Naši sjekači uspješni u Slovenj Gradecu

broj

178Godina XV.

Zagreblistopad

2011.

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Mediteranske šume – otok KrkDva zlata, srebro i bronca iz RumunjskeNaši sjekači uspješni u Slovenj Gradecu

Dani slavonske šume

Naslovna stranica:Plod šipkaMarinko Bošnjaković

Zadnja stranica: Na meandru stare ČesmeŽeljko Gubijan

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. šum. Darko Vuletić

Glavni urednik:Goran Vincenc

Novinari: Irena Devčić-Buzov, Marija Glavaš, Goran Vincenc, Vesna Pleše i Ivica Tomić

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagrebtel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected] [email protected]

Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Grafički urednik:Milivoj Milić

Tisak:Intergrafika TTŽ d.o.o., ZagrebBistranska 19

Naklada: 6200 kom

CJENIK OGLASNOG PROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

u ovom broju 1 Milijunidjecepisaliovažnostizaštitešuma

2 Rapsodijašumarskekulture

3 Autohtoniproizvodi,sportskanatjecanjaihumanitarniosnovnoškolci

4 Prelazaknabiomasu–šansabržegoporavkahrvatskogagospodarstva

7 Kakozaustavitiilegalnuispašunašumarijskimpašnjacima?

9 Procjenasastojinskihparametaraprimjenomteksturalnihznačajki

11 Stoljećeuproizvodnjimediteranskogukrasnogbilja

14 Šumarijačuvabogatupovijestkraja

16 Klimatskepromjenekaoprijetnja,mogućnostpoboljšanjasuradnje,privatnešume…

17 PopularnaodredištazaodmorzaposlenikaHrvatskihšuma

19 Komunikacijajeključuspjeha!

20 Međukrvnicimaiprosvjetiteljima

22 Dvazlata,srebroibroncaizRumunjske

24 Borsimbolživotaisreće

Poginulizaslužujunašesjećanje

26 Mojebiljkesamnomrazgovaraju

27 NašisjekačiuspješniuSlovenjGradecu

28 Hunderwasserovazelenarješenja

29 Jožinešarenetable

30 Tragovidivokoze

31 Iakozaštićene,sveihjemanje

33 Ribakojaselovisvimpoznatimtehnikama

34 Moželivrijemeutjecatinazdravlje?

Šumakaolijekzatijelo,dušuiduh

36 Sustavzaizradunovogintraneta

38 Međunarodnidanzaštiteozonskogsloja

39 Zaštosunamvažnileptiri?

40 Novaškolskagodina,noviprojekt

Ozdravljamtešumo...!

EdukacijapredškolskeiškolskedjeceoočuvanjušumaodpožaranaČikatu

33ribolov

2011. međunarodna godina šumaMEĐUNARODNI NATJEČAJ ZA NAJLJEPŠE PISMO

Milijuni djece pisali o važnosti zaštite šuma

M eđunarodni žiri, sastavljen od stručnjaka iz područja šuma, imenovan od UNES-CO-a (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) u sa-

stavu: Jan McAlpine (UN Forum o šumama), Jean-Pa-ul Paddack (Svjetski fond za prirodu – WWF), Daniel Shaw (Međunarodna unija za očuvanje prirode) te Jean-François Thivet (fi latelistički ekspert za temu šume iz Svjetske poštanske unije), izabrao je osam najljepših pisama. Po prvi puta u dosadašnjoj povije-sti natjecanja (40 godina) prvo mjesto su osvojila dva autora. Tako je pismo 15.-godišnjeg dječaka s Barba-dosa Charlee Gitensa i pismo 13.-godišnje Kineskinje Wang Sa, proglašeno najljepšima za što će dobiti zlat-nu medalju Svjetske poštanske unije. Žiri je primjeri-ce ocijenio Charleeovo pismo kao „uvjerljiv, osobni i dirljiv pismeni uradak koji se bavi temom na vrlo glo-balan način. Uspoređujući stanje šuma sa svjetskom krizom poslao je snažnu poruku o važnosti čuvanja šuma“. Srebrnu medalju osvojio je učenik s Grena-da (otočna država na jugoistoku Karipskog mora) a brončanu učenica iz Botswane. Također, posebna pri-znanja osvojili su autori najljepših pisama iz Trinidad i Tobaga, Crne Gore, Nigerije, Ukrajine i Benina.

