaliberterske tendencije. Kao što je slučaj sasvim romantičarima, njegova kritika mo-derne civilizacije je obojena nostalgijomprema prošlosti koja je za njega predstav-ljena jidiš kulturom jevrejskih zajednicaistočne Evrope. André Breton je napisaoda “u obeležavanju sadašnjeg trenutka’’,Kafkina se misao ’’simbolično okreće na-zad zajedno sa skazaljkama sata na sina-gogi” u Pragu.

Interesantna stvar o anarhističnoj epizo-di u Kafkinoj biografiji (1909.-1912.) jeda nam daje jedan od najkorisnijih ključe-

prokultura

PLAMENnovi

50

va za osvetljivanje našeg razumevanjanjegovog rada, posebno njegovih pisanja1912. godine pa nadalje. Kažem jedan odključeva zato što se šarm njegovog delanalazi u polisemantičnom karakteru kojionemogućava njegovo redukovanje na bi-lo koju jednostranu interpretaciju. Liber-terski etos se manifestuje u različitim si-tuacijama koje su u srcu njegovih glavnihknjiževnih tekstova, ali najpre, može senaći u radikalnoj kritičkoj modi u kojoj jepredstavljeno zastrašujuće lice neslobode:autoritet. Kako to André Breton lepokaže: “Nijedan drugi rad ne govori takosnažno protiv priznavanja vladarskogprincipa, tako stranom osobi koja razmiš-lja’’.

Antiautoritarizam liberterske inspiraci-je protkan je kroz Kafkine romane u kre-tanju prema ’’depersonalizaciji’’ i rastu-ćem postvarenju: od očinskog i ličnog au-toriteta prema administrativnom i ano-nimnom autoritetu. Ipak, da ponovimo jošjednom, on ne predstavlja bilo koju poli-tičku doktrinu, već nastaje iz stanja uma ikritičkog senzibiliteta, čija su glavnaoružja ironija, humor, taj crni humor kojije, prema André Bretonu, “najviša pobunaduha’’.

Ovaj stav ima prisne lične korene uKafkinom odnosu prema svom ocu. Zapisca je despotska vlast patrijarhalnih po-rodica arhetip političke tiranije. U svompismu ocu (1919.) Kafka podseća da “umojim očima ti zauzimaš zagonetni ka-rakter kao tiranin za koga zakon nije zas-novan na razmišljanju, već na njegovojsopstvenoj ličnosti’’. Suočen sa brutal-nim, nepravednim i proizvoljnim kažnja-vanjem prema zaposlenima od strane nje-govog oca, on je instinktivno počeo da seidentifikuje sa žrtvama:

“Prodavnica je bila nepodnošljiva zamene, jer me je previše podsećala na mo-ju sopstvenu situaciju u odnosu prema te-bi... zbog ovoga ja po nužnosti pripadampartiji zaposlenih”.

Autoritarizam u Kafkinomdjelu

Glavne karakteristike autoritarizma za-bleženog u Kafkinom književnom radusu:

1. Proizvoljnost: odluke nametnuteodozgo bez ikakvog moralnog, racional-nog ili ljudskog opravdanja uz česta pre-komerna i apsurdna zahtevanja od žrtvi.

2. Nepravda: krivica je pogrešno sma-trana samoočiglednom bez potrebe za do-kazom, a kazna je potpuno nesrazmerna’’krivici’’ (nepostojeća ili trivijalna).

U svom prvom većem književnom delu,Presuda (1912.), Kafka se fokusira naočinski autoritet. Ovo je takođe jedno odnjegovih retkih dela gde izgleda da se he-roj (Georg Bendemann) potpuno i bez ot-pora podređuje autoritarnoj presudi: oče-vom naređenju sinu da se udavi u reci!Uporedivši ovaj roman sa Procesom, Mi-lan Kundera zapaža:

“Sličnost između dve optužbe, osude iizvršenja kazne, izdaju kontinuitet kojispaja bliski porodični ’’totalitarizam’’ saKafkinim velikim vizijama. Razlika izme-đu njih je da je u dva velika romana (Pro-ces i Zamak) na delu anonimna i nevidlji-va ‘totalitarna’ vlast.

U ovom pogledu, Amerika (1912.-1914.) predstavlja posredničko delo. Au-toritarni likovi su ili očinske figure (KarlRossmannov otac ili Stric Jakob) ili glav-ni hotelski administratori (šef osoblja iliglavni portir). Ali čak su i kasnija delaočuvala aspekt lične tiranije u kombino-vanju birokratske ravnodušnosti sa sitni-čavim i brutalnim individualnim despo-tizmom. Simbol ove kaznene diktaturezaskače vas od prve stranice knjige. De-mistifikujući američku demokratiju kojaje predstavljena čuvenim Kipom Slobodekoji stoji na ulazu u njujoršku luku, Kaf-ka baklju koju drži statua zamenjuje ma-čem. U svetu bez pravde i slobode, ogo-ljena sila i proizvoljna vlast imaju nepo-deljenu prevlast. Simpatije junaka usme-rene su prema žrtvama ovog društva. Vo-zač u prvom poglavlju je primer “patnjesiromašnog čoveka u rukama moćnika’’.Tu je takođe i Thèrèsina majka dovedenado samoubistva glađu i siromaštvom.Karl Rossmann pronalazi svoje jedineprijatelje i saveznike među siromašnima:samu Thèrèsu, studente, stanovnike delagrada u kojem živi radnička klasa kojiodbijaju da ga predaju policiji jer, kakoKafka otkriva, “radnici nisu na stranivlasti’’.

Glavna prekretnica u Kafkinim delimaje roman Kazneno naselje, napisan kratkonakon Amerike. Postoji par tekstova u op-štoj literaturi koja predstavlja vlast sa ta-ko nepravednim i ubilačkim licem. Vlastnije povezana samo sa vlašću pojedincakao što je komandant logora (stari i novi)koji igra samo sekundarnu ulogu u priči.Osim toga, vlast je nerazdvojiva od bez-ličnog mehanizma. Kontekst priče je ko-lonijalizam – francuski u ovom primeru.Oficiri i komandanti kolonije su Francuzidok su vojnici nižeg roda, lučki radnici ižrtve koje čekaju pogubljenje, “urođeni-ci’’ koji ’’ne razumeju ni reč francuskogjezika’’. Urođenički vojnik je osuđen na

smrt od strane oficira za koga se sudskadoktrina može rezimirati u par reči kojesu suština proizvoljnosti : Krivica ne bitrebalo da se nikad dovodi u pitanje! Po-gubljenje vojnika mora da bude izvršenospravom za mučenje koja lagano iglamarezbari reči “Poštuj svoje pretpostavlje-ne’’ u vojnikovo meso.

Centralni lik romana nije putnik kojinemom odbojnošću posmatra događajekoji se dešavaju. Niti je to zarobljenik ko-ji jedva pokazuje bilo kakvu reakciju, ofi-cir koji nadgleda pogubljenje, niti ko-mandant kolonije. Glavni lik je sama ma-šina. Čitava priča je usredsređena na ovajzlokoban aparat koji se, sve više u skladusa veoma detaljnim objašnjenjem koje jeoficir dao putniku, predstavlja kao svojsopstveni cilj. Aparat ne postoji da bi po-gubio čoveka, već žrtva postoji radi apa-rata. Urođenički vojnik svojim telomsnabdeva mašinu po kojem ona može dapiše svoje estetsko remek-delo, svojukrvavu posvetu ilustrovanu mnogim“ukrasima i doterivanjima’’. Oficir je sa-mo sluga mašine i na kraju je i sam prinetna žrtvu ovom nenasitom Molohu. Kojuje konkretnu “mašinu vlasti’’ i “aparatvlasti’’, koji žrtvuju ljudske živote, Kafkaimao na umu? Kazneno naselje je napisa-no u oktobru 1914., tri meseca nakon po-četka Velikog rata.

Birokracija i otuđenje

U Procesu i Zamku vlast je hijerarhij-ski, apstraktni i bezlični “aparat’’. Uprkossvojim brutalnim, sitničavim i gadnim ka-rakterima, birokrate su samo zupci u ovojmašini. Kao što je Valter Benjamin pri-metio, Kafka piše iz perspektive “moder-nog građanina koji shvata da je ova sudbi-na determinisana neprobojnim birokrat-skim aparatom čije je delovanje kontroli-sano procedurama koje ostaju nejasne čaki onima koji sprovode njegova naređenja,a pogotovu onima kojima se njim mani-puliše’’. Kafkino delo je duboko ukore-njeno u njegovom praškom okruženju.Kao što je André Breton primetio, Kafki-ni spisi “obuhvataju sav šarm i magijuPraga’’, ali su istovremeno potpuno uni-verzalni. Nasuprot onome što je čestotvrđeno, njegova dva glavna romana nisukritika stare austro-ugarske imperijalnedržave, već se odnose na većinu aparatamodernih država. Kafkina kritika državeukazuje na njen anonimni bezlični karak-ter, i da ovaj otuđeni, hipostazirani i auto-nomni birokratski sistem postaje sam svojcilj.

Odlomak iz Zamka je ovde posebno za-

prokultura

PLAMENnovi

51

nimljiv. U sceni koja je remek-delo crnoghumora, gradonačelnik opisuje zvaničniaparat kao nezavisnu mašinu koja izgledada radi “sama od sebe’’. Neko bi mogaoreći da administrativni organizam više ni-je mogao da trpi naprezanje i razdraženjekoje je morao godinama da podnosi zbograda na istom trivijalnom poslu i da je po-čeo da prenosi kaznu na samog sebe, zao-bilazeći funkcionere.

Kafka je imao dubok uvid u način nakoji funkcioniše birokratska mašina kaoslepa mreža zupčanika u kojoj veze izme-đu pojedinaca postaju stvar ili nezavisanobjekt. Ovo je jedan od najmodernijih, te-matskih i lucidnih aspekata Kafkinog ra-da.

Liberterska inspiracija je upisana u srceKafkinog romana. Kada nam govori održavi, ona je u obliku “administracije’’ ili“pravde’’ kao bezličnom sistemu domina-cije koji uništava, guši ili ubija pojedinca.Ova je mučan, neproziran i nerazumljivsvet u kojem prevladava nesloboda. Pro-ces je često predstavljen kao proročki rad.Svojom vizionarskom maštom, autor jepredvideo pravdu totalitarne države i na-cističkih ili staljinističkih lažiranih suđe-nja. Uprkos tome što je bio sovjetski sim-patizer, Bertold Breht je izneo efektnoopažanje o Kafki u razgovoru sa ValteromBenjaminom 1934. godine (čak i pre mos-kovskih lažiranih suđenja):

“Kafka je imao samo jedan problemkoji se odnosio na organizaciju. Ono štoje on shvatao bila je naša duševna patnjapre mravinjak države, način na koji su sa-mi ljudi otuđeni oblicima svog zajednič-kog postojanja. I on je predvideo specifič-ne oblike otuđenja kao, na primer, metodeGPU-a”.

Bez bacanja sumnje na ovo odavanjepošte predviđanju praškog pisca, ipak tre-ba imati na umu da Kafka u svom delu neopisuje države “izuzetke’’. Jedna od naj-važnijih ideja iznetih u njegovom radu,koja ima očiglednu vezu sa anarhizmom,je otuđena i represivna priroda “normal-ne’’ pravne i ustavne države. Na početnimstranicama Procesa jasno je rečeno:

“K. je živeo u zemlji sa pravnim usta-vom, postojao je univerzalni mir, svi zako-ni su bili na snazi; ko se onda usudio daga zarobi u njegovom sopstvenom sta-nu ?”

Kao njegovi prijatelji iz redova češkihanarhista, izgleda da je on smatrao svakioblik države, i državu kao takvu, autori-tarnom i liberticidalnom hijerarhijom. Posvojoj prirodi i država i njena pravda susistemi osnovani na laži. Ništa ne ilustru-je ovo bolje od dijaloga u Procesu između

K-a i sveštenika na temu parabole o čuva-ru zakona. Za sveštenika, ’’dovođenje usumnju čuvara bi bilo isto kao i dovođenjeu sumnju zakona’’. Ovo je klasični argu-ment svih predstavnika reda. K. zamera tošto bi, ukoliko bi se usvojio ovaj stav,“morali da verujemo svemu što čuvarkaže’’, što njemu izgleda nemoguće.

-Ne, reče sveštenik. Nismo obavezni daprihvatimo sve što on kaže kao istinito.Dovoljno je da se prihvati kao nužno.

-Žalostan stav, reče K… . Uzdiže laž idaje joj ugled svetskog načela.

Kao što je Hana Arent u svom eseju oKafki ispravno primetila, sveštenikovgovor otkriva: svetu teologiju i najdu-blje ubeđenje birokrata a to je uverenje unužnost radi njene sopstvene koristi. Bi-rokrate su, dakle, funkcioneri nužnosti.

Na kraju, država i sudije manje uprav-ljaju pravdom nego lovom na žrtve. Uslikovitom izlaganju uporedivim sa za-menjivanjem baklje slobode u Americimačem, vidimo u Procesu da Titorelije-va slika koja predstavlja Boginju pravdepostaje slavljenje Boginje lova. Biro-kratska i sudska hijerarhija sačinjavaogromnu organizaciju koja, prema Joze-fu K, žrtvi Procesa: ne samo što iskoriš-ćava podmitljive čuvare, glupave in-spektore i sudije… već takođe održavačitavu sudsku upravu sa njenom neop-hodnom pratnjom ličnih slugu, činovni-ka, žandara, i drugih pomoćnika, a mož-da čak i dželate.

Drugim rečima, državna vlast ubija. Jo-zef K. će upoznati dželate u poslednjempoglavlju knjige u kojem ga dva izvršiocašalju u smrt ’’kao psa’’. Za Kafku paspredstavlja etičku kategoriju – ako ne me-tafizičku. Psi su zapravo svi oni koji seropski podređuju autoritetima ko god dasu oni. Trgovac – Blok – nateran da klečipred advokatom je tipičan primer:

Ovo više nije bio klijent. Ovo je bio ad-vokatov pas. Da mu je advokat naredio dase nabije pod krevet kao da se radi o ku-ćici za pse, i laje, Blok bi to uradio sa za-dovoljstvom.

Sramota koja mora da nadživi Jozefa K.(poslednja rečenica Procesa) je to što jeubijen “kao pas’’, predajući se bez otporadželatima. Ovo je takođe slučaj sa zatvo-renikom u Kaznenom naselju koji čak i nepokušava da pobegne i “potčinjava se kaopas’’. Mladi Karl Rossmann u Americi jeprimer nekoga ko pokušava – ne uvek us-pešno – da se opire autoritetima. Za njegaovo znači ne samo da postane pas kao“oni koji nisu voljni da pruže bilo kakavotpor’’. Odbijanje da se potčini i puže kaopas čini se prvim korakom ka slobodi. Ali

Kafkini romani niti imaju pozitivnog he-roja niti buduće utopije. Oni samo poku-šavaju da pokažu hipokriziju naše epoheuz ironiju i lucidnost.

Nije slučajno reč “kafkijanski” ušla unaš trenutni vokabular. Reč označava as-pekt društvene stvarnosti koju su sociolo-gija i politička nauka sklone da previde.Svojim liberterskim senzibilitetom, Kafkaje postigao čudesan uspeh u dočaravanjutlačiteljske i apsurdne prirode birokrat-skog košmara, neprozirnog, neprobojnogi nerazumljivog karaktera pravila državnehijerarhije kakav je viđen odozdo i izvan.Ovo je u suprotnosti sa društvenom nau-kom koja se ograničava na “unutrašnje’’istraživanje birokratske mašine i zauzima-nje tačke gledišta onih “na vrhu’’, autori-teta i institucija: njihovog “funkcional-nog’’ ili “disfunkcionalnog’’, “racional-nog’’ ili “iracionalnog’’ karaktera4. Društ-vena nauka još uvek nije formulisala kon-cept za “ugnjetavalački efekat’’ birokrat-skog aparata koji nesumnjivo sačinjavajedan od najkarakterističnijih fenomenamodernih društava na koji milioni muška-raca i žena svakodnevno nailaze. U međ-uvremenu, ova suštinska dimenzija društ-vene stvarnosti će i dalje biti prizivana izamišljana u skladu sa Kafkinim delima.

