Toma Kempenac: Nasljeduj Krista

Toma Kempenac: Nasljeduj Krista u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca Predgovor Knjiga 1

Glava 1 - 5 Glava 6 - 10 Glava 11 - 15

Glava 16 - 20

Glava 21 - 25Predgovor

Ova je knjiga, poslije Svetog Pisma, najvie tiskana i prevoena knjiga na svijetu. Postoji vie od 2000 izdanja Nasljeduj Krista" i stotine prijevoda, pa ak i niz poetskih obrada.

Najstarija izdanja ove knjige pojavila su se u prvim poecima tiskarske umjetnosti (1472.). Jo i danas, posebno su vrijedna izdanja isusovca Heinricha Sommaliusa (Antwerpen, 1599. prvo izdanje). Najbolje kritiko izdanje uradio je kempenski upravitelju gimnazije M. J. Pohl (Freiburg, 1904.).

Tko je, dakle, taj ovjek duha, koji je kranstvu poklonio ovo najrairenije i najomiljenije djelo napisano u svrhu duhovne izgradnje? Tko je imao tako dubok i bogat unutranji ivot, da je izmeu bezbrojnih tisua duhovnih ljudi i laika mogao i moe dati svjetlost, snagu, utjehu i mir? Kada i gdje je ivio pisac koji je primio toliko Boanske milosti da ve stoljeima nije zastario, koji je ednim duama, ne samo svog vremena, ve svih vremena, uvijek iznova imao neto rei i dati, ma kako se pogledi, prilike i ljudi mijenjali? Vjeran svojim rijeima: Bolje ne biti poznat" i sasvim u skladu sa savjetom kojeg daje svojim itateljima: Ne pitaj mnogo tko je to napisao, ve obrati panju na ono to je reeno", pisac djela Nasljeduj Krista" potpuno se sakriva iza svog djela i ne navodi svoje ime. Dodue, na kraju jednog kodeksa, koji sadri najstariji rukopis Nasljeduj Krista", nalazi se primjedba: Zavreno i dovreno u godini Gospodnjoj 1441. rukom brata Thomasa v. Kempen u Agnetenbergu kod Zvvolle". Ova injenica, meutim, nije mogla sprijeiti raspravu koja je trajala stoljeima, a u kojoj su tri nacije i dva redovnika Reda nastojali dokazati kako pisac pripada njima. Talijani i Benediktinci tvrdili su da je djelo napisao benediktinac Joh. Gessen ili Gersen, koji je navodno ivio u 13. stoljeu u Verceli; neto bolje argumente navodili su Francuzi zastupajui miljenje da knjiga potjee od slavnog kancelara Johana Gersona (umro 1429); Nijemci i redovnici Augustinci tvrdili su da je autor Thomas von Kempen. No spominjano je jo i oko trideset drugih moguih autora. Prepirka je trajala sve do u novije vrijeme. Tada je prouavatelj djela Tome Kempenca, M. J. Pohl, podnio nepobitne dokaze da samo Toma Kempenac dolazi u obzir kao pisac ovog djela, kao i da je djelo pisano u godinama 1416. -1420. U spomenutom kodeksu nalazi se i piev potpis, a kodeks je predstojnik reda Augustinaca Joh. Latomus oteo samostanskim ruevinama na Agnetenbergu" i da bi ga spasio od propasti" prepustio antvverpenskom izdavau Joh. Belleru (Bellerusu). Isti je rukopis 1590. godine poklonio isusovcima iz zahvalnosti za odgoj svojih sinova; od godine 1826., kodeks se nalazi u Kraljevskoj biblioteci u Briselu.

Thomas von Kempen (a Kempis); tako nazvan prema svom rodnom gradu Kempenu na Rajni, ustvari se zvao Hemerken (polatinjeno Malleorus). Roen je 1379./80., a umro je u 91. godini ivota, 25. srpnja 1471. kao predstojnik samostana Augustinaca u Agnetenbergu kod Zwolle. Njegov je otac bio zanatlija koji se odlikovao marljivou, jednostavnou i pravednou, a majka Gertrud bila je pobona ena, koja je svojim bogatim unutranjim ivotom izvrila velik utjecaj na svog sina. Ve kao djeak Thomas je doao u slavnu kolu Brae Zajednikog ivota" koja se nalazila u gradu Deventer u Holandiji, a koju su vodili tovani, religiozni i duhovno napredni ljudi, posebno Gerhard Groote i Florentius Radevvijns. Oni su u Thomasu nali marljivog i zahvalnog uenika. On je u sebe upio njihov duh kao nitko drugi, a kasnije je napisao i biografije o svojim uiteljima. Kao dvadesetogodinji mladi, Thomas je 1399. godine pristupio samostanu Augustinaca u Agnetenbergu, gdje je 1406. postao redovnikom, 1414. zareen za sveenika, a 1425. godine je postao subpriorom. Njegov je ivot otada u potpunosti bio posveen pobonosti i izgradujuem spisateljstvu. Svoje upozorenje: Ne budi nikada besposlen, nego itaj ili pii, moli se ili razmiljaj, ili radi neto za ope dobro" Thomas je u najveoj mjeri primijenio na sebi samom. On je izuzetno lijepim rukopisom etiri puta prepisao Sveto Pismo. Jedan od tih prijepisa koji se sastoji od pet knjiga nalazi se u kneevskoj biblioteci u Darmstadtu. Osim Nasljeduj Krista", Thomas je napisao jo preko trideset drugih djela, dijelom povijesnog, a dijelom izgradujueg sadraja koja su prvi puta tampana kao (nepotpuna) sabrana djela 1473. godine, a u primjernom izdanju tiskao ih je godine 1904. M. J. Pohl u Freiburgu. Neka od tih djela istog su ranga kao i Nasljeduj Krista", to posebno vrijedi za rasprave o ivotu, djelima, patnjama, uskrsnuu i uzaau Spasitelja". Sva njegova djela nose peat najintimnije pobonosti, dubokog poznavanja sebe i ljudi, kao i praktine kranske mudrosti; sva ona potjeu iz jednog izvora, iz Svetog Pisma, a nadahnuta su i mislima velikih duhovnih ljudi Srednjega vijeka. Ta djela pripadaju najplemenitijim plodovima njemake mistike. Thomas se u njima pokazuje kao pravi redovnik koji se odvratio od vanjskog svijeta, otvoren samo za carstvo due, vjere i milosti. Ono to on pie u drugoj knjizi Nasljeduj Krista" o unutranjem ivotu, o poniznosti, dobroti, miru, istoi u namjerama i u ljubavi, oito je zrcalo njegove vlastite iste, ponizne, miroljubive i prosvijetljene due; jer on je i ivio ono to je nauavao. Thomas eli i svojem itatelju otvoriti oi i srce za carstvo i sreu unutranjeg, duhovnog i vieg svijeta; no, on pri tome postupa kao dobar poznavalac ljudi i ljudskih dua. On nikada ne naputa tlo stvarnosti, ne gubi se u mistikoj tami i neodreenom oduevljenju. I slabi, koji osjea strah od leta u visine, kojeg krila jo ne nose i ne dre stalno u visinama, nailazi kod njega na razumijevanje. Thomas zna kako e nesigurne naravi dobrostivo i tedei ih ohrabriti i utjeiti. Nije odmah sve izgubljeno, ako te salijeu mnoga iskuenja . Ti si samo ovjek, nisi Bog od mesa i krvi; ti nisi aneo". Sve dok ivi i protiv svoje volje si podloan promjenama, as radostan, as tuan, as nagao, a zatim pun smjernosti, suh i mrav kao pjeana pustinja, marljiv, zatim trom, ponekad pun ozbiljnosti, drugi puta lakomislen i nagao."

Thomas ima srce puno razumijevajue ljubavi za one koji pate i nose teak kri. ini se da je i sam esto pio iz gorke ae patnji. Moe li tune i optereene" ita u veoj mjeri ispuniti nadom, ohrabriti i utjeiti, nego to to mogu prekrasne misli i rijei 47. poglavlja u treoj knjizi, kao i molitva iz 29. poglavlja tree knjige?

Djelo Nasljeduj Krista" poteklo je iz izvora jedne iste, svete ljubavi. Ti treba sve ljude voljeti za volju Isusa, ali Isusa zbog Njega samoga". Samo je onaj uistinu velik tko posjeduje ljubav". Tko moe spjevati ljepu pjesmu o svetoj ljubavi, nego je to Thomas uinio u petom poglavlju tree knjige? Ovdje ima rije pravi mistik. Njegova je ljubav prema Kristu najintimnije naravi: kao izmeu zarunice i zarunika. Ona njega, uenika, ini sposobnim da s Voljenim vodi djetinjaste i povjerljive razgovore. U Isusa on nalazi Raj pun ljupkih plodova". Kao Pavao, on sve smatra nitavnim, kako bi zadobio Krista". Zato je za njega prvo i neophodno stremljenje prouavati ivot Isusov" i na ivot uiniti da bude isti kao ivot Isusov". Ta se misao provlai kroz cijelo djelo i ona je ovlastila Thomasa da djelu naknadno da naslov Nasljeduj Krista", iako je u poetku samo prva knjiga nosila taj naslov.

Nasljedovati ili podraavati Krista ve se i apostolima inilo najhitnijim zadatkom krana. Zov Slijedi me" imao je svoj odjek ve i u opomeni Prvog pisma Petrovog: Krist je trpio i ostavio vam primjer kako bi mogli ii Njegovim stopama" (1. Petr. 2, 21.). No, prije svega je Pavao Apostol sljedbenik Kristov, koji ne samo to upozorava na to, nego i sebe samog stavlja za primjer takvog nasljedovanja rijeima: Budite moji nasljedovatelji, isto kao to sam ja nasljedovatelj Kristov", (l. Kor. 11,1.). Ali Krist je jedno Sunce, ije se zrake ne mogu sabrati u samo jednoj dui. Iz Njegove punine primamo svi mi, ali ne svi isto. Drugaije je Antonius, otac pustinjaka shvatio nasljedovanje Krista, drugaije Benediktus, patrijarh zapadnjakih samostanskih redova, drugaije Franjo Asiki, koji se vjenao sa siromatvom, drugaije tihi, meditativni tragaoci za Bogom u samostanskim elijama, drugaije portvovni apostoli pomaue i iscjeliteljske ljubavi, drugaije u radu, kunjama i tegobama zvanja ovrsli ljudi i ene to ive svakidanjim ivotom. Svatko ima svoj dar, svoju sudbinu, svoj put. Ali ma kako razliiti bili darovi, sudbine i putevi, Nasljeduj Krista" je knjiga za sve one, koji traei i s enjom u srcu kao hodoasnici kroe ovom Zemljom.

