Prof.dr.sc.Stjenko Vranjican

NIKOL ŠKRLEC LOMNIČKI (1729-1799)

U V O D

Dilema o znanstvenoj smislenosti traganja za elementima liberalističkih nazora u djelu jednog izrazitog protagoniste kameralističke škole ekonomske misli poput Nikole Škrlca Lomničkog nije bez osnove. Stoga je svaki prigovor takvim pokušajima po definiciji donekle opravdan. Nije li riječ o svjesnom unošenju konfuzije u davno prihvaćene klasifikacije, razvrstavanja koja su argumentirana dovoljnim brojem neoborivih činjenica? Da li se radi o pokušaju svojevrsnog revizionizma koji zavrijeđuje kritiku? Smjela odluka akademika Vladimira Stipetića da u preteče liberalnih ekonomista Hrvatske uvrsti Nikolu Škrlca Lomničkog možda će izazvati kritičke reakcije. Duboko svjesni mogućnosti takvih prigovora, upustit ćemo se u analizu Škrlčevih radova iz područja gospodarstva nastojeći objektivno prosuditi prisutnost ideja koje su atipične za kameralističku školu. Na takav nas pokušaj potiče spoznaja o rigidnosti svake klasifikacije ili drugim riječima svijest o relativnosti naših prosudbi o mentalnom sklopu ličnosti koje su djelovale u razdobljima koja prethode trenutku analize. Društvenim je znanostima skučen metodološki instrumentarij u traganju za znanstvenom istinom. Subjektivnost apstraktnog misaonog procesa u takvom je nastojanju činitelj trajne dvojbenosti vrijednosnih sudova. Zato je i nastojanju koje slijedi imanentna relativnost "znanstvene istine" kojoj teži.

Unatoč prethodno spomenutih ograničenja vjerujemo u svrhovitost pokušaja da se uvriježena stajališta iznova razmotre iz novog rakursa, vrednovanjem argumentacije koja prvenstveno odražava specifičnosti okruženja u kojem se kameralistička doktrina razvila. Također, u analizi će se izložiti kritički osvrt na stereotipne ocjene

1

liberalističkih nazora u kojima uočavamo dozu pretjerane glorifikacije koja zanemaruje kako faktor realnosti konkretnog ekonomskog okruženja tako i objektivno date granice moguće primjene liberalnih nazora, istaknute i u radovima samih protagonista tog teorijskog koncepta. Spomenutim pristupom dominirajuća stajališta o zastarjelosti kameralističkih nazora postaju upitna u svojoj vjerodostojnosti.

BIOGRAFIJA NIKOLE ŠKRLCA LOMNIČKOG

Nikola Škrlec Lomnički rođen je 29.10.1729. u Zagrebu. Potomak je plemićke obitelji iz Turopolja. U djetinjstvu ostaje bez roditelja (otac Sigismund umire oko 1740.) te o njegovom školovanju brinu tutor Adam Najšić i mentor Baltazar Adam Krčelić.1 Gimnazijsko obrazovanje stječe u Köszegu i Pešti. U razdoblju od 1747. do 1749. pohađa Hrvatski kolegij u Beču usavršavajući svoje znanje iz filozofije, fizike i francuskog jezika. U razdoblju 1749-1751. Škrlec boravi u Bolonji studirajući pravne znanosti. Usavršavanje pravne izobrazbe nastavlja na Pravnoj akademiji u Jegru od 1751. do 1753. Objedinjujući prirodnu nadarenost, marljivost i školovanje na uglednim univerzama tog doba Škrlec je pod budnom paskom svog mentora Krčelića stasao u vrhunski educiranog intelektualca i poliglota evropskog formata. Svoje obrazovanje i idejno profiliranje usavršavao je doslovno do kraja života pokazujući trajan interes za evropska i svjetska politička i ekonomska zbivanja te znanstvena dostignuća na brojnim područjima od prava (posebno političke povijest, političkih sustava i ustavno-pravnih rješenja), gospodarske teorije i prakse privređivanja, obrazovnog sustava, javne administracije, uređenja pismohrana i arhiva, javnog

1    ?Na znanstvenom skupu održanom povodom 201. obljetnice smrti N.Škrlca (HAZU, siječanj, 2000.) mr.sc.Teodora Shek Brnardić prezentirala je referat s naslovom "Formiranje učenih državnih činovnika: braća Petar (1727-1761) i Nikola Škrlec (1729-1799)". Referat sadrži brojne podatke o školovanju braće Škrlec. Naročito dragocjenim smatramo prikupnjene informacije o dodatnim podukama koje je organizirao Krčelić, svjesan zastarjelosti obrazovnih programa tadašnjih učilišta. "Krčelić je, dakle, uz Najšićevo odobravanje sam pokušao osmisliti i prvenstveno probiti tradicionalne okvire dotadašnjeg isusovačkog obrazovnog sustava. Njegov cilj bio je formiranje učenog galant- ili honnete-homme, gospodina, kozmopolita, pripadnika nobilitatis eruditae. 'Galantnim kavalirom', kojeg je u budućnosti čekala služba na dvoru, postajalo se u ranom novom vijeku u plemićkim ili viteškim akademijama i upravo je on predstavljao novi obrazovni ideal koji je Krčeliću očito bio poznat" (T.Shek Brnardić, str.6 spomenutog referata).

2

zdravstva, bibliotekarstva do kolonizacije novih kontinenata. Vladao je latinskim, mađarskim, njemačkim, francuskim i talijanskim jezikom te je u izvornom obliku proučavao relevantnu literaturu svojeg doba. Malobrojna sačuvana korespondencija s Maksimilijanom Vrhovcem svjedoči o Škrlčevoj intelektualnoj gladi i fascinantnoj energiji na samom kraju njegovog plodnog, stvaralačkog života.2

Karijeru N.Škrlec započinje neposredno po okončanju studija. Nakon kratkog službovanja kod grofa Graškalovića vraća se godine 1754. u Zagreb i postaje bilježnik. Godinu dana kasnije izabran je za tajnog savjetnika vlade. Istovremeno kao zamjena obavlja dužnost prabilježnika. Godine 1758. postaje prisjednik Sudbenog stola. Političke prilike u Hrvatskoj tih su godina veoma turbulentne. U Varaždinskom generalatu izbija 20.1.1755. buna krajišnika a potom i pobuna seljaka u Križevačkoj županiji (24.2.1755.). Insurekcijom plemstva protiv pobunjenog seljaštva rukovodio je podban Rauch kojem je Škrlec bio pobočnik. Akcija pacifikacije seljaštva izvedena je brutalno, s nizom pljački i drugih kriminalnih radnji. Istraga koju je odlukom kraljice provelo povjerenstvo grofa Althanna dokazala je točnost pritužbi na račun Raucha ali i korektnost Škrlca koji nije okaljao čast u sveopćem grabežu. Obavljajući sudačku dužnost do 1763. istovremeno preuzima funkciju vrhovnog zemaljskog blagajnika. Godine 1763. na položaju protonotara zamjenjuje preminulog brata Petra. Tih godina dovršava dva značajna rukopisa, "Nicolai Skerlecz opinio seu discursus de insurrectione" i "Notitia de praecepuis officis regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae".3

Osnivanjem Kraljevskog vijeća u kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji (odlukom Marije Terezije od 7.7.1767.) Škrlec postaje jedan od šestorice savjetnika tog tijela i ravnatelj kancelarije. Kraljevskom je vijeću namijenjena uloga regionalne vlade s ciljem provođenja modernizacije i upravljanja javnim poslovima i gospodarstvom, u skladu s kameralističkom doktrinom. U Kraljevskom vijeću Škrlec neiscrpnom energijom obavlja golemi dio poslova - kroz 2    ?Čitateljima preporučujemo rad Josipa Kolanovića: Dopisivanje Nikola Škrlec - Maksimilijan Vrhovec u knjizi Nikola Škrlec Lomnički, sv.2., HAZU,HDA i Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 2000, str.171-240.

3    ?Potonji traktat nije potpisan te postoje dugogodišnja sporenja o autorstvu tog teksta.

