1

Sarajevo, mart 2013.

Policy Paper

CENTAR ZA SIGURNOSNE STUDIJE Autor: Jasmin Hasi, istraiva

Krivino djelo korupcije: Slabosti i

nedoreenosti postojeih zakonskih

rjeenja na nivou Bosne i Hercegovine

2

Uvod

Krivina djela korupcije1 se tretiraju kao jedan od najozbiljnijih i najuestalijih delikata u

modernom drutvu. Korupcija ostavlja ozbiljne posljedice u drutvu i ekonomiji, te moe

imati negativan efekat po legitimnost dravne vlasti (Seligson, 2006).

Kao aktualna i sveprisutna globalna pojava, korupcija je jedan od osnovnih oblika udara na

slubene dunosti. Ona je usko povezana sa organiziranim kriminalom, te se esto vee za

ilegalne finansijske transakcije povodom krijumarenja droga, ljudi, oruja, nuklearnog

materijala, ekoloki opasnih otpada i dr.; o ovome svjedoe brojna istraivanja i naune

studije.

Osim toga, korupcija se moe javiti kao rezultat djelovanja vie razliitih faktora. Prvi je

monopolizirajui uinak trita kapitala, odnosno kada se kod dravnih institucija pojavi

interes da odreene usluge obavlja samo ogranieni broj privatnih subjekata. Drugi je iroka

diskrecija u rukama pojedinaca ili rukovodeih slubenika u razliitim institucijama i

organizacijama. Trei je nedostatak transparentnosti, dok je etvrti asimetrija pravnog,

upravnog, privrednog i politikog sistema u zemlji. Stoga je u svakoj analizi korupcije

neophodno uzeti u obzir osnovne indikatore za njeno praenje i suzbijanje.

Socijalni trokovi korupcije ukljuuju neefikasnost sistema naplate dravnih taksi,

neravnomjernu raspodjelu javnog budeta, te postepeno uruavanje pravnog sistema.

Openito, negativni uticaj korupcije se ogleda u smanjenju investicija i usporenom

privrednom rastu zemlje. U uem smislu, korupciju je mogue posmatrati kao: radnje male

administrativne korupcije, tj. podmiivanje slubenika i odgovornih lica, zloupotrebu ovlasti,

zloupotrebu javnih sredstava, tj. pronevjeru javnih fondova, neekonomino koritenje javnih

sredstava, zloupotrebu slubenog ovlatenja u dodjeli ugovora o javnoj nabavi, nepotizam i

dr. Korupcija u irem smislu se najee manifestira u vidu klijentelizma, nepotizama i

prodaje pozicija.

1 Korupcija: Definicija Svjetske banke: "Zloupotreba javnih ovlasti za privatnu korist"; Definicija Transparency

International-a: "Zloupotreba javnih dunosti za ostvarivanje privatne koristi"; Definicija Ujedinjenih naroda

(UN IX Kongres u Kairu, 1995. godine): "podmiivanje ili drugi oblik ponaanja prema osobama kojima su

povjerene javne dunosti, a koje kre dato im povjerenje u nastojanju ostvarivanja nezasluene koristi bilo koje

vrste za sebe ili za druga lica".

3

Istraivanja provedena u vie desetina zemalja pokazuju da je korupcija usko povezana sa

malim stepenom investicija, produktivnosti u privrednom sektoru, te izuzetno niskim

ekonomskim rastom (Mauro 1995 i Wei 2000). U zemljama sa visokim stepenom korupcije,

vlade su inklinirane ulagati manje u obrazovni sistem, u kreiranje mehanizama nadzora javne

potronje, te u zatitu okolia i ivotne sredine (Esty i Porter 2002, Tanzi i Davoodi 2002).

Socijalni uzroci devijantnog koruptivnog ponaanja mogu se temeljiti na razlikama u

socijalnoj strukturi, te na faktorima koji su povezani s promjenama normativnih sistema u

drutvu; faktori koji produciraju ili podstiu devijantno ponaanje mogu biti socijalni ili

politiki sukobi, te razliite drutvene grupe koje podravaju krenje drutvenih normi i

zakona. Ozbiljnost odstupanja od normalnog, drutveno prihvatljivog ponaanja, upuuje na

neophodnost konstantne i cjelovite procjene stepena devijantnosti od postavljenih normi.

Socijalna kontrola korupcije se javlja kroz nekoliko osnovnih funkcija: preventivno

djelovanje, mjere generalne prevencije (zastraivanje izvrenjem kazne, te posebno

zastraivanje), rehabilitacija, represija, te stabilizacija. Sistem kontrole i detektiranja korupcije

je jo uvijek nedovoljno razvijen u odnosu na tete i druge posljedice koje ista proizvodi.

Izuzetno sofisticirane metode djelovanja i postojanje obostranog interesa lica koja se nalaze u

ilegalnom koruptivnom odnosu, najee slubenih i odgovornih lica (kao primalaca mita), te

stranaka (kao davalaca mita) znatno oteavaju, odnosno onemoguavaju otkrivanje,

procesuiranje i sankcioniranje ovog delikta.