Međunarodno natjecanje u pisanju najljepšeg pisma, po strogo utvrđenim pravilima (pismo pišu djeca do 15. godina starosti, sadržaj pisma mora imati od 500 do 800 riječi, pismo mora biti pisano rukom i sl.) provodi Svjetska poštanska unija, sa sjedištem u glavnom gradu Švicarske. Natjecanje se organizira u suradnji s UNESCO-m još od 1972. godine i sa 191 poštanskom upravom iz cijeloga svi-jeta. Različite teme kao što su: pismo liku iz bajke, zašto je potrebna tolerancija, AIDS – zašto je važno razgovarati o temi, tema iz 2007. godine: „Zamisli da si divlja životinja čije je stanište ugroženo kako pro-mjenama koje se događaju u okolišu tako i klimat-

skim promjenama. Napiši pismo svim stanovnicima ovoga svijeta, i objasni im kako ti mogu pomoći da preživiš“ te različiti pobjednici koji dolaze uglavnom iz manje poznatih (Benin, Madagaskar i dr.) i siro-mašnih zemalja (Etiopija, Zambija, Bangladeš i dr.) čine ovo natjecanje ne samo zanimljivim nego ono daje doprinos u poboljšavanju i razvijanju pismeno-sti koju su Ujedinjeni narodi proglasili desetljećem pismenosti (2003. – 2012.).

Svjetska poštanska unija je već odredila temu za slijedeću godinu i ona će biti povezana s Olimpij-skim ljetnim igrama. Mladim autorima najljepših pi-sama nagrade će biti dodijeljene u Londonu tijekom Olimpijskih igara što će biti dodatni poticaj mladim autorima u njihovim nadahnućima.

Hrvatska pošta na području Republike Hrvatske kontinuirano provodi ovo natjecanje od 2005. godi-ne, a autora najljepšeg pisma zajedno s njegovim ra-zredom, nagrađuje jednodnevnim izletom po želji na području Republike Hrvatske. Ove godine je oko četi-ri stotine učenika osnovnih škola Republike Hrvatske pisalo na temu „Zašto je važno čuvati šume“? Djeca su pisala o šumi koja je od vitalne važnosti za opstanak i dobrobit svih ljudi na Zemlji, izvoru hrane, ljekovi-tim svojstvima, njihovoj ulozi u čistoj vodi, opreznom ponašanju u šumi, korištenju recikliranog papira i sl. Uništavanjem šuma nastaju ekološke promjene s op-sežnim i dalekosežnim štetnim posljedicama, među kojima su prvenstveno promjene tla i klime, nestanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta, poručila su djeca u svojim brojnim pismima.

Najljepše hrvatsko pismo napisala je Ivana Dži-nić učenica 5. razreda iz Županje. Ivana je napisala pismo iz perspektive Starog Hrasta koji živi u Spa-čvanskom bazenu, najstarije hrastove šume u Europi. Između ostalog ona u pismu piše:

“Zamisli da si drvo koje živi u šumi. Napiši pismo nekome da mu objasniš zašto je važno zaštititi šume” bila je ovogodišnja tema međunarodnog natjecanja za najljepše pismo u organizaciji Svjetske poštanske unije, jedne od najstarijih agencija Ujedinjenih naroda. Više od dva milijuna djece iz šezdesetak država, sa svih kontinenata pisala su pisma iz perspektive nekog drveta, različitim ljudima i institucijama koji svojim osobnim ili nekim drugim doprinosom mogu utjecati na zaštitu šuma i njezinih stanovnika. Predložena tema je izravno povezana s godinom koju su proglasili Ujedinjeni narodi, na inicijativu Republike Hrvatske i Hrvatskih šuma, Međunarodnom godinom šuma.