3

Trgovinsko-gospodarsku komisiju potiče razvoj agrara, trgovine, manufakturne proizvodnje; aktivan je u provođenju odluke o osnivanju Političko-kameralnog studija u Varaždinu i kasnijem osnivanju i razvoju Kraljevske akademije znanosti 1776. U razdoblju od 1776. do 1785. u svojstvu vrhovnog ravnatelja školstva presudno utječe na razvoj znanstvenih i kulturnih ustanova - škola i fakulteta, Nacionalne sveučilišne biblioteke, Državnog arhiva...

Kraljevsko vijeće ukinuto je 1779. a ingerencije preuzima Ugarsko namjesničko vijeće u kojem je Škrlec izvjestitelj do 1782. U novim okolnostima i na novoj funkciji Škrlec svoje reformske ideje i interese uže domovine Hrvatske nastoji promicati traktatima i političkim djelovanjem. Premda o tome nema podataka, za pretpostaviti je da izuzetno vrijedan rukopis "Ideae Circa regulandam Consilii manipulationem"4 Škrlec dovršava upravo u tom razdoblju. Akademik Pusić ocjenjuje taj tekst slijedećim rječima "Ovaj je tekst proizvod zrelog praktičara upućenog u kameralističku teoriju svoga vremena i predstavlja jedan od najvrednijih hrvatskih doprinosa upravnoj znanosti u 18. stoljeću".5

Funkciju zagrebačkog velikog župana Škrlec je obnašao u dva navrata, u razdoblju 1782-1785 i 1790-1799. Prvi mandat okončao je umirovljenjem zbog protivljenja politici Josipa II - provođenju germanizacije i kršenju ustavnih prava. Drugi mandat obnaša nakon smrti Josipa II. kada se vraća u politički život.6 Premda narušenog

4    ?"Misli o regulaciji rada Namjesničkog vijeća" - rukopis u Hrvatskom državnom arhivu, Zagreb, zbirka Josipović-Vojković, kutija 45, latinski transkript i hrvatski prijevod tiskani su u knjizi Nikola Škrlec Lomnički, sv.2., str.456-527.

5    ?Eugen Pusić, Predgovor knjizi "Nikola Škrlec Lomnički, sv.2., HAZU, HDA i Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 2000., str.XX

6    ?Škrlec u inauguralnom obraćanju iznosi razloge suprotstavljanja politici Josipa II slijedećim rječima: "Jer već šesta protječe godina otkako je zbog ništenja domovinskih zakona, nametanja stranih ustanova i uvođenja tuđeg jezika, nestala svaka sigurnost osobe i vlasništva, do te mjere da sam tek sada osjetio da živim, da sam slobodan čovjek, da imam domovinu. Napokon, već šesta protječe godina otkako sam bio prinuđen napustiti ovu stolicu zbog ukidanja zakonitog magistrata velikog župana, zbog raspuštanja slobodnih županijskih sabora, zbog prekidanja svake veze koja prema sustavu zakona tako krasno spaja vladara s podanicima." ("Obraćanje Velikog župana Zagrebačke županije kada je, po ponovnom uvođenju

4

zdravlja Škrlec je aktivan do kraja života. Neumoran reformator, plodan znanstvenik, sposoban administrator, čestit i progresivan domoljub Škrlec je život posvetio boljitku svoje uže domovine Hrvatske ostavivši dubog trag značajnim rezultatima na brojnim područjima. "Nema u Hrvatskoj projekta ili značajnijih inicijativa kojih autor ili zagovornik ne bi bio upravo Nikola Škrlec".7 Tek u novije vrijeme, istraživanja potaknuta 200-tom obljetnicom njegove smrti objektivno valoriziraju stvarne dimenzije Škrlčevog doprinosa na području gospodarskog razvoja, političke emancipacije i administrativno-političke moderniza-cije feudalne strukture društva, razvoja obrazovnog sustava i prosvje-ćivanja najširih slojeva, razvoja znanstvenih i kulturnih institucija, razvoja zdravstva i sveopće modernizacije Hrvatske u okviru Monarhije.

LIBERALIZAM U GOSPODARSKIM NAZORIMA NIKOLE ŠKRLCA

Kameralizam je teorijski pravac ekonomske misli čija su ishodišta u racionalističkoj filozofiji, idejama društvenog ugovora i prosvjetiteljstva. Zasade kameralističkog naučavanja snažno odražavaju zasebnost gospodarskih, socijalnih i političkih prilika njemačko-austrijskih zemalja. Državni i gospodarski partikularizam, privredna zaostalost, autarkičan ekonomski ustroj, dominacija agrara, depopuliranost uslijed dugotrajnih ratova i epidemija, feudalno-monarhistički koncept političkog sustava, nejakost građanskog staleža nasuprot moćnoj feudalnoj strukturi, nedozrelost uvjeta za snažniji prodor industrijske revolucije i kapitalizma iziskivao je specifične doktrinarne koncepcije. Zato po našem sudu kameralistički pogledi na državne funkcije u gospodarstvu, na ulogu ekonomskih zakona i samoregulirajuću funkciju tržišnog mehanizma predstavljaju specifičnost koju valja tumačiti bitno različitim uvjetima i karakteru

zakonitog sustava, usklađivao magistrat sa zakonom, i poticao skup na ojačavanje ustava Ugarskog Kraljevstva 15.travnja 1790" u knjizi Nikola Škrlec Lomnički, sv.1, str.49)

7    ?Tu laskavu ocjenu Škrlčevog djelovanja izrekao je Pal Bereny, mađarki povjesničar i autor knjige Djela baruna Nikole Škrlca, Budapest 1914, hrvatski prijevod u knjizi Nikola Škrlec Lomnički, sv.2.,(str.641-688), cit.na str.672. Bereny je Škrlca smatrao izuzetno značajnom figurom tog razdoblja ugarske povijesti te prije hrvatskih autora objavljuje knjigu s opsežnom Škrlčevom biografijom i mađarskim prijevodom njegovih najznačajnijih radova.

5

problema s kojima se njemačko-austrijska regija suočavala. Utoliko državni paternalizam spregnut s idejama prosvjetiteljstva, brižljivo planiranim modernizacijskim reformama provođenim autoritetom apsolutnog monarha, te marginalna funkcija tržišnog mehanizma nisu posljedice rigidnog konzervativizma i nevjerice u moć nevidljive ruke i načela laissez faire, već racionalan teorijski koncept prilagođen autentičnosti uvjeta primjene.8

Kameralistička škola obuhvaća niz autora s ne malim divergencijama stajališta. U njihovom grupiranju po mješovitom kriteriju kronologije i koncepcijske srodnosti U.Dujšin9 preuzima Tautscherovu sistematizaciju koja razlikuje "prethodnike" ili "pripravljače" (Melchior von Ossa 1506-1557; Georg Obrecht 1547-1612; Cristoph Besold 1577-1638 i Kasper Klock 1583-1655), "političke ekonomičare" (Johann Joachim Becher 1635-1682; Veit Ludwig von Seckendorff 1626-1692; Philipp Wilhelm von Hornigk 1638-1712; Wilhelm von Schröder 1640-1688; Jacob Bornitz (?); Johann Georg Leib 1670-1727; Theodor Ludwig Lau 1670-1740; i Justus Christoph Dithmar 1677-1737) i "dovršitelje sistema" (Georg Heinrich Zincke 1692-1769; Johann Friedrich Gottlob von Justi 1705-1771; Joachim Georg Darjes 1714-1791; Johann Friedrich von Pfeiffer 1718-1787; Johann Heinrich Jung-Stilling 1740-1817; Joseph von Sonnenfels 1732-1817; Karl Gottlob Rössig 1752-1806; Theodor Anton Heinrich Schmaltz 1760-1831; Karl Heinrich Ludwig Pölz 1772-1838 te

8    ?Valdemar Lunaček tumači specifičnost kameralističkih teorijskih osnova o državi i gospodarstvu sintezom Lockeove empirijske filozofije i sličnih nazora Pufendorfa s pogledima filozofa Leibnitza i Kristiana Wolffa. Prema V.Lunačeku "...formira se pomalo koncepcija eudajmonističke države blagostanja odnosno policijske države (Polizeistaat). Pufendorf spaja oprečna gledišta o državi: Hobbesov absolutizam, konstruiran na temelju predpostavljene antisocialnosti čovjeka te Grotiusovu i Lockeovu tezu o prirodnoj socialnoj sklonosti čovjeka i o postojanju stanovitih prirodnih prava. Iz ove sinteze nastaje filozofska podloga policijske države i prosviećenog absolutizma. Prema tome se policijska država zamišlja kao neka sinteza prirodnog prava i družtvenog ugovora (Kr.Wolff)..." (V.Lunaček, Povijest ekonomskih doktrina, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 1996, str.184)

9    ?U.Dujšin, Kameralizam - politička doktrina mudrih dvorjana, u knjizi: Nikola Škrlec Lomnički, svezak 2, HAZU, HDA i Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 2000, str.77-100.

