Krpelji su paraziti toplokrvnih životinja, a iznimno i čovjeka. Šume i proplanci pružaju im dom, a ljudima koji ih posjećuju radi izletničkih užitaka ili zbog posla mogu načiniti neu-godnosti. Značajni su jer mogu prenositi neke bolesti, no na sreću samo mali broj krpelja nosi uzročnike bolesti.

Krpelji su člankonošci paučnjaci iz reda grinja. Glava, prsište i zadak čine im jednu cje-linu. Za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju obrok krvi, zbog čega povremeno žive kao nametnici na toplokrvnim kičmenjacima (pticama i sisarima), kojima sišu krv. Krpelji su rasprostranjeni široko u prirodi, a najčešće ih nalazimo u prizemnom sloju rubnih područja šuma, sloju grmlja i niskog rastinja, po šikarama i visokotravnatim staništima. Prilikom uboda preko sline mogu prenositi različite zarazne bolesti.

Krpelj svoju žrtvu ne traži aktivno kao npr. komarac – žrtve moraju pokupiti njih. On se popne na vršak trave ili grančice grmlja i tu nepomično čeka da se približi žrtva. Kada životinja ili čovjek dotakne krpelja, on se svojim nožicama zakači i prijeđe na njih, te traži povoljno mjesto na tijelu gdje se mogu svojim oštrim rilcem ubosti u kožu i sisati krv.

Za aktivnost krpelja vrlo je važna temperatura i vlažnost zbog čega imaju svoju sezonsku aktivnost - najbrojniji i najaktivniji su u proljeće i početkom ljeta. Mogu se susresti i u jesen, ali znatno rjeđe. Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka ako se on nađe u njihovom prirodnom okolišu. Uzročnici bolesti prenose se sa zaraženog krpelja i na nove generacije pa su stoga krpelji, osim prenosioca i rezervoari uzročnika.

U našim krajevima se najčešće susreću tzv. šumski (šikarni) krpelji vrste Ixodes ricinus. Najaktivniji su u proljeće i rano ljeto (svibanj – lipanj), u najjačem ljetu se povlače i praktično ih nema, te se u jesen u manjem broju opet pojavljuju. U hladno godišnje doba (novembar/studeni – mart/ožujak) krpelji se ne susreću, osim ako je zima topla i bez snijega.

Bolesti koje mogu prenositi šumski krpelji su:

1. Krpeljni meningoencefalitis2. Lyme borelioza3. Erlichioza

To su tzv. bolesti prirodnih žarišta jer je njihovo pojavljivajne ovisno o prirodnom staništu prenosioca (krpelja), te se pojavljuju samo na određenim područjima. Najizloženiji su im ljudi koji profesionalno borave u prirodi, planinari, rekreativci, djeca polaznici škole u prirodi, izletnici.

Mjere zaštite od krpeljaU prirodi je poželjno hodati obilježenim stazama (i od žbunja očišćenim). Izbjegavajte ne-potrebno provlačenja kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganja odjevnih predmeta na grmlje.

Nosite prikladnu odjeću: dugih rukava i nogavica, svijetlih boja (krpelj se lakše uočava), te zatvorenu obuću. Krpelji se lako prihvate na odjeću od materijala s dlačicama (vuna, flanel) pa takvu odjeću treba izbjegavati kod odlaska u prirodu.

Koristite repelentna sredstva koja odbijaju krpelje i sprečavaju njihovo zahvaćanje na čovjeka. Otkrivene dijelove tijela i odjeću valja poprskati (ili premazati) nekim od repel-enata. Pri povratku iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć dru-ge osobe radi neuočljivih dijelova tijela). Važno je pregledati mjesta gdje je koža najtanja (pazuh, ispod dojke, oko pupka, prepone, na glavi i iza uha). Kod djece će se često naći na glavi – to je zbog toga što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli. Eventualno otkriveni krpelj se što prije odstranjuje s kože.

Uklanjanje krpelja je najvažnija preventivna mjera ako se krpelj već učvrstio u koži. Važno je krpelja ukloniti što prije - rizik od infekcije je veći što je boravak krpelja na tijelu duži. Dobro je znati da krpelj nakon što dospije na domaćina, oko 6 h traži mjesto za hran-jenje, neko vrijeme buši kroz kožu, te je potrebno da najmnanje 10 h siše da bi ta osoba bila zaražena. To ukazuje da ima vremena za djelovanje prije nego krpelj prenese zarazu. Krpelja je lakše odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda. Treba ga izvaditi cijelog, skupa sa rilcem kojim se drži u koži, što nije uvijek lako jer rilce ima po sebi više nizova sitnih zubića usmjerenih u suprotnom pravcu od uboda.

Postupak:• Na krpelja niti na okolnu kožu ne nanositi nikakva sredstva (premazivanje uljem,

petrolejom, lakom za nokte i sl. uzrokuje grčenje krpelja te pojačano izlučivanje sline, što može uvjetovati i ubacivanje veće količine virusa i bakterija u organizam čovjeka ako je krpelj inficiran).

