Nevil Gogard - Klasični Nevil

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

1

Ne morate mijenjati nikoga osim SebeDozvolite mi samo jedan minut da pojasnim ono što je rečeno prošle večeri. Jedna gospođa je stekla utisak prošle večeri da ja imam nešto protiv određe-ne nacije. Zaista se nadam da nisam protiv bilo koje nacije, rase ili uvjerenja. Ako sam, kojim slučajem, pomenuo neku naciju, bilo je to samo da bih doča-rao neku poentu.

Pokušao sam da vam kažem sledeće: postajemo ono o čemu kontemplira-mo. Jer priroda je ljubavi, kao što je i priroda mržnje, da nas promijeni u ono o čemu kontempliramo. Prošle večeri sam jednostavno pročitao članak iz novi-na da bih vam pokazao da se samo zavaravamo kada mislimo da možemo uništiti sopstvenu sliku tako što ćemo slomiti ogledalo.

Kada, tokom rata ili revolucije, uništimo titule koje u našim očima predstav-ljaju aroganciju i pohlepu, vremenom postajemo oličenje toga što smo mislili da smo uništili. Tako su danas ljudi koji su mislili da su uništili tirane i sami tirani koje misle da su uništili.

Kako ne bih bio pogrešno shvaćen, dopustite mi da ponovo postavim temelj ovoga pricipa. Svjesnost je jedna i jedina realnost. Nesposobni smo da vidi-mo išta izvan sadržaja naše svijesti.

Dakle, mržnja nas izdaje u času pobjede i osuđuje nas da budemo to što sami osuđujemo. Svako osvajanje rezultira razmjenom karakteristika, tako da osvajač postaje poput pokorenog protivnika. Mrzimo druge zbog zla koje je u nama samima. Rase, nacije i religijske grupe su vjekovima življele u dubo-kom neprijateljstvu, a u prirodi je mržnje, kao što je i u prirodi ljubavi, da nas pretvori u slične onome o čemu kontempliramo.

Nacije se ophode prema drugim nacijama onako kako se njeni građani opho-de jedni prema drugima. Kada u državi postoji ropstvo i ta nacija napadne drugu, to je sa ciljem porobljavanja. Kada postoji bespoštedno ekonomsko nadmetanje između državljanina i državljanina, onda je u ratu sa drugom nacijom cilj uništiti trgovinu ili ekonomiju neprijatelja. Ratovi za prevlast su rezultat volje onih koji unutar države vladaju sudbinama drugih ljudi.

Stvaramo svijet koji nas okružuje intezitetom naše imaginacije i osjećanja. Ali u ovom trodimenzionalnom bilo vremena je sporije. Tako da ne vidimo uvijek vezu između vidljivog svijeta i naše unutrašnje prirode.

Dakle, to je ono što sam stvarno htio da kažem. Mislio sam da i jesam rekao. Kako ne bih pogrešno bio shvaćen, to je moj princip. Vi i ja možemo kontem-plirati određeni ideal i postati on tako što ćemo ga zavoljeti.

Sa druge strane, možemo kontemplirati o nečemu što svim srcem ne voli-mo i osuđujući ga, postaćemo to. Ali, zbog sporosti toka vremena u ovom trodimenzionalnom svijetu, kada zaista postanemo ono o čemu smo kon-templirali, više ne ne sjećamo da smo svojevremeno to obožavali ili htjeli da uništimo.

Večerašnja lekcija je kamen temeljac Biblije, prema tome, poklonite mi svu svoju pažnju. Najvažnije pitanje postavljeno u Bibliji naći ćemo u šesnaestom poglavlju Jevanđelja po Mateju.

“Priroda je ljubavi, kao što je i priroda mržnje, da nas promijeni u ono o čemu kontempliramo.”

Lekcija 4: Ne morate mijenjati nikoga osim Sebe

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

2

Kao što znate, sve biblijske priče su Vaše priče; njihovli likovi žive jedino u ljudskom umu. Ne odnose ne ni na jednu osobu koja je življela u vremenu i prostoru, niti na neki događaj koji se ikada zbio na zemlji.

Drama opisana u Jevanđelju po Mateju odigrava se na sledeći način: Isus se okreće svojim učenicima i pita ih: “Šta kažu ljudi, ko je Sin čovječiji?“ (Po Mate-ju 16:13)

“A oni rekoše: Jedni — da je Jovan Krstitelj, drugi — da je Ilija, a treći — da je Jeremija ili koji od proroka.

Reče im Isus: A šta vi kažete, ko sam ja?

A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, Sin Boga Živoga.

I odgovarajući Isus reče mu: Blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nisu to tebi javili, nego Otac moj koji je na nebesima.

I Ja ti kažem da si Petar, i na toj stijeni sazidaću crkvu svoju.“ (Po Mateju 16:14--18)

Isus koji se okreće k svojim učenicima je čovjek koji se okreće svom discipli-novanom umu u samo-kontemplaciji. Vi sebi postavljate pitanje: “Šta ljudi kažu, ko sam ja?“ Na našem jeziku: “Pitam se šta li ljudi misle o meni?“

Odgovarate: “Neki kažu Jovan je ponovo došao, neki kažu Ilija, drugi kažu Jeremija, a treći govore da se neki od proroka iz starih vremena vratio.“

Jako laska kada Vam kažu da ste, ili da oslikavate, velikane iz prošlosti, ali prosvijetljeni um nije rob javnog mnjenja. Njega zanima jedino istina, zato postavlja sebi još jedno pitanje: “A šta vi kažete, ko sam ja?“ Drugim riječima: “Ko sam ja?“

Ako sam dovoljno hrabar da pretpostavim1 da sam Isus Hrist, dobiću odgo-vor: “Ti si Hrist Isus“.

Kada se mognem sa tim poistovjetiti, osjetiti u sebi i odvažno po tome življe-ti, reći ću sebi: “Tijelo i krv nisu mi ovo mogli javiti, nego mi je Otac moj koji je na nebesima to otkrio.“ Onda ovaj koncept sebe učinim stijenom na kojoj ću izgraditi svoju crkvu, svoj svijet.

“Ako ne povjerujete da Ja Jesam On, umrijećete u svojim grijesima.“ (Po Jova-nu 8:24)

Pošto je svjesnost jedina realnost, ja moram pretpostaviti da već Jesam2 ono što želim da budem. Ukoliko ne vjerujem da Jesam ono što želim biti, onda ostajem u sadašnjem stanju i umirem tako ograničen.

Čovjek vječito traži nešto na šta će se osloniti. Uvijek traži nekakav izgovor da bi opravdao neuspjeh. Ovo otkriće mu uskraćuje bilo kakav izgovor za neuspjeh. Njegov koncept Sebe je uzrok svih okolnosti u njegovom životu. Sve promjene moraju prvenstveno doći iznutra; i ako se ne promijeni spolja, to je zbog toga što se nije promijenio iznutra. Ali čovjek ne voli osjećanje da je jedino on odgovoran za okolnosti u svom životu.

