Dravljanstvo i apatridija

Prirunik za parlamentarce

Prevod s engleskog jezika UNHCR Sarajevo i Podgorica, jun 2007.

Zahvalnica

Ovaj prirunik je pripremljen u saradnji sa Stalnim komitetom Biroa Interparlamentarne unije za demokratiju i ljudska prava.

Istraivaki i analitiki rad: Kerol Baelor (Carol Batchelor) i Filip Leklerk (Philippe Leclerc) (UNHCR)

Autor: Merilin Airon (Marilyn Achiron)

Ureivaki odbor: UNHCR: Erika Feler (Erika Feller), Filip Leklerk (Philippe Leclerc), Hoze Riera (Jose Riera) i Sara Basketi (Sara Baschetti) IPU: Anders B. Donson (Anders B. Johnsson) i Karin Kareen Jabre

Originalna verzija: na engleskom jeziku naslovnu stranu dizajnirao ak Vendfluh (Jacques Wandfluh), Studio Infographie, vajcarska

Izdava izdanja za Crnu Goru: UNHCRLektura i korektura na maternjem jeziku: Lida Vukmanovi TabaGrafiko oblikovanje i priprema za tampu: Grafo Crna Goratampa: Grafo Crna GoraTira: 300ISBN

Predgovor

Svako ima pravo na dravljanstvo. Niko ne smije biti proizvoljno lien svog dravljanstva niti mu se smije uskratiti pravo da promijeni svoje dravljanstvo. Ovim jezgrovitim izjavama, lan 15 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine dodjeljuje svakom pojedincu, ma gdje na svijetu, pravo da ima legalnu vezu s nekom dravom. Dravljanstvo ili nacionalnost (ova dva termina koriste se naizmjenino u ovom priruniku, kako se to obino radi u meunarodnom pravu) prua ljudima ne samo osjeaj identiteta, ve im daje i pravo na zatitu od strane drave i na mnoga druga graanska i politika prava. Zaista, dravljanstvo se nekad opisuje kao pravo da se imaju prava. Uprkos instrumentima meunarodnog prava koji se bave sticanjem, gubitkom ili uskraivanjem dravljanstva, milioni ljudi irom svijeta ipak nemaju dravljanstvo. Oni su apatridi. Apatridija moe nastati iz razliitih razloga: zbog konflikta zakona, transfera teritorija, zbog zakona o braku, administrativne prakse, diskriminacije, neupisivanja novoroenih, oduzimanja dravljanstva (kada drava opozove dravljanstvo nekog pojedinca) i odricanja dravljanstva (kada pojedinac odbija zatitu drave). U svijetu, brojna lica bez dravljanstva takoe su rtve prisilnog raseljavanja. Ljudi koji su istrgnuti iz svojih domova naroito su podloni apatridiji, posebno kada je njihovo raseljavanje propraeno ili je nakon njega uslijedilo mijenjanje teritorijalnih granica. Suprotno tome, lica koja nemaju dravljanstvo ili im je ono oduzeto esto su primorana da pobjegnu iz svog uobiajenog mjesta boravka. Upravo ova veza s izbjeglikim situacijama prvobitno je navela Generalnu skuptinu Ujedinjenih nacija da dodijeli Visokom komesarijatu Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR-u) odgovornost da djeluje kao agencija koja nadgleda preveniranje i redukovanje apatridije. Shodno nedavnim procjenama, postoji priblino jedanaest miliona apatrida irom svijeta. Ali, ova cifra je samo puko nagaanje. Veoma je teko za organizacije da prikupe iscrpne podatke o broju lica bez dravljanstva zbog toga to neke drave osporavaju koncept apatridije, zbog toga to drave esto nerado objelodanjuju informacije o apatridiji i zato to se pitanje apatridije esto ne smatra naroito znaajnim na listi problema kojima se bavi meunarodna zajednica. Posljednjih godina, meutim, meunarodna zajednica je postala svjesnija injenice da potovanje ljudskih prava pomae u spreavanju masovnih egzodusa i prisilnih raseljavanja. Slino tome, raste svjesnost, zasnovana na principima sadranim u meunarodnim sporazumima, da su drave obavezne razrijeiti probleme apatridije. Vlade moraju priznati, formalno i u praksi, da pojedincima, koji mogu dokazati istinsku i efektivnu vezu s dravom, nemaju pravo oduzeti ili uskratiti povlastice koje proizilaze iz dravljanskog statusa.

Najbolji nain na koji parlamentarci mogu pokazati svoju opredijeljenost za redukovanje ili eliminisanje pojave apatridije jeste kroz usvajanje nacionalnog zakonodavstva koje je konzistentno s meunarodnim pravom, koje osigurava da se pojedincima nee proizvoljno oduzimati dravljanstvo, da e pod izvjesnim okolnostima, u kojima bi inae ovjek mogao ostati bez dravljanstva, dravljanstvo biti dodijeljeno, i da e adekvatna zatita biti na raspolaganju onima koji ostanu ili postanu apatridi. Parlamentarci takoe mogu odigrati vanu ulogu nadzornika time to e se pobrinuti da dravna politika, bilo namjerno ili nenamjerno, ne dovede nikoga u situaciju apatridije, to e podsticati njihove vlade da razrijee sluajeve pojedinaca bez dravljanstva, te meu njihovim biraima podizati svjesnost o problemima koji su povezani s apatridijom. U ovom priruniku smo iznijeli ovakva i srodna pitanja, naveli mogua rjeenja, te predloili aktivnosti koje lanovi parlamenta mogu preduzimati, a da pritom ne izgube iz vida ljudsku dimenziju apatridije. Nadamo se da e prirunik posluiti kao korisno sredstvo za parlamentarce u preduzimanju svih neophodnih koraka na redukovanju i eliminisanju ovog fenomena, koji negativno utie na ivote miliona mukaraca, ena i djece irom svijeta.

Antonio Guteres (Antonio Guterres) visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbjeglice

Anders B. Donson (Anders B. Johnsson) generalni sekretar Interparlamentarne unije

Sadraj

Zahvalnica............................................................................................................. 2

Predgovor.............................................................................................................. 3

Uvod....................................................................................................................... 6

Poglavlje 1: Meunarodni pravni okvir za pravo na dravljanstvo i za redukovanje apatridije................................................................ 8

Poglavlje 2: Identifikovanje i zatita lica bez dravljanstva................... 18

Poglavlje 3: Eliminisanje uzroka apatridije............................. 30

Poglavlje 4: Uloga UNHCR-a.............................................................................. 48

Poglavlje 5: Kako parlamentarci mogu pomoi.......................... 54

Aneks 1: Drave lanice Konvencije Ujedinjenih nacija o statusu lica bez dravljanstva iz 1954. godine.................................. 59

Aneks 2: Drave lanice Konvencije Ujedinjenih nacija o smanjenju broja lica bez dravljanstva iz 1961. godine................ 61

Aneks 3: Uzorci instrumenata za pristupanje............................................ 62

Aneks 4: Predstavnitva UNHCR-a.................................................... 64

Ukratko o UNHCR-u i IPU-u........................................ 72

Uvod Oni meu nama koji su dravljani neke drave obino uzimaju zdravo za gotovo prava i obaveze koje im dravljanstvo dodjeljuje. Veina nas moe da upie svoju djecu u kolu, da trai ljekarsku pomo kada smo bolesni, da trai posao kada treba, i da glasa na izborima za predstavnike organa vlasti. Mi osjeamo da uestvujemo u ivotu zemlje u kojoj ivimo; imamo duboki osjeaj pripadnosti neemu to predstavlja neto vie od nas samih kao pojedinaca. Ali kakav ivot vode ljudi koji nemaju nacionalnost, koji su bez dravljanstva? ovjek koji ne posjeduje dravljanstvo ne moe se upisati u biraki spisak u dravi u kojoj ivi, ne moe zatraiti putnu ispravu, ne moe prijaviti sklapanje braka. U nekim sluajevima, pojedinci koji nemaju dravljanstvo, a nalaze se izvan svoje zemlje porijekla ili zemlje prethodnog uobiajenog boravka, mogu biti pritvoreni na due vrijeme ako te drave odbiju da im odobre ponovni ulazak na njihove teritorije. ak i najosnovnija prava - prava na obrazovanje, zdravstvenu zatitu i zaposlenje - esto se uskrauju pojedincima koji ne mogu dokazati pravnu vezu s nekom dravom.

Drava u kojoj ivim mi je rekla ne; drava u kojoj sam roena mi je rekla ne; drava odakle su moji roditelji mi je rekla ne; stalno sluam rijei ti nam ne pripada! Osjeam da sam niko i ak ni ne znam zato ivim. Kada nema dravljanstvo, stalno si okruen osjeajem bezvrijednosti.

Lara, bivi apatrid

Anketa o apatridiji koju je sproveo UNHCR u 2003. godini potvruje da nijedan dio svijeta nije lien problema koji dovode do apatridije. Meutim, ne zna se tano koliko ima apatrida u svijetu. Drave esto nijesu voljne ili nijesu u mogunosti da obezbijede tane podatke; samo neke drave imaju mehanizme za registrovanje lica bez dravljanstva. Zaista, od drava se decidno ne trai da prijave broj lica bez dravljanstva koja ive na njihovim teritorijama. UNHCR procjenjuje da irom svijeta ive milioni ljudi koji nemaju efektivno dravljanstvo. Apatridija, koja je prvi put priznata kao globalni problem u prvoj polovini dvadesetog vijeka, moe proizai iz meudravnih nesuglasica oko pravnog identiteta pojedinaca, iz dravne sukcesije, produene marginalizacije pojedinih grupa unutar drutva, ili oduzimanja dravljanstva pojedincima ili grupama. Apatridija je obino povezana s periodima dubokih promjena u meunarodnim odnosima. Mijenjanje meunarodnih granica, manipulisanje politikim sistemima od strane nacionalnih voa sa ciljem postizanja sumnjivih politikih ciljeva, odnosno odbijanje ili oduzimanje dravljanstva da bi se iskljuile i marginalizovale nepopularne rasne, religijske ili etnike manjine, prouzrokovale su apatridiju u svim dijelovima svijeta. U posljednjih 20 godina, sve vie ljudi gubi dravljanstvo ili ne uspijeva da stekne efektivno dravljanstvo. Ako se dozvoli da se ovakve situacije nastave, sve dublji osjeaj obespravljenosti meu takvim stanovnitvom moe na kraju dovesti do raseljavanja.

Kada nekome oduzmete dravljanstvo, to je kao da mu oduzmete njegovu svjetovnost; to je kao povratak u divljinu u svojstvo peinskih ljudi ili divljaka... ovjek, koji nije nita drugo nego ovjek, gubi upravo one karakteristike koje omoguavaju drugim ljudima da prema njemu postupaju kao prema drugom ljudskom biu... oni bi mogli da ive i da umru, a da ne ostave nikakav trag i da nita ne doprinesu zajednikom svijetu.

Hana Arendt (Hannah Arendt), Porijeklo totalitarizma

Ovaj prirunik ima za cilj da parlamentarcima prui opiran opis meunarodnih principa koji reguliu dravljanstvo i apatridiju. Meunarodno pravo daje dravama iroko diskreciono pravo sa kojim mogu da definiu njihov poetni dravljanski korpus, te uslove za sticanje, gubljenje i zadravanje dravljanstva. Meutim, principi ljudskih prava koji su razvijeni tokom dvadesetog vijeka limitiraju ovu njihovu slobodu ako ona dovodi do apatridije, odnosno ako se primjenjuje na diskriminirajui nain. Dok drave zajedniki rade na suoavanju s problemima koji su povezani s apatridijom, jo uvijek postoje milioni ljudi irom svijeta koji nemaju efektivno dravljanstvo. U ovom priruniku razmatramo prava i obaveze apatrida, koji su zatieni instrumentima meunarodnog prava, naroito Konvencijom o statusu lica bez dravljanstva iz 1954. godine. (Uprkos nastojanjima koje je UNHCR uloio na propagiranju Konvencije iz 1954. godine, samo 57 drava je ratifikovalo ovu Konvenciju; nasuprot tome, 146 drava je ratifikovalo Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. godine.) U priruniku smo takoe istakli glavne uzroke apatridije i ispitali na koji nain vlade mogu osigurati da primjena njihovog nacionalnog zakonodavstva nehotino ne dovede do apatridije. UNHCR je agencija Ujedinjenih nacija koja ima zadatak da pomae u redukovanju pojave apatridije i da onim pojedincima koji nemaju dravljanstvo pomogne da steknu efektivno dravljanstvo. U ovom priruniku smo opisali ta sve UNHCR preduzima kako bi obavio ovaj zadatak. Takoe smo predloili praktine korake koje parlamentarci mogu preduzimati kako bi redukovali pojavu apatridije, poevi od preispitivanja i, ako je to neophodno, revidiranja njihovih nacionalnih zakona o dravljanstvu, preko podsticanja njihovih vlada da pristupe meunarodnim sporazumima o apatridiji, pa sve do podizanja javne svijesti o problemima koji su povezani s apatridijom. Ovaj prirunik takoe nudi pozitivne primjere kako se mogu razrijeiti produene situacije apatridije, zahvaljujui politikoj volji predmetnih drava, angaovanju graanskog drutva i pomoi koju prua meunarodna zajednica. Ova pozitivna iskustva pokazuju da kada vlade, drutvo i meunarodna zajednica rade zajedno, lica bez dravljanstva konano mogu uivati pravo da imaju prava.

