Ništa odvajanja Jean-Luc Nancy, slikanje, smisao i stvaranje

IzvorničlanakUDK7.01:111Nancy,J.-L.Primljeno 30. 6. 2009.

Aleksandar MijatovićSveučilišteuRijeci,Filozofskifakultet,SlavkaKratuzetkabb,HR–51000Rijeka

[email protected]

Ništa odvajanja: Jean-Luc Nancy, slikanje, smisao i stvaranje

SažetakRad se bavi koncepcijom slikanja francuskog filozofa Jeana-Luca Nancyja. Njena je osobitost da se ona gradi u odmaku od fenomenoloških i mimetičkih pojmova kao što su reprezentacija, predodžba, pojavljivanje, otkrivanje, ili davanje. Pa ipak je pojam slikanja za Nancyja u tijesnoj vezi s ontološkim pojmovima svijeta, smisla i stvaranja exnihilo. No ta veza opet nije od vrste »deduktivna izvođenja« pojma slikanja iz pojmova svijeta, smisla i stvaranja exnihilo, već se slikanje određuje preko koncepta fragmenta. U radu se naznačuju linije dodirivanja i razdvajanja između ideje fragmenta i Nancyjevih eseja o slikanju.

Ključne riječiJean-LucNancy,slikanje,smisao,stvaranjeex nihilo,svijet,fragment,vestigium,distinkt,Noli me tangere

»…bilo je obećano nešto božansko, a ono se rastopilo uustima.«

G.W.F.Hegel,Duh kršćanstva,1793.–1802.

Filozofijaumjetnosti Jeana-LucaNancyja, jednogodnajutjecajnijih suvremenihfrancuskihfilozofa,brižljivosedistanciraodpojmovapoputreprezentacije,predodžbe,pojavljivanja,otkrivanja,davanja.TosemoždainedoimaproblematičnimakoseNancyjevomišljenjemotriizperspektivekojujeustanovio početkom devedesetih godina prošlog stoljeća američki povjesničaridejaMartinJayolakoproglasivšifrancuskufilozofijuodHenryjaBergsonana ovamo antiokulocentričnom.1PotojvećpoznatojJayevojformulacijisu

1

Martin Jay, Downcast Eyes: The Denigration of Vision in Twentieth-Century French Thought,UniversityofCaliforniaPress,LosAngeles1993.UJayase,kakoćeposvjedočitiekstenzivnicitat,popitanjutetezeništanijepromijenilo ni iz vremenskog odmaka od 10 godina: »Dopustite mi zatražiti vaše povjerenje,zaonoštouslijednedostatkavremenanemoguprikazati,alisamnastojaoistaknuti u nedavno objavljenoj knjizi naslovljenoj Downcast eyes,daješirokomnoštvofrancuskihmisliocaiumjetnikau20.stoljeću,čestomaloilinimalonepriznajućieksplicitnorad

jedni drugima, vodilo nemilosrdnu kritikuprevlasti vida u Zapadnoj kulturi. Njihov je izazovonomeštomožemonazvatiokulocentrizmomtetradicijepoprimiomnogorazličitihoblika,u rasponuodBergsonoveanalizespacijalizacije vremena do Bataillevog slavljenja zaslijepljujućeg sunca i acefaličnogtijela, od Sartreovog opisa sadomazohizma‘pogleda’doLacanovogomalovažavanjaegaproisteklogiz‘stadijaogledala’,odFoucault-ovog kritičkog osvrta na panoptički nadzordo Debordove kritike društva spektakla, odBarthesovog povezivanja fotografije i smrti

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(181–201)

A. Mijatović, Ništa odvajanja: Jean-LucNancy,slikanje,smisaoistvaranje182

vremenesekoncepcijeumjetnosti,aliietike,politikeiontologije,francuskihfilozofagrade,izmeđuostalog,nakriticiprivilegiranjaosjetilavidaukojejenavodnozapalametafizikasgrčkomfilozofijomudobaPlatona,adoživljavasvojvrhunacsDescartesom.No,kaoštojeupozorioIanJamesunedavnomopsežnompregleduNancyjevefilozofije,zaNancyjasuiumjetnostifilozofija»(…)neprikladneformesadržajakojipredstavljaju.2 One uprizoruju ili predstavljajuneštoštonadilazimogućnostpredstavljanja,izgred(excess) koji jenesvodivnadijalektičkorazrješenjeilidokidanje,patakoinesvodivnaradrazuma ili apsolutno znanje«.3JamespotomzamjećujedasetakvaNancyjevakoncepcijaumjetnostiograđujeodkoncepatareprezentacije,predodžbe,prikazivanja,isl.4IAlisonRossupregleduNancyjevefilozofijeumjetnostidržida je Nancyjeva ontologija dobrim dijelom plod njegovih razmišljanja o tome štosedogađausuvremenojumjetnosti.5RosssmatradaseNancy,umjestootkrivanju unaprijed danog autentičnog izvora značenja, okreće umjetnostikao predstavljanju samogpredstavljanja.Zato seRoss posvećuje poznijimNancyjevim knjigama Smisao svijeta (1993.) i O singularnom pluralnom bitku (1996.).AliRossopetzapostavljavažneNancyjeveesejeoslikarstvukojenamjeravamorazložitiovdjeunastavku.JerusvjetluupravotihesejapostajebjelodanodaNancyrazvezujeumjetnostodreprezentacijskihilifenomenološkihpojmova,alisamodabijeponovnopovezaosontološkimpojmovimakao što su stvaranje i smisao.Pa tako u jednom od novijih eseja »Urbi et Orbi«Nancypiše: »Svijet jeodsadaizašaoizporetkapredodžbe«.6Atoznači,nastavljaNancy,dajesvijet»napustiopredodžbusebesamaisvijetpredodžbipatakodolazimodonajsuvremenijegodređenja svijeta«.7Svijetnemauzora po kojem se tvori (»predodžbasebesama«)niizvanjskoguzroka po kojem nastaje (»svijet predodžbi«).Svijetnijepredmetviđenjazaodređenisubjekt,onjebezikakvihtemeljaizvansebe(transcendentalno)ineslužikaotemeljičemuizvansebe(imanentno).Mišljenjesvijetanijeučinakpredodžbesvijetanekogsubjektapredodžbekojijeizvantepredodžbekaoiizvansvijeta,patajsvijetstavljaispred sebe(»Prošlojevrijemekadsmomoglipredočiti liknekogcosmotheorosa,promatračasvijeta«8).Iskustvosvijetavezujesezanemogućnostdasenađemoizvansvijetaipodredimogapogledu,tojeiskustvokojemu»nedostaje dana i unaprijed postavljena scena«.9Naime,Nancypodsjećadaiskustvo kao experiri znači‘prijećiodjednogkrajadodrugog’adapritomeostaje nedostupna »izvanjskost« iz koje bi subjekt tog experiri prema sebi zauzeo»izvidničkomjesto«10skojegmotrisamogasebe.Umjestopredodžbekoja podrazumijeva nekakav proizvodni odnos prema svijetu11 i subjektivnostikojojbi tvorevinadugovalasvojnastanak,Nancyuvodipojamstvaranja (création) ex nihilo koje podrazumijeva nastajanje izničega iprema ničemu.Notoseurušavanjesvijetakaopredodžbe,kakoobjašnjavaNancy,događaveć sMarxom za kojeg proizvodnja prestaje biti nešto što stvara pomjeri samih ljudi.Upravo jeuMarxaprisutansvijet-subjektkojineposjedujeizvanjskost,lišen»višeg«,aliiunutarnjeg,»pozitivnog«uzroka.Vizijasvijeta–kaopredočavanjesvijeta–ukidasvijet.NancypolaziodobratakršćanskeontoteologijeuMarxovojfilozofiji12patakoponovnoafirmiranjegovpojamotuđenja,alinekaoneštočegasetrebaosloboditiuimekakvoghumanističkog télosa ili éshatona,većkaoneštounutarčegatektrebamislitičovjeka.Zapravo jedinomišljenje–aonoćedoćidopunog izražajauNancyjevimesejimaoslikarstvu–kojeneiznevjerava»čovjeka«inepodređujeganekomoblikuprethodneljudskostizahvaćačovjekaunutarkonceptaotuđenja. Nancynaimekažedasečovjekproizvodi–onneproizvodisebepouzoru



naunaprijedzadanubîtilisupstanciju–jertosebeneprethodiproizvodnji,nitisepremanjemuproizvodnjaravna,većseono–tosebečovjeka–stvaratek u proizvodnji. To sebečovjekanijedrugodosvojavlastitaproizvodnja.Utomsmislu,dakle,upravootuđenjeukidamogućnoststvaranjačovjekaponekakvomuzoruilinjegovastavljanjauslužbuispunjavanjanekeprethodnopostavljenevizije:»Ustvari,samlik‘čovjeka’,asnjimioblik‘humanizma’brišeseilizamućuječakiondakadaimamonajjačerazlogedaganeželimozamijenitini‘nadčovjekom’ni‘Bogom’«.13Čovjekseproizvodiuproizvodnjiinepostojiizvannje,štoznačidaproizvodnijepredstavačovjekakojabigapotvrdilailinijekala,prikazivalaiskrivljenoiliispravno.14

do Metzove oštre kritike kinematografskog skopičkogrežima,teodbijesaIrigaraypremapatrijarhalnom privilegiranju vizualnog do Levinasovetvrdnjekakojeetikaonemogućenavizualnoutemeljenomontologijom.ČakjeiLyotard,prethodnobraniteljfiguralnogkaosuprotstavljenogdiskurzivnom,nakrajuodrediopostmodernizam,čijijepostaozagovaratelj,kaosublimnopotiskivanjevizualnog.Unatočmnogimnijansamauraduspomenutihličnosti,kaoidrugihusporedivogznačajakojemogubitipridodanepopisu,rastućiučinaknjihovogpreispitivanjaviđenjaradikalnije izazov konvencionalnoj mudrosti o vidu kao najplemenitijem osjetilu. Umjesto toga,njegov se hegemonijski status u Zapadnoj kulturi okrivljava za sve od neodgovarajućefilozofije i idolatrijske religije do pogubnepolitikeiosiromašeneestetike.Čestojenekodrugo osjetilo, obično dodir ili sluh, ili uosnovinevizualnopodručjejezika,ponuđenokaoprotutežaprevlastivida.Iakoseponekadnastoji spasiti manje problematičnu inačicuvizualnogiskustva,većinabisemisliocačijesam ideje izložio uDownacast eyes složilasLacanomkada jenapisao: ‘Okomožebitiprofilaktično, ali ne može biti dobrotvorno(beneficent)–ono jezlotvorno(maleficent). UBibliji, te čak i u Novom Zavjetu, nemadobrogoka, ali su zle oči posvuda’«. (MartinJay,»Returning theGaze:TheAmericanResponse to the French Critique of Ocula-centrism«,u:MartinJay,Refractions of Violence,Routledge,London2003.,str.133–149,ovdje str. 133.

2

Ian James, The Fragmentary Demand: An Introduction to the Philosophy of Jean-Luc Nancy, Stanford University Press, Stanford2006.

3

Ibid., str. 211.

4

Ibid.,str.219.

5

AlisonRoss,The Aesthetic Paths of Philosophy: Presentation in Kant, Heidegger, Lacoue-Labarthe and Nancy,StanfordUniversityPress,Stanford2007.

6

Jean-LucNancy,»Urbi et orbi«,u:Jean-LucNancy, Stvaranje svijeta ili mondijalizacija, preveoŽivanFilippi,Naklada Jesenski iTurk,Zagreb2001.,str.9–61,ovdjestr.35.

7

Ibid., str.35–36.

8

Ibid.,str.35.