6

Johann Paul Harl 1772-1842). V.Lunaček pak kameraliste grupira u dvije skupine, "starije" (XVII.st.) i "mlađe" (XVIII.st.).10

Naš najvrsniji znalac kameralističke doktrine, akademik Eugen Pusić tumači pojavu tog teorijskog pravca na povijesnoj prekretnici odumirućeg feudalnog poretka "...kao idealni i intelektualni izraz političke države, njezine afirmacije i širenja, ali u isti mah i kao rezultat nove racionalističke orijentacije....U doba procvata kameralnih i policijskih znanosti, naročito u 18-om vijeku, unutarnja uprava, dakle policija, obuhvaća cjelokupnu sve obimniju djelatnost države na unutarnjem planu, osobito unapređivanje privrede te prve mjere po namjerama svestranog nadziranja i reguliranja društvenih odnosa. A već pod konac tog istog 18-og vijeka javljaju se autori, koji djelatnost policije nastoje ograničiti na 'obranu od opasnosti' i time je svesti u granice 'noćobdijske države' buržoaskog modela".11 Tijekom dvostoljet-nog sazrijevanja, kameralistička se doktrina profilira od "šarene i čudesne mješavine raznih materija"(Pusić) u relativno konzistentan, zreli teorijski sustav koji se ponajprije vezuje uz radove Justija i Sonnenfelsa. Kameralistička je doktrina, aplicirana apsolutističkim metodama prosvjetiteljskih monarha, sustavno stvarala pretpostavke razvoja građanskog društva i kapitalističkog gospodarstva uvođenjem normiranih pravila ponašanja, osobne i imovinske sigurnosti te otvaranjem prostora za slobodno poduzetništvo razvlašćivanjem cehova i deregulacijom krutog sustava feudalnih privilegija. Naročito u djelima Justija nalazimo neočekivani stupanj sličnosti pogleda s liberalnim nazorima A.Smitha. Justi je također uvjeren u podudarnost privatnih i općih interesa jer tvrdi: "Glücklicherweise stimmet das eigene Interesse eines jeden Menschen...".12 Dijeli Smithov optimizam u pogledu mogućnosti da se ukidanjem stega osobnom porivu bogaćenja osigurava opći prosperitet. Justi je u jednakoj zabludi kao i Smith da su osobni i

10    ?V.Lunaček, isto, str.181.

11    ?E.Pusić, Političko-kameralne nauke u 18-om stoljeću i Joseph von Sonnenfels, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br.1/1967., pretisak članka u Spomenica Pravnog fakulteta u Zagrebu 1776-1996, knjiga prva, str.203

12    ?Justi, Grundfeste zur Macht und Glückseligkeit der Staaten, citirano prema E.Pusić, Političko-kameralne nauke u 18-om stoljeću i Joseph von Sonnenfels, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br.1/1967, pretisak članka u Spomenica Pravnog fakulteta u Zagrebu 1776-1996, knjiga prva, str.203

7

opći interesi u gospodarskim aktivnostima podudarni. Razlika je među njima jedino u procjeni dometa "nevidljive ruke". Justi u državnom intervencionizmu vidi mehanizam koji je komplementaran tržišnom sustavu koordinacije, prikladnom za ostvarivanje gospodarskog napretka. Suprotno Justiju, Smith je neumjereni optimist u ocjeni efikasnosti tržišnog mehanizma. Slično stajalište o nepostojanju opreke između osobnog i općeg interesa zauzima i Sonnenfels. Prema njemu, ako interesni konflikt i postoji on je prividan ili objektivno nepostojeći. Prema E.Pusiću, "...s vremenom se kod njega (Sonnenfelsa-umetnuo S.V.) probija ideja o postojanju automatskog mehanizma usklađivanja interesa u društvu. To još nije automatizam Adama Smitha, koji egoistična nastojanja svakog pojedinca pretvara u opće dobro zajednice, ali se ipak pojedinačne težnje prema najboljem sumiraju u zajednički optimum".13

Veliki znalac ekonomske teorije prof.dr.Slobodan Štampar unatoč vlastitoj ocjeni kameralizma kao "zastarjelog teorijskog pravca" uvjetovanog općim zaostankom za razvijenom Zapadnom Evropom izražava određene afirmativne ocjene tog pravca. "Ipak u merkantilističkoj misli, a napose u kameralnoj nauci, nalazimo jednu misao koja ih povezuje s modernom makroekonomskom teorijom i fiskalnom politikom. To je ideja državne intervencije i reguliranja da bi se postigli harmonija i blagostanje društva, koji se ne mogu ostvariti konkurencijom individualnih interesa, kako je to zamišljao Smith". Tu ideju državnog intervencionizma u bitno različitim okolnostima krize kapitalizma iznova aktualizira Keynes i njegovi sljedbenici, smatra Štampar i dalje kaže: "Oni ne preuzimaju merkantilističke teorije, već njihovu ekonomsku politiku, politiku državnog intervencionizma, njihovu uvjerenost da se rast ekonomije ne može postići bez aktivnog sudjelovanja države. Što vrijedi za merkantiliste uopće, napose se odnosi na kameraliste koji su dosljedno i do kraja proveli ideju o državi kao osnovnom regulatoru ekonomskog života".14

Škrlec nesumnjivo pripada kameralistima treće skupine "dovršitelja sistema" (prema Tautscheru) odnosno "mlađim"

13    ?E.Pusić, isto, str.209

14    ?Slobodan Štampar, Ekonomska politika i financijska nauka Josepha von Sonnenfelsa, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br.1/1969, str.67

8

kameralistima (prema Lunačeku) po svojim prepoznatljivim stajalištima, maksimalno bliskim koncepcijama Justija i Sonnenfelsa. Škrlec je pragmatik, teorijski vrlo izobražen i dobro informiran kako o dostignućima ekonomske misli svojeg doba tako i o stanju te problemima gospodarstva u Monarhiji. Njegova je aktivnost koncentrirana na praktičnu provedbu kameralističkih koncepcija uređenja gospodarstva. Svrstavajući ga u protagoniste Justijevih pogleda na ulogu države u sferi gospodarstva smatramo korisnim citirati vrlo originalne Schumpeterove ocjene Justijevih nazora. Njegov pristup Schumpeter uspoređuje s koncepcijama suvremenih vlada jer "...se on bavio ekonomskim problemima sa stajališta vlade koja prihvaća odgovornost za moralne i gospodarske prilike života...posebno za svačije zaposlenje i sredstva za život, za poboljšanje metoda i organizacije proizvodnje, za dovoljno snabdjevanje sirovinama i hranom i tako dalje po spisku stavaka koji uključuje poljepšavanje gradova, osiguranje od požara, obrazovanje, zdravstvo i što sve ne."15 Posebno značajnim smatramo Schumpeterove opservacije o Justijevom odnosu prema liberalnoj koncepciji gospodarstva. Razlog je prethodne ocjene u odsutnosti toliko uobičajene krutosti i shematizma u karakterizaciji pojedinih teorijskih pravaca i njihovih ključnih postavki. Pomnija analiza koncepcije koju zastupa Justi otkriva iznenađujuću bliskost njegovih nazora s liberalnim idejama. Njegovi su pogledi fleksibilni i pragmatični, odraz gospodarskih realiteta države u kojoj živi i djeluje.