Michael Löwy je direktor sektora za is-traživanja Nacionalnog centra za naučnaIstraživanja u Parizu, član je ČetvrteInternacionale

* Prijevod: beogradski Z magazin

1 Mišljenje da je Kafka mogao sakriti neke infor-macije ne bi bilo iznenađujuće za Maks Brodakoji je u svojoj biografiji istakao: ’’Za razlikuod mene, Kafka je imao zatvorenu prirodu isvoju dušu nikome nije otvarao, pa ni meni.Znam vrlo dobro da on ponekad važne stvaridrži samo u sebi.’’

2 U jednom drugom poglavlju knjige, Pawel oz-načava Kafku kao ’’metafizičkog anarhistu ko-jem nije puno stalo do partijske politike” – štomeni izgleda vrlo blisko istini. Što se tiče Ja-nouchevih memoara, Pawel ih smatra ’’vero-dostojnim’’ ali “uz dozu opreznosti”.

3 R. Robertson, Kafka, Judaism, Politics, and Li-terature, Oxford: Clarendon Press, 1985. str.140-141:Ako se neko zanima za Kafkine političke sklo-nosti, pogrešno je misliti u terminima uobiča-jene antiteze između levice i desnice. Odgova-rajući kontekst bi bila ideologija koju je Mi-chael Löwy označio kao ’’romantični antikapi-talizam’’. Romantični antikapitalizam (da upo-trebim Löwyjev termin, iako bi ’’antiindustrija-lizam’’ možda bio precizniji)… kao opšta ideo-logija, prevazilazi opoziciju između levice idesnice.

4 Kao što je to Miche Carrouges istakao:Kafka odbacuje perspektivu ljudi od zakona,tih obrazovnih i veoma eminentnih ljudi kojismatraju da razumeju svrhu zakona. On njih izakon razmatra sa stanovišta mase jadnih sub-jekata koji se potčinjavaju bez razumevanja.Ali pošto je on Kafka, on ovo obično, naivnoneznanje uzdiže do ugleda najviše ironije preli-vene patnjom i humorom, misterijom i jasno-ćom. On demaskira čitavo ljudsko nepoznava-nje sudskog znanja i ljudsko poznavanje ne-znanja podjarmljenih.

prokultura

PLAMENnovi

52

Godine 1958.napi-sao sam: ,,Nemasasvim jasne razli-

ke između onoga što jestvarno i onoga što je ne-stvarno, niti između onogašto je istinito i onoga što jelažno. Nešto ne mora nuž-no biti ili istinito, ili lažno;nešto može istovremeno biti i istinito ilažno’’. Verujem da su ove tvrdnje i da-nas smislene i da i dalje važe za istraž-ivanje stvarnosti kroz umetnost. To je,dakle, ono čega se držim kao pisac; kaograđanin, međutim, ne mogu to da či-nim. Kao građanin moram da pitam:šta je istina? Šta je laž? Istina u draminekako uvek izmiče. Nikada je ne ot-krijete sasvim, ali je traganje za njomprisilna radnja. Ono je to što vas pokre-će. To traganje je vaš zadatak. Najčeš-će se dogodi da se o istinu spotaknetenegde usput, u tmini, sudarite se sanjom ili vam se ona ukaže kao slika iliobris za koji mislite da uopšte ne odgo-vara istini, pa često zapravo i ne shva-tite da ste je otkrili. Međutim, prava jeistina da se u dramskoj umetnosti nika-da ne može otkriti nešto što bi bila jed-na jedina istina. Postoji mnogo istina.One osporavaju jedna drugu, uzmičujedna pred drugom, odražavaju jednadrugu, ne obaziru se jedna na drugu,začikavaju jedna drugu ili sklanjaju po-gled jedna od druge. Ponekad osetiteda ste dokučili istinu i na trenutak jedržite u ruci, a ona vam brzo iscurikroz prste i netragom nestane. Često sume pitali kako nastaju moje drame. Neumem da odgovorim. Kao što nikadane mogu da ukratko prepričam svojedrame, jedino mogu da kažem da je ta-ko bilo. To je ono što kažu. To je onošto se dogodilo. Većina drama ishodi izneke replike, reči ili slike. Za rečju

obično ubrzo sledi slika. Na-vešću ovde dva primera tihprvih reči koje su se sasvimiznenadno, onako niotkudastvorile u mojoj glavi, da biih pratila slika, da bih ih pra-tio ja. To su drame Povratak iStara vremena . Prva replikau Povratku glasi: ,,Gde su

makaze?’’ Prva reč koju ćete čuti u Sta-rim vremenima jeste: ,,Crnka’’. Ni ujednom ni u drugom slučaju nisamimao nikakvih dodatnih podataka. Uprvom slučaju bilo je očigledno da jeneko tražio makaze i pokušavao da ut-vrdi gde su, raspitujući se kod nekogau koga je sumnjao da ih je po svoj pri-lici ukrao. Ja sam, međutim, nekakoslutio da je osobu kojoj se to lice obra-ća baš briga za makaze, kao što ju je,uostalom, baš briga i za onoga ko joj seobraća. ,,Crnka’’. To sam shvatio kaoopis nečije kose, kose neke žene, i kaoodgovor na pitanje. I u jednom i u dru-gom slučaju osećao sam da moram da-lje da tragam za tom stvari. Sve se od-vijalo na vizuelnom planu, nijanse suse postepeno smenjivale i bledele, odsenke ka svetlosti. Dramu uvek poči-njem tako što licima dam imena A, B iC. U drami koja je postala Povratak vi-deo sam nekog muškarca kako ulazi uprostranu sobu i postavlja pitanje jed-nom mlađem muškarcu koji sedi naružnoj sofi i čita novine za kladioniča-re. Na neki način sam sumnjao da je Aotac, a da je B njegov sin, ali nisamimao dokaza za to. To se, međutim,potvrdilo nešto kasnije kada B (kojikasnije postaje Leni) kaže obraćajućise A (koji kasnije postaje Maks), ,,Tata,nećeš mi zameriti ako promenim te-mu? Hoću nešto da te pitam. Kako sezove ono jelo što si nam pre neki danspremio za večeru? Kako ga ono ti zo-

veš? Što ne nabaviš neko pseto? Ti ku-vaš ko za pse. Časna reč. Misliš da ku-vaš za čopor pasa’’. Dakle, pošto se Bobraća A rečju ,,tata’’, izgledalo mi jelogično da pretpostavim kako su njihdvojica otac i sin. A očigledno je istov-remeno bio i kuvar i to njegovo kuva-nje nije bilo posebno cenjeno. Znači lito da u toj kući nema majke? Nisamznao. Ali, kako tada rekoh sebi, na po-četku nikada ne znamo šta će se desitina kraju. ,,Crnka’’. Veliki prozor. Ve-černje nebo. Muškarac, A (on kasnijepostaje Bili) i žena, B (kasnije postajeKejt) sede i ispijaju piće. ,,Debela ilimršava?’’ pita muškarac. O kome onito govore? A onda ugledam ženu kakostoji kraj prozora. To je C (kasnije pos-taje Ana) osvetljena je drugačije, okre-nuta im je leđima, vidi se crna kosa. Toje čudan trenutak, taj trenutak kadastvarate lica koja do tada uopšte nisupostojala. Ono što sledi je ćudljivo, ne-izvesno, čak i halucinantno, mada po-nekad može da bude i nezaustavljivalavina. Piščev položaj je čudan. U iz-vesnom smislu njegovi ga junaci nevole. Opiru mu se, s njima nije lako ži-veti, nemoguće ih je definisati. Sigurnoje da im ništa ne možete diktirati. Do-nekle možete s njima da igrate nekuigru bez pravog svršetka, ili igru mač-ke i miša, žmurke, ćorave bake. Nakraju ipak shvatite da ste suočeni saljudima od krvi i mesa, ljudima kojiimaju svoju volju i osećajnost, sazdanisu od delova koje ne možete da menja-te i pretvarate ih u nešto drugo, nitimožete njima da manipulišete. Tako jejezik u umetnosti i dalje krajnje dvo-smislena transakcija, živi pesak, tram-bulina, zamrznuti bazen koji vama, pis-cu, u svakom trenutku može da se iz-makne. Ali, kao što rekoh, traganje zaistinom nikada ne može prestati. OnoH

arol

d Pi

nter

:Um

jetn

os

t, i

sti

na

i p

oli

tik

a Harold Pinter (1930.), najveći je živući engleski dramatičar, glumac, režiser i scenarist,dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2005. godine. Autor je preko 30 dramskih dje-la, od kojih valja izdvojiti Rođendanski šlag (1957.) i Pazikuće (1963.). Jedan je od onihintelektualca koji su tražili obustavljanje suđenja Slobodanu Miloševiću, s obrazloženjemda Haški tribunal nije sud pravde, nego politički sud, i da bi trebalo suditi Clintonu i Blai-ru, iako je jednom ipak izjavio da je Milošević „divlji i nemilosrdan“. Inače, u Engleskojpostoji časopis The Pinter Review, koji se bavi isključivo istraživanjem njegovog djela, štosamo govori o značaju ovog neobičnog umjetnika. Ovdje donosimo govor Harolda Pinte-ra povodom dodjele Nobelove nagrade, govor u kojem, između ostalog, bespoštedno kriti-zira suvremeni američki imperijalizam.

prokultura

PLAMENnovi

53

se ne može prekinuti, ne može se odlo-žiti. S njim se morate uhvatiti u koštaci to odmah, tu, na licu mesta.

Politički jezik i jezik umjetnosti

Političko pozorište postavlja potpu-no drukčiji niz problema. Pridikovanjese mora izbeći po svaku cenu. Objek-tivnost je suštinski važna. Likovima semora dozvoliti da udišu sopstveni vaz-duh. Pisac ne može da ih osudi i ogra-niči ih na to da zadovoljavaju njegovukus, stavove ili predrasude. Mora bitispreman da im pristupa iz mnoštvarazličitih uglova i iz svih mogućih, pritom ničim neometanih perspektiva,možda da ih povremeno iznenadi, aliipak da im pruži slobodu da sami bira-ju šta će da rade. To ne funkcionišeuvek. Politička satira se, naravno, nedrži nijednog od ovih pravila; u sušti-ni, kod nje stvari stoje sasvim suprot-no, i upravo joj je to svrha. Mislim dau drami Rođendan dozvoljavam da sečitav niz raznih mogućih tokova rad-nje odvija u gustoj šumi verovatnosti,pre no što se sve konačno usredsredina potčinjavanje. Gorštački jezik nezahteva tako širok dijapazon radnji.Ostaje grub, kratak i ružan. Ipak,vojnicima koji se u drami pojavljujusve to jeste na neki način zabavno.Čovel ponekad zaboravi da mučiteljelako obuzme dosada. Povremeno imtreba malo smeha, ne bi li održali bo-drost duha. To su, razume se, potvrdilii događaji u Abu Graibu u Bagdadu.Gorštački jezik traje svega dvadesetminuta, ali bi mogao da traje sate i sa-te, u nedogled, uz ponavljanje jednogte istog obrasca, iz trena u tren, iz časau čas. S druge strane drama Prah pra-hu meni deluje kao da se zbiva negdepod vodom. Žena koja se davi, njenaruka koja se probija kroz talase, ondanestaje sa vidika, pokušava da dohvatidruge, ali nikog ne nalazi, ni iznad niispod vode, nalazi samo senke, odraze,nešto što pluta; žena kao izgubljena si-lueta u pejzažu koji se davi, žena kojane može da pobegne od kobi za koju jeverovala da je samo drugima namenje-na. Ali, kao što su oni umrli, i ona mo-ra da umre. Politički jezik, onakavkakvim govore političari, uopšte nezalazi ni u jedno od ovih područja, bu-dući da većina političara, na šta ukazu-ju svi raspoloživi dokazi, nije zaintere-sovana za istinu već za vlast i održava-nje te vlasti. Zarad održavanja te vlas-

ti, od suštinskog je značaja da ljudi os-tanu u neznanju, da žive ne saznavšiistinu, čak ni istinu vlastitih života. Za-to je ono što nas ovde okružuje zapra-vo ogroman i gust splet laži kojima se

hranimo. Kao što svako ovde zna, in-vazija Iraka opravdana je time što Sa-dam Husein poseduje krajnje opasnooružje za masovno uništenje, takvo dase neke njegove vrste mogu ispaliti zasvega 45 minuta i prouzrokovati stra-vična razaranja. Bili smo uveravani daje to istina. To nije bila istina. Rečenonam je da Irak ima veze sa Al kaidomi da zajednički snose odgovornost zazverstvo u Njujorku od 11.septembra2001.godine. Uveravani smo da je toistina. To nije bila istina. Istina je neš-to potpuno drugačije. Istina se odnosina to kako Sjedinjene Američke Drža-ve shvataju svoju ulogu u svetu i kakoje po sopstvenom nahođenju ostvaru-ju. Međutim, pre no što se vratim u da-našnjicu, želeo bih da se pozabavimnedavnom prošlošću, odnosno američ-kom spoljnjom politikom od krajaDrugog svetskog rata naovamo. Veru-jem da smo dužni da taj period pod-vrgnemo makar i svedenoj analizi, štoje, uostalom, jedino što nam vreme ov-de dozvoljava.