Prema Antikorupcijskom indeksu (u sektoru odbrane) koji je raen za 82 zemlje, Bosna i

Hercegovina je ocijenjena sa oznakom ''D'', koja podrazumijeva visok rizik i nedovoljne

napore vlasti za sprjeavanje korupcije. Prema Indeksu percepcije korupcije za 2011. godinu,

sainjenog od strane Transparency International-a, na listi od 182 zemlje obuhvaene

istraivanjem, Bosna i Hercegovina, zajedno sa Trinidadom i Tobagom, Liberijom, te

Zambijom, zauzima 91-94. mjesto (sa indeksom 3.2.) Ovaj podatak upuuje na zakljuak da u

BiH nije ostvaren dovoljan napredak u borbi protiv korupcije, te da je naa zemlja i dalje

(zajedno sa UNMIK Kosovom) najloije pozicionirana u regionu i u Evropi.2

2Vidjeti Transparency International, Corruption Perceptions Index 2011,

dostupno na www.cpi.transparency.org/cpi2011/

http://www.cpi.transparency.org/cpi2011/

4

Prema izvjetaju Transparency International BIH vezanom za statistike rada pravosua (za

2009. i 2010. godinu), procesuiranje krivinog djela korupcije u BiH je takoer na niskom

nivou3. Ovakvi rezultati rada pravosudnih organa su zabrinjavajui, naroito uzimajui u obzir

da graani BiH percipiraju pravosue kao jedan od najkorumpiranijih sektora u drutvu, sa

prosjenom ocjenom 3.5 na skali od 5.00.4 Glavni izazov i dalje, predstavlja efikasno

provoenje zakona, to su potvrdili i nalazi relevantnih domaih i meunarodnih istraivanja.

TI BiH zakljuuje da je antikorupcioni sistem neophodno dograivati sa aspekta

transparentnosti, efikasnosti i integriteta.5

Normativne manjkavosti, nejasnoe i nepreciznosti u odredbama postojeih zakona koji se

odnose na krivina djela korupcije, doprinose irenju ove pojave u BiH drutvu. Na temelju

prethodnog, dovodi se u pitanje i adekvatnost mjera prevencije i sankcija u odnosu na stepen

povrede drutvenih normi, njihovu djelotvornost u odnosu na odvraajui uinak usmjeren

prema pojedincima koji su prekrili drutvene norme, te drutvenu funkciju kanjavanja u

odnosu na poveanje legitimiteta drutvenih normi koje se nastoje zatiti.

Pregled stanja u Bosni i Hercegovini (prema KZ BiH)

Parlament Bosne i Hercegovine je, na poetku 2002. godine, ratificirao Krivino pravnu

konvenciju o korupciji (ETS 173), te Graansko-pravnu konvenciju o korupciji. Zatim je

ratificirana i Evropska Konvencija o meusobnoj pravnoj pomoi u krivinim/kaznenim

predmetima (potpisana 2004., ratificirana 2005.), UN-ova Konvencija protiv transnacionalnog

organiziranog kriminala (potpisana 2000., ratificirana 2002.), te Konvencija o pranju,

traganju, i oduzimanju imovine steene kriminalom (potpisana 2004., ratificirana 2004.

godine). Formalno ispunjavanje dijela obaveza predvienih meunarodnim aktima od strane

Vlade BIH, uslijedilo je usvajanjem Strategije za borbu protiv korupcije 2009-2014, te

usvajanjem Zakona o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije,

takoer 2009. godine.

3 Vidjeti Transparency International BiH, Procesuiranje korupcije pred sudovima i tuilastvima u BiH 2009-

2010, juli 2011, dostupno na www.ti-bih.org/publikacije. 4 Vidjeti Transparency International, Global Corruption Barometer, dostupno na

www.transparency.org/policy_research/surveys_indices/gcb/2010 5 U izjavi g. Seada Liska, direktora Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH,

se navodi kako problemi s kojima se suoavala Agencija od poetka svog osnivanja, su nastavili pratiti njen rad i

poetkom 2012 godine. Ovo se, prije svega, odnosi na nedostatak finansijskih i ljudskih resursa.

http://ljudskaprava.ba/korupcija-u-bih-analiza-stanja-11/Korupcija%20u%20Bosni%20i%20Hercegovini-analiza%20prakse%20final%201.docxhttp://www.transparency.org/policy_research/surveys_indices/gcb/2010

5

Tokom 2009. godine donesen je i Zakon o meunarodnoj pravnoj pomoi u krivinim

stvarima, kojim su propisani opti i posebni instituti meunarodne pravne pomoi.6 BiH je

takoer, u sklopu implementacije monitoring mehanizma Vijea Evrope od strane Grupe

drava protiv korupcije (GRECO), obavezna uestvovati i uspostavljati jasna pravila o zatiti

lica koja prijavljuju korupciju, u javnom i privatnom sektoru, te primjenjivati mehanizme

revizije i monitoringa odgovornosti, transparentnosti i integriteta u javnoj upravi. Meutim,

BiH jo uvijek nije prihvatila Dodatni protokol uz Krivino-pravnu konvenciju o korupciji

Vijea Evrope.