“Od tada mnogi od učenika Njegovih otidoše natrag, i više ne iđahu s Njim.

A Isus reče dvanaestorici: Da nećete i vi otići?

Tada Mu odgovori Simon Petar: Gospode! Kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječ-nog života.“ (Po Jovanu 6:66-68)

Možda mi se ne dopada ovo što sam upravo čuo, da se moram okrenuti svo-

“Sve promjene moraju prvenstveno doći iznutra.”

1Ponovo ću vas podsjetiti na bogato značenje glagola “to assume” na engleskom jeziku, koji sam ja prevo-

dio kao “pretpostaviti”. Naime, “to assume” znači

i: “glumiti; izigravati; obući; preuzeti; prihva-

titi kao tačno; prisvajati; simulirati; uzeti oblik”. Imajte to na umu svaki

put kada u tekstu naiđete na glagol “pretpostavljati” ili imenicu “pretpostavka”.

Prim. prev.2Kada je prezent glagola

“biti” napisan velikim početnim slovom i u kur-zivu, odnosi se na osobu,

na Vas ili na Nevila. U svim drugim slučajevima

se odnosi na neko stanje stvari. Prim. prev.

Nevil Gogard - Klasični Nevil

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

3

joj svjesnosti kao jedinoj realnosti, jedinom temelju pomoću kog sve druge pojave mogu biti objašnjene. Život je bio lakši kada sam mogao kriviti dru-goga. Bilo je mnogo lakše življeti dok sam mogao kriviti društvo za svoje manjkavosti, ili pokazati prstom preko mora i okriviti drugu naciju. Lakše je bilo življeti dok sam mogao kriviti vremenske prilike zbog načina na koji se osjećam.

Ali reći mi da sam uzrok svega što mi se događa i da vječno oblikujem svoj svijet u skladu sa sopstvenom unutrašnjom prirodom, to je više nego što je bilo ko voljan da prihvati. Ako je ovo tačno, kome mogu otići? Ako su ovo riječi vječnoga života, moram se okrenuti njima, iako se čini kao da ih je teško prihvatiti.

Kada čovjek shvati ovo u potpunosti, on zna da javno mnjenje nije bitno, jer mu drugi jedino pokazuju ko je on. Ponašanje ljudi mi konstantno govori kako ja pojmim sebe.

Ako prihvatim ovaj izazov i počnem življeti u skladu sa njime, konačno stižem do tačke zvane velika molitva iz Biblije. Ispričana je u 17. poglavlju Jevanđelja po Jovanu: “Posao svrših koji si mi dao da radim“ (Po Jovanu 17:4)

“A sada, Oče, proslavi ti mene — Sobom — slavom koji sam imao kod tebe prije nego što je svijet postao.” (Po Jovanu 17:5)

“Dok sam bio s njima, čuvao sam ih u Tvoje ime, ove koje si mi dao, i saču-vao sam ih, i ni jedan od njih se ne izgubi — sem sina propasti.“ (Po Jovanu 17:12)

Nemoguće je da išta bude izgubljeno. U ovoj božanskoj kući ništa ne može biti izgubljeno, ne može čak ni minuti. Maleni cvijet koji je jednom procvjetao, cvjeta zauvijek. Vama je to ovdje nevidljivo, sa Vašim ograničenim fokusom, ali on zauvijek cvjeta u većoj dimenziji Vašeg bića, i sjutra ćete ga sresti.

Sve što si mi dao, ja sam sačuvao u Tvoje ime, i niko nije izgubljen sem sina propasti. Sin propasti prosto označava vjeru u gubitak. Sin je koncept, ideja. Perdido je gubitak. Zaista sam izgubio jedino koncept gubljenja, jer ništa ne može biti izgubljeno.

Mogu se spustiti iz sfere u kojoj ta stvar sada živi, i kako se spuštam u svije-sti na niži nivo unutar sebe, ona odlazi iz mog svijeta. Kažem: “Izgubio sam zdravlje. Izgubio sam bogatstvo. Izgubio sam položaj u društvu. Izgubio sam vjeru. Izgubio sam hiljadu stvari.“ Ali stvari, same po sebi, ako su jednom bile stvarne u mom svijetu, nikada ne mogu prestati da postoje. Nikada ne posta-ju nestvarne vremenom.

Ja, silaskom na niži nivo u svojoj svijesti, činim da ove stvari nestanu uz mog vidokruga i kažem: “Nestale su; gotovo je s njima što se tiče mog svijeta.“ A sve što trebam da uradim je da se uzdignem na nivo na kom su one vječne, i one ponovo poprimaju oblik i postaju stvarne u mom svijetu.

Jezgro čitavog 17. poglavlja Jevanđelja po Jovanu može se naći u 19. stihu: “Zbog njih posvećujem samoga sebe, da bi i oni mogli biti posvećeni isti-nom.“

Do sada sam mislio da mogu promijeniti druge ako uložim napor. Sada znam da ne mogu promijeniti druge ukoliko se sam ne promijenim. Da bih promi-jenio bilo koga u svom svijetu, prvo moram promijeniti svoje viđenje te oso-be; a da bih to uradio na najbolji način, ja mijenjam koncept o Sebi. Jer, druge sam vidio onako kako sam ih vidio zbog načina na koji sam gledao na Sebe.

Da sam imao plemenit, dostojanstven koncept Sebe, nikada ne bih mogao

“Sada znam da ne mogu promijeniti druge ukoliko se sam ne promijenim. Da bih promijenio bilo koga u svom svijetu, prvo moram promijeniti svoje viđenje te osobe.”

Lekcija 4: Ne morate mijenjati nikoga osim Sebe

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

4

vidjeti bilo šta ružno u drugima.

Umjesto da pokušavam promijeniti druge svađama i silom, dopustite mi da se samo uzdignem u svijesti na viši nivo i automatski ću promijeniti druge, mijenjajući sebe. “Nikoga ne morate mijenjati osim Sebe, svoje Ja“; a to Ja je, prosto, Vaša svjesnost, Vaša svijest i svijet u kom ona živi je određen koncep-tom koji imate o sebi. Svijest je ono čemu se moramo okrenuti kao jedinoj realnosti. Jer ne postoji jasna koncepcija o porijeklu bilo koje pojave, osim da je svjesnost u svemu i da je sve svjesnost.

Ne trebate pomoćnika koji će Vam donijeti ono što tražite. Nemojte ni na trenutak pomisliti da zagovaram bijeg od stvarnosti kada tražim da pretpo-stavite da ste sada čovjek ili žena koji želite da budete.

Ako bismo Vi i ja mogli da osjetimo kako bi bilo da smo sada ono što želimo biti, i da živimo u ovom mentalnom okruženju kao da je stvarno, onda će, na način koji nama nije poznat, ta naša pretpostavka postati činjenica. To je sve što moramo uraditi da bismo se uzdigli do nivoa na kom je naša pretpostav-ka već objektivna stvarnost.