Slučaj Nikaragve

Svi znaju šta se dešavalo u Sovjet-skom Savezu i širom Istočne Evrope uposleratnom periodu: sistematska bru-talnost, široko rasprostranjena zver-stva, nemilosrdno gušenje nezavisnemisli. Sve je to jasno dokumentovanoi provereno. Ono što ja ovde, među-tim, želim da kažem jeste da su ame-rički zločini počinjeni u istom tom pe-riodu bili samo površno zabeleženi, dai ne govorimo da nisu bili dokumento-vani, a kamoli priznati ili uopšte pro-

glašeni zločinima. Uveren sam da seovim moramo pozabaviti i da je ta isti-na znatno uticala na to gde se svet da-nas nalazi. Makar i da su, u izvesnojmeri, bili ograničeni postojanjem Sov-jetskog Saveza, koraci koje su Sjedi-njene Države preduzimale širom svetajasno su stavljali do znanja da one ve-ruju kako imaju carte blanche da radešta god im je volja. Direktna invazijajedne suverene zemlje zapravo nikadnije bila omiljeni metod Amerike. Onase uglavnom radije odlučivala za onošto je sama opisivala kao ,,sukob ma-log intenziteta’’. Kada se kaže da jenešto sukob malog intenziteta to značida će hiljade ljudi izgubiti život, ali ćeumirati sporije nego što bi umiraliukoliko biste na njih odjednom bacilijednu bombu. To znači da time što in-ficirate srce jedne zemlje uspevate daizazovete zloćudni rast ćelija pa može-te da posmatrate kako gangrena buja.Kada je stanovništvo potčinjeno – ilipretučeno na smrt – što se svodi na is-to – i kada se vaši prijatelji, vojnici ipredstavnici velikih korporacija udob-no smeste u fotelje vlasti, onda stanetepred kamere i kažete da je demokrati-ja pobedila. To je bilo opšte mestoameričke spoljne politike u godinamao kojima govorim. Tragedija Nikarag-ve bila je jedan takav izuzetno rečitprimer. Odlučio sam da upravo nju ov-de navedem, kao snažnu ilustraciju na-čina na koji je Amerika sagledavala, ai danas sagledava, svoju ulogu u svetu.Prisustvovao sam jednom sastanku uameričkoj ambasadi u Londonu kra-jem osamdesetih godina. KongresSAD je upravo trebalo da odluče da liće dati novac kontrašima u njihovojborbi protiv države Nikaragve. Biosam član delegacije koja je govorila uime Nikaragvi, ali je najvažniji član tedelegacije bio otac Džon Metkalf. Na-še američke sagovornike predvodio jeRajmond Sajc (u to doba bio je drugičovek u ambasadi, da bi docnije i sampostao ambasador). Otac Metkalf jerekao: ,,Gospodine, parohija na čijemsam čelu nalazi se na severu Nikarag-ve. Moji parohijani su podigli školu,dispanzer, dom kulture. Živeli smomirno. Onda je pre nekoliko mesecijedna jedinica kontraša napala parohi-ju. Sve su uništili: školu, dispanzer,dom kulture. Silovali su medicinskesestre i učiteljice, na najbrutalniji na-čin pobili lekare. Ponašali su se kaodivljaci. Molim vas da zahtevate odameričke vlade da prestane da pruža

Har

old

Pint

er:U

mje

tno

st,

is

tin

a i

po

liti

ka

prokultura

PLAMENnovi

54

podršku toj užasnoj terorističkoj aktiv-nosti’’. Rejmond Sajc je uživao velikiugled kao racionalan, odgovoran i vr-lo rafiniran čovek. Veoma poštovan udiplomatskim krugovima. Saslušao je,onda je na trenutak zastao, da bi po-tom progovorio s izvesnom notom pa-tosa u glasu. ,,Oče, moram nešto davam kažem’’, rekao je.,,U ratu uvek stradajunevini ljudi’’. Zavladalaje ledena tišina. Posma-trali smo ga zaprepašće-no. Ni trepnuo nije. Za-ista, uvek stradaju neviniljudi. Na kraju je nekorekao: ,,Ali u ovom slu-čaju su nevini ljudi žrtvestravičnih zlodela kojepodržava i finansira vašavlada, kao jedna odmnogih. Ako Kongresodobri još novca kontra-šima, događaće se nova takva zver-stva. Zar nije tako? Nije li onda vašavlada kriva zbog toga što podržavaubistva i razaranja kojima su izloženigrađani jedne suverene države?’’ Sajcse nije dao pokolebati. ,,Ne slažem seda ovako predočene činjenice potkrep-ljuju vaše tvrdnje’’, kazao je. Na izlas-ku iz ambasade jedan službenik, Ame-rikanac, rekao mi je da uživa u mojimdramama. Nisam mu odgovorio. Mo-ram da vas podsetim da je u to vremepredsednik Regan dao sledeću izjavu:,,Kontraši su moralni pandan našimočevima osnivačima’’. SjedinjeneDržave su više od 40 godina podrža-vale brutalnu Somozinu diktaturu uNikaragvi. Nikaragvanski narod pred-vođen sandinistima uspeo je da svrgnetaj režim 1979.godine, u narodnoj re-voluciji od koje je zastajao dah. Nisusandinisti bili savršeni. I oni su bili po-prilično arogantni, a njihova političkafilozofija sadržala je dosta protivreč-nih elemenata. Međutim, bili su inteli-gentni, racionalni i civilizovani. Htelisu da uspostave stabilno, pristojno,pluralističko društvo. Ukinuta je smrt-na kazna. Digli su iz mrtvih stotinehiljada seljaka žestoko pogođenih si-romaštvom. Preko sto hiljada porodicadobilo je tapije na zemljište. Izgrađenesu dve hiljade škola. U hvale vrednojkampanji opismenjavanja nepisme-nost na selu svedena je na manje odjedne sedmine. Uveden je sistem bes-platnog školovanja i zdravstvene zaš-tite. Za trećinu je smanjena stopa smrt-nosti novorođenčadi. Dečja paraliza je

iskorenjena. Sjedinjene Države su svata ostvarenja osudile kao marksistič-ko-lenjinističku subverziju. Po mišlje-nju američke vlade time je bio uvedenopasan presedan. Ako se Nikaragvidozvoli da uspostavi elementarne nor-me socijalne i ekonomske pravde, akojoj se dozvoli da povisi standard

zdravstvene zaštite i obrazovanja i daizgradi socijalno jedinstvo i nacional-no samopoštovanje, onda će i susednezemlje početi da ponavljaju ista pita-nja i da preduzimaju iste korake. U tovreme je, razume se, postojao žestokotpor statusu kvo u Salvadoru. Ranijesam pomenuo ,,gusti splet laži’’ kojinas okružuje. Predsednik Regan je Ni-karagvu obično opisivao kao ,,totali-tarni kazamat’’. Tu ocenu su preuzi-mali manje-više svi mediji, a sasvimsigurno ju je preuzimala i britanskavlada, smatrajući je preciznom i ob-jektivnom. U suštini, međutim, nemanikakvih dokaza koji bi potkrepilitvrdnje o eskadronima smrti pod san-dinističkom vlašću. Nema dokaza mu-čenja. Nije bilo dokaza sistematske ilizvanične vojne surovosti. U to vremeu Nikaragvi nije ubijen nijedan svešte-nik. Zapravo, u vladi su bila trojicasveštenika, dvojica jezuita i jedan mi-sionar. Totalitarni kazamati su postoja-li u neposrednom susedstvu, u Salva-doru i Gvatemali. Sjedinjene Državesu 1954.godine oborile demokratskiizabranu vladu u Gvatemali i proce-njuje se da je preko 200. 000 ljudi pa-lo kao žrtva nekoliko vojnih diktaturakoje su se smenjivale jedna za dru-gom. Šestorica najuglednijih svetskihjezuita surovo su ubijena na Central-noameričkom univerzitetu u Salvado-ru 1989.godine; pobio ih je jedan bata-ljon puka iz Alkatla koji se prethodnoobučavao u Fort Beningu, u Džordžiji.Ovaj nepojamno hrabri nadbiskup Ro-mero ubijen je dok je služio misu.

Procenjuje se da je život izgubilo 75.000 ljudi. Zašto su ti ljudi ubijeni?Ubijeni su zato što su verovali da jebolji život moguć i da ga treba ostva-riti. To uverenje ih je smesta kvalifiko-valo kao komuniste. Umrli su zato štosu se usudili da dovedu u pitanje statuskvo, sve ono siromaštvo, bolesti, poni-

žavanja i tlačenja koji suih od rođenja pratili u sto-pu. Na kraju su Sjedinje-ne Države oborile sandi-nističku vladu. Trebalo imje nekoliko godina jer jeotpor bio znatan, ali suneprestani ekonomskiprogoni i 30. 000 mrtvihkonačno pokolebali duhnikaragvanskog naroda.Ljudi su bili iscrpljeni isiromaštvo ih je iznovapogodilo. U zemlju su sevratila kazina. Nestala je

besplatna zdravstvena zaštita i bes-platno obrazovanje.Vratio se krupnibiznis, željan osvete. Pobedila je ,,de-mokratija’’. Samo, nikako se ne možereći da je ovo ,,politika’’ bila ograniče-na isključivo na Centralnu Ameriku.Sprovođena je širom sveta. Beskonač-no. A kao da se to nikada nije događa-lo.

SAD – najveća putujuća predstava

Sjedinjene Američke Države su po-državale, a u mnogim slučajevima iustoličile svaku desničarsku vojnudiktaturu u svetu od završetka Drugogsvetskog rata. Mislim na Indoneziju,Grčku, Urugvaj, Brazil, Paragvaj, Hai-ti, Tursku, Filipine, Gvatemalu, Salva-dor i, razume se, Čile. Užas koji suSjedinjene Države donele Čileu 1973.godine neće nikada moći da se odag-na, niti da se oprosti. U svim tim zem-ljama dogodile su se stotine hiljadaubistava. Da li su se ta ubistva dogodi-la? I da li se u svakom pojedinačnomslučaju mogu pripisati američkojspoljnoj politici? Odgovor glasi da,ona se jesu dogodila i – da, treba ihpripisati američkoj spoljnoj politici?Ali teško da ćete znati za to. To se ni-kada nije dogodilo. Ništa se nikada ni-je dogodilo. Čak i kada se događalonije se dogodilo. Nije bilo bitno. Nijebilo od značaja ni za koga. ZločiniSjedinjenih Država bili su sistematič-ni, neprestani, nemilosrdni, užasni, alije vrlo mali broj ljudi stvarno govorio

Har

old

Pint

er:U

mje

tno

st,

is

tin

a i

po

liti

ka

prokultura

PLAMENnovi

55

o njima. Americi morate odati jednopriznanje. Sprovela je kliničku mani-pulaciju moći širom sveta predstavlja-jući se kao sila koja donosi opšte do-bro. To je briljantno, čak i domišljato,izuzetno uspešno hipnotisanje. Tvrdimvam da su Sjedinjene Države, bezikakve sumnje, najveća putujuća po-zorišna predstava na svetu. Jesu mož-da brutalne, ne haju ni za koga, nemi-losrdne su i prema svima se odnose sprezirom, ali su istovremeno i veomapametne. One su kao trgovački putnikkoji se sam probija na tržištu, a najbo-lju mu prođu ima roba koja se zoveljubav prema sebi samome. To pobeđ-uje. Oslušnite samo kako svi američkipredsednici na televiziji izgovaraju re-či ,,američki narod’’ kao u rečenici:,,Ja kažem američkom narodu da jevreme da se pomolimo i da odbranimoprava američkog naroda i tražim odameričkog naroda da poveri svompredsedniku akciju koju on upravo na-merava da preduzme u ime američkognaroda’’. To je blistava strateška igra.Jezik se tu zapravo koristi da bi se mi-sao držala na odstojanju. Reči ,,ame-rički narod’’ pružaju mekani jastuk ko-ji garantuje ušuškanost. Uopšte nemapotrebe da mislite. Samo se zavalite najastuk. On, doduše, možda guši vašuinteligenciju i sposobnost kritičkogmišljenja, ali je zato veoma udoban.To, razume se, ne važi za 40 milionaljudi koji žive ispod granice siromašt-va, ni za dva miliona muškaraca i ženazatočenih u onom ogromnom zatvor-skom gulagu koji se proteže kroz celeSjedinjene Države. Sjedinjene Državeviše ne opterećuju sukobima malog in-tenziteta. Ne vide više nikakvu svrhuda se uzdržavaju ili da prikrivaju svo-je ponašanje. Sada otvoreno stavljajukarte na sto bez ikakvog straha i snebi-vanja. Prosto rečeno, ni najmanje nehaju za Ujedinjene nacije, međunarod-no pravo ili kritičko mišljenje koje io-nako smatraju nemoćnim i beznačaj-nim. A imaju i svoje umiljato jagnješ-ce koje bleji dok ga vuku za sobom napovocu, bednu i krotku Veliku Britani-ju. Šta se dogodilo sa našim moralnimosećanjem? Da li smo ga ikada uopšteimali? Šta te dve reči uopšte znače? Dali one možda imaju neke veze sa jed-nim izrazom koji se danas veoma ret-ko koristi a glasi – savest? Savest kojase ne odnosi isključivo na ono što sa-mi činimo, već podrazumeva i zajed-ničku odgovornost za dela drugih? Jeli sve to mrtvo? Pogledajmo Gvanta-

namo. Stotine ljudi zatočene su bezoptužnice već više od tri godine, ne-maju pravnog zastupnika, njihova seprocesna prava ne poštuju, tehnički suzauvek pritvoreni. A ta potpuno neza-konita struktura opstaje uprkos tomešto se njome krše Ženevske konvenci-je. Ono što se naziva ,,međunarodnomzajednicom’’ ne samo da to toleriše,već jedva da i razmišlja o tome. Poči-nilac tog sramnog zločina jeste zemljakoja sebe proglašava ,,vođom slobod-nog sveta’’. Razmišljamo li mi o zato-čenicima u Gvantanamu? Šta medijikažu o njima? Šta mediji kažu o nji-ma? Povremeno se tu i tamo poneštopojavi – obično notica na šestoj strani.Poslali su ih u ničiju zemlju iz koje sezaista možda nikada neće vratiti. Uovom trenutku mnogi među njimaštrajkuju glađu, a onda ih silom hrane;ima među njima i stanovnika VelikeBritanije. Nema nikakve milosti kodtog prisilnog hranjenja. Nema sedativani anestetika. Samo vam kroz nos gur-nu sondu u grlo. Povraćate krv. To jemučenje. A šta je britanski ministarspoljnih poslova rekao o tome? Ništa.Šta je britanski premijer rekao o tome?Ništa. Zašto ništa? Zato što su Sjedi-njene Države kazale: kritikovanje na-šeg ponašanja u Gvantanamupredstavlja neprijateljski čin. Ili ste snama, ili ste protiv nas. Otud je Blerzanemeo. Invazija Iraka je bila akt raz-bojništva, akt otvorenog državnog te-rorizma i potpunog prezira prema poj-mu međunarodnog prava. Ta invazijaje bila proizvoljna vojna akcija inspiri-sana čitavim nizom laži koje su se na-dovezivale jedna na drugu i čudoviš-nom manipulacijom medija, pa samimtim i javnosti; akt sproveden u namerida se konsoliduje američka vojna iekonomska kontrola Bliskog istoka,pri tom maskiran kao oslobađanje –što je poslužilo kao poslednje pribežiš-te – pošto sva ostala opravdanja ni se-be nisu mogla da opravdaju. Bila je tožestoka demonstracija vojne sile kojaje prouzrokovala smrt i sakaćenje hil-jada nevinih ljudi. Mi smo iračkom na-rodu doneli mučenje, kasetne bombe,osiromašeni uranijum, bezbrojna na-sumična ubistva, jad, poniženje i smrt,a onda smo to nazvali ,,donošenjemslobode i demokratije na Bliski istok’’Koliko ljudi treba da ubijete pre no štoispunite uslove da vas opišu kao ma-sovnog ubicu i ratnog zločinca? Stohiljada? Meni se čini da je to više ne-go dovoljno. Zato bi bilo pravično da

Buš i Bler budu izvedeni pred Među-narodni krivični sud. Samo, Buš se do-bro dosetio. On nije ratifikovao Među-narodni krivični sud. Zato je i upozo-rio da će poslati marince bude li se naoptuženičkoj klupi u tom sudu našaoijedan američki vojnik ili političar, kadveć o političarima pričamo. Ali ToniBler jeste ratifikovao Sud pa stogapodleže krivičnom gonjenju. Možemoda damo njegovu adresu Sudu ako jezainteresovan. Adresa glasi: London,Dauning strit broj 10.

Oni se ne bave brojanjem lešavaU ovom kontekstu smrt je irelevant-

na. I Buš i Bler guraju smrt duboko udrugi plan. Američke bombe i projek-tili pobili su najmanje sto hiljada Ira-čana pre no što je pobuna počela. Tiljudi nisu važni. Njihove smrti ne pos-toje. To je prazno, izbrisano. Čak nijeni zabeleženo da su mrtvi. ,,Ne bavimose brojanjem leševa’’, rekao je američ-ki general Tomi Frenks. Na samompočetku invazije na prvim stranicamabritanskih listova objavljena je foto-grafija na kojoj Toni Bler ljubi u obraznekog malog Iračanina. ,,Zahvalno de-te’’ pisalo je ispod slike. Posle nekoli-ko dana pojavile su se nova slika i pri-ča, na unutrašnjim stranama, o jednomdrugom četvorogodišnjem dečaku, bezruku. Porodicu mu je razneo projektil.Samo je on preživeo. ,,Kad će mi sevratiti ruke?’’ pitao je dečak. Od te pri-če se odustalo. E pa, Toni Bler nijedržao u rukama tog dečaka, kao što ni-je držao u rukama telo nijednog dru-gog obogaljenog deteta, niti ijedankrvavi leš. Krv je prljava. Prlja vamkošulju i kravatu, i to baš dok držite is-kren govor pred televizijskim kamera-ma. Dve hiljade mrtvih Amerikanacapredstavljaju neugodnost. Po mraku ihtransportuju do grobova. Sahrane sunenametljive, daleko od očiju sveta, nasigurnom. Osakaćeni trunu u svojimposteljama, neki će tu ostati do krajaživota. Trunu i mrtvi i osakaćeni, samou različitim vrstama grobova.