U mnogim je srcima nastupila no. Oko Zemaljske kugle bjesne oluje; ugaena su mnoga svjetla, koja su nekada radosno svijetlila, svjetla vjere, svjetla ljubavi i radosti. Neka se mnotvo vie takovih svjetala ponovo upali itanjem ove predragocjene knjige. Knjiga prva Opomene korisne za duhovni ivot Glava 1 - 5 Glava 1 O nasljedovanju Krista i preziranju svih tatina 1. Tko ide za mnom ne hoda u tmini (Iv 8, 12) govori Gospodin. To su rijei Kristove koje nas opominju da nasljedujemo njegov ivot i djelovanje, ako hoemo da budemo zaista prosvijetljeni i osloboeni od svake sljepoe srca. Neka dakle nae najvee nastojanje ide za tim da razmiljamo o ivotu Isusa Krista.

2. Nauk Kristov, nadvisuje sve nauke svetaca, i tko bi imao duha njegova, naao bi ondje sakrivenu manu. Ali dogaa se da mnogi, makar uju esto Evanelje, osjeaju neznatnu elju za njim, jer nemaju duha Kristova. Tko pak hoe potpuno i od srca razumjeti rijei Kristove, taj mora nastojati da cijeli svoj ivot prilagodi njegovu ivotu.

3. to ti koristi raspravljati ueno o Presvetom Trojstvu, ako ti manjka poniznost zbog ega se ne dopada Trojstvu? Zaista, uene rijei ne ine ovjeka svetim i pravednim, nego krepostan ivot ini ga Bogu dragim. Volim osjetiti skruenje, nego li znati izraziti njegov pojam. Kad bi znao napamet itavo Sveto Pismo i izreke svih filozofa: to bi sve to koristilo bez ljubavi Boje i milosti? Ispraznost nad ispraznou, sve je ispraznost (Prop 1, 2), osim Boga ljubiti i njemu jedinomu sluiti. Najvea je mudrost: preziranjem svijeta teiti za kraljevstvom nebeskim.

4. Ispraznost je dakle traiti raspadljivo blago i u njega se pouzdavati.Ispraznost je takoer teiti za astima i htjeti se visoko uzdii. Ispraznost je slijediti poude tijela i za onim eznuti radi ega moramo biti kasnije strogo kanjeni.Ispraznost je eljeti dug ivot, a malo se brinuti za estit ivot.Ispraznost je paziti samo na sadanji ivot, a ne pobrinuti se za ono to e doi.Ispraznost je ljubiti to tako brzo prolazi, a ne uriti se onamo gdje nas eka vjena radost.Sjeti se esto izreke: Oko se ne moe nagledati, uho ne moe nasluati (Prop 1, 8).

Nastoj dakle otrgnuti svoje srce od ljubavi vidljivih stvari i tei za nevidljivima. Jer oni koji idu za svojom sjetilnou, kaljaju savjest i gube milost Boju.

Glava 2 Ponizno miljenje o samom sebi

1. Svaki ovjek po naravi tei za znanjem, ali to koristi znanje bez straha Bojega?Svakako je bolji ponizan seljak koji slui Bogu, nego oholi mudrac, koji, zanemarivi sebe, ispituje kretanje svoda nebeskog.Tko sebe dobro poznaje, taj sebe malo cijeni i ne vesele ga ljudske pohvale.Kad bih znao sve to je na svijetu, a ne bih imao ljubavi, to bi mi koristilo pred Bogom koji e me suditi po djelima?

2. Prestani odvie teiti za znanjem, jer se u tom skriva velika rastresenost i varka. Oni koji puno znadu vole da ih ljudi vide i nazivaju uenima. Ima puno toga u znanju to malo ili nita ne koristi dui. A vrlo je nerazborit onaj koji se brine za to drugo, osim za ono to slui njegovu spasenju. Mnogo rijei ne zasiuje due; ali estit ivot razveseljuje srce, a ista savjest donosi veliko pouzdanje u Boga.

3. Koliko vie i bolje znade, toliko e stroe biti radi toga suen, ako ne bude svetije ivio. Nemoj se dakle uznositi radi bilo kojeg umijea ili znanja, nego radije strepi radi danoga ti znanja. Ako ti se ini da mnogo toga znade, i dosta dobro razumije, ipak, znaj, da ima mnogo vie onoga ega ne zna. Ne ponosi se (Rim 11, 20), nego radije priznaj svoje neznanje. Zato se eli uzdignuti nad koga, kad ih ima vie, koji su ueniji od tebe i koji bolje razumiju zakon? Ako eli neto korisna znati i nauiti, onda neka ti bude milo da ljudi ne znaju za te i da do tebe nita ne dre.

4. Ovo je najvea i najkorisnija pouka: dobro poznavati i prezirati samoga sebe. Do sebe nita ne drati, a o drugima uvijek dobro i uzvieno misliti, to je velika mudrost i savrenstvo. Kad bi vidio drugoga oito grijeiti ili kakvu teku stvar poiniti, ipak se ne bi smio smatrati boljim od njega; jer ne zna kako e dugo moi ustrajati u dobru. Svi smo slabi, ali ti ne smije nikoga smatrati slabijim od sebe.

Glava 3O spoznaji istine

1. Sretan onaj koga istina pouava, sama, ne pomou slika i prolaznih glasova, nego onako kakva jest. Nae nas miljenje i na osjeaj esto vara i malo toga vidi. to koristi mnogo se baviti skrivenim i tajnim stvarima radi kojih neemo biti ni ukoreni na sudu, ako nismo za njih znali? Velika je ludost to se mi, zanemarivi korisne i potrebne stvari, bavimo suvinima i tetnima: oi imamo, a ne vidimo.

2. to se brinemo za rodove i vrste? Komu govori vjena Rije, on biva izbavIjen od mnogih nagaanja. Od jedne je Rijei sve, i sve govori o toj jednoj; a to je poetak koji nam i govori (Iv 8, 25). Bez nje nitko ne shvaa niti pravo sudi. Komu je sve jedno i sve svodi na jedno i sve vidi u jednome, taj moe biti postojana srca i ostati smiren u Bogu. O Boe Istino, daj da budem s tobom jedno u vjenoj ljubavi! esto mi se gadi mnogo itati i sluati; u tebi je sve to hou i to elim. Neka zaute svi uenjaci, neka zamuknu sva stvorenja pred tvojim licem, ti mi jedini govori!

3. Koliko je tko sabraniji u sebi i unutra jednostavniji, toliko vie i uzvienije stvari bez truda razumije; jer svjetlo razumijevanja prima odozgo. ist, jednostavan i postojan duh ne rastresa se u mnogim stvarima, jer sve radi na ast Boju, i u sebi smiren trudi se da bude bez ikakvog vlastitog zahtjeva. Tko te vie smeta i mui od tvoje neumrtvene poude srca? Dobar i poboan ovjek sredi najprije u svojoj nutrini djela koja mora vani initi. I ne vuku djela njega k eljama grene sklonosti, nego on upravlja njima prema zahtjevu zdravoga razuma. Tko mora izdrati tei boj nego onaj koji se trudi da pobijedi samoga sebe? l to mora biti na posao: pobijediti dakako samoga sebe, i svaki dan biti jai od samoga sebe, i barem neto napredovati.

4. Svako savrenstvo u ovom ivotu ima primijeano neto nesavrenstva, i svako nae umovanje nije bez neke magle. Ponizno upoznavanje samoga sebe sigurniji je put k Bogu nego duboko znanstveno istraivanje. Ne smijemo udarati na znanost ili na bilo koje obino poznavanje stvari koje je promatrano u sebi dobro i od Boga odreeno, ali moramo uvijek vie cijeniti dobru savjest i krepostan ivot. A jer se mnogi vie trude oko znanja nego oko estitog ivota, zato se esto varaju i donose malo ili gotovo nikakva ploda.

5. O, kad bi ljudi bili tako revni u iskorjenjivanju mana i sticanju kreposti, kao to su u pokretanju raznih pitanja, onda ne bi bilo toliko zla ni sablazni u svijetu, ni toliko nereda po samostanima. Kada doe dan suda, zacijelo nas nee pitati to smo itali, nego to smo radili; niti jesmo li mudro govorili, nego jesmo li pobono ivjeli. Reci mi gdje su sada oni dostojanstvenici i uitelji koje si dobro poznavao dok su jo ivjeli i u nauci se isticali? Njihove poloaje uivaju ve drugi i ne znam da li o njima misle. Dok su ivjeli, inilo se da jesu neto, a sada se o njima uti.

6. O, kako brzo prolazi slava svijeta! Kamo sree da je njihov ivot bio u skladu s njihovim znanjem! Onda bi bili dobro uili i pouavali. Kako rnnogi u svijetu propadaju radi tate uenosti, jer se malo brinu da slue Bogu! I jer vie vole biti veliki negoli ponizni, zato zaludjee u svojim mislima (Rim 1, 21). Zaista je velik koji imade veliku ljubav. Zaista je velik koji je u sebi malen i koji svako uzdizanje u asti smatra nitavilom. Zaista je razborit koji sve zemaljsko smatra za smee da stekne Krista. I zaista je vrlo uen koji vri volju Boju, a naputa svoju volju.