Ne moram mijenjati nikoga, posvećujem sebe i time posvećujem i druge. Čistima su sve stvari čiste. “Ništa samo po sebi nije pogano; samo onome koji smatra da je nešto pogano, njemu jeste pogano.“ (Rimljanima, 14:14) Ništa nije pogano samo po sebi, već Vi, sopstvenim konceptom Sebe, vidite stvari čistima ili poganima.

“Ja i Otac jedno smo.“ (Po Jovanu, 10:30)

“Ako ne tvorim djela Oca svog, ne vjerujte mi.

Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojim vjerujte, da poznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u Njemu.“ (Po Jovanu, 10:37,38)

On je sebe proglasio jednim sa Ocem i nije vidio ništa čudno ili loše u tome što tvori Božija djela. Uvijek ubirate plodove u skladu sa onim što Jeste. Naj-prirodnija stvar na svijetu je da stablo kruške rađa kruške, stablo jabuke da rađa jabuke, i da čovjek oblikuje svoje životne okolnosti u skladu sa sopstve-nom unutrašnjom prirodom.

“Ja sam čokot, vi ste loze.“ (Po Jovanu, 15:5) Loza nema život ukoliko nije povezana sa čokotom. Sve što trebam uraditi da bih promijenio plod, je da promijenim čokot.

Vi u mom svijetu nemate života ukoliko Vas ja nisam svjestan. Ukorijenjeni ste u meni i, poput ploda, svjedočite o tome kakav sam ja čokot. Na svijetu ne postoji realnost izvan Vaše svjesnosti. Iako možda sada izgledate kao da ste nešto što ne želite da budete, sve što morate uraditi da biste to promi-jenili, i dokazali tu promjenu mijenjanjem okolnosti svog života, je da tiho pretpostavite da Jeste ono što želite biti, i na način koji Vama nije poznat, to ćete i postati.

Ne postoji drugi način mijenjanja svijeta. “Ja sam put.“ Moje JAstvo, moja svi-jest je put, način na koji mijenjam svoj život. Mijenjanjem sopstvenog kon-cepta Sebe, mijenjam svoj svijet. Kada nam ljudi i žene pomažu, ili nas ome-taju, oni samo igraju ulogu koju smo mi, sopstvenim konceptom Sebe, za njih napisali, i igraju tu ulogu automatski. Oni moraju igrati uloge koje igraju zato što smo mi to što Jesmo.

Promijenićete svijet jedino onda kada postanete oličenje onoga što želite da svijet bude. Imate samo jedan dar koji je zaista Vaš za davanje, a to ste Vi sami. Ukoliko sami niste ono što želite da bude i svijet, nikada takav svijet

“Kada nam ljudi i žene pomažu, ili nas ometaju,

oni samo igraju ulogu koju smo mi, sopstvenim konceptom Sebe, za njih

napisali, i igraju tu ulogu automatski. Oni

moraju igrati uloge koje igraju zato što smo mi to

što Jesmo.”

Nevil Gogard - Klasični Nevil

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

5

nećete vidjeti. “Ako ne povjerujete da Ja Jesam On, umrijećete u svojim gri-jesima.“ (Po Jovanu, 8:24)

Da li ste svjesni da nema dvoje ljudi u ovoj prostoriji koji žive u istom svijetu? Otići ćemo kućama večeras u različite svjetove. Zatvaramo vrata za potpuno drugačije svjetove. Ustajemo ujutru i odlazimo na posao, gdje se međusob-no srijećemo i srijećemo druge, ali živimo u različitim mentalnim svjetovima, različitim fizičkim svjetovima.

Mogu dati samo ono što Jesam, nemam drugog dara za davanje. Ako želim da svijet bude savršen — a ko to ne želi — doživio sam neuspjeh jedino zato što nisam znao da nikada ne mogu ugledati savršen svijet osim ako ja sam ne postanem savršen. Ako ja nisam savršen, ne mogu vidjeti savršenstvo, ali onoga dana kada postanem savršen, uljepšavam svoj svijet jer ga gledam mojim očima. “Čistima je sve čisto.“ (Titu 1:15)

Ne postoji dvoje ovdje koji bi mi mogli reći da su sa ove govornice čuli iden-tičnu poruku bilo koje večeri. Vi morate čuti ovo što ja govorim kroz to što sami Jeste. Moje riječi moraju biti profiltrirane kroz Vaše predrasude, Vaša sujevjerja i Vaš koncept Sebe. Šta god da Jeste, one moraju kroz to proći, i biti obojene time što Jeste.

Ako ste uznemireni i željeli biste da sam drukčiji od ovoga kakvim se sad činim, onda Vi morate biti to što želite da budem ja. Moramo postati ono što želimo da drugi budu, u suprotnom ih takve nikada nećemo vidjeti.

Vaša svjesnost, moja svjesnost, je jedini pravi temelj svijeta. To je ono što je u Bibliji nazvano Petrom, ne čovjek, već ta savjesnost koja se ne može okrenuti nikome drugom, koja ne može biti polaskana kada Vam ljudi kažu da ste novi Jovan. To je vrlo laskavo, kada Vam kažu da ste novi Jovan Krstitelj, ili slavni prorok Ilija ili Jeremija.

Onda ogluvim svoje uši za ovu vrlo laskavu malenu vijest koju bi mi ljudi saopštili i zapitam se: “Ali, iskreno, ko sam ja?“

Ako mogu odbaciti rođenjem stečena ograničenja i uvjerenje da nisam ništa više od produžetka svog porodičnog stabla i osjetiti u sebi da Ja jesam Hrist, i održati ovu pretpostavku sve dok ne zauzme centralno mjesto i formira uobičajeno središte moje energije, činiću djela koja se pripisuju Isusu. Bez razmišljanja i bez napora, oblikovaću svijet u skladu sa tim savršenstvom koje sam prisvojio i čiji izvor u sebi osjećam.

Kada otvorim oči slijepcu, otpušim uši gluvome, pružim radost tamo gdje žale i ljepotu mjesto pepela, tada — i jedino tada — sam zaista ukorijenio ovu lozu duboko u sebi. To su stvari koje bih automatski radio da sam svje-stan da Jesam Hrist. Rečeno je o ovom prisustvu: On je dokazao da je bio Hrist kroz Njegova djela.

Naša uobičajena stanja izmijenjene svijesti, dok prelazimo iz jednog u drugo stanje, nisu transformacije, jer će svako od njih isto tako brzo pratiti pret-hodno i u obrnutom redosledu; ali kad god naša pretpostavka postane tako snažna da zauvijek istjera iz svijesti svoje rivale, onda taj centralni koncept definiše naš karakter i to jeste transformacija.

Isus, ili prosvijetljeni um, nije vidio ništa nečisto u ženi uhvaćenoj u preljubi. Rekao joj je: “Gdje su oni što te tužahu? Nijedan te ne osudi?

Ona reče: Niko, Gospode. Na to joj Isus reče: Ne osuđujem te ni ja; idi, i ne griješi više.“ (Po Jovanu 8:10,11)

Šta god iznijeli pred ljepotu, ona vidi jedino ljepotu. Isus se toliko poistovije-

“Šta god iznijeli pred ljepo-tu, ona vidi jedino ljepotu.”