Piše ■ Foto Ivo Aščić

„Draga djeco! Ššššššššššuštavooo vas pozdrav-ljam na početku ovog mog pisma! Jako ste me obra-dovali svojim projektima o šumi. Svi su čuli za vašu šumsku Deklaraciju koju ste poslali nadležnima i sav moj šumski narod je uz vas! Neki ste se dan igrali u šumarku pokraj ceste. Vi mene sigurno niste opazili, jer ja živim malo dublje u šumi. Ni ja vas nisam mogao baš najbolje čuti, ali su mi krošnje koje sežu do ceste prenijele što su vidjele i čule. Naše krošnje su kao vaš telefon, samo što one šuštanjem lišća prenose jedna drugoj vijesti. Čuo sam tako da ste bili u susjednom gradu na predstavi i da ćete fotografi je s glumci-ma objaviti na školskoj web stranici i na Facebooku, tako da ih svi koji požele mogu vidjeti i komentirati, a mogu pisati i o tome kako ih se dojmila predstava i što im se najviše sviđalo. …

Volio bih da nas ljudi malo više poštuju i ne shva-ćaju tako olako, da malo više paze na nas i da se više brinu o nama. Trebali bi biti svjesni da se pretjeranim krčenjem šuma ostavljaju posljedice koje ozbiljno ugrožavaju opstanak svih živih bića. Tlo postaje ogo-ljelo. Bez zaštite drveća i njihova korijena postupno biva odneseno rijekama, oborinama i vjetrovima. Gubi sposobnost upijanja i zadržavanja vode pa se rasipa i postaje neplodno. Za mnoge biljke i životinje nestaje stanište pa one izumiru. Mijenja se i klima, a sve je manje čistog zraka bogatog kisikom. Znamo da ste vi već to shvatili i da ste Deklaracijom o zašti-ti šume željeli i ostale upozoriti na našu zaštitu. Zato vas pozivamo da nas posjetite i da nas poučite kako bismo i mi otvorili svoj web. Sva djeca svijeta trebaju znati koliko su šume važne.

S uzbuđenjem vas očekujem ja, Stari Hrast, moja supruga Hrastožirica, mnogobrojna moja djeca, unu-čad i praunučad i svi šumosusjedi! Do našeg skorog viđenja, šuštavozdravlja vas i voli vaš: Stari Hrast!“

Stručno povjerenstvo, viši savjetnici iz Agencije za odgoj i obrazovanje na čelu s pjesnikom i piscem Miroslavom Mićanovićem osvrnulo se na nagrađeno pismo: „Rad Ivane Džinić, „Draga djeco!” maštovito i zaigrano govori o važnosti šuma i ispisuje rječnik opstanka i šume i ljudi. Govoreći iz perspektive „šum-skog svijeta“ obraća se djeci i razvija priču – pismo o tome što bismo trebali i kako bismo mogli raditi da i sami bolje i ljepše živimo u postojećem svijetu. Šuštavo i s uzbuđenjem očekuju nas Stari Hrast i Hra-stožirica, mnogobrojna djeca i šumosusjedi, a nama čitateljima preostaje krenuti prema šumskoj prosjeci, prema sebi. Put u šumu je otkriće njezine velikoduš-nosti, koju svijet suvremenih tehnologija (internet) treba prepoznati i pomoći da opstane. Ivana Džinić nas je u to uvjerila i pozvala. Čestitamo!“ ■

2 HRVATSKE ŠUME BROJ 178 l LISTOPAD 2011.

Rapsodija šumarske kulture

Svake godine početkom rujna, Našice postanu sjedište slavonskoga i hrvatskog šumarstva. Tradicionalni, 11. po redu festival “Dani slavonske šume” okupio je mnoge zainteresirane udruge, izlagače, predavače, natjecatelje i umjetnike te su brojni posjetitelji mogli uživati u zaista kvalitetnom sadržaju.

Piše ■ Foto Goran Vincenc Festival na kojem sudjeluju šumari, lovci, ribiči,

gljivari, izviđači, planinari, ali i glazbenici i kaza-lištarci otvorio je svoja vrata na četiri dana, uči-nivši Našice najvažnijim gradom u Slavoniji. Sve-

čanost otvaranja bila je u subotu trećeg dana festivala, a na svečanosti su sudjelovali brojni uzvanici iz političkog i javnog života Slavonije. Nakon uvodnih riječi gradona-čelnika grada Našica, Krešimira Žagara, gdje je istaknuo kako su Našice najuređeniji grad kontinentalne Hrvatske, pozdravni govor održao je predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, Darko Vuletić. On je naglasio kako su slavonski šu-mari podnijeli najveći teret recesije te kako je kriza stvar prošlosti, a Hrvatske šume gledaju naprijed prema Eu-ropskoj uniji, gdje će se dokazati prava vrijednost hrvat-skog šumarstva.