Poglavlje 1.

Meunarodni pravni okvir za pravo na dravljanstvo i za redukovanje apatridije Dravljanstvo je veoma osjetljivo pitanje poto predstavlja manifestaciju suvereniteta i identiteta neke drave. Zato i ne iznenauje injenica da nesuglasice oko dravljanstva mogu dovesti, a esto i dovode, do napetosti i sukoba, kako unutar neke zemlje tako i izmeu raznih drava. U dvadesetom vijeku dolo je kako do porasta pojave apatridije irom svijeta, tako i do rastue svjesnosti i brige za ljudska prava. Meunarodno pravo o dravljanstvu tako se razvijalo na dva kolosjeka: da se prui zatita i pomo onim pojedincima koji su ve bez dravljanstva i da se pokua eliminisati ili barem redukovati pojava apatridije.

Ko odluuje o tome da li je neko lice dravljanin odreene drave? U principu, pitanja dravljanstva potpadaju pod domau jurisdikciju svake drave. Meutim, primjenljivost unutranjih odluka neke drave moe biti limitirana slinim aktivnostima drugih drava ili meunarodnim pravom. U svom Savjetodavnom miljenju o Dekretima o dravljanstvu Tunisa i Maroka iz 1923. godine, Stalni sud meunarodne pravde naveo je da je:

Pitanje da li neka stvar potpada pod iskljuivu nadlenost neke drave ili ne, u osnovi je relativno pitanje; ono zavisi od razvoja meunarodnih odnosa.

U stvari, Stalni sud je rekao da, mada pitanje nacionalnosti, u principu, potpada pod domau jurisdikciju, drave ipak moraju, bez obzira na to, potovati svoje obaveze prema drugim dravama u skladu s normama meunarodnog prava. Ovaj pristup je ponovljen sedam godina kasnije na Hakoj konvenciji o nekim pitanjima koja se odnose na sukob zakona o dravljanstvu. injenica je da su brojne drave dale svoje komentare na Savjetodavno miljenje Stalnog suda iz 1923. godine, s obzirom na to da je ono bilo vezano za izradu Hake konvencije o dravljanstvu iz 1930. godine. Veina drava je protumaila ovo Savjetodavno miljenje kao ograniavanje mogunosti primjene odluka o dravljanstvu neke drave izvan te drave, naroito u sluajevima kada su te odluke u suprotnosti s odlukama o dravljanstvu koje donose druge drave. Haka konvencija iz 1930. godine, koja je odrana pod pokroviteljstvom Skuptine Lige naroda, predstavljala je prvi meunarodni pokuaj da se osigura da svako ima dravljanstvo. U lanu 1 Konvencije navodi se sljedee:

Na svakoj dravi je da odlui, shodno njenim vlastitim zakonima, ko su njeni dravljani. Druge drave bi trebalo da priznaju zakon te drave ukoliko je on konzistentan s meunarodnim konvencijama, meunarodnim obiajima i pravnim principima koji se generalno priznaju u pogledu dravljanstva.

Drugim rijeima, nain na koji drava ostvaruje svoje pravo da odlui o tome ko su njeni dravljani, treba da bude u skladu s relevantnim odredbama meunarodnog prava. Tokom cijelog dvadesetog vijeka, ove su se odredbe postepeno razvijale vie u pravcu potovanja ljudskih prava nego u pravcu prava drave na suverenitet.

U lanu 15 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima navodi se da: Svako ima pravo na dravljanstvo. Niko ne smije biti proizvoljno lien svog dravljanstva niti mu se smije uskratiti pravo da promijeni svoje dravljanstvo.

Ovo pravo zasniva se na postojanju istinske i efektivne veze izmeu pojedinca i drave. Prvi put je ova veza priznata kao osnov za dravljanstvo u sluaju koji je presudio Meunarodni sud pravde 1955. godine, koji je poznat kao predmet Notebom (Nottebohm). U tom predmetu sud je naveo sljedee:

Shodno dravnim praksama, arbitranim i sudskim odlukama i miljenju sastavljaa (ovog teksta), dravljanstvo je pravna veza koja za osnovu ima socijalnu injenicu povezanosti, istinsku vezu s egzistencijom, interesima i osjeajima, uz postojanje recipronih prava i obaveza.

Istinska i efektivna veza, koje se manifestuje roenjem, boravkom i/ili porijeklom, sada se odraava u odredbama zakonodavstva o dravljanstvu veine drava kao i u nedavnim meunarodnim instrumentima koji se odnose na dravljanstvo, kao to je Evropska konvencija o dravljanstvu iz 1997. godine. Isto tako, Interameriki sud za ljudska prava dravljanstvo je definisao kao

politiku i pravnu sponu koja povezuje neko lice sa datom dravom i koja ga spaja sa tom dravom vezama lojalnosti i odanosti, to njemu daje pravo na diplomatsku zatitu od strane te drave. (Castillo-Petruzzi et al v. Peru (Kastiljo-Petruci i ostali protiv drave Peru), presuda iz maja 1999. godine, IACHR [ser. C] br. 52 1999)

Kako se tite prava izbjeglica i lica bez dravljanstva?

Iako se u lanu 15 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima tvrdi da svako ima pravo na dravljanstvo, u njemu nije propisano koje je to dravljanstvo. Meunarodna zajednica je izradila dva osnovna sporazuma kako bi se pobrinula za to da pojedinci ne budu lieni minimalnih prava koja se vezuju za dravljanstvo. To su Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Konvencija o statusu lica bez dravljanstva iz 1954. godine.

Postoji li ikakva veza izmeu Konvencije o statusuizbjeglica iz 1951. godine i pitanja apatridije?

Nakon Drugog svjetskog rata, jedno od najurgentnijih pitanja za drave lanice novoformiranih Ujedinjenih nacija bilo je kako da se suoe s potrebama miliona pojedinaca koji su zbog rata postali izbjeglice ili su ostali bez dravljanstva. Rezolucija Ekonomskog i socijalnog savjeta Ujedinjenih nacija (ECOSOC) iz 1949. godine dovela je do uspostavljanja ad hoc komiteta, iji je zadatak bio da razmotri kako da se formuliu konvencije o statusu izbjeglica i lica bez dravljanstva i da razmotri prijedloge za eliminisanje apatridije. lanovi komiteta su na kraju sastavili nacrt Konvencije o statusu izbjeglica i Protokola uz predloenu Konvenciju koji se fokusirao na lica bez dravljanstva. Komitet se nije u potpunosti bavio eliminisanjem apatridije, uglavnom zbog toga to se pretpostavljalo da e se novoformirana Meunarodna pravna komisija (ILC) fokusirati na to pitanje. Istorijski gledano, i izbjeglice i lica bez dravljanstva dobijali su zatitu i pomo od meunarodnih izbjeglikih organizacija koje su prethodile UNHCR-u. Nacrt Protokola o apatridiji trebalo je da odraava vezu izmeu izbjeglica i lica bez

dravljanstva. Ali, urgentne potrebe izbjeglica i predstojee rasputanje Meunarodne izbjeglike organizacije znaili su da na konferenciji opunomoenika, koja je sazvana da bi se razmotrila oba pitanja, nije bilo dovoljno vremena za detaljnu analizu situacije u kojoj su se nalazila lica bez dravljanstva. Tako je dolo do toga da je Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. godine usvojena na konferenciji, dok je usvajanje Protokola koji se bavio pitanjem lica bez dravljanstva odloeno za kasnije. Prema Izbjeglikoj konvenciji iz 1951. godine, izbjeglica bez dra-vljanstva dobija zatitu kao izbjeglica jer proizvoljno uskraivanje dravljanstva zbog rase, religije, nacionalnosti, pripadnosti odreenoj drutvenoj grupi ili politikog miljenja neke osobe moe da ukazuje da izbjegliki status treba da bude priznat toj osobi.

ta predvia Konvencija o statusu lica bezdravljanstva iz 1954. godine?

Protokol o licima bez dravljanstva, koji je sastavljen kao dodatak uz izbjegliku konvenciju iz 1951. godine, pretvoren je u zasebnu konvenciju 1954. godine. Konvencija iz 1954. godine predstavlja primarni meunarodni instrument iji je cilj da se regulie i pobolja status lica bez dravljanstva i da se osigura da se licima bez dravljanstva dodijele osnovna prava i slobode bez ikakve diskriminacije. (U Aneksu 1 moete nai spisak drava lanica Konvencije iz 1954. godine.) Odredbe Konvencije, u mnogim aspektima, vrlo su sline odredbama izbjeglike konvencije iz 1951. godine. Pristupanje Konvenciji ne moe da slui kao zamjena za davanje dravljanstva licima koja su roena i stalno nastanjena na teritoriji te drave. Bez obzira na to koliko su obimna prava koja se dodjeljuju apatridima, ona ne mogu biti ekvivalent sticanju dravljanstva. Konvencija iz 1954. godine striktno sadri pravnu definiciju lica bez dravljanstva: ono lice koje se po sili zakona ne smatra dravljaninom nijedne drave (to je poznato kao de jure apatridija).

Ko je dravljanin? Ko je bez dravljanstva tj. apatrid?

Biti dravljanin po sili zakona znai da se dati pojedinac automatski smatra dravljaninom odreene zemlje, pod uslovima koji se navode u pravosnanim pravnim instrumentima o dravljanstvu, ili da je tom pojedincu dodijeljeno dravljanstvo odlukom relevantnih organa vlasti. Ti instrumenti mogu biti ustav, predsjedniki ukaz ili akt o dravljanstvu. Veina ljudi smatra se dravljanima po sili zakona samo jedne drave to su obino ili zakoni drave u kojoj su roeni (jus soli) ili zakoni drave iji su dravljani bili njihovi roditelji u vrijeme njihovog roenja (jus sanguinis). Kad god administrativni postupak dozvoljava diskreciono pravo u dodjeljivanju dravljanstva, podnosioci zahtjeva za dravljanstvo ne mogu se smatrati dravljanima sve dok njihovi zahtjevi ne budu rijeeni i odobreni, te dok im ne bude dodijeljeno dravljanstvo te drave u skladu sa zakonom. Pojedinci koji moraju podnijeti zahtjev za dravljanstvo i oni koje zakon definie kao lica koja ispunjavaju uslove za podnoenje zahtjeva, ali iji su zahtjevi odbijeni, nijesu dravljani po sili zakona te drave. Pojedinci koji nijesu dobili dravljanstvo automatski ili na osnovu pojedinane odluke po sili bilo kog zakona te drave, poznati su kao de jure apatridi: lica bez dravljanstva uz referencu na pozitivne zakone. Pretpostavlja se da ovjek posjeduje dravljanstvo osim ako ne postoji neki dokaz o suprotnom. Meutim, nekad se drave sa kojima bi ovjek mogao imati istinsku vezu ne mogu sloiti oko toga koja je od njih dodijelila dravljanstvo toj osobi. Tako taj ovjek nije u stanju dokazati da je de jure bez dravljanstva, iako ne posjeduje efektivno dravljanstvo i ne uiva nacionalnu zatitu. Tada se smatra da je on de facto bez dravljanstva.

0

Iako su sastavljai Konvencije smatrali da je neophodno napraviti razliku izmeu de jure apatrida (lica koja nijesu dobila dravljanstvo automatski ili na osnovu zasebne odluke po sili bilo kog dravnog zakona) i de facto apatrida (lica koja ne mogu da ustanove svoje dravljanstvo), ipak su prepoznali da se obje grupe nalaze u slinom poloaju. Zavrni akt uz Konvenciju bavi se pitanjem de facto apatrida i daje sljedeu neobavezujuu preporuku:

svim ugovornim dravama da, nakon to kao valjane priznaju razloge zbog kojih je neko lice odbilo zatitu drave iji je dravljanin, blagonaklono razmotre mogunost da prema takvom licu primijene postupanje koje shodno Konvenciji primjenjuju prema licima bez dravljanstva.