Glava 4O razboritosti u inima

1. Ne valja vjerovati svakoj rijei niti poticaju, nego valja stvar oprezno i strpljivo prosuivati u Bogu. Naalost esto lake o drugome vjerujemo i govorimo zlo nego dobro: tako smo slabi. No savreni ljudi ne vjeruju tako lako svakome brbljavcu, jer znadu ljudsku slabost, sklonu na zlo i u rijeima dosta labavu.

2. Velika je mudrost ne biti nagao u inima, niti ustrajati tvrdokorno kod vlastitog miljenja. Amo spada i to da ne vjerujemo svakoj ljudskoj rijei, niti da ono to ujemo ili povjerujemo odmah drugima saopimo. Savjetuj se s mudrim i savjesnim ovjekom; i radije se daj pouiti od boljega, nego da slijedi svoje pronalaske. estit ivot ini ovjeka mudrim u Bogu i iskusnim u mnogome. Koliko bude tko ponizniji i Bogu podloniji, toliko e biti u svemu mudriji i smireniji.

Glava 5O itanju Svetog Pisma

1. U Svetomu Pismu valja traiti istinu, a ne rjeitost. itavo Sveto Pismo moramo itati u onom duhu u kojem je nastalo. Moramo u njem radije traiti korist nego duhovite izreke. Moramo tako rado itati pobone i jednostavne knjige kao i uzviene i duboke. Neka te ne smeta ugled pisca, da li je bio velike ili male naobrazbe; nego neka te na itanje potie ljubav k istoj istini. Ne pitaj tko je to rekao, nego pripazi to kae.

2. Ljudi prolaze, ali istina Gospodnja ostaje u vijeke (Ps 116, 2). Ne pitajui tko je tko, Bog nam govori na razne naine. Naa nas znatielja esto smeta u itanju Svetoga Pisma kad bismo htjeli razumjeti i raspravljati gdje valja naprosto prijei dalje. Ako eli napredovati, onda itaj ponizno, priprosto i vjerno, i ne eli nikada stei ime uenjaka. Rado pitaj i utke sluaj rijei svetaca, neka ti pouke starijih budu drage, jer ih ne iznose bez razloga.Knjiga prva Opomene korisne za duhovni ivot Glava 6 - 10 Glava 6 O neurednim sklonostima 1. Kad god ovjek za neim neuredno tei, odmah je u sebi nemiran. Oholica i lakomac nikada ne miruju; siromah i ponizan duhom ivi u velikom miru. ovjek, koji nije jo posve upokorio sebe, brzo pada u napast, te ga sitne i bezvrijedne stvari svladaju. Slab duhom i na neki nain jo puten je sklon sjetilnim stvarima, teko se moe posve oteti zemaljskim eljama. I zato se esto alosti kad si to uskrati; rado se takoer srdi, ako mu se tko opire.

2. Ako pak slijedi ono za im udi, odmah ga titi grinja savjesti; jer je slijedio svoju strast koja nita ne pomae da doe do mira to ga je traio. Pravi se dakle mir srca nalazi u opiranju strastima, a ne sluenju strastima. Nema dakle mira u srcu putena ovjeka, niti u srcu ovjeka odana izvanjskim stvarima, nego u revnom i duhovnom.

Glava 7O izbjegavanju ludog pouzdanja i obijesti

1. Lud je tko svoju nadu stavlja u ljude ili u stvorenja. Ne stidi se sluiti drugima iz ljubavi prema Isusu Kristu i izgledati siromahom na ovom svijetu. Ne oslanjaj se na samoga sebe, nego postavi svoju nadu u Boga. Uini koliko je to do tebe, a Bog e pomoi tvojoj dobroj volji. Ne ufaj se u svoje znanje ili u lukavtinu bilo kojeg ivog bia, nego radije u milost Boju koja pomae ponizne, a ponizuje one koji se preuzetno uzdaju u se.

2. Ne hvali se, ako si bogat ili ako ima monih prijatelja, nego se dii Bogom koji sve daje, a nadasve eli dati samoga sebe. Ne dii se veliinom ili ljepotom tijela koju neznatna bolest kvari i nagruje. Ne dopadaj se sam sebi radi svoje sposobnosti ili duha da ne bi omrznuo Bogu ije je sve to god ima dobra po naravi.

3. Ne smatraj se boljim od drugih da ne bi moda bio smatran gorim pred Bogom, koji zna to je u ovjeku. Ne uzoholi se radi svojih dobrih djela, jer sudovi Boji glase drukije nego sudovi ljudski; i njemu se esto ne dopada to se ljudima svia. Ako je to dobra u tebi, o drugima misli jo bolje da sauva poniznost. Ne kodi ako se svima podloi; ali kodi veoma ako se ispred ikoga postavlja. U poniznoga je neprekidan mir; a u srcu oholice esto je zavist i srdba.

Glava 8Valja se uvati prevelike povjerljivosti

1. Ne otkrivaj svakome ovjeku svoga srca (Sir 8, 22) nego s mudrim i bogobojaznim ovjekom pretresaj svoju stvar. Budi rijetko u saobraaju s mladim ljudima i strancima. Nemoj se ulagivati bogataima i ne pojavIjuj se rado pred velikaima. Drui se s poniznima i priprostima, s pobonima i estitima, i bavi se onim to slui za popravljanje. Ne budi posebno povjerljiv ni s jednom enom, nego openito sve dobre ene preporui Bogu. Samo Bogu i anelima udi biti prijatelj, a kloni se poznanstva ljudi.

2. Ljubiti moramo sve ljude, ali prevelika prisnost nije od koristi. Katkada se dogaa da nam nepoznata osoba svijetli radi dobrog glasa koji se uje o njoj, a ipak njezina prisutnost neugodna je onima koji je gledaju izbliza. Mislimo katkada da se radi naeg drugovanja sviamo drugima, a poinjemo im bivati mrski radi loih obiaja koje u nama opaaju.

Glava 9O poslunosti i podlonosti

1. Vrlo je velika stvar biti vezan poslunou, ivjeti pod poglavarima i ne biti svoj gospodar. Mnogo je sigurnije biti podreen nego poglavar. Mnogi se dadu vezati poslunou vie iz nude nego iz ljubavi; i takovi osjeaju muku te rado mrmljaju: a nikad nee poluiti slobodu duha, ako se svim srcem ne podvrgnu poradi Boga. Tri amo ili tamo, nee nai mira, osim u poniznoj podlonosti pod upravom poglavara. Utvaranje da je drugdje ljepe i promjena mjesta mnoge je prevarilo.

2. Istina je da svaki voli raditi prema svome miljenju, i vie se priklanja onima koji osjeaju s njime. No ako je Bog meu nama, onda je potrebno da radi dobra mira napustimo katkada svoje miljenje. Tko je tako mudar da bi mogao sve potpuno znati? Nemoj se dakle odvie pouzdavati u svoje miljenje, nego nastoj rado posluati takoer miljenje drugih.Ako je tvoje miljenje dobro, pa ga ipak radi Boga napusti, vie e time napredovati.

3. uo sam, naime, esto da je sigurnije sluati i primati savjet, negoli ga davati. Moe se takoer dogoditi da je svaije miljenje dobro; ali ne htjeti pristati uz druge, kad to zahtijeva razum ili pametan razlog, znak je oholosti i tvrdoglavosti.

Glava 10uvajmo se suvinih rijei

1. uvaj se ljudske buke kolikogod moe; jer mnogo smeta baviti se svjetovnim poslovima, makar se to vri i u dobroj nakani. Tatina nas naime brzo prlja i zarobljuje. Mnogo puta bih volio da sam utio i da nisam bio meu ljudima. No zato tako rado razgovaramo i meusobno priamo, kad se ipak rijetko vraamo na utnju bez povrede savjesti? Zato se tako rado razgovaramo, jer se meusobnim razgovorima nastojimo utjeiti i elimo olakati srce, izmueno raznim mislima. I veoma rado volimo razgovarati i misliti o onome to jako volimo ili za im udimo, ili to osjeamo da nam je protivno.

2. Ali naalost! esto brbljamo tato i bez svrhe. Jer ta izvanjska utjeha nanosi veliku tetu unutarnjoj i boanskoj utjehi. Zato moramo bdjeti i moliti da vrijeme ne potroimo uzalud. Ako je od koristi i ako se moe govoriti, onda govori ono to slui za duhovno uzdizanje. Zla navika i nemarnost oko naeg napretka mnogo pridonosi neopreznosti naih usta. Ali je poboni razgovor o duhovnim stvarima od velike koristi za duhovni napredak, napose gdje su zdrueni u Bogu oni koji su jednog srca i due.Knjiga prva Opomene korisne za duhovni ivot Glava 11 - 15 Glava 11 O skrbi za mir i revnosti za napredak

1. Mogli bismo imati mnogo mira kad se ne bismo htjeli baviti tuim rijeima i djelima, niti onim to na nas ne spada.Kako moe ostati dugo miran onaj koji se mijea u tue poslove? Koji trai vani zadjevice? Koji se slabo ili rijetko sabere u nutrini? Blago priprostima, jer e uivati mnogo mira!

2. Zato su neki sveci bili tako savreni i produhovljeni? Jer su svim silama nastojali da se mrtve u svim zemaljskim eljama: i zato su mogli svim arom srca drati se Boga i nastojati oko sebe. Mi smo previe zaokupljeni vlastitim strastima; i odvie se brinemo za prolazne stvari. Rijetko svladamo posve i jednu manu; i nismo zagrijani za svakodnevni napredak; i zato ostajemo mlitavi i mlaki.

3. Kad bismo samim sobom posve vladali, i kad nam unutarnjost ne bi bila nimalo zapletena, onda bismo mogli uivati boanske stvari i okusiti neto od nebeskoga razmatranja. Sva je i najvea zapreka u tom to nismo slobodni od strasti i pouda pa se ne pokuavamo zaputiti savrenim putem svetaca. im se pojavi i mala suprotivtina, prebrzo postajemo maloduni i traimo ljudske utjehe.