Lekcija 4: Ne morate mijenjati nikoga osim Sebe

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

6

tio sa lijepim da je bio potpuno nesposoban da vidi ružno.

Kada Vi i ja zaista postanemo svjesni da smo Hrist, tada ćemo i mi isprav-ljati sparušene ruke i vaskrsavati umrle ljudske nade. Činićemo sve ono što nismo bili u stanju dok smo se osjećali ograničenima sopstvenim porodič-nim stablom. To je odvažan korak, i ne bi ga trebalo činiti olako, jer načiniti ovaj korak — znači umrijeti. Jovan, čovjek od tri dimenzije biva obezglav-ljen, ili gubi svoj trodimenzionalni fokus, da bi Isus, četvorodimenzionalni Ja, mogao življeti.

Svako uvećanje našeg koncepta Sebe uključuje donekle bolno razdvajanje sa duboko ukorijenjenim nasleđenim idejama. Snažni su ligamenti koji nas drže u materici konvencionalnih ograničenja. Sve što ste ranije vjerovali, više ne vjerujete. Sada znate da ne postoji druga moć izvan Vaše svjesnosti. Prema tome, ne možete se okrenuti nikome izvan sebe.

Nemate sluha za ubjeđivanja da bilo šta drugo ima u sebi moć. Znate da je jedina stvarnost Bog, a Bog je Vaša svjesnost. Nema drugog Boga. Dakle, na toj stijeni gradite vječnu crkvu i odvažno pretpostavljate da ste Božansko Biće, samo-začeti jer ste se usudili da prisvojite ono što Vam nije bilo dato u kolijevci, koncept Sebe koji nije formiran u materici Vaše majke, koncept Sebe začet na način koji nije moguć nijednom čovjeku.

Ova priča nam je predivno ispričana u Bibliji, koristeći se dvojicom Avramo-vih sinova: jednim blagoslovenim, Isakom, rođenim na način koji čovjeku nije moguć, i Ismailom, rođenim u ropstvu.

Sara je bila isuviše stara da bi mogla zatrudnjeti, pa je njen suprug Avram pri-šao robinji Agari, i ona zatrudnje sa starcem i rodi mu sina Ismaila. Ismailova ruka je bila protiv svakog čovjeka, i ruka svakog čovjeka protiv Ismaila.

Svaki čovjek rođen od žene rođen je u ropstvu, rođen je u svemu onome što predstavlja njegovo okruženje, bilo ono tron Engleske, Bijela Kuća ili bilo koje drugo slavno mjesto na svijetu. Svako dijete rođeno od žene je personifiko-vano kao ovaj Ismail, Agarin sin.

Ali, usnuo u svakom djetetu boravi blagosloveni Isak, koji je rođen na način nemoguć bilo kom čovjeku, i koji je rođen samo kroz vjeru. Drugo dijete nema zemaljskog oca. Ono je Samo-začeto.

Šta je drugo rođenje? Ja sam odrastao čovjek, ne mogu se vratiti u utrobu moje majke, a ipak se moram po drugi put roditi. “Ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstvo Božije.” (Po Jovanu 3:3)

Ja tiho prisvajam ono što mi ne može dati nijedan čovjek, nijedna žena. Usu-đujem se da pretpostavim da sam Bog. Ovo mora doći iz vjere, mora doći iz obećanja. Onda postajem blagosloven, postajem Isak.

Kako počinjem da činim stvari koje bi moglo učiniti jedino ovo prisustvo, znam da sam se rodio izvan ograničenja koja ima Ismail, i da sam postao naslednik kraljevstva. Ismail nije mogao naslijediti ništa, iako mu je otac bio Avram, ili Bog. Ismailu nisu oba roditelja bila božanska; mati mu je bila Agara, robinja, i zato nije mogao imati udjela u očevom imetku.

Vi ste Avram i Sara, i u Vašoj svijesti postoji jedan koji čeka da bude prepoznat i priznat. U Starom Zavjetu zovu ga Isak, u Novom Zavjetu Isus, i on je rođen bez pomoći od strane ljudi.

Nema čovjeka koji Vam može reći da ste Isus Hrist, niko Vas ne može ubijediti da ste Bog. Vi se morate igrati sa tom idejom i pitati se kakav bi osjećaj bio da ste Bog.

“Svako uvećanje našeg koncepta Sebe uključuje

donekle bolno razdvajanje sa duboko ukorijenjenim

nasleđenim idejama.”

Nevil Gogard - Klasični Nevil

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

7

Nije moguće jasno pojmiti porijeklo svih pojava, osim da je svjesnost u sve-mu i da je sve svjesnost. Ništa ne može nastati od čovjeka što nije potencio-nalni dio njegove ličnosti. Ideal kom služimo i koji se nadamo da ćemo dostići nikada se ne bi mogao iz nas razviti da nije potencionalni dio naše ličnosti.

Dozvolite mi sada da prepričam i naglasim jedno moje iskustvo koje sam objavio prije dvije godine pod naslovom “Potraga“. Mislim da će Vam pomo-ći da shvatite ovaj zakon svjesnosti, i pokazati Vam da ne morate mijenjati nikoga osim sebe, jer Vam je nemoguće da vidite išta osim sadržaja sopstve-ne svijesti.

Tokom jednog mirnog perioda na moru, meditirao sam o “savršenom stanju“ i pitao se kako bi bilo kada bih čistim očima gledao nepravdu, kada bi mi sve stvari izgledale čistima i kada u meni ne bi bilo osude. Kako sam utonuo u ovo oduševljeno razmišljanje, shvatih da sam uzdignut iznad mračnog kra-ljevstva čula. Toliko je snažno bilo to osjećanje da sam imao utisak da sam biće od vatre u tijelu od vazduha. Glasovi, kao iz nebeskog hora, uz isticanje onih koji su pobijedili u sukobu sa smrću, su pjevali: “Uzdignut je — Uzdignut je“ i ja sam intuitivno znao da misle na mene.

Potom kao da sam hodao u mraku. Uskoro sam ugledao prizor koji bi mogao predstavljati drevni bazen u Vitezdi, jer je na tom mjestu bilo mnoštvo nemoćnih — slijepih, hromih, sušičavih — koji su čekali, ne na tradicionalno ustalasavanje vode, već mene.

Kako sam prišao bliže, bez ijedne misli ili napora sa moje strane, svi su oni, jedan za drugim, bili preoblikovani kao rukom Čarobnjaka Ljepote. Oči, ruke, stopala — sve što je falilo — nastajalo je iz nekog nevidljivog rezervoara i oblikovalo okruženje u skladu sa savršenstvom čiji sam izvor u sebi osjećao. Kada su svi načinjeni savršenima, hor je trijumfalno uzviknuo: “Svršeno je“.

