NATOu 21. stoljeću

NATO Public Diplomacy Division /

Division Diplomatie publique de l’OTAN

1110 Brussels / Bruxelles

Belgium / Belgique

Web site: www.nato.int

Site web: www.otan.nato.int

E-mail: natodoc@hq.nato.int

NATO

21CR

O0304

© NATO - 2004

Ova brošura načinjena je kako bi zainteresiranom općinstvu ponudila konciznu uvodnu informaciju o NATO-u. Daljnje informacije o NATO-u mogu se pronaći na NATO-voj web adresi www.nato.int.

Sadržaj

6-7 Počeci Saveza

4-5 Odgovor na novesigurnosne prijetnje

8-9 Završetak Hladnoga rata

10-11 Kako NATO funkcionira

12-13 Stvaranje sigurnostiputem partnerstva

14-15 Proširenje NATO-a

16-17 NATO na Balkanu

18 Šire aktivnosti NATO-a

19 Transatlantsko partnerstvo

20-21 Transformacija Saveza

22-23 Pogled u budućnost

3

AtlantskiSavez

Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) utjelovljuje transatlantsku vezu kojaspaja Europu i Sjevernu Ameriku u jedinstveni obrambeni i sigurnosni savez. NATO-ova temeljna i trajna svrha, određena Washingtonskim ugovorom, jest čuvatislobodu i sigurnost svih njegovih članica, i to s pomoću političkih i vojnih sredstava.Stoga NATO još od utemeljenja 1949. g. jamči kolektivnu sigurnost svojim članicama.Savez također djeluje i kao temeljni forum za konzultacije o sigurnosnim pitanjimakoja zanimaju njegove članice, a istodobno je ključni stup mira i stabilnosti u euro-atlantskom području.

Nakon završetka Hladnoga rata, Savez je dobio još nekoliko važnih zadaća, kao što su na primjer uspostava sigurnosnih partnerstava s demokratskim državamadiljem Europe, i to preko Kavkaza sve do srednje Azije. Kao odgovor na promjeneu cjelokupnom sigurnosnom okruženju, Savez je preuzeo niz novih zadaća, koje ne uključuju samo rješavanje nestabilnosti uzrokovanih regionalnim i etničkimsukobima u Europi, već i prijetnje koje dolaze izvan euro-atlantskog područja.

Danas, Savez sudjeluje u sve širem rasponu aktivnosti kojima se nastoji promicatisuradnja s Rusijom, Ukrajinom i ostalim državama izvan NATO-a, te proaktivnoodgovoriti na nove sigurnosne izazove 21. stoljeća, kao što su međunarodniterorizam i proliferacija oružja za masovno uništenje. Kako bi ostao učinkovit u obrani i promicanju sigurnosti u ovom novom sigurnosnom okruženju koje semijenja velikom brzinom, Savez prolazi kroz trajnu transformaciju svih aspekata svojeagende, i to s pomoću novih misija, novih članica, novih sposobnosti,novih partnerstava, i novih načina djelovanja.

Iako su mu događaji od 11. rujna 2001. g. bili veliki šok,NATO je već nekoliko godina prije počeo prilagođavatisvoju kulturu djelovanja kako bi mogao opstatiu promijenjenom sigurnosnom okruženju. Tako je Savez 1999. g. donio novi Strateški koncept.Taj dokument, kojim se definiraju sigurnosne prijetnjes kojima se Savez suočava i načini na koje ih pokušavaotkloniti, opisuje sigurnosne rizike kao «višesmjernei često teško predvidljive», pridajući posebnu pozornostprijetnji koju predstavljaju oružje za masovno uništenjei kanali nabavke istog. Dokument je jasno istaknuo dasigurnosni interesi Saveza mogu biti izloženi ostalimrizicima šireg karaktera, kao što su terorističkodjelovanje, sabotaže i organizirani kriminal, ali i prekidpristupa ključnim resursima.

Kako bi se mogao nositi s tim prijetnjama, Savez jepokrenuo seriju inicijativa s ciljem poboljšanja vlastitevojne sposobnosti i suradnje, kako među svojimčlanicama, tako i s državama partnerima i ostalimmeđunarodnim organizacijama. Među njima su:Inicijativa obrambenih sposobnosti(Defence Capabilities Initiative) - program visoke razine,nastao 1999. g., s ciljem poboljšanja vojnesposobnosti, kao odgovor na novo sigurnosnookruženje; zatim, osnivanje Centra za oružje zamasovno uništenje 2000. g., u kojem saveznice dijeleinformacije o prijetnjama oružjem za masovnouništenje, te nastoje koordinirati najprikladnije reakcijeu slučaju napada istim; i razvijanje Europskogsigurnosnog i obrambenog identiteta (ESDI) u okviruSaveza, kako bi NATO-ove europske članice moglepreuzeti odgovornije zadaće na području sigurnostii obrane.