4. Kad bismo u borbi nastojali biti junaci, sigurno bismo osjetili nad sobom Boju pomo s neba. Bog je naime spreman pomoi onima koji se bore i uzdaju u njegovu milost, te nam pribavlja prilike za borbu da pobijedimo. Ako smatramo da se napredak vjere sastoji samo u izvanjskim nekim inima, onda e naa pobonost brzo svriti. Sjekiru valja poloiti na korijen da oieni od strasti uzmognemo biti smirena duha.

5. Kad bismo svake godine iskorijenili samo jednu manu, brzo bismo postali savreni. Ali naalost sada esto osjeamo da smo bili bolji i ii na poetku svog obraenja, nego nakon mnogo godina iza polaganja zavjeta. Revnost bi i napredak morali svaki dan rasti; a sada se ini neim velikim, ako je tko uspio sauvati dijelak prve revnosti. Kad bismo se u poetku samo malo silili, onda bismo kasnije sve mogli initi s lakoom i veseljem.

6. Teko je napustiti naviku, a jo tee ii protiv svoje vlastite volje. No ako ne svlada sitnih i lakih stvari, kada e nadvladati tee? Odupri se na poetku svojoj sklonosti i odui se zle navike da te moda malo pomalo ne dovede do vee potekoe. O, kad bi znao koliko e sebi priskrbiti mira, a drugima veselja, ako se dobro vlada, drim da bi se vie brinuo za svoj duhovni napredak.

Glava 12Kako nam koriste protivtine

1. Dobro je za nas to nas katkada snau potekoe i protivtine, jer uzrokuju da ovjek ue u se, te uvidi da je u progonstvu, pa da ne stavlja svoje nade u kakvo stvorenje ovoga svijeta. Dobro je to katkada trpimo protivljenja, i to o nama zlo i netono misle ak i onda kad dobro radimo i mislimo. To esto pomae poniznosti i brani nas od tate slave. Onda radije traimo Boga, unutranjega svjedoka, kad nas vani ljudi omalovaavaju te nam nerado vjeruju.

2. Zato bi se ovjek morao tako utvrditi u Bogu da mu ne bi bilo potrebno traiti mnogo ljudske utjehe. Kad je ovjek koji ima dobru volju, u alosti ili kunji, ili ga mue zle misli, onda vie shvaa da mu je Bog potreban; uvia da bez njega ne moe nita dobra uiniti. Onda se takoe alosti, uzdie i moli radi nevolja koje podnosi. Onda mu se ne da dulje ivjeti i eli da doe smrt da se moe raspasti i biti s Kristom (Fil 1, 23). Onda dobro zapaa da na ovom svijetu ne moe biti savrene sigurnosti ni potpunog mira.

Glava 13O savladavanju kunja 1. Dokle god ivimo na svijetu ne moemo biti bez alosti i kunje. Zato stoji pisano u Jobovoj knjizi: Borba je ivot ovjeji na zemlji (Job 7, 1). Zato bi svaki morao brino paziti na svoje kunje i bdjeti u molitvi da avao ne nae priliku i prevari ga, jer on nikada ne spava, nego obilazi kao tiui lav, traei koga da prodre" ( 1 Pt 5, 8). Nitko nije tako savren i svet a da ne bi katkada bio kuan; ne moemo biti potpuno bez kunja.

2. Ipak su kunje za ovjeka esto od velike koristi, makar bile mune i teke; jer one ovjeka ponizuju, iste i pouavaju. Svi su sveci proli kroz mnoge jade i kunje i napredovali. A oni koji nisu kunje mogli podnositi, odbaeni su i izgubili su se. Nema tako svetoga Reda niti tako tajnoga mjesta gdje ne bi bilo kunja ili protivtina.

3. ovjek nije potpuno siguran od kunja dokle god ivi, jer je u nama izvor kunja otkada smo se u poudi rodili. Kad jedna kunja ili nevolja proe, dolazi druga; i uvijek emo imati neto trpjeti, jer smo izgubili izvor svoje sree. Mnogi nastoje izbjei kunjama, a onda upadaju u jo tee. Ne moemo pobijediti samo bijegom; nego strpljivou i pravom poniznou postajemo jai od svih neprijatelja.

4. Tko se samo izvanjskim nainom kloni, a ne upa korijena, taj e malo napredovati; dapae, kunje e se jo bre vratiti i bit e mu jo gore. Postepeno, strpljivou uz dugotrpnost i s Bojom pomou, lake e pobijediti, nego vlastitom osornou i silovitou. Pitaj ee za savjet u kunji; a s onim kojega je snala kunja ne postupaj strogo, nego mu ulij utjehe kao to eli da se i tebi uini.

5. Poetak je svim zlim kunjama nepostojanost duha i preslabo pouzdanje u Boga; jer kao to valovi lau bez kormila bacaju amo tamo, tako i ovjek, koji je nemaran i koji naputa svoju odluku, biva na razne naine kuan. Vatra ispituje eljezo, a kunja ovjeka pravednika. Ne znamo esto to moemo, ali kunja pokazuje to smo. Valja ipak bdjeti, napose na poetku kunje; jer onda moemo neprijatelja lake pobijediti, ako mu nikako ne dopustimo ui na vrata due, nego mu se odupremo izvan praga, im pokuca.

Stoga je netko rekao:

U prvi as se odupri,za lijekom je prekasno sezat,kad je ve uzelo zlos duga otezanja mah" (Ovidije, De remed. 1, 91).

Jer najprije padne na um obina misao, onda proradi jaka mata, onda naslada, pa zlo nagnue i pristanak. I tako pomalo zlobni neprijatelj sasvim ue kad mu se nismo oprli na poetku. I to dalje tko oklijeva s otporom, toliko je svaki dan u sebi slabiji, a neprijatelj protiv njega moniji.

6. Neki podnose vee kunje na poetku svoga obraenja, a neki na koncu. Neki opet pate skoro cijeli svoj ivot. Gdjekoji su dosta lako kuani prema mudrosti i pravednosti Boje odredbe, koja prosuuje stanje i zasluge ljudi i sve udeava na spasenje svojih izabranih.

7. Zato ne smijemo oajavati kad nas snae kunja: nego moramo tim revnije Boga moliti da se udostoji pomoi nas u svakoj nevolji; jer e on, prema rijeima Pavlovim, uiniti s kuanjem sretan ishod da uzmognemo podnijeti (1Kor 10, 13). Ponizimo, dakle, duu svoju pod rukom Bojom, u svakoj kunji i nevolji; jer e ponizne duhom spasiti" (Ps 33, 19) i uzvisiti.

8. U kunjama i nevoljama pokazuje ovjek koliko je napredovao; u njima raste zasluga i krepost bolje dolazi na vidjelo. Nije nita veliko, ako je ovjek poboan i revan, kad ne osjea nikakve po tekoe, ali ako ostaje strpljiv u vrijeme nevolje, moe se nadati velikom napretku. Neki se odre u velikim kunjama, a padnu esto u svakodnevnim sitnim kunjama: zato da se, ponieni, nikad ne uzdaju u se u velikim stvarima, kad su tako slabi u malima.

Glava 14Valja se uvati nepromiljenog suenja

1. Svrati oi sam na sebe, a uvaj se prosuivati tue ine. Sudei druge ovjek se bez koristi mui, esto se vara i lako grijei; a kad sebe sudi i reeta, uvijek radi korisno. Kako nam je koja stvar na srcu, tako o njoj i sudimo: jer zbog samoljublja lako gubimo mogunost istinskog prosuivanja. Kad bi uvijek jedina nakana naih elja bio Bog, onda se ne bismo tako lako uznemirivali radi opiranja naih sjetila.

2. Ali esto se neto u nama krije, ili nadoe izvana to nas takoer privlai. Mnogi trae sebe potajno i ne znajui u onome to ine. Izgledaju da su na miru kad sve ide prema njihovoj volji i elji; ali ako to bude drukije nego to ele, onda se brzo uznemire i aloste. Poradi raznolikosti miljenja i osjeanja esto se raaju nesuglasice meu prijateljima i sugraanima, meu redovnicima i pobonim duama.

3. Teko naputamo staru navadu; i nitko se ne da rado skloniti na neto, to nije u skladu s njegovim miljenjem. Ako se bude vie upirao na svoj razum ili nastojanje nego na krepost utemeljenu u Isusu Kristu, onda e rijetko i kasno biti prosvijetljen ovjek; jer Bog hoe, da nas potpuno podloi sebi i da arka ljubav nadvisi svako umovanje.

Glava 15O djelima uinjenim iz ljubavi

1. Ni za to na svijetu, niti bilo kome za ljubav, ne smijemo initi zla; ali ipak, da pomognemo bijedniku, moemo katkada slobodno propustiti dobro djelo ili ga zamijeniti boljim. Jer na taj nain dobro djelo ne propada, nego se mijenja u bolje. Bez ljubavi izvanjsko djelo ne koristi nita; a to god inimo iz ljubavi, koliko god bilo neznatno i prezreno, sve biva plodonosno. Jer Bog vie ocjenjuje kakvim srcem tko radi negoli koliko radi.

2. Mnogo ini tko mnogo ljubi. Mnogo ini tko stvar dobro ini. Dobro ini tko slui vie zajednici nego svojoj volji. esto izgleda da je ljubav, a zapravo je putenost, jer se naravna sklonost, vlastita volja, nada u naknadu i elja za ugodnou rijetko dadu odagnati.

3. Tko istinski i savreno ljubi, taj ni u emu ne trai sebe; on samo eli da sve bude na slavu Boju.On nikome ne zavidi, jer ne tei za nikakvim osobnim veseljem, niti eli da uiva sam u sebi; nego nad sva druga dobra eli da bude blaen u Bogu. Ne pripisuje nikome kakva dobra, nego jedino Bogu od kojega sve kao iz izvora proizlazi, i u kome konano svi sveci mir uivaju. Tko bi imao samo iskru prave ljubavi, taj bi zaista osjetio da su sve zemaljske stvari pune tatine.Knjiga prva Opomene korisne za duhovni ivot Glava 16 - 20 Glava 16 Opodnoenjutuihpogreaka

1. ega ovjek nije u stanju popraviti bilo kod sebe bilo kod drugih, mora strpljivo .podnositi dok Bog ne odredi drukije. Razmiljaj da je tako moda bolje za tvoju kunju i strpljivost bez koje ne valja mnogo cijeniti svojih zasluga.Mora se ipak moliti kod takvih smetnja da ti se Bog udostoji doi u pomo, i da ih moe strpljivo podnositi.