Festival je na kraju otvorio načelnik Uprave za šumarstvo pri Ministarstvu regionalnog razvoja, šumar-stva i vodnog gospodarstva Davor Prnjak, koji je rekao kako se svake godine na ovom festivalu osjeti poštovanje prema stoljetnim slavonskim šumama te gostoprimstvu šumarske struke. Na kraju su Prnjak i Vuletić zajedno pre-pilili trupac ručnom pilom, popularnom Amerikankom, čime je festival i službeno otvoren.

Sve je dodatno začinjeno izvedbama Gradske glazbe Našice i Gradske glazbe Đurđenovac, rogistima Lovačkog saveza Osječko – baranjske županije, našičkim mažoretkinjama Dora te pjesmama Đanija Stipaničeva.

Nakon svečanosti otvaranja održano je natje-canje za profesionalne šumarske sjekače, gdje su se na-tjecale ekipe iz pet slavonskih uprava šuma. Pobjedu je u pojedinačnom natjecanju odnio Ante Kaurin iz UŠP

događaji 11. DANI SLAVONSKE ŠUME

Natjecatelji

BROJ 178 l LISTOPAD 2011. HRVATSKE ŠUME 3

Uz glavno natjecanje sjekača, našički perivoj su oživjeli i natjecanje u raznim sportovima, mnogo štandova s izvornim slavonskim proizvodima te prekrasni konji.

Piše ■ Foto Ines Brezovac

FESTIVAL DANI SLAVONSKE ŠUME

Nova Gradiška, drugo mjesto pripalo je Iliji Šariću iz UŠP Vinkovci, dok je treći bio Stjepan Maligec iz UŠP Našice. Gotovo identično je bilo u ekipnoj konkurenciji, gdje je opet najbolja bila UŠP Nova Gradiška, a slijedili su ih Vin-kovčani i domaćini Našičani.

Osim šumara, natjecali su se vatrogasci, kao i lovci koji su odmjerili snage u kulinarskim discipli-nama. Najbolji čobanac skuhali su lovci LD Jazavac iz Šaptinovaca, dok su majstori kotlovine LD Krndija iz Našica.

Zajedno sa Danima slavonske šume otvoren je i 5. obrtnički sajam našičkih obrtnika, kao i Sajam proizvoda i usluga ruralne Slavonije sa rekordnim brojem sudionika, gdje je svoje proizvode izlagalo više od 30 izlagača. ■

Pobjednici

Predsjednik Uprave Darko Vuletić

Na borilištu

Bogat program festivala „Dani slavonske šume“ ove je godine posjetiteljima ponudio razna događanja i štandove na kojima su mogli ku-piti tradicionalne slavonske proizvode. Bilo je

tu meda, šljivovice, vina, boca sa zlatovezom, ručno ple-tenih košara pa sve do podložaka i stolnjaka izrađenih na tkalačkim stanovima. Za one koji su bili zainteresira-niji za kupnju neke nove biljke, predstavljeni su brojni asortimani raznog ukrasnog grmlja i drveća, a od svega su prolaznicima najzanimljiviji bili japanski javori. Lju-bitelji gljiva, pak, na štandu Gljivarskog društva „Našice“, imali su priliku vidjeti postavu koja je obuhvaćala preko 70 vrsta gljiva. Nju nam je predstavio član Društva An-tun Penić. Svaka je imala istaknut naziv na hrvatskom i latinskom jeziku te napomenu je li jestiva ili nejestiva, otrovna ili ljekovita. Tako su se mogle vidjeti uobičaje-ne gljive poput krasnica, muhare, gube i sličnih vrsta, ali i neke neobične, poput crnog buzdovana i kovrča-ste kokice, uglavnom ubrane u šumama. „Posjetitelji se obično najviše zadrže kod gljive koju poznaju, a meni je najzanimljivija Danoderma lucidum koja je najljeko-vitija te kokice, a druge su uglavnom klasika“, rekao je Penić koji je u Društvu gotovo otkad je ono osnovano