Navešću odlomak iz pesme PablaNerude ,,Tumačim neke stvari’’:

I jednog jutra sve je to gorjelo, i jednog jutra lomače provaljivahu iz zemlje gutajući živa bića, i otada oganj, barut otada, i otada krv. Razbojnici s avionima i crnim Mavrima, razbojnici s prstenjem i kneginjama, razbojnici sa crnim fratrima

Har

old

Pint

er:U

mje

tno

st,

is

tin

a i

po

liti

ka

prokultura

PLAMENnovi

56

i njihovim blagoslovom, stizahu zrakom da ubijaju djecu, i ulicama je tekla krv djece, tekla je jednostavno kao dečja krv.

Šakali koje bi i šakal prezreo, kamenje koje bi i suha češljuga ispljunula kad bi ga zagrizla, riđovke koje bi i same riđovke omrznule.

Pred vama sam vidio krv Španjolske kako se propinje da bi vas potopila u jednom jedinom valu gordosti i noževa!

Generali, izdajnici: pogledajte mojumrtvu kuću,pogledajte porušenu Španjolsku: ali iz svake kuće izlazi goruća kovinaumjesto cvijeća,ali iz svake rupe u Španjolskoj izlaziŠpanjolska,ali iz svakog mrtvog djeteta izlazipuš-ka s očima, ali iz svakog zločina izlaze meci kojiće tad pronaći skrovište vašeg srca.

Pitaćete: zašto nam njegova poezijane govori o snu i lišću, ili o velikimvulkanima njegove domovine? Dođiteda vidite krv po ulicama, dođite da vi-dite krv po ulicama, dođite da viditekrv po ulicama!Da budem sasvim ja-san: time što ovde citiram Nerudinupesmu nikako ne poredim republikan-sku Španiju sa Irakom Sadama Husei-na. Citiram Nerudu jer nigde u savre-menoj poeziji nisam pročitao takosnažan i proživljen opis bombardova-nja civila. Već ranije rekoh da su Sje-dinjene Države sada potpuno iskrenekada otvaraju karte. Tačno tako stojestvari. Njihova zvanično proklamova-na politika sada se definiše kao ,,domi-nacija duž celog spektra’’. Ovo nijemoj, već njihov izraz. ,,Dominacijaduž celog spektra’’ znači kontrolu ka-ko nad kopnom, morem, vazduhom ikosmosom, tako i nad svim postoje-ćim resursima. Sjedinjene Države sadaimaju 702 vojna objekta u 132 zemlješirom sveta, uz, razume se, ovaj časniizuzetak koji predstavlja Švedska. Neznamo baš tačno kako su stigli dotle,ali je izvesno da su stigle. SjedinjeneDržave poseduju 8. 000 aktivnih i ope-rativnih nuklearnih bojevih glava. Odtoga je 2. 000 bojevih glava u punojpripravnosti, mogu se lansirati uz upo-

zorenje na 15 minuta. Sjedinjene Drž-ave razvijaju nove nuklearne sisteme,poznate pod imenom ,,razbijači bun-kera’’. Britanci, vazda kooperativni,nameravaju da zamene svoje nuklear-ne projektile tipa trajdent. Pitam se sa-mo koga drže na nišanu? Osamu binLadena? Vas? Mene? Nekog našegkomšiju? Kinu? Pariz? Ko će ga znati?Ono što znamo jeste da to infantilnoludilo – posedovanje nuklearnog oruž-ja i pretnja njime – leži u samoj sržiaktuelne američke političke filozofije.Moramo se prisetiti da su SjedinjeneDržave neprestano u vojnoj priprav-nosti i da ne pokazuju ni najmanjiznak da tu nešto menjaju. Hiljade, akone i milioni ljudi u samim SjedinjenimDržavama vidno su postiđeni i ogorče-ni ponašanjem svoje vlade, samo, ka-ko zasad stoje stvari, nisu monolitnapolitička snaga. Ipak nema izgleda dase rasprše ta zebnja, neizvesnost istrah koji, kako vidimo, svakodnevnorastu u Sjedinjenim Državama. Znamda predsednik Buš ima mnogo izuzet-no stručnih pisaca govora, ali bih i jaželeo da se prijavim za taj posao. Do-brovoljno. Predlažem sledeći kratakgovor kojim može preko televizije dase obrati naciji. Već ga vidim onakoozbiljnog, kose brižljivo začešljane,usana koje se katkad iskrive u osmeh,neobično privlačnog, iskrenog, pobe-donosnog, muškarca koji je najopušte-niji kad je u društvu drugih muškara-ca.

,,Bog je dobar. Bog je veliki. Bog jedobar. Moj Bog je dobar. Bin LadenovBog je zao. Njegov Bog je zao. Sada-mov Bog je zao. Njegov Bog je zao.Sadamov Bog je bio zao, jedino što gaon nije ni imao. On je bio varvarin. Minismo varvari. Mi ne odsecamo glaveljudima. Mi verujemo u slobodu. I Bogveruje. Ja nisam varvarin. Ja sam de-mokratski izabrani vođa jedne slobo-doljubive demokratije. Mi smo saose-ćajno društvo. Mi sa saosećanjem da-jemo elektrošokove i sa saosećanjemubrizgavamo smrtonosne injekcije. Mismo velika nacija. Ja nisam diktator.On jeste. Ja nisam varvarin. On jeste.I on jeste. Svi su oni varvari. Ja imammoralni autoritet. I nemojte to da za-boravite’’.

Pisac je celog života ranjiv, gotovoogoljen. Nema potrebe da kukamozbog toga. Pisac je sam tako izabrao iokovao sebe tim izborom. Tačno jemeđutim i kada kažu da ste izloženisvim vetrovima, a neki od tih vetrova

su zaista ledeni. Potpuno ste sami, se-bi prepušteni, na vetrometini, u praz-nom prostoru. Nema utočišta i nemazaštite – ukoliko ne lažete – a u tomslučaju ste, razume se, već izgradilisopstvenu zaštitu i zapravo bi se mo-glo reći da postajete političar.

Večeras sam često pominjao smrt.Sada ću citirati svoju pesmu ,,Smrt’’.

Gde je nađen mrtvac? Ko je našao mrtvaca? Da li je mrtvac bio mrtav kada je nađen? Kako je nađen mrtvac? Ko je bio taj mrtvac? Ko bijaše otac ili ćerka, ili brat Ili ujak, ili sestra, ili majka, ili sin Ovog ostavljenog mrtvaca?

Da li je bio mrtav kada je ostavljen? Da li je mrtvac ostavljen? Ko ga je ostavio? Da li je mrtvac bio go ili obučen zaputovanje? Zašto ste odlučili da mrtvaca proglasite mrtvim? Da li ste proglasili mrtvaca mrtvim? Koliko dobro ste poznavali mrtvaca? Kako ste znali da je mrtvac mrtav? Da li ste oprali mrtvaca Da li ste mu oba oka zaklopili Da li ste sahranili mrtvaca Da li ste ga ostavili samog Da li ste poljubili mrtvaca

Kada pogledamo u ogledalo pomis-limo da je slika koju vidimo tačna. Ali,pomerimo li se i za milimetar, slika semenja. Zapravo gledamo u beskrajniniz odraza. Ponekad, međutim, pisacmora da razbije ogledalo – jer s onustranu ogledala istina zuri u nas. Veru-jem da uprkos ogromnim razlikamakoje među nama postoje, svi mi, kaograđani, treba da imamo čvrstu inte-lektualnu rešenost da utvrdimo stvar-nu istinu o svojim životima i o društvi-ma u kojima živimo; to je najvažnijizadatak svih nas. U stvari, to nam jeobaveza. Ako takva rešenost ne budeotelotvorena u našoj političkoj viziji,nema nade da ćemo vaspostaviti neštošto smo gotovo izgubili – dostojanstvočoveka.

Prevela Ljiljana Nedeljković

U tekstu su korišćeni prevodi RenateUlmanski ( Povratak ) i Nade Ćurčije-Prodanović ( Stara vremena ), iz zbornikaHarold Pinter, Pet drama, Nolit, Beo-grad, 1982, kao i prepev Nikole Miličevi-ća, iz knjige Pablo Neruda, Pjesme , Mla-dost, Zagreb, 1975.

Har

old

Pint

er:U

mje

tno

st,

is

tin

a i

po

liti

ka

knjiπki moljac

PLAMENnovi

57

Jasna Tkalec

Jean Ziegler, specijalni opunomoće-nik Ujedinjenih Nacija za hranu iprofesor Sveučilišta u Genevi i na

pariškoj Sorboni (član Savjeta NovogPlamena), jedan je od neumornih boracaza svijet bez permanentne gladi, bez smrtiod neishranjenosti i banalnih infekcijai,bez neprestane patnje i bez nepravdi, kojeu nezamislivim razmjerima stvara “novisvjetski poredak” i neutaživa žeđ za profi-tom multinacionalnih kompanija. One svi-jet bacaju u novi srednji vijek. Posljedicebesramnog bogaćenja multinacionalnihkompanija i njihovih čelnih ljudi, koje Zi-egler naziva “kozmokratima” katastrofal-ne su za ogromnu većinu čovječanstva:one izazivaju ogromne pomore prije svegadjece, ali i odraslih, na jugu planete te neza-poslenost, prekarnost, marginalizaciju, rad-nu nesigurnost i stalno opadanje kupovnemoći na sjeveru planete. Kako se to događaZiegler objašnjava detaljno, s masom jav-nosti prećutkivanih, ali u suštini groznihpodataka, u svojoj poslednjoj knjizi “Impe-rij srama”(prevedene i na hrvatski, u izda-nju izdavačke kuće Izvori d. d., 2007.)

Uspoređujući današnje stanje sa zahtjevi-ma Deklaracije o pravima čovjeka i građa-nina te postulatima Francuske buržoaskerevolucije (sloboda, jednakost, bratstvo), načije se protagoniste stalno vraća, Zieglerdolazi do poraznih zaključaka koje je ne-moguće opovrći, jer su potkrepljeni podaci-ma, kojima on suvereno barata. Njemu jekao stručnjaku Ujedinjenih naroda svijet ot-voren i toliko poznat koliko i vlastito prebi-valište i domovina, jedna od najbogatijihzemalja Evrope i svijeta, sjedište mnogihbanaka i multinacionalnih kompanija: Ge-neva i Švicarska. No pustimo da govorisam Ziegler:

“Smještena u srcu četvrti Saint-Germainkafana Procope bila je najčešće mjesto sus-retanja mladih revolucionara 1789.” Sti-gavši u Pariz poslije uzbudljivog i opasnogputovanja iz Amerike na brodu Reprisal većsedamdesetogodišnji slavni naučnik i jošslavniji pisac sa Thomasom JeffersonomDeklaracije o pravima čovjeka i građaninaBenjamin Franklin odlazio je često na ve-

čeru na to mjesto u pratnji gospođe Brillon.Jedne mu je večeri prišao dvadesetogodiš-nji advokat, Georges Danton i odlučno gaapostrofirao: “Svijet se sastoji od nepravdei bijede. Gdje su sankcije? Kako bi bilauvažavana vaša Deklaracija kad ne raspola-že ni sa pravosudnom ni sa vojnom mo-ći…”. “Pogrešno, odgovorio je Franklin,iza te Deklaracije stoji ogromna moć, vječ-na moć, moć sramote.”

Nažalost moć sramote danas pogađa neone, koji izazivaju smrt, bijedu i patnju, jeroni to čine zbog profita, pardon, zbog tržiš-ta, pa su im srce i savijest na mjetu, a stidese oni, koji umiru od gladi, koji čeprkaju posmetlištima, koji za (nečistom) vodomdnevno prelaze kilometre, koji pate od ma-larije, tuberkuloze i side te koji počinju ra-diti još kao nejaka djeca. Njihova je pers-pektiva da dožive zrelu dob minimalna. Is-tovremeno broj milionera u njihovim sezemljama vrtoglavo povećava…

“Prema rječniku sramota znači infamiju,nečsnost. Gladni iz baira Pela Porco u Sal-vadoru de Bahia jako dobro poznaju taj os-jećaj”. Moram prevazići sramotu kako bihkopao po smetlišti“. Ukoliko ne uspije po-bijediti vlastiti stid izgladnjeli umire.

U školi brazilska se djeca ruše na pod odgladi, dok radnici na gradilištima padaju unesvijest zbog pomanjkanja hrane. U “bi-donvillima” Azije, Afrike i Latinske Ameri-

ke živi 40 posto svjetskog stanovništva -kaže Ziegler. Stidljive Ujedinjene Nacije tamjesta nazivaju “nezdravim boravištima“.To su mjesta u kojima se štakori bore smajkama za ono malo hrane što tamo pos-toji.

Izgladnjela bića koja lutaju po metropo-lama juga Azije i crne Afrike izmučena suosim glađu osjećajem sramote. U JužnojAmerici djeci koja plaču zbog gladi majkekuhaju vodu u koju su stavile nekoliko ka-menja u nadi da će gladna djeca zaspati pri-je no što se taj “obrok” skuha. Možete li za-misliti stid majke koja ne uspijeva ishranitivlastitu djecu, koju muči glad?”

“Od Manile do Karachija, od Nouak-chotta do Sao Paola po svim megalopolisi-ma južne polutke svijeta stotine hiljada dje-ce bez porodice i bez stalnog boravišta lutaulicama nastojeći da prežive kako mogu,kradući hranu sa tezgi trgovaca ili postajućilopovi za korumpiranu policiju. Neki odnjih su “kuriri” mafije, koja se bavi prepro-dajom droga.

Život te djece ne vrijedi ni prebijene pa-re. Postoje udruženja trgovaca koja plaćajukorumpirane policajce da ih ubijaju. Ima ipolicajaca sadista, koji ih muče iz čiste za-bave. Postoji i mreža kriminalaca koji pri-siljavaju djevojčice da se prostituira-ju…Helio Bacudo postao je nacionalni he-roj u Brazilu. Javni tužilac u Rio de Janeiro,uspio je da na procesu nazvanom “masak-rom u Candelariji” budu osuđeni policajcikoji su u središtu grada mitraljeskim rafali-ma ubili trinaestero djece, koje je spavalo upredvorju katedrale.Četiri žrtve bile sumlađe od šest godina, a pet su bile djevojči-ce.“Kako bi do procesa moglo doći HelioBacuda morao je poslati jedinog preživje-log dječaka, krunskog svjedoka, u Evropu,kako bi živ dočekao suđenje. Kad ga je sli-jedeći put sreo Bacudo je kazao Ziegleru:“Prošle je godine ubijeno više od četiri hil-jade djece iz brazilskih bidonvilla. Najčeš-će su ih ubijali policajci. To je izvještaj su-daca za maloljetnike.U stvari broj ubijenedjece je u najmanju ruku dvostruk.”

Ziegler nastavlja: “Ekonomska zaostalostdjeluje na ljude kao zatvor. Zarobljava ihegzistencijom lišenom nade. Zatvor je per-manentan, bijeg gotovo nemoguć.Veoma

Imperi j sramaJ e a n Z i e g l e r :

“ B i j e d a j e p a k a o “Charles Dickens

Jean Ziegler

knjiπki moljac

PLAMENnovi

58

su rijetki oni, koji uspiju prepiliti rešetke.Za te osobe zbilja društva u kojem su proiz-vodne snage nerazvijene i koje podnosi bezikakve mogućnosti odbrane odluke kozmo-krata karakteristični su neki podaci, koji os-vjetljavaju cijelu situaciju. Ne postojanješkola (dakle društvene mobilnosti), kao nibolnica ni liječničke njege (odsustvo zdrav-lja), redovne prehrane i plaćenog posla teradne sigurnosti i lične autonomije čine ži-vot tih ljudi permanentnim zatvorom.” A utom stanju nalazi se gotovo polovina sta-novništva zemljine kugle.