Justijevo zagovaranje državnog intervencionizma ili "obuhvatnog javnog planiranja" kako to naziva Schumpeter, nije odraz njegove isključivosti i sljepila prema djelovanju ekonomskih zakona sveobuhvatnom apsolutizacijom državne regulative. Schumpeter ističe Justijevu otvorenost spram liberalnih ideja slijedećim rječima: "Nije bio slijep ni prema mogućnostima slobodnog poduzeća koje je gledao objektivno, ali bez neprijateljstva. U stvari, unatoč podržavanja državnog reguliranja, koje je išlo dotle da je poznavao korisnost da se osigura proizvodnja nekih proizvoda pomoću vladinih dekreta, on je kao opće načelo postavio da sve što industrija i trgovina doista treba - to je sloboda i sigurnost. Iako ne bi savjetovao ukidanje obrtničkih cehova - zato što su oni već bili tu i što su mogli također biti iskorišteni za obavljanje nekih upravnih funkcija koje je smatrao korisnim - on je ipak

15    ?J.A.Schumpeter, Povijest ekonomske analize, Informator, Zagreb 1975., str.142.

9

na njih gledao kao na smetnju i savjetovao vladama da ne budu oštre prema slobodnim obrtnicima".16

Kako će se kasnije pokazati kroz prikaz Škrlčevog "Projectum legum..." on za razliku od Justija ide korak dalje i zagovara značajna ograničenja u ovlastima cehova te liberalizaciju uvjeta rada slobodnih obrtnika i šegrta. Valdemar Lunaček također uočava određenu bliskost kameralističke škole i klasičnog liberalizma: "Smisao te politike (prosvijećenog apsolutizma - umetnuo S.V.) izražen je u kameralističkoj nauci, tom njemačko-austrijskom izdanku merkantilizma. Tu su sadržana i stanovita načela tada nove struje prirodnog prava, a ima već i nekih dodirnih točaka s naukom fiziokratske škole, pa čak i klasičnog liberalizma".17

U daljnjim razmatranjima koja se bave Škrlčevim djelom pokazat će se podudarnost Justijevih stavova s reformskim prijedlozima Škrlca u "Projecum Legum motivatum in Objecto Oeconomiae Publicae et Commercii perferendarum" iz godine 1791.18i "Descriptio physico-politicae situationis Regni Hungariae relate ad commercium pro deputatione commerciali elaborata"19(drugo izdanje datirano je 1802. dok je prvo vjerovatno tiskano za Škrlčevog života). Oba su rada po svojoj namjeni programi ekonomsko-političkih reformi s ciljem unapređivanja zaostalog gospodarstva putem strukturnih promjena. Pored podizanja poljoprivrede i stočarstva na višu razinu, diverzifikacije agrarne produkcije novim kulturama, oplemenjivanjem postojećih pasmina i obrade zapuštenih površina, Škrlec zagovara brži razvoj zanatstva i industrije privlačenjem stranih poduzetnika koji će 16    ?J.A.Schumpeter, isto, str.142.

17    ?V.Lunaček, Hrvatski kameralist Nikola Škrlec Lomnički, u knjizi Nikola škrlec Lomnički, sv.1., HAZU i Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 1999, str.430-431.

18    ?Obrazloženi prijedlog zakona koje bi trebalo donijeti na području narodne ekonomije i trgovine sastavio i visokom kraljevskom odboru za trgovačka pitanja 1791. izložio Nikola Škrlec od Lomnice pravi tajni državni savjetnik Nj.C.i Kr. prejasnog veličanstva, i Veliki župan Zagrebačke županije. Latinski izvornik s prijevodom na hrvatski jezik objavljen je u knjizi Nikola Škrlec Lomnički, sv.1, HAZU i Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 1999, str.90-417.

19    ?Opis prirodnopolitičkog položaja Ugarskog Kraljevstva s obzirom na privredu, izrađen za privredni odbor Ugarskog sabora.

10

transferom tehnologije i svježim kapitalom dinamizirati razvoj. Spomenuti radovi tvore usaglašenu cjelinu njegove razvojne vizije razrađene i detaljno obrazložene u konkretnim zakonskim prijedlozima. Prikaz će obuhvatiti Škrlčeve reformske prijedloge koji koncepcijski dokazuju njegovu bliskost s liberalističkim nazorima u gospodarskoj teoriji.

Najvažniji Škrlčevi ekonomski traktati nastali su tijekom rada u komercijalnom odboru za izradu prijedloga zakona iz oblasti narodnog gospodarstva. "Projectum legum..." razrada je prijedloga zakonskih reformi u oblasti gospodarstva na temelju analize, stanja sadržane u "Descriptio...". Utoliko navedena djela tvore komplementarne separate cjelovitog Škrlčevog traktata o stanju, ciljevima i metodama gospodarske preobrazbe Ugarskog (Hrvatskog) gospodarstva. "Descriptio..." sadrži određeni broj prijedloga koji ne nalazimo u "Projectum legum..." premda je riječ o vrijednim idejama. Tako se primjerice za eliminaciju prosjačenja predlaže osnivanje domova za prisilan rad (§91), angažiranje pčelarskih stručnjaka zbog oporavka pčelarstva (§119-121), stimulacija proizvodnje krumpira (§102), suncokreta (§135) i bilja za proizvodnju boja (§130-135). Posebno se preporučuje proizvodnja sirovina za prirodnu svilu (§124) te duhana kao izuzetno rentabilne kulture. Škrlec se zalaže i za oplemenjivanje ovčarstva širenjem španjolske pasmine (§147-150) te za uzgoj kvalitetnijih pasmina konja (§144-146). Ostaje nerazjašnjeno zašto pojedini prijedlozi nisu uključeni u "Projectum legum...". Možemo spekulirat da sve Škrlčeve ideje nisu uživale podršku ostalih članova odbora premda za to ne vidimo racionalnih argumenata.

Škrlec je vrlo realan u procjeni stupnja zaostalosti Ugarske a posebice njegove uže domovine Hrvatske. Uočljivo je to iz njegove analize ugarske privredne strukture20 u kojoj dominira agrar u uvjetima prenapučenosti sela, nerazvijenosti obrta, manufaktura i industrije. Zato, premda teži unapređenju niskoproduktivne poljoprivrede, težište razvoja vidi u ekspanziji sekundarnog sektora kako zbog više produktivnosti

20    ?"Descriptio..." sadrži Škrlčeve opaske o nepovoljnom odnosu poljoprivrednih proizvođača i potrošaća (§.29), o svega 50.000 zanatlija uračunavajući u taj broj i pomoćno osoblje (§.45), o nepovoljnom odnosu gradskih i seoskih naselja - 1 grad na 400 sela (§.99). To su po Škrlcu indikatori gospodarske zaostalosti koju valja prevladati strukturnim promjenama gospodarstva i demografskom realokacijom.

11

tako i zbog apsorbiranja viška pučanstva u agrarnom sektoru. To su motivi koji Škrlca potiču da se u "Descriptio...", a vidjet ćemo kasnije i u "Projectum legum..." zalaže za slobodu trgovanja uklanjanjem svake zapreke koja ju ograničava.