Odgovor sigurnosne

prijetnjena nove

O Vježba reakcije u slučaju napada kemijskim oružjem

Teroristički napadi na SAD 11. rujna 2001. g. – tijekomkojih su putnički zrakoplovi korišteni kao oružje zamasovno uništenje, pokazali su koliko se nakonzavršetka Hladnoga rata sigurnosno okruženje zapravopromijenilo, te koliko je suvremeno društvo ranjivou odnosu na nove sigurnosne prijetnje. Saveznice su nate napade odgovorile pozivanjem na Članak 5.Washingtonskog ugovora, koji je temelj NATO-ovekolektivne obrane, i to prvi put u svojoj povijesti,čime je SAD-u u ključnom trenutku pružena političkai praktična potpora. Nadalje, od tada SAD imaju pomoću odgovoru na terorističke napade, a učinjeni sui koraci kako bi se poboljšala NATO-ova sposobnostnošenja s prijetnjama koje predstavlja međunarodniterorizam.

5

Iako se NATO članice povremeno nisu slagale okonajprikladnijih načina reakcija na nove sigurnosneprijetnje, sve su se složile da takve prijetnje dolaze izvaneuro-atlantskog područja, te da problem ne može riješitisamo jedna organizacija, oslanjajući se na obrambenestrukture stvorene za obranu od napadakonvencionalnim oružjem. Uz suradnju s ostalimnadležnim organizacijama, Savez se morao prilagoditikako bi se mogao suočiti s novim i drukčijim izazovima.Kao rezultat toga, NATO je iz zemljopisno definiranogsaveza prerastao u organizaciju koja priznaje dasigurnosne prijetnje više nisu ograničene mjestomi predvidljivošću, i koja je spremna nositi se s njima gdjei kad god se pojave.

Nadalje, kako bi se stvorilo što sigurnije okruženje,NATO gradi sve bliže odnose s međunarodnimorganizacijama, uključujući i Europsku uniju,Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju,Ujedinjene narode i Svjetsku zdravstvenu organizaciju,zatim s državama ne-članicama, uključujući Rusiju,Ukrajinu i partnere kako u euro-atlantskom području,tako i u široj mediteranskoj regiji.

M Sastanak Sjevernoatlantskog vijeća na sastanku na vrhu u Pragu

NATO u 21. stoljeću

Nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. g., ti sunapori postali hitniji. Od tada je NATO započeo sasveobuhvatnim pregledom svojih aktivnosti i operativnihprocedura. To je kulminiralo donošenjem paketareformi, inicijativa i programa koje su čelnici Savezapodržali na sastanku na vrhu u Pragu u studenome2002. g. Istodobno je 14 saveznica poslalo svoje snageu Afganistan, kao potporu američkoj operaciji protiv Al-Qa’ide - terorističke skupine odgovorne za napade,i talibanskog režima koji je njezinim članicama pružaoutočište. Saveznice su pružile potporu i mirovnoj misiji,uspostavljenoj neposredno nakon toga –Međunarodnim snagama za održavanje sigurnosti(ISAF) u Kabulu. Nadalje, kako bi se održavaokontinuitet, a na zahtjev država članica koje su imaleaktivnu ulogu u toj misiji, NATO je preuzeo odgovornostza vođenje ISAF-a i ostalih sličnih operacija izvan euro-atlantskog područja.

NATO u 21. stoljeću

Nakon Drugog svjetskog rata, Istočna i ZapadnaEuropa ostale su odvojene zbog ideoloških i političkihpodjela Hladnoga rata. Istočna Europa pala je poddominaciju Sovjetskoga Saveza. Dvanaest državas obje strane Atlantskog oceana osnovale su, 1949. g.,Organizaciju Sjevernoatlantskog ugovora, kako bi semogle nositi s rizikom od širenja sovjetske kontrole izIstočne Europe na ostale dijelove kontinenta.

U razdoblju od 1947-52. g. Marshallovim su planomosigurana sredstva za stabilizaciju gospodarstavaZapadne Europe. NATO je kao politički i vojni savezimao ulogu jamčiti kolektivnu sigurnost u slučaju bilokoje vrste agresije, te održavati sigurnosno okruženjekako bi se mogla razvijati demokracija i ostvaritigospodarski rast. Ili, da se poslužimo riječimatadašnjeg američkog predsjednika, Harryija S. Trumana,Marshallov plan i NATO «dvije su polovice istog oraha».

Utemeljiteljice NATO-a – Belgija, Kanada, Danska,Francuska, Island, Italija, Luksemburg, Nizozemska,Norveška, Portugal, Ujedinjeno Kraljevstvo i SjedinjeneAmeričke Države – obvezale su se na međusobnuobranu u slučaju vojne agresije na bilo koju od njih.Uključivanjem Sjeverne Amerike u obranu ZapadneEurope, Savez je pokazao da nijedan pokušaj primjenepolitičke i vojne sile protiv Zapadne Europe nećeuspjeti. Istodobno, time se osigurala i postupnaintegracija i međuovisnost nacionalnih obrambenihpolitika.

PočeciSaveza

M Podijeljena Europa

O Raketa iz razdoblja Hladnoga rata

7

Razvoj međunarodnih događaja do početka 1950-ih,koji je kulminirao izbijanjem Korejskog rata, kao da jepotvrdio strahove Zapada od sovjetskihekspanzionističkih ambicija. U skladu s tim, državečlanice NATO-a pojačale su svoje napore oko razvitkavojnih struktura nužnih za provedbu obveze nakolektivnu obranu. Nazočnost sjevernoameričkihpostrojba na europskom tlu, na zahtjev europskih vlada,pripomogla je obeshrabrivanju Sovjetskog Savezau nakanama da agresijom ostvare uspjeh. Nadalje,kako je vrijeme protjecalo, sve je više država postajaločlanicama NATO-a. Tako se 1952. g. Savezu pridružujuGrčka i Turska, tri godine kasnije Savezna RepublikaNjemačka, a 1982. g. Španjolska.