2. Ako se netko, jednom ili dvaput opomenut, ne smiri, nemoj se s njim prepirati; nego sve preporui Bogu da se vri njegova volja i njemu bude ast u svim slugama njegovim; jer Bog umije i zlo obratiti na dobro.Nastoj biti strpljiv u podnoenju tuih pogreaka i svakojakih bijeda; jer i ti ima mnogo toga to drugi moraju podnositi.Ako ne moe samoga sebe uiniti onakvim kakvim bi htio, kako e moi drugoga udesiti prema svojoj volji?Rado bismo htjeli da drugi budu savreni, a svojih vlastitih pogreaka ne ispravljamo.

3. Hoemo da se drugi potpuno poprave, a sami se ne popravljamo.Ne dopada nam se prevelika sloboda drugih, a sebi neemo uskratiti to elimo.Hoemo da drugi budu vezani pravilima, a nikako ne doputamo da sami budemo ita ograniavani.Tako dakle izlazi na javu, kako rijetko mislimo jednako na blinjega, koliko na same sebe.Kad bi svi bili savreni, to bi onda imali trpjeti od drugih Boga radi?

4. A sada je Bog tako uredio da se uimo nositi breme jedan drugoga (Gal 6, 2), jer nitko nije bez pogreke, nitko bez bremena; nitko nije sam sebi dostatan, nitko sam sebi dosta mudar: nego moramo snositi jedan drugoga, jedan drugoga tjeiti i isto tako pomagati, pouavati i opominjati.Koliko je tko krepostan, to se vidi bolje u sluaju nevolje.Jer prilike ne ine ovjeka slabim, nego pokazuju kakav je.

Glava17O samostanskom ivotu

1. Mora se uiti samoga sebe u mnogom svladavati, ako hoe podravati mir i slogu s drugima.Nije malena stvar ivjeti u samostanima ili drubi i tamo boraviti bez svae i ustrajati vjeran do smrti.Blaen koji bude tamo estito ivio i sretno zavrio.Ako se eli odrati na visini kako treba i napredovati, onda smatraj kao da si prognanik i putnik na zemlji.Mora postati lud radi Krista, ako hoe provoditi redovniki ivot.

2. Odijelo i tonzura malo koristi; nego promjena ivota i potpuno mrtvenje strasti ine pravoga redovnika.Tko trai to drugo osim jedino Boga i spas svoje due, taj e naii samo na alost i bol.Ne moe takoer dugo ostati miran koji ne nastoji biti najmanji i svima podvrgnut.

3. Doao si da slui, a ne da vlada; znaj da si pozvan trpjeti i raditi, a ne ljenariti ili brbljati.Tu se dakle ljudi kuaju kao zlato u pei.Tu ne moe nitko opstati, ako se ne bude htio svim srcem radi Boga poniziti.

Glava18O primjerima svetih otaca

1. Promatraj ive primjere svetih otaca u kojima je odsijevalo pravo savrenstvo i pobonost, i vidjet e kako je malo ili skoro nita to mi inimo.Jao, to je na ivot kad se usporedi s njima?Sveci i prijatelji Kristovi sluili su Gospodinu u gladi i ei, u studeni i golotinji, u muci i trudu, u bdijenjima i postovima, u molitvama i svetim razmatranjima, u progonstvima i mnogim pogrdama (Kor 11, 27).

2. O, kako su mnoge i teke kunje prepatili apostoli, muenici, ispovjednici, djevice i svi ostali koji su htjeli ii tragom Kristovim.Mrzili su naime due svoje na ovome svijetu da ih posjeduju u vjenome ivotu.O kako su strog i povuen ivot provodili sveti oci u pustinji! Kako su podnijeli duge i teke kunje! Kako ih je esto muio neprijatelj! Kako su este i arke molitve prinosili Bogu! Kako su pokazivali veliku revnost i ar za duhovni napredak! Kako su otar rat vodili da svladaju pogreke! Kako su imali istu i pravu nakanu prema Bogu!Po danu su radili, a no su provodili u dugoj molitvi, makar nisu nikada za vrijeme rada prestajali u duhu se moliti.

3. itavo su vrijeme korisno provodili, svaki im se sat za razgovor s Bogom inio kratkim; i radi velike slasti razmatranja zaboravljali su na potrebu tjelesne okrepe. Odricali su se svega bogatstva, dostojanstva, asti, prijatelja i znanaca; nisu nita eljeli imati od svijeta, jedva su uzimali to je potrebno za ivot; i kad su morali posluiti tijelu, jadikovali su.Bili su dakle siromani zemaljskim stvarima, ali vrlo bagati milou i krepostima.Izvana su oskudijevali, ali iznutra su se krijepili milou i boanskom utjehom.

4. Svijetu su bili tui, ali Bogu bliski i pouzdani prijatelji.Samima sebi su se priinjali bezvrijednima, i ovaj ih je svijet prezirao; no u oima Bojim bili su dragocjeni i dragi.Bili su istinski ponizni, ivjeli su u priprostoj poslunosti, hodali su u ljubavi i strpljivosti; i stoga su svaki dan napredovali duhom i sticali veliku milost pred Bogom.Postali su primjer svima redovnicima; i neka nas oni vie potiu na dobar napredak nego brojni mlitavci na nazadak.

5. O, kolika je bila revnost u svih redovnika pri osnutku njihova Reda! Kolika pobonost u molitvi! Koliko natjecanje u kreposti! Kako je vladala velika stega! Kako je u svima cvalo potovanje i poslunost pod upravom poglavara!O tome jo svjedoe ostavljeni tragovi da su zaista bili sveti i savreni muevi koji su, odvano se borei, nadjaali svijet. A sada se smatra netko velikim, ako nije prekrio Pravilo, ako je netko strpljivo mogao podnijeti to je izabrao.

6. Ah, mlakosti i nemarnosti u naem staleu gdje tako brzo poputamo od prijanje revnosti! I ve nam se gadi ivjeti zbog klonulosti i mlakosti!O kamo sree kad napredak u krepostima ne bi nikada zamro u tebi koji si ee vidio mnoge primjere svetih!

Glava 19O vjebama dobrih redovnika

1. ivot dobra redovnika mora obilovati svima krepostima; da bude takav iznutra kakav se ljudima priinjava izvana.I pravo je da mora vie biti unutra nego to se vidi izvana; jer je na nadzornik Bog kojega moramo nada sve tovati, gdje god bili, i pred njegovim oima hodati isto kao aneli.Svaki dan moramo obnoviti svoju odluku i potaknuti se na revnost kao da smo se sada prvi put obratili, pa govoriti: Pomozi me, Gospode Boe moj, u dobroj odluci i svetoj slubi svojoj, i daj mi sada, danas savreno poeti jer nije nita to sam dosad uinio.

2. Prema odluci koju smo stvorili za svoj napredak, potrebna je velika marljivost onome koji hoe dobro napredovati.Pa ako esto smalake onaj koji je stvorio tvrdu odluku, to e biti s onim koji rijetko i manje odreeno neto odlui?A na razne se naine deava da naputamo svoju odluku; i najmanje proputanje duhovnih vjebi jedva e proi bez ikakve tete.Odluka pravednika poiva vie u milosti Bojoj nego u vlastitoj mudrosti; budui da se uvijek uzdaju u Boga to god poduzmu.Jer ovjek snuje, ali Bog odluuje, i put ovjeka nije u ruci njegovoj (Jer 10, 3).

3. Ako kada iz ljubavi, ili da koristimo brai, propustimo obiajnu vjebu, lako emo je kasnije moi nadoknaditi.Ako je pak propustimo radi mrzovolje ili iz nemarnosti, onda valja to upisati u krivnju i osjetit emo da kodi.Naprezali se mi koliko god moemo, jo emo esto u mnogoem pogrijeiti. Ipak moramo uvijek odluiti neto odreenoga, a napose protiv onoga to nam vie smeta.Moramo ispitivati i ureivati svoju vanjtinu i nutrinu, jer je od koristi i jedno i drugo za napredak.

4. Ako ne moe biti neprestano sabran, a ono se barem katkada saberi; najmanje jednom na dan, to jest ujutro ili uveer. Ujutro stvori odluku, a uveer pretresi svoje vladanje; kakav si bio danas u rijei, misli i djelu; jer si moda u tom ee uvrijedio Boga i blinjega.Opremi se junaki protiv avolske zloe, svladaj neumjerenost u jelu i pilu, pa e onda lake obuzdavati svaku putenu sklonost.Ne budi nikada posve bez posla; nego itaj ili pii, ili moli, ili razmiljaj, ili radi togod korisna za zajednicu.Ipak tjelesne poslove valja razborito vriti i ne mogu ih svi jednako poduzimati.

5. to nije zajedniko neka se ni ne pokazuje prema vani, jer se osobne vjebe sigurnije vre u skrovitosti.Valja ipak paziti da ne bude lijen za ono to je zajedniko, a bri za ono to je privatno; nego, nakon to si potpuno i vjerno izvrio ono to si duan i to je naloeno, ako ti jo ostaje vremena, onda se bavi sobom kako to eli tvoja pobonost.Ne mogu svi biti za istu vjebu, nego jednome koristi vie ovo, drugome ono.I prema raznolikosti vremena sviaju se raznolike vjebe; jer jedno bolje pristaje blagdanima, a drugo radnim danima.Druge potrebe imamo u vrijeme kunje, a druge u vrijeme mira i pokoja. O jednom volimo razmiljati kad se alostimo, a o drugom kad se radujemo u Gospodinu.

6. Oko glavnijih blagdana moramo ponoviti dobre vjebe i revnije moliti za zagovor svetaca.Moramo stvoriti odluke od blagdana do blagdana kao da emo tada otii s ovoga svijeta i poi na vjeno svetkovanje. Zato se moramo brino pripravljati u blagdansko vrijeme i poboni je ivjeti i stroe obdravati itavo pravilo kao da emo za kratko vrijeme primiti od Boga nagradu za svoj trud.