Krivini zakon BIH (u nastavku KZ BiH) je posljednji put izmijenjen i dopunjen 21. januara

2010. godine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 8/10). Izmjene i dopune Krivinog

zakona BiH dovele su do proirivanja kruga poinitelja kod krivinih djela primanja i

davanja dara, te drugih oblika koristi i na meunarodne slubenike. S ciljem usklaivanja

odredbi krivinih zakona sa onim na dravnom nivou, sline izmjene i dopune izvrene su na

nivou entiteta i Brko Distrikta.

Odreene izmjene i dopune su izvrene i u Zakonu o krivinom postupku BiH. Najznaajnija

je uvoenje odredbe kojom se omoguava tuilakim i policijskim tijelima da poduzimaju

posebne istrane radnje prilikom istraivanja koruptivnih krivinih djela7. Meutim, ove

izmjene i dopune u praksi nisu rezultirale znaajnijim poboljanjem stanja procesuiranja ovih

delikata. U analizama TI BiH se navodi, kako dio istraga koje se odnose na koruptivna

krivina djela i dalje iznosi samo 2,8%, u odnosu na ukupan broj istraga, dok je udio

osuujuih presuda za krivina djela korupcije u ukupnom broju osuujuih presuda manji od

1%.8

Iz navedenog je mogue zakljuiti kako pozitivni zakonski okvir ne zadovoljava zahtjeve

efikasnog sistema procesuiranja i sankcioniranja korupcije. U nastavku slijedi pregled odredbi

vezanih za k.d. korupcije i zloupotrebe slubenog poloaja u Krivinom zakonu BiH - XIX

glava devetnaesta, ''krivina djela korupcije i krivina djela protiv slubene i druge odgovorne

dunosti''.

6

Zakon o meunarodnoj pravnoj pomoi u krivinim stvarima, Slubeni glasnik BiH, broj: 53/09. 7

lan 34 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivinom postupku BiH, Slubeni glasnik BiH, broj:

58/08. 8

Vidjeti Transparency International BiH, Procesuiranje korupcije pred sudovima i tuilatvima u BiH 2009-

2010, 2011, dostupno na www.ti-bih.org/publikacije/ i Ljudska prava, Korupcija u BiH Analiza stanja,

dostupno na http://ljudskaprava.ba/korupcija-u-bih-analiza-stanja-11/

http://ljudskaprava.ba/korupcija-u-bih-analiza-stanja-11/www.ti-bih.org/publikacije/

6

Primanje dara i drugih oblika koristi - lan 217. 229. KZ BiH

Primanje ili obeanje dara i drugih vidova koristi od strane odgovornih i slubenih lica9 (u

institucijama Bosne i Hercegovine), za sebe ili za drugo lice u okviru slubenih ovlatenja, je

jedan od osnovnih oblika krivinih djela korupcije.10

Osnovni smisao inkriminiranja ove radnje je sprjeavanje odgovornih lica u zloupotrebi

slubenih poloaja i dunosti u svrhe pribavljanja materijalne ili nematerijalne koristi (ili

obeanja koristi) za sebe ili za trea lica, a koja im po zakonu ne pripadaju. Zaprijeena kazna

za ovo krivino djelo slubenim licima u institucijama BIH je od jedne do deset godina

zatvora.

Aktivno podmiivanje slubenih osoba je opisano i kanjivo prema lanu 218. Krivinog

zakona Bosne i Hercegovine11

. Ovo djelo se moe javiti u dva osnovna oblika: podmiivanje

slubenog lica s ciljem izvrenja radnje koju lice ne bi smjelo izvriti ili neizvrenja radnje

koju bi trebalo ili moralo izvriti u okviru svojih slubenih dunosti; te navoenje slubenog

lica na izvravanje djela koje ne bi trebalo ili moralo izvriti ili na proputanje izvrenja djela

koja nije ovlateno izvriti.

Krivino djelo primanje dara i drugih koristi12

je mogue posmatrati kao:

Pravo pasivno podmiivanje13

, u sluajevima kad slubeno lice zahtijeva dar, drugi oblik

koristi ili obeanje dara (ili druge koristi) za sebe ili drugo lice. in izvrenja krivinog djela

je zahtijevanje ili konkretno primanje dara. Protuusluga slubenog lica za primljenu ili

9

lan 1 (3) Krivinog zakona Bosne i Hercegovine Slubeno lice je izabrani ili imenovani funkcioner u

organima zakonodavne, izvrne i sudske vlasti Bosne i Hercegovine i u drugim dravnim i upravnim ustanovama

ili slubama koje vre odreene upravne, strune i druge poslove u okviru prava i dunosti vlasti koja ih je

osnovala; lice koje stalno ili povremeno vri slubenu dunost u navedenim upravnim organima ili ustanovama;

ovlateno lice u privrednom drutvu ili u drugom pravnom licu kojem je zakonom ili drugim propisom

donesenim na osnovu zakona povjereno vrenje javnih ovlatenja, a koje u okviru tih ovlatenja obavlja

odreenu dunost; te drugo lice koje uz naknadu ili bez naknade obavlja odreenu slubenu dunost na osnovu

ovlatenja iz zakona ili drugog propisa donesenog na osnovu zakona. 10

U skladu s l. 217, st. 4, primljeni dar ili imovinska korist e se oduzeti. 11

Ovaj delikt je opisan i kanjiv prema lanu 381. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine; lanu 352.