9

Ibid.,str.38.

10

Ibid.,str.35.

11

Subjektivnostkaoautor,tvoracsvijeta,svrhailinačeloproizvodnje,uzorpremakojemseproizvodi,uzrokkojipokrećeproizvodnju.

12

Podsjetimo,otomobratu,kao»obratumetafizike«,Heidegger izrijekompišeuglasovitom pismu »O humanizmu« (1946.) a potom i u Kraju filozofije i zadaći mišljenja (1964.). Međutim, u nedavnoj knjizi Il Regno e la Gloria (2007.) Giorgio Agamben tvrdi da dok Marx uEkonomsko-filozofijskim rukopisima (1844.)»(…)mislibitakčovjekakaopraxis ičovjekakaopraxis, a praxis kao samoproizvodnju čovjeka, on samo sekularizira teološkukoncepcijubitkastvorenjākaobožanskogdjela«,navedenopremaGiorgioAgamben,La Règne et la Glorie, Homo sacer, II,2, preveliJoëlGayraudiMartinRueff,Seuil,Paris2008.,str.147.

13

J.-L.Nancy,»Urbi et orbi«,str.21.

14

James(I.James,The Fragmentary Demand, str.236ff)objašnjavadaNancykonceptstvaranja gradi u odnosu prema koncepcijama djelovanjaisuđenjauKantaiLyotarda.Oniodlučivanje ne poimaju kao izbor izmeđuponuđenih izbora niti kao donošenje odlukena temelju unaprijed zadanih normi i kriterija.Takvaodluka,kako tumačiNancy,možejedino biti odluka »za ono što nije ni realno nimoguće: za ono što ni na koji način nijeunaprijed dano, već stvara provalu novoga,



SlijedećiNancyja,umjestodehumanizacije u otuđenju prije treba govoriti o humanizaciji otuđenja, štoznačidačovjeknijeotuđenisubjekt,većsubjektsvogotuđenja:»(…)svijetsedogađa,onsezbiva,asveseodvijakaodatoneznamoshvatiti.Onjenašaproizvodnja ion jenašeotuđenje«.15Dakle,u proizvodnji se ocrtava lik stvaranja ako se napuste ideje poput uzora ili uzroka.Otuđenjetakonijeizvanproizvodnje,onojeimanentnoproizvodnji–čovjeksestvaraproizvodeći,alionsamnijenisredstvo,niticilj,nitisvrhateproizvodnje.Drugimriječima,proizvodnja-kao-stvaranje–kaoformapojavljivanjastvaranja–otkrivaupravonepostojanječovjeka–ništačovjeka–prijeinakonsvakeproizvodnje.Odnosno,»ljudskostljudskosti«nemožebitidrugodosamtajčinnjezinasastavljanjaukojemseobjelodanjujeiskustvoostatakatotalitetasvijeta–ali totaliteta koji više ne može preuzeti odgovornost niti za jedan ostatak pretvarajući ga u svoju sastavnicu.16 No time svijetvišenemožeimatistatusobjektakojistojiispredsubjekta,većjemjesto ukojemsubjektobitava.Nancygovorioodržavanju17 na mjestu koje se nemožeposjedovatiučinunjegovaobjektiviranja,apotomipovratkusebikroz»održavanje«:

»(…)mjerailinačinsvijetanijeonasubjektaakoovajposljednjipretpostavljasebekaosupstancijuilikaoprethodećegpomagačapovratkasebi(…)Moglibismoondarećidaseonpretpostavljasamo,alinužno,kaovlastitarevolucija:kakoseokrećepremasamomsebi i /ilisevraćaprotivsebe«.18

Dakle,Nancyneodbacujepredočavanjeu imestvaranjakoje jeuoprecisproizvodnjom:»Ako ‘stvaranje’neštoznači,onda je toupravoobrnutoodsvakogoblikaproizvodnjeusmisluizradbekojapretpostavljanekudanost,projekt i izrađivača«.19 Stvaranje je prije svegaex nihilo – bezproračuna,uzora,prethodnika,polazišta–ononemaizvansebeništaštogaodređujeištoonoodređuje.Tonijesvijetkojijeproizašaoizničega,poput»čudotvorneprikaze«,većjetoništa20 koje raste kao nešto:

»Ustvaranju,rastrasteizničegaitoništabrinesesamozasebe,njegujesvojrast.Ex nihilo je pravaformulakorijenskogmaterijalizma,jertoznačitočnobezkorijena«.21

Izostanak»unaprijedpostavljenescene«jeizostanakuzročnostiisvrhesvijeta,kaoinjegovenužnostiislučajnosti–svijetsezatonemožepodreditinijednomsmisluizvansebe.Naprotiv,smisaojepodređensvijetukaočinjenicibezuzrokaisvrhe,nužnostiislučajnosti:

»To[svijet]ječinjenicabezuzrokaisvrheitojenašačinjenica.Promišljatijeznačipromišljatitufaktičnost,štopodrazumijevadajenepodvedemopodnekismisaosposobandajepreuzme,većdaunju,unjezinuistinučinjenice,smjestimosavmogućismisao«.22

NoovaargumentacijasežejošdoknjigeSmisao svijeta (1993.) u kojoj glavnuriječimapojamsmisla.»Krizasmisla«,kojajebilakarakterističnazamodernističkudijagnozusuvremenecivilizacije,vezujeseuzraspaddonedavnočvrstih točaka referencije i vrijednosnihokvira izkojih se izvodio smisao.Nancysmatradasekrizasmislanemožerazriješitibilounihilizmukaoapsolutnomodbacivanjusmisaonihokvirasvijeta,biloumitukaooblikuobnavljanjaizgubljeneizvornosti.Svijetvišenedugujesmisaonečemuizvansebe(drugomsvijetu),već jeonoštosepodrazumijevapodkrizomsmislapremaNancyjumutacijasvijeta,njegovomijenjanje iz temelja– radikalnomijenjanje svijeta koje se prepoznaje kao totalno iskorjenjivanja njegova smisla.Radikalnomijenjanjesvijetaprijesvegapodrazumijevaoslobađanjeoduvjerenjadabisesmisaosvijetatrebaotemeljitinanečemuizvaniliunutarnjega.23 Potkopavanje temelja svijeta postaje apsolutnim otvaranjem smisla



ukonačnostisvijetajersesvijetpočinjeodnositinasámasebe,pričemusetoodnošenjenepretvaraupredodžbu:svijetvišeneupućujenanešto,nitinjegaištapredočava.Pokušajponovnogutemeljivanjasmislasvijetakrozreferenciju,bilonaneštoizvansvijetailisâmsvijet,upravojelišavanjesvijetasvakogsmisla.Toništa,kojesedijagnosticirakaokriza smisla, ili an-arhija smisla,zapravopostajeizvorom(archē)smisla.Smisaosevišenevezujeuzpodudaranje,temeljeilinekuuniverzalnost,većnaprotivpronalazisvojko-rijen u stanju totalne iskorijenjenosti i opustošenosti.

nepredvidljivogajerjenevidljivo«(Jean-LucNancy, »O stvaranju«, u: J.-L.Nancy,Stvaranje svijeta ili mondijalizacija, str. 61–97,ovdjestr.63.Nancy,premaJamesu,nedajeprednost pojedinačnom nad univerzalnim,većsuđenjestvarasvijetbezprethodnoguzoraiunaprijedzadanesvrhe:»(…)akouniverzalnonijedano,toneznačidagatrebaoponašatiilisanjati(…),toznačidagatrebastvoriti«(ibid.,str.65).Univerzalnonijezadano,alisuđenjeneidebeznjega–onosestvara;no,suđenjejeupravoiskustvostvaranjauniverzalnog u odnosu na radikalnu odsutnost:»Praznina suda, kao i ona odluke, uvijek jeprazninakrozkojusepojavljujesvijet–ciljili svrha obojega uvijek je ‘stvaranje svijeta’«(I.James,The Fragmentary Demand, str. 236).

15J.-L.Nancy,»Urbi et orbi«,str.28(v.ibilj.60).

16O tome v. »Razdjelovljena zajednica«, u:Jean-Luc Nancy,Dva ogleda: Razdjelovljena zajednica, O singularnom pluralnom bitku,preveoTomislavMedak,Arkzin,Zagreb2004.,str.7–51.

17

Nancyizmeđusobne»kontaminacije«grčkihriječiéthos i èthos,uznačenjuboravkaiponašanja,izvoditemeljetikeusmislu»imanjasvrijednošćubivanja«(takoulatinskomhabitare i habitus proizlaze iz habere).Subjektne zauzima mjesto niti ga stavlja ispred sebe – on se na njemu održava; on mjesto ima,samo dok na njemu je – dok na njemu obitava.Takavsubjektje»održavateljsvijeta«.

18J.-L.Nancy,»Urbi et orbi«,str.34.19Ibid.,str.51.

20

Podsjetimo ukratko na nastupno predavanje Martina Heideggera Što je to metafizika? (1929.),ovdjepremaMartinHeidegger»Štoje metafizika?«, preveo Marijan Cipra, u:MartinHeidegger,Kraj filozofije i zadaća mišljenja. Rasprave i članci,Naprijed,Zagreb1996., str.83–127.Heidegger ističedaništanijenegacijaulogičkomsmislu,kaonijekanjenekogbića,patakoipodređivanjeničeg podnijekanje;naprotiv,ništajeizvornijeiod

negacije i od nijekanja. Negacija i nijekanje proizlazeizprethodećegznanja,aliakojeništa izvornije tada je ono pretpostavka svakog nijekanjainegacije,kojineraspolažuničimpoznatim. Nasuprot tome: »’Ništa samo ništi’. Dakle, umjesto pitanja koje već sadržiodgovor, umjesto traganja koje već zna zapostojanje traženogpotrebno je tražiti ništa:Postoji li napokon jedna potraga bez svakog predznanja,jednapotragakojojpripadačistinalazak«(ibid.,str.105)Ništanijenipredmetnitibiće,alinijenipojamsuprotanbiću–kaonebiće–većništapripadasamojbitibića.Nokao»jasnanoćNičeg«,ništajeupravouvjetmogućnosti »objavljenja« bića, što znači dajeubitibićaupravo»ništenjeNičeg«.Dakle,ništenjenijeponištavanjebića,većupravootkrivanjebića,njegova»izvornaotvorenost«.Na tom tragu Heidegger razmatra iskaz ex nihilo nihil fituantičkojmetafizicipapotomi njegovu srednjovjekovnu preobrazbu u ex nihilo fit – ens creatum.Antičkametafizikatumačibićekaolikkojisemožeprikazatinaslici,dokništatumačikaonebiće,uznačenjuneoblikovanetvarikojasenemožeoblikovatii predstaviti kao lik (eidos).Ukršćanskojteo-metafiziciništaupućujenapotpunuodsutnostizvanbožjeg bića, dakle ponovno na pojamkojijesuprotanbiću.Ali,ako»Ništaništi«usamombitku,iakojeonoizvornijeodsvakeopreke između bića i nebića, onda ono nijesamosuprotnostbiću,negoipripadabitkujerseonu svojojkonačnostiobjavljueu trans-cendencijiničeg.PatakoHeideggerpreoblikuje ex nihilo nihil fit u ex nihilo omne ens qua ens fit:»UNičemutubitkadolazitekbićeu cjelini po svojoj navlastitijoj mogućnosti,tj.nakonačannačin,ksamomesebi«(ibid.,str.115).Naime,bitaksenemože–kaobiće–predočavati,onizmičesvakomproračunu,jer: »Računanje ne dozvoljava da se pomoli nešto drugo do onoga što se dade brojiti« (ibid.,str.121).Nasuprottommišljenjukojeima»trateći karakter računanja« uspostavljase»bitnomišljenje«kojesvojeodređenjezadobiva iz drugoga od bića:»Mišljenjebitkanetražiubićunikakvaoslonca.Bitnomišljenjepazinasporeznakoveneproračunljivogai prepoznaje u njima nepredumišljivi nadolazakneotklonjivoga«(ibid.,str.123).