Odluku da li neko lice ima pravo na beneficije ove konvencije donosi svaka drava lanica u skladu s njenim vlastitim uspostavljenim postupcima. Posredstvom svojih predstavnitava/kancelarija ili posredstvom svog sjedita, ako se to od njega trai, UNHCR stoji na raspolaganju za pruanje savjeta o tome kako da se kreiraju i primijene ovi postupci. (U Aneksu 4 moete nai spisak UNHCR-ovih kancelarija.)

Moe li apatrid istovremeno biti i izbjeglica?

Pojedinci koji su de facto bez dravljanstva nijesu obuhvaeni definicijom lica bez dravljanstva shodno Konvenciji iz 1954. godine. Sastavljai Konvencije iz 1954. pretpostavili su da je svako ko ne posjeduje efektivno dravljanstvo - to jest, svi de facto apatridi - izbjeglica. (Sastavljai Konvencije su pretpostavili da je pojedinac postao de facto bez dravljanstva nakon bjekstva iz zemlje svog dravljanstva zbog proganjanja koje je nad njim vrila drava, te da je to proganjanje bilo u vezi s neposjedovanjem efektivnog dravljanstva.) Na osnovu te pretpostavke, de facto apatridi dobijaju meunarodnu pomo shodno odredbama Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine. Meutim, to to je neko de jure ili de facto bez dravljanstva ne mora znaiti da je izloen proganjanju (osnovan strah od proganjanja je sr definicije izbjeglice kao to je to navedeno u Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine). Kako je vrijeme prolazilo, postajalo je jasnije da postoje de facto apatridi koji nijesu stekli dravljanstvo u zemlji njihovog uobiajenog boravka, a ipak ne ispunjavaju uslove da budu izbjeglice ili de jure apatridi. injenica je da veina apatrida kojima je potrebna pomo UNHCR-a, bez obzira na to da li su de jure ili de facto bez dravljanstva, nijesu izbjeglice i nemaju pravo na azil.

ta predvia Konvencija o smanjenju broja licabez dravljanstva iz 1961. godine?

U avgustu 1950. godine, Ekonomski i socijalni savjet rezolucijom je zatraio da Meunarodna pravna komisija pripremi nacrt meunarodne konvencije ili konvencija za eliminisanje apatridije. Meunarodna pravna komisija je sastavila dvije konvencije za razmatranje. Obje ove konvencije su se bavile problemom apatridije koja proizilazi iz konflikta zakona. Jedna konvencija, o eliminisanju apatridije u budunosti, sadravala je odredbe koje su ile mnogo dalje od odredbi sadranih u nacrtu druge konvencije, koja se fokusirala na redukovanje pojave apatridije u budunosti. Uesnici konferencije, koji su se sastali kako bi razmotrili to pitanje, ocijenili su da je prva konvencija previe radikalna, pa su izabrali da rade na nacrtu konvencije o redukovanju budue apatridije. Instrument koji je konano proistekao iz ovog procesa je Konvencija o smanjenju broja lica bez dravljanstva iz 1961. godine. (U Aneksu 2 moete nai spisak drava lanica Konvencije iz 1961. godine.)

lanovi konvencije imaju za cilj da se izbjegne apatridija po roenju, ali oni niti zabranjuju mogunost opoziva dravljanstva pod izvjesnim okolnostima, niti retroaktivno dodjeljuju dravljanstvo svim licima koja su trenutno bez dravljanstva. Konvencija takoe predvia kreiranje tijela gdje se moe obratiti osoba koja se poziva na odredbe te konvencije, a radi razmatranja njenog zahtjeva i traenja pomoi u iznoenju tog zahtjeva pred odgovarajui organ. Generalna skuptina je kasnije zamolila UNHCR da preuzme ovu ulogu. Meunarodna pravna komisija i delegati raznih drava zakljuili su da je meunarodna pomo neophodna zato to pojedinac kome se uskrati dravljanstvo neke drave ne posjeduje ni finansijska sredstva ni strunost koji su mu potrebni da bi vlastima te drave prezentirao svoj zahtjev za dravljanstvo. Tog pojedinca ne bi mogla zastupati nijedna druga drava. Ako bi pojedinca zastupala neka meunarodna agencija, pitanje da li je taj pojedinac predmet meunarodnog prava bilo bi takoe ostavljeno po strani. Osim toga, agencija koja bi se posvetila ovom poslu razvila bi vremenom ekspertizu o ovom pitanju, koja bi bila korisna ne samo za savjetovanje zainteresovanih lica, ve i za predlaganje naina za sveukupno sticanje efektivnog dravljanstva i redukovanje apatridije. U iznalaenju naina da se redukuje pojava apatridije, Konvencija iz 1961. godine trai od drava potpisnica da usvoje nacionalno zakonodavstvo koje odraava propisane standarde u pogledu sticanja ili gubitka dravljanstva. Ukoliko bi dolo do nesuglasica u vezi s tumaenjem ili primjenom Konvencije meu dravama lanicama, te ukoliko se te nesuglasice ne bi mogle rijeiti na neki drugi nain, mogu se podnijeti Meunarodnom sudu pravde na zahtjev bilo koje od strana u sporu. Zavrni akt Konvencije ukljuuje preporuku vrlo slinu onoj iz Zavrnog akta Konvencije iz 1954. godine, kojom se drave lanice podstiu da proire odredbe Konvencije kako bi pokrili i de facto apatride, kad god je to mogue.

Jednog dana, stajao sam izmeu granica i nijesam mogao ui ni u jednu dravu. To je bilo najnezaboravnije iskustvo u mom ivotu! Nijesam mogao ui u dravu u kojoj sam roen, odrastao i ivio! Gdje ja pripadam? Jo uvijek ne mogu zaboraviti snaan osjeaj gubitka koji sam doivio na aerodromu.

en (Chen), bivi apatrid

Na koji nain pravo o ljudskim pravimaosigurava pravo na dravljanstvo?

I mnogi drugi meunarodni pravni instrumenti bave se pravom na dravljanstvo. Konvencija o dravljanstvu udatih ena iz 1957. godine rekapitulira odredbe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, tako to predvia pravo na dravljanstvo i pravo na liavanje dravljanstva. Ona takoe nastoji da propagira univerzalno potovanje i pridravanje ljudskih prava i fundamentalnih sloboda za sve bez ikakve polne diskriminacije. Prva tri lana Konvencije sadre posebne odredbe koje se odnose na dravljanstvo ene: U lanu 1 se utvruje da ni sklapanje ni rastava braka izmeu domaeg i stranog dravljanina, niti promjena muevljevog dravljanstva za vrijeme trajanja braka, ne smiju ipse facto uticati na dravljanstvo ene.

U lanu 2 se navodi da injenica da je njen dravljanin [dravljanin ugovorne drave] dobrovoljno stekao dravljanstvo neke druge drave ili se odrekao svog dravljanstva, ne spreava enu tog dravljanina da zadri dravljanstvo koje ima.

U lanu 3 koji je podijeljen u dva dijela, navodi se da strankinja udata za nekog njenog dravljanina [dravljanina ugovorne drave] moe, na svoj zahtjev, stei dravljanstvo svog mua, koristei se naroito privilegovanim postupkom naturalizacije i da davanje tog dravljanstva moe podlijegati ogranienjima koja se mogu nametnuti u interesu nacionalne bezbjednosti ili javnog poretka. Ovaj lan takoe predvia da ugovorna drava ne moe tumaiti kako ova konvencija dira u ma kakvo zakonodavstvo ili sudsku praksu na osnovu kojih strankinja udata za njenog dravljanina [dravljanina ugovorne drave] moe punopravno stei, na svoj zahtjev, dravljanstvo svog mua.

Konvencija o eliminisanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965. godine obavezuje drave da garantuju pravo svakome, bez obzira na rasu, boju ili nacionalno ili etniko porijeklo, na jednakost pred zakonom, naroito u uivanju nekoliko fundamentalnih ljudskih prava, ukljuujui pravo na dravljanstvo (lan 5).

U lanu 24 Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima iz 1966. godine navodi se sljedee:

Svako dijete ima pravo da mu njegova porodica, drutvo i drava ukazuju zatitu koju zahtijeva njegov status maloljetnika, bez ikakve diskriminacije zasnovane na rasi, boji, polu, jeziku, religiji, nacionalnom ili socijalnom porijeklu, imovinskom stanju ili roenju. Odmah poslije roenja, svako dijete mora biti upisano u matinu knjigu roenih i nositi neko ime. Svako dijete ima pravo da stekne neko dravljanstvo.

U lanu 26 tog meunarodnog ugovora tvrdi se takoe da su Sva (su) lica jednaka pred zakonom i imaju pravo bez ikakve diskriminacije na podjednaku zatitu zakona. U tom smislu, zakon mora zabraniti svaku diskriminaciju i garantovati svim licima jednaku i efektivnu zatitu od diskriminacije iz bilo kog razloga kao to su rasa, boja, pol, jezik, religija, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, roenje ili neki drugi status.

U lanu 9 Konvencije o eliminisanju svih oblika diskriminacije protiv ena iz 1979. godine navodi se sljedee:

Drave lanice priznaju enama jednaka prava kao i mukarcima da steknu, promijene ili zadre svoje dravljanstvo. One se posebno staraju da sklapanje braka sa stranim dravljaninom ili promjena dravljanstva mua za vrijeme trajanja braka ne smije automatski promijeniti dravljanstvo ene, ostaviti je bez dravljanstva ili joj nametnuti dravljanstvo mua. Drave lanice priznaju enama jednaka prava kao i mukarcima u pogledu dravljanstva njihove djece.

Konvencija o pravima djeteta iz 1989.godine, koju je ratifikovala skoro svaka drava, sadri dva vana lana, relevantna za dravljanstvo:

U lanu 2 se predvia da su Drave lanice (su) dune da potuju i osiguraju prava navedena u ovoj Konvenciji za svako dijete koje se nalazi pod njihovom jurisdikcijom, bez ikakve diskriminacije, bez obzira na rasu, boju, pol, jezik, religiju, politiko ili drugo miljenje, nacionalno, etniko ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, invaliditet, roenje ili drugi status tog djeteta ili njegovog roditelja ili zakonitog staratelja.

U lanu 7 se navodi da se Dijete (se) prijavljuje odmah nakon roenja i od roenja ima pravo na ime, pravo da stekne dravljanstvo i, koliko god je to mogue, pravo da zna ko su mu roditelji i pravo da o njemu brinu njegovi roditelji. U ovom lanu se takoe predvia da su Drave lanice (su) dune da osiguraju ostvarivanje ovih prava u skladu s njihovim nacionalnim propisima i obavezama koje imaju shodno relevantnim meunarodnim instrumentima iz ove oblasti, naroito u sluajevima u kojima bi to dijete inae bilo bez dravljanstva.

ivim u kampu od 1971. godine, ali se nadam da u se uskoro smjestiti negdje izvan kampa sa svojom djecom. elim prava koja imaju dravljani Bangladea. Mi nemamo dostojanstven ivot: moja djeca ne rastu kako treba u kampu, ne obrazuju se, a bez obrazovanja mogu oekivati samo nekakav bijedan posao.

Syedaha, lice bez dravljanstva, koja ivi u Bangladeu

Da li postoje neki regionalni sporazumi kojise bave pravom na dravljanstvo?

Regionalni instrumenti potkrepljuju pravnu osnovu prava na dravljanstvo. U lanu 20 Amerike konvencije o ljudskim pravima (1) (1969) se kae da:

Svako ima pravo na dravljanstvo. Svako ima pravo na dravljanstvo drave na ijoj teritoriji je roen ako nema pravo ni na koje drugo dravljanstvo. Niko ne smije biti proizvoljno lien svog dravljanstva ili prava na promjenu dravljanstva.