Krivinog zakona Republike Srpske; i lanu 375. Krivinog zakona Brko Distrikta. 12

U Krivinom zakonu Republike Srpske ovo krivino djelo, u skladu s 351. Zakona, definie se kao primanje

mita. 13

Inkriminacija pasivnog podmiivanja je opisana u lanu 217 Krivinog zakona Bosne i Hercegovine; lanu

380. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine; lanu 351. Krivinog zakona Republike Srpske; i lanu

374 Krivinog zakona Brko Distrikta.

7

obeanu korist se, gotovo iskljuivo, javlja u vidu nezakonitog izvravanja ili neizvravanja

odreene, precizno definirane, slubene radnje ili dunosti. Vrijednost dara ili koristi koju

prima ili koja je obeana slubenom licu je irelevantna.

Nepravo pasivno podmiivanje, se javlja u sluajevima kada slubeno lice zahtijeva dar ili

drugu korist u zamjenu za izvrenje slubene radnje koju je u obavezi ili u mogunosti

izvriti. Bitna razlika od pravog pasivnog podmiivanja, jeste slubena radnja povodom koje

se dar ili druga korist zahtijeva. U prvom sluaju, radi se o izvrenju radnje koju slubeno lice

ne bi smjelo izvriti ili ne izvrenju slubene radnje koju je lice duno izvriti, dok se u

drugom sluaju radi o inu koji bi slubeno lice, i bez podmiivanja, moralo ili bilo duno

izvriti, ili neizvrenju slubene ili druge radnje koju, i bez podmiivanja, ne bi smjelo

izvriti.

Naknadno pasivno podmiivanje je karakteristino za sluajeve u kojima slubeno ili

odgovorno lice zahtijeva ili primi mito nakon izvrenja ili neizvrenja slubene radnje, a mito

je direktno povezano s tom radnjom. Mito, u ovom sluaju, nije unaprijed zahtijevano ili

obeano od stranke ili drugog lica.

Davanje dara i drugih oblika koristi

Kao i kod krivinog djela primanja dara ili drugih oblika koristi, u Krivinom zakonu BIH je

predviena mogunost kanjavanja lica koja slubeniku (u institucijama Bosne i

Hercegovine), ukljuujui i meunarodne slubenike, uini ili obea dar ili bilo kakvu drugu

korist, u oekivanju da e isti, u okviru svojih ovlatenja, kao protuuslugu, izvriti neku

radnju koju ne bi smio izvriti ili da ne izvri ono to je po zakonu obavezan izvriti.

Poiniocima i posrednicima ovog delikta, je zaprijeena kazna zatvora od est mjeseci do pet

godina.

Namjera zakonodavca, inkriminiranjem ina davanja dara ili drugih oblika koristi, jeste tenja

da se preduprijede svi oblici nedozvoljenog ponaanja izvana usmjerenih prema slabljenju ili

neasnom postupanju uposlenika, slubenika i drugih odgovornih lica u institucijama BIH.

8

Ovo krivino djelo se moe javiti u dva osnovna oblika: pravo aktivno podmiivanje i

nepravo aktivno podmiivanje. Radnja izvrenja ovog krivinog djela je in davanja ili

obeanja dara (ili drugih oblika koristi), a izvrilac djela moe biti svako fiziko lice koje

djelo ini iskljuivo s umiljajem.

Davanje mita, u odnosu na primanje mita, se razlikuje prvenstveno u visini kazne koja je

predviena za davaoce mita te u injenici da, osoba koja je dala mito na izriit zahtjev

slubene osobe, a koja to djelo blagovremeno prijavi nadlenim organima, moe biti

osloboena kazne. Istoj se moe i vratiti dar koji je dala slubenom licu (u skladu sa lanom

218., st. 3. i 4. KZ BiH).

Protuzakonito posredovanje

Posredovanje u korupciji je krivino djelo opisano i kanjivo prema lanu 219. KZ BiH, a

karakteristino je po nainu izvrenja. Radi se o ''transakciji'' iji osnovni cilj nije podsticanje

slubenog lica da svojim poloajem i uticajem direktno izvri odreenu radnju ili propusti

njeno izvravanje, ve da posreduje u odnosu s treim licem koje e to uiniti. Objektivni

element ovog krivinog djela je izvrenje radnje, a subjektivni umiljaj.