7. Pa ako bude odgoena smatrajmo da se nismo dobro pripravili i da nismo jo dostojni tolike slave koja e se objaviti na nama u odreeno vrijeme te se nastojmo bolje pripraviti za odlazak.Blago onome sluzi, (veli sveti Luka) kojega, kad doe gospodar njegov, nae budna: zaista vam kaem, postavit e ga nad svim imanjem svojim (Lk 12, 37; Mt 24, 47).

Glava 20O ljubavi prema samoi i utnji

1. Trai zgodno vrijeme da se uzmogne baviti sam sobom; i razmiljaj esto o dobroinstvima Bojim.Pusti radoznalost! itaj takove stvari koje te vie potiu na skruenje nego na razonodu.Ako bude znao izmai nepotrebnim razgovorima i besposlenim obilaenjima i uvati se znatieljnih novosti i buke, nai e dovoljno i zgodnog vremena da se dade na korisna razmatranja.Najvei su sveci, gdje god su mogli, izbjegavali ljudsko drutvo; i voljeli su sluiti Bogu u skrovitosti.

2. Rekao je netko: Koliko god sam puta bio meu ljudima, toliko sam se manji ovjek vratio (Seneca, Epist. 7). I to ee iskusimo kad dugo naklapamo. Svakako je lake utjeti nego ne prijei mjeru u rijei. Lake se skrivati kod kue nego se vani dovoljno uvati.Tko dakle nastoji vinuti se do nutarnjosti i duhovnosti, taj se mora s Isusom udaljiti od mnotva.Nitko se vani sigurno ne pojavljuje ako rado ne ostaje skriven.Nitko sigurno ne govori ako rado ne uti. Nitko sigurno ne stoji kao pretpostavljeni ako se rado ne podvrgava. Nitko sigurno ne zapovijeda ako nije nauio rado sluati.

3. Nitko se sigurno ne veseli ako nema u sebi svjedoanstva dobre savjesti.Ali je uvijek sigurnost svetaca bila puna straha Bojega. I nisu zato bili manje briljivi i ponizni u sebi to su sjali velikim krepostima i milou.Sigurnost se pak opakih raa iz oholosti i preuzetnosti, a na koncu se obraa u samoobmanu.Ne obeavaj sebi nikada sigurnosti u ovome ivotu, makar i izgledao dobar samostanac ili poboan pustinjak.

4. esto su oni koji su izgledali bolji u oima ljudi dublje pali radi prevelikog samopouzdanja.Stoga je za mnoge korisnije da ne budu posve bez napasti nego da budu ee kuani, kako ne bi postali odvie sigurni te se moda uzoholili ili jo slobodnije potraili izvanjsku utjehu.O, kako bi sauvao istu savjest tko ne bi nikada traio prolaznog veselja, tko se ne bi nikada bavio sa svijetom!O, kakav bi uivao veliki mir i pokoj tko bi odbacio svaku tatu brigu, i razmiljao samo o spasonosnim i boanskim stvarima, i svu svoju nadu poloio u Boga!

5. Nitko nije dostojan nebeske utjehe ako se ne vjeba u svetoj skruenosti.Ako se hoe skruiti u srcu, ui u svoju sobicu te iskljui svaku buku svijeta kao to je pisano: Skruite se na postelji svojoj (Ps 4, 5).U eliji e nai to vani ee gubi. Trajnim boravkom elija biva slatka, a kad je izbjegavamo, onda biva mrska.Ako je na poetku svoga obraenja bude dobro pazio i uvao, bit e ti poslije draga prijateljica i najdraa utjeha.

6. U utnji i miru napreduje pobona dua i ui poznavati sakrivene stvari Svetoga Pisma. Tu nailazi na potoke suza kojima se svaku no pere i isti, da postane toliko blia svome Stvoritelju koliko dalje boravi od svake svjetske buke.Tko se dakle udalji od znanaca i prijatelja, pribliit e mu se Bog sa svetim anelima svojim.Bolje je biti u skrovitosti i brinuti se za sebe nego zanemarivi sebe praviti uda.Veoma je pohvalno za ovjeka redovnika ako rijetko izlazi, ako izbjegava da ga vide, i ako nee da vidi ljude.

7. Zato eli vidjeti ega ne smije imati: Prolazi svijet i pouda njegova (1 Iv, 2 17).Sjetilne elje vuku te van po svijetu; ali kad proe vrijeme to drugo donosi nego oteanu savjest i potiteno srce?Veseli izlazak raa esto alosnim povratkom, a veselo veernje bdijenje donosi alosni uranak.Tako svaka tjelesna radost umiljato ulazi, ali na koncu grize i ubija.to moe drugdje vidjeti ega ne vidi ovdje? Evo neba i zemlje i sviju poela, jer je iz njih sve nainjeno.

8. to moe negdje vidjeti to bi moglo dugo ustrajati pod suncem?Moda se nada zasititi, ali nee poluiti cilja.Kad bi vidio sve to postoji, to bi to bilo drugo nego pusto privienje?Podigni oi svoje k Bogu na visini (Ps 122, 1) i moli za svoje grijehe i nemarnosti.Prepusti tate stvari tatim ljudima; a ti se brini za ono to ti je zapovjedio Bog.Zatvori za sobom vrata svoja (Mt 6,6) i pozovi k sebi Isusa, ljubimca svoga. Ostani s njime u eliji, jer nee nigdje drugdje nai toliko mira.Da nisi izaao i da nisi nita uo od buke u svijetu, bio bi ostao u divnom miru; a im te veseli uti neto nova, mora radi toga snositi nemir srca.Knjiga prva Opomene korisne za duhovni ivot Glava 21 - 25 Glava 21 O skruenju srca

1. Ako eli togod napredovati ostani u strahu Bojem i nemoj biti odvie rasputen, nego obuzdaj sva svoja osjetila i ne podaj se neskladnom veselju.Skrui se radije u srcu i postat e poboan.Skruenost donosi mnoga dobra koja razuzdanost obiava brzo izgubiti.udno je da se ovjek ikada moe savreno radovati u ovom ivotu kad razmatra svoje progonstvo i tolike pogibelji za svoju duu pa o tome razmilja.

2. Poradi lakoumnosti srca i nemarnosti za svoje pogreke ne utimo boli svoje due; nego se esto smijemo gdje bismo s pravom morali plakati.Nema prave slobode ni pravog veselja osim u strahu Bojemu, a uz dobru savjest.Sretan, koji je u stanju odstraniti svaki uzrok rastreenosti i usredotoiti se na svetu skruenost.Sretan koji odbacuje od sebe sve to bi moglo zaprljati ili oteati njegovu savjest.Bori se odvano. navika se savladava navikom.Ako bude znao ne paati se u ljude, i oni e pustiti tebe da mirno vri svoj posao.

3. Ne mijeaj se u tue stvari niti se uplii u poslove viih. Nadziri uvijek ponajprije sebe i osobito opominji samog sebe prije svih koji su ti dragi.Ako ti ljudi nisu skloni, nemoj se radi toga alostiti; nego neka ti bude teko to to se ne svladava dosta dobro i oprezno, kao to se pristoji sluzi Bojemu i pobonom redovniku. esto je korisnije i sigurnije da ovjek nema mnogo utjehe u ovom ivotu, osobito to se tie ljudske utjehe.No i ako nemamo boanske utjehe, ili ako je rjee osjeamo, sami smo krivi, jer ne idemo za skruenou srca i ne odriemo se tatih i izvanjskih utjeha.

4. Priznaj da si nedostojan boanske utjehe, a vie vrijedan svakojake tuge.Kad je ovjek savreno skruen, onda mu je dosadan i gorak cio svijet.Dobar ovjek nalazi dovoljno razloga da tuguje i plae.Bilo naime da promatra sebe, bilo da misli na drugoga, zna da nitko ovdje ne ivi bez tuge.I to se pomnjivije ispituje, to vie i tuguje.Predmet pravedne boli i unutarnje skruenosti nai su grijesi i mane u kojima leimo tako zapleteni da smo rijetko u stanju razmatrati nebeske stvari.

5. Kad bi ee mislio na svoju smrt nego na dug ivot, nema sumnje da bi revnije nastojao oko svoga popravka.Kad bi takoer otvoreno vagnuo budue kazne u paklu i istilitu, mislim da bi rado podnosio napore i boli i da ne bi strepio pred nikakvom strogou.No, jer te stvari ne dopiru do srca, a jo uvijek volimo to nam godi, zato ostajemo hladni i posve lijeni.

6. esto je kriva nestaica duha to se jadno tijelo tako lako ali.Moli se dakle ponizno Bogu da ti dade duh skruenja i govori s prorokom: Nahrani me, Gospode, kruhom suza i napoji me obilno suzama (Ps 79, 6).

Glava 22O razmatranju ljudske bijede

1. Bijedan ti, bio gdje mu drago i okrenuo se kuda hoe, ako se ne obrati k Bogu.to se uzrujava, ako ti ne uspijeva kako hoe i eli?Tko je taj koji ima sve prema svojoj volji? Niti ja, niti ti, niti itko od ljudi na zemlji.Nema nikoga na svijetu bez neke alosti i stiske, makar bio kralj ili Papa.A komu je ipak bolje? Svakako onom koji je u stanju da trpi neto za Boga.

2. Mnogi slabi i nestalni kau: evo, kako lijep ivot ima onaj ovjek! Kako je bogat! Kako velik! Kako moan i uzvien!Ali pogledaj na nebeska dobra i vidjet e da sva ta vremenita dobra nisu nita; nego vrlo nesigurna i vie tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez brige i straha.Ne sastoji se srea ovjekova u izobilju zemaljskih dobara, nego je dovoljna srednja mjera.Zaista je bijeda ivjeti na zemlji.Koliko ovjek nastoji biti duhovniji, toliko mu je sadanji ivot muniji: jer bolje uti i jasnije vidi manjke ljudske raspadljivosti. Jer jesti, piti, bdjeti, spavati, poivati, raditi i biti podvrgnut drugim potrebama naravi zaista je velika bijeda i muka za pobonog ovjeka koji bi rado htio biti rijeen i slobodan od svakoga grijeha.