Mali humanitarci 8. e razreda skupljali su priloge za djecu u Africi

Na štandu gljivarske udruge predstavljeno je preko 70 vrsta gljiva

prije sedam godina. Iza natkrivenog štanda dolazio je miris juhe od gljiva. U njezinom su se spravljanju natje-cali također članovi Društva gljivara. No, tajne sastojke brižno su čuvali za sebe jer, kažu, u njima leži ono što baš njihovu juhu čini najboljom.

Konjogojske udruge Dorat i Sokol pružile su dje-ci jedinstveni doživljaj jahanja na konjima, a Udruga za terapijsko i sportsko jahanje Phenix iz Normanaca prikazala je pedagoški program igre djece s konjima. Voditeljica terapijskog jahanja i škole jahanja Zvjezdana Orešković objasnila je da njihova udruga broji 50-ak čla-nova i desetak konja koji između ostalog pomažu djeci u vježbanju koncentracije i socijalizaciji.

Odmah na ulazu pogled su nam privukli učenici 8.e razreda Osnovne škole Kralja Tomislava iz Našica koji su skupljali dobrovoljne priloge za djecu u Somaliji i za projekt „Škola za Afriku“, a kojima će kroz godinu poma-gati siromašnoj djeci Afrike. Njihova razrednica Đurđica Mašić već dugi niz godina animira ne samo svoje, već i druge razrede u školi da raznim akcijama (poput sku-pljanja boca, prodaje pekarskih proizvoda i skupljanja prihoda u razredu) pomognu siromašnima.

– Uvijek sam voljela pomagati. Bitno je i malo. Učenici su vrlo aktivni i pomažu si i međusobno - nagla-sila je i dodala kako su za svoj angažman učenici nagra-đeni raznim gradskim i županijskim priznanjima. Oni su ujedno zaslužni za tablu „Veliki park - biser u srcu Grada Našica“ koja stoji na ulazu u park, a prikazuje bjelogorič-no drveće koje se u njemu nalazi.

Raznovrsna ponuda i zanimljiva događanja privukli su velik broj posjetitelja, učinili festival još za-nimljivijim i atraktivnijim te su na nekoliko dana oživjeli našički perivoj. ■

Udruga „Phenix“ prezentirala je pedagoški program igre djece s konjima


Prelazak na biomasu - šbržeg oporavka hrvat sgospodarstva

Cilj 6. hrvatskih dana biomase u Našicama bio je da se ukaže na značajne potencijale i mogućnosti energetske uporabe biomase, zakonsku regulativu, poticaje i sufi nanciranje projekata na području biomase i bioplina u Hrvatskoj.

Piše ■ Foto Ivica Tomić Uo sklopu festivala „Dani slavonske šume“

u Našicama su 2. rujna održani 6. hrvatski dani biomase. Organizator ovoga gospo-darskog susreta pod nazivom Biomasa i

plin (električna i toplinska energija) bio je Austrijski ured za vanjsku trgovinu, u suradnji s Hrvatskom udrugom za biomasu i Hrvatskim šumama, Europ-skom udrugom za biomasu, Bavarskim kompeticij-skim centrom za obnovljive sirovine i dr., a pod po-kroviteljstvom Ministarstva regionalnoga razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Više od 200 su-dionika iz Austrije, Njemačke, Slovenije, Mađarske i cijele Hrvatske u ime su organizatora i domaćina po-zdravili fra Dragutin Bedeničić, predsjednik Hrvatske udruge za biomasu i Sekcije za biomasu Hrvatskoga šumarskog društva Josip Dundović, zamjenica di-rektora Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu Irene Lack-Hageneder, gradonačelnik Našica Krešimir Ža-gar te predstavnica Ministarstva i načelnica Uprave za drvnu industriju Aida Kopljar. Ona je istaknula važnost drva koje je superiorno u zaštiti okoliša, no drvna ga industrija još nije kapitalizirala, a šumska biomasa je izvor “zelene” energije. Šume su uz vode najveći prirodni obnovljivi resurs, a Hrvatska se nalazi pred velikim energetskim izazovom.