Znam da je ova vizija bila rezultat moje intezivne meditacije o ideji savršen-stva, jer se moje meditacije uvijek sjedine sa kontempliranim stanjem. Toliko sam zaronio u tu ideju, da sam na neko vrijeme postao ono o čemu sam kontemplirao, i plemenita svrha sa kojom sam se na trenutak poistovjetio je privukla društvo plemenitih stvari i oblikovala viziju u skladu sa mojom unutrašnjom prirodom.

Ideal sa kojim smo ujedinjeni koristi asocijacije ideja da bi probudio hiljade stanja i kreirao dramu u skladu sa središnjom idejom. (U originalu: “The ideal with which we are united works by association of ideas to awaken a thousand moods to create a drama in keeping with the central idea.“ Prim. prev.)

Moja mistična iskustva su me uvjerila da nema drugog načina ostvarivanja savršenstva koje tražimo osim sopstvenom transformacijom. Čim uspijemo transformisati sebe, svijet će se magično istopiti pred našim očima i preobli-kovati se u skladu sa onim što naša transformacija potvrđuje.

Oblikujemo svijet koji nas okružuje intezitetom naše imaginacije i osjećanja, i osvjetljavamo ili pomračujemo sopstvene živote mišljenjem koje imamo o sebi. Ništa nam nije važnije od našeg shvatanja sebe samih, a ovo je pogoto-vo tačno za koncept o dubljem, dimenzionalno većem Čovjeku unutar nas.

Oni koji nam pomažu ili nas ometaju su, bili oni toga svjesni ili ne, sluge zako-na koji oblikuje vanjske okolnosti u skladu sa unutrašnjom prirodom. Naše shvatanje Sebe je ono što nas oslobađa ili zarobljava, mada može koristiti fizička sredstva da postigne svoj cilj.

Budući da život oblikuje spoljašnji svijet kao odraz unutrašnjeg stanja naših umova, ne postoji drugi način ostvarenja spoljašnjeg savršenstva za kojim

“Oblikujemo svijet koji nas okružuje intezite-tom naše imaginacije i osjećanja, i osvjetljavamo ili pomračujemo sopstvene živote mišljenjem koje imamo o sebi.”

Lekcija 4: Ne morate mijenjati nikoga osim Sebe

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

8

tragamo, osim sopstvene transformacije. Pomoć neće doći spolja: brda ka kojima upiremo pogled su brda unutrašnjeg pejzaža.

Stoga se moramo okrenuti sopstvenoj svjesnosti kao jedinoj realnosti, jedi-noj osnovi putem koje mogu biti objašnjene sve druge pojave. Možemo se u potpunosti pouzdati u pravednost ovog zakona, da će nam dati jedino ono što je dio nas samih.

Pokušati mijenjati spoljašnji svijet prije nego smo promijenili sopstveni kon-cept Sebe, znači boriti se protiv prirodnog poretka stvari. Ne može doći do promjene vani sve dok se ne dogodi promjena unutra.

Kako unutra, tako spolja.

Ne zagovaram filozofsku ravnodušnost kada predlažem da bismo trebali zamisliti sebe kao da već Jesmo ono što želimo biti, življeti u mentalnom sta-nju veličine, prije nego koristiti fizička sredstva i argumente da bismo donijeli željene promjene.

Sve što učinimo, ako nije propraćeno odgovarajućom izmjenom svijesti, je ništa više od beskorisnog preuređenja površine. Koliko god teglili ili se borili, ne možemo primiti više od onoga što konceptom Sebe tvrdimo da nam pri-pada. Protestovati protiv bilo čega što nam se dogodi znači protestovati pro-tiv samog zakona našeg bića i našeg vlasništva nad sopstvenom sudbinom.

Okolnosti mog života su isuviše vezane za moj koncept Sebe da ne bi bile oblikovane mojim duhom iz nekog dimenzionalno većeg skladišta mog bića. Ako tokom ovih događaja doživim nešto bolno, trebao bih uzrok tome potra-žiti u sebi, jer budem bacan tamo i ovamo i primoran da živim u svijetu koji je u skladu sa mojim konceptom Sebe.

Kada bismo postali emocionalno angažovani u vezi naših ideja kao što posta-jemo u vezi onoga što nam se ne dopada, uspeli bismo se na ravan našeg ideala istom lakoćom kojom se sada spuštamo na nivo naših mržnji.

Ljubav i mržnja imaju magičnu transformacionu moć, i mi njihovim upražnja-vanjem postajemo slični onome o čemu kontempliramo. Snagom mržnje stvaramo u sebi karakter koji zamišljamo u našim neprijateljima. Pojave (u originalu stoji “Qualities“, prim. prev.) umiru zbog nedostatka pažnje, zato se loša stanja najbolje iskorjenjuju zamišljanjem “ljepote umjesto pepela, rado-sti umjesto tuge“, prije nego direktnim napadima na stanje kog želimo da se oslobodimo.

Što je god ljupko i na dobrom glasu, mislite o tim stvarima, jer postajemo ono o čemu mislimo.

Ne postoji ništa što treba mijenjati osim našeg koncepta Sebe. Onoga trena kada uspijemo promijeniti sebe, naš svijet će iščeznuti i preoblikovati se u skladu sa onim što naša promjena utvrđuje.

Ja sam, spustivši se u svijesti, prouzrokovao nesavršenosti koje vidim. U Božanskoj kući ništa ne može biti izgubljeno. Ne možemo izgubiti ništa, osim ako se spustimo u svijesti sa nivoa na kom ta stvar prirodno postoji.

“A sada, Oče, proslavi ti mene — Sobom — slavom koju sam imao kod tebe prije no što je svijet nastao.“ (Po Jovanu 17:5)

Kako se uzdižem u svojoj svjesnosti, moć i slava koji su nekada bili moji mi se vraćaju i ja ću reći “Svrših djelo koje si mi dao da učinim.“ Djelo koje treba da učinimo je povratak iz tog pada u svjesnosti, sa nivoa u kom sam vjerovao da sam sin čovjeka, u sferu u kojoj znam da sam jedno sa svojim Ocem, a moj

“Koliko god teglili ili se borili, ne možemo primiti više od onoga što koncep-tom Sebe tvrdimo da nam

pripada.”

Nevil Gogard - Klasični Nevil

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

9

Otac je Bog.

Znam, izvan svake sumnje, da čovjek ne mora uraditi ništa osim da promijeni sopstveni koncept Sebe, da pretpostavi veličinu i održi tu pretpostavku. Ako budemo hodali kao da već Jesmo ideal kom služimo, uzdići ćemo se na nivo naše pretpostavke, i otkriti da je svijet u harmoniji sa našom pretpostavkom. Nećemo morati ni prstom maći da bismo to sve ostvarili, jer je već stvarno. Uvijek je već stvarno.