Škrlec u "Descriptio..." vrlo određeno izlaže strateške smjernice budućeg razvoja Ugarske akcentirajući neophodnost snažnog poticanja razvoja domaće industrije (§92). Njegove liberalne nazore potvrđuje upravo dio teksta "Descriptio..." u kojem zagovara demonopolizaciju industrije i slobodu djelovanja tržišne utakmice. Poznavanje i prihvaćanje Smithovih pogleda prepoznajemo u Škrlčevom stavu da je "korisnost najjači poticaj narodnom gospodarstvu i jedino učinkovito sredstvo za razvoj i usavršavanje industrije"(§94). U istom paragrafu Škrlec pokazuje fascinantan realizam u poznavanju granica efikasnosti državnog intervencionizma. "Štogod će zakonodavstvo ili javna uprava učiniti za napredak industrije, neće biti dostatno za ostvarenje željenog cilja ako te mjere nisu zasnovane tome (korisnosti - nap.S.V.), kao što će i industrija odmah naći poticaja čim se pojavi korisnost". Zar Adam Smith ne tvrdi isto kada u svojem glasovitom "Bogatstvu naroda" kaže: "Mi ne očekujemo ručak od naklonosti mesara, pivara ili pekara, već od njihovog čuvanja vlastitog interesa. Mi se ne obraćamo njihovoj čovječnosti, već njihovoj sebičnosti, i ne govorimo im nikada o svojim potrebama, već o njihovim koristima".21

Prema izloženom, Škrlec nije kruti kameralistički pobornik sveobuhvatnog državnog intervencionizma, dogmatik uvjeren u svemoć državne regulative. On dobro poznaje funkcije i moć tržišnog mehanizma, važnost slobodnog djelovanja konkurencije, prednosti ekonomskih sloboda i naročito slobode poduzetništva. Mogla bi se iz njegovih stavova izlučiti teza da je on pobornik kameralističkog koncepta državnog uplitanja u gospodarstvo u mjeri koju determinira stanje opće retardiranosti feudalno strukturiranog društva, gospodarska letargija za koju opća liberalizacija nije prikladan model oživljavanja razvoja i sveopće modernizacije.

Ukidanje monopola Škrlec svesrdno podržava argumentirano ukazujući na njegovu štetnost za gospodarski razvoj ali i njegovu

21    ?Adam Smith, Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Kultura, Beograd 1970, knjiga 1, str.61-62.

12

neprihvatljivost sa stajališta pravičnosti. Pri tom se poziva i na Društveni ugovor. Obrazlažući potrebu ukidanja kupoprodaje prava na trgovanje i obrt (§137) u "Projectum legum..." Škrlec monopolizam negira slijedećim obrazloženjem: "Društveni ugovor, naime, ima za cilj samo korist po pojedinog građanina koja proistječe iz općeg dobra, a isključuje sve što samo nekolicini privatnih osoba donosi dobit, a čitavom društvu štetu". U tumačenju neophodnosti ukidanja monopola Škrlec se upušta i u čistu juridičku analizu smatrajući i propise kojima se monopol štiti ništavim, bez uporišta u zakonu. On negira pravo magistrata da čak i uz suglasnost gradskog vijeća ograniči pravo na trgovanje jer takva regulativa privilegira nekolicinu na račun ostalih građana te stoga zaključuje: "Potvrda uvijek ovisi o onome što biva potvrđeno, pa ako je ono što se potvrđuje nevaljano, i sama potvrda gubi smisao." Ovdje treba spomenuti interesantno zapažanje V.Lunačeka koji Škrlčevo pozivanje na Društveni ugovor smatra značajnim primjerom njegovog razilaženja sa stajalištem Sonnenfelsa i drugih kameralista - oštrih protivnika Rousseaua - zagovornika pozitivističke teze o postupnom izrastanju državne zajednice iz same sebe.22

LIBERALNE IDEJE U OBRAZLOŽENOM PRIJEDLOGU ZAKONA KOJEG BI TREBALO DONJETI NA PODRUČJU NARODNE EKONOMIJE I TRGOVINE

"Projectum legum..." najopsežniji je i najznačajniji Škrlčev rad iz oblasti gospodarstva.23 Analiza tog teksta pruža mogućnost

22    ?Vidi bilješku br.84 u radu V.Lunačeka: Hrvatski kameralist Nikola Škrlec Lomnički, tekst iz Historijskog zbornika HAZU pretiskan u knjizi "Nikola Škrlec Lomnički", sv.1, HAZU i Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 1999, str.456.

23    ?Premda je "Projectum legum..." naslovljen kao isključivi autorski rad Nikole Škrlca neki (Bereny) tvrde da je u izradi tog opsežnog prijedloga reformi sudjelovao cijeli komercijalni odbor kojeg su sačinjavali: Nikola grof Forgach, Pavao Almasy, Josip Reviczky, Lazar Somsich, Lovro Domokos, Ivan grof Szapary, barun Josip Podmaniczky, Antun Mokossiny i Matija Demeny. Ta se tvrdnja, premda bez argumenata, temelji na sadržajnim razlikama u odnosu na "Descriptio..." te dojmu da su neki prijedlozi (o posebnom ugarskom carinskom području) suviše radikalni za konzervativnog Škrlca. Poseban je kuriozum činjenica da je taj tekst premda dovršen oko 1793. prvi puta tiskan 1826. aktualiziran u političkim akcijama radikalnih političara s ciljem Ugarske emancipacije od Austrije. Aktualnost i upotrebljivost tog zakonskog prijedloga više decenija nakon Škrlčeve smrti dodatni je argument tvrdnji

13

višestrukih uvida. Vrlo opširna obrazloženja detaljno oslikavaju stanje gospodarske strukture Ugarske, dostignutu razinu razvoja i oskudnosti razvojnim činiocima tog doba. Također, tekst omogućuje identifikaciju teorijskih koncepcija koje je Škrlec zagovarao, procjenu njegove intelektualne kapacitiranosti, erudicije, informiranosti, sposobnosti uočavanja problema i vizije razrješavanja aktualnog stanja. Škrlec nije znanstvenik kabinetskog tipa već izvanredno informiran znalac gospodarske zbilje, iskusan administrator, dobar poznavalac ljudske prirode i inertnosti društva koje gospodarski zaostaje u odnosu na napredne evropske zemlje. Izvanredno teorijski naobražen pragmatik, upućen u evropska politička i ekonomska kretanja te istovremeno realističan u procjeni ostvarivih pomaka u vlastitoj sredini, Škrlec svojim "Projectum legum..." sintetizira svoje bogato životno iskustvo, reformatorski realizam, patriotsku žudnju za napretkom svoje domovine, etičnost i progresivnost političko-gospodarskih nazora koje zagovara.

U analizi liberalnih stajališta Nikole Škrlca izloženih u njegovom "Projectum legum..." pridržavat ćemo se redoslijeda zakonskih članaka s obrazloženjem koji se predlažu:

U članku I. (O naseljavanju) on predlaže jednak tretman domorodaca i stranaca prilikom kolonizacije pustih područja. Škrlec ne vidi razloge za povoljniji položaj i veće pogodnosti seljaka-domorodaca u odnosu na doseljenike. U obrazloženju §2 na jednakopravnosti inzistira rječima: "Procjenjeno je pravičnim da pod ovim uvjetima domoroci uživaju iste pogodnosti kao i stranci, pogotovo jer postoje jurisdikcije koje su se zalagale da naseljavanje ubuduće ne izvode stranci već domoroci".24

Škrlcu je strana svaka ksenofobija te se dosljedno zalaže za jednakopravnost svih etničkih zajednica Monarhije. Pri tom ne zanemaruje određene specifičnosti i sklonosti pojedinih etnikuma. S istančanim osjećajem za pravičnost ali i političkim senzibilitetom za međuetničku ravnotežu, predlaže zakonska rješenja koja prvenstveno vode računa o unapređenju gospodarstva - oživljavanju razvoja

o njegovoj izuzetnoj vrijednosti.