I bogati plaču

“I gazde osjećaju stid. Oni dobro pozna-ju posljedice svoga ponašanja: uništavanjeporodica, mučeništvo potplaćenog rada,očaj populacija koje ne donose profit, nisuza bogate nikakva tajna.” Ali, ukoliko bipostupali drugačije išli bi na ruku konku-renciji, a to ne dozvoljava tržište na kojemoraju neprestano misliti: i danju i noću.Stoga se ponašaju tako kao da ih se ogrom-na i stalno rastuća bijeda uopće ne tiče. Pre-ma Immanuelu Kantu, tvrdi Ziegler, osje-ćaj sramote povezan je s pobunom protivponašanja ili stanja koje degradira čovjeka ikrnji “osjećaj časti što je čovjek”. HorizontImperije srama takva je obešćašćenost na-metnuo svakom članu ljudske zajednice uodnosu na patnju svojih bližnjih.

Francuska je revolucija ukinula feudalnisistem. Danas prisustvujemo ponovnoj feu-dalizaciji svijeta od strane “kozmokrata”“.Pet stotina kapitalističkih privatnih tran-skontinentalnih firmi najmoćnijih na svije-tu na polju industrije, trgovine, usluga i ba-naka ostvarivalo je 2004. godine 52% na-cionalnog bruto dohotka cijelog svijeta.Jednostavno rečeno one su stvorile više odpolovine bogatstva proizvedene tokom jed-ne godine na cijelim svijetu. Još više zastra-šuje podatak što su te firme, kako bi stvori-le to bogatstvo, zapošljavale svega 2% rad-nog stanovništva svijeta.

A kako se ogleda takvo stanje stvari napopulaciju bogatih? Godine 2003. broj mi-lionera u dolarima, bez razlike na zemlju,iznosio je 7,7 miliona ljudi. Prema prethod-noj godini to je broj koji je porastao za 8%,odnosno u jednoj se godini pojavilo polamiliona novih milionera. Najveći se porastbogatih bilježi u Sjevernoj Americi i u Ev-ropi, ali ne zaostaju mnogo ni zemlje kaošto su Indija i Kina. I Afrika ima sto hiljadamilionera, koji svoj novac ne investiraju utu zemlju, gdje praktički ne postoji tržište tese novac ne oplođuje, nego u Evropu, gdjenovac uplaćen na burzama rađa još višenovca. Broj osoba koje se ubrajaju u goto-

vo 8 miliona svjetskih milionera raspolažebogatstvom od 30.000 milijardi dolara. Is-tovremeno djeca Angole opečena napal-mom koji je svuda pobacan u dugogodiš-njem ratu i koji se ne razgrađuje umiru ustrašnim mukama od opekotina bez potreb-ne njege, jer je njihova zemlja toliko siro-mašna da ne može kupiti lijekove za opeko-tine niti platiti kirurške intervencije, koje bipomogle toj djeci. U bolnicama Angole ne-ma paracetamola ni morfija. Tako je u pos-lednje tri godine u tim bolnicama umrlo po-la miliona djece u teškim bolovima... Usvim zemljama svijeta transkontinentalnefarmaceutske firme prilagođuju cijene ku-povnoj moći tržišta. Taj slučaj ne vrijedi zaAfriku, jer je tamo tržište jako suženo, bu-dući da najveći dio stanovništva ne raspola-že nikakvim sredstvima. Farmaceutski trus-tovi u Africi prilagodili su cijene bogatojmanjini: prodaju malo, ali zarađuju dobro.

Dok “kozmokrati” ostvaruju prihod naljudskoj patnji i dok se sve više i sve bržebogate multinacionalne kompanije, svijet ukojem se na sve strane govori o neizmjer-nom tehničkom i ekonomskom progresu,ustvari izgleda ovako: u 122 zemlje neraz-vijenog svijeta živi 85 % stanovništva glo-busa, ali te zemlje ne sudjeluju u svjetskojtrgovini ni sa 25% trgovinske razmjene.One naprosto nemaju što prodati ili čimekupiti. I kad nešto imaju, kao na primjer ka-vu, moraju je prodavati po najnižoj cijeni,koju im je nametnulo svjetsko tržište. I doksvi uživamo u tom napitku koji “podiže”snagu, proizvođači kave dovedeni su stal-nim sniženjem cijena do samog ruba siro-maštva i propasti od gladi. Milijarda iosam stotina miliona ljudi danas na svijetuživi u stanju krajnje bijede, sa manje odjednog dolara dnevno, dok 1% stanovništvaglobusa zarađuje koliko i 57% najsiromaš-nijih stanovnika zemlje! Dakle svega 1%bogatih posjeduje više novca nego gotovo60% bijednika, koji danas žive na zemalj-skoj kugli! Zar to nije imperij srama?

Posljedice toga su 850 miliona odraslihosoba, koje su analfabeti i 350 miliona dje-ce u školskoj dobi, koja ne mogu pohađatiškolu.

Godine 2004. umrlo je dvanaest milionaosoba na jugu globusa od bolesti poput ma-larije, tuberkuloze i dizenterije. Za njih nijebilo lijekova. Njihove zemlje nisu u stanjuda ih liječe, jer su pored siromaštva strašnozadužene i neprekidno plaćaju visoke ka-mate bogatima. Kad su UN organiziralepraćenje zaduženosti nerazvijenih zemaljanjihov je dug iznosio 54 milijarde dolara.Radilo se o 120 najnerazvijenih zemaljasvijeta od ukupno 192 zemlje članice UN.Danas, nakon otprilike dvije decenije, taj

dug iznosi 2 000 milijardi!Živimo u civilizaciji čije je geslo Dekla-

racija o pravima čovjeka i građanina, kojuje Francuska revolucija pretočila u parolu“Sloboda, jednakost, bratstvo”. Danas te ri-ječi u svijetlu podataka, kojima raspolažuUN, izgledaju kao neumjesno ruga-nje…Kažu da je Robespierre poslao na gi-ljotinu predstavnike “bijesnih”, JacquesaRouxa, i Gracchusa Babeufa, kad su uFrancuskoj revoluciji odlučno postavili pi-tanje privatnog vlasništva i ustvrdili, dadokle god ono postoji, neće biti ni jedna-kosti ni slobode... Robespierre je ustao uobranu neprikosnovenosti privatne svojine.Gladni Pariza i Francuske bili su uz “bijes-ne”. Ali revolucionari ne žive dugo. Njimasu bliži giljotina, stratišta i lomače od du-govječnosti i neugodne starosti. Svi prota-gonisti i tvorci Francuske revolucije i nje-nih velikih ideja završili su na giljotini. Tasudbina nije zaobišla ni Robespierra ni nje-govog dvadesetosmogodišnjeg nerazdvoj-nog prijatelja Saint Justa. Kad su ga osudi-li na smrt Saint Just je kazao: “Lako je uniš-titi moje tjelo, ono je prah. No moje ideje subesmrtne - njih nikada nećete moći uništi-ti”. Ali se ni Saint Just nije usprotivio Robe-spierrovom mišljenju o svojini. Na svjetskuse pozornicu uspinjala nova, građanska kla-sa i ona je težila da zadrži svoje, po njenomshvaćanju, trudom stvorene tečevine.

Kad je Robespierre u Konventu rekao“Jednakost u bogatstvu je himera” ozako-nio je privatno vlasništvo i učinio ga nedo-dirljivim. Špekulanti u Francuskoj revolu-ciji, koji su profitirali u neredima i pili krvnarodu, uzdahnuli su s olakšanjem. Oni supredstavljali novu klasu u usponu. Robe-spierrove su riječi značile: “Vaše bogatstvonećemo dirati”. Tako je Francuska revoluci-ja ozakonila privatno vlasništvo. Da je sa-mo Robespierre mogao zamisliti koliko ćese to bogatstvo uvećati za samo 200 godi-na!

Eric Boucher je hladno konstatirao:“Mutinacionalne kompanije sjede na hrpa-ma novca s kojim ne znaju što činiti”. Istov-remeno dvije milijarde ljudi gotovo da um-ire od gladi i neprestano živi u krajnjem si-romaštvu. Da je je to samo mogao naslutiti“nepodmitljivi” Robespierre! Siromaštvopariških četvrti bjednika i francuskog sela uusporedbi sa ogromnim siromaštvom kojedanas kao rak izjeda čovječanstvo globusaupravo je dirljivo zbog svog minimaliz-ma… Da li i bogati plaču za djecom kojapate od gladi u Aziji ili zbog djece koja seprostituiraju na svim kontinentima da bipreživjela? Da li im teku suze kad čuju ko-likom broju djece prijeti sljepilo i motorič-ke smetnje zbog pomanjkanja neophodnih

knjiπki moljac

PLAMENnovi

59

(A i D) vitamina i minerala u ishrani ilizbog mališana koje upucava policija u Bra-zilu ili koji umiru u patnjama u Africi? Uimperiju srama bogati su izgubili stid. Nje-ga je zamijenilo tržište.

Jahači apokalipse

Nasilje imperija sramote je strukturalno.U upravljanju organiziranim siromaštvom,kaže Ziegler, rat nije više epizoda. On jepermanentni pratilac takve civilizacije. Ratviše ne predstavlja patologiju, već normal-nu situaciju. Rat više nije trenutno pomra-čenje razuma, već razuman razlog na kojemje zasnovana takva civilizacija pljačke.

Ziegler naziva strukturalnim nasiljem tunovu praksu i novu kozmologiju. Ratovisvakako nisu novost u historiji čovječan-stva. Ostao je međutim zapamćen i u litera-turi opisan rat koji je Rim vodio protiv Kar-tage, koju je na kraju do temelja razorio,uništio stanovništvo i na čijem je mjestuScipion Afrički uzorao brazdu. Za MaxaHorkheimera takvo vođenje rata znači“pomračenje uma”. A danas, poslije više oddvije tisuće godina, svi se ratovi vode na ta-kav način, koji je bio jedna od najokrutnijihepizoda za vrijeme trajanja rimskog imperi-ja. Golema populacija izbjeglica opterećujebudžet UN-a. Ljudi glavom bez obzira bje-že od ratova, koji iza sebe ostavljaju totalnupustoš i ne štede nikoga: ni ranjenike, nistarce, ni žene, ni djecu. Godine 2004. usvijetu se potrošilo 1000 milijardi dolara zanaoružanje. Polovinu te cifre (preciznije47%) potrošile su SAD. Istovremeno se zapovratak izbjeglica –žrtava rata –potršilosvega 5 milijardi dolara, a za uklanjanje mi-na svega 2 milijarde. Ove brojke ne trebakomentirati. Samo neznatan dio svote utro-šene u “ratu protv terorizma” bio bi dovo-ljan da se učini kraj nedaćama, koje pogađ-aju najbjednije. Lijekovi i hrana obogaćenavitaminima učinila bi da mnoga djeca prež-ive, omogućila da dobiju osnovno obrazo-vanje i neophodnu liječničku njegu. Žena-ma Afrike i Azije obezbjedilo bi se rađanjeu bolnicama i pedijatrijska njega novorođ-enčadi. Ali ta sredstva namijenjena su “ratuprotiv terorizma”. Taj rat nema jasnog ne-prijatelja niti mu je moguće sagledati kraj.A iza sve te lažne ratne retorike krije se, po-red ostalog, i rat za energente, naftu u pr-vom redu. Pa kako postoji svjetska laž,“državna laž” o ratu protiv terorizma, netreba se čuditi što se danas u javnosti takočesto pribjegava manipuliranju strahom,odbijanju različitosti, ksenofobiji i rasizmu.Posljedice takvih politika su pred očimasviju. Štete i katastrofe bratoubilačkih rato-va srazmjerno su male u odnosu na razara-

nja što ih proizvode najveće ratne sile i or-ganizacije.

Prije uništenja nesretnih litvanskih i polj-skih sela i njihovih stanovnika kažu da su seTeutonski vitezovi dugo molili Boga. Jeroni su bili borci za jedinog “istinskog Bo-ga”. Bog drugih bio je nedostojni idol. Da-nas pišu kako je otprilike iste riječi izgovo-rio u Iraku jedan od najpoznatijih Bushevihgenerala. Oni se tamo bore za jedinog pra-vog i istinskog Boga, dok su pobunjeniciprotiv američke invazije u Iraku borci laž-nog božanstva - Muhameda. Zaboravili suna riječi onog velikog katoličkog sveca ko-ji je kazao: “Nebo je dovoljno veliko zasve”. I zaista na nebu mora biti mnogomjesta kako bi primilo sve nevine žrtvebombardiranja i ubijanja po Iraku i Afga-nistanu.

Obnova feudalizma

Ziegler, govoreći u posljednjem dijeluknjige o današnjem stanju svijeta nazvao jepoglavlja kao i ono što je njihov sadržaj: u“Feudima kapitalizma” tumači kako privat-na kontrola koju multinacionalne kompani-je imaju nad javnim dobrima i nad znan-stvenim otkrićima dovodi do katastrofalnihposljedica, jer je njihov jedini movens naj-veća akumulacija u najkraćem vremen-skom roku. Ta politika uzrokuje neprestanoširenje njihove moći kao i eliminiranje sva-ke društvene prepreke, koja bi ometala nji-hove odluke.

Isto tako novi kozmokrati raspolažu sagotovo potpunom nekažnjivošću za zla ko-ja nanose svijetu. Stalno zagađivanje, kli-matske promjene i nesretni slučajevi, kojise događaju u industriji, pogađaju, čestosmrtno, veliki broj ljudi, Međutim, velikekompanije rijetko plaćaju odštete. Zagađe-nje vode nanosi ogromne štete stanovništ-vu, koje se još bavi poljoprivredom. Ipakzagađivači bivaju pošteđeni sankcija i čestose pogoni, koji onečišćuju ne zatvaraju, jerje u siromašnim zemljama vlast potkuplji-va, a kompanije imaju vješte advokate. Ta-ko multinacionalne kompanije nastavljajutrovati ljude i zemlju i dalje uživajući pot-punu nekažnjivost. Ziegler nadalje poziva

na borbu protiv nelojalne konkurencije, ko-ja je pravo svih živih. Smatra da se u Švi-carskoj nalazi glava hobotnice, koja gušisvijet: tu su skoncentrirana sjedišta moćnihtranskontinentalnih kompanija kao i ban-karska moć. Danas i u slobodnoj i ekonom-ski razvijenoj Evropi svemoćne multinacio-nalne kompanije nastoje (a ponegdje i us-pjevaju) uništiti ili onemogućiti sindikate isve oblike društvenog organiziranja, kojiim se protive. Multinacionalne kompanijemisle, a tako se i ponašaju, kao da su “de-bele krave”, to jest njihovi rastući profiti,vječni. Njihova arogancija nema granica.One otpuštaju hiljade radnika u Evropi, ka-ko bi fabrike preselili u Aziju, gdje će seproizvodnja odvijati pod u Evropi nedopus-tivim uvjetima. Kad im se stavljaju pri-mjedbe na to one imaju odgovor da se radio legislaciji zemalja u kojima djeluju i gdjeje takvo ponašanje dopušteno. TadašnjiPredsjednik Ujedinjenih naroda Kofi Ananpredložio je multinacionalnim kompanija-ma stvaranje jednog organa kontrole, kojibi pratio njihovo poslovanje širom svijeta ionemogućavao najdrastičnije slučajeveeksploatacije i dječjeg rada. Kozmokrati sus indignacijom odbili ovaj prijedlog. Njihovvrhunski imperativ je tržište i da bi na nje-mu prosperirali, oni ne mogu pristati ni nakakvu kontrolu. Dakle, prava čovjeka i gra-đanina su krasna stvar, ali na prvo mjestodolazi tržište.