• Krpelja uhvatite pincetom, (koja je prethodno dezinficirana alkoholom ili opaljena pla-menom) neposredno uz kožu (na mjestu gdje usni aparat krpelja ulazi u kožu).

• Budite smireni i ne žurite.• Laganim povlačenjem u više smjerova polako izvucite krpelja iz kože.• Ne povlačite naglo, ne stiskajte niti ne gnječite krpelja!• Nakon odstranjivanja krpelja mjesto uboda (i ruke !) dobro operite sa vodom i sapunom,

te dezinficirajte.• Ukoliko u koži zaostane rilce, koje se prepoznaje kao sitna tamna tačkica, treba je odstra-

niti sterilnom iglom. Ukoliko to ne uspije, nije potrebna kirurška intervencija jer se ništa naknadno neće dogoditi (ono će se resorbirati ili će ga koža „odbaciti“).

MALA BIĆA

Svjetski dan zdravlja07.04.

VELIKA PRIJETNJA

Pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) svakog 7. aprila/travnja, obilježava se Svjetski dan zdravlja, koji ove godine ima za temu bolesti uzrokovane vekto-rima popraćenu sloganom „Mala bića, velika prijetnja“.

Vektori su organizmi koji prenose patogene i parazite s inficirane osobe ili životinje na drugu osobu, uzrokujući široki spektar ozbiljnih bolesti u ljudskoj populaciji. Ove su bolesti uobičajene u tropskim i subtropskim područjima, kao i na svim mjestima koja nemaju omogućen pristup zdravstveno ispravnoj vodi ili imaju problematičan sanitacijski sistem.

Ovogodišnjim Svjetskim danom zdravlja ističe se prijetnja koju predstavljaju vektori po-put komaraca, nevida (papatača), krpelja, stjenica i drugih organizama, koji su odgovorni za prenos niza bolesti od kojih obolijevaju ljudi i životinje.

Glavni cilj provođenja kampanje je povećati svjesnost o mogućim prijetnjama vektora i bolestima koje uzrokuju kako bi se potaklo i pojedince i zajednice na poduzimanje akti-vnosti u svrhu postizanja pravovremene zaštite. Stoga je ključni element ove kampanje edukacija, odnosno zdravstveno informiranje kojim bi se postiglo sljedeće:

• sve osobe koje žive na rizičnim područjima trebale bi se educirati o vektorima i načinima zaštite;

• svi putnici trebali bi se zaštititi od bolesti uzrokovanih vektorima prije no što se odluče na putovanja u rizična područja;

• sve zemlje u kojima bolesti uzrokovane vektorima predstavljaju javnozdravstveni prob-lem trebale bi pojačati i unaprijediti zdravstvene i druge mjere zaštite stanovništva;

• sve zemlje u kojima bolesti uzrokovane vektorima predstavljaju ozbiljnu prijetnju trebale bi sa susjednim zemljama naći zajednička rješenja i poboljšati sistem nadzora vektora kako bi se onemogućilo njihovo širenje.

Virus Zapadnog NilaPojedine vrste komaraca inficiraju se ovim mikroorganizmom prilikom sisanja krvi zaraženih ptica ili drugih sisavaca (npr. konja koji, poput čovjeka, predstavlja slučajnog domaćina u lancu infekcije). Ono što je bitno naglasiti jest da se virus Zapadnog Nila ne prenosi s čovjeka na čovjeka, a nije moguć niti prijenos sa zaraženih ptica na čovjeka bez ugriza komarca.

Inkubacija bolesti traje u prosjeku između 5 i 15 dana, a većina infekcija događa se ti-jekom vrućih ljetnih mjeseci i rane jeseni. Otprilike 80 posto zaraženih osoba nema ni-kakvih simptoma, što se poglavito odnosi na ljude koji obitavaju u područjima gdje se zaraza virusom Zapadnog Nila učestalo javlja. Do 20 posto inficiranih ima blage simpto-me nalik gripi kao što su vrućica, glavobolja, bolovi u mišićima, mučnina, povraćanje, uz mogućnost pojave povećanih limfnih čvorova te kožnog osipa na prsima, trbuhu i leđima.

Većina oboljelih oporavlja se u potpunosti nakon nekoliko dana, premda u ugroženim skupinama (kao što su osobe starije od 75 godina ili oboljeli od šećerne bolesti) može doći do razvoja meningitisa ili encefalitisa.

Kako se zaštititiS obzirom da još uvijek ne postoji vakcina za ovu infekciju, od ključne je važnosti adekva-tna prevencija; to se prvenstveno odnosi na programe kontrole komaraca u zajednici kako bi se smanjila populacija potencijalnih vektora bolesti. S obzirom da takvo što nije uvijek moguće provesti, naglasak bi trebao biti na mjerama osobne zaštite. Postoji nekoliko najlakših i najboljih načina kako se zaštititi od ugriza komaraca:

• Kod boravaka na otvorenom savjetuje se nanošenje repelenata na kožu. • Većina komaraca najaktivnija je u zoru i sumrak. Ako tada niste u mogućnosti ostati u

kući, obavezno je nošenje majica s dugim rukavima, dugih hlača i čarapa.• Uklanjanje vode iz svih predmeta gdje se ona može zadržavati (automobilske gume,

limenke, lonci, kante, bačve) predstavlja jedan od glavnih poteza u borbi protiv ko-maraca. Voda ne bi smjela stajati dulje od tjedan dana kako se ličinke komaraca ne bi razvile u odrasle jedinke.