24    ?"Projectum legum...", u knjizi Nikola Škrlec Lomnički, sv.1, str.9514

letargičnog ugarskog gospodarstva, ali u okviru datih političkih realiteta i polučenja kameralističkih prioriteta u zapošljavanju svakog pučanina. Tako člankom II. predlaže zakonsku regulaciju dovođenja Židova i Cigana u stanje stalnog izvora prihoda. Taj tipično kameralistički cilj smjera ostvariti omogućujući Židovima obavljanje svih zanimanja kojima se mogu uzdržavati te obvezivanjem cehova da ih primaju na naukovanje (§4). Ukidanjem preostalih cehovskih ograničenja nastavio bi se trend liberalizacije kojeg je započeo Josip II. To bi, po Škrlcu, doprinjelo otklanjanju pojava kriminalnog ponašanja kod Židova čiju genezu on tumači ograničenjima u izboru zanimanja i osiguravanju toj etničkoj zajednici sigurnih izvora prihoda. Pored "mrkve" Škrlec predviđa i "batinu" te u §5 predlaže za one koji "nakon opetovanih opomena lokalne jurisdikcije ne prihvate nikakav trajni izvor prihoda neka se smatraju skitnicama i dokoličarima". Pravičan ali i strog, Škrlec predlaže diferencijaciju članova Židovske zajednice na čestite, koji će svoju besprijekornost dokazivati svjedodžbom o časnom životu kao uvjetu za bavljenje trgovinom ili svjedodžbom o pozivu kojim se bave, od skitnica i varalica te Židova stranaca koje valja protjerati iz kraljevstva.

Od Cigana također traži bavljenje nekom profesijom (§7) kao uvjet ostanka u kraljevstvu. I njima treba omogućiti naukovanje u cehovima, posebno tesarskim zbog urođenih sklonosti (§8). Odvikavanje od krađe (osobito konja) i bavljenja muzikom, što potiče na skitnju, Škrlec planira ostvariti putem restrikcija (muziciranje samo nedjeljom a držanje konja dopustiti samo onima koji se bave poljoprivredom). Škrlec vjeruje u mogućnost preodgoja djelovanjem socio-ekonomskih činilaca te u obrazloženju §10 za Cigane kaže: "Njihovi potomci, ako budu odgojeni u prilikama zemljoradničkog života i rada, najčešće su već imuni na tu sklonost (krađa konja - nap.S.V.)".

Naročito interesantnim smatramo članak IV (Poticanje nacionalne privrede) gdje se u §12 predlaže obvezivanje javne jurisdikcije na provođenje kraljevskih odredbi o poticanju javnog gospodarstva. U obrazloženju tog članka, Škrlec razloge nužnosti državnog intervencionizma, odnosno neophodnosti kameralističkog pristupa problemima razvoja, argumentira slijedećim rječima: "Ovaj bi zakon sigurno bio suvišan kada bi čitava nacija već bila uvjerena u korisnost javnog gospodarstva....Budući da za sada u narodu još postoji

15

opća predrasuda kako je blagostanje kraljevstva osigurano zemljoradnjom, stočarstvom i vinarstvom, i to ako se ove djelatnosti provode onako kako je sada uobičajeno; nadalje, budući da još ima lokalnih jurisdikcija koje smatraju da je ispod dostojanstva javne službe baviti se tehničkim predmetima ove vrste....odbor je ponizno zaključio da se isplati donjeti ovaj zakon".25 U zaostaloj sredini koja ne uviđa potrebu inoviranja proizvodnih metoda u tradicionalnim sektorima a još manje potrebu promjene privredne strukture razvojem industrije, direktna intervencija države po Škrlecu je jedini izlaz. Citirani tekst potkrepljuje ranije izloženo stajalište o kameralističkoj doktrini kao odrazu specifičnih gospodarskih uvjeta srednjeevropskog prostora u kojem klasični liberalni model naprosto nije moguće aplicirati. Stoga je naš zaključak da pragmatik Škrlec zagovara kombinaciju kameralističkih i liberalističkih postulata sukladno konkretnim uvjetima primjene.

Zbog navedenih razloga Škrlec prosvjećivanje naroda smatra pretpostavkom pokretanja modernizacije i razvoja te u §13 predlaže uvođenje "kuratora javnog gospodarstva" koji će bdjeti nad provođenjem mjera za poticanje razvoja novih privrednih grana i modernizacije općenito. Kao iskusan praktičar Škrlec inzistira (§15) na zornoj edukaciji - praktičnoj obuci ("vlastitim očevidom i praktičnim isprobavanjem postupka") u ovladavanju novim tehnikama (uzgoj dudovog svilca i pčela). Predlaže i posebne poticaje za strance (§16) koji se doseljavaju "...radi uzgoja nekog novog i korisnog proizvoda, ili radi uvođenja nove tehnike obrade..." uživanjem desetgodišnjeg izuzeća od poreza i drugih javnih tereta. Dosljedan u protivljenju svakom ekskluzivitetu smatra štetnim davanje privilegije bescarinskog izvoza pojedincima čak i kada su zaslužni za uvođenje neke nove kulture (§18).

Zagovaranje liberalnih principa uočavamo i u Škrlčevim prijedlozima u vezi eksploatacije rudnih bogatstava (§19). U slučaju otkrivanja prirodnih bogatstava na privatnim zemljištima Škrlec se protivi apsolutnom karakteru privatnog vlasništva koje bi štetilo općem interesu. Zalaže se za zaštitu vlasničkih prava ali je protivnik zloupotrebe - ako vlasnik sam ne želi eksploatirati nalazište dužan je to dopustiti drugome pod uvjetima koji respektiraju interes vlasnika ali i interes društva.

25    ?"Projectum legum..." u knjizi Nikola Škrlec Lomnički, sv.1, str.10716

Ideje prosvjetiteljstva duboko prožimaju Škrlčev pogled na gospodarsku zbilju. Svjesan uloge znanja i tehničkih vještina u razvoju zaostale Ugarske, zalaže se za uvođenje modernih metoda produkcije u svim granama gospodarstva. Za realizaciju prosvjetiteljskih planova, vodeći računa o materijalnim i kadrovskim ograničenjima ali i o konzervativizmu svih slojeva društva, predlaže vrlo domišljata i jeftina rješenja. Svećaničkom staležu svih konfesija želi namjeniti ulogu narodnih prosvjetitelja, modernizatora koji će u bliskom kontaktu s pukom (kao "njegovi pastiri") prenositi znanja stečena na posebnim tečajevima "praktičnog gospodarstva" (§20).

Poznavajući mentalitet naroda, Škrlec računa s teškoćama i otporima modernizaciji. Zato u obrazloženju ističe postupnost u prosvjećivanju: "Da bi se mogao postići naš cilj, napredak javnog gospodarstva, najbitnije je malo-pomalo pridobivati narod da uzgaja nove proizvode i poboljšava način proizvodnje postojećih". Prosvjetiteljsko poslanje svećenika Škrlec smatra potpuno usaglašenim s "izvornim kršćanskim načelima". Potrebu prosvjećivanja u cilju modernizacije, povećanja efikasnosti, spriječavanja neracionalnosti te otklanjanja pojedinih oskudnosti Škrlec nastoji ostvariti nizom konkretnih prijedloga. U §21. predlaže angažiranje stručnjaka za prirodoslovlje u otkrivanju neiskorištenih prirodnih potencijala Ugarske. U §26. predlaže utrostručeno oporezivanje vinograda na ravnom terenu. Nestašicu drva nastoji rješiti sadnjom vrba i dudova (§28) te korištenjem crijepa za krovišta umjesto građevnog drveta (§29). Također, predlaže novčane poticaje za uzgoj lana i konoplja (§32) te angažiranje stručnjaka za unapređivanje uzgoja i prerade duhana (§33). Proizvodnju svile smatra vrlo perspektivnom te predlaže mjere za praktičnu poduku mladeži (§40).

U članku XII. Škrlec razrađuje prijedloge za uklanjanje monopola bečke tvrtke Abaldo u trgovanju duhanom. Ispravno procjenjujući dohodovni značaj uzgoja duhana za gospodarstvo Ugarske, svjesan štetnosti svakog oblika monopolizacije, predlaže ukidanje povlastica Abalda i izjednačavanje prava te tvrtke sa bilo kojim privatnim trgovcem. Pobornik liberalizacije u mjeri koju dopuštaju postojeći uvjeti, Škrlec u obrazloženju §34. rezolutno tvrdi: "Puna sloboda trgovine najviše utječe na trgovinski rast. Ako se čak i privatnom trgovcu dodijele kakve povlastice, već je to za rast štetno; ako

17

povlastice ostvari neka moćna kompanija, stvar se po svojoj prirodi mora izroditi u monopol, kako dobro pokazuje primjer bečkog Abalda". Predlažući potpunu liberalizaciju izvoza ugarskog duhana (§39) u obrazloženju ističe: "Stoga samo načelo pravde zahtjeva da promet ovim proizvodom ostane uvijek slobodan, a da se bečki Abaldo pomoću stalne konkurencije drži u pravičnim granicama, kako se ne bi izrodio u oblik monopola".