Vi i ja smo se spustili u svjesnosti do nivoa na kom se sada nalazimo i vidimo nesavršenost jer smo se spustili! Kada se počnemo uzdizati, dok smo još uvi-jek u ovom trodimenzionalnom svijetu, otkrivamo da se krećemo u potpuno drukčijem okruženju, imamo potpuno drukčiji krug prijatelja i jedan potpuno drugačiji svijet, a opet i dalje živimo ovdje. Shvatamo veliku misteriju izjave: “Ja sam na svijetu, ali ne od njega.“

Umjesto da mijenjaju stvari, ja bih svima preporučio da se poistovjete sa ide-alom koji kontempliraju. Kakav bi osjećaj bio da imate dva čista oka kojima posmatrate nepravdu, da Vam je sve čisto i da u sebi nemate osude? Kontem-plirajte idealno stanje i poistovjetite se s njim, i uzdići ćete se do sfere gdje Vi kao Hrist imate prirodan život.

Još uvijek ste u onom stanju u kom ste bili prije nastanka svijeta. Jedina stvar koja je posrnula je Vaš koncept Sebe. Vidite slomljene djelove koji nisu zaista slomljeni. Vidite ih iskrivljenim vidom, kao da ste u jednoj od onih čudnih zabavnih galerija u kojima čovjek hoda ispred ogledala i u njemu bude izdu-žen, a opet — to je isti čovjek. Ili, pogleda u drugo ogledalo i bude ogroman i debeo. Ove stvari se danas mogu vidjeti zato što je čovjek to što jeste.

Igrajte se idejom savršenstva. Ne tražite ničiju pomoć, već učinite molitvu iz 17. poglavlja Jevanđelja po Jovanu svojom molitvom. Prisvojite stanje u kom ste bili prije nego je svijet nastao.

Shvatite istinitost izjave: “Niko nije propao osim sina propasti“. Ništa nije izgu-bljeno u čitavoj mojoj svetoj planini. Jedino što gubite je vjera u gubitak ili sin propasti.

“Zbog njih posvećujem samoga sebe, da bi i oni mogli biti posvećeni isti-nom.“ (Po Jovanu 17:19)

Ne morate mijenjati nikoga osim Sebe. Sve što trebate uraditi da biste učinili muškarce i žene ovoga svijeta svetima, je da se sami posvetite. Nesposobni ste da vidite išta neljupko kada unutar sopstvenog uma uspostavite činjeni-cu da ste Vi ljupki.

Mnogo je bolje imati ovo znanje, nego bilo koje drugo znanje na svijetu. Ono zahtijeva hrabrost, bezgraničnu hrabrost, jer će mnogi večeras, nakon što su čuli ovu istinu, i dalje biti skloni da krive druge za stanje u kom žive. Čovjeku je jako teško da se okrene samome sebi, svojoj svjesnosti kao jedinoj stvar-nosti. Čujte ove riječi:

“Niko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla.“ (Po Jovanu 6:44)

“Ja i Otac jedno smo.“ (Po Jovanu 10:30)

“Ne može čovjek ništa primiti, osim ako mu nije dano s neba.“ (Po Jovanu 3:27)

“Zato me Otac ljubi, jer ja život svoj polažem, da bih ga opet uzeo.

Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem.” (Po Jovanu

“Jedina stvar koja je posr-nula je Vaš koncept Sebe. Vidite slomljene djelove koji nisu zaista slomljeni.”

Lekcija 4: Ne morate mijenjati nikoga osim Sebe

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

10

10:17,18)

“Niste vi izabrali mene, nego sam ja vas izabrao.“ (Po Jovanu 15:16) Moj kon-cept Sebe oblikuje svijet u skladu sa sobom i privlači ljude da mi konstantno svojim ponašanjem govore ko sam ja.

Najvažnija stvar na ovome svijetu je Vaš koncept Sebe. Kada Vam se ne dopa-da okruženje, životne okolnosti i ponašanje ljudi, zapitajte se: “Ko sam ja?“ Odgovor na to pitanje je uzrok onoga što Vam se ne dopada.

Ako sami sebe ne osuđujete, neće se naći čovjek u Vašem svijetu koji će Vas osuditi. Ako živite sa svješnošću Vašeg ideala, nećete vidjeti ništa što bi tre-balo osuditi. “Čistima su sve stvari čiste.“

Sada bih utrošio malo vremena pojašnjavajući što je više moguće šta ja lično radim kada se molim, šta ja radim kada želim da unesem promjene u svoj svijet. Vidjećete da je interesantno, i vidjećete da funkcioniše. Niko ovdje mi ne može reći da nije u stanju da učini isto. Toliko je jednostavno, da svi mogu da urade isto. Mi smo ono što zamišljamo da Jesmo.

Ova tehnika nije teška za upražnjavanje, ali morate osjećati želju za time. Ne možemo joj pristupiti sa stavom: “Što da ne, isprobaću je...“ Morate željeti i htjeti ovo da uradite, jer je želja pokretač akcije.

Želja je pokretač svake akcije. Dakle, šta je to što želim? Moram definisati svoj cilj. Na primjer, pretpostavimo da sada želim da budem negdje drugdje. Baš ovoga trena, zaista želim biti negdje drugdje. Ne moram izići kroz vrata, ne moram sjesti, ne moram učiniti ništa osim stajati baš tu gdje jesam zatvore-nih očiju i pretpostaviti da zaista stojim tamo gdje želim da budem. Zatim ostajem u tom stanju sve dok ne poprimi osjećaj stvarnosti. Da sam sada negdje drugdje, ne bih mogao vidjeti svijet kao što ga vidim sa ove tačke. Svi-jet se mijenja u odnosu na mene, kako ja mijenjam svoj položaj u prostoru.

Dakle, stojim baš ovdje, zatvorim oči i zamislim da gledam ono što bih vidio da sam tamo gdje želim biti. Ostajem u tom stanju sve dok ga ne osjetim kao stvarno. Ne mogu dotaći zidove ove prostorije odavde, ali kada zatvorite oči i umirite se, možete zamisliti i osjetiti kako ih dodirujete. Možete stajatu tu gdje jeste i zamisliti da polažete ruku na onaj zid. Da biste dokazali da zaista jeste položili ruku na njega, pređite rukom ka gore i osjetite teksturu drveta. Možete zamisliti da to činite ne ustajući sa stolice. Možete to učiniti, i zaista ćete ga osjetiti ako se dovoljno umirite i pokrenete svoja čula.

Stojim tu gdje jesam i dopuštam svijetu koji želim da vidim i u kom želim fizički da se obretem, da se pojavi preda mnom, kao da sam tamo sada. Dru-gim riječima, donosim “negdje drugdje“ ovdje, pretpostavljajući da sam već tamo.

Da li je to jasno? Dopuštam mu da se pojavi, ne tjeram ga da se pojavi. Prosto zamislim da sam tamo i onda dopustim da se to dogodi.

Ako želim nečije prisustvo, zamišljam da je ovdje i dodirujem tu osobu. Svu-da kroz Bibliju nailazim na ovakve sugestije: “Spustio je ruku svoju na njega. Dotakao ga je.“

Ako želite nekoga da utješite, koja je automatska reakcija? Da položite svoju ruku na tu osobu, tome ne možete odoljeti. Srijećete prijatelja, i ruka se auto-matski ispruža — ili da se rukujete, ili da je spustite na njegovo rame.