Oblici u kojima se ovo krivino djelo moe manifestirati su razliiti. Osnovni nain izvrenja

djela jeste da slubeno lice koje neposredno primi ili mu se obea mito, koritenjem svog

slubenog poloaja utie na drugo slubeno lice da postupi po instrukcijama davatelja mita.

Radi se klasinom posredovanju i podstrekavanju drugog slubenog lica da postupi protiv

svoje slubene dunosti. Izmeu ovih lica nastaje sporazumni odnos ogranien njihovim

interesima u poslu, ijim se uspjenim zavretkom sve strane mogu imovinski ili drugaije

okoristiti. Krajnji izvrilac je lice (na slubenom ili odgovornom poloaju) koje koristi svoj

slubeni status u institucijama Bosne i Hercegovine kako bi osigurao izvrenje ili proputanje

izvrenja nekog djela.

Otkrivanje krivinih djela korupcije

Otkrivanje, suzbijanje i uspjena borba protiv korupcije ovisi o nizu meusobno povezanih

faktora. Ovi procesi zahtijevaju strateki i pomno organiziran monitoring svih pojava unutar

9

drutva koja mogu potencijalno dovesti do nastanka ovih krivinih djela. Otkrivanje i

suzbijanje korupcije je zadaa nadlenih tuilatva, SIPA-e, policijskih organa i drugih

institucija u BiH.

Ministarstva unutranjih poslova, tanije uprave policije i lokalne jedinice MUP-a, su

primarno zadueni za otkrivanje, saznavanje i prevenciju tih djela, a najei izvori

informacija su prijave svjedoka, samoprijave uesnika u koruptivnom odnosu, anonimne i

pseudo-prijave, prijave oteenih lica, prijave dravnih, privrednih subjekata i dr.

Svi ovi modaliteti saznanja ovih delikata zahtijevaju kompleksnu analizu prikupljenih

relevantnih injenica kojima bi moglo dokazati postojanje krivinog djela, a sve u skladu sa

strogo odreenim kriminalistikim procedurama. Najee koritene radnje i mjere otkrivanja

ovih delikata su stalno i povremeno opaanje, organizirana akcija, intervencija, nadzor nad

poiniocima krivinog djela ili nad onima za koje postoji osnovana sumnja, prikupljanje

operativnih podataka i dr. Pored ovih oblika djelovanja, za otkrivanje korupcije se nerijetko

koriste slubena lica u civilu (prikriveni istraitelji/informatori, u zavisnosti od tipa istrage),

zadueni za davanje mita drugom licu na dunosti.14

Vrijedi napomenuti kako izuzetno vanu ulogu u otkrivanju ovih djela igra i unutranja

kontrola i nadzor nad radom slubenih lica u institucijama BiH. Unutranje kontrole rada su

iznimno bitne, jer svim potencijalnim poiniocima ukazuju na postojanje mehanizama za

suzbijanje neasnog ponaanja.

Na kraju, neizostavnu ulogu u otkrivaju korupcije i drugih koruptivnih pojava u drutvu u

praksi imaju mediji, koji svojim izvjetavanjem usmjeravaju policiju i tuilatva na

provoenje istrage i suzbijanje ovog oblika kriminaliteta.

Zakonska regulativa u drugim zemljama

Uspjeno otkrivanje i procesuiranje korupcije prvenstveno ovisi o koliini informacija i

dokaza koje nadlena tijela pribave, te saradnji osumnjienih i oteenih lica sa istranim

14

Sve u skladu sa lanom 116., taka e. ZKP BiH Vrste posebnih istranih radnji i uvjeti za njihovu primjenu, (1) Protiv osobe

za koju postoje osnovi sumnje da je sama ili s drugim osobama uestvovala ili uestvuje u uinjenju krivinog djela iz lana

117. ovog zakona mogu se odrediti posebne istrane radnje, ako se na drugi nain ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo

pribavljanje bilo povezano s nerazmjernim tekoama.

10

organima. Graani koji su rtve iznuda mogu slobodno prijaviti pokuaj podmiivanja, ali

esto ne mogu ponuditi dovoljno dokaza za adekvatno postupanje tuilaca, zbog visoko

sofisticiranih naina ''poslovanja''.

Propisivanjem visokih kazni, zakonodavci u brojnim zemljama nastoje odvratiti potencijalne

poinioce od korupcije, ali time smanjuju vjerojatnost detekcije delikta, jer se saradnja i

povjerenje izmeu lica u koruptivnom odnosu tim vie intenzivira.

Umjesto toga, postavlja se pitanje da li je konsekvancialistiki opravdano, u cilju dostizanja

punog obima saradnje sa graanima i licima u koruptivnom odnosu, dizajnirati zakone koji e

biti naklonjeniji jednom od sudionika u korupciji, a dijametralno suprotno tetni drugom?