U takvoj situaciji nema drugog izlaza ne-go ponovo otpočeti borbu. Borbu za isteone principe, koje je iznjedrila Francuskarevolucija i na koje su se pozivale sve osta-le revolucije. I najbjedniji su ljudi. I najsiro-mašniji imaju pravo na život i na plaćenirad. Ziegler se ponovo poziva na Kanta, ko-ji je kazao da ukoliko ciljevi Francuske re-volucije u tom času neće biti dostignuti,ipak će njene velike ideje ostati zauvijek upamćenju naroda, koji će nastaviti borbu zaneku drugu priliku.

Ziegler završava riječima: “Moja je knji-ga dijagnoza. Razaranje ovog kanibalskogporetka svijeta stvar je samih naroda. Rat zaplanetarnu društvenu pravdu stvar je bu-dućnosti.

Kakve će biti pobjede i porazi u tom ra-tu? Tko to danas može reći?” Ziegler zuavr-šava citirajući Babeufa iz 1797. godine:“Vrijeme je da prozborimo o jednakosti i ovlasništvu! Neka narod sruši sve oveštalebarbarske institucije! Neka rat bogatogprotiv siromaha prestane sa svojim starimobilježjima da je sva smjelost na jednoj, asva niskost na drugoj strani! Ponavljam:došli smo do vrhunca svih zala, ne može bi-ti gore. Stanje se može izmjeniti samo pot-punim preokretom.”

knjiπki moljac

PLAMENnovi

60

Miroslav Samardžić

Neoliberalna paradigma imala jedevedesetih status religijskedogme, koju nije moguće ospo-

ravati. Jedan od autora koji je upornonastojao da opovrgne ovu dogmu je iSamir Amin (1931.), radikalni marksis-tički ekonomista i aktivista. Ovaj autorjedan je od najpoznatijih zastupnika teo-rije zavisnosti (dependency theory), ko-ja je bila naročito popularna u Trećemsvetu šezdesetih i sedamdesetih godina.Prema ovoj teoriji kapitalizam je svetskisistem, hijerarhijski strukturiran na cen-tar, poluperiferiju i periferiju. Centaroblikuje ekonomije periferije prema svo-jim potrebama i onemogućava razvoj pe-riferijskih zemalja. Samir Amin je autorviše od trideset knjiga, a trenutno je di-rektor Third World Foruma u Dakaru.Utekstu koji sledi dajemo sažet prikaz jed-ne od njegovih poslednjih knjiga:

Mašta radi svašta

Liberalni virus, prema Samiru Aminu,zagađuje savremenu misao o društvu ionemogućava razumevanje današnjegsveta. Liberali socijalnu efikasnost izjed-načavaju sa ekonomskom efikasnošću, tj.profitabilnošću kapitala. Oni nastoje dapokažu kako su razvoj neregulisanog trž-išta i demokratija komplementarni. Ustvarnosti, međutim, kapitalistička eko-nomija dominira politikom, čije kreativnepotencijale eliminiše. Prema liberalima,alternativa ne postoji, što potvrđuje i pro-past socijalizma; tržišni model predstav-lja krajnju istinu, koju svi treba da slede;razvojni problemi nastaju zbog toga štotaj univerzalni model još nije svugdeprihvaćen. Liberali dalje tvrde da hege-monija SAD nije imperijalne naravi, većda potiče iz avangardne pozicije ove drž-ave u upotrebi razuma, a njena vodećapozicija je neizbežna i dobrodošla za pro-gres celog čovečanstva. To su nonsensi,smatra Samir Amin, zasnovani na para-nauci, tzv. čistoj ekonomiji i pratećojideologiji, postmodernizmu.Čista ekono-mija nije ništa drugo već teorija jednog

imaginarnog sveta. Koncept kapitalizmane može se svesti na tržište, u njemu suneodvojive klasne borbe, država i politi-ka. To je režim u kome su naizmeničnastanja neravnoteže proizvod izvantržiš-nih, socijalnih i političkih konfrontacija.Takozvano deregulisano tržište u stvari jeregulisano vantržišnim monopolima. Lo-gika kapitalizma nije razvojna. Tržište(konkurencija) i kapitalizam su dva kon-cepta: kapitalizam počiva na ograničenojkonkurenciji, koju nameću monopoli; zanjegovo funkcionisanje neophodna je in-tervencija države, koja, dakako, nije neu-tralna. Inherentne tendencije logike kapi-tala uvek se suočavaju sa otporima, kapi-talizam nije nadistorijski sistem. Stvarnaistorija je proizvod sukoba logike kapita-lističke ekspanzije i socijalnih snaga os-poravanja. Država je u srcu konflikta iz-među kapitala i društva. Razvoj u periodu1945.-1990. nije prirodna posledica kapi-talističke ekspanzije, već je rezultat uslo-va nametnutih kapitalu od strane nacio-nalnooslobodilačkih pokreta.

Postmoderna je ideološki dodatak, kojilegitimizira liberalizam; ona podrivakoncepte racionalnosti i progresa i podrž-ava reakcionarni komunitarizam severno-američke provenijencije. Savremena vla-dajuća ideologija negira postojanje slo-bodnog izbora i na taj način negira mo-gućnost demokratije koja upravo i počivana mogućnosti slobodnog izbora. Umestosmislene demokratije nameće se konceptdemokratije niskog intenziteta (low in-tensity democracy), lakrdije i parade um-esto političkih programa u društvu spek-takla. Politika tako gubi potencijalnu moćda daje značenje i koherentnost alterna-tivnim društvenim projektima.

Autor ukazuje na razlike između tradi-cionalnog i savremenog imperijalizmaiznoseći pri tom stav, poput Brodela a na-suprot Lenjinu, da u istoriji kapitalizmane postoji neimperijalistička faza. Istorij-ski imperijalizam je bio policentričan,savremeni je kolektivan, čini ga Trijada(SAD- EU- Japan). Stari je počivao nabinarnim relacijama industrijalizovanogcentra i neindustrijalizovane periferije, anovi počiva na korisnicima monopola ucentru, na jednoj strani, i periferije nadrugoj koja je industrijalizovana, ali je

podređena metropolskim monopolima.Globalna ekspanzija kapitalizma hijerar-hijski polarizuje svetski sistem i uvek sasobom donosi intervencije dominantnih si-la u društvene procese subordinirane peri-ferije.

Globalna oligarhija

Dominaciju nije moguće ostvariti samoekonomskim sredstvima, neophodna je iupotreba sile: “Globalni liberalni ekonom-ski sistem zahteva permanentni rat...kaojedini način da se narodi periferije podre-de njegovim zahtevima.ª(str. 24).Savreme-ni trijadni imperijalizam dominira global-nom periferijom, tj. nad tri četvrtine svet-skog stanovništva. Svetska trgovinska or-ganizacija (STO), Međunarodni monetarnifond (MMF) i Svetska banka (SB) zaduž-eni su za ekonomski menadžment svet-skog imperijalističkog sistema: STO nemaulogu da garantuje tržišne slobode, već daomogući super zaštitu monopolima iz cen-tra i da oblikuje proizvodne sisteme na pe-riferiji prema potrebama metropola; MMFse ne stara o odnosima tri dominantne va-lute (dolar, jen, evro) već vrši funkciju ko-lektivne kolonijalne monetarne vlasti; SBsluži kao ministarstvo propagande za G-8.Druge institucije vrše funkciju političkogmenadžmenta, pa tako NATO, koji potis-kuje UN, sistematski nameće vojnu kon-trolu planete.Stvarno postojeći liberali-zam, po Saminu Aminu, pojačava nejed-nakosti između naroda sveta, između Se-vera i Juga. Ideja sukoba civilizacija služida učvrsti zapadni rasizam i prisili javnomnjenje da prihvati globalni aparthejd. Po-larizacija kao integralni deo akumulacije

Samir Amin: The Liberal Virus, PermanentWar and the Americanization of the World,

Monthly Review Press , New York 2004.

knjiπki moljac

PLAMENnovi

61

kapitala čini demokratiju nemogućom,eliminišući njene imaginativne potencija-le. Zahvaljujući polarizaciji raste jaz iz-među centra globalnog kapitalističkogsistema i periferije. Marksov zakon osiro-mašenja, smatra autor, verifikovan je unajstriktnijem smislu. Nejednakostpredstavlja crnu knjigu kapitalizma. Pro-blemi trećesvetskog seljaštva stalna su te-ma autorovih radova. Ovo seljaštvo činijednu polovinu svetskog stanovništva.Savremena kapitalistička poljoprivredazapošljava nekoliko desetina miliona far-mera koji i nisu pravi seljaci. Oni su naj-produktivniji, proizvode 10. 000 do 20.000 kvintala žitarica po zaposlenom to-kom jedne godine. Na drugoj strani su se-ljaci koji se dele na dve grupe: one koji suiskoristili prednosti tzv. zelene revolucije,proizvode 100 do 500 kvintala i one kojinisu bili obuhvaćeni zelenom revolucijomi koji su najmanje produktivni sa tek 10kvintala po radniku. Jaz između najpro-duktivnijih i najneproduktivnijih porastaoje sa 10:1 1940. na 2 000:1 danas.

Socijalna dezintegracija

Kapitalizam simultano integriše i dez-integriše. U progresivnim fazama on višeintegriše nego što isključuje. To više nijeslučaj, što se najbolje vidi na novomagrarnom pitanju. Ekspanzija agrobiznisastvara ogromne viškove stanovništva ko-je ostale grane privrede ne mogu da ap-sorbuju. Kapitalizam je postao varvarski,tvrdi Samir Amin, i poslednji je trenutakda se on zameni drugačijom razvojnomlogikom sa superiornom racionalnoš-ću.Ukoliko je rešio agrarni problem ucentru, kapitalizam je stvorio novi,ogromnih razmera, koji nije sposoban dareši osim genocidom nad polovinomsvetskog stanovništva. Autor ponavljasvoje stare teze da se ovaj problem nemože rešiti ukoliko se ne zaštiti domaćaproizvodnja i ne razdvoje domaće ceneod svetskih (delinking). Kako se polari-zuje svetsko stanovništvo i kakav je polo-žaj narodnih klasa u novom svetskom sis-temu? Gornje klase (formalni vlasnicisredstava za proizvodnju), menadžeri isrednje klase zajedno čine manji deosvetskog stanovništva. Najamni radnicičine četiri petine urbanog stanovništvacentra, a dele se na dve podgrupe: na oneu stabilnom položaju, obrazovanije, orga-nizovanije, sa sigurnim prihodima i naone u nestabilnom položaju. Razvijenicentar ima oko 18% svetskog stanovništ-va, od toga 90% urbanog, što čini trećinusvetskog urbanog stanovništva. Osobina

savremenog kapitalizma je stalni rastudela onih delova stanovnštva koji su unestabilnom položaju. Njihov udeo po-rastao je u poslednjih pola veka sa jednečetvrtine na jednu polovinu svetskog ur-banog stanovništva. Ovi nepovoljni pro-cesi naročito su intenzivni na periferijigde je socijalna marginalizacija dramatič-na. Žene su više žrtve nego muškarci, odfeminističkog pokreta korist su imale sa-mo žene iz srednjih slojeva, raste otuđe-nost imigranata u razvijenim zemljama.Sve to stvara povoljne uslove za razvojrazličitih oblika komunitarističkih praksi(verski i etnički fundamentalizam), kojenastoje da klasnu svest zamene komuni-tarnom solidarnošću. U savremenom dru-štvu, tvrdi autor, bitno se redukuje kon-cept demokratije. To je moderna ideja ko-ja znači da su ljudska bića, individualno ikolektivno, odgovorna za svoju istoriju.Zahvaljujući ograničenjima koje namećekapitalizam, ni demokratija ni modernostnisu dostigli nivo svog potencijalnog raz-voja.: “Buržoaska socijalna misao odsvojih početaka u doba prosvetiteljstvapočiva na odvojenosti različitih domenadruštvenog života, ekonomskom i politič-kom, i primeni različitih pricipa kojipredstavljaju posebne zahteve razuma utim domenima (p. 44). U ograničenomburžoaskom konceptu demokratija sesmatra razumnim principom dobrog poli-tičkog menadžmenta, a istorijski je poči-vala na ideji da dobrostojeći muškarci izviših klasa treba da budu odgovorni zadonošenje zakona. Na drugoj strani, eko-nomski život počiva na različitim princi-pima, koji su takođe prikazivani kao za-koni razuma, na privatnom vlasništvu,pravu da se sklapaju ugovori i konkuren-ciji na tržištu. Demokratija za sve stečenaje tek docnije, antisistemskim borbama.Potencijal demokratije je da se tržištu,putem političke akcije, mogu nametati idrugi ciljevi osim maksimiranja profita,što je bilo, bar delimično postignuto udržavi blagostanja. U postojećoj demo-kratiji niskog intenziteta građanin je slo-bodan da bira belo, plavo, zeleno, ljubi-často, svejedno, njegova sudbina odluče-na je drugde, na tržištu. U takvom siste-mu na vlasti se rotiraju oni koji imajumoć, a građanstvo i klasna svest razvod-njavaju se u spektaklima političke kome-dije. Kada se demokratija ovako degradi-ra, otvara se prostor nasilju koje ukidademokratske procedure u ime iluzornogkonsenzusa osnovanog na verskom i et-ničkom šovinizmu. Autoritarni potencija-li tržišta naročito su izraženi na periferiji,gde je društvo brutalno podređeno zahte-

vima kapitala. U liberalizmu dominiraekstremni individualizam, veliča se kon-kurencija i pravo jačeg da pobedi. Ame-rički koncept varvarske slobode ogleda seu pravu građana da nose oružje. Socijali-zacija u modernom svetu zasniva se naekspanziji kapitalističkih tržišnih odnosakoji postepeno postaju gospodari svih so-cijalnih odnosa i dominiraju svim oblici-ma solidarnosti. Ljudska bića svode se napopulacije bez identiteta, na pasivne po-trošače i jednako pasivne posmatrače upolitičkom životu. Dominantni autoritar-ni kapitalizam državu pretvara u servis zapobednike. Još je Francuska revolucija,koja je pored slobode istakla i vrednostbratstva, shvatila da je liberalizam nepri-jatelj demokratije.Kritika američkespoljne politike i američke političke kul-ture jedna je od osnovnih tema ove knji-ge. Autor uočava glavne razlike izmeđutipova političkih kultura nastalih u Evro-pi i SAD. U SAD sloboda je osnovnavrednost, u Evropi se dodaje i jednakost,što predstavlja osnovu evropskog socijal-nog kompromisa. Američka političkakultura zasnovana je na fundamentalizmuantiprosvetiteljskih protestantskih sektikoje korene vuku iz starozavetne reli-gioznosti, koju su katolicizam i pravo-slavlje marginalizovali. Odatle dolazeideje o američkoj pozvanosti, misiji davlada svetom i sklonost ka nasilju. Ame-rička revolucija bila je samo politička, saograničenim socijalnim implikacijama.Njen cilj nije bio promena društvenih iekonomskih odnosa. Amerikanci samonisu hteli dalje da dele profit sa vladaju-ćim klasama Engleske. Ropstvo nije do-vođeno u pitanje, a genocid nad Indijan-cima deo je logike koju sobom nosi idejao novom izabranom narodu. Ropstvo jeukinuto tek kada je postalo ekonomskineefikasno, a linčevi nad crncima su tra-jali sve do šezdesetih. Autor uporno uka-zuje na reakcionarne naboje komunitaris-tičkih ideologija. Komunitarizam je pos-ledica naizmeničnih imigrantskih talasakoji su onemogućavali razvoj klasnesvesti. Ideologija individualnog uspehasaglasna je sa uključivanjem pojedinca uzajednicu porekla bez koje bi individual-na izolacija bila psihički neizdrživa.USAD postoji samo jedna partija, partijakapitala i diktat tržišta. Država je eksklu-zivni servis kapitala, koji ne mari za dru-ge interese. Politička kultura najmoćnijezemlje sveta dobila je ovakve obrise zbogtoga što je, specifičnim istorijskim razvo-jem, blokiran razvoj klasne svesti u na-rodnim klasama. Nasuprot tome, evrop-ske države razvile su medijacijske struk-

knjiπki moljac

PLAMENnovi

62

ture za sukobe između socijalnih interesai na taj način je omogućen istorijski kom-promis, ali, ističe autor, i Evropa sve višeide američkim putem. Predsednički sis-tem u SAD onemogućava demokratskuradikalizaciju. Taj sistem pomera težnjusa takmičenja programa i ideja na izborizmeđu individua. Da bi neki kandidatbio izabran neophodni su široki savezikako bi se pridobio neodlučni centar. Po-red toga predsednički sistem onemoguća-va stvaranje pravih političkih partija. USAD je razvijena decentralizacija kojapogoduje jačanju desnice i komunitariz-ma. Na primeru zdravstvene zaštite autorprikazuje superiornost demokratske soci-jalizacije u odnosu na tržišnu. U SAD sena tržišno organizovano zdravstvo troši14% BNP, a ipak su zdravstveni pokaza-telji znatno bolji u Evropi, koja na ovedelatnosti troši 7% BNP. Američki pravo-sudni sistem je brutalan i rasistički. SADsu država sa najvećim brojem robijaša nasvetu, sudije su nominalno nezavisne oddržave, ali su podložne uticajima konzer-vativne javnosti, presude se često znajuunapred, kao u slučaju izbornog spora2000.g. Demokratska politička praksa uSAD je eliminisana, svedena na bezopas-ne rituale (politički spektakli, marševimažoretkinja i sl.). Kapital je taj koji do-nosi odluke, ideologija se naknadno mo-biliše u službi već donetih odluka.