21

Ibid., str.52.HeideggeruDobi slike svijeta piše: »No što onda, ako samo uskraćivanjemorapostati najviše i najtvrđeobjavljivanje



Stogasesmisao,kakodaljeNancytumačiuSmislu svijeta,izlažeuotvaranjusvijetakojejeizvansvakogoznačavanja:smisaojesámotoizlaganjesvijeta.Dakle, smisaonije značenje ili univerzalijakojaomogućuje razumijevanjepojedinačnostisvijeta,većjesmisaomjestotrajnogremećenjaznačenjaiuniverzalnosti–odnosno,smisaojesámotoremećenje.Pakaoštovišenijemogućegovoritioimanencijisvijetaismisla,svijetismisaonisuukorelacijipaniuko-eskstenziji,kakopredlažunekitumačiNancyja.24 Nancy ne ostavlja dvojbepotompitanju:

»Stoga,svijet nije samo korelativ smisla (monde n’est pas seulement corrélatif de sens),onjestrukturiran kao smisao, i recipročno je smisao strukturiran kao svijet.Nesumnjivo, ‘smisaosvijeta’ je tautološki izraz.«25

Tautologijanepodrazumijevaidentitetsvijetaismisla,većdiferanciju,»raz-liku istog«,ukojoj smisaostvarasvijet i svijet stvarasmisaobezvraćanjajednognadrugo–ilibezzatvaranjajednogaudrugome–uodnosupredočavanja.Naglasimo,Nancykaže»stvara«,anereprezentira;smisaonereprezentirasvijetkaoštonisvijetnijepredmetreprezentacije.Toznačidasvijetneprethodismislu,niti sekonkretnostsvijetamoženakojinačinosmislitipretvaranjemsvijetaupredmetpredodžbe.Nancysmještasvijetismisaonaistu ontološku razinu preko kopule biti:

»Tosemožejošovakoreći:dokjesvijetesencijalnouodnosupremanečemdrugom(snekimdrugimsvijetomilisautoromsvijeta),onmožeimati smisao. Ali kraj svijeta (la fin du monde) znači da nema tog esencijalnog odnosa i da esencijalno nema (to jest, egzistencijalno) višeničegaosimsvijeta‘samog’(que le monde ‘lui-même’).Stogasvijetnema više smisao,negoon je smisao«.26

Tautologija izraza »svijet jesmisao«podrazumijevadvostrukotumačenjekopule‘je’pokojemsmisaomožebitiatributkojisedodjeljujesvijetukrozpredikaciju.Odnosno,akosekopulačitakaoegzistencijalna,tada»svijetje smisao« podrazumijeva bitak svijeta samostalan od smisla.27Dakle,ilisesvijetnerazlikujeodsmisla,ilijesvijetsasvimdrugoodsmisla.Toznačida»svijetjesmisao«možeizražavatiiapsolutnuimanenciju–nemaničegosimsvijeta,svejeisto;kaoiapsolutnutranscendenciju–smisaojeapsolutnodrugoodsvijeta. Nancy u odjeljku knjige Smisao bitkaposvećenomkopuliovajodnosizmeđuistogidrugogtumačikaoprijelaznuneprijelaznost,kao»agramatičkuili ekskribiranu prijelaznost«;28 jer biti nijeprijelazanglagol,onneoznačavasupstancu,ishod,proizvod,stanje,negodjelovanjekojeništaneudjelovljuje.To»jest«egzistencijenijesvojstvokojenekastvarmožeposjedovati,stogajeismisaosâmoprelaženječinanakopulukojaizražavapostojanje.Međutim, tajsečinneprenosiničimosimsamimsobom,stogasečinstvaranja postojanja odmah upisuje u stvoreno postojanje koje se pak pri tom upisu brišeodnosnoparalizira,iliekskribira,kakotonazivaNancy.Bitaksedaklenestvaranečimizvana,nitiseonstvaraunutarsebe,onnijeniproizvod,nitiproizvodnja,negojeonbitak-kao-činilibitakkaoradnja:

»On‘jeproizveden’usmisluukojemtajizrazoznačava,napriličnoosobitnačin,‘događatise’(avoir lieu),‘dolaženje’(arriver).Tujecijelaaporijapojma‘stvaranja’:utolikoštoonuzimaproizvodnjukaosvojobrazaciutolikoštopretpostavljastvaralačkisubjektkojisesampokreće,onnedodiruječin/događajpostojanjakojegasvejednoopsjeda.(Ex nihilo postavlja aporetsku kontradikciju:zapravo,nihil potiskuje proizvodnju koju ex uspostavlja)«.29

Bitak kao čin izmiče svakoj supstancijalizaciji svog događaja i njegovomopredmećivanju u reprezentaciji. Njegova se tvorba odvija u neprekidnojraztvorbijerčinsvojudjelatnostostavljau(raz)tvorenomstanjufragmenta,



umjestodasesâmdovršiucjelovitompredmetuili,kaodio,dokineunekojcjelini:

»Svijet,kaotakav,imapodefinicijisnagudaseuništi(réduire à néant),baškaoštoimasnagubeskonačnobitisvojvlastitismisao,nerazaberivoizvanjskopraksesvojegstvaralaštva(indéchiffrable hors de la praxis de son art)«.30

IupravojefragmentonoštovodiodNancyjevekoncepcijestvaranjaismisladokoncepcijeslikanja.OntologijasmislaistvaranjakakvurazrađujeNancyuspostavlja se izvan pojmova poput reprezentacije, predočavanja, pojavlji

bitka?Pojmljenoodmetafizikenaovamo(tj.od pitanja u obliku: što je biće?) otkriva seponajprije skrovita bit bitka, uskraćivanje,kao ne-biće, naprosto kao ništa.No ništa jekaoništabićanajoštrijeoprekapukogništavnog.Ništa nije nikad ništa, ono je isto takomalo nešto u smislu predmeta; ono je bitak sam,istinakojegsezbivanadčovjekom,kadse on nadmašio kao subjekt, to će reći, kadbićevišenepredstavljakaoobjekt«(MartinHeidegger,Doba slike svijeta, preveoBorisHudoletnjak,Razlog,Zagreb1969.,str.46).

22

J.-L.Nancy,»Urbi et orbi«,str.38–39.

23

Za interpretaciju ove teze v. Benjamin C. Hutchens, Jean-Luc Nancy and the Future of Philosophy, McGill-Queen’s UniversityPress,Montreal 2005., str. 37–41.Hutchenszaključuje da je kriza smisla nužno pratilasvakipokušajustanovljavanjaporetkaznačenja,pravila,isl.

24

Prema Hutchensu, svijet je koekstenzivnostmišljenjaisvijeta,»(…)apsolutnidodirkojiomogućuje značenje, ali se ne reducira nanjega«(B.C.Hutchens,Jean-Luc Nancy and the Future of Philosophy, str. 42.). S drugestraneHutchens točno ističe, parafrazirajućiNancyja, da jemišljenje smislamišljenje tekoekstenzivnosti (ibid.).

25

Jean-LucNancy,Le Sens du monde,Galilée,Paris1993.,str.18.

26

Ibid.,str.19.

27

Nancy ne vrši konačan izbor između atribucije u predikativnoj kopuli ‘je’ koja dodjeljuje svojstva i njezine egzistencijalne upotrebe koja postulira postojanje, pa tako i izbor iz-međuimanentnogitranscendentalnognijekonačan.Smisaojesâmoprelaženjeprekobitkabez izviranja iz njega ili oblika njegova pojavljivanja,odnosnoriječjeofaktičnostisvijeta,njegovom biti-ovdje, koje prethodi svakomsmislu. Međutim, niti se smisao može svesti na tu faktičnost (imanencija), niti je smisao uvjet raspoznatljivosti faktičnosti svijeta

(transcendencija),stogaNancygovoriotrans-imanenciji:»Čimjepojavaizvanjskostisvijeta razbijena (est disipée),izvan-mjestosmislaotvara sebe unutar svijeta (le hors-lieu du sens s’ouvre dans le monde)–ukolikosejošosmislumožegovoritikaoo‘unutar’–smisaopripadastrukturitepojave,onunjojizdubljuje ono što bi se trebalo znati nazvati ljepše nego‘transcendencija’njegove‘imanencije’,–njezinu transimanenciju ili jednostavnije i istaknutije njegovo postojanje i ekspoziciju« (ibid.,str.91).Sobziromnatransimanenciju,kopulapovlačibîtupostojanjeprijenegoseonakonstituirakaobît;onapostojisamokaosuspendirana, sinkopirana bît: »Bitak daklenelišavabîtbiti:bîtjednostavnonezauzimamjesto. Bitak paralizira bît. To je ono što nazivamo postojanjem.Postojanjeparalizirabît(…):Onoprelazibît iprenosi je izvansebe(…), i prije svega,naprimjer, ono iznosibîtizvansvojeopćostiiidealitetautajbarokni,paradoksalni status ‘singularnih biti’ (ili infima species) koje jeGottfriedLeibniz kanioprepoznati u njihovoj individualnosti (…). Paraliziranaesencijajeprekoračenabît,prijesebe i ispred sebe,bîtkoja jeprošla iotišla(transirizvornoznači,netranzitivno,‘umrijeti’)«(ibid.,str.53).Sinkopiranebitisu»bitakbezdanoga«,»fraktalneesencije« (ibid., str.190), odnosnokakoNancy formulira u eseju»Ostvaranju«:»To‘biti’ jenesumjerljivosvakoj danosti kao i svakom djelovanju koje pretpostavlja udjelovljenu danost (i djelatnika). Njegova supstanca jednaka je njegovom djelovanju,alidjelovanjeonogabitinedjeluje više nego što djelovanje dopušta da bude ili da (se) čini…ništa, štoznači,kaoštoznamo,res,samastvar.Tobitinijeništa:onojest (u prijelazu) ništa. Ništa ne prelazi u ništa, ili ništa ne prelazi u nešto«(J.-L.Nancy,»Ostvaranju«,str.85).Otome,agledeodnosapremaHeideggeru, v. Jean-LucNancy,Le Partage des voix, Galilée,Paris1982.

28

J.-L.Nancy,Le Sens du monde,str.47:»Transi-tivitéagrammaticaleouexcrite(…)«.

29

Ibid.,str.48.