S pomoću Saveza, Zapadna Europa i Sjeverna Amerikanisu samo zajednički branile svoju neovisnost, već sui ostvarivale razinu stabilnosti bez presedana. Doista,sigurnost koju jamči NATO opisuje se kao «kisikprosperiteta», kojim se stvarao temelj europskeekonomske suradnje i integracije. Početkom 1990-ih,Savez je isto tako pridonio okončanju Hladnoga ratai prekidu podjele Europe.

M Sastanak Sjevernoatlantskog vijeća u Parizu

O Potpisivanje Washingtonskog ugovora

Za vrijeme Hladnoga rata uloga i svrha NATO-a bile sujasno definirane prijetnjom koju je predstavljao SovjetskiSavez. Početkom 1990-ih godina, na inzistiranjenovooslobođenih, istočno-europskih država prestao jepostojati Varšavski ugovor, a raspao se i SovjetskiSavez. Prestankom tradicionalnog neprijateljstva,neki su analitičari smatrali da je uklonjena i potrebapostojanja NATO-a, te da bi se budući troškovii ulaganja u oružane snage mogli naglo smanjiti.

U razdoblju nakon raspada Sovjetskoga Saveza,mnoge države članice NATO-a drastično su smanjiletroškove obrane, neke čak i do 25 %. Ipak, nade da setime osigurao trajni mir pokazale su se neutemeljenooptimističnima. Uskoro je postalo jasno da senesigurnost u nekim dijelovima Europe povećala,iako je završetak Hladnoga rata otklonio prijetnju koju jepredstavljala vojna invazija. Na području bivšeJugoslavije i Sovjetskog Saveza izbio je niz regionalnihsukoba, nerijetko izazvanih etničkim netrpeljivostima,koji su imali tendenciju širenja na okolna područja.Države članice NATO-a uskoro su došle do zaključkada njihova obveza na kolektivnu obranu te suradnjakoju ostvaruju kroz NATO, i dalje najbolje jamče njihovusigurnost.

ZavršetakHladnog

rata

O Prelazak preko Berlinskog zida

9

Nadalje, iako se vjerojatnost vojne invazije smanjila,bili su potrebni novi oblici političke i vojne suradnje,kako bi se osigurao mir i stabilnost u Europi, te kako bise spriječila eskalacija regionalnih napetosti nakonzavršetka Hladnoga rata. Doista, bile su potrebne velikeunutarnje reforme, kako bi se vojne strukture i vojnasposobnost prilagodili za obavljanje novih zadaća - kaošto su upravljanje krizom (crisis management), temirovne operacije (peacekeeping, peace-support),istodobno osiguravajući nastavak ispunjavanja NATO-ovih temeljnih obrambenih uloga. Kao odgovor na novesigurnosne izazove, NATO se iz prvotno čvrstopovezanog saveza sa zadaćom kolektivne obrane,razvio u centar za partnerstvo država koje bliskosurađuju na širem području sigurnosti.

M Promatranje regionalnog sukoba

O Susret tadašnjega Glavnog tajnika NATO-a Manfreda Wörnerai sovjetskoga predsjednika Mihaila Gorbačova

NATO u 21. stoljeću

Jedan od temelja NATO-vog trajanja je njegov procesdonošenja odluka koji se temelji na konsenzusu.To znači da sve odluke moraju biti jednoglasne.Kao rezultat toga načela, prije donošenja važnih odlukapotrebne su dugotrajne konzultacije i rasprave. Iako se vanjskom promatraču može činiti sporimi neprikladnim, ovaj sustav ima dvije glavne prednosti.Kao prvo, poštuje se suverenitet i nezavisnost svakepojedine države članice. Kao drugo, kada se odlukadonese, ona ima potporu svih država članica, koje se ujedno obvezuje na njezinu provedbu.

Najvažnije tijelo za donošenje odluka u NATO-u jeSjevernoatlantsko vijeće u kojem svaka država članicaima stalnog predstavnika u rangu veleposlanika,te nacionalno izaslanstvo, sastavljeno od diplomatskihpredstavnika i savjetnika za obranu. Vijeće se naveleposlaničkoj razini sastaje najmanje jednom tjedno,

M Priprema za polijetanje

O Zasjedanje Sjevernoatlantskog vijeća

Kako

NATOfunkcionira

NATO u 21. stoljeću

11

a obično i češće. Sastanci Vijeća redovito se održavajuna razini ministara obrane i vanjskih poslova, a s vremena na vrijeme, predsjednika država i vlada.

Na čelu NATO-a nalazi se Glavni tajnik, koji se imenujena razdoblje od približno četiri godine. On je visokimeđunarodni državnik iz neke od država članica. Glavni tajnik predsjeda sastancima Sjevernoatlantskogvijeća i drugih važnih tijela NATO-a, te pomažeu postizanju konsenzusa među državama članicama.U izvršavanju svakodnevnih zadaća Saveza pomaže muskupina međunarodnih stručnjaka i dužnosnika iz svihdržava članica NATO-a.