Imperijalistička spoljna politikaOvakve tendencije esklalirale su posle

terorističkog napada 11. 9. koji autor po-redi sa paljevinom Rajhstaga. Cilj rataprotiv terorizma je vojna kontrola plane-te. SAD ne toleriše postojanje bilo kojesile koja bi mogla da se odupre nalozimaiz Vašingtona. Američka administracijasistematski podriva svaku državu za kojusmatra da je previše velika i permanentnoproizvodi tzv. neuspele države (failed sta-tes) kako bi stvorila razlog za širenje svo-jih vojnih baza. Samo Sjedinjene državeimaju pravo da budu velika sila.

Prema Samiru Aminu, ciljevi američkespoljne politike su:

- neutralizacija i subordinacija partnerau Trijadi;

- vojna kontrola nad zemljama bivšegSovjetskog bloka;

- kontrola Bliskog Istoka i Srednje Azi-je;

- neutralizacija Kine, subordinacijadrugih velikih država (Indija, Brazil) ka-ko bi se sprečilo stvaranje regionalnihblokova koji bi bili sposobni da pregova-raju o uslovima globalizacije;

- marginalizacija onih regiona Juga ko-ji nisu od strateškog značaja za SAD.

Hegemonija SAD počiva više navojnoj nego na ekonomskoj moći, ističeautor. Vojna kontrola planete ostvaruje seputem preventivnih ratova koji se, to-bože, vode protiv terorizma, širenja oruž-ja za masovno uništavanje i trgovanjanarkoticima. Ovi ratovi predstavljaju gru-bo kršenje međunarodnog prava, a onikoji su za njih odgovorni ratni su zločin-ci. Američka vrhuška tretira UN kao ne-kad Hitler Ligu naroda, pred njihovomagresijom svi narodi sveta postali su cr-venokošci koji pravo na opstanak imajusamo dok ne ometaju ekspanziju transna-cionalnog kapitala. Praksom permanent-nog rata SAD nastoje, kao nekad Hitler,da promene svetski ekonomski i socijalniporedak u korist izabranog naroda. Ev-ropske države i njihovi socijalno-demo-kratski režimi omogućili su da vojna kon-trola planete počne na Balkanu, BliskomIstoku i Centralnoj Aziji. Cilj je da se ceosvet preobrazi nalik na Teksas. U SAD jena vlasti hunta ratnih zločinaca koji su navlast došli kvazidržavnim udarom 2000.godine, tvrdi Samir Amin. Posle 11.9.razne američke tajne službe dobile suovlašćenja poput onih koje je nekad imaoGestapo.

Demokratski pluralizam kao alternativa

Alternativa je, smatra autor, pluralni de-mokratski svet koji živi u miru. Da bi seto postiglo, neophodno je redefinisati ev-ropski projekat. Globalizacija je razvodni-la ekonomske prednosti nastale stvara-njem EU. Evopa je izgubila političku ivojnu autonomiju. Atlantizam poništavaevropski projekat, čija je obnova mogućastvaranjem osovine Pariz-Berlin-Moskva,a docnije i Peking.Evropa ne može učini-ti drugačiji izbor sve dok su politički sa-vezi koji čine blok moći oslonjeni natransnacionalni kapital. Ukoliko socijalnei političke borbe modifikuju ove saveze inametnu novi istorijski sporazum izmeđukapitala i rada, Evropa će moći da se odu-pre Vašingtonu i imperijalizmu Trijade.Evropa će ili biti leva ili je neće biti, tvrdiSamir Amin. Neophodna je obnova međ-unarodnog pluralizma, uloge UN i stvara-nja vojnog saveza na relaciji Pariz-Berlin-Moskva-Peking-Delhi. Formiranje anti-hegemonističkog bloka je danas važnokao što je nekad bilo važno formiranje an-tifašističke koalicije. Za Evropu je takođebitno da odbaci Evropski ustav i zajednič-ku valutu koja je nepotrebna bez zajednič-ke države.Vašington se mora sprečiti unastojanjima da vodi preventivne ratove.

Cilj ovih ratova je kontrola najvažnijih re-giona bogatih naftom, osnivanje vojnihbaza po celom svetu i sprečavanje nasta-janja drugih moćnih država sposobnih daizbore pregovaračku poziciju. Dosadašnjipreventivni ratovi bili su više usmereniprotiv Kine, Rusije i Indije nego protiv di-rektno napadnutih zemalja. Neophodna jekontrola globalnog kretanja kapitala, re-gulacija stranih investicija, poništavanjedugova kao i dovođenje u pitanje vlasnič-kih i patentnih prava koja samo učvršćujumonopole. Sadašnje kretanje kapitala imaza cilj pokrivanje deficita SAD. Proizvod-ni sistem SAD daleko je od toga da je naj-produktivniji na svetu, deficit je porastaosa 100 milijardi dolara 1989. na 450 mili-jardi 2000. Svoju dominantnu pozicijuSAD održavaju ekstra ekonomskim mera-ma, zadržavaju ekonomsku prednost jedi-no u industriji naoružanja koja i nije natržištu i uživa potporu države. EkonomijaSAD je parazitska: svet proizvodi, Ameri-kanci troše, deficit pokrivaju drugi, mi-lom ili silom (ekstraprofiti od nafte, prilivkapitala iz Evrope, Japana, zemalja boga-tih naftom, pa čak i siromašnih zemalja).Projekat vojne kontrole planete treba danadomesti ekonomske probleme SAD.Taj program ugrožava ceo Treći svet. Jošjedan od načina otpora hegemonizmu jevođenje nacionalne politike u poljoprivre-di koja mora zaštititi domaće seljaštvo odrazarajuće konkurencije na svetskom trži-štu. Prioritet u poljoprivredi treba da budupotrebe domaćeg stanovništva. ZemljeJuga moraju se vratiti autocentričnomkonceptu razvoja (delinking), što nije istošto i autarhija.

Evropa se mora lišiti iluzije da se libe-ralna igra može igrati pošteno. Za razlikuod Evrope kapitala, narodi Evrope želeevropski socijalni projekat i odnose sa os-tatkom sveta zasnovane na pravu i pravdi.Ukoliko demokratska politička kulturastare Evrope bude preovladala moguće jepribližavanje Evrope, Rusije, Kine, Afrikei Azije i stvaranje demokratskog i pluri-centričnog sveta. Zahvaljujući naporimaautora sa levice, među kojima je jedan odnajistaknutijih Samir Amin, liberalna dog-ma danas ni izdaleka nema onako domi-nantnu poziciju kao devedesetih. Liberal-na misao o društvu nije u stanju da objas-ni takve pojave kao što je razobručeniamerički imperijalizam. Alterglobalizacij-ski pokret sa svojom parolom o tome da jedrugačiji svet moguć i probuđena leva mi-sao vraćaju na javnu scenu savremenogsveta ideju o demokratskom socijalizmu.

Autor je politikolog i aktivista iz Zrenjanina

faust ili svjetlost znanja

PLAMENnovi

63

Kultura fundamental-no mijenja način radamozga

Znanstvenici s MIT McGoverninstituta Trey Hedden i John Ga-brieli skenirali su mozgove grupeAmerikanaca i tek stiglih imigrana-ta s Dalekog Istoka prilikom rješa-vanja dvije skupine zadataka, prveu kojima je trebalo odrediti apso-lutnu veličinu objekta i druge, gdjeim je trebalo usporediti veličine,objavljeno je u siječanjskom izda-nju časopisa Psychological Scien-ce.

Funkcionalni NMR (nuklearnamagnetska rezonancija) njihovihmozgova u radu nedvojbeno je po-kazao razlike koje su uvjetovanekulturom – individualnost u kulturiAmerikanaca nasuprot međuovis-nosti kod Istočne kulture. Iako su ijedni i drugi uspješno rješavali za-datke, Amerikanci su značajno višeproblema imali kod uspoređivanja,a Istočnjaci kod određivanja apso-lutnih veličina, što su skeniranjamozga vrlo jasno pokazala. Naime,onaj dio mozga koji radi uobičaje-ne procese troši znatno manje ener-gije od onog koji radi nešto novo,neuobičajeno i mentalno zahtjev-no. Ovo je prvi pravi znanstvenidokaz da kultura snažno utječe nanačin razmišljanja na vrlo funda-mentalnom nivou. Iako se ne možereći da različite kulture stvari fizič-ki vide drugačije, njihova percepci-ja – koja ovisi i o kulturi – može bi-ti vrlo različita. Gabrieli i Heddenizrazili su svoju brigu da ovi ekspe-rimenti ne dovedu do vulgarnihstereotipa kultura. Sljedeća temaznanstvenika McGovern institutaje proučiti što se događa kod ljudi

koji su nedavno imigrirali – jer,prema pretpostavkama, već nakon6 mjeseci dolazi do vidljivih pro-mjena kod osoba ‘uronjenih’ u stra-nu kulturu. To bi bio tek jedan odniza dokaza o nevjerojatnoj fleksi-bilnosti ljudskog mozga.

Nagrada zaagresivnost

Kao i seks, hrana i droge, tako iagresivnost, čak i nasilje, izaziva-ju osjećaj zadovoljstva, otkrili suznanstvenici s Vanderbilt Univer-sity, Tennessee. Pokus na miševi-ma pokazao je da fizička borba iuopće agresivnost utječu na pove-ćanje razina dopamina, neurotran-smitera povezanog s osjećajemnagrade i zadovoljstva. Miševi su,radi tog zadovoljstva, bez ikakvogdrugog razloga provocirali sukob.A kada su primili formulu kojablokira djelovanje dopamina u di-jelovima mozga koji utječu na os-jećaj nagrade, agresivnost je goto-vo potpuno nestala.

Kako je mehanizam zadovolj-stva kod miševa i ljudi gotovoidentičan, kao i kod svih sisavaca,i zapravo vrlo sličan kod svih kra-lješnjaka, vjerojatno se u tome kri-je i ljudska sklonost nasilju, bru-talnim sportovima i općenito agre-sivnom stilu života. Iako je u ljud-skom društvu agresivnost, kao vr-lo snažno sredstvo motivacije, po-primilo manje očito štetne oblikeod fizičkog nasilja, evolucijskigledano ono je apsolutno neop-hodno –borbe za teritorij, hranu,partnera, a (osobito) kod ženki i zapotomstvo omogućilo je preživlja-vanje. Po prvi je put znanstvenopokazano da agresivnost, kao ikod seksualnog zadovoljstva, za-dovoljstva hranom i upotrebomdroga donosi – i to istim, dopa-minskim putem, zadovoljstvo.

Može li bolje razumijevanje priro-de agresivnosti dovesti do racio-nalnijeg ponašanja?

Obrazovanjeza svakoga

U nekim zemljama u razvoju naobrazovanje se u prosjeku po uče-niku godišnje ulaže tek oko 20$,dok je u SAD taj iznos prosječnooko 7500$. Neprofitna organizaci-ja „Jedan laptop po djetetu“(OLPC) koju su u siječnju 2005.godine pokrenuli članovi fakultetaMIT (Massachusetts Institute ofTechnology) proizveli su laptop za100$ i pokrenuli kampanju infor-matizacije obrazovanja u nekimzemljama u razvoju.

S druge strane, kod nas je pis-menost prilično velika, a financij-sko ulaganje u obrazovanje – uodnosu na zemlje trećeg svijeta –omogućava pružanje osnovnihuvjeta i usluga. Također je istinada niti jedno naše sveučilište nijeu prvih 200 na svijetu po kvalite-ti. Za razliku od MIT-a. Upravo suoni, još 2002. godine, pokrenuliprojekt Open Courseware, pro-gram kojim su nastavni materijalibesplatno, slobodno za sve zainte-resirane, postavljeni na Internet.Do sada su vrlo kvalitetni materi-jali iz nekih 1800 njihovih kolegi-ja postavljeni za vaš užitak i obra-zovanje. Njihovu izvrsnu idejuslijedili su još neki vodeći univer-ziteti – kao Berkeley i Yale, naprimjer. Predavanja nekih od naj-boljih svjetskih profesora možetepogledati na ocw.mit.edu. Takođ-er, svakako preporučujem da po-gledate nešto iz velike kolekcijeodličnih, besplatnih znanstvenih,društvenih i umjetničkih doku-mentaraca Annenberg Media pro-grama. Njihov website je lear-ner.org .

Neven Jakopović

prava æivotinja

PLAMENnovi

64

EKOSOCIJALISTI»KA “INTERNACIONALA”Ovo je službeni proglas izdan povodommeđunarodnog skupa ekosocijalista uParizu, 7 i 8 listopada 2007.

Grupa ekološkihaktivista iz trinaestzemalja sastala se 7.i 8. listopada u Pari-zu kako bi inauguri-rala InternacionalnuEkosocijalističkuMrežu. Internacio-nalni ekosocijalis-tički manifest, ko-jeg su prije nakoli-ko godina sastaviliJoel Kovel i Mi-chael Löwy, bio jezačetak ove inicija-tive. “Ekosocijali-zam je riječ koja sene pojavljuje ni ujednom riječniku”, rekao je jedan od organizatora događa-ja. “Mi ipak vjerujemo kako je to najbolja nada za sačuva-nje planete, te spasenja društva od ekološke katastrofe”.

Brojni aktivisti iz Argentine, Australije, Belgije, Brazila,Kanade, Cipra, Danske, Francuske, Grčke, Italije, Švicar-ske, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država, pripad-nici raznih političkih stranaka i ekoloških pokreta, sudjelo-vali su na ovom sastanku. Odlučeno je da se organizira ve-ća ekosocijalistička međunarodna konferencija u siječnju2009., u suradnji sa slijedećim Svjetskim socijalnim foru-mom u Brazilu.

Ekosocijalisti vjeruju kako je vodeća sila koja uzrokujeekološke krize nemilosrdan pritisak kapitalističkog siste-ma u vječitoj težnji za širenjem tržišta, u procesu koji neuništava samo integritet prirode već i osnove za opstanakčovječanstva. Oni stoga odbacuju pseudo-riješenja kojasamo prilagođavaju sistem, i teže promjenama samih os-nova ovoga društva i njegovog odnosa prema prirodi.