30

Ibid.,str.67.



vanja,prikazivanja,kao i izvankategorijasubjekta i stvaralačke individue,stogasečinidabivizualnareprezentacijazasigurnomoglabitisredišnjimizazovom takve ontologije. U Smislu svijeta odsutni i ekskribirani smisao otvara razumijevanjesmislauskladusdolaženjemkozmosa,univerzuma,ublizinukojaotvarasvijet.Potomesekoncepcijastvaranjaneodređujepouzorunaproizvodnju, izvođenje iz ideje ili reprezentaciju.Taj kozmos u iminencijidolaženja-u-prisutnostjenekozmos,akosmos,jernijenikaos,aliopetnikozmosnaslijeđenekozmologije, jerkaos iliprethodikozmosu iliproizlazi iznjega,dokakosmosu ništaneprethodinitionizčegaslijedi.Akosmos ocrtava ononeograničenokaonekiobrisapsolutnegranicekojavišeništanerazgraničavapautojakozmičkojkozmologijivišenemožebitikosmotheorosa kao onogakojipremaChristianuHuygensu»obuhvaćasvijetpogledom«inačijojzamislipočiva»kozmo-teo-ontologija(cosmothéontologie)«31:»Alitojetak-vakozmologijakakvutrebamo,akozmičkakozmologijakojavišenećebitipodređenapogledukosmotheorosa, togpanoptičkogsubjektaznanjasvijeta(…)«.32Umjesto tog sveobuhvatnogpogleda,Nancyuvodikoncepcijupogledapouzoruna»ex-orbitalnookofetusa«33–okokojedolaziiokodolazećeg,kaookokojejeprisutnoprijesubjektaviđenja.Umjestosveobuhvatnogsynopsisa kosmotheorosa, ex-orbitalni pogledkojiprethodisubjektuviđenjaujednoprethodisamomesebi.Tojepogledprijesvakoggledanja:

»Njegov pogled [ex-orbitalnog oka fetusa] dolazi prije pogleda.Ono pred-viđa u obrnutomsmislupro-vidnosti.Nemasumnjedaonoprimaiskupljausebemračnuneizmjernostukojojjesuspendirano(prijesvegasmotomi,gledatelji,kojetajpogledvidiipromatra),aliskupljasamoumjeriukojojjeotvoreno.Jeronojesamobezgraničnoineizmjernootvorenoutajprostorukojijebačeno,tajprostorkojinepretvaraureprezentaciju,većgaodvajaodsvihpravacausvakom smislu.«34

Izručenitompogledukojiprethodisvakomgledanju,višenezauzimamojedinstvenutočkugledanja,većsamipostajemogranicomuprostorukojizauzimamo,akojinas istodobnorazvlašćujeodsvakogpravca,zaposjedanjapoložaja,smjera.Tajprostorjestogaizvanjskirubgranice,pajenašpogledpitanjeviđenjagraniceiviđenjanagranici,gdjesekosmotheorospreobražavaju u kozmonauta, odnosno spacionauta: »Granicaobezgraničujeprijelazprema granici«.35

Nancynerazrješujeviđenjeodsmisla,alimuukidanadređenuulogu,kaoiulogupovlaštenogmjestasubjektivnosti.Objektviđenjaseneopredmećujeupredodžbupredmetajerobjektviđenjanepostoji,budućidatransimanencija36prebacujebîtupostojanjeprijenegoseonadovršiusvojojesencijalizaciji.Stogaobjektneprethodiviđenjujerprisutnostpreduhitrujesamusebe,čimesepre-venirapretvorbabîtiupostojanje:

»Fragmentjeizvoranjeronoštoprethodi(sebi)nije(netranzitivni)bitak,većjetoštopostojitranzitivno,sâmaprethodnostjevećiscrtana,onajekonturailokalnidodir«.37

Isad,Nancyjevajepostavkadase»logikasvijeta«razumijevapomoću»logike umjetnosti« jer ova multiplicira konture svojega predmeta nikad ga ne zatvarajućiudovršenikonačanoblik.Slikanjeneprikazujesvojepredmetenedovršenimailikaokrhotine,većjeslikanjeupravotonedovršavanjeinemogućnostzatvaranjausebe.Stogajeslikanjepoputkretanjadiferancije smislakojisjednestranesebineuskraćujebitak,alisdrugestranenijepodložaniskustvuuosjetilnomispoznajnommodalitetupasenemožepretvoritiudoživljaj,pojamiliideju.Slikapostajemjestomgdjesemožeiskusiti»frag-mentacijakojasedogađanamaiumjetnosti«.38



Međutim,Nancyrazlikujesuvremenufragmentacijuodonekakosujedefiniraliromantičari,jer,poSmislu svijeta,romantičarskifragmentsvojunedovršenost,okrnjenostinepotpunostukonačnicipretvarausvrhovitostjerusebisadržipotencijalizvanjskesvrhečijimostvarenjemprestajebitifragmentom.Stogaseon lišavasvoje fragmentarnostipretvarajući jeudovršenoblik;usuprotnombiostaosamoruševina:

»Fragment odjednom postaje cilj(granica,fraktura)isvrha(poništavanjefrakture),rastavljenegranicepreklopljenenatraguslatkoćimikrokozmičkogsamozatvaranja.Samaekspozicijazavršavakaointrojekcija,povrataksamojsebi«.39

Međutim, suvremeni se fragment ne dovršava u izvanjskoj svrsi, njegovarazlomljenostnetežipovratkuizgubljenojcjelini,većupućujenastanjebes-konačnograđanja(Nancyganaziva»‘fraktalno’rađanje(naissance ‘fractale’)«).40 Fragment nije predmet, krhotina,većdogađajnjegovakomadanja,stoganijeriječonedovršenostipredmetajersenisamdogađajnjegovefragmentacijenedovršava.Fragmentineupućujenaruševinu,krhotinu,negonakontinuirano in statu nascendi stvari u kojem se ona diskontinuira pri svakom pregibanjuusamusebe:stvar je stvar samo kad je u diskontinuitetu sa samom sobom prije nego postane samom sobom. To je sama prezentacija,kojaseraz-likuje od prezentnosti (la présentité),prisutnosti,kaoštose»prijelaznibitakrazlikuje od neprijelaznog bitka«.41

Fragment tako pokazuje da je nedovršenost jedini modalitet pokazivanja stvari kao stvari, anestvarikojajepredmetpredodžbe.Utakvomsefrag-mentugranicefragmentacije–linijeloma–ističukaosamostalnioblicidolaženjakojesenemožedovršitiuprisutnosti.Samostalnostlinijalomaje»onoštočinidase‘svijet’i‘smisao’nemoguvišeodreditikaodana,ispunjena,‘dovršena’prisutnost,negokaoprisutnostisprepletenasdolaženjem,bez-konačnošćudolaženjauprisutnostilise-venire«.42Stogafragmentkaodogađajfragmentacijeotvarapodručje»postojanjabezesencije«ili»fraktalnihesencija«,takodačinprethodivlastitomuprisutnjenjupričemudovršavasámasebe,aliništadrugoosimsebe.Takofragmentacijakaodogađajne»zatvaranikrugvlastitogsebstva,nitikrugvlastitogsmisla«.43 Fragment nije samo komadizkakveizgubljenecjeline,nego»eksplozivnorazlamanjekojenitijeimanentno,nititranscendentno.Bez-konačnaeksplozijakonačnog«.44

Slikanjemožebitislikanjesamoakosenedovršava,suspendira,svijetslikenitijestvoren,nitićebitistvoren,onjeustalnomdolaženjuuprisutnost,no

31

Ibid.,str.62.

32

Ibid.

33

Ibid.,str.64.

34

Ibid.

35

Ibid.,str.64–65.

36

V. bilj. 26.

37

J.-L.Nancy,Le Sens du monde,str.214.

38

Ibid.,str.190.

39

Ibid.,str.192.

40

Ibid.,str.194.

41

Ibid.,str.192–193.

42

Ibid.,str.192.

43

Ibid.,str.212.

44

Ibid.,str.203.



svijetsenedovršavanidolaženjemuprisutnostpasetakouslikanjuotkrivalogikasmisla:

»‘Bît’umjetnostinijeuhramu(un temple),većuliniji(un trait),usingularnojjedinstvenostiogoljene linije na ogoljenom platnu. Linija je istodobno orgion i ergon,bezgraničnoiograničeno,granicakojaseobezgraničavakakobipostalagranicom,Kaoorgion,ergon je prema-(à):onjepremasvijetu,on‘stvara’svijet,cjelinuraspadajućeg/razarajućegsvijeta.Kaoergon,orgion jetakođerprema-:onobezgraničujeumjeri,kadenci,ritmukojizauzvrattvorisvijet,onajistiraspadajući/razarajućisvijet.«45

Slikanjestogainterveniraumetafizičkiproblemsvjetlostiitamejersvjetlostvišenijepridržanazametafizičkopodručjeapsolutneistine,kaoštonitamanije više mjesto opsjene ili pak apsolutnog sljepila.46Međutim,slikanemožebitiupotpunostiprozirna,onauvijeksadržimjestokojeizmičepogledu–tagraničnatočka»svijetlogmraka«ukojojvidljivoprelaziunevidljivoujednojevidljiva;štoviše,onaproviđacijelusliku,prikazujućinevidljivostkaoimanentnuvidljivom.Drugimriječima,pogleduvijekdolazidogranice,dodirujegranicukrozviđenjenagranicinakojojdodirujevlastitunedodirnutost:

»Slikanje je uvijek na pragu (sur le seuil).Onočinipragizmeđunedodirnutostiidodirivanja–izmeđunedodirnutostiidodirivanjasvjetlaisjene.Onodajepristup(l’accès):sâm smisao, nije pristup koji pristupa ničemu, već pristup koji beskonačno pristupa (mais l’accès qui accède infiniment),uvijekispredunoćidan,ulinijukojaihdijeliipovezuje.Pristupsevišeneuspinjedoviđenja,negodododira.Svijetloimračnonepredstavljajuvišestvari(označavanja),negoonesamedolazeoku,svojemdodiru,dokunatočtomeostajubeskonačnonedodirnute.Natojgranici,kojaseuvijekdosežeipovlači,smisaojesuspendiran,nekaosmisaokojijemanjeilivišejasnoprotumačen,negokaomračnidodirsamesvjetlosti.«47

Slikadodirujesmisaoutransimanenciji,bezprelaženjajednogudrugo,pričemudodir idodirnutodolaze jednodrugomebezdolaska,uneprestanompristupanju.Odnosno,smisaoseuslikarstvuvezujezaiskustvopraga:»(…)jer dodir je smisao qua prag (…)«.48

Natraguovakvapojmafragmenta izSmisla svijeta Nancy u esejima o slikanju misli sliku kao vestigium, distinkt, ili suspendirani dodir. Tako se u eseju »Otisak umjetnosti«49 problematizira reprezentacija koja se izvodi iz koncepcijeumjetnostikaoosjetilnepredodžbeideje.RiječjeovodećojtradicijitumačenjaumjetnostikojezapočinjejošsPlatonomdosežućivrhunacs Hegelom za kojega je umjetnost osjetilna vidljivost duhovne nevidljivosti. Nevidljivi oblik (eidos)vraćasesebidabisepredočiokaovidljiv.50 Nancy međutimsmatrada,akosusjednestranesveteorijeoponašanjaustvaribileteorijeoponašanja ideje ili teorijeslike ideje,onda jesdrugestranesvakotumačenje idejeuvijekoblikmišljenjaoslici ioponašanju.Ueseju»Slika–distinkt«51kojemćemoseuskoroposvetitionpiše:»Nemaničeg(rien) u duhučeganebibilouosjetilima:ničeguidejičeganebibilouslici«.52 On izvodituambivalencijuizHegeloveestetikegdjefilozofijaimazadatakizlučitiidejuizosjetilnihpredodžbiumjetnostiireligije.UmjetnostjezaHegela»stvar prošlosti« stoga jer ona i religija kao oblici otkrivanja Apsoluta u osjetilnojpredodžbi(Vorstellung)ustupajumjestofilozofijikojaidejupredstavljapojmom (Begriff).Međutim,mi još nismodosegli »krajkraja«53 umjetnosti jer ideja koja se predstavljapovlačisekaoideja.Idejase,objašnjavaNancy,nikadnepregibasvidljivog,osjetilnogoblikanatragna svojduhovni idealitet jeronabrišesvoju»idealnost«dabiuopćebilaidejom:

»Moždajetodasmisaobivaunjegovomvlastitompovlačenju(retrait) (…) upravo ono što nam ostaje (ce qui nous reste)odfilozofijeideje,tojest,upravoonoštonamostajemisliti. Ali to po



vlačenjesmislaopet ne bi bila neprikaziva ideja koju treba prikazati (…)jerakotopovlačenjenije nevidljiva stvarnost koju treba vizualizirati (à visualiser),onojetoštoseucijelostiocrtavauvidljivom,kaovidljivosámo(iliuopćekaoosjetilno)«.54