Članak XVI. Škrlec posvećuje prijedlozima za poticanje obrta i manufakture. U §43 predviđa petnaestgodišnje izuzeće od javnih tereta za strane obrtnike i manufakturiste koji se dosele u kraljevstvo. U obrazloženju predloženih privilegija on tvrdi: "Svaki od njih razmjerno svojoj većoj osobnoj koristi donjet će i zajednici veću korist, te je pravično da u istom razmjeru uživa i ova izuzeća". I u prethodno citiranoj rečenici nalazimo sličnosti sa razmišljanjima Adama Smitha koji kaže: "Svaki se pojedinac stalno trudi da pronađe najpovoljniju upotrebu za cjelokupni kapital kojim može raspolagati. Doduše, on ima u vidu svoju vlastitu korist, a ne korist društva. Ali proučavanje vlastite koristi vodi ga prirodno, ili bolje rekavši, nužno do toga da najviše voli upotrebu koja je za društvo najkorisnija".26

Interesantna je činjenica da se Škrlec u "Projectum legum..." bavi i problematikom patentne zaštite (§45) predlažući rješenje karakteristično i za suvremeno patentno zakonodavstvo. On naime uvjetuje davanje ekskluzivnog privilegija izumitelju njegovom obvezom da svoju tajnu otkrije javnoj upravi. Ekskluzivitet ograničava na 15 godina. Tako se kompromisno razrješava konflikt interesa izumitelja i društva - pravo na prisvajanje koristi od primjene izuma s interesom društva za difuziju novih postupaka ili proizvoda.

Postupnu liberalizaciju gospodarske aktivnosti Škrlec namjerava ostvariti razvlaštenjem i striktnom kontrolom rada cehova. Tome je posvećen članak XVII. (§49-57) kojim se reguliraju nadležnosti i način rada cehova. Prema tom prijedlogu cehovima se zabranjuje održavanje sjednice bez nazočnosti predstavnika gradskog magistrata (§49). Također, zabranjuje im se naplata taksi i globa (§50); nadalje, cehovima se propisuje način trošenja dobrovoljno prikupljenog novca (§51); predviđaju se liberalniji kriteriji za primanje šegrta na naukovanje,

26    ?A.Smith, isto, knjiga IV, str.62218

ublažuju se uvjeti polaganje majstorskog ispita te obveze lutanja (§53). Najznačajnija je odredba §55. koja dopušta rad majstora koji nije član ceha. Općenito, Škrlec cehove svodi na strukovne udruge bez značajnijih ovlasti što je također na liniji umjerene liberalizacije gospodarskog sustava tadašnje Ugarske. Sklon je njihovom potpunom ukidanju ali to ne predlaže jer cehovi postoje u austrijskom dijelu monarhije.

U članku XIX., §59 Škrlec predlaže demonopolizaciju proizvodnje i prometa bakrom. Bakreni je pribor jedini izvozni tvornički proizvod koji predstavlja aktivnu stavku ugarske trgovine. Važećim su propisima koncesionari proizvedeni bakar bili dužni prodavati državi po ugovorenoj cijeni. Škrlec predlaže potpunu liberalizaciju proizvodnje i prometa tim artiklom smatrajući da će time potaknuti rast produkcije i izvoza.

Škrlec razvoju trgovine pridaje ogroman značaj smatrajući tu djelatnost glavnom polugom oživljavanja razvoja. Naravno, razmišlja i o pretpostavkama razvoja trgovine. Zato značajan dio zakonskih prijedloga posvećuje unapređenju saobraćaja - kopnenog, riječnog i pomorskog. O toj materiji govori članak XXX.(O predmetu cesta - Izgradnja i održavanje cesta), zatim članak XXXI.(Malte), potom članak XXXII.(Regulacija prijevoza), zatim članak XXXIII.(O plovidbi - Poticanje pomorske plovidbe), zatim članak XXXIV.(Uklanjanje sadašnjih prepreka za plovidbu), zatim članak XXXV.(Otklanjanje smetnji za riječnu plovidbu), te članak XXXVI.(Izrada općeg plana plovidbe). Mogli bi ustvrditi da je Škrlec kreator prve strategije razvoja saobraćaja u Hrvatskoj. Mudrost pojedinih misli nije izgubila na aktualnosti ni u današnje doba.

Rasprave o komparativnim prednostima Hrvatske i pomorskoj orijentaciji, nužnosti izrade razvojne strategije koja bi valorizirala izvanredan geografski položaj hrvatskih luka, potreba modernizacije cestovne i željezničke infrastrukture, potreba oživljavanja riječnog prijevoza...itd. traju u stručnoj i široj javnosti decenijama, sve do naših dana, ali bez adekvatnih rezultata. Škrlec je važnosti te problematike bio svjesan pred više od dva stoljeća. Zbog prostornih ograničenja propuštamo istaknuti brojne vrline tog dijela teksta koji sadrži sve elemente promišljene strategije, od čisto tehničkih pitanja izrade tehničke dokumentacije i za to neophodnih stručnjaka, zatim problema

19

kategorizacije prometnih pravaca i prioriteta njihove izgradnje, održavanja ili rekonstrukcije do pitanja financiranja. U vezi i danas aktualnog problema razvoja pomorstva citiramo samo jednu Škrlčevu misao: "Morsko ribarstvo rasadnik je mornara potrebnih za pomorstvo, bez kojeg zamire trgovina. Zato trgovački narodi ne propuštaju ništa što bi moglo doprinjeti ojačavanju pomorstva".(§77-Obrazloženje). Sapienti sat - kazali bi mudri Latini.

Razradom neophodnih mjera za razvoj trgovine Škrlec se bavi u prijedlozima zakonskih članaka XXXVII.(O trgovini - Stvaranje slobode tržišta) i XXXVIII.(Povlastice dodijeljene trgovačkom staležu). U §134. konzekventno cjelokupnom tekstu "Projectum legum..." priječi se dodjela ekskluzivnih povlastica - monopola bilo kojem pojedincu ili udruženju. Škrlec razlikuje "izvanjske" i "unutrašnje" zapreke razvoju trgovine. U prve ubraja nedostatke političke ekonomije, zanata, manufaktura, cesta, plovidbe i carine a u druge sve što sputava slobodu trgovanja. Zato bilo kakav ekskluzivitet jednih ili ograničenje prava drugih narušavaju slobodu te djelatnosti i tvore zapreke njenog uspješnog razvitka. Zbog toga je neophodna potpuna liberalizacija - dostupnost bavljenja trgovinom svakome tko to želi. Upuštanje poduzetnika u vrlo rizične poslove, po mišljenju Škrlca, ne treba poticati ekskluzivnim privilegijama već izuzećem od carinskih pristojbi, odobravanjem kredita ili dodjelom premije (§134). U cilju izbjegavanja mogućeg restriktivnog djelovanja predlaže se zabrana osnivanja trgovačkih cehova (§135). Trgovinu na veliko bilo kojim artiklom treba ravnopravno dopustiti domaćim i stranim osobama a otvaranje dućana i tezgi treba omogućiti bez prethodnog izdavanja dozvole gradskih magistrata (§36). Predlažu se i druge mjere liberalizacije - sloboda trgovanja tvorničara na veliko i malo bez geografskih ograničenja (§139), dopuštanje obrtnicima da se bave i trgovinom (§140), ukidanje razlika između redovnih i stočnih sajmova (§141). Prema Škrlčevom prijedlogu, administrativnoj regulaciji cijena podliježu samo artikli za osnovne potrebe (kruh, govedina, ovčetina, svinjetina i mast) te zidarske i tesarske usluge (§142).