NATO nema vlastite oružane snage. Većina snaga kojesu na raspolaganju NATO-u u potpunosti ostaju podnacionalnim zapovjedništvom i kontrolom, sve dok ihdržave članice ne pozovu na izvršenje zadataka -od kolektivne obrane, do novih misija za očuvanje mirai potpore miru (peacekeeping, peace-support). NATO-ove političke i vojne strukture osiguravajudetaljno planiranje koje je nacionalnim vojskama nužnoza izvršenje tih zadaća, te organizacijsku infrastrukturukoja je potrebna za njihovo zajedničko zapovijedanje,kontrolu, obuku i vježbe.

M Gradnja mostova

O Španjolski pilot

Mnogi problemi, koji su uzrokovali podjelu Europetijekom Hladnoga rata, bili su spoj ideološkog, političkogi vojnog antagonizma između Istoka i Zapada.Nakon dramatičnih promjena koje su okončale Hladnirat, NATO je pokrenuo niz inicijativa kako bi ojačaosigurnost i stabilnost, i to stvaranjem institucija zadijalog, uspostavu povjerenja i suradnje između bivšihprotivnika, ali s drugim europskim državama u širempodručju Mediterana.

Prvi korak u ovom smjeru bio je osnivanjeSjevernoatlantskog vijeća za suradnju 1991. godine.Nakon promjene imena, Euro-atlantsko partnerskovijeće (EAPC) postalo je glavni forum za konzultacijei suradnju između NATO-a i država ne-članica u euro-atlantskom prostoru.

NATO je 1994. g. pokrenuo inicijativu poznatu podimenom Partnerstvo za mir (PfP). Ovaj program jeosmišljen kako bi se državama koje u njemu sudjelujupomoglo u reformi njihovih oružanih snaga kako bi onemogle imati prikladnu ulogu u demokratskom društvu,te kako bi mogle sudjelovati u NATO-ovim operacijamaza očuvanje mira (peacekeeping). S obzirom da jeprilagođen individualnim potrebama svake države, ovajprogram nudi mogućnosti praktične suradnje namnogim područjima, čime se državama PfP-aomogućuje da program koriste onoliko koliko njihovesigurnosne potrebe zahtijevaju. Program Partnerstvauključuje aktivnosti od vojnih vježbi i radionica, doseminara i tečajeva za obuku. Poseban naglasak stavljase na veću transparentnost oružanih snaga, te na

Stvaranjesigurnosti

partnerstva

M Pridruživanje Partnerstvu za mir

O Kontrolna točka

putem

13

njihovu podložnost mehanizmima demokratskognadzora i kontrole. Iskustvo stečeno kroz Partnerstvoza mir značajno pridonosi suradnji između država kojesudjeluju u mirovnim snagama, kao što suStabilizacijske snage (SFOR) u Bosni i Hercegovini,i Kosovske snage (KFOR) na Kosovu.

NATO je 1995. g. utemeljio Mediteranski dijalog sa šestdržava - Egiptom, Izraelom, Jordanom, Mauritanijom,Marokom i Tunisom - u širem mediteranskom području.Cilj ovog programa, kojemu se 2000. g. pridružio i Alžir,jest stvoriti dobre odnose i poboljšati međusobnorazumijevanje s državama mediteranskog područja, kaoi promicati regionalnu sigurnost i stabilnost.Aktivnosti uključuju pozivanje predstavnika iz državaDijaloga da sudjeluju na tečajevima u NATO-ovoj školiu Oberammergauu, u Njemačkoj, i NATO-ovom koledžuza obranu u Rimu, u Italiji.

O Razgovori na sastanku EAPC-a

NATO u 21. stoljeću

NATO i Rusija, te NATO i Ukrajina, 1997. g. svoju subilateralnu suradnju podigli na višu razinu. Potpisani subilateralni ugovori između NATO-a i ovih država kako bise postavili temelji njihovih budućih odnosa.Osnovano je Stalno zajedničko vijeće NATO-Rusija,te Komisija NATO-Ukrajina, kako bi se olakšale redovitekonzultacije i rasprave o sigurnosnim pitanjima. Teme o kojima se raspravljalo na ovim sastancimauključivale su niz tema - od održavanja mira(peacekeeping) na Balkanu, upravljanja krizom(crisis management), te neproliferacije oružja zamasovno uništenje, do reforme oružanih snaga,zaštite okoliša, te planiranja djelovanja u slučaju civilnihkatastrofa.

Saveznice i Rusija 2002. g. uspostavile su dublje i čvršćeveze, stvaranjem Vijeća NATO-Rusija, koje je zamijeniloStalno zajedničko vijeće. Time se promijenilo mnogo višeod samog imena, a odnos među članicama Vijeća dobioje sasvim novu dimenziju. Na čelu novog foruma, u kojem sve države ravnopravno sudjeluju, nalazi seGlavni tajnik NATO-a. Forum kao ključna područjasuradnje navodi borbu protiv terorizma, upravljanje krizom(crisis management), neproliferaciju oružja za masovnouništenje. Kao i u Sjevernoatlantskom, i u Vijeću NATO-Rusija odluke se donose konsenzusom.