Drugimriječima,povlačenjemidejenestajeinevidljivo,asnjimividljivaslikanevidljivog,štoznačidapovlačenjemidejenestaje–iliNancyevimriječima,povlačise–islika.Topovlačenjeslikeznačisljedeće:slikanestajekao»fantom«,»fantazam«,»simulakrum«kojićeiščeznutiučinuuprisutnjivanjaideje.Onanestajekaoslikanekogailinečegaštosámonebibiloslikom:

»Utomsmislu,dalekoodtogadabismobili‘civilizacijomslike’kojajeoptuženazbogzločinapočinjenognadumjetnošću,mi smo prije civilizacija bez slike budući da smo civilizacija bez ideje. Umjetnost danas ima zadatak odgovoriti na takav svijet ili odgovarati takvom svijetu. Stogaseneradiopretvaranjuodsutnostiidejeuslikujerbitimeumjetnostostalazarobljenauontoteološkoj shemi slike nevidljivog (…)«.55

Umjestoslikeostajesámovidljivokojenitiodražava,nitiupućujenanešto.Riječ je o pogledukoji se uskraćuje viđenju – pogledbez viđenja, uslijedčegaumjestoslikepreostaje»gotovoništa«odnosnoonapostajevestigium. Vestigium jeonoštoostajepovučenoizslikekaoništadosámopovlačenje.Razlikuizmeđuvestigiuma i slike Nancy preuzima iz teologije gdje se pod slikom podrazumijeva imago Deikaobožjiotisaknačovjeku,doksevestigiumodnosinaotiskekojejebogostavionadrugimbićima.NancypodsjećadaToma Akvinski u djelu Summa Theologica definiravestigiumkaoučinakkojiupućujenauzrok,alineinanjegovoblik.MaketaMerkurapredočavaMerkur,tojeslikakojaupućujenaideju,alivestigium nema ni uzroka ni uzora po kojemnastaje.PremaprimjeruAkvinskog,otisakstopala(le vestige) na tlu je tragkojipokazujedajenetkoprošao,alineitko.Vestigium se izvodi iz vestigare,štoznačislijedititragove.Akoslikasadržieidosipostajeidejomboga,

45

Ibid.,str.131.

46

OvajmomentporađanjaviđenjaizsjenesusrećesevećuHeideggerovupredavanjuŠto je to metafizika? kao»jasnanoćNičeg«.U»Dobislike svijeta« Heidegger odbacuje sjenu kao oprekusvjetlostijerjeteksjena»očigledno«i»neproničnoosvjedočenjeskrivenogsvijetljenja (undurchdringliche Bezeugung des verborgenen Leuchtens)«.Stogajesjenamjestoiskustvaneproračunljivoga(unberechenbar); onaupućujenatodaseonoštoje»oduzetoodpredodžbe,ipakubićupojavljujeipokazuje skriveni bitak (verborgenes Sein)« (M. Heidegger,Doba slike svijeta,str.45.;usp.iMartinHeidegger,»DieZeitdesWeltbildes«,u:MartinHeidegger,Gesamtausgabe, Band 5, Holzwege, Vittorio Klostermann, Frank-furt/M 1977., str. 75–113, ovdje str. 112).Sjenaineproračunljivosu»izvijanje«svijetauprostorkoji seuskraćujepredodžbi:»Ono[neproračunljivo]premještabudućegčovjekauonoIzmeđu(Zwischen) u kojem on pripada bitku,aipakostajestranacmeđubićima(…)«(M.Heidegger,Doba slike svijeta,str.27).

47

J.-L.Nancy,Le Sens du monde,str.131.

48

Ibid.

49

Jean-Luc Nancy, »Le vestige de l’art«, u:Jean-Luc Nancy, Les Muses, Galilée, Paris2001.,str.135–158.

50

James objašnjava da Nancyjevo sinkopiranje Hegelove dijalektike podrazumijeva kao svoju krajnju posljedicu da je umjetnost predstavljanje predstavljanja. Riječ je o samomdolaženju (venue) i događanju (advenue) predstavljanja (I. James, The Fragmentary Demand, str.206–214).

51

Jean-LucNancy,»L’image– ledistinct«, u:Jean-LucNancy,Au fond des images,Galilée,Paris2003.,str.11–35.

52

Ibid.,str.26.

53

J.-L.Nancy,»Levestigedel’art«,str.148.

54

Ibid.,str.150.

55

Ibid.,150–151.



vestigium je lišen eidosaonogatkojeostaviokorakenatlu.Dapače,tragstječesvojerazlikovnoobilježjeupravoizodsutnostionogatkogajeostavio.Ali,Nancyupozorava,vestigium uvijek ostaje božji trag,bognikadnijeizbrisanunjemu,takodanijemogućeupotpunostiprenijetipojamvestigiuma iz teologije u ontologiju umjetnosti.56 Teologija misli vestigium kao trag kojem smisaodajebožjaodsutnost,međutim,potrebnojesamkonceptvestigiuma odreditiunutar»vestigalnesemantike«ukojojsesâmsmisaomislikaotrag.Ako»umjetnost-slika«zahtijevaboga,tada»umjetnost-vestigium« podrazumijeva vestigium bez boga umjesto predstavljanja ideje u osjetilnom obliku. Slikakaovestigium zamjenjuje prepoznavanje uzorka ili uzroka izlaganjem stvari, neke-stvari-koje-god, odnosno stvari kao vestigiuma. U takvoj slici idejaostavljatrag,alinekaootisaksvogoblika,većkaoiscrtavanjevlastitognestajanja. Slijedeći tu liniju argumentacije,Nancy podsjeća da je stopalorazličitoodlica,kaonasliciMrtvi Krist Andree Mantegne na kojoj su okrenutastopala,anelice.Novestigiumnijeruševina,onje,kaokorak,ustalnomprelaženju(transire),dolaskukojijeuvijekvećodlazak:

»Onnijeruševina,kojajeispraniostatakprisutnosti(…)Vestigiumjeostataknekogkoraka(Le vestige est le reste d’un pas). On nije njegova slika jer se sam koraknesastojiniodčegdrugogdolisvogvlastitogvestigiuma.Čimjekoraknačinjenonjevećprošao(Dès qu’il est faite, il est passé).Ili,radije,onkaokoraknijenikadnaprosto‘načinjen’inegdjespušten.Vestigiumjenjegovdodirilinjegovaradnjabezdajenjegovodjelo(…)Nemaprisutnostikoraka,pas; on samnijeništadrugodolidolaženjeuprisutnost(venue en présence)«.57

Vestigiumkaokoraknemožebitikonačanidovršen,onjebeskonačno dovršavanje.Stogaumjetnostdanasnijedrugodovlastitivestigium,štoznačidaslikavišenijeoslabljenaprisutnostidejejerpredstavljaonoštoidejanije:pokret, dolaženje, prelaženje, zbivanje dolaženja u prisutnost.Ukontekstuslike kao vestigiumanemožesegovoritioidolatrijiiikonoklazmubudućidaseobožavanjeiuništavanjeslikamožekonstituiratisamosobziromnaidejukoju slika predstavlja.TajargumentNancyrazvijaueseju»Slikanjeuspilji«58 u kojem se koncepcijaslikeizvodisobziromna»činprvogslikara«59 koji urezuje sliku na spiljskomzidu.Nasuprotuvriježenomantropološkomshvaćanjudasučovjekoveslikarijeuspiljiplodnjegovihpokušajadaprikažesvoje praktičnedjelatnosti,Nancyuesejutumačidačovjeknemožeprikazatiništasvojejerneprethodikao konstituirano sebstvo koje bi prikazivalo nešto svoje ili nešto kao svoje, većsebekonstituiratekutomprikazivanjukaourezivanju.60Čovjekkaotakav,»homosapiens«,neprethoditomprikazivanju,kaoštonitoprvotnoprikazivanjenemauzorkojiprenosinahrapavupovršinuzidapećine.Čovjeksepokazujetekutompokazivanju,stogajenjegovoneopozivonaslijeđe»homo monstrans«.Urezpretvarapodloguuformusvojegpojavljivanja,međutimurezivanje je ujedno odvajanje podloge od same sebe u kojem podloga postajeformompojavljivanjaureza.Tajeformapojavljivanjasámalinijaodvajanjapodlogeodsamesebe.Utomodvajanjučovjekpoprviputizranjapredsamimsobom,aliprijetogizlaganjanjeganijebilopajetakoprvoizlaganječovjekaizlaganjepredsobomsamim:

»Čovjekjepočeostranošćusvojevlastiteljudskosti(par l’étrangeté de sa propre humanité). Ilisljudskošćusvojevlastitestranosti.Tojeonastranostukojojjesebepredstaviosebi;onjujepredstavioilipredočiosebi.Takojeprvasamospoznajačovjekabiladajenjegovaprisutnostbilaprisutnoststranca,čudovišnosličnog(monstrueusement semblable).Sličnojedošloprijesebstvapajesebstvoonoštojebiloslično«.61

Stogaurezivanjekaotajprvičinslikanjanijenislučajnonitiseravnapopostojećemuzoru;zapravosamčinoslikavanjazidaspiljenemaprethodnikaniujednomsličnomčinu.



Slikanje se rađa iz slike.Alinislikanemasvogprethodnikameđutvorevinamajerjojništaneprethodi,nislikanje,nislikabilokaotehnē,bilokaopoiesis,pačakninekieidosčijibionabilaeidolon. Slikanemaništaizvanjsko,određenusvrhu(télos)kojabijeodređivalapačakničinslikanjakaomomentnjezinastvaranja.Paipak,slikaserađaizčina(slikanja)kojiopetsámaporađa.Slikanjeiradnisusuprotstavljenikaonesvrhovitaisvrhovitadjelatnost62 jer slikanenastaje izureza izdubljenihnastijenkamapećine– to je,kakosmo vidjeli glede vestigiuma,uzročnostnepoznataslici–urezjestslika.Jerjeslika kao urez izlaganje samog tog ništavila stvaranja koje nije drugo doli sam svojdogađaj.Drugim riječima, slikanje je stvaranje exnihilo.Kaoštosmorekli,uurezusesamapovršinaodvajaodsvojepodlogepričemuslikanijenipovršinanipodloga,većsâmmomentnjihovaodvajanja.Takoonanijedvojnikstvari,većpokazivanjeukojemsestvarotkrivakaostvar:

»Slika,ovdje,nijeudobnailineudobnapodstavastvariusvijetu:onajeslavastvari,njezinaepifanija,njezinarazlikaodsvojevlastitemaseivlastitepojave.Slikaslavistvarkaoodvojenuodsvijetastvari,pokazujući jekaoodvojenukaošto jeodvojencijelisvijet. (Cijeli jesvijetodvojenodsebe:onjeodvajanje.)«63

56

Kalliopi Nikolopoulou u pregledu Nancyjeve koncepcije umjetnosti zapaža: »Budućida umjetnost kao takva ne može postojatinakonsmrti religije,pa timeivlastitesmrti,čistaosjetilnadimenzijaumjetnostiuvijekćese okasnjelo prepoznavati u morbidnoj slici propadanja.«(KalliopiNikolopoulou,»L’Artet les gens: Jean-LucNancy’sGenealogicalAesthetics«,College Literature 30 (2/2003),str.174–193,ovdjestr.81)

57

J.-L. Nancy, »Le vestige de l’art«, str. 156.Korak nije drugo do svoj otisak (le vestige,vestigium). »pasjeuvijekvećpase.«

58

Jean-LucNancy,»Peinturedanslagrotte«,u:J.-L.Nancy,Les Muses,str.116–132.