Pretpostavimo da se sada sretnete sa prijateljem kog niste vidjeli čitavu godi-nu, a to je prijatelj koji Vam je jako drag. Šta biste uradili? Zagrlili biste ga, zar ne? Ili biste položili svoju ruku na njega.

“Najvažnija stvar na ovome svijetu je Vaš

koncept Sebe.”

Nevil Gogard - Klasični Nevil

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

11

U svojoj imaginaciji ga približite dovoljno da možete spustiti ruku na njega i osjetiti da je potpuno stvaran. Ograničite čin samo na to. Zapanjiće Vas ono što će se desiti. Od tog trenutka, stvari su u pokretu. Vaše dimenzionalno veće Ja podstaći će, u svima, ideje i akcije neophodne da vas dovedu u fizički kontakt. Tako to funkcioniše.

Svakoga dana ja sebe dovedem u dremljivo stanje; to je vrlo prosta stvar. Ali navika je čudna stvar u ljudskom svijetu. Nije zakon, ali navika djeluje kao da je najprinudniji zakon na svijetu. Mo smo robovi navike.

Ako odvojite određeni period svakoga dana tokom koga ćete se dovesti u dremljivo stanje, recimo u tri sata popodne, znate li da ćete se svakoga dana u tom trenutku osjetiti pospano? Isprobajte ovo tokom jedne nedjelje i pro-vjerite da li sam u pravu.

Sjednite, sa ciljem izazivanja stanja sličnog snu, kao da ste jako pospani, ali ne idite predaleko sa pospanošću, samo koliko je dovoljno da se opustite i zadržite kontrolu nad svojim mislima. Isprobajte ovo tokom jedne sedmice, i svakoga dana u taj čas, bez obzira šta da radite, jedva da ćete biti u stanju da držite oči otvorene. Ako znate kada ćete tokom dana biti slobodni, možete taj period odvojiti. Ne peporučujem da ovo radite olako, jer ćete biti jako, jako pospani, a možda to ne želite.

Imam još jedan način na koji se molim. U ovom slučaju uvijek sjednem i pro-nađem najudobniju fotelju koju čovjek može zamisliti, ili legnem na leđa, na nečemu ravnom, i potpuno se opustim. Neka Vam bude udobno. Ne smijete biti ni u kakvom položaju koji nije ugodan Vašem tijelu. Uvijek se postavite u položaj u kom osjećate najveću lagodnost. To je prva faza.

Početak molitve je kada znate šta želite. Zatim, morate u umu konstruisati jedan jedinstveni maleni događaj koji implicira da ste ostvarili svoju želju. Ja uvijek dopuštam svom umu da luta, da pređe preko mnoštva događaja koji bi mogli uslediti nakon uslišenja molitve i izdvojim jedan koji će najvje-rovatnije pratiti ispunjenje moje želje. Jedna jednostavna mala stvar, poput rukovanja, zagrljaja, primanja pisma, pisanja čeka, ili bilo šta drugo što bi impliciralo ispunjenje Vaše želje.

Nakon što ste se opredijelili za čin koji implicira da je Vaša želja ostvarena, sjednite u svoju finu udobnu fotelju ili lezite na leđa i zatvorite oči, iz pro-stog razloga što će Vam to pomoći da se dovedete u stanje koje se graniči sa snom.

Onoga časa kada osjetite ovo divno pospano stanje, ili osjećaj mirne pribra-nosti, u kom osjećate — mogao bih se pomjeriti da želim, ali ja to ne želim, mogao bih otvoriti oči ako bih to želio, ali ne želim. Kada steknete takav osje-ćaj, možete biti sigurni da ste u savršenom stanju za uspješnu molitvu.

U ovom stanju, možete lako dodirnuti bilo šta na ovom svijetu. Izaberite jed-nostavnu malenu ograničenu akciju koja implicira ispunjenje Vaše molitve i osjetite je ili je odglumite. Šta god ona bila, uđite u akciju kao da ste glumac u toj ulozi. Ne zavaljujete se i posmatrate sebe kako učestvujete u događaju. Izvedite taj čin.

Imobilisanoga tijela zamislite da veće Vi izlazi iz Vašeg tijela i da zaista izvo-dite zamišljeni čin. Ako ste planirali da hodate, zamislite da hodate. Nemojte posmatrati sebe kako hodate, osjetite da hodate.

Ako ćete se peti stepenicama, osjetite da se penjete stepenicama. Nemoj-te zamišljati sebe kako to radite, osjetite da se zaista penjete. Ako ćete se rukovati sa nekim, nemojte vizualizovati sebe kako se rukujete, zamislite da

“Uđite u akciju kao da ste glumac u toj ulozi. Ne zavaljujete se i posmatrate sebe kako učestvujete u događaju. Izvedite taj čin.”

Lekcija 4: Ne morate mijenjati nikoga osim Sebe

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

12

prijatelj stoji pred Vama i rukujte se s njim. Ali, neka Vaše fizičko tijelo ostane nepokretno i zamislite da se Vaša veća ruka, koja je Vaša zamišljena ruka, rukuje s njegovom.

Sve što trebate da uradite je da zamislite kako izvodite taj čin. Izmješteni ste u vremenu i to što radite, što izgleda kao kontrolisano sanjarenje, je stvarni čin u većoj dimenziji Vašeg postojanja. Zaista se susrećete sa nekim događajem četvorodimenzionalno prije nego što ga iskusite ovdje u trodimenzionalnom prostoru, i ne morate ni prstom maći da se on realizuje.

Treći način na koji se molim je da prosto osjećam zahvalnost. Ako nešto želim, za sebe ili za nekog drugog, imobilišem fizičko tijelo, zatim se dove-dem u stanje slično snu i u tom stanju se samo osjećam srećno, zahvalno, što implicira osvarenje onoga što želim. Zauzimam osjećanje ispunjene želje i kada zaspim um mi je preplavljen ovom jedinstvenom senzacijom. Ništa ne činim da bi se ovo ostvarilo, pošto je već stvarno. Moje osjećanje da je želja ispunjena implicira da je sa tim završeno.

Vi možete koristiti sve ove tehnike i prilagoditi ih svom temperamentu. Ali moram naglasiti neophodnost ulaska u stanje slično snu, u kom postajete usredsređeni bez napora.

Samo jedna senzacija dominira umom, ako se uspješno molite.

Kakav bi osjećaj bio, sada, da Jesam ono što želim da budem? Kada znam kako bih se osjećao, zatvorim oči i uronim u tu senzaciju i onda moje dimen-zionalno veće Ja kreira niz događaja koji će me odvesti iz ovog sadašnjeg tre-nutka do ispunjenja mog dojma. To je sve što trebate uraditi. Ali ljudi imaju naviku umanjivanja važnosti jednostavnih stvari.

Mi smo robovi navike i sporo učimo da odbacimo ranije koncepte, već ono po čemu smo ranije življeli i dalje na neki način utiče na naše ponašanje. Evo priče iz Biblije koja ilustruje šta želim da kažem.