U članku XXXVIII. Škrlec razrađuje prijedloge nematerijalnih poticaja za razvoj gospodarstva kako bi trajno otklonio predrasude i prezir feudalnog staleža prema bavljenju trgovinom, manufakturom i industrijom. Polazi od teze da za preuzimanje velikih rizika i ulaganje velikog truda, ostvarivanje dobiti nije dovoljan motiv te ga treba ojačati

20

dodatnim poticajima, nematerijalnim probitkom - društvenim počastima i statusnim priznanjima. Zato se bavljenje gospodarstvom treba proglasiti plemenitim načinom života (§145). I u ovom zakonskom prijedlogu prepoznajemo utjecaj A.Smitha (samoljublje i naklonost kao dva od šest pokretačkih motiva čovjeka). Također, umjesto ekskluzivnih privilegija koje odbacuje, Škrlec u § 147. predlaže utemeljenje javnog fonda (fundo publico) za kreditiranje i isplatu premija kao prihvatljivih oblika potpore naročito značajnim trgovačkim pothvatima.

ZAKLJUČAK

Nikola Škrlec Lomnički djelovao je u vrlo složenim prilikama, u razdoblju razgradnje feudalnog sustava, prosvijećenog apsolutizma, složenih političkih prilika između dviju sastavnica Monarhije ali i delikatne političke situacije u Hrvatskoj opterečenoj unutrašnjim razdorima i nerješenim relacijama s Peštom. U takvom je kontekstu realizacija vlastite vizije političkog i gospodarskog ustroja monarhije izvrgnuta brojnim ograničenjima i političkim pogibeljima koje su Škrlčev položaj ugrožavale do kraja života. Zato je svaki izravan pokušaj realizacije vlastitih koncepcija bez uvažavanja djelujućih realiteta bio osuđen na neuspjeh. Rudolf Bićanić o razdoblju prosvijećenog apsolutizma u Hrvatskoj kaže: "Svaka reforma Marije Terezije kojom se unapređuje gospodarstvo u Hrvatskoj, nosi obično ogradu, 'ukoliko to nije suprotno interesima mojih njemačkih nasljednih zemalja'. Takva je i njezina politika pomaganja manufakture, kako ćemo kasnije vidjeti. A Josip II. je tu politiku provodio s brutalnom iskrenošću".27

Iluzoran je svaki pokušaj potpuno objektivne povijesne rekonstrukcije okolnosti u kojima je Škrlec djelovao prije više od dva vijeka. Identična su ograničenja u nastojanjima da se do kraja pronikne u teorijska stajališta koja je intimno prihvaćao ili gradio. Koliko su njegovi politički istupi, pisani traktati i ukupno djelovanje na brojnim područjima odraz vlastitih ideala, uvjerenja i vizija, a koliko rezultanta političke mudrosti brilijantnog real-političara moguće je samo nagađati. Brojni nepotpisani Škrlčevi rukopisi svjedoče o društvenoj klimi tog doba i njegovim instinktima samoodržanja u okruženju rijetkih iskrenih

27    ?R.Bićanić, Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji, JAZU, Zagreb 1951, str.9

21

prijatelja i brojnih moćnih neprijatelja. No, postoje konstante koje su izvan spomenutih sumnji i dilema.

Škrlec je neosporno izvanredno teorijski izobražen brilijantan intelektualac evropskog formata, moralno besprijekoran asketa, iskren domoljub koji hrvatske interese promiče mudrošću iskusnog realiste. Sjajnim taktiziranjem i korištenjem zaobilaznih puteva uspješan je u realizaciji uvijek jasno zacrtanih ciljeva koje feudalni stalež skučen osobnim probicima statusa quo ante ne prepoznaje kao povijesnu šansu i perspektivu Hrvatske. Skenirati osobu takvog formata i složenosti nije lak zadatak. Ipak, u prethodnim izlaganjima naveden je određeni broj argumenata koji govore u prilog tvrdnji da je Nikola Škrlec, nesumnjivo reprezentant kameralističke škole i vjeran sljedbenik Justija zagovarao i brojne liberalističke poglede na gospodarstvo. U svojem je prosvjetiteljsko-reformatorskom djelovanju tragao (čini nam se uspješno) za optimalnom kombinacijom kameralističkog državnog intervencionizma u cilju ostvarivanja "opće dobrobiti" i liberalnih elemenata slobodnog djelovanja tržišnih zakona, slobode poduzetništva, ukidanja feudalnih privilegija i cehovskih barijera.

Specifičnosti sutona feudalnog poretka zasigurno su bitno utjecale na njegovo viđenje primjenjivosti liberalističke doktrine. Zato naš konačni, vjerujemo utemeljeni zaključak glasi: Nikola Škrlec Lomnički zagovarao je elemente klasičnog liberalizma u mjeri koju su determinirale realne političke i gospodarske prilike u ugarskom dijelu monarhije. Potkrijepimo to i ocjenom akademika V.Stipetića: "Njegovi prijedlozi nisu epigonsko ponavljanje recepata, koje je čuo od drugih, već je to stvaralačka razrada mogućih rješenja".28

Zaključit ćemo prikaz o Škrlčevom znanstvenom i primijenjenom djelovanju na području ekonomije sumarnom kvalifikacijom kameralističke doktrine. Prevladavajuće ocjene o dometu tog teorijskog pravca kroz pristrano glorificiranje Smithovog liberalizma podcjenjuju njegovu realnu vrijednost. Kameralisti nisu protivnici laissez-fairea, dobro poznaju i ispravno valoriziraju funkcije i moć tržišnih zakona, protivnici su monopola, privilegija i cehovskih stega, cijene i potiču slobodno poduzetništvo te se maksimalno klone

28    ?V.Stipetić, Agrarno-ekonomski pogledi Nikole Škrleca Lomničkog, u knjizi: Nikola Škrlec Lomnički, sv.2.,str.162

22

administrativnog određivanja cijena. U čemu se slijedom prethodnih karakteristika kameralizam razlikuje od Smithovog liberalizma? Odgovor je na prvi pogled suviše radikalan, ali po našem mišljenju istinit. Kameralisti su pragmatični realisti, svjesni vrlina "nevidljive ruke" ali i skeptici u prosudbi optimističkih pogleda klasične škole o svemoći tržišnog mehanizma.

Polazeći od ciljeva koji se pred državu postavljaju - opće dobrobiti ili blagostanja za sve članove društva - kameralisti zagovaraju dualni mehanizam njihovog dosizanja, državni intervencionizam + ekonomski liberalizam, u konkretnim kombinacijama koje su funkcija realnih uvjeta. A kakvi su gospodarski realiteti Škrlčevog okruženja? Kada se seljaku mora prijetiti batinanjem29 da bi sadeći krumpir lakše prehranio vlastitu obitelj, tada je posve jasno da Smithova bezgranična vjera u ljudsku sposobnost prepoznavanja vlastitih probitaka nije univerzalno primjenjiva. U tome je sadržana bit zablude ekonomskih povjesničara koji kameraliste paušalno svrstavaju u "kasne merkantiliste", protagoniste zastarjelih teorijskih pogleda u doba kada Smith već uživa svjetsku slavu. Zalažući se za otklanjanje tako pogrešnih prosudbi sa zadovoljstvom citiramo cinično izrečenu misao velikog autoriteta povijesti ekonomske analize J.A.Schumpetera koji o ponajboljem kameralističkom piscu Justiju kaže: "I nama koji smo spremni složiti se s njim (Justijem - nap.S.V.) mnogo više no s A.Smithom, njegova vizija ekonomske politike može izgledati kao laissez-faire uz odstranjenu glupost".30

29    ?V.Puljiz spominje "...naredbu varaždinskog generalata iz 1802, godine kojom se seljaci pod prijetnjom batinama prisiljavaju na sadnju krumpira".(Vlado Puljiz, Nikola Škrlec Lomnički i počeci modernizacije Hrvatske, u knjizi Nikola Škrlec Lomnički, sv.2.,str.320)

30    ?J.A.Schumpeter, isto, str.14323