59

Ibid.,str.128.

60

Nedavno je ovu tezu razradila Marie JoséMondzain u djelu Homo spectator (Bayard,Paris 2007.). Nasuprot poznatoj tezi o društvu spektakla koje ugrožava humanistički idealhomo sapiensa,Mondzain upozoravada suvremenispektaklpotiskuječovjekagledatelja(homo spectator)–onogkojijepočeopromatrati svijet tek nakon što gledao slikarije na zidupećinekaodjelavlastitihruku.Tajjeprvi,primordijalni homo spectator bio uvjetom rađanjaidejekojudanasprepoznajemopodnazivom homo sapiens: »Činupećinistvorioječovjekaposlicinjegovihvlastitihruku.(…)Čovjekpećinenepostavljapredmetsvogviđenja.Onuprizorujekompozicijusvogprvogpogleda,onsepostavljausvijetkaopromatrač(comme spectateur)ujednojscenografijigdjenjegoverukedonosefigureprvogspektakla. Prvi pogled na vidljivo je djelo ruku«

(M. J. Mondzain,Homo spectator, str. 30).Promatračjesvojevlastito»djelo«iupravojeto moment koji se potiskuje u kritici društva spektakla.Međutim,toneznačidatrebaodbacitikritikudruštvaspektakla,većjetojkritici potreban déclosion (Jean-LucNancy,La Déclosion: Déconstruction du christianisme,1,Galilée,Paris2005.)ukojembiseteološka osnova kritike društva spektakla pretvorila u oštricu te kritike. Teološka osnova kritike društva spektakla kaže sljedeće: čovjekomovladavaju njegove vlastite tvorevine, on jeotuđenoddjelavlastitihruku.Alitateologijapostaje kritikom kad se doda da je ta vlastita tvorevinačovjekaupravosâmčovjek,dajetodjelonjegovihruku,onsâm(prisjetimosedaje moto Debordova Društva spektakla (1967.) iz Feuerbachove Biti kršćanstva(1841.)).Čovjeka nema prije spektakla. Kritika društva spektakla zahtijeva da se spektakl prepozna kaodjeločovjekakojijespektaklupodređen,tu se jedno neznanje prevodi u znanje. Ali je litoprepoznavanjemogućedokčovjeksámasebeneprepoznakaodjelo,učinak,ilitvorevinuspektakla?V.JacquesRancière,Le Spectateur émancipé,Lafabrique,Paris2008.

61

J.-L.Nancy,»Peinturedanslagrotte«,str.121.

62

Usp., glede razlike između poiesis i praxis,GiorgioAgamben,The Man Without Content,prevelaGeorgiaAlbert, StanfordUniversityPress,Stanford1970./1999.,str.68–72.

63

J.-L. Nancy, »Peinture dans la grotte«, str.125. »L’image, ici, n’est sonpas la doublure commode ou incommode d’une chose du monde(…)«.SlikapremaNancyjunemožebitidvojnik,kopijajerjojneprethodionoštoona udvaja ili oponaša.



Urezivanjelinijeuzidspiljejedodirkojizidpretvarauprostor,uoprostorivanjekoje»dolaziniotkudaikrećesenikamo«,auvodidaljinuublizinu,diskontinuitetukontinuitet/u.Linijaurezaililomanafragmentuneiscrtavastvarnapovršini,negosestvarpokazujeuodvajanjupovršineodpodloge,pričemusesvijet,kaouslučajufragmentaivestigiuma,pokazujekaolinijaodvajanjakojapostajesamostalnimoblikom(»Linijadijeliipostavljaoblik:ona oblikuje oblik«64).Svijet se odvajaod sebeprije negopostane samimsobom:65

»Sama stvarnost stvarnog, odvojena od svake upotrebe, neprimjenjiva (impracticable), ne-obradiva (intraitable),čaknedodiriva,gustaiporozna,neprozirnaiprozirnaupravonazidu,neopipljivaineosjetljivaopnanapovršinistijene:samajestijenapreobraženaiobrađena,aliidalječvrsta.Neprisutnost.Negonjezinvestigiumilinjezinorođenje,njezinorađajućerođenje,njezintrag,njezinočudovište«.66

Slikanjenazidujeneprekidnostvaranje,alinijereprodukcijasebenitireprodukcijaičegaizvana,većimanencijagustoćepovršinekojasvojuunutrašnjostizvrćeuvanjskopojavljivanjeoblika.Podloganeiščezavaunanošenjuoblikaunju–oblikinepostojiprijenegoseureženapodlogu–negojepodlogasamopojavljivanjeoblika,dok,sdrugestrane,tajobliknevodiičemudrugomedosamojpodlozi–ziduspilje:»Spilja jesvijetgdjecrtanje(dessin) omogućujeda se pojavi (surgir) nemoguće izvanjsko svijeta, i to pojavi usamojsvojojnemogućnosti«.67 Oprostorivanje je uprisutnjenje koje dovodi prisutnostbezprisutnosti,budućidaseonatemeljinaodvajanjuiudaljavanjubez temelja.Jerhomo monstrans nepostojiprijeoprostorivanja,onsvijetuotvaramjestoupravounemogućnostidazauzmemjestoizvansebe(»Postojisamounutrašnjostsvijeta,kaounutrašnjostspilje«68). No s druge strane svijet tomprvomslikarudodjeljujemjestoneimajućisamvlastitomjesto.Urezivanjekaooprostorivanjejepružanjerukeuprazninukojaseuspostavljatektimpružanjem,štoprvogslikara»(…)odvajaodsamogasebeumjestodamučinpostaneprodužetkomvlastitogabitka.Onjeovdjeizvansebečakiprijenegopostanesvojevlastitosebstvo,prijenegopostanesamimsobom«.69 Kao što seslikarađaizčina(slikanja)kojisámaporađa,takojepokazivanjeujednopokazivanjesebe,stimdaseonijednopremadrugomodnoseikaovlastitaodgodaikaoprostorsvojegprodužavanja.Čovjek,usmisluhomo monstranskakogaovdjeodređujeNancy,pokazujesebeprijenegopostanesamimsobom,aliupravojetosamopokazivanjebezpokazujućegjauvjetsvakogpokazivanja.Stogasečovjekizvornorađaizotuđenjasvojeljudskosti(samopokazivanje bez pokazujućeg ja),atoseotuđenjeu pokazivanjuopetovanohumanizira.Slikanje kaoodvajanje bezpodloge,stvaranjebezuzora,upućujenatodačovjekimaživjetisvlastitimsamootuđenjemprijenegoštopostanesamimsobom:

»Ja tuprepoznajemdasamsebineprepoznatljiv ibez toga tu inebibiloprepoznavanja. Japrepoznajemdatopridonosibitkukaoine-bitku,idasamjedanudrugom.Jajesambiti-jedan-u-drugom.Istojeistobezdaseikadavraćasebiitojenačinnakojiseidentificirasasobom.Istojeistoidentitetakojialterniraodrođenja,žudećizasobomkojejošnijesebstvoičijejerođenjevećalteracijaidentitetakojiprisvajasebeutojalteraciji«.70

Slikanijepredodžba,prikazstvari,većjesinkopirandolazakstvariuprisutnost,aliisamaslikaserađatekstimpojavljivanjemstvaripredništavilomsvojeg prethodnog postojanja. Slikanijeništadrugodoizlaganjesamogništa(nihil)kojenasstavljasonustranuprethodnosti(uzor,uzrok)iposljedičneusmjerenosti(svrha,djelo)stvaranja.Usliciseobjavljujestvaranjeuničemsvojeg postojanja.



TakvorazgraničenjeuvodiNancyueseju»Slika–distinkt«ukojemseslikapovezujesasvetimkojeserazlikujeodreligije.Onreligijipridržavaznačenjespajanjaivezivanja,doksvetoodređujeuznačenjukojejeAgambendodijelioreligiji:svetoodvajairazvezuje.Svetojeonoštojeudaljenoinestvaraspone,štosenemožedodirnutijerjeuvijekizmješteno,itosvetoNancynazivadistinkt (distinct).71Distinktjeonoštosepovlačiksebi(retirer) dok ga crta (trait) ili oznaka (marque)dovodiuprisutnost,stogacrtaoznačavaupravotukontrakciju.Slikajedistinktjerserazlikujeodstvari(chose), ona je izvan »svijeta stvari« (monde des choses): »Slikajestvarkojanijestvar(L’image est une chose qui n’est pas la chose):onaseodnjebitnorazlikuje«.72

OvaNancyevapočetnapremisanatragujePlatonovetezeoslicikaoonomšto istodobno jest i nije (Država477a)budućida,premaPlatonu,slikaoponašadrugoodsebepričemunepostajetimdrugim.Podsjetimose,slikazaPlatonasličećidrugomenepostaje timdrugim,73aliNancynasuprot tome,prekodistinkta,pokazujedaseodsutnostnezbivanastranistvari,većnastranislike:slikajeonoštoneprekidnonestajeomogućujućistvaridasepojavi.Stogajeslikastvarkojanijestvar–nihil–alijeuvjetpojavljivanjastvari.DržimodatakavkonceptslikeNancyrazvijaprekojednogkraćeg,alivažnogeseja Mauricea Blanchota »Dvije verzije imaginarnog« koji je objavljen kao dodatak njegovoj knjizi Književni prostor.74PremaBlanchotu,upravoslika,otvarajući »prazno izvanjsko« (dehors vague) ničeg u bliskosti, potvrđujestvari u njihovom nestajanju (disparition); slika je mjesto razlaganja stvari u kojem ona opstaje kao stvar. Nancyev distinkt je ono što Blanchot naziva »srećomslike«(bonheur de l’image) u kojoj ona »tvori granicu tik uz neodređeno«.75 Distinkt se izvodi iz Blanchotove koncepcije slike kao »tankog oboda« oko »otvorene rane«76 ničeg, što značida slika»humanizirabezobličnoništa«kojenanassvaljuje»nerastvoriviostatakbitka«.Stvarsemoraodvojiti,udaljitiodsebe(s’eloigne)kakobisemoglaponovnoprisvojiti:

64

Ibid.,str.129.

65

O tome v.GinetteMichaud, »In media res:InterceptionsoftheWorkofArtandthePolitical in Jean-Luc Nancy«, SubStance 34 (1/2005), str. 104–128; i Ian James, »TheEvidence of the Image«, L’Esprit Créateur 47(3/2007),str.68–79.

66

J.-L. Nancy, »Peinture dans la grotte«, str.129.

67

Ibid.,str.130.

68

Ibid.

69

Ibid.,str.128.

70

Ibid.,str.122.

71

J.-L.Nancy,»L’image–ledistinct«,str.12.

72

Ibid.,str.13.

73

Moramoseovdjeograničitina teknekolikokratkih napomena. Platon razlikuje dvije vrsta oponašanja (mímesis) ili stvaranja slika (eidolopoiikè tékhne). Prva vrsta se odnosi na slikukoja jesličnasvomepredlošku.Ovajseoblikoponašanjatemeljinastvaranjuslično-sti (eikón) i Platon ga naziva eikastikè tékhne –stvaranjesličnosti.Udrugojvrstislikenisuslične predmetu, ili ne nalikuju predmetu.Umjesto toga slika izgleda (faínetai) kao predložak, ona zavarava, opčinjava, slika sedoimakaosampredmet,kopijasezamjenjujeza original. Takve tvorbe Platon naziva fántasia–prividilipojava.

74

MauriceBlanchot,L’espace littéraire,Gallimard,Paris 1955.Nekolikonapomenao tojvezi donosi I. James,The Fragmentary Demand,str.226–227.

75

M.Blanchot,L’espace littéraire,str.342.