Rečeno nam je da je Isus rekao svojim učenicima da odu na raskršće i da će tamo naći magare, mlado magare koje čovjek još nije jahao. Da mu dovedu magare i ako bi ih neko pitao: “Što odvodite ovo magare?“, da mu kažu: “Tre-ba Gospodu“.

Oni su otišli do raskrsnice i pronašli magare, baš kao što im je bilo rečeno. Doveli su još nejahano magare Isusu i on je na njemu trijumfalno ujahao u Jerusalim.

Priča nema nikakve veze sa čovjekom koji jaše magarence. Isus iz priče ste Vi. Magare je način mišljenja i raspoloženje (u originalu: “mood“, prim. prev.) koje ćete usvojiti. To je životinja koju još niste jahali. Kakav bi osjećaj bio kada biste ostvarili svoju želju? Novo osjećanje, kao i mlado magarence, je jako teško jahati, osim ako ga ne jašete disciplinovanog uma. Ako ne ostanem vjeran ovom raspoloženju i načinu razmišljanja, mlado magare će me zbaciti. Svaki put kada postanete svjesni da niste vjerni novom načinu razmišljanja i raspoloženju, zbačeni ste sa magareta.

Disciplinujte svoju um kako biste mogli ostati vjerni plemenitom raspolože-nju i ujahati na njemu u Jerusalim, koji je ispunjenje, ili grad mira.

Ova priča prethodi priči o Pashi. Kako bismo prešli iz sadašnjeg stanja u naše idealno stanje, moramo pretpostaviti da već Jesmo ono što želimo biti i ostati vjerni toj pretpostavci, jer moramo održavati čvrstu volju ako želimo hodati sa velikanima (u originalu: “We must keep a high mood if we would walk with the highest“, prim. prev).

“Treći način na koji se molim je da prosto osjećam

zahvalnost.”

Nevil Gogard - Klasični Nevil

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

13

Čvrst mentalni stav, osjećanje da je sve već završeno, će učiniti da tako i bude. Ako hodam kao da je tako, ali ipak s vremena na vrijeme provjerim da li zaista jeste, ispadam iz raspoloženja, ili padam sa magareta.

Kada bih suspendovao rezonovanje, kao što je Petar učinio, mogao bih hoda-ti po vodi. Petar počinje da hoda po vodi, ali se onda okreće svom razumu i počinje da tone. Glas kaže: “Gledaj gore, Petre“. Petar pogleda gore, ponovo se uzdiže i nastavlja da hoda po vodi.

Umjesto da gledate ka dolje, da provjerite da li će to nešto zaista postati činjenica, Vi prosto znajte da je to već tako, zadržite to stanje uma i ujahaćete u Jerusalim na neukroćenom magaretu. Svi mi moramo naučiti da jašemo tu životinju pravo do Jerusalima, bez ičije pomoći. Ne treba Vam niko da Vam pomaže.

Čudno je to što, ako održimo čvrstu volju i dobro raspoloženje i ne padnemo, drugi ublažavaju udarce. Prostiru palmino lišće preda me, kako bi mi olakšali putovanje. Ne moram brinuti. Potresi će biti ublaženi kako se budem približa-vao ispunjenju svoje želje. Moja čvrsta volja i dobro raspoloženje pobuđuju u drugima ideje i akcije koje naginju ka otjelovljenju mog mentalnog stanja. Ako budete hodali u vjernosti svom mentalnom stavu, nećete naići na pro-tivljenje, niti na konkurenciju.

Ispit učitelju, ili učenju, nalazi se u vjeri učenika. Ja odlazim odavde u nedje-lju. Ostanite vjerni ovim uputstvima. Ako budete tražili uzroke izvan čovječije svjesnosti, onda vas nisam ubijedio u stvarnost svjesnosti.

Ako budete tražili opravdanja za neuspjeh, uvijek ćete ih pronaći, pronaći ćete to za čim tragate. Ako budete tražili izgovor za neuspjeh, pronaći ćete ga u zvijezdama, u brojevima, šoljici čaja, skoro svuda. Izgovora tu neće biti, ali Vi ćete ga pronaći kako biste opravdali svoj neuspjeh.

Uspješni poslovni ljudi i žene znaju da ovaj zakon funkcioniše. Nećete to vidjeti na sjedeljkama na kojima se ogovara, već u hrabrim srcima.

Čovjekovo vječno putovanje ima jednu svrhu: otkrovenje Oca. On dolazi na svijet da bi Oca učinio vidljivim. A njegov Otac postaje vidljiv kroz svie ljupke stvari na ovom svijetu. Sve što je ljupko i na dobrom glasu, na tome jašite, i ne trošite vrijeme na neljupke pojave ovoga svijeta, šta god one bile.

Ostanite vjerni znanju je Vaša svjesnost, Vaše JAstvo, Vaša svjesnost da ste svjesni, jedina realnost. To je temelj na kome sve druge pojave mogu biti objašnjene. Nema drugog objašnjenja. Ja ne znam ni za jednu drugu jasnu koncepciju porijekla svih pojava, osim da je svjesnost sve i da je sve svje-snost.

To za čim tragate je već u Vama smješteno. Da nije već u Vama, vječnost ga ne bi mogla stvoriti. Nijedno vremensko razdoblje ne bi moglo biti toliko dugo da bi evolucijom stvorilo ono što je već u Vama stvoreno.

Jednostavno mu dopustite da se dogodi, da dođe u postojanje, pretpo-stavljajući da je već vidljivo u Vašem svijetu, i ostajući vjerni toj pretpostavi. Postaće činjenica. Hoće. Vaš Otac ima bezbroj načina za realizaciju Vaše pret-postavke. Učvrstite ovo u svom umu i zapamtite zauvijek: “Pretpostavka, iako netačna, ako je se budemo držali, će postati činjenica.“

Vi i Vaš Otac ste jedno, a Vaš Otac je sve što je ikada bilo, što jeste i što će ikada biti. Prema tome, Vi već Jeste to za čim tragate, ono ne može biti nikada toliko udaljeno ni da bi bilo blizu, jer blizina podrazumijeva razdvojenost.

Slavni Paskal je rekao: “Nikada me ne biste tražili da me već niste pronaš-

“Pretpostavka, iako netačna, ako je se budemo držali, će postati činjenica.”

Lekcija 4: Ne morate mijenjati nikoga osim Sebe

ww

w.n

evil

nas

rpsk

om

.co

.cc

14

li.“ Već imate ono što sada želite, i tragate za time samo zato što ste ga već pronašli. Pronašli ste ga u formi želje. Ono je isto toliko stvarno u formi želje koliko će biti stvarno za naše tjelesne organe.

Vi već Jeste ono želite biti, i ne morate mijenjati nikoga osim Sebe da biste to i izrazili.

A sada utonimo u tišinu...

Zabranjena je prodaja i/ili izdavanje ovog materijala

u svrhu sticanja profita. Sva prava nad prevodom teksta

zadržava prevodilac.

Za detalje posjetite sajt ili kontaktirajte prevodioca na

ccele[at]t-com.me © 2011