biomasa OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

Težište ovogodišnjega gospodarskog skupa o biomasi je stvaranje do 2020. godine potencijalnih 60.500 „zelenih“ radnih mjesta investicijama u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije u Hrvatskoj

Reinhold Erlbeck –počasni predsjednik Uprave CARMEN-a

Stvaranje zelenih radnih mjesta – Obraćajući se nazočnima u našičkom franjevačkom samostanu, mr. sc. Josip Dundović je istaknuo kako je težište ovo-godišnjega gospodarskog skupa stvaranje potenci-jalnih 60.500 „zelenih“ radnih mjesta investicijama u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije u Hrvatskoj te razmjena iskustava s izlagačima iz Au-strije pod motom “Potencijal zelenih radnih mjesta u bioenergetici”. Velik broj nezaposlenih u Hrvatskoj, čak 336.000 evidentiranih u veljači ove godine, je ra-zlog zajedničkoga djelovanja ne samo politike, gos-podarstva i znanosti, nego i banaka, lokalnih zajed-nica, sindikata i civilnoga društva. Vlada je spoznala važnost i početkom srpnja 2007. uredila ”tarifnim su-

Sudionici gospodarskoga susreta u Našicama


- šansa t skoga

stavom” poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE) - vjetra, biomase, sunca, geo-termalne energije i vodene snage. Od tada su zbog velikoga zanimanja podnesena 463 zahtjeva za upis u Registar projekata i postrojenja za korištenje OIE i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (38 zahtje-va za elektrane na bioplin i 72 za biomasu). Tijekom 2009. donesen je Zakon o biogorivima za prijevoz. Po visini tarifa naša je država četvrta zemlja u Europi. Sabor je u listopadu 2009. donio Strategiju energet-skoga razvoja Republike Hrvatske do 2020. godine. Prema podatcima Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) iz 2010., u Hrvatskoj do 2020. godine uporabom biomase potencijali izravnih zelenih rad-nih mjesta, koja se odnose na proizvodnju opreme i održavanje postrojenja, iznose 5.500 i 55.000 ne-izravnih takvih mjesta u popratnoj industriji. Danas je u svijetu više od 2,3 milijuna zaposlenih u području obnovljivih izvora energije, a gotovo polovica njih je vezano za biomasu i biogoriva. Strategijom “Agenda 2020” Europske unije predviđa se stvoriti 3 milijuna zelenih radnih mjesta. Austrijskim Master - planom procijenjen je do 2020. potencijal od 100.000 takvih radnih mjesta u sektorima OIE, od čega 6.500 otpada na biomasu. U Austriji je danas više od 185.000 zapo-slenih koji rade na poslovima zelenih radnih mjesta, što je od ukupno zaposlenih svako 20. radno mjesto.

Značajni potencijali energetske uporabe bio-mase – Budući da Hrvatska svoj gospodarski rast te-melji na načelima potrajnoga gospodarenja šumama i održivoga razvoja poljoprivrede ulaganjem u OIE, nadam se da će se razmjenom iskustava s izlagačima iz Austrije stvoriti pretpostavke za izlazak naše drža-ve iz nezavidne gospodarske situacije. To je stvaranje novih zelenih radnih mjesta u hrvatskome gospodar-stvu, u vremenu kada 1. srpnja 2013. postajemo 26. članica Europske unije - istaknuo je J. Dundović.

Dodao je kako je u vrijeme globalne krize cilj 6. hrvatskih dana biomase ukazati na značajne poten-

cijale i mogućnosti energetske uporabe biomase, za-konsku regulativu, poticaje i sufinanciranje projekata na području biomase i bioplina u Hrvatskoj. Prelazak na biomasu u opskrbi energijom u obliku električne i toplinske energije i bioplina temeljna je pretpostav-ka za izlazak iz krize i sigurna je šansa te kotač za-mašnjak brzog oporavka hrvatskoga gospodarstva. Biomasa stvara neovisnost o uvoznoj energiji, otvara nova radna mjesta i šanse izvozu, jača regije i unapre-đuje zaštitu okoliša.