3. Jer tjelesne potrebe veoma prititu unutarnjeg ovjeka na ovom svijetu. Zato prorok pobono moli da bi bio izbavljen od njih, govorei: "Izbavi me iz tjeskoba mojih, Gospode!" (Ps 24, 17). No jao onima koji ne poznaju svoje bijede! A jo vie onima koji ljube ovaj bijedni i raspadljivi ivot!Jer toliko su se neki prilijepili uz njega (makar radom ili prosjaenjem jedva zaslue najpotrebnije) da se ne bi nimalo brinuli za kraljevstvo Boje kad bi mogli uvijek ovdje ivjeti.

4. O, ludi i nevjerna srca koji su tako duboko ogrezli u zemaljtini da samo zemaljski misle!Ali e bijednici na koncu ivota teko outjeti kako je bilo nisko i nitavno to su ljubili.Sveci pak Boji i svi poboni prijatelji Kristovi nisu gledali na ono to se svia tijelu, niti to je ugledno na ovom svijetu; nego je sva njihova nada i nakana smjerala na vjena dobra.Sva se njihova elja dizala gore, prema onome to je trajno i nevidljivo, da ih ne bi ljubav prema vidljivim stvarima povukla u blato.

5. Ne gubi, brate, nade da e napredovati duhovno; jer ima vremena i sad je as.Zato eli odgoditi svoju odluku?Ustani i odmah poni i reci: Sad je vrijeme za rad, sad je vrijeme borbe, sad je zgodno vrijeme da se popravimo.Kad si u bijedi i nevolji, tada je vrijeme togod zasluiti.Mora proi kroz vatru i vodu prije nego doe na istinu.Ako sam sebe ne prisili, nee nadvladati mane.Dokle god smo u ovom krhkom tijelu, ne moemo biti bez grijeha, niti ivjeti bez muke i boli.Htjeli bismo biti prosti od svake bijede; no jer smo grijehom izgubili nevinost, izgubili smo i istinsko blaenstvo.Stoga moramo biti pametni i ekati na Boje milosre dok proe nepravda i dok ivot ne proguta to je smrtno.

6. O, kako je krhka ljudska narav, uvijek sklona na grijehe!Danas ispovijeda svoje grijehe, a sutra nanovo poinje ono to si ispovijedio.Sada odlui da e se uvati, a za koji as radi kao da nisi nita odluio.Imamo dakle razloga poniziti sami sebe i nikada ne misliti to veliko o sebi, jer smo tako krhki i nestalni. Vrlo brzo moemo izgubiti nemarnou to smo mnogim trudom i konano jedva stekli milou.

7. to e jo biti s nama na koncu kad smo tako rano postali mlitavi?Jao nama, ako se hoemo tako predati miru, kao da ve vlada mir i sigurnost, dok jo nema ni traga pravoj svetosti u naem vladanju.Bilo bi vrlo potrebno da nanovo kao dobri novaci budemo poueni kako se najbolje vladati; pa bi moda bilo nade za popravak i za vei duhovni napredak u budunosti.

Glava 23O razmatranju smrti

1. Brzo e biti svreno ovdje s tobom; stoga pogledaj kako je s tobom: danas je ovjek iv, a sutra ga vie nema.A kada ga nestane s oiju, brzo nestana i iz srca.O ludog li i tvrdog srca ljudskoga to gleda samo na sadanje stvari, a ne predvia radije ono to e doi! U svakom inu i misli tako se vladaj kao da e danas umrijeti.Kad bi imao istu savjest, ne bi se mnogo bojao smrti.Bolje se uvati grijeha nego izbjegavati smrt.Ako danas nisi spreman, kako e biti sutra?Sutra je nesiguran dan i tko zna da li e biti na raspolaganju?

2. to koristi dugo ivjeti kad se tako malo popravljamo? Ah, dug ivot ne popravlja uvijek ovjeka, nego esto jo vie umnaa krivnju.Kamo sree da smo barem jedan dan estito ivjeli na ovom svijetu!Mnogi broje godine nakon obraenja, ali je esto slabi plod poboljanja.Ako je teko umrijeti, moda e jo pogibeljnije biti dulje ivjeti.Blaen koji uvijek ima pred oima as svoje smrti i svaki dan se na nju pripravlja.Ako si vidio kada ovjeka kako umire, onda dri na pameti da e i ti istim putem poi.

3. Kad doe jutro, dri da nee doivjeti veer. A kad doe veer, ne usuuj se nadati jutru.Budi dakle uvijek spreman i tako ivi da te smrt nikada ne zatee nepripravna. Mnogi umiru na mjestu i iznenada. Jer, u as, u koji ne mislite, doi e Sin ovjeji (Lk 12, 40).Kad doe ona zadnja ura, poet e mnogo drukije misliti o itavom svom prolom ivotu i veoma e aliti to si bio tako nemaran i mlitav.

4. Kako je sretan i razborit koji nastoji biti sada u ivotu onakav, kakav eli biti u smrti!Veliku nadu u sretnu smrt ulit e ti posvemanje preziranje svijeta, arka elja napredovati u krepostima, ljubav prema stegi, nastojanje oko pokore, spremnost na poslunost, odricanje samog sebe i podnoenje svake protivtine iz ljubavi prema Kristu.Mnogo dobra moe uiniti dok si zdrav; ali kad oboli, ne znam to e moi.Malo se njih popravi radi bolesti; tako se i oni rijetko posveuju koji mnogo idu na hodoaa.

5. Ne pouzdavaj se u prijatelje i blinje i ne odlazi za budunost svoga spasenja, jer e te ljudi bre zaboraviti nego li misli.Bolje se sada pravodobno pobrinuti i neto dobra pred sobom poslati nego se pouzdati u tuu pomo.Ako nisi sada sam za sebe zabrinut, tko e biti za tebe zabrinut u budunosti? Sada je veoma dragocjeno vrijeme.Sada su dani spasenja, sada je pravo vrijeme (2 Kor 6, 2).Ali je alosno da ga korisnije ne troi gdje bi mogao zasluiti da uzmogne jednom vjeno ivjeti! Doi e vrijeme kad e zaeljeti jedan sat ili as da se popravi, ali ne znam da li e ga izmoliti.

6. Gle, predragi, iz kakve bi se pogibelji mogao osloboditi, iz kako velikog straha izbaviti kad bi se sada bojao i mislio na smrt! Nastoj sada tako ivjeti da se u asu smrti moe vie radovati nego bojati.Ui se sada umirati svijetu da onda pone ivjeti s Kristom. Ui se sada sve prezirati da onda moe slobodno poi Kristu.Obuzdavaj sada svoje tijelo pokorom da se onda uzmogne sigurno pouzdati.

7. Ah, luae, to razmilja da e dugo ivjeti, kad nisi siguran ni za jedan dan? Kako su se mnogi prevarili i iznenada se rastavili s tijelom!Koliko put si uo gdje govore kako je onaj pao od maa, onaj se utopio, onaj padnuvi s visine slomio iju, onaj se ukoio od jela, onaj umro za vrijeme igre.Jedan je umro od ognja, drugi od eljeza, jedan od kuge, jedan od razbojnike ruke; i tako svi svravaju smru, a ivot ljudski prolazi brzo kao sjena.

8. Tko e se sjeati tebe poslije tvoje smrti? I tko e moliti za tebe? to god moe initi, ini, predragi, ini sada, jer ne zna kada e umrijeti, a ne zna ni to te iza smrti eka.Dok ima vremena, skupljaj sebi besmrtno blago. Ne misli ni o em drugom nego o svom spasenju; brini se samo za ono to je Boje.Priskrbi si sada prijatelje tujui svece Boje i nasljedujui njihove ine; da te oni, kad ode s ovoga svijeta, prime u vjene stanove (Lk 16, 9).

9. Vladaj se kao putnik i gost na zemlji koga se nita ne tiu svjetski poslovi.Neka ti srce ostane slobodno i uzdignuto k Bogu, jer ovdje nemamo grada koji e ostati (Heb 13, 14).Tamo upravljaj molitve i svagdanje uzdahe sa suzama da tvoja dua zaslui iza smrti sretno prijei Gospodinu. Amen.

Glava 24O sudu i kaznama grenika

1. U svemu gledaj na konac i kako e stajati pred Sucem kojemu nije nita sakriveno; koji se ne da ublaiti darovima i ne prima isprike; nego e suditi kako je pravo.O bijedni i ludi grenie! to e odgovoriti Bogu koji zna za sve tvoje opaine; ti, koji se katkada boji pogleda rasrenog ovjeka?Zato se ne pobrine za sebe za dan suda kad te nitko drugi nee moi opravdati ili braniti; nego e svaki biti sam sebi dovoljan teret?Sada je tvoj trud koristan, sada moe biti primljen tvoj pla, usliani uzdasi, sada tvoja bol zadovoljava i proiuje.

2. Strpljiv ovjek prolazi kroz veliko i spasonosno istilite kad podnosei nepravde vie tuguje radi tue zlobe nego radi nepravde sebi nanesene; kad se rado moli za one koji mu se protive, i od srca oprata krivice; kad ne krzma moliti oprotenje od drugih; kad se radije smiluje nego rasrdi; kad esto nanosi samome sebi silu i nastoji na svaki nain podvrgnuti tijelo duhu.Bolje se sada oistiti od grijeha i iskorjenjivati mane nego ih ostavljati za ienje u buduem ivotu.Zaista varamo sami sebe radi neuredne ljubavi kojom ljubimo tijelo.