Ove principe je naknadno podrala jurisprudencija Interamerikog suda. Mada je sud potvrdio da uslovi pod kojima se dodjeljuje dravljanstvo ostaju unutar domae jurisdikcije svake drave, takoe je ustanovio sljedee:

Uprkos injenici da je tradicionalno prihvaeno kako su dodjeljivanje i priznavanje dravljanstva pitanja o kojima odluuje svaka drava za sebe, savremena deavanja ukazuju na to da meunarodno pravo zaista namee odreena ogranienja na opsene moi koje drava uiva u toj oblasti, te da se danas ne moe smatrati kako je nain na koji drave reguliu pitanja koja se odnose na dravljanstvo u iskljuivoj nadlenosti tih drava. (Interameriki sud za ljudska prava, Savjetodavno miljenje, Izmjene i dopune odredbi o naturalizaciji Ustava Kostarike (2), stavovi 32-34; tekst u 5 HRLJ 1984)

Drugim rijeima, drave moraju uzeti u obzir meunarodne reperkusije po njihovo domae zakonodavstvo o dravljanstvu, naroito ukoliko primjena tog zakonodavstva moe prouzrokovati apatridiju. Godine 1963. usvojena je evropska Konvencija o redukovanju sluajeva viestrukog dravljanstva i o vojnim obavezama u sluajevima viestrukog dravljanstva (3). Ta Konvencija je zasnovana na ideji, koju su mnoge drave Zapadne Evrope prihvatale u to vrijeme, da je posjedovanje viestrukih dravljanstava nepoeljno i da bi ga trebalo izbjegavati. Poto je Konvencija iz 1963. godine ograniena u obimu samo na pitanje viestrukih dravljanstava, 1977. i 1993. godine dodata su dva protokola kako bi se pokrila srodna pitanja i odrazila teoretska i praktina deavanja na polju dravljanstva. Na primjer, Drugi protokol uz Konvenciju dozvoljava sticanje viestrukih dravljanstava u sluajevima migranata druge generacije i suprunika u mijeanim brakovima i njihove djece. (1) Naziv na engleskom jeziku: American Convention on Human Rights, prim. prev. (2) Naziv na engleskom jeziku: Amendments to the Naturalization Provision of the Constitution of Costa Rica, prim. prev. (3) Naziv na engleskom jeziku: Convention on the reduction of cases of multiple nationality and on military obligations in cases of multiple nationality, prim. prev.

Evropska konvencija o dravljanstvu iz 1997. godine, koja predstavlja jo jedan regionalni instrument koji je sastavio Savjet Evrope, nastala je kao rezultat uoene potrebe da se sastavi tekst u kome bi bila konsolidovana sva deavanja u domaem i meunarodnom pravu o dravljanstvu, od vremena od kada je Haka konvencija iz 1930. godine oslovila pitanje konflikta zakona o dravljanstvu. Ova Konvencija ne modifikuje Konvenciju iz 1963. godine, niti je u suprotnosti s tom ranijom Konvencijom. Konvencija o dravljanstvu iz 1997. godine dozvoljava sticanje viestrukih dravljanstava za brane drugove razliitih dravljanstava i njihovu djecu. Ali, Konvencija takoe pokriva pitanje sticanja, zadravanja, gubitka i ponovnog sticanja dravljanstva, proceduralna prava, dravljanstvo u kontekstu dravne sukcesije, vojne obaveze i saradnju meu dravama lanicama. Ona ujedno sadri mnoge odredbe kojima je cilj da se sprijei stvaranje apatridije. Kad je rije o definiciji lica bez dravljanstva, ova Konvencija se poziva na Konvenciju o statusu lica bez dravljanstva iz 1954. godine: to jeste, samo de jure apatridi su pokriveni odredbama Evropske konvencije o dravljanstvu. Nedavna evropska iskustva sa dravnom sukcesijom dovela su do priznanja da je veliki broj ljudi izloen riziku od apatridije jer bi mogli izgubiti svoje dravljanstvo, prije nego to steknu neko drugo dravljanstvo. Nastojei da izbjegnu apatridiju kroz dravnu sukcesiju koja moe da nastane kao rezultat transfera teritorije s jedne na drugu dravu, ujedinjenja drava, raspada drave ili odvajanja dijela ili dijelova teritorije - evropske drave su sastavile Protokol uz Evropsku konvenciju o dravljanstvu, koji se posebno bavi ovim problemom. Oslonivi se na generalne principe o dravljanstvu iz te Konvencije, Nacrt protokola o izbjegavanju apatridije u vezi sa dravnom sukcesijom (4), sadri posebne norme o dravljanstvu u sluajevima dravne sukcesije. Ovaj protokol ima 21 lan koji daju praktine instrukcije u pitanjima kao to su odgovornost drava sljedbenika i prethodnika, dokazne norme, izbjegavanje apatridije po roenju i olakavanje sticanja dravljanstva za lica bez dravljanstva. Oekuje se da e ovaj protokol biti usvojen poetkom 2006. godine. Organizacija afrikog jedinstva (sada Afrika unija) usvojila je 1999. godine Afriku povelju o pravima i dobrobiti djeteta (5). Sainjena po uzoru na Konvenciju o pravima djeteta, ova povelja dijeli neke kljune principe s tim ranijim sporazumom, ukljuujui nediskriminaciju i primarno voenje rauna o najboljim interesima djeteta. U lanu 6 ove Povelje, koji se fokusira na ime i dravljanstvo, tvrdi se da: . svako dijete od roenja ima pravo na ime; . svako dijete se prijavljuje odmah nakon roenja; . svako dijete ima pravo da stekne dravljanstvo; . drave lanice te Povelje dune su nastojati da osiguraju da njihovo ustavno zakonodavstvo priznaje principe u skladu s kojima dijete stie dravljanstvo drave na ijoj je teritoriji roeno ako, u vrijeme roenja, to dijete nije dobilo dravljanstvo neke druge drave u skladu s njenim zakonima.

(4) Naziv na engleskom jeziku: Draft Protocol on the Avoidance of Statelessness in relation to State Succession, prim. prev. (5) Naziv na engleskom jeziku: African Charter on the Rights and Welfare of the Child, prim. prev.

Poglavlje 2.

Identifikovanje i zatita lica bez dravljanstva Uprkos pokuajima da se pojava apatridije redukuje nacionalnim zakonima o dravljanstvu, te implementacijom Konvencije o smanjenju broja lica bez dravljanstva iz 1961. godine i ostalih meunarodnih instrumenata, UNHCR procjenjuje da milioni ljudi irom svijeta nemaju dravljanstvo. Konvencija o statusu lica bez dravljanstva, koju su Ujedinjene nacije usvojile 1954. godine, identifikuje lica bez dravljanstva, promovie sticanje pravnog identiteta za ta lica i osigurava da lica bez dravljanstva uivaju fundamentalna prava i slobode bez ikakve diskriminacije.

Mi ne moemo dobiti normalne poslove, ne moemo se kretati, mi smo kao brodovi bez luka. Pristup obrazovanju i zdravstvu je takoer problem. Nijesam mogao zavriti srednju kolu niti ii na fakultet. Kod doktora mogu otii samo u privatnu bolnicu, ne u dravne bolnice.

Abdulah, apatrid koji ivi u Ujedinjenim arapskim emiratima

Ko je lice bez dravljanstva tj. apatrid?

Konvencija iz 1954. godine definie lice bez dravljanstva kao ono lice koje se po sili zakona ne smatra dravljaninom nijedne drave (lan 1). Ovo je pravna definicija. Ona ne aludira na kvalitet dravljanstva, nain na koji je dravljanstvo dodijeljeno ili na pristup dravljanstvu. Definicija se jednostavno odnosi na djelovanje zakona na osnovu koga nacionalno zakonodavstvo neke drave definie, bilo ex lege ili automatski, ko ima dravljanstvo. Shodno ovoj definiciji, da bi se ustanovilo da je neka osoba bez dravljanstva, ona treba da dokae da nema nikakvu pravnu vezu ni sa jednom relevantnom zemljom. U pokuaju da dokau apatridiju, drave bi trebalo da preispitaju relevantno zakonodavstvo o dravljanstvu onih drava sa kojima je dati pojedinac ve imao veze (kao, na primjer, putem roenja, prethodnog uobiajenog boravka, drave ili drava ije dravljanstvo imaju brani drug ili djeca, drave ili drava ije dravljanstvo imaju roditelji ili djed i baba tog pojedinca), da se konsultuju s tim dravama i zatrae dokazni materijal ako je to neophodno. Drave bi trebalo da od tog pojedinca trae punu saradnju na obezbjeivanju svih relevantnih injenica i informacija. UNHCR moe olakati konsultacije izmeu drava i, na zahtjev, pruiti tehnike informacije o relevantnim zakonima i njihovoj primjeni u razliitim dravama. Dokumenti u posjedu odgovornog dravnog organa, kojima se potvruje da predmetni pojedinac nije dravljanin, obino predstavljaju pouzdan oblik dokaznog materijala o apatridiji. Meutim, takav dokazni materijal ne mora uvijek biti na raspolaganju. Relevantne vlasti zemlje porijekla ili zemlje prethodnog uobiajenog boravka mogu odbiti da izdaju ovjerena dokumenta u kojima se navodi da dotina osoba nije dravljanin ili jednostavno mogu da ne odgovore na upit. Neki dravni organi sebe ne smatraju odgovornim za to da ukau koje osobe nemaju pravnu vezu s njihovom dravom. Stoga se moe pretpostaviti da ako drava odbije da potvrdi kako je neka osoba njen dravljanin, onda je to odbijanje, samo po sebi, oblik dokaza, poto bi drave normalno pruile diplomatsku zatitu svojim dravljanima.

Da li pojedinac moe biti iskljuen izodredbi Konvencije iz 1954. godine? U Preambuli Konvencije iz 1954. godine iznova se potvruje da su izbjeglice bez dravljanstva pokrivene Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. godine, te da zbog toga nijesu pokrivene Konvencijom iz 1954. godine. Osim to definie lice bez dravljanstva, lan 1 Konvencije iz 1954. godine definie i lica koja, uprkos tome to potpadaju pod definiciju (to jest, uprkos injenici da su bez dravljanstva), ipak su iskljuena iz primjene Konvencije zbog posebnih razloga, bilo zbog toga to njima nije potrebna takva zatita jer ve uivaju povlastice na osnovu specifinih pravnih ema ili meunarodne pomoi, ili zato to ne zasluuju meunarodnu zatitu zbog njihovih individualnih krivinih djela. To ukljuuje lica:

koja trenutno uivaju zatitu ili pomo od drugih organa ili agencija Ujedinjenih nacija, mimo Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice, sve vrijeme dok ta zatita ili pomo budu trajale;

Agencija Ujedinjenih nacija za pomo palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku je jedina agencija Ujedinjenih nacija koja je trenutno relevantna za ovu klauzulu.

kojima nadleni organi zemlje u kojoj su se nastanili priznaju prava i obaveze koji proizilaze iz injenice posjedovanja dravljanstva te zemlje;

To znai da ako je lice bez dravljanstva osiguralo zakoniti boravak u dravi i ako su mu dodijeljena prava vea od onih koja se obezbjeuju po Konvenciji iz 1954. godine, naroito sveukupni paket ekonomskih i socijalnih prava ekvivalentnih onima koje uiva dravljanin, te ako je zatien od deportovanja i protjerivanja, onda nema potrebe da se na tog pojedinca primjenjuju odredbe ove konvencije, uprkos injenici da je on apatrid.

koja su poinila zloin protiv mira, ratni zloin ili zloin protiv ovjenosti u smislu definicija iz meunarodnih instrumenata; koja su poinila teko nepolitiko krivino djelo izvan zemlje boravka, prije nego to ih je ta zemlja prihvatila; ili koje su krive za djela koja su u suprotnosti sa ciljevima i naelima Ujedinjenih nacija.

Kada se moe smatrati da neko licevie nije lice bez dravljanstva?

Stanje apatridije se zavrava kada predmetni pojedinac stekne efektivno dravljanstvo.

Zakonodavstvo o dravljanstvu koje je usvojeno u Etiopiji u decembru 2003. godine i u Demokratskoj Republici Kongo u novembru 2004. godine moda e predstavljati veliki korak naprijed u pravcu konanog rjeavanja dvije produene situacije u kojima je veliki broj ljudi ostao bez efektivnog dravljanstva. Zakonodavstvo u Etiopiji dozvoljava mnogobrojnim pojedincima koji ive u Etiopiji da ponovo steknu dravljanstvo Etiopije, dok novi zakoni u Demokratskoj Republici Koreji pomau da se identifikuju dravljani te drave.

Koji se postupci koriste za odluivanjeo tome da li je neko bez dravljanstva?