Od početka 1990-ih godina prošlog stoljeća nekolikoistočno-europskih država zaključilo je da će svojesigurnosne interese u budućnosti najbolje zadovoljitiulaskom u NATO, te je objavilo namjeru da zatražičlanstvo. Bivše države partneri – Češka, Mađarskai Poljska – postale su članicama u ožujku 1999. g. čimese broj članica popeo na devetnaest. Na sastanku navrhu Saveza u Pragu još sedam država – Bugarska,Estonija, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka i Slovenija– pozvane su da započnu pregovore o članstvu. One su se formalno pridružile Savezu potkraj ožujka2004. godine.

Sedam novih članica i ostale aspirantice za članstvou NATO-u izvukle su korist iz Akcijskog plana začlanstvo koji je uspostavljen 1999. g. kako bi pomogaozainteresiranim državama partnerima u pripremi začlanstvo. Plan potencijalnim članicama nudi praktičnesavjete i ciljanu pomoć. S druge strane, potencijalnečlanice moraju zadovoljiti određene političke uvjetemeđu kojima su mirno rješavanje teritorijalnih sporova,poštivanje demokratskih procedura i vladavine prava,te demokratska kontrola oružanih snaga.Sudjelovanje u Planu ne jamči članstvo u budućnosti,no pomaže državama u prilagodbi njihovih oružanihsnaga i pripremi za obveze i odgovornost koje ćedonijeti članstvo u Savezu.

ProširenjeNATO-a

MM Čelnici NATO država i tadašnji Glavni tajnikJavier Solana na sastanku na vrhu u Washingtonu

M Novi saveznici na zadatku održavanja mira

NATO u 21. stoljeću

15

Vlade NATO članica jasno su dale do znanja daproširenje Saveza nije samo sebi svrhom, već je tonačin da se sigurnost koju pruža NATO proširi dalje,te da Europa kao cjelina postane stabilnija.Proces proširenja pomaže u izbjegavanju sukoba,budući da sama perspektiva članstva služi kao poticajpotencijalnim članicama da razriješe nesuglasice sasvojim susjedima te da brže provode reformei demokratizaciju. Pored toga, nove članice ne bi samotrebale uživati u blagodatima članstva, već bi trebalebiti spremne pridonijeti ukupnoj sigurnosti svih državačlanica. Drugim riječima, one moraju biti i pružateljii primatelji sigurnosti.

M Svečanost podizanja zastave za nove članice

O Potpisivanje pristupnih protokola

Mirovne snage NATO-a stigle su u Bosnu i Hercegovinuu prosincu 1995. g. te na Kosovo u lipnju 1999. g.zajedno s vojnicima iz mnogih država partnera,uključujući Rusiju i Ukrajinu. U obje regije, NATO je biosnažno uključen u operacije okončanja sukoba velikihrazmjera. U Bosni i Hercegovini NATO je proveo zračneoperacije protiv snaga bosanskih Srba u kolovozui rujnu 1995. g. te su akcije pomogle u promjeni odnosasnaga između zaraćenih strana na terenu, te je uvjerilavodstvo bosanskih Srba da prihvate mirovni sporazumo kojem se pregovaralo u Daytonu, Ohio.

SFOR ima mandat UN-a ne samo za održavanje mirau Bosni i Hercegovini, već, gdje je potrebno, i za njegovo nametanje. Kako se sigurnosno stanjepoboljšalo, smanjen je broj vojnika raspoređenih u BiH.U isto vrijeme, priroda zadaće je evoluirala.Danas SFOR pomaže prognanicima i izbjeglicamau povratku u njihove domove, te traži osumnjičene zaratne zločine kako bi ih priveo pravdi. SFOR takođerpomaže u reformi bosanske vojske koja je na krajusukoba podijeljena na tri po etničkoj osnovisuprotstavljene vojske (bošnjačko-muslimansku,hrvatsku i srpsku) kako bi se spriječila mogućnostobnove sukoba.

NATO-ova vojna intervencija na Kosovu uslijedila jenakon više od godinu dana eskalirajućeg nasilja,povećanog rizikom proširenja sukoba na regijui opetovanih kršenja rezolucija Vijeća sigurnosti UN-aod strane Beograda, kojima se pozivalo na prestanaksukoba i represije nad kosovskim Albancima. U ožujku1999. g. Savez je odlučio pokrenuti zračne operacijeprotiv vojnih i paravojnih struktura jugoslavenske vladeodgovornih za represiju. Odluka je donesena nakon štosu iscrpljene sve druge mogućnosti, a mirovnim se

Nakon raspada bivše Jugoslavije, Savez je posvetiomnogo pozornosti i energije Balkanu. NATO je vojnointervenirao kako bi ondje zaustavio ili spriječio sukobeu tri navrata – u Bosni i Hercegovini 1995., na Kosovu1999. g. i u Bivšoj Jugoslavenskoj RepubliciMakedoniji1 2001., te trenutačno vodi dvije misije zaodržavanje mira (peacekeeping) – Stabilizacijske snage(SFOR) u Bosni i Hercegovini i Kosovske snage (KFOR)u južnoj srbijanskoj pokrajini Kosovu. Cilj je obiju misijazajamčiti sigurno okruženje u kojem će svi građani,bez obzira na svoju etničku pripadnost živjeti u miru i u kojem će, uz međunarodnu pomoć, početi razvojdemokracije.