3. to e drugo prodirati onaj oganj ako ne tvoje grijehe? to vie sada tedi sam sebe i ugaa tijelu, toliko e bolnije poslije otplaivati i veu grau sprema za gorenje.U emu je tko pogrijeio, u onom e biti i tee kanjen. Tamo e goniti lijenine raarenim iljcima, a neumjerene u jelu i piu muit e silnom eom i glau.Tamo e bludnike i ljubitelje naslada polijevati goruom smolom i smrdljivim sumporom; a zavidnici e od bola zavijati kao bijesni psi.

4. Nee, biti ni jedne mane koja nee imati svoje posebne muke. Tamo e oholice biti zasieni svakom sramotom, a lakomce e pritisnuti najvea oskudica.Tamo e biti tei jedan sat kazne nego li ovdje sto godina najstroe pokore.Tamo nema nikakva poinka, nikakve utjehe za osuene; ovdje ipak katkada otpoinemo od rada i uivamo u utjehi prijatelja.Pobrini se sada i oplakuj grijehe svoje da uzmogne na dan suda biti siguran s blaenima.Tada e naime pravednici s velikom sigurnosti stupiti nasuprot onima koji su ih neko pritiskivali i tlaili ( Mudr 5, 1).Tada e ustati da sudi onaj koji se sada ponizno podvrgava suenjima ljudskim.Onda e siromah i ponizan biti pun pouzdanja, a oholica e strahovati kud god se okrenuo.

5. Onda e se vidjeti da je bio mudar na svijetu onaj koji se nauio radi Krista biti lud i prezren.Onda e nam biti mila svaka nevolja strpljivo podnesena i "svaka e zloa zatvoriti svoja usta" (Ps 106, 42).Onda e se radovati svaki poboni ovjek, a tugovat e svaki bezboac.Onda e se tijelo izmueno pokorom vie radovati nego da smo ga uvijek hranili nasladama.Onda e sjati prosto odijelo, a potamnjeti svaka fina odjea.Onda emo vie hvaliti siromanu kuicu nego pozlaenu palau.Onda e vie znaiti postojana strpljivost nego sva mo ovoga svijeta.Onda e biti vie uzdignuta priprosta poslunost nego sva svjetska lukavost.

6. Onda e nas vie veseliti ista i dobra savjest nego uena filozofija.Onda e vie znaiti prezir bogatstva nego sve zemaljsko blaga. Onda e biti vie utjeen radi pobone molitve nego radi izabranih jela. Onda e se vie veseliti radi obdravane utnje nego radi dugoga prianja.Onda e vie vrijediti sveta djela nego mnoge lijepe rijei.Onda e se vie dopadati strog ivot i otra pokora nego sve zemaljske naslade.Ui sada malo trpjeti da onda bude osloboen od teih stvari.Kuaj najprije ovdje to e moi poslije.Ako sada moe tako malo podnositi, kako e moi podnositi vjene muke?Ako te sada kakva mala muka ini tako nestrpljivim, to e istom uiniti pakao?Evo, zaista ne moe dva veselja uivati: veseliti se ovdje na svijetu i poslije kraljevati s Kristom.

7. Da si sve do dananjeg dana ivio uvijek u astima i nasladama, to bi ti sve to koristilo kad bi ovaj as morao umrijeti?Sve je dakle tatina osim ljubiti Boga i njemu jedinome sluiti.Tko naime ljubi Boga svim srcem, on se ne boji ni smrti, ni kazne, ni suda, ni pakla; savrena ljubav pribavlja siguran pristup k Bogu.A koga jo i sada veseli grijeiti, nije udo ako se boji smrti i suda.Ako te jo ljubav nije kadra odvratiti od zla, ipak je dobro da te barem strah od pakla obuzdava.Ali tko zabacuje strah Boji, nee moi dugo ustrajati u dobru nego e brzo upasti u mree avlove.

Glava 25O revnom popravku sveha naeg ivota

1. Budi revan i marljiv u slubi Bojoj i esto razmiljaj o tome: emu si doao i zato si napustio svijet? Zar ne zato da ivi za Boga i postane duhovan ovjek?Revnuj dakle za napretkom, jer e za kratko vrijeme primiti plau za svoj trud; i tada nee vie biti ni straha ni boli u tvojoj blizini.Sada e malo raditi, a stei e veliki mir, dapae vjenu radost.Ako ti ostane vjeran i revan u radu, i Bog e bez sumnje biti vjeran i velikoduan u nagradi.Mora zadrati dobru nadu da e poluiti palmu; ali ne valja se smatrati sigurnim da se ne zalijeni ili ne uzoholi.

2. Kad je netko tjeskoban kolebao izmeu straha i nade, te jednog dana pritisnut alou kleknuo pred oltarom u crkvi na molitvu, ovako je razmiljao u sebi: O, kad bih znao da u ustrajati! I odmah je uo u nutrini boanski odgovor: Kad bi to znao to bi onda htio initi? ini sada to bi onda htio initi, i bit e posve umiren.I odmah se, utjeen i ojaan, predao u volju Boju; i prestalo je muno kolebanje. I nije vie htio znatieljno istraivati da dozna to ga eka u budunosti; nego je vie nastojao istraiti to je sveta i savrena volja Boja pa da svako dobro djelo pone i dovri.

3. Uzdaj se u Gospoda i ini to je dobro! Tada ostaje u zemlji i uiva dobra njezina (Ps 36, 3), govori prorok.Jedno je, to mnoge odvraa od napretka i revnog popravka; a to je strah pred potekoama, muka u radu.Dakako, najvie od ostalih napreduju u krepostima oni koji muevnije nastoje pobijediti sve to im je teko i protivno.Jer ondje ovjek vie napreduje i zasluuje veu milost gdje vie svladava samog sebe i mrtvi se u duhu.

4. Ali nemaju svi jednako mnogo da svladaju i umrtve.Ipak e marljiv revnitelj jae napredovati, makar bio optereen s vie strasti, nego li drugi koji je dobra ponaanja, ali koji je manje revan u krepostima.Dvoje nam osobito pomae za veliki popravak; naime, silom se otrgnuti od onoga na to narav greno naginje, i revno nastojati oko dobra koje nam je najvie potrebno.Nastoj se takoer uvati i svladavati u onome to ti se ee ne dopada kod drugih.

5. Neka ti sve slui za napredak; te se oduevi za nasljedovanje ako vidi ili uje za dobre primjere.Ako si pak opazio neto ukora vrijedno, uvaj se da i ti isto ne uini, ili, ako si kada uinio, nastoj se to bre popraviti.Kao to tvoje oko promatra druge, tako i drugi paze na tebe.Kako je ugodno i milo vidjeti revnu i pobonu brau, spremnu na dobro i punu ljubavi za stegu!Kako je alosno i bolno vidjeti one koji neuredno ive i koji ne vre ono na to su zvani!Kako je tetno zanemariti odluku, stvorenu u svom zvanju, i priklanjati se onome to na nas ne spada!

6. Sjeti se odluke koju si stvorio i dri pred oima sliku Raspetoga.Kad promotri ivot Isusa Krista, moe se zbilja sramiti to se nisi trudio postati mu vie slian, premda ve dugo hoda putem Bojim.Redovnik, koji se revno i pobono vjeba u nasljedovanju ivota i muke Gospodnje, nai e tamo obilato sve to mu je korisno i potrebno i nee mu trebati traiti ita bolje izvan Isusa.O, kad bi raspeti Isus doao u nae srce, kako bismo brzo i dovoljno bili ueni!

7. Revan redovnik sve rado podnosi i poduzima to mu naloe. Nemarnog i mlitavog redovnika hvata alost za alou i svuda je podvrgnut stisci, jer unutarnje utjehe nema, a vanjske ne smije traiti.Redovnik koji ivi bez stege izvrgnut je tekom padu.Tko ide za blaim i lakim, uvijek e ivjeti u stisci, jer mu se ovo ili ono nee sviati.

8. Kako rade toliki drugi redovnici koji dosta skueno ive po strogim samostanskim pravilima?Rijetko izlaze, povueno ive, siromaki se hrane, grubo se odijevaju, mnogo rade, malo govore, dugo bdiju, rano ustaju, produljuju molitve, esto itaju (korisne stvari) i strogo se dre reda.Pogledaj Kartuzijance, Cistercite i redovnike i redovnice raznih Drubi: kako svaku no ustaju da pjevaju Gospodu.I zato bi bila sramota da ti ljenari u tako svetom poslu, dok toliko mnotvo redovnika poinje klicati Bogu.

9. O, kad ne bismo imali nikakve druge dunosti, osim hvaliti Gospoda Boga svoga svim srcem i ustima!O, kad ne bi nikada trebao jesti, ni piti, ni spavati, nego kad bi mogao uvijek Boga hvaliti i baviti se samo duhovnim stvarima!Onda bi bio mnogo sretniji nego to si sada kad slui tijelu u kojekakvim potrebama.Kamo sree kad ne bi bilo tih potreba, nego samo duhovna okrepa due koju, naalost, dosta rijetko okusimo.

10. Kad ovjek stigne dotle da ni u jednom stvorenju ne trai svoje utjehe, onda mu istom Bog poinje savreno goditi; onda e biti sasvim zadovoljan, zbilo se to mu drago.Onda se nee zbog obilja radovati, niti zbog sitnice alostiti; nego e se potpuno i s povjerenjem smiriti u Bogu koji mu je sve u svemu; komu nita ne pogiba i ne umire, nego komu sve ivi i bez krzmanja mu po volji slui.

11. Misli uvijek na svretak i da se izgubljeno vrijeme ne vraa.Bez briljivosti i marljivosti nee nikada postii kreposti.Ako poinje bivati mlak, poet e padati.Ali ako postane revan nai e veliki mir i posao e ti biti laki radi milosti Boje i Ijubavi prema kreposti.Revan i marljiv ovjek spreman je na sve.Vea je muka opirati se manama i strastima nego znojiti se na tjelesnom radu.Tko ne izbjegava male pogreke, upast e pomalo u vee.Radovat e se uvijek naveer ako dan korisno sprovede.Bdij nad samim sobom, potii sam sebe, opominji sam sebe; i to god bilo s drugima ne zanemari samoga sebe.Toliko e napredovati koliko sam sebe nadvlada. Amen.