Mada Konvencija iz 1954. godine definie lice bez dravljanstva, ona ne razrauje postupak putem koga se utvruje koje lice nema dravljanstvo. Stoga je u interesu drava i u interesu pojedinaca na koje bi se mogla primijeniti ova Konvencija, da drave usvoje zakonodavstvo koje e ih rukovoditi u tome kako da identifikuju lica bez dravljanstva. Takvo zakonodavstvo bi takoe trebalo odrediti ko e biti taj ko e donositi odluke, te ustanoviti koje su to posljedice identifikovanja lica bez dravljanstva. Neke drave su usvojile izvrno zakonodavstvo koje imenuje posebne agencije unutar vlade slube koje se posebno bave azilom, izbjeglicama i licima bez dravljanstva ili, na primjer, ministarstvo unutranjih poslova, koje e ispitivati i rjeavati sluajeve apatridije. Drave koje nemaju posebno zakonodavstvo kojim se uspostavlja postupak za potvrivanje apatridije oformile su upravni ili sudski organ kome je zadatak da utvrdi da li je neki pojedinac bez dravljanstva. Mnoge drave, meutim, nemaju uspostavljen nikakav poseban postupak. U mnogim od ovih sluajeva, pitanje apatridije esto se javlja tokom postupka za odreivanje izbjeglikog statusa. Lica bez dravljanstva mogu onda biti obraena unutar tog okvira, koji ukljuuje humanitarnu ili supsidijarnu zatitu. U stvari, lica bez dravljanstva mogu se obavezati da svoju molbu usmjere kroz azilski reim jednostavno zato to im na raspolaganju ne stoji nijedan drugi postupak. Neke drave nemaju zasebne postupke u kojima se potvruje da dati pojedinac nema dravljanstvo, ali to pitanje moe se javiti kada on zatrai dozvolu boravka ili putni dokument ili ako je njegov zahtjev za azil odbijen i podnosi se zahtjev za ostanak u zemlji azila na drugim osnovama.

U Francuskoj, postupak za priznavanje statusa apatridije sprovodi Francuska sluba za zatitu izbjeglica i lica bez dravljanstva (OFPRA) (6), iji je mandat da obezbijedi sudsku i upravnu zatitu licima bez dravljanstva. Podnosioci zahtjeva svoj zahtjev moraju predati direktno ovoj slubi. U paniji, njihov Zakon o strancima predvia da Ministarstvo unutranjih poslova priznaje status apatridije u postupku koji je regulisan Kraljevskim dekretom. Podnosioci zahtjeva mogu se obratiti policijskoj stanici ili Slubi za azil i izbjeglice (OAR) (7). Nakon zavretka istrane faze, OAR sprovodi postupak, a zatim alje svoju obrazloenu procjenu Ministarstvu unutranjih poslova.U Italiji, izvrni ukaz o izmjenama i dopunama Zakona o dravljanstvu iz 1993. godine, koji je usvojen prole godine, daje Ministarstvu unutranjih poslova ovlaenje da prizna status apatridije.

Bez posebnih postupaka za identifikovanje lica bez dravljanstva, nemogue je utvrditi koliko sluajeva apatridije ostaje neidentifikovano, te je zato nemogue precizno utvrditi veliinu ovog problema.

(6) Akronim od francuskog naziva Office franais de protection des rfugis et apatrides, prim. prev. (7) Akronim od panskog naziva Oficina de Asilo y Refugio, prim prev.

Kakav dokazni materijal je potreban?

Od podnosioca zahtjeva generalno se oekuje da obezbijedi dokumentaciju iz ambasade ili konzularnih predstavnitava svoje zemlje porijekla - zemlje roenja ili zemlje koja mu je izdala prethodni putni dokument kojom se potvruje da taj pojedinac nije dravljanin te drave. Kao to je ranije navedeno, ovo nije mogue uvijek. Ako kompletna dokumentacija nije na raspolaganju, neke drave mogu prihvatiti i druge dokazne elemente, kao to su pregledi relevantnih zakona o dravljanstvu i izjave koje su dali svjedoci i ostala trea lica. Potraga za informacijama moe zahtijevati kolaborativni pristup izmeu raznih odjeljenja i ministarstava unutar jedne drave, te izmeu raznih drava. U vrijeme sastavljanja ovog dokumenta, meu dravama nije postojao harmonizovan pristup identifikovanju lica bez dravljanstva. Poto kriterijumi za dokazivanje apatridije mogu varirati od drave do drave, pojedinac koji bi mogao biti priznat kao lice bez dravljanstva u jednoj dravi, moda ne bi bio priznat kao takav u nekim drugim dravama.

UNHCR je 2005. godine objavio Izvjetaj o primjeni Konvencije iz 1954. godine u dravama lanicama Evropske unije. Istraivanjem je ustanovljeno da veina drava Evropske unije jo uvijek nije uspostavila posebne mehanizme za identifikovanje i priznavanje lica bez dravljanstva. Umjesto toga, u tu svrhu se uglavnom koriste azilski postupci, zbog ega nije mogue ustanoviti veliinu problema apatridije unutar Evropske unije. Meutim, UNHCR je u svom izvjetaju naglasio pozitivne prakse na nacionalnom nivou, koje bi se mogle iskoristiti za harmonizaciju postupaka za identifikovanje i priznavanje takvih lica meu dravama Evropske unije i za usmjeravanje onih drava koje su ve ratifikovale Konvenciju iz 1954. godine.

Ko bi trebalo da odluuje o tome da li je neki pojedinac lice bez dravljanstva?

Za donoenje odluka o apatridiji trebalo bi imenovati kvalifikovano osoblje, specijalizovano u oblasti apatridije, koje moe nepristrasno i objektivno razmotriti zahtjev i dokazni materijal kojim se taj zahtjev potkrepljuje. Postojanje centralnog organa odgovornog za takve odluke, smanjilo bi rizik od nekonzistentnih odluka; takav organ bio bi efikasniji u prikupljanju i irenju informacija o zemljama porijekla i kroz svoj fokusirani rad mogao bi bolje razviti svoje struno znanje za pitanja koja se odnose na apatridiju. Odluka o statusu apatridije zahtijeva prikupljanje i analiziranje zakona, propisa i prakse u drugim dravama. ak i bez jednog takvog centralnog organa, donosioci odluka imaju korist od saradnje s kolegama koji poznaju zakonodavstvo o dravljanstvu i pitanje apatridije kako unutar vlade tako i u drugim dravama.

Kako se pojedincu moe omoguiti pristup postupku?

Konvencija iz 1954. godine ne obavezuje drave da odobre zakoniti boravak dok traje postupak u kome se odluuje o statusu lica bez dravljanstva. Meutim, jednom kad se pojedinac ve nae na teritoriji neke drave, odluka o statusu njegovog dravljanstva moe biti jedini nain da se identifikuje rjeenje za njegove nedae. Ako se za pojedinca ustanovi da je bez dravljanstva i ako ne postoji mogunost povratka u zemlju prethodnog uobiajenog boravka ili ako takva zemlja ne postoji, onda prihvat u dravu u kojoj se naao i neka vrsta zakonitog boravka mogu biti jedino rjeenje.

Ako je pojedinac podnio zahtjev kojim trai da bude priznat kao lice bez dravljanstva ili ako vlasti pokuavaju da utvrde da li je on bez dravljanstva ili ne, onda je moda neophodno osigurati privremeni boravak dok je proces u toku. U Konvenciji se ne navodi nita o tome da li bi trebalo odobriti zakoniti boravak dok se procjenjuje zahtjev za priznavanje statusa apatridije. Razliite su prakse koje postoje meu dravama u pogledu ovih specifinih postupaka.

Princip primjerenog procesa zahtijeva da se podnosiocima zahtjeva daju izvjesne garancije ukljuujui:

. pravo na pojedinano ispitivanje zahtjeva u kome podnosilac zahtjeva moe uestvovati;

. pravo na objektivno tretiranje zahtjeva;

. vremensko ogranienje duine postupka;

. pristup informacijama o postupku na jeziku koji podnosilac zahtjeva moe razumjeti;

. pristup pravnom savjetu i prevodiocu;

. pravo na tajnost informacija i zatitu podataka;

. dostavljanje kako odluke tako i obrazloenja koji su doveli do nje; i

. mogunost za osporavanje zakonitosti te odluke.

Neke kategorije podnosilaca zahtjeva za status apatridije, naroito djeca bez pratnje, imaju posebne potrebe koje zahtijevaju distinktivna proceduralna rjeenja. Ova rjeenja mogu ukljuivati imenovanje staratelja koji e zastupati ili pomagati dijete bez pratnje dok traje upravni postupak.

Da li drava moe pritvoriti lice bezdravljanstva koje nema zakoniti boravak?

U normalnim okolnostima, lica bez dravljanstva ne bi trebalo da budu pritvorena. Pojedinci koji nemaju dravljanstvo esto nemaju ni identifikacione isprave, kao to su dravne line karte ili pasoi, pomou kojih se moe utvrditi njihov identitet. ak i kada je zemlja prethodnog boravka identifikovana, esto ta zemlja nee odmah pristati da ponovo prihvati tog pojedinca. U takvim situacijama, pritvaranje bi trebalo izbjegavati i trebalo bi mu pribjegavati samo u sluajevima koji se decidno zasnivaju na nacionalnom zakonodavstvu koje je usklaeno s meunarodnim pravom o ljudskim pravima. Prvo bi trebalo ispitati alternative pritvaranju osim ukoliko ne postoji dokaz da te alternative nee biti efikasne za predmetnog pojedinca. Lica bez dravljanstva koja nemaju odobren zakoniti boravak trebalo bi pritvarati samo nakon to budu razmotrene sve mogue alternative. Ako vlasti donesu iznimnu odluku da pritvore nekoga, trebalo bi da utvrde da li je pritvaranje razlono i proporcionalno ciljevima koji se ele postii. Ukoliko se smatra neophodnim, pritvaranje bi trebalo nametnuti samo na nediskriminirajui nain i na minimalan vremenski period. UNHCR moe dati savjet u ovim sluajevima ako se isti zatrai.

0

Radna grupa za sluajeve proizvoljnog pritvaranja

Komisija za ljudska prava pri Ujedinjenim nacijama bavila se pitanjem uznemirujue ekspanzije proizvoljnog pritvaranja od 1985. godine. Ona je od Potkomisije za spreavanje diskriminacije i zatitu manjina zatraila da detaljno proui to pitanje i da joj podnese preporuke za redukovanje takvih praksi. U isto vrijeme, briga o garancijama koje bi trebalo da uivaju sva lica koja su liena slobode, manifestovala se usvajanjem Skupa principa za zatitu svih lica koja se nalaze pod bilo kakvim oblikom pritvora ili zatvora (8) koje je usvojila Generalna skuptina Ujedinjenih nacija u decembru 1988. godine. Slijedei preporuke koje su sainjene u gore spomenutom izvjetaju Potkomisije, Komisija za ljudska prava je 1990. godine oformila Radnu grupu za sluajeve proizvoljnog pritvaranja. Radna grupa je kasnije usvojila sljedee principe koji se bave zatvorom i pritvaranjem:Princip 1.Trailac azila ili imigrant, kada je zbog nezakonitog ulaska zadran radi ispitivanja na granici ili unutar nacionalne teritorije, mora biti informisan, makar usmeno i na jeziku koji razumije, o prirodi i razlozima za donoenje odluke o odbijanju ulaska na granici ili za izdavanje dozvole za privremeni boravak na toj teritoriji, koja se razmatra u vezi s predmetnom osobom.Princip 2.Svakom traiocu azila ili imigrantu mora se omoguiti, dok se nalazi u zatvoru, da komunicira sa vanjskim svijetom, ukljuujui komunikaciju telefonom, faksimilom ili elektronskom potom, i da stupi u kontakt sa svojim advokatom, konzularnim predstavnikom i rodbinom.Princip 3.Svaki trailac azila ili imigrant koji se nalazi u zatvoru mora se odmah izvesti pred sudski ili neki drugi organ.Princip 4.Svaki trailac azila ili imigrant prilikom zatvaranja mora se potpisati u registar koji je numerisan i uvezan ili koji prua ekvivalentne garancije za ukazivanje na identitet te osobe, na razloge za zatvaranje i na nadleni organ koji je donio odluku o toj mjeri, kao i vrijeme i datum ulaska u zatvor i otputanja iz zatvora.Princip 5.Svaki trailac azila ili imigrant, nakon prijema u zatvorski centar, mora biti obavijeten o internim propisima i, u odgovarajuim sluajevima, o pozitivnim disciplinskim normama i o mogunosti da bude smjeten u samici, kao i o garancijama koje prate takvu mjeru.Princip 6.Odluku mora donijeti pravosnaan organ koji uiva dovoljan stepen odgovornosti i ona se mora zasnivati na pravnim kriterijima koji su predvieni zakonom.Princip 7.Zakonom bi trebalo da bude ustanovljen maksimalan period i zatvaranje ni u kom sluaju ne bi trebalo da traje neogranieno ili pretjerano dugo.Princip 8.Obavjetenje o mjeri zatvaranja mora se dati u pismenom obliku, na jeziku koji trailac azila ili imigrant razumije, uz navoenje razloga za izricanje takve mjere; u obavjetenju se navode uslovi pod kojima se traiocu azila ili imigrantu mora omoguiti da zatrai pravni lijek od sudskog organa, koji bi trebalo odmah da donese odluku o zakonitosti te mjere i da, u odgovarajuim sluajevima, naredi putanje predmetne osobe.Princip 9.Zatvaranje se mora izvriti u javnoj ustanovi posebno namijenjenoj za tu svrhu; kada, iz praktinih razloga, to nije sluaj, trailac azila ili imigrant moraju se smjestiti u prostorije odvojene od onih gdje se smjetaju lica shodno krivinom zakonu.Princip 10.Visoki komesarijat za izbjeglice (UNHCR), Meunarodni komitet Crvenog krsta (ICRC) i, u odgovarajuim sluajevima, propisno ovlaene nevladine organizacije moraju imati pristup mjestima zatvaranja.