O Pješačka ophodnja na Kosovu

NATOBalkanu

na

17

ponovnih neprijateljstava, uspostavu sigurnog okružjai demilitarizaciju Oslobodilačke vojske Kosova.Pored toga, snage pod vodstvom NATO-a daju potporumeđunarodnim humanitarnim aktivnostima, te radezajedno s međunarodnim civilnim djelatnicima iz UN-oveprivremene administracije na Kosovu (UNMIK), kako biuspostavile stabilno okruženje za budući razvoj pokrajine.

U Bivšoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji*, NATO jeu kolovozu 2001. g. odgovorio na zahtjev predsjednikarepublike za razoružanje albanskih skupina čija sudjelovanja postala prijetnjom sigurnosti i stabilnostidržave. Ta je intervencija uslijedila nakon političkogdogovora između predstavnika albanske zajedniceu zemlji i vlade u kojoj su posredovali posebni izaslanici izraznih međunarodnih organizacija, uključujući i NATO,te iz SAD. Na taj način, oko 3500 NATO-ovih vojnikaprikupilo je blizu 4000 komada oružja tijekomtridesetodnevne misije. Ta akcija i manja prisutnostNATO-a koja je uslijedila pomogla je u sprečavanjugrađanskog rata, te je pripremila teren za pomirbui obnovu zemlje. Na zahtjev Skopja, NATO snage ostalesu u Bivšoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji* pružatizaštitu promatračima EU i OESS-a do konca ožujka 2003.g., kad je misiju preuzela Europska unija.

pregovorima ponovno nije uspjelo prevladatinepopustljivost Beograda. Suočivši ses nemogućnošću Vijeća sigurnosti UN-a da poduzmeakciju kako bi zajamčilo poštivanje vlastitih rezolucijao sukobu, članice NATO-a su zaključile da im jedinopreostaje poslužiti se vojnim sredstvima kako bi sezaustavila humanitarna katastrofa i vratila stabilnostu regiji. Zračna djelovanja trajala su 78 dana.

Unatoč intenzivnoj političkoj raspravi o intervencijiSaveza, poduzeta akcija rezultirala je postizanjemtemeljnih uvjeta potrebnih za početak obnove. Ti su uvjetibili: prestanak svih vojnih djelovanja među sukobljenimsnagama; povlačenje Jugoslavenske armije, srbijanskepolicije i paravojnih snaga s Kosova; sporazumo rasporedu međunarodnih vojnih snaga na Kosovu;sporazum o bezuvjetnom i sigurnom povratku izbjeglicai prognanika; te jamstva o spremnosti svih strana zapregovore o političkom sporazumu o Kosovu.

KFOR-ov mandat proizlazi iz vojno-tehničkog sporazumapotpisanog između NATO-a i jugoslavenskihzapovjednika, te iz Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1244iz lipnja 1999. g. KFOR je tako odgovoran za sprečavanje

M Pripadnik francuskih snaga za održavanje mirau Sarajevu

NATO u 21. stoljeću

* Turska priznaje Republiku Makedoniju pod njezinim ustavnim imenom

Medijsko pokrivanje NATO-a neizbježno je usredotočenona visoku diplomaciju, sastanke na vrhu Saveza i vojnemisije. No, većina djelatnosti Saveza zbiva se daleko odpažnje javnosti. NATO je svaki dan uključen u nizprojekata koji pridonose poboljšanju europske sigurnosti.Ti projekti uključuju pomoć u reformi istočno-europskihvojski, izradu programa pripreme bivših vojnih časnika zaživot u civilu i pružanje pomoći u razminiranju i uklanjanjuzastarjelih zaliha streljiva.

Šireaktivnosti

NATO-a

NATO u 21. stoljeću

Pored toga, NATO je aktivan u koordiniranju humanitarnepomoći. Godine 1999. Savez je otvorio Euro-atlantskicentar za koordinaciju pomoći tijekom katastrofa krozkoje može koordinirati hitne operacije pomoći u slučajukatastrofa, kako prirodnih tako i onih koje je izazvaočovjek. NATO je, npr., bio snažno uključen u koordinacijudostave pomoći izbjeglicama koje su bježale predborbama na Kosovu 1999. g., pružao je pomoć žrtvamapoplava i potresa u nizu zemalja uključujući i srednjuEuropu u ljetu 2002., te je pomogao Turskoj u pripremimjera civilne zaštite od mogućeg napada oružjem zamasovno uništenje tijekom rata u Iraku 2003. g.

NATO također ima znanstveni program koji daje potporusuradnji u civilnim znanostima između znanstvenikaNATO članica i država partnera. Oko 10,000znanstvenika svake godine sudjeluje na različite načineu događanjima i projektima koji dobivaju potporu krozprogram, uključujući inicijative za poboljšanje računalnogumrežavanja i širenja pristupa Internetu u znanstvenojzajednici na Kavkazu i u središnjoj Aziji. Pored toga,u skladu s promjenom NATO-ovih prioriteta nakonterorističkog napada 11. rujna 2001. g., program se sveviše okreće prema potpori suradnje na istraživačkimprojektima povezanim s obranom od terorizma i borbomprotiv drugih prijetnji u suvremenom svijetu.