• Dezinsekcijom biološkim i kemijskim larvicidima moguće je uništiti larve komaraca. • Mrtve ptice u određenom području jedan su od pokazatelja moguće prisutnosti virusa

Zapadnog Nila. Ne bi ih trebalo dirati golim rukama, već bi takvu pojavu bilo dobro odmah prijaviti nadležnim službama.

Tigrasti komarac

Tigrasti komarac (Aedes albopictus) je izvorno tropska i subtropska vrsta jugoistočne Azije, a širi se svijetom od kraja 1970.-tih. Naziv „tigrasti komarac“ je dobio po bijelim prugicama koje ima po tijelu i nogama. Zbog klimatskih promjena i velike prometne povezanosti suvremenog svijeta, danas je rasprostranjen na svim kontinentima.

Tigrasti komarac je biološki i zdravstveno vrlo značajna vrsta komaraca. Izuzetno je prila-godljiv novim uslovima. Prema običnom komarcu je izrazito agresivan potiskujući ga s prostora u kojima se pojavi. Za razliku od običnog komarca koji je aktivan noću, tigrasti komarac je vrlo agresivna, dnevno aktivna vrsta, a napada tokom cijelog dana.

Ima sposobnosti prenošenja različitih arbovirusa poput uzročnika Chikungunya groznice, žute groznice, dengue i drugih uzročnika bolesti.

Stručnjaci zadnjih godina upozoravaju na klimatske promjene, koje su donijele visoke temperature i velike količine oborina, s tim u vezi i širenje komaraca, prenosnika bolesti, iz tropskih i suptropskih područja prema umjerenom pojasu, te opasnost širenja tro-pskih bolesti, koje ti komarci prenose. U Evropi su već zabilježene autohtone epidemije Chikungunya groznice u Francuskoj i Italiji 2007. g. i 2010. g. te dengue u Francuskoj i na Pelješcu (obje 2010. g.), iz čega slijedi realna opasnost da se te bolesti udomaće u Evropi, ukoliko se ne poduzmu preventivne mjere u punoj mjeri.

Preventivne mjereKomarac se u urbanim mjestima razmnožava na prostorima gdje je visok postotak vlage i gdje je bujna vegetacija (trava, korov, itd.), a razvija se u vodi, najčešće u predmetima koje čovjek ostavi ili odbaci (posude za cvijeće, bačve, kante, posude, kade, itd.).

Najvažnija preventivna mjera je smanjiti broj, a po mogućnosti ukloniti komarce iz okoliša. Dezinsekcija je mjera koju provode ovlaštene organizacije, a znači uklanjanje komaraca insekticidima raznim metodama. Osim dezinsekcije još je važnija mjera ukloniti uslove za njihov razvoj tj. gdje god je moguće ukloniti sve rezervoare stajaće vode i vlažne površine.Velik problem su privatni zapušteni i neodržavani posjedi koji predstavljaju pogodna mjesta za razmnožavanje i razvoj komarca. Djelatnici koji provode dezinsekciju nisu ovlašteni za ulazak na privatne posjede, te na takvim mjestima dolazi do nekontroliranog razvoja komaraca. Kako se zaštititi Komarac postaje aktivan kada temperatura zraka prijeđe 15ºC.Da bi smanjili broj komaraca u vašem vrtu, balkonu, okolini potrebno je:

• očistite okoliš (balkon, vrt, dvorište, susjedstvo i sl.), uklonite sve predmete u kojima se zadržava voda;

• redovno kosite travu i režite zelenilo, kako bi se smanjila vlažna područja u kojima komarci također mogu polagati jaja;

• predmete s vodom redovno praznite (kod zalijevanja cvijeća, iz posuda za cvijeće ispraznite višak vode);

• sanirajte neravnine na terenu oko vaše kuće u kojima se zadržava oborinska voda• zaštitite se od uboda koristeći repelente za odbijanje komaraca;• ukoliko primjetite veći broj komaraca na vašem području posavjetujte se s ovlaštenim

izvodačem dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije.

KrpeljiKrpelje šikare smatramo najvažnijim prenosnicima bolesti kod ljudi i životinja. Naročito su značajni u prenosu uzročnika bolesti kod pasa. Krpelji su člankonošci, paučnjaci iz reda grinja. Krpelje smatramo najvažnijim vektorima bolesti kod ljudi i životinja. Kod ljudi krpelji mogu uzrokovati intoksikacije koje se najčešće očituju paralizom, iritaci-jom i alergijom.