Naime, korupcija se deava u asimetrinom odnosu stranaka (slubenog lica koje je u prilici i

u mogunosti da izvri odreenu radnju, te ''stranke'' koja iznalazi pogodan modus za

postizanje svog cilja podmiivanjem), ali se njeno kanjavanje vri u simetrinom odnosu

(obje strane su inkriminirane, razlika se sutinski sastoji samo u visini propisane kazne).

Upravo zbog ove simetrije u kanjavanju, niti jednoj od strana nije u cilju saraivati sa

nadlenim istranim organima.

Da bi dolo do korupcije, potrebna su najmanje dva sudionika, a transakcija se nee dogoditi

ako se zakonom moe obeshrabriti barem jedna od stranaka da zasnuje taj odnos. Kao to je

ranije izneseno, brojna zakonodavstva (ukljuujui BIH) razlikuju "aktivne" i "pasivne"

oblike podmiivanja prema kojem se odnos temelji na akcijama osobe koja daje mito

(potkupljivau), te osobe koja prima mito (tzv. primalac mita). U praksi, ni jedna strana nije

doista pasivna, jer se obje strane moraju dogovoriti o uslovima ''poslovanja'' i ''uvanja

poslovne tajne'' prije nego to se in izvrenja delikta desi.

Da bi efektivno otkrili i sprijeili korupciju i davanje/primanje mita, barem jedna strana u

koruptivnom odnosu mora imati podsticaj za otkrivanje djela i saradnju s nadlenim

organima, dok se druga mora suoiti sa kaznom koja odraava ostvarene dobitke. U praksi

pojedinih zemalja postoje asimetrije u pogledu inkriminiranja i sankcioniranja sudionika u

korupciji.

11

Primjerice, na Tajvanu podmiivanje slubenika se smatra deliktom samo u sluajevima kada

je plaanje izvreno da bi se ostvarila neka nezakonita protuusluga. U svim drugim

sluajevima, potkupljivanje slubenika se ne smatra krivinim djelom15

.

Prema Krivinom zakonu Republike Rumunije, davanje mita nije zloin, ako se dokae da je

potkupljiva, na bilo koji nain, bio prisiljen na davanje mita od strane onog koji ga je primio.

Nakon okonanja sudskog postupka, potkupljivau je data i mogunost da zatrai povrat dara

16.

U drugim zemljama je situacija obrnuta. Na primjer, u ileu je tokom 1990-tih godina,

davanje mita bilo krivino djelo, ali ne i primanje mita, osim ako nije bilo u sticaju s drugim

krivinim djelima ili prijestupima (Hepkema & Booysen 1997: 415). Prema vaeem

Krivinom zakonu u ileu, potkupljiva i slubeno lice koje prima mito se tretiraju

simetrino, tj. oba aktera su inkriminirana ako se dokae koruptivni odnos. Meutim, ako

stranka dokae nadlenim istranim i pravosudnim organima da je mito dala na iskljuivi

zahtjev slubenog lica te da nije inicirala plaanje, propisana zatvorska kazna je manja 17

.

Bitno je istai da pravna razlika izmeu mita i iznude nije jednostavna, te u mnogim

situacijama osoba moe biti kriva za oba djela. Prisilna iznuda se moe odnositi na plaanje

mita pod prijetnjom, bilo od strane slubenika, lana mafije ili privatnog lica (Lindgren,

1993).

Prijedlog izmjena i dopuna Krivinog zakona BiH

Proces korupcije treba posmatrati kao pojavu ija je osnova ljudska priroda. Na jednoj strani,

oduvijek su postojali (i postojae) ljudi koji ele da na jednostavan i bezbolan nain ostvare

svoje ciljeve i odreene interese, a na drugoj, ljudi koji ele na jednostavan i bezbolan nain

da, u okviru svojih slubenih dunosti, dou do brze (vanredne) zarade ili ostvare neku korist

za posao koji su trebali obaviti ili povodom kojeg e ''neprimjetno'' zaobii odreeni protokol

ili zakon koji su duni potovati.

15

Krivini zakon R. Tajvan, lanak 122. (III); Zakon o antikorupciji R. Tajvan, lanak 11. 16

Krivini zakon R. Rumunije, l. 255 (3), (5), citirano u Schroth & Bostan (2004: 650, 661). 17

ileanski Krivini zakon iz decembra 2009 godine, lanovi 248-251,

dostupno na http://www.bcn.cl/lc/lmsolicitadas/cr

12

Odluka o tome da li e strane ui u koruptivni (najee protupravni) odnos je gotovo

iskljuivo na licu koje prima mito, jer je on/a ta/j koji moe da ostvari (ubrza) pravni ili drugi

posao zbog kojeg je ideja o davanju mita i potekla. Na licu koje nudi mito je samo da iznae

novac (ili drugi oblik koristi), te da pronae prave kanale za njegov ''siguran transfer'' licu

koje mu moe pomoi u rjeavanju problema. Ostaje samo nada da e to lice novac (obeanje

ili neku drugu uslugu) prihvatiti, ime odnos i nastaje.