M Priprema za civilne katastrofe

O Istraživanja u Crnom moru koje financira NATO

19

M Glavi tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer i držani tajnik SAD Colin Powell

Transatlantskopartnerstvo

Odnos između Europe i Sjeverne Amerike u srcu jeAtlantskoga saveza. Tijekom godina ovaj je odnosdoživljavao uspone i padove, te je evoluirao u skladus vanjskim okolnostima koje su se mijenjale.Nakon završetka Drugog svjetskog rata, europsko jegospodarstvo ostalo osakaćeno, zbog čega su europskečlanice NATO-a bile veoma ovisne o SAD-u.Predsjednik Truman i ostali američki političari u vrijemenastanka NATO-a nisu samo htjeli stvoriti bogatogi demokratskog partnera u Europi, već sagraditii strukture koje bi služile legitimnim sjevernoameričkimsigurnosnim interesima. Nadalje, njihovo je vodstvou tom razdoblju bio ekonomski i vojni katalizatoreuropskog oporavka, s ciljem da usmjere kreativneenergije kontinenta u obnovu i pomirbu, stvarajući uvjetekoji će naposljetku dovesti do stvaranja Europske unije.

Tijekom godina, dok je Europa postajala sve jačai ujedinjenija, transatlantski odnos se razvio i postao odrazpromijenjenih okolnosti. Kad je nestala politička podjelaEurope, a Europska unija počela razvijati zajedničkuvanjsku i sigurnosnu politiku, Europa je postupno postalasve istaknutiji čimbenik u međunarodnim pitanjima. Na taj način, Europska unija je u ožujku 2003. g. preuzelaNATO-ovu misiju u Bivšoj Jugoslavenskoj RepubliciMakedoniji*.

Obveza koju preuzimaju saveznice u trenutku stupanjau članstvo NATO-a i koja je zapisana u Članku 5.Washingtonskog ugovora, naime da će priskočiti jednedrugima u pomoć u slučaju vojne agresije na bilo koju odnjih, u početku je bila zamišljena kao način da seSjeverna Amerika obveže na obranu Zapadne Europe.U stvarnosti se na članak pozvalo po prvi puta kaoodgovor na terorističke napade na SAD 11. rujna 2001. g.Od tada, europski saveznici i Kanada, u skladu sa svojimmogućnostima, nastoje pomoći Sjedinjenim AmeričkimDržavama i odigrati svoju ulogu u borbi protiv terorizma.

Danas, NATO-ovi europski i sjevernoamerički saveznicičine široku trans-atlantsku zajednicu, koja se protežena politička, ekonomska i sigurnosna pitanja. Ta se zajednica zasniva na međuzavisnosti, zajedničkimvrijednostima i zajedničkim interesima. Iako različitastajališta pojedinih država znače da se saveznici uvijekne slažu oko poteza koje treba poduzeti u njihovomzajedničkom interesu, svrha NATO-a je olakšatikonzultacije i rasprave kako bi se postigao konsenzuskad god je to moguće. NATO članice stoga surađujukako bi odgovorile na sve brojnija pitanja transatlantskeagende, od postizanja mira u jugoistočnoj Europii učvršćenja novih demokracija do borbe protivmeđunarodnog terorizma i sprječavanja širenja oružjaza masovno uništenje.

* Turska priznaje Republiku Makedoniju pod njezinim ustavnim imenom

Budući da se sigurnosno okružje nastavlja mijenjati,Savez se mora transformirati kako bi ostao učinkovit.Potrebno je pronaći novu ravnotežu između bavljenjatradicionalnom misijom usredotočenom na Europui bavljenja novim globalnim prijetnjama. Savez takođermora steći novu vojnu sposobnost kako bi ispunio novemisije, uključujući i mogućnost brze i fleksibilne reakcijena nove izazove. Na svim je tim područjima, sastanakna vrhu u Pragu pokrenuo proces transformacije koji ćezajamčiti da NATO bude sposoban nositi se s novimsigurnosnim izazovima 21. stoljeća jednako učinkovito,kao i s prijetnjama u prošlosti.

Uloga NATO-a u borbi protiv terorizma preciznije jeodređena u Pragu kroz razvoj vojnog koncepta protivterorizma, specifičnih vojnih sposobnosti za provedbunove misije, dogovora o Partnerskom akcijskom planuprotiv terorizma i proklamiranu spremnost za djelovanjeu potpori međunarodnoj zajednici. Te su mjere stvoriletemelj za odluke koje su uslijedile, kao npr. odluka dase preuzme odgovornost za ISAF misiju u Afganistanu,te konzultacije oko podrške Poljskoj u vođenju sektorau Iraku.

Na sastanku na vrhu u Pragu saveznice su preuzelespecifičnu političku obvezu za poboljšanje sposobnostiu ključnim područjima modernih vojnih operacija.Kad bude do kraja provedena, tzv. Praška obvezujućaizjava o sposobnostima (Prague CapabilitiesCommitment) učetverostručit će broj velikih zrakoplovaza prijevoz vojnika u Europi; uspostaviti flotu zrakoplovaza punjenje goriva u zraku; osigurati da većina NATO-ovih snaga visoke spremnosti ima opremu zazaštitu od radiološkog, biološkog i nuklearnog oružja;

M Sudionici mirovne misije ISAF nadgledaju Kabul

O Inauguracija Savezničkog zapovjedništva za transformacije

Transformacija Saveza

21

birokratskih struktura. Opet, sastanak na vrhu u Pragunapravio je veliki početni korak u tom smjeru.Broj odbora, od njih 467, smanjen je za 30 posto.Više odluka donosit će pododbori, što Sjevernoatlantskovijeće oslobađa od brojnih obveza, omogućavajući muda se usredotoči na strateška pitanja, ali i da zadržisvoju nadležnost za proces donošenja odlukau Savezu. Procedure za ministarske sastanke takođersu uređene, kako bi se ostavilo više mjesta zasadržajne razmjene. Tijekom vremena te su promjenetrebale voditi prema suvremenijoj i učinkovitijojoperativnoj strukturi unutar Saveza.