Ekosocijalizam je dinamična sinteza između “crvenih” i“zelenih” pristupa. Ona nema fiksirane stavove o pretvor-bi društva i uzima kritičan stav prema iskustvima stvore-nim u ime socijalizma tijekom prošlog stoljeća.

Ekosocijalisti su ujedinjeni u uvjerenju da se, ukolikoželimo budućnost za koju se vrijedi boriti, cijeli svijet tre-ba ujediniti i zbaciti kapitalizam s pozornice, te stvoriti al-ternativno društvo, utemeljeno na principima socijalne iekološke pravde kao i participativno demokratskog sudje-lovanja naroda u odlučivanju. Mreža stoga vidi sebe kaostup komunikacije i solidarnosti među stalno rastućim bro-jem ljudi i organizacija koje dolaze do ovakvih zaključaka.

Za daljnje informacije, molimo posjetite www.ecosocialism.org.

Djeca i poštivanje života

Uvijek kada se začuju meci, politički aktivisti i vođe počinju širitisvoje teorije o tome zašto je nasilje ušlo u škole. Vikali bi: “Pre-više je oružja! Moramo legalizirati kontrolu oružja. Previše je

nasilja u filmovima, glazbi, video igrama i na TV-u. Moramo ograničitizabavljačku industriju!“

Kriviti SAMO vatreno oružje ili zabavljačku industriju za porast nasiljameđu mladeži tragično je pojednostavljenje problema. To su realne činjeni-ce i ne smijemo ih ignorirati, ali mislimo da je temeljno pitanje: Zašto našadjeca tako malo poštuju život? Što ima dobro u zapovijedi “Ne ubij“ kadaškolske kantine serviraju ubojstvo za ručak?

Samo u SAD-u Amerikanci ubiju 8 milijardi životinja svake godine kakobi zadovoljili svoje jelovnike. To je zaprepaščujućih milijun životinja na sat.Pretpostaviti da te životinje ne pate tijekom procesa uzgoja, prijevoza i kla-nja je zavaravanje sebe kako bi se osjećali lagodno jedući njihovo meso.

Autor, novinar i odvjetnik Jim Mason je napisao: “Ljudi imaju ogromanapetit za meso, mliječne proizvode i jaja. No, isto tako imaju malo “apetita“za informacije o životu životinja koje proizvode tu njihovu hranu. Možda iosjećaju nešto.“ Više ljudi nam je reklo: “Ne govori mi odakle dolazi mojručak. Izgubit ću apetit.“ Ali u tome i jest stvar. I trebaš izgubiti apetit!

Posljednjih godina, svjedoci smo kako desetogodišnjak ubija četverogo-dišnjaka, kako tinejdžeri metodički planiraju i izvršavaju masovna ubojstva.Kada se nevinost djetinjstva izgubila? Naravno, djeca koja su počinila tadjela prilično su problematična i sigurno ne postoji jednostavno objašnjenjenjihovog ponašanja. Ipak, nastavljamo svoju pozornost zadržati na površiniproblema i ne uspijevamo prepoznati doze terora i straha kojima se hrane tadjeca sa svakim svojim obrokom.

Od najranijeg doba našu djecu učimo nepoštovanju vrijednosti života.Kada stavimo komad mesa na djetetov tanjur i očekujemo da lako prijeđepreko prirodne odbojnosti prema jedenju nekad živog, osjećajnog bića, ša-ljemo mu poruku da je u redu ubiti kako bi zadovoljili svoje potrebe i želje.Tražimo od djece da ignoriraju njihove osjećaje patnje, humanosti i suosje-ćanja. A upravo su to osjećaji koji, kad se nagomilaju, sprječavaju dječje na-gone da postanu nasilna.

Većina male djece je užasnuta kad sazna da je njihov hamburger nekad bi-la slatka mala životinja. Ali s neprekidnim uvjeravanjem roditelja i bombar-diranjem visoko učinkovitih oglasa naciljanih na djecu, oni postaju kultivizi-rani u vodeću struju prehrambenih navika kao bezosjećajni, bezdušni sudio-nici kruga okrutnosti i ubijanja.

Hraneći se “nasiljem“, nježna ravnoteža njihove psihe bačena je u kaos.Životinje koje će postati slijedeći obrok znaju da će umrijeti. Mirišu miriskrvi i čuju plač njihove vrste, poklane prije njih, dok ulaze na mjesto smak-nuća. Zamislite užas koji te životinje doživljavaju u trenutku dok ih ubijaju.Hormoni teku kroz njihove vene i ostaju u njihovom mesu nakon smrti. Po-jedi komad mesa i pojest ćeš fizičku manifestaciju straha. Još gore, time hra-niš svoju djecu. Za rješenje kompleksnog pitanja oko proširenja nasilja me-đu djecom, moramo ispitati podsmisao poruke koju im šaljemo. Ne samokroz medije, nego i puno važnije, kroz naše domove. Djeca koju se uči da ježivot dragocjen i neprocjenjive vrijednosti i koja sama osjećaju tako, ne os-jećaju potrebu počiniti nasilno djelo.

Vegetarijanstvo je upravo to! - nenasilni i nesebični stil života koji direkt-no i konkretno pridonosi ostvarenju boljeg svijeta za čovjeka i sva ostala ži-va bića na zemlji. Vegetarijanci ne sudjeluju u potpuno bespotrebnom ug-njetavanja životinja. Čovječanstvu je potreban etički i moralni razvoj, a nesamo tehnološki. Nismo stvoreni za jedenje mesa i žalosno je to što svojojdjeci ne damo da biraju; pretvaramo ih u nasilnike i ubojice prije nego štoprogovore, a i kad progovore i pitaju nas, Ali, zašto? Mi im odgovaramo, Totako mora biti. No, mora li? Zar ne možemo djecu odgajati zdravije, odga-jati ih u ljubavi i nenasilju...

www.prijatelji-zivotinja.hr

green

humoreska

PLAMENnovi

65

Itim heretičkim činom potpisao sam si osudu na kojoj je pisalo: osuđenna život, a to je gore od smrti. Smrt je vremešna dama koja te šutne unekakvi vražji tunel pa se istog trena moraš sjetiti kako si u vojsci gla-

dan marširao i pjevao: u tunelu usred mraka, sjaji zvijezda petokraka. E, za tom zvijezdom su išli milijuni i umjesto da stignu u diku nebes-

ku, našli se u kapitalističkom raju i normalno da se rasni samoupravljačosjeća malčice nelagodno kad shvati da u tom i takvom kapitalističkomraju vladaju bleferi, žmukleri, žicari, i što poštenom čovjeku drugo pre-ostaje već da duboko uzdahne i kaže: kako na nebu tako i na zemlji.

Pobjegao sam grobaru s lopate da bih kroz život mogao navlačiti koruna bananu, a imam pamćenje surlatog sisavca, pa mojoj dragoj Hrvatskojstojim ko Eiffelov toranj.

Zašto baš ruže za druga Tita, možda se pitate? Zato što je on jediniimao lovijanovića i bio mi je najbolja mušterija, a ja mlad vrtlar koji jošnije dosegnuo Isusove godine, a već tada sam imao sorti koliko i engles-ka kraljica. Drug je Tito dobro čuo i daleko vidio, i eto, trefilo se da odtog vremena nisam pokupio nijednu književnu nagradu, već sam počeopisati satiru jednostavno zato što su me satirali slavenski narodi, a ja imto kroz godine vraćam s malčice kamata.

Sjećam se kao danas, kad je drug Tito bio u Splitu, pa je jedan mladiburžos dobauljao do grada pod Marjanom noseći veliki buket za drugamaršala, a Francuzlivac visok metar i žilet, s izgledom džokeja, ali nedisk-džokeja već onoga koji jaše trkaće konje, kosinger mu do ramena,prema tadašnjoj modi, a buket je bio skoro velik kao i on. Kad su jugo-slavenski novinari vidjeli taj prizor odmah su tu sortu ruža nazvali„Maršal Tito“.

I eto, tako se rodila ideja 88 ruža za Tita, a kako sam već tada bio po-malo slavan, okrivili Hrvati mene kako sam ja tome kumovao. A nisam,časna pionirska! Poslije sam zbog toga dobivao po prstima, naročito kadse zavrtjela hrvatska ploča pomirbe i kad su se ljudi razdjelili na lijeve idesne, tako da u lijevom uglu stoje Jasenovčani, a u desnom Blajburgaši.

Dvorski pjevači pjevaju i slijeva i s desna, novinska pera pišu po istomreceptu, književnost se raspolovila, pa čak i društvo književnika, a gra-đanske strančice se ubiju dokazujući kako je to sve jedna te ista partija ibiti Hadezejac ili Esdepejović, vrag kuhan – vrag pečen; samo kod jed-nih otplivaš po Savi, a kod drugih možeš čak i spasiti glavu ako pobje-gneš engleskoj avijaciji.

Moj pokojni Rudo je pobjegao iz njemačkog kaveza s mariborske že-ljezničke stanice, a nije bio madžioničar, već je noću putovao, a danjuspavao u šumi, pasao rosnu livadu i jeo korijenje i kad je tako gladan do-šao pod krov naše kuće, prvo se najeo i naspavao, a zatim je kresnuo sa-tirika koji loše priča viceve, iliti moju personu.

Moj dragi tatica je čak i u kriznim vremenima šmrkao burmut, a za ci-garetu bi dao djedovu šumu i do odlaska pod ploču nije mu bilo jasnozašto sam se ostavio cigarete. Ja ponekad samo pripalim uz kavu, ali ni-kada prije pisanja humoreske. Hoću da mi tekst bude nezadimljen i jasankao vedri dan.

Nema druga Tita već skoro tri desetljeća, ni mojeg dragog tatice Rudepolovicu tog vremena i koju godinicu više, a tješi me što su obadva um-rla u Jugoslaviji, ili u zemlji koja je nastala na plemenitoj ideji zajedništ-va. Meni su ostavili u miraz jugonostalgiju, jer kad bauljam po bespući-

ma povijesne zbiljnosti, barem da mislim na nešto plemenito.Dobro je da ne živim u doba boga Zeusa pa da prođem kao Iksion ko-

ji je uvrijedio Zeusa i Heru pa su ga za kaznu zavezali za kotač. A bilo jejoš i smiješnijih situacija kroz povijest, tu pljesnivu nauku, jer kako se ne-ćeš nasmijati kad pročitaš da je Julijan Didije 193. godine od pretorijan-ske garde kupio Rimsko carstvo. Pa kakvo je onda čudo kad novine pišuda je Hrvatska bankrotirala, a ni izdaleka nije u gabaritima Rimskog car-stva. To je isto kao da ja Međunarodnom monetarnom fondu pišem kakosam švorc, a oni tamo u Svjetskoj banci to prime k srcu.

Već sam se zaželio metropole da vidim hoće li građanin miljenik stam-burati Cvjetni trg. Možda će me neka dobra duša izdevetati ako me vidiispred pravoslavne crkve gdje se loše križam, a moje su molitve uvijekbile pune rupa, a križanje kao da tjeram muhe s nosa.

Ovih dana se zadesio u mitskom mjestu Dumovec, kroz koje protječedrek-river – kanal Črnec, jedan mladi dečko iz zemlje Bosne. Mladi stu-dent iz Zenice kompliciranog imena i prezimena, zaželio se Jelačić placako Cigan bijelog kruha. Radi čovjek po bauštelama oko Zagreba, ali ni-kako da ga put odnese u sam centar, a već je tu više od mjesec dana.Shvatio je čovjek da treba biti pragmatičan kad si u srcu kapitalizma, pami je rekao neka ga jednostavno zovem Pajo, a to je ime koje se lakopamti i teže zaboravlja.

Osvane prekrasni dan na kraju mjeseca srpnja, dan ko iz kataloga; niprevruće, već onako, potaman da konačno čovjek vidi metropolu, a ja uulozi turističkog vodiča, a vrijeme razgledavanja između doručka i ruč-ka. Prvo sam mu na kolodvoru objasnio da su sa spomenika kralja Tomi-slava skinuli dva bočna reljefa koji su sada u haustoru preko puta Hrvat-skog sabora i crkve Svetog Marka, dakle, po političkoj direktivi, sklonje-ni u debelu hladovinu.

Bili smo zbilja čudan par, ja onako kicoški dotjeran, jer bila je nedje-lja, a on ima zelenu maju sa aždaju, plave trapke i „nike“ patike, i sve toonako pomalo isprano. Malac studira neke društvene nauke, a bradica muko u Vladimira Nazora, pa sam se pomalo bojao ako ga uvedem u kate-dralu da ne prođe kao i onaj mladi Turčin kojeg su pravovjerni izdeveta-li zato što nije dovoljno kršćanski hodao. Trebao se, valjda, klatariti u ho-du ko Merlinka u filmu „Niagara“; ili je možda trebao stupati ko vojskaJelačića bana na paradi u Varaždinu. Da sam se ja našao u nekoj džamijina sanjivom Orijentu, možda bi mi neki hodža, ili hadžija rekao: Harašsikter, ali sumnjam da bi digao ruku na prvo pero hrvatske satire. Imamsto dvije kile samo zato da me svaka baraba ne može otpuhati s nekogsvetog mjesta.

Sve je prošlo dobro, a onda smo kresnuli tri svijeće na Kamenitim vre-tima, spustili se do Hrvatskog narodnog kazališta gdje smo se umili uMeštrovićevom zdencu života; tu smo kao klinci vadili novčiće iz fontaneza sladoled i kremšnite, a sada su na dnu bila samo dva-tri čepa od pive.

A onda je opalio top s Griča, a Pajo me pita kakva je to buka? Ja mukažem da to naši gađaju Turke kod Siska, i to svaki dan u podne. Iza to-ga smo se malo čudili onoj gromadi od Marulićevog spomenika, proše-tali Botaničkim vrtom gdje spokojno kornjače sunčaju svoje oklope, akad smo prolazili pored Esplanade, kažem mu: - Dragi kolega, kad napi-šeš svoj prvi roman onda ću te odvesti u Esplanadu. Ako je to mogao An-drić, Selimović i Jergović, onda ćeš to moći i ti. Samo nemoj da budešopširan ko Hasan Kikić ili Petrašin Kočić. Znaš, ovdje ti je opet Aus-tro-Ugarska pa ti ne bi dali da na baušteli miješaš beton.

Gajio sam ruže za Tita maršala

Josip Rogin

kriæaljka

PLAMENnovi

66

P R E T P L A T I T E S EŽelim se pretplatiti na “Novi Plamen”• na pola godine(90 kuna, 480 dinara, 12 KM, 24 eura, 30 USA)• na godinu dana (180 kuna, 960 dinara, 24 KM, 48 eura, 60 USA)

Ime i prezime

Adresa

Svima koji pošalju ispunjeni pretplatnički listić, uredništvo će poslatiispunjenu uplatnicu. (Adresu i žiro-račun pogledajte u impresumu, str.3)

��

Apeliramona sve ljude dobre volje

da pomognu daljnje izlaæenje“Novog Plamena”

CARL SANDBURG

TravaNaslažite u hrpu trupla kod Austerlitza iWaterlooa,Zakopajte ih i pustite da radim – Ja sam trava, i pokrivam sve.

Naslažite ih u hrpu kod Gettysburga,Naslažite ih kod Ypresa i Verduna.Zakopajte ih i pustite da radim.

Dvije godine, deset godina: putnici pitaju konduktera:

Koje je ovo mjesto?Gdje smo sada?

Ja sam trava.Pustite me da radim.

w w w. z a m i r z i n e . n e t

art portal

U KloviÊevim dvorima otvorena je do 16. veljaËe izloæba "Marc Chagall - PriËa nad priËama", na kojoj je izloæeno 162 djela ovog velikog umjetnika. Izdvajamo sliku "Ljubavnici u sivom" koja prikazuje dvoje mladih nalik

na cirkuske lutke, koji zamiπljeni tonu u sivu melankoliju.

GGrraadd ssvviimmaa

......aa nnee ssaammoo nnjjiimmaa