(8) Naziv na engleskom jeziku: Body of Princiles for the Protection of All Persons under Any Form of Detention or Imprisonment, prim. prem.

Koja su prava i obaveze lica kojima je priznat status apatrida?

Postoje neka fundamentalna ljudska prava koja vae za sva lica bez obzira na njihov status ili tip boravka u nekoj jurisdikciji. Ova prava ukljuuju, na primjer, zabranu muenja i princip nediskriminacije. injenica je da je u Konvenciji iz 1954. godine potvreno kako se odredbe te Konvencije primjenjuju na lica bez dravljanstva bez ikakve diskriminacije u pogledu rase, religije ili zemlje porijekla (lan 3). Svako lice bez dravljanstva ima dunost da se povinuje zakonima i propisima drave u kojoj se nalazi (lan 2). Pod uslovom da je ova obaveza zadovoljena, u lanu 7(1) Konvencije navodi se osnovni nivo zatite na koji lice bez dravljanstva ima pravo. U ovom lanu se predvia da je, osim u sluajevima kada Konvencija eksplicitno sadri povoljniji tretman, ... ugovorna drava (je) duna da, prema licima bez dravljanstva, primjenjuje isto postupanje kakvo primjenjuje prema strancima generalno.... to se tie veine prava nabrojanih u Konvenciji iz 1954. godine, lica bez dravljanstva bi trebalo da uivaju barem isti pristup pravima i povlasticama koji se garantuju strancima, a naroito onim pravima koja se odnose na plaeno zaposlenje (lanovi 17, 18. i 19), javno obrazovanje (lan 22), stanovanje (lan 21) i slobodu kretanja (lan 26). to se tie ostalih specifinih prava, drave lanice se podstiu da prema licima bez dravljanstva koja zakonito borave na njihovoj teritoriji postupaju na slian nain kao i prema dravljanima te drave, naroito u pogledu slobode da praktikuju svoju religiju (lan 4), u pogledu njihovih umjetnikih prava i intelektualne svojine (lan 14), pristupa sudovima (lan 16), javnih povlastica (lan 23), te radnog zakonodavstva i socijalne sigurnosti (lan 24).

Da li lica kojima je priznat status apatrida imaju pravo na identifikacione i putne isprave?

U Konvenciji je predvieno da su drave lanice dune izdati identifikacione isprave svim licima bez dravljanstva koja se nalaze na njihovim teritorijama, a ne posjeduju vaeu putnu ispravu. U lanu 28 predvieno je da su drave lanice dune izdati putne isprave licima bez dravljanstva koja zakonito borave na njihovoj teritoriji, osim ukoliko se tome ne protive kategorini razlozi nacionalne bezbjednosti i javnog reda. Izdavanje isprava ne podrazumijeva dodjeljivanje dravljanstva, ne mijenja status tog pojedinca i ne daje mu pravo na diplomatsku zatitu. U drugom stavu lana 28 drave se pozivaju da izdaju putne isprave svim licima bez dravljanstva koja se nalaze na njihovoj teritoriji, ak i onima koja nijesu zakoniti stanovnici. Drave se mole da razmotre izdavanje konvencijskih putnih isprava licima bez dravljanstva koja se nalaze na njihovoj teritoriji i koja ne mogu dobiti putnu ispravu od njihove zemlje zakonitog boravka. Ova odredba je naroito vana s obzirom na to da mnoga lica bez dravljanstva moda nemaju zemlju zakonitog boravka. Putna isprava pomae da se identifikuju lica bez dravljanstva, a takoe omoguava pojedincu da trai ulazak u odgovarajuu dravu. Putne isprave su naroito vane licima bez dravljanstva zato to im olakavaju putovanje u druge zemlje u svrhu kolovanja, zapoljavanja, ljekarske pomoi ili preseljenja u tree zemlje. U skladu sa Dodatkom uz Konvenciju, svaka drava lanica pristaje da prizna punovanost putnih isprava koje izdaju druge drave lanice. UNHCR moe ponuditi tehnike savjete o izdavanju ovakvih isprava.

Da li drava moe protjerati lice kome je priznat status apatrida?

Shodno uslovima iz Konvencije, lica bez dravljanstva koja zakonito borave u zemlji ne mogu se protjerivati osim iz razloga nacionalne bezbjednosti ili javnog reda. Mjere protjerivanja podlijeu primjerenim procesnim garancijama osim ukoliko ne postoje kategorini razlozi nacionalne bezbjednosti. Zato bi trebalo da postoje garancije u postupku na osnovu kojih bi licu bez dravljanstva bilo omogueno da odgovori na optubu i podnese dokazni materijal, da ga zastupa pravni savjetnik i da mu bude odobreno pravo na albu. U Zavrnom aktu Konvencije navodi se da je non-refoulement generalno prihvaen princip. Non-refoulement, princip nevraanja na teritoriju gdje bi predmetno lice bilo izloeno riziku od proganjanja, eksplicitno je podran ili protumaen u odredbama nekoliko meunarodnih sporazuma, ukljuujui lan 33 Konvencije Ujedinjenih nacija o statusu izbjeglica iz 1951. godine, lan 3 Konvencije Ujedinjenih nacija protiv torture i drugih oblika surovog, nehumanog i poniavajueg postupanja i kanjavanja i lan 7 Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima, te nekoliko regionalnih instrumenata o ljudskim pravima. Poto je zabrana refoulementa prihvaena kao princip meunarodnog prava, sastavljai Konvencije su smatrali da je nije neophodno uvrstiti u lanove Konvencije koji reguliu status de jure apatrida. Jednom kada se donese konana odluka o protjerivanju, Konvencija od drava trai da predmetnom pojedincu daju dovoljno vremena kako bi mogao dobiti prihvat u neku drugu zemlju.

Koja vrsta postupka za naturalizaciju treba da bude naraspolaganju licima kojima je priznat status apatrida?

Od drava lanica Konvencije trai se da olakaju asimilaciju i naturalizaciju lica bez dravljanstva u to je mogue veoj mjeri. (Rije asimilacija ovdje ne znai gubitak specifinog identiteta dotinih osoba, ve se misli na integraciju u ekonomski, socijalni i kulturni ivot zemlje.) Od njih se naroito trai maksimalan trud na ubrzanju postupka za naturalizaciju, ukljuujui i smanjivanje taksi i ostalih trokova kad god je to mogue.

Nakon to je Timor-Leste objavio nezavisnost od Indonezije, svi Istoni Timorci koji ive u Indoneziji dobili su mogunost da zadre indoneansko dravljanstvo ili da steknu dravljanstvo TimorLestea sa kojim bi mogli da ostanu u Indoneziji kao stranci s punovanom dozvolom boravka.

Neke drave su u svoje zakonodavstvo o dravljanstvu uvrstile redukovane uslove zakonitog boravka za izbjeglice i apatride koji ele da podnesu zahtjev za naturalizaciju. Evropska konvencija o dravljanstvu iz 1997. godine dalje razvija ovu preporuku time to trai da domai propisi sadre norme koje strancima koji uivaju zakoniti i uobiajeni boravak na datoj teritoriji omoguavaju da budu naturalizovani. Evropska konvencija o dravljanstvu dodatno limitira svaki preduslov boravka na maksimalan period od 10 godina, prije nego to strancu bude omogueno da podnese zahtjev za naturalizaciju. Konvencija takoe podstie drave da razmotre korienje ubrzanih postupaka u sluaju naturalizacije lica bez dravljanstva i izbjeglica s priznatim statusom.

ta je vano u vezi sa Zavrnim aktom Konvencije?

Zavrni akt preporuuje da svaka ugovorna drava, nakon to kao valjane prizna razloge zbog kojih je neko lice odbilo zatitu drave iji je dravljanin, blagonaklono razmotri mogunost da prema takvom licu primijeni postupanje koje shodno Konvenciji primjenjuje prema licima bez dravljanstva. Ova preporuka je uvrtena u ime de facto apatrida koji, tehniki gledano, jo uvijek imaju dravljanstvo, ali ne uivaju nikakve povlastice koje se generalno povezuju sa dravljanstvom, naroito nacionalnu zatitu.

Koji su najbolji naini da se zatite lica bez dravljanstva?

Najefikasniji nain da se zatite lica bez dravljanstva jeste da se sastavi zakonodavstvo koje onemoguuje da uopte doe do pojave apatridije (vidi u Poglavlju 3. za sveukupnu diskusiju o Konvenciji o smanjenju broja lica bez dravljanstva iz 1961. godine i o srodnim mjerama koje drave mogu usvojiti kako bi redukovale ili eliminisale apatridiju). Meutim, sve dok problem apatridije ne bude eliminisan, lica kojima je priznat status apatrida moraju biti zatiena. Pristupanje Konvenciji o statusu lica bez dravljanstva iz 1954. godine i njena primjena, te usvajanje izvrnog zakonodavstva, osigurae da prava i obaveze lica bez dravljanstva budu ispotovana. Kao to je ve reeno, Konvencija iz 1954. godine ne mijenja dravljanstvo nekog pojedinca, niti obavezuje drave da prime lice bez dravljanstva koje nije izbjeglica na njihove teritorije. Primjena odredbi Konvencije iz 1954. godine ne predstavlja zamjenu za dodjelu dravljanstva. Kad god je to mogue, drave bi trebalo da olakaju asimilaciju i naturalizaciju lica bez dravljanstva koja ive na njihovoj teritoriji putem zakonodavstva i prakse o dravljanstvu. Ovo rjeenje je poznato kao lokalna integracija.

Vlade Kirgistana i Turkmenistana odobrile su 2005. godine ubrzan pristup dravljanstvu mnogobrojnim izbjeglicama bez dravljanstva porijeklom iz Tadikistana, kako bi ovi mogli poeti nov ivot u zemlji azila.

U nekim izuzetnim sluajevima moda nije mogue da pravni status lica bez dravljanstva bude normalizovan u zemlji u kojoj ive. Preseljenje u neku drugu zemlju tada moe predstavljati odgovarajue rjeenje za ove osobe. Mada kriterijumi za preseljenje, koje drave uspostavljaju, obino ne pokrivaju situacije apatridije (preseljenje u tree zemlje se ee koristi za izbjeglice), Izvrni komitet UNHCR-a je nedavno pozvao sve drave da proire svoje kriterijume kako bi ukljuili lica bez dravljanstva. U zakljuku br. 95 (2003), Izvrni komitet

Podstie drave da sarauju s UNHCR-om po pitanju metoda za rjeavanje sluajeva apatridije i za razmatranje mogunosti osiguranja preseljenja u tree zemlje, onda kada situacija apatrida ne moe biti rijeena u prihvatnoj zemlji u kojoj se on trenutno nalazi ili drugoj zemlji prethodnog uobiajenog boravka i kada ostaje neizvjesna.

UNHCR moe ponuditi savjete i pomo dravama kako u pogledu integracije tako i u pogledu preseljenja lica bez dravljanstva u treu zemlju.

Poglavlje 3.

Eliminisanje uzroka apatridije

Apatridija moe nastati usljed razliitih okolnosti. U daljem tekstu razmotrili smo neke od glavnih uzroka apatridije i praktine korake koje drave mogu preduzeti kako bi izbjegle ove okolnosti, naroito kad se vri revizija zakona o dravljanstvu.

Tehniki uzroci

Konflikt zakona

Problemi mogu nastati kada je zakonodavstvo o dravljanstvu u jednoj dravi u konfliktu sa zakonodavstvom druge drave, pri emu pojedinac ostaje bez dravljanstva obje drave. Oba kompleta zakona mogu biti propisno sastavljena, ali problemi nastaju kada se oni zajedno primjenjuju. Na primjer, drava A, u kojoj je pojedinac roen, daje dravljanstvo iskljuivo po porijeklu (jus sanguinis), ali roditelji tog pojedinca su dravljani drave B. Drava B, s druge strane, daje dravljanstvo samo na osnovu mjesta roenja (jus soli), ali je pojedinac roen u dravi A. Taj pojedinac tako postaje lice bez dravljanstva.