Postojei zakonski okvir u BiH, koji se temelji na moralnom naelu da je potrebno jednako

sankcionirati sve one koji daju, primaju ili posreduju u korupciji kako bi se stvorila generalna

slika o loem uticaju korupcije na drutvo, ne uzima u obzir holistiki pristup i bihevioralnu

psihologija lica prilikom nastanka potencijalnog odnosa.

Korupcijom se, naime, stvara partnerski odnos, u kojem su obje strane jednako inkriminirane,

te je samo na ovaj nain mogue postii uzajamno povjerenje izmeu strana u koruptivnom

odnosu. Potencijalno razbijanje odnosa povjerenja nije u cilju niti jednom od partnera. Na

ovaj nain, osigurava se ostvarivanje posla povodom kojeg se vri davanje mita i izvrenje

protuusluge primaoca mita uz najveu moguu panju, bez svjedoka, papira, tragova i drugih

inkriminirajuih dokaza. Ni jednoj strani takoer, nije u cilju da sarauje sa istranim

organima policije i tuilatva, jer bi direktno vodilo ka istrazi i procesuiranju djela, te

inkriminiranju i ruenju ugleda lica u koruptivnom odnosu.

Shodno iznesenom, potencijalno rjeenje ove paradigme je mogue pronai u ograniavanju

ili raskidanju povjerenja izmeu dvije partnerske strane u korupciji, tj. ograniavanjem ili

minimiziranjem povjerenja koje primalac mita gaji prema davaocu. Jedan od modaliteta za

postizanje ovog cilja jeste dekriminalizacija ina davanja mita/dara.

Da bi se postigao potpuni efekt razotkrivanja, istrage i procesuiranja krivinog djela

korupcije, neophodno je kumulativno zadovoljiti najmanje tri uslova:

Apsolutna dekriminalizacija krivinog djela davanja mita

Neophodno je razbiti partnerski odnos, odnos povjerenja izmeu lica u koruptivnom odnosu.

Davaoci, nisu u poziciji da utiu na slubeno lice i njegovo donoenje odluke povodom nekog

pravnog ili drugog posla osim novanim ili drugim podsticajem/prijetnjom, i nikako

13

drugaije. Odluka da li e ponueni dar ili druga (obeana) korist dovesti do eljenog

djelovanja (ili rezultata) je iskljuivo na licu koje prima mito. Ako lice koje prima mito nema

povjerenja u lice koje daje mito, tj. zna da lice koje mu nudi i daje mito ne moe biti krivino

ili drugaije sankcionirana za svoje akcije, onda postoji velika vjerovatnoa da se primanje

mita niti nee ostvariti zbog potencijalnog otvorenog izlaganja primaoca mita postupku

istrage i krivinog gonjenja. Meutim, ovaj uslov nije dovoljan, jer zato bi davalac mita

prijavio slubeno lice koje je primilo mito ili izvrilo neku nedozvoljenu radnju, uprkos

injenici da nee biti kanjen, ako prijavljivanjem i saradnjom s policijom moe dovesti u

pitanje porijeklo novca te legalnost i ostvarivanje posla zbog kojeg je korupcija bila pobuena

i motivirana? Zbog toga je neophodno zadovoljiti i drugi uslov, a to je:

Legalizacija predmeta korupcije (ukoliko odnos nastane)

Ovo je jo jedan neophodan uslov podsticanja davaoca mita za prijavljivanje korupcije i

saradnju sa nadlenim organima u istrazi i procesuiranju primaoca mita (slubenog lica), jer

upravo legalizacijom djela zbog kojeg je odreeni odnos korupcije motiviran i zbog kojeg je

nastao, davalac moe da ostvari svoje prvobitne ciljeve, tj. da osigura ostvarivanje svog

prvobitno zamiljenog posla, a ujedno da sarauje sa istranim organima bez straha da e biti

procesuiran (uslov broj 1) i da e neko moi u nekom postupku ponititi posao ostvaren inom

davanja mita. Legalizacija posla koji je nastao koruptivnim djelovanjem je, u okviru

konsekvencijalistike etike, krajnje prihvatljiv ishod, ako se uzme u obzir da e nakon

uspjenog procesuiranja podmienog lica na slubenom poloaju, anse za ponavljanje

ovakvih djela biti manje ili nikakve.

Da bi se efekat saradnje s istranim organima dodatno pojaao i intenzivirao, potrebno je

pored ove dvije garancije davaocu mita pruiti i trei podsticaj, i to:

Povrata predmeta mita (novca i drugih materijalnih dobara)

Putem redovnog sudskog prinudnog izvrenja na imovini primaoca mita po pravosnanom

okonanju sudskog postupka. Na ovaj nain, pored dekriminalizacije davanja mita, koji ima

direktan uticaj na integritet, ime i ugled davaoca, faktora legalizacije posla koji je bio

inicijalni motiv korupcije, a koji direktno utie na davaoevo djelovanje i poslovanje u

drutvu, trei podsticaj je i povrat ''uloenog'' novca, koji nije zanemarljiva stvar i motiv koja

14

bi mogao realno pobuditi osjeaj za zadovoljavanjem pravde, kanjavanjem primaoca mita i

potpunu i bezuslovnu saradnju sa istranim i sudskim organima.