76

»Mince cerne«.



»(…) to nije ista stvar koje je udaljena, već stvar kao daljina, prisutna u svojoj odsutnosti,uhvatljivajerjeneuhvatljiva,upojavljivanjudoknestaje(apparaisant en tant que disparue, le retour de ce qui ne revient pas).Tojepovratakonogštosenevraća,stranosrceudaljenostikaoživotaisamosrcestvari«.77

Postajućislikom,predmetsuspendirasvojeznačenjeivrijednostnebiliobnovio dimenziju materijalnosti kojom je morao ovladati da bi se uspostavio kaopredmet.Stogaslikanijesličnostsnečimdrugim,većsličnostpredmetasamom sebi.78

NancyprekodistinktauvodiBlanchotovkonceptslikekaosličnostistvarisamojsebi.Onprvouvodirazlikuizmeđudistinktaižrtvovanja(sacrifice)jer,dokžrtvovanjeprelazipreko»cezure«(Agamben)izmeđusvetogiprofanog,slikakaodistinktdržitapodručjaodvojenimaprolazećikrozrazmakizmeđunjih.Distinkt»(…)prekoračujerazmakpovlačenja(distance du retrait) dok ga održavaoznakomslike.(…)krozoznakukojaonjest,onistodobnoustanovljujepovlačenjeiprijelazkojiipakneprelazi(passage qui pourtant ne passe pas)«.79Kao islikeuspilji,slikasekaodistinktodvajaodpozadine(fond) upravotimeštojepreobražavauformusvojegpojavljivanja.Takoseslikaneodvajaodsvojepozadinevećiodsamesebe,pričemupozadinanestaje:

»U toj dvostrukoj operaciji pozadina nestaje. Ona nestaje u svojoj biti pozadine koja je u tome dasenepojavljuje.Nestajućikaopozadina,onaucijelostiprelaziusliku«.80

Noutojpreobrazbipozadinanijetek»potpora«slikečijimotkrivanjemslikapostaje varljiva (décevant), već »neopipljivo ne-mjesto« (impalpable non-lieu)koje je identičnoslici.Stogaslikanije stvar,alinioponašanjestvari,onajesličnoststvari(ressemblance de la chose) u kojoj je stvar odvojena od samesebe:»Onanije‘samastvar’(ili‘stvarposebi’)već‘istost’(mêmeté) prisutne stvari kao takve«.81Nostvarkaoslikanijeovdje,većjeonasonustranuovdje,udaljiniodsutnosti:

»Odsutnostnaslikanogsadržajanijeništadrugonegointenzivnaprisutnostkojasepovlačinatragusebe,stežućiseusebeusvomintenzitetu.Sličnostseskupljausiliiskupljausebeusiliistog (même)–istogkojeserazlikujeusebiodsebe(même différante en soi de soi) (…)«.82

Toistokojese razlikujeodsebe,sličnostsasamimsobomuodvajanjuodsebe,Blanchotformulirakoncipirajućileš kao sliku. Leš je prisutnost otišle osobe koja je u mukloj materijalnosti svoje prisutnosti istodobno drugo od sebe,međutim,lešnenalikujeničemdrugomosimsamomsebi.83Stogasemožerećidasetekkaolešotišlaosobapojavljujekaoonoštojest:

»On[leš]nijeistikaoosobakojajebilaživa,nitijedrugaosoba,nitijeištauopće.(…)Onnijeovdje,aliipaknijeniigdjedrugdje;Nigdje?Alitadajenigdjeovdje.Prisutnostlešatvorivezuizmeđuovdjeinigdje«.84

ZaBlanchotaje leš»prisutnostnepoznatog«,sameteosobekojajeujednoneodređeniNetko(Quelq’un):

»Čovjekjestvoren(est fait)nasvojuvlastitusliku:tonasučistranostsličnostileša.Alitasejednadžbamorarazumjetiovako:čovjekjerastvoren (est défait) na svoju sliku«.85

No,većBlanchotgovorio»življenjudogađajauslici/življenjudogađajakaoslike« (vivre un événement en image) u kojem upletenost u sliku istodobno oslobađadogađajainassamih:

»On[događaj]nasdržiizvan:onodtogizvantvoriprisutnostukojoj‘Ja’neprepoznaje‘sebe’.Tosmoštonazvalidvijeverzijeimaginarnogjetoštoslikamožepomoćidasestvarponovnoidealnoprisvaja,štoznačidajeslikaoživljujuća(vivifiant)negacijastvari,alikoja,nanivou gdjenasnjenasvojstvenatežinaprivlači,takođerkonstantnoprijetidanasvrati,nepremaodsut



nojstvari,većpremanjezinojodsutnostikaoprisutnosti,premaneutralnomdvojnikupredmetau kojem je pripadnost svijetu uništena (…)«.86

Dakle,Blanchotuvodileš,kakobiprotumačiopojavljivanjenigdjeusamomsrcu bliskosti ovdje; Blanchotova »lešslika« donosi odsutnost kao prisutnost,prisutnostbezpostojanja.PonovnozadobivenaidealnostpredmetasezaBlanchota vezuje za materijalnost leša.PremaNancyju,pak,slikasličisebi(elle se ressemble), pričemuseskupljausebe (elle se rassemble).87Slikaseizbacujućiispredsebevraćausebe:»Njezino ‘unutra’ (dedans) nije drugo do ‘ispred’ (devant):njezinontološki sadržajjepovršina(sur-face),izloženost(ex-position) i izraz (ex-pression)«.88 Stoga slikanemauzorapokojemnastaje–onanije ideja, već»sila«kojanavodiformudadodirujesamusebe;slikaje»drugoodforme«.89 Na slici jestvarkojase istodobnopovlači izsebe;stvarsekao stvar pojavljuje tek naslicikojapredmet izvlači iznjegovaprepoznatljivaupotrebnogokružja.Blanchottopaktumačinaovajnačin:

»Leš je svoja vlastita slika (sa propre image).(…)Lešjeodrazkojijeovladaoživotomkojiodražava–apsorbirajućiga,opipljivoseidentificirajućisnjim,odstranjujućinjegovuupotrebnuvrijednostiinjegovuistinitost(…)Iakojeleštakosličan,tojezatoštoje,uodređenommomentu,sličnostpar excellence.Potpunasličnostiništavišeodtoga.«90

ZatoNancygovorio»drugomeodforme«ukojemslikazadobivasmisaobezznačenja (sens non signifiant),alikojinije i»beznačajan« (insignifiant). S jedne strane slikanijeništadrugonegosámastvarkojaserazlikujeusvojojistosti,doksdrugestraneslikanijeznakničega–onaekscedira znakove neupućujućinadrugoosimnatajeksces.Ueseju»Slikainasilje«91 Nancy

77

Ibid.,str.343.

78

Stvar u svojoj neupotrebljivosti, kao i posmrtni ostatak osobe koja napušta ovaj svijet,nalikujesvojojupotrebiupravostogajerse više ne može upotrijebiti. Sliku kao lešuvodi većEmmanuelLevinas u članku »Laréalitéetsonombre«,Les Temps modernes 4 (38/1948):»Ovdjejeosobakojajetoštoonaje,alionanečinidasezaboravi,absorbira,upotpunostiprikrijepredmetekojedržiinačinnakojiihdrži,njezinegeste,udove,pogled,misli,kožu,kojisegubepodidentitetomnjezinesupstancekojiih,poputpoderanevreće(comme sac troué),nemožesadržavati«(str.786).Bićesvakeosobejepodvojeno,unjojje dvojstvo (dualité) onoga što ta osoba jest i toga što je ona sama sebi stranac. Leš je drugo odosobeisámataosoba,odnosnosámasebisvoja slika. U Blanchota je leš slika slike.

79


80

Ibid.,str.23.

81

Ibid.

82

Ibid.,str.24–25.

83

ThomasCarlWallpiše:»Svakikip,svakileš,svaka lutka, igračka, ili umjetnina – naime,svakastvarisvakaosobakojasenađe,baremzatrenutak,sonustranuupotrebljivosti–vraćasenezamislivojslici lišenojbilosubjektabilo objekta« (Thomas Carl Wall, Radical Passivity: Levinas, Blanchot, and Agamben,SUNY,NewYork1999.,str.110).

84


85

Ibid.,str.350.

86

Ibid.,str.353.

87


88

Ibid.

89

Ibid.,str.13.

90


91

Jean-LucNancy,»Imageetviolence«,u:J.-L.Nancy,Au fond des images,str.35–57.



dodatnopojašnjavatutezuargumentacijeiz»Slike–distinkta«. Slikaneoponašastvar,većjeonasastvariusuparničkomodnosu:

»(…)slikasenadmećesastvari,itonadmetanjenepodrazumijevatolikoreprodukcijukolikosuparništvo(…)suparništvozaprisutnost.Slikadovodiupitanjeprisutnoststvari.Naslicisestvarnezadovoljavatimedabude,slikapokazuje(montre)štostvarjestikakoonajest.Slikajeonoštoizvlačistvarizjednostavneprisutnostiidovodijeupri-sutnost,kaopraes-entia,ubiti-ispred-sebe,okrenutopremavani(…)«.92

Kaošto jeNancyformuliraoueseju»Slikanjeuspilji«, riječ jeostalnomodvajanjuodpodlogekojanestajeprelazećiusliku.U»Slika–distinkt«podlogaprelaziuformupojavljivanjaslike.BlanchotovargumentoizvornojvezanostislikeuzsmrtNancydaljerazrađuje u knjizi Noli me tangere,93 gdje interpretira glasovitu scenu iz Evanđelja po Ivanu94(20:11–18)iumjetničkeslikekojetematizirajuuskraćeni,odgođenidodirkaosržslike.MarijaMagdalenastojipredpraznimgrobomiplačeželeći još jednomvidjeti Isusa.OnaseobrativrtlarukrajgrobaneznajućidajeonIsus,aovajjeoslovljavaimenom.Onamuuzvraćanahebrejskom»Rabbuni!«,naštojojon,budućiprepoznat,odgovara:»Nedodiruj95 me jer jošneuziđohOcu,negoidimojojbraćiijaviim:UzlazimOcusvomuiOcuVašemu,BogusvomuiBoguVašemu«(Ivan20:17–18).Kaoštoslika,vidjelismou»Slika–distinkt«,odvajaodpodloge,takobezsmrtinebibiloničegaosimbliskostibezrazmaka,dodirabezdodira,imanencijezatvoreneusebe.Smrtnasuprottome,držiNancy:

»(…) otvara odnos (La mort ouvre le rapport),tojest,dijeljenjeodlaženja(partage de départ). Svebeskrajnodolaziiodlazi,neprekidno.Čakionoštosepojavljujekaokrajotkrivasebekaobezkraja.Alitootkrivanjeneotkrivaništa,aprijesveganepreobrazbumrtvoguživo«.96