Da bi se izbjegli ovi problemi:

. Kako je to navedeno u Hakoj konvenciji iz 1930.godine, svaka drava odluuje, shodno svojim vlastitim zakonskim propisima, ko su njeni dravljani. Ovi zakonski propisi, koje priznaju druge drave, moraju biti konzistentni s meunarodnim konvencijama, meunarodnim obiajima i priznatim pravnim principima koji se primjenjuju na pitanja dravljanstva. Drave bi tako trebalo da posjeduju auriranu kolekciju zakona o dravljanstvu i da znaju kako se ovi zakoni primjenjuju u praksi da bi se rijeili konflikti zakona koji ukljuuju dravljanstvo. . U Konvenciji o smanjenju broja lica bez dravljanstva iz 1961. godine tvrdi se da se dravljanstvo daje:

- roenjem, po sili zakona, licu koje je roeno na teritoriji ugovorne drave; - po sili zakona, u odreenoj starosnoj dobi, licu koje je roeno na teritoriji ugovorne drave, pod rezervom kriterijuma navedenih u nacionalnom zakonodavstvu; - na osnovu zahtjeva koje odgovarajuem organu podnosi lice roeno na teritoriji ugovorne drave (zahtjev moe podlijegati ispunjavanju jednog ili vie sljedeih kriterijuma: da je zahtjev podnesen u odreenom vremenskom periodu, da su ispunjeni preduslovi koji se trae vezano za boravak, da zainteresovano lice nije krivino osuivano i/ili da je to lice oduvijek bilo lice bez dravljanstva); - roenjem, zakonitom djetetu ija majka ima dravljanstvo drave u kojoj je dijete roeno; - porijeklom, ukoliko pojedinac ne moe stei dravljanstvo ugovorne drave na ijoj je teritoriji roen zbog toga to ne ispunjava starosne ili boravine preduslove (ovo moe podlijegati ispunjavanju jednog ili vie sljedeih kriterijuma: da je zahtjev podnijet u odreenom vremenskom periodu, da su ispunjeni preduslovi koji se trae vezano za boravak i/ili da je to lice oduvijek bilo lice bez dravljanstva);

- nahoadi koja su zateena na teritoriji ugovorne drave; - roenjem, po sili zakona, licu koje je roeno negdje drugo ako je jedan od roditelja u vrijeme njegovog roenja imao dravljanstvo ugovorne drave; - na osnovu zahtjeva, kako to predvia nacionalno zakonodavstvo, licu koje je roeno negdje drugo ako je jedan od roditelja u vrijeme njegovog roenja imao dravljanstvo ugovorne drave (zahtjev moe podlijegati ispunjavanju jednog ili vie sljedeih kriterijuma: da je zahtjev podnijet u odreenom vremenskom periodu, da su ispunjeni preduslovi koji se trae vezano za boravak, da zainteresovano lice nije krivino osuivano zbog djela protiv dravne bezbjednosti i/ili da je to lice oduvijek bilo lice bez dravljanstva); . Veina drava kombinuje principe jus soli i jus sanguinis u njihovom zakonodavstvu o dravljanstvu kako bi utvrdile poetni broj svojih dravljana i nain na koji se dravljanstvo dodjeljuje po roenju. One drave koje ne prihvataju dvojno dravljanstvo trebalo bi da osiguraju pojedincu ili njegovim roditeljima, da do izvjesnog starosnog doba mogu odabrati jedno dravljanstvo.

Konflikt zakona vezan za odricanje

Neke drave imaju zakone o dravljanstvu koji dozvoljavaju pojedincima da se odreknu svog dravljanstva bez prvobitnog sticanja ili dobijanja garancija za sticanje drugog dravljanstva. Ovo esto dovodi do apatridije. Konflikti zakona o ovom pitanju mogu nastati kada neka drava ne dozvoljava odricanje dravljanstva sve dok taj pojedinac prvo ne stekne neko drugo dravljanstvo, dok druga drava nee da dodijeli svoje dravljanstvo dok se pojedinac prvo ne odrekne svog originalnog dravljanstva. Ponekad se i negdje drugo od pojedinca moe traiti da se odrekne dravljanstva za koje se pretpostavlja da ga ima prije nego to mu se omogui da podnese zahtjev za dravljanstvo tamo gdje ivi, ime se taj pojedinac dovodi u situaciju apatridije dok ne dobije novo dravljanstvo.

Da bi se izbjegao ovaj problem:

. Shodno Konvenciji iz 1961. godine, gubitak ili odricanje dravljanstva trebalo bi da budu uslovljeni prethodnim posjedovanjem ili garancijama za sticanje drugog dravljanstva. Izuzetak se moe napraviti u sluaju naturalizovanog lica koje, uprkos obavjetenju o formalnostima i vremenskim ogranienjima, ivi u inostranstvu odreeni broj godina i ne ispoljava namjeru da zadri svoje dravljanstvo. U ovom sluaju, naturalizovano lice je lice koje je steklo dravljanstvo na osnovu zahtjeva podnijetog predmetnoj dravi lanici, a koji je ta drava mogla i da odbije. Gubitak dravljanstva moe se desiti samo u skladu sa zakonom i isti treba da bude propraen punim garancijama u postupku, kao to su pravo na pravino sasluanje pred sudskim ili nekim drugim nezavisnim organom. . Zakonodavstvo o dravljanstvu trebalo bi da obezbijedi da se nijedan dravljanin ne moe odrei svog dravljanstva, a da prvo ne stekne neko drugo dravljanstvo ili ne dobije formalne i pismene garancije od relevantnih organa da e stei drugo dravljanstvo. . Neke drave su uvele odredbe koje dozvoljavaju ponovno sticanje dravljanstva ako pojedinci izgube ili ne steknu drugo dravljanstvo. . Za drave koje ne prihvataju dvojno ili viestruko dravljanstvo, zakonodavstvo o dravljanstvu mora osigurati da zahtjev za odricanjem ili gubitkom drugog dravljanstva, kao preduslov za sticanje ili zadravanje dravljanstva, bude povuen kada takvo odricanje ili gubitak nijesu mogui. Na primjer, od izbjeglica ne bi trebalo oekivati da se vrate ili da stupe u kontakt s organima vlasti njihovih zemalja porijekla radi odricanja dravljanstva.

Pozitivno iskustvo: Ukrajina

Vie od 200 000 krimskih Tatara je 1944. godine bilo deportovano sa Krima u razne regije Sovjetskog Saveza (SSSR-a) na osnovu optube da su saraivali s okupatorskim nacistikim snagama. Veina je bila deportovana u Sovjetsku Socijalistiku Republiku Uzbekistan. Dvije decenije nakon toga, predsjednik Vrhovnog sovjeta SSSR-a izjavio je da su optube protiv krimskih Tatara bile neosnovane i da Tatari mogu ivjeti bilo gdje na teritoriji SSSR-a, ukljuujui i poluostrvo Krim. Oni Tatari koji su odluili da se vrate na Krim suoili su se, meutim, s problemima u prijavljivanju, zapoljavanju i pristupu zemlji i kuama. Savjet ministara SSSR-a usvojio je 1987. godine rezoluciju koja ograniava repatrijaciju krimskih Tatara na samo osam distrikta u unutranjosti poluostrva, spreavajui tako njihov povratak u njihove prethodne domove na plodnijoj i razvijenijoj junoj obali. Dvije godine kasnije, nakon to je Vrhovni sovjet proglasio ilegalnim i kriminalnim aktivnosti kojima su se uskraivala prava ljudima koji su bili izloeni prisilnoj deportaciji, dolo je do masovnog priliva povratnika na Krim. Uoi raspada SSSR-a, u decembru 1991. godine, naglo su se pojavili kompleksni politiki i pravni problemi vezani za dravnu sukcesiju, ukljuujui pitanje teritorijalnih granica i dravljanstva. Ukrajina, koja je sada ukljuivala teritoriju Krima, postaje drava nasljednica bive Sovjetske Socijalistike Republike Ukrajine. U skladu s prvim zakonom o dravljanstvu te drave (iz 1991. godine), lica koja su bila dravljani prijanjeg SSSR-a i koja su bila stalno nastanjena na teritoriji Ukrajine, ukljuujui Krim, automatski (ex lege) su postala dravljani Ukrajine kada je 24. avgusta 1991. godine proglaena nezavisnost, bez obzira na njihovo porijeklo, drutveni status, rasu, nacionalnost, pol, obrazovanje, maternji jezik, politiko miljenje ili religiju. Jedini uslov pod kojim ova lica nijesu mogla automatski dobiti ukrajinsko dravljanstvo jeste da su bili dravljani druge drave i da nijesu htjeli postati ukrajinski dravljani. ak i oni pojedinci koji su prijavili svoj zakoniti boravak u Ukrajini u periodu izmeu nezavisnosti i stupanja na snagu zakona o dravljanstvu, nakon tri mjeseca takoe su automatski dobili ukrajinsko dravljanstvo. Nekih 150.000 krimskih Tatara steklo je ukrajinsko dravljanstvo na osnovu ovih odredbi. Priblino 108.000 krimskih Tatara koji su se vratili u Ukrajinu nakon to je zakon o dravljanstvu stupio na snagu u novembru 1991. godine, bilo je suoeno s novim problemima u dobijanju ukrajinskog dravljanstva. Nekih 28.000 koji su otkazali svoj status lica sa stalnim boravkom u drugim zemljama, prije nego to je zakonodavstvo o dravljanstvu tih drava stupilo na snagu, postalo je de jure bez dravljanstva. Dodatnih 80.000 koji su ostali prijavljeni u njihovoj prijanjoj zemlji boravka kada je zakonodavstvo o dravljanstvu stupilo na snagu, postali su de jure dravljani tih drava. Rezultat toga je bio da njima nije automatski dodjeljivano ukrajinsko dravljanstvo. Iako im je ponuen pristup ukrajinskom dravljanstvu na osnovu individualnog postupka za naturalizaciju, veina povratnika koja se nadala da e stei ukrajinsko dravljanstvo nije mogla zadovoljiti stroge kriterijume ovih postupaka, koji su ukljuivali pet godina boravka u Ukrajini, dovoljan prihod i poznavanje ukrajinskog jezika. UNHCR, Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) i Savjet Evrope podstakli su vladu Ukrajine da izmijeni svoj zakon o dravljanstvu kako bi se rijeili ovi problemi. UNHCR je ponudio obuku i tehniku pomo ukrajinskoj slubi za izdavanje pasoa i naturalizaciju, te organizovao medijsku kampanju o

dravljanstvu. Lokalne nevladine organizacije davale su pod nadzorom UNHCR-a pravne savjete podnosiocima zahtjeva za ukrajinsko dravljanstvo i zastupale pojedince u pravnim postupcima pred ukrajinskim organima. U naporu da smanji i konano sprijei apatridiju, parlament Ukrajine, u konsultaciji s UNHCR-om, mijenjao je zakon o dravljanstvu te drave sedam puta za vrijeme prvih deset godina postojanja. U maju 1997. godine, kriterijumi vezani za poznavanje jezika i posjedovanje prihoda su uklonjeni, a potomcima ranije deportovanih lica dozvoljeno je sticanje ukrajinskog dravljanstva na osnovu porijekla njihovih predaka s teritorije Krima. Ovakve pozitivne izmjene i dopune omoguile su da nekih 28.000 de jure apatrida konano stekne dravljanstvo Ukrajine. Mada su ove izmjene i dopune predstavljale veliki korak naprijed ka rjeavanju problema pojedinaca koji su bili bez dravljanstva, ostale su neke druge prepreke za sticanje ukrajinskog dravljanstva, ukljuujui ustavnu zabranu dvojnog dravljanstva. Povratnici koji su ve postali de jure dravljani Uzbekistana prije povratka na Krim, na primjer, morali su dobiti formalni ispis iz dravljanstva Uzbekistana prije nego to im je omogueno da steknu dravljanstvo Ukrajine. Meutim, da bi se pojedinac mogao odrei dravljanstva Uzbekistana, morao je platiti 100 USD, da o svom troku ode u ambasadu Uzbekistana u Kijevu i pokrene upravni postupak koji je esto trajao due od godinu dana. UNHCR i OEBS su posredovali izmeu dvije zemlje u pregovorima koji su doveli do bilateralnog sporazuma, usvojenog 1998. godine, kojim se pojednostavio postupak za promjenu dravljanstva. Uzbekistan se saglasio da se odrekne taksi za odricanje dravljanstva i dozvolio je lokalnim pasokim slubama ukrajinskog Ministarstva unutranjih poslova da prikupljaju zahtjeve za odricanje i iste prosljeuju vlastima u Uzbekistanu. Kao odgovor na zabrinutost koju je ispoljio UNHCR, usvojena je administrativna politika na osnovu koje je neophodno da se dodjela dravljanstva Ukrajine vremenski poklopi s odricanjem dravljanstva Uzbekistana, ime se izbjegava mogunost da neki pojedinac ostane bez dravljanstva za vrijeme tog procesa. Tokom tri godine dok je ovaj bilateralni sporazum bio na snazi, nekih 80.000 povratnika iz Uzbekistana dobilo je ukrajinsko dravljanstvo. Ukrajina je kasnije sklopila sline bilateralne sporazume s Bjelorusijom (1999. godine), Kazahstanom (2000. godine), Tadikistanom (2001. godine) i Republikom Kirgistan (2003. godine). U januaru 2001. godine, ukrajinski parlament je usvojio novi zakon o dravljanstvu koji ide korak dalje u pravcu spreavanja apatridije. Izmeu ostalih odredbi, ovaj zakon, koji je revidiran 2005. godine, dozvoljava podnosiocima zahtjeva da se odreknu svog stranog dravljanstva u roku od jedne godine nakon sticanja dravljanstva Ukrajine, te ukida formalne kriterije vezane za odricanje ako takse koje se trae za odricanje prevazilaze minimalni mjeseni dohodak u Ukrajini.