Zakljuak

iroka rasprostranjenost korupcije u svim sferama javnog i privatnog sektora u BIH je jo

uvijek velika prijetnja razvoju i demokratizaciji zemlje, te ozbiljno koi njen stabilan

napredak ka EU i NATO integracijama. Iako su vlasti u BiH uloile napor u borbi protiv

korupcije, usvajanjem seta antikorupcijskih zakona i ratificiranjem brojnih meunarodnih

akata, jo mnogo posla je ostalo u procesu harmonizacije i unaprijeenija domaeg

zakonodavstva sa meunarodnim antikorupcijskim standardima.

Sistemski pristup u borbi protiv korupcije je provoen na vie razliitih nivoa u BIH, s

fokusom na osnaivanje i pojaavanje nadlenosti institucija za borbu protiv korupcije.

Meutim, primjetan je trend stagnacije u pogledu efikasnog provoenja zakona vezanih za

prevenciju i sankcioniranje korupcije, to potvruju brojna istraivanja domaih i

meunarodnih organizacija.

Pootravanje krivinih sankcija za poinioce korupcije, donoenje i usvajanje posebnih

zakona protiv podmiivanja, iznude i sl. su se u vie navrata pokazali nedovoljno efikasnim u

borbi protiv ovog delikta. Stoga je temeljni redizajn odnosa drave prema ovom fenomenu

neophodan za njegovo sistemsko kontroliranje. Jedna od zagonetki svih antikorupcijskih

mehanizama je prevazilaenje napetosti izmeu ciljeva kanjavanja poinilaca te prevencije

ovog krivinog djela podsticanjem (potencijalnih) uesnika na saradnju i pruanje dokaza o

postojanju krivinog djela.

Korupcija se deava svakodnevno, u gotovo svakom trenutku dok o njoj govorimo. Izneseni

prijedlog redizajna dijela krivinog zakona koji se odnosi na dekriminalizaciju davanja mita

se temelji na pretpostavci da je, u okviru konsekvencijalistike filozofije, bolje nekom (ko e,

bez ikakve bojazni od samoinkriminacije, prijaviti korupciju i saraivati sa istranim

organima) legalizirati jedan posao i vratiti ''uloeni novac'', u zamjenu za trajno uklanjanje

slubenog lica koje je taj posao omoguilo i time preduprijediti mogunost da jo nebrojeno

mnogo potencijalnih poslova bude ostvareno putem korupcije. Uklanjanje uzroka korupcije

15

(slubenog lica - primaoca mita) je moralno i ekonomski prihvatljivije od legalizacije jednog

koruptivnog posla lica koje je pristalo u potpunosti saraivati sa istranim i sudskim organima

na uklanjanju tog slubenika s dunosti.

Pretpostavka za ostvarivanje ovih izmjena jeste prosvijeeno i odluno politiko vodstvo, ali

je nuan i visoki nivo savjesti i podrke javnosti. Dobro dizajnirano i provedeno zakonsko

rjeenje za prevenciju korupcije je potrebno uskladiti i sa reformama ireg opsega. Pravilan

pristup ovim krivinim djelima i pravilno holistiko razumijevanje njihove drutvene

opasnosti, je jedini odgovor i rjeenje za efikasnu kontrolu ovih fenomena.

16

Koritena literatura

Esty D. i Porte M. (2002): National Environmental Performance Measurement and

Determinants. In Environmental Performance Measurement: The Global Report 2001-2002 ed

D Esty, PK Cornelius, New York: Oxford University Press.

Hepkema S. i Booysen W. (1997): The Bribery of Public Officials: An IBA Survey.

International Business Lawyer: 25.

Lindgren J. (1993): The Theory, History, and Practice of the Bribery-Extortion Distinction.

University of Pennsylvania Law Review 141.

Mauro P. (1995): Corruption and Growth. Quarterly Journal of Economics110.

Rose-Ackerman S. (2010): The Law and Economics of Bribery and Extortion. Yale

University Annual Review of Law and Social Science.

Seligson M. (2006): The Measurement and Impact of Corruption Victimization: Survey

Evidence from Latin America. World Development.

Tanzi V. i Davoodi H. (2002): Corruption, Growth, and Public Finance. In Governance,

Corruption and Economic Performance eds. GT Abed, S Gupta. Washington DC: IMF.

Wei S. (2000): How Taxing Is Corruption on International Investors? Review of Economics

and Statistics.

17

Centar za sigurnosne studije Centre for Security Studies

Branilaca Sarajeva 13/I, 71 000

Sarajevo Tel: +387 33 262 455 / 262 456

Fax: +387 33 223 250 e-mail: info@css.ba

www.css.ba

mailto:info@css.bahttp://www.css.ba/