Nancy uzima zabranu Noli me tangere kao izravno suprotstavljenu učenjuo inkarnaciji Hoc est corpus meum,kojaseupisujeuzapadnumetafiziku.97 Isusovo uskrsnuće razlikuje se od mitoloških uskrsnuća (npr. Ozirisovo iDionizovo)ukojemsebognaprostooživljujeivraćameđuljude.Isusnijeuskrsnuodabioživio,većdabisevratioOcuodkojegjeidošao,patakoprimjerice Efrem Sirijski to naziva Posljednjim Sada.98Stogajetopojavljivanjeprelazakpremanestanku,pričemusetajprelazakdogađakaotjelesnopojavljivanje.PremaNancyju:»Uskrsnućenijeoživljavanje:tojebeskonačnoprodužavanjesmrtikoje izmješta i rastavljasvevrijednostiprisutnosti iodsutnosti,živogineživog,tijelaiduše«.99 Isus se prvo pojavljuje kao vrtlar kojisepotompreobražavauodlazećegIsusa,štoznačidanijeriječtekoinkarnaciji;nepojavljujeseIsuskaotakav,većsâmnjegovprelazak(tranzit). TojenaznačenouprelaskuodIsusovaobraćanja»Marijo«utijeluvrtlarainaredbe Noli me tangere u tijelu Isusa.Dramatis personaeprelaskasadržetrilika;prvoobičnogvrtlara,drugo»Rab-bonija« koji je biomeđu ljudima, i treće onogkoji kažeNoli me tangere,sjedinjavajućegsesOcem.VrijemekojeuvodiNoli me tangere nije vrijeme kretanja,većmirovanja,jerčitavasescenaodvijanarubu–ulazupredgrobnicomkaomjestusmrtinakojemsedogađauskrsnuće.Stogajetrećetijelou prijelaznoj zoni – cezuri – između božanskog i ljudskog, života i smrti,vidljivoginevidljivog,ukojojjetrećetijeloistodobnovezanozasvjetovno,ali isto tako i za transsupstancijaciju. To je Isusovo Posljednje Sada njegove vidljivosti,jer:»KaoštomeneposlaOtacijašaljemvas«(Ivan20:21).PremaNancyevojinterpretacijiIsusjeovdjekakobirekaodaodmahodlazi:»Ongovorikakobirekaodrugomedanijeondjegdjeonvjerujedaje;onjevećdrugdjeiakojeprisutan:ovdje,alinebašovdje(ici, mais pas ici même)«.100



NancyslijediBlanchotovu»leš-sliku«kaopojavljivanjeunestajanju,prisutnostuodsutnosti,prisutnostbezpostojanja,nigdjekojejeovdje,leškojinijeotišlaosoba,alinijednadrugaosoba,nosamodabidekonstruiraoprelazakstvariuslikukojijepremaBlanchotu,vidjelismo,povratakonogonoštosenevraća.NodokBlanchotgovoriopovratkuonogštosenevraća,uNancyajeriječovraćanjuonogkojinijeniotišao.101

OnoštoNancysuprotstavljaBlanchotovojtezijeodlaženjebezodlaska.JerIsusovo je tijeloopipljivo, bioonvrtlar, učitelj i konačnoonaj koji odlazi–onajkojijenaodlasku(en partance):

»Ali seonoovdjenepredstavljakao takvo. Ili prije, on seuskraćujekontaktu (se dérobe à contact)kojimožepriskrbiti.Njegovbitakiistinakaouskrslogjeutomuskraćivanju(dans ce dérobement),utompovlačenju(dans ce retrait),kojedajemjerudodiru:nedodirnutitotijelokakobisemogladodirnutinjegovavječnost.Nedoćiukontaktuočitojprisutnostikakobisedosegla stvarna prisutnost koja se sastoji u odlasku«.102

Stoga,trebarazlikovatiočituprisutnost(présence manifeste),kaopunuprisutnost,odstvarneprisutnosti(présence réelle)103kaoprisutnostodlaženja,kojasesastojiuodlaženju(départ). Kao Blanchotova »lešslika« koju Nancy formulirakaodistinkt,IsusovajeprisutnostubiblijskojsceniNoli me tangere kaosličnoststvarisamojsebiukojojjeonaodvojenaodsebe.Pa ipak postoji ključna razlika izmeđuBlanchotova leša i Isusa jer leš u»ovdje«donosijednonigdje,lešnijeovdje,većjeonsonustranuovdje.Na

92

Ibid.,str.46.

93

Jean-LucNancy,Noli me tangere: Essai sur la levée du corps,Bayard,Paris2003.Nancyseteznameniteepizode–kojausamomsredištuNovog Zavjeta istodobno nadilazi Novi Zavjet, ali u tom nadilaženju postaje upravo njegovom‘vjerom’–dotičezajednosPhilippeomLacoue-Labartheom početkom osamdesetihgodina, v. »Noli me frangere«, u: Jean-LucNancy,The Birth to Presence, preveli BrianHolmesetal.,StanfordUniversityPress,Stanford1993.,str.266–279.

94

Scena ukazanja Mariji Magdaleni obrađenajeiupreostalimevanđeljima,alibezzabranedodira i Isusovog nagovještaja Mariji Magdaleni o odlasku Ocu. Odmah nakon ove scene slijedi ukazanje Tomi koji zahtijeva dodir ne bilipovjerovaouIsusovunazočnost.

95

Evanđelje po Mateju ne navodi da se Marija Magdalena baca pred Isusa u namjeri da mu obujmi noge (Matej 28: 9). Također, hrvatskiprevoditeljiprevode»Nezadržavajsesamnom«umjesto»Nedirajme«,uznapomenuda taj prijevod vjerno slijedi prezentski oblik.

96

J.-L.Nancy,Noli me tangere, str. 74.

97

Jean-LucNancy,Corpus, ÉditionsMétailié,Paris 1992.

98

BarbaraBaert,»ImaginingtheMystery:TheResurrection and the Visual Medium During the Middle Ages«, u: Reimund Bieringer,VeronicaKoperski,BiancaLataire (ur.),Resurrection in the New Testament. Festschrift J. Lambrecht, Peeters, Leuven 2002., str.483–506.

99


100

Ibid.,str.21.

101

Tako u »Vizitaciji: O kršćanskom slikanju«Nancynegovorioprisutnostikojasevraća,većkojaje»uvijekvećovdje«,ikojaje»uvijek-opet-tu«. Ta je prisutnost »povučena usebe«,aliopetizloženaprednama.VidiJean-Luc Nancy, »Visitation: On Christian Painting«,u:Jean-LucNancy,The Ground of the Image,preveoJeffFort,FordhamUniversityPress,NewYork2005.,str.121.

102


103

U spomenutom eseju »Vizitacija:O kršćanskom slikanju« stvarna je prisutnost ona koja »nijeprisutna«,koja»nijeovdje«i»izloženadrugdjeodovogmjesta«(J.-L.Nancy,»Visitation:OnChristianPainting«,str.123).Slika je »ovdje onostranog«, ali prije svega kao »mjesto koje sebe otvara prisutnosti« (ibid.,str. 125).



suprottome,NancyuNoli me tangere pokazuje da je leš prisutan u njegovom odlaženju,onnemožedonijetinigdje u ovdje jer još nije ni stigao u to nigdje: »NedirajmejerjošneuziđohOcu(…)«.Prisutnostseovdjepovlačiusebekroznedovršenoodlaženje:

»On[Isus]jeistibezdajeisti,izmijenjen(altéré)usamomsebi.(…)Odlaženjejeupisanouprisutnost,prisutnostuprisutnjujesvojuodsutnost(congé).Onjevećotišao;onnijevišeondjegdje jest; on više nije kao što jest. On je mrtav,štoznačidanije ono što istovremeno jest ili predstavlja.Onjesvojavlastitaalteracijaisvojavlastitaodsutnost:onjesvojavlastitarazvlaštenost«.104

Kao iudistinktu,prisutnost je Isusaprisutnostnjegovavlastitapovlačenja–prisutnostsámognjegovaodlaženja.Noli me tangerejeprofanoodvajanjeodreligijskeinkarnacijekakobisamainkarnacijakrenulaupravcuprofanog.Atoprijesvegaznačiemancipacijačovjekaodbožanskežrtve.IsusNoli me tangerejeonajkojiodbijasebeučinitičovjekomureligijskojinkarnacijijerIsuskaže»(…)jošneuziđoh(…)«;nisamutjelovljenbog,nedirajme,dirašništa.U tojbiblijskoj sceni sadržana je scenadvostruke interpelacije;prvoIsusinterpeliraMariju»Marijo!«,zatimonanjegainterpelira»Rabboni!«,aonseodbijaprepoznatiutomzovu:»Nedodirujme!«.Zatojeidućascenau Evanđelju po Ivanu (20:24–29)sTomom,kojiželidodirnutiutjelovljenogboga:»Akonevidimnanjegovimrukamabiljegčavlainestavimsvojprstumjestočavala,akonestavimsvojurukuunjegovbok,nećuvjerovati«(20:25).105Međutim,Noli me tangere i Toma,nazovimotakooveprizore,sadržedvasuprotstavljenaodnosapremaslici,premapredodžbi.PremaTomi slika je »puna« prisutnost (présence manifeste) onogštopredočava–nijedovoljnovidjetibiljegčavla,raneodkoplja,većtutrebamoćistavitiprst,gurnutiruku;»ući«upredodžbu.Noli me tangere kao présence réelle,suprotnoTomi,zagovaraodgodudodira,odvajanjedodiraodpogleda:»Bitnojezaslikarstvotodanebudedodirnuto.Bitnojezaslikuuopćetodanebudedodirnuta«.106 No ta ontoteološkarazlikakojasesusrećeuraznimoblicima–kaorazlikaizmeđunevidljivogividljivog,idejeislike,stvarnostipredodžbe–nebibilamogućabezprethodnogprisvajanjastvaranjaismislakaorazarajućegekscesa svake supstance, ishoda,proizvoda, stanja,uzora,uzroka, svrhe.Slikanjeoslobađatuprisvojenudubinureprezentacije,odnosno»pravismisaoteriječi«reprezentacija,atoje»ocrtatiintenzitetprisutnostiodsutnostikaoodsutnosti«(rendre intense la présence d’une absence en tante qu’absence).107 Noli me tangerekaosuspendirani,odgođenidodirustvarijemjestovestigiuma (»pravi«Isusoviostacinisuonikojisunestaliizpećine,većIsusovopojavljivanjeuobličjuvrtlara;onsenepojavljujekao lice,onostavljasvojotisak),distinktakojislikuizpredodžbestvaripretvaraustvaranjestvari.Jeruslicisenepojavljujestvar,većništa(nihil) njezina stvaranja iz (ex)kojegona–kaoizmasivnepozadinepećine–poprviputizranja.Slikanemadrugogsmislaosimštopredstavljasámopredstavljanje,ononeoblikujeništadrugodočinasvogvlastitaoblikovanja.Aakomidanasmislimosvijet,smisao,ilistvaranjepreko fragmenta, slikanje jemišljenje sámog fragmenta–mišljenje samogtogničegodkojegsesvijetodvajaodvajajućiseodsebesáma.



Aleksandar Mijatović

Dividing Nothing: Jean-Luc Nancy, Painting, Sense and Creation

AbstractThis paper discusses Jean-Luc Nancy’s conception of painting. According to Nancy, painting could not be properly understood relying on phenomenological notions such as representation, appearing, disclosure, or giving. Instead, Nancy relates painting with the ontological notions such as world, sense, and creation exnihilo. Nevertheless, this relation is not a kind of “deductive inference” of the notion of painting from notions of world, sense and creation exnihilo, but the notion of painting is defined through the concept of fragment. Therefore, the attempt of the paper is to draw dividing and connecting lines between the notion of fragment and Nancy’s essays on painting.

Key wordsJean-LucNancy, painting, sense, creation ex nihilo,world, fragment, vestigium, distinct,Noli me tangere

104

J.-L.Nancy,Noli Me Tangere, str.48–49.

105

Scena s Marijom Magdalenom »Ne dirajme!« suprotna je sceni s Tomom kojem Isus kaže:»Prinesiprstovamoipogledajmiruke!Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjerannegovjeran«(Ivan20:27),dakle»Dodiruj me!«.

106

J.-L.Nancy,Noli Me Tangere, str. 81.

107

Ibid.,str.84.

Ništa odvajanja Jean-Luc Nancy, slikanje, smisao i stvaranje

Documents

Transcript of Ništa odvajanja Jean-Luc Nancy, slikanje, smisao i stvaranje