Mnoge reforme, inicijative i programi dogovoreni u Pragutvorit će jezgru aktivnosti Saveza još nekoliko sljedećihgodina, s tim da će u žarištu biti realistične i ostvarivemjere, usklađene s potrebom jamčenja sigurnostiteritorija, stanovništva i snaga NATO-ovih članica od svihprijetnji i izazova.

te za 40 posto povećati ne-američke zalihe zračnog,precizno-vođenog streljiva. Istodobno, saveznice su sedogovorile da će stvoriti tehnološki napredne NATO-ovesnage za brzo djelovanje koje će se moći brzo kretatigdje god to bude potrebno, te da će biti katalizator zafokusiranje i promicanje poboljšanja u vojnimsposobnostima Saveza i njegovoj kontinuiranojtransformaciji. One su također podržale novu, manjui učinkovitiju vojnu zapovjednu strukturu. U budućnosti,NATO će imati strateško zapovjedništvo za operacije sasjedištem u Belgiji, i strateško zapovjedništvo zatransformacije u SAD-u, koje će biti nazočno i u Europi. Ovo drugo će biti zaduženo za stalnutransformaciju vojnih sposobnosti Saveza.

Od ožujka 2004. godine NATO ima 26 članica. Sve donedavno, operativne metode ove organizacijenisu se promijenile od onih iz 1950-ih, kad je u Savezubilo samo 12 država. Kako bi učinkovito djelovaleu novom strateškom okruženju, države članice uočilesu potrebu za većom fleksibilnošću te za smanjenjem

M Punjenje goriva u zraku

NATO u 21. stoljeću

NATO se u prvom desetljeću 21. stoljeća značajnopromijenio u odnosu na sigurnosni savez iz 1949. g.Tijekom više od pola stoljeća svoga postojanja, i Savezi svijet sam po sebi razvili su se na način koji osnivačiNATO-a nisu mogli ni zamisliti. NATO se razvio izinstitucije koja je četiri desetljeća Hladnoga rata branilaZapadnu Europu, ili čak koja je nadzirala tranzicijuEurope nakon završetka Hladnoga rata tijekom 1990-ih.Integracijom novih država članica, proces trajneprilagodbe neizbježan je kako bi se mogli uskladitiinteresi većeg broja članica, a da se pri tom ne smanjisposobnost Saveza da na vrijeme donese odluku.Doista, dok se strateško okruženje i dalje mijenja,brzina NATO-ove evolucije morat će se povećati,kako bi Savez mogao odgovoriti na nove prijetnje.

Dok se mijenjaju priroda prijetnji s kojima se državečlanice moraju suočiti i način na koji se NATO s njimanosi, temelji suradnje unutar Saveza ostaju vjerninačelima Washingtonskog ugovora. NATO je zapravotransatlantski političko-vojni okvir za upravljanjesigurnosnim izazovima, koji povezuje europskei sjevernoameričke interese, istovremeno uravnotežujućiinterese pojedinih država članica.

O Vježba na moru

u budućnostPogled

23

NATO-ova transformacija, koja je u tijeku, dio jeprocesa osmišljenog kako bi se poboljšala sigurnostdržava članica Saveza i buduća stabilnost i prosperitetcjelokupnog euro-atlantskog prostora. Nakon sastankana vrhu u Pragu, saveznice su intenzivirale napore kakobi se NATO prilagodio današnjim izazovima – kao štosu obrana zajedničkih vrijednosti, na primjer poštivanjedemokracije i ljudskih prava; borba protivmeđunarodnog terorizma i prijetnji koju predstavljaproliferacija oružja za masovno uništenje; izgradnjamostova sigurnosti s Rusijom i Ukrajinom; daljnjerazvijanje temelja za blisku suradnju s ostalim državamapartnerima; i, kada se iscrpe sva druga sredstva,djelovanje kao učinkoviti instrument za upravljanjekrizom i osiguravanje da se posljedice sukoba neprošire i zaprijete općoj stabilnosti. To je složenazadaća koja ovisi o potpori javnog mišljenja,u državama članicama i partnerima, koje odbijajuprihvatiti politiku sukoba i koje su odlučne uspostavitisigurnost, utemeljenoj na razumijevanju i suradnji zadobrobit budućih generacija.

M Glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer

O Novi horizonti

NATO u 21. stoljeću

NATOu 21. stoljeću

NATO Public Diplomacy Division /

Division Diplomatie publique de l’OTAN

1110 Brussels / Bruxelles

Belgium / Belgique

Web site: www.nato.int

Site web: www.otan.nato.int

E-mail: natodoc@hq.nato.int

NATO

21CR

O0304

© NATO - 2004

Ova brošura načinjena je kako bi zainteresiranom općinstvu ponudila konciznu uvodnu informaciju o NATO-u. Daljnje informacije o NATO-u mogu se pronaći na NATO-voj web adresi www.nato.int.