Zakoni i prakse koje naroito utiu na djecu

Kao to je predvieno u Meunarodnom paktu o graanskim i politikim pravima i Konvenciji o pravima djeteta, sva djeca, bez obzira na to gdje su roena, treba da budu prijavljena odmah nakon roenja. Sva djeca imaju pravo da steknu dravljanstvo. Dravljanstvo djeteta utvrivae se u skladu sa zakonima predmetnih drava; i sve drave zahtijevaju da se razjasni injenica gdje je dijete roeno i ko su mu roditelji. Bez dokaza o roenju, to jest, bez priznate registracije roenja, gotovo je nemogue da dijete ustanovi svoj identitet i tako stekne dravljanstvo.

Da bi se izbjegao ovaj problem:

. Drave bi trebalo da osiguraju neophodna sredstva za relevantnu lokalnu upravu kako bi se registracija roenja vrila sistematski u skladu sa lanom 7 Konvencije o pravima djeteta i lanom 24 Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima. Ukoliko je to neophodno, trebalo bi zatraiti podrku meunarodne zajednice, naroito posredstvom UNICEF-a. . Prilikom registracije roenja, drave bi trebalo da identifikuju sluajeve osporavanog dravljanstva i da dodijele dravljanstvo djetetu koje bi u suprotnom bilo bez dravljanstva. Nakon to drave pristupe Konvenciji o smanjenju broja lica bez dravljanstva iz 1961. godine, u svoje nacionalno zakonodavstvo treba da uvrste njene relevantne odredbe. Ove odredbe bi trebalo da budu uvrtene u domae zakonodavstvo ak i kada drava nije pristupila Konvenciji iz 1961. godine. . Zakonodavstvo o dravljanstvu bi trebalo da sadri odredbe o sticanju dravljanstva zemlje u kojoj je dijete roeno. Ovo bi sprijeilo apatridiju u sluajevima gdje je napravljena greka u utvrivanju dravljanstva djeteta pri roenju. . Djeci roenoj izvan braka bi trebalo, u to je mogue veoj mjeri, dati isti pristup dravljanstvu pri roenju kao djeci roenoj u branoj zajednici u skladu s nacionalnim zakonom.

U mnogim zemljama, enama nije dozvoljeno da svoje dravljanstvo prenesu na djecu, ak ni kada je dijete roeno u zemlji majinog dravljanstva i kada njegov otac nema dravljanstvo. U ovim sluajevima, dijete nema dravljanstvo.

Da bi se izbjegao ovaj problem:

. Shodno Konvenciji o dravljanstvu udatih ena iz 1957. godine i Konvenciji o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979. godine, ene bi trebalo da imaju jednaka prava kao mukarci u pogledu dravljanstva njihove djece. Primjenjivanjem ovih principa izbjei e se kako diskriminacija ena tako i mogunost da dijete naslijedi status apatrida od svog oca ako je on bez dravljanstva. . Drave bi trebalo da u njihove nacionalne zakone o dravljanstvu uvrste i odredbe o nediskriminaciji iz razloga polne pripadnosti.

Siroad i naputena djeca esto nemaju potvreno dravljanstvo. Nezakonita djeca takoe mogu biti sprijeena da steknu dravljanstvo.

Da bi se izbjegao ovaj problem: . Nahoadi koja se zatekne na teritoriji drave trebalo bi dodijeliti dravljanstvo te drave. Ovaj princip je sadran u zakonodavstvu o dravljanstvu mnogih drava i u meunarodnim instrumentima koji se odnose na dravljanstvo. . Najbolji interes djeteta uvijek bi trebalo da bude primaran faktor za razmatranje prilikom utvrivanja djetetovog dravljanstva.

Praksa usvajanja prisutna u nekim dravama moe dovesti do apatridije ako, na primjer, djeca nijesu u mogunosti da steknu dravljanstvo roditelja koji ih usvajaju.

Da bi se izbjegli ovi problemi:

. Drave bi trebalo da u zakonodavstvo uvedu odredbe koje osiguravaju da njihovo nacionalno pravo priznaje usvojenja koja se zavravaju u inostranstvu u saglasnosti s meunarodnim pravom. Evropska konvencija o usvajanju djece (9) iz 1967. godine ohrabruje drave da olakaju davanje dravljanstva usvojenoj djeci njihovih dravljana.

Administrativna praksa

Postoje mnogobrojna administrativna i proceduralna pitanja koja se odnose na sticanje, obnavljanje i gubitak dravljanstva. ak i kada pojedinac ispunjava uslove za sticanje dravljanstva u stvari, ak i kada uspije da podnese zahtjev za dravljanstvo postoje raznorazni faktori koji ga mogu sprijeiti da dobije to dravljanstvo, kao pretjerane administrativne takse, vremenski rokovi koje on ne moe ispotovati i/ili nemogunost da predoi traena dokumenta zato to se nalaze u vlasnitvu prethodne zemlje dravljanstva.

Da bi se izbjegao ovaj problem:

. Zahtjevi za sticanje, zadravanje, gubitak, obnavljanje ili potvrivanje dravljanstva treba da budu obraeni u razlonom vremenskom roku. . Za registraciju automatskog (ex lege) sticanja ili gubitka dra-vljanstva, ukljuujui i situacije dravne sukcesije za lica koja uivaju status uobiajenog ili zakonitog boravka, ne bi trebalo traiti pismeni afidavit, ak ni kada su drave generalno posavjetovane da vode pismenu evidenciju o svim odlukama o dravljanstvu. . Takse za sticanje, zadravanje, gubitak, obnavljanje ili potvrivanje dravljanstva i za srodne upravne i sudske revizije trebalo bi da budu utvrene u razlonom iznosu.

Zakoni i prakse koje naroito utiu na ene

Neke drave automatski mijenjaju status eninog dravljanstva kada ona sklopi brak s licem koje nije dravljanin te drave. ena tako moe postati lice bez dravljanstva ako automatski ne primi dravljanstvo svog mua ili ako njen mu nema dravljanstvo. ena takoe moe postati lice bez dravljanstva ukoliko, nakon to dobije muevljevo dravljanstvo, doe do raspada braka i ona izgubi dravljanstvo koje je stekla putem braka, a njeno originalno dravljanstvo ne bude automatski obnovljeno.

(9) Naziv na engleskom jeziku: European Convention on the Adoption of Children, prim. prev.

0

Da bi se izbjegli ovi problemi:

. Konvencija o dravljanstvu udatih ena iz 1957. godine i Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979. godine nastoje dodijeliti enama jednako pravo kao mukarcima da steknu, promijene ili zadre svoje dravljanstvo. U skladu s principima sadranim u ovim konvencijama, status dravljanstva mua ne bi trebalo da automatski promijeni dravljanstvo ene, da je ostavi bez dravljanstva, niti da nju obavee na sticanje muevljevog dravljanstva. . U dravama gdje ene nemaju jednaka prava kao mukarci i gdje mogu automatski izgubiti svoje dravljanstvo kada se udaju ili gdje se ene moraju odrei svog prijanjeg dravljanstva kada se udaju, ove drave bi trebalo da u svoje zakonodavstvo uvedu odredbe o dravljanstvu koje omoguavaju enama iji su se brakovi raspali da automatski ponovo steknu svoje prijanje dravljanstvo putem jednostavne izjave.

Automatski gubitak dravljanstva

Neke drave automatski ukidaju dravljanstvo pojedinca koji je napustio svoju zemlju ili koji ivi u inostranstvu. Ukidanje dravljanstva, do kog moe doi samo nekoliko mjeseci nakon odlaska tog pojedinca, esto je povezano s pogrenim upravnim praksama u kojima predmetni pojedinac nije svjestan da se izlae riziku od gubitka svog dravljanstva ako propusti da se uredno prijavi vlastima te drave. Ako se radi o naturalizovanom dravljaninu, koji nije bio roen u toj dravi ili koji nije stekao dravljanstvo te drave porijeklom, ak i uredno prijavljivanje moe biti nedovoljno za garanciju da njegovo dravljanstvo nee biti ukinuto. Apatridija je esto direktni rezultat ovakvih praksi.

Da bi se izbjegao ovaj problem:

. lan 7(3) Konvencije o smanjenju broja lica bez dravljanstva iz 1961. godine predvia da pojedinac ne smije izgubiti svoje dravljanstvo i tako postati apatrid, iz razloga odlaska u inostranstvo, boravka u inostranstvu, propusta da se prijavi ili bilo kakvog slinog razloga. Konvencija ukljuuje izuzetak od ovog principa koji se tie naturalizovanih dravljana koji ive u inostranstvu due od sedam godina uzastopno. Ovi pojedinci moraju da odgovarajuem organu izraze elju da zadre svoje dravljanstvo. Drave bi zato trebalo da adekvatno obavijeste naturalizovane dravljane o ovoj politici, kako unutar svojih granica tako i u inostranstvu, putem svojih konzularnih predstavnitava. . Noviji instrumenti, kao to je Evropska konvencija o dravljanstvu, ne dozvoljavaju dravama da nekoga lie dravljanstva zbog toga to on u inostranstvu uiva status lica s uobiajenim boravkom ako bi ga to liavanje pretvorilo u apatrida.

Uzroci vezani za dravnu sukcesiju

Transfer teritorije ili suvereniteta

Iako se posebni meunarodni instrumenti i naela samo djelimino bave tim pitanjem, transfer teritorije ili suvereniteta odavno je uzrok apatridije. Nacionalni zakoni i prakse neminovno se mijenjaju u trenucima kada drava prolazi kroz duboke teritorijalne promjene ili promjene u suverenitetu kao, na primjer, kada drava osvoji nezavisnost od kolonijalne sile, nakon raspada drave, ako nova drava nasljeuje dravu koja se raspala ili ako se drava obnovi nakon to neko vrijeme nije postojala. Bilo koji od ovih dogaaja moe dovesti do usvajanja novih zakona ili propisa o dravljanstvu, odnosno novih upravnih postupaka. Pojedinci mogu postati apatridi u ovakvim situacijama ako propuste da steknu dravljanstvo shodno novim zakonima/propisima ili shodno novim upravnim postupcima ili ako im se dravljanstvo uskrauje zbog novog tumaenja prethodnih zakona i praksi koji su bili u primjeni.

Da bi se izbjegli ovi problemi:

. lan 10 Konvencije o smanjenju broja lica bez dravljanstva iz 1961. godine predvia da bi drave lanice trebalo da osiguraju da nee doi do apatridije usljed transfera teritorije. Drave bi trebalo da potpiu bilateralne ili multilateralne sporazume koji sadre odredbe kojima se osigurava da nee doi do apatridije usljed takvog transfera. U sluajevima kada nije potpisan nikakav sporazum, predmetna drava ili drave bi trebalo da dodijele dravljanstvo onima koji bi u suprotnom bili bez dravljanstva. . U praksi se stanovnitvo generalno vezuje za odreene teritorije: meutim, neki meunarodni sporazumi, ustavne odredbe i zakonodavstvo o dravljanstvu ta