Prednost domaćim obnovljivim izvorima – Zaključujući izlaganje, predsjednik Hrvatske udruge za biomasu je izrazio nadu da će Vlada Republike Hr-

atskih dana biomase ukazati na značajne poten-

vatske do kraja ove godine donijeti sustav poticaja za proizvodnju toplinske i rashladne energije iz bioma-se, sunčeve i geotermalne energije i tako omogućiti korištenje raspoloživih hrvatskih potencijala. Posebi-ce se to odnosi na 3,3 milijuna m3 šumske biomase i poljoprivredne biomase s oko 300.000 ha oranica. Pritom treba dati prednost domaćim obnovljivim izvorima u odnosu na fosilna i nuklearna goriva, a primjeri za to su općine Gussing i Mureck u Austriji. Osim toga, Vlada bi trebala prihvatiti Gradečku de-

Toplinska stanica kogeneracijskoga postrojenja u Strizivojni

Trodimenzionlna shema bioelektrane-toplane u Velikoj Gorici

Martina Ravlić

Danas je u svijetu više od 2,3 milijuna zaposlenih u području obnovljivih izvora energije, a gotovo polovica njih je vezana za biomasu i biogoriva. Strategijom “Agenda 2020” Europske unije predviđa se stvoriti 3 milijuna zelenih radnih mjesta


klaraciju sa Srednjoeuropske konferencije o biomasi 2011., koja predviđa razvoj bioenergije u srednjoj Eu-ropi, jačanje regija i stvaranje radnih mjesta za doma-će stanovništvo. Primjenu biomase iz poljoprivrede i šumarstva Deklaracija vidi kao poseban prioritet u opskrbi toplinskom energijom te kombiniranoj pro-izvodnji struje i topline. S ovoga gospodarskog me-đunarodnog druženja, kazao je Dundović, Gradečka deklaracija bit će proslijeđena predsjednici Vlade Ja-dranki Kosor.

Austrija vodeća u Europi po korištenju OIE – Na skupu je 11 austrijskih tvrtki prezentiralo svoja iskustva i programe u proizvodnji opreme i postroje-nja na području alternativnih izvora energije, postro-jenja na biomasu i bioplin, sa ciljem uštede energije i zaštite prirode. Predstavljene su najmodernije teh-nologije za preradu otpada i proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, posebice iz biomase. Rast grijanja na biomasu u Gornjoj Austriji u stalnom je usponu pa tako u 270 općina postoje elektrane na biomasu, a planira se, osim proizvodnje topline, i proizvod-nja struje. Prosječna veličina bioplinskih postrojenja iznosi 277 kW, 90 posto ih je kapaciteta manjega od 500 kW, a samo su tri postrojenja veća od 1 MW. Trend je izgradnja sve većih postrojenja, a gornja je granica 500-1000 kW instalirane električne snage. Zamjenica direktora Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu Ire-ne Lack-Hageneder na skupu je naglasila da do 2015. godine Austrija mora prestati biti ovisna o atomskoj energiji, a danas je s korištenjem 68 posto obnovlji-vih izvora energije vodeća je u Europi.

Postrojenja u Strizivojni i Velikoj Gorici – Pet hrvatskih energetskih stručnjaka govorilo je o pro-jektima, kogeneracijskim postrojenjima na šumsku, odnosno drvnu biomasu, modelima financiranja i poticaja projekata te o problemima investiranja u Republici Hrvatskoj. Martina Ravlić - Janković imala je izlaganje o kogeneracijskom postrojenju na bazi izgaranja drvne biomase u “Strizivojni Hrast d.o.o.”. Osvrnula se na razloge pokretanja projekta (nemo-gućnost opskrbe dovoljnom količinom električne energije iz mreže Hrvatske elektropivrede za potrebe tvornice i dr.). Govoreći o tehničkim podatcima po-strojenja, istaknula je proizvodnju toplinske (15 MW) i električne energije (3,3 MW) te detaljno objasnila postupak njihove proizvodnje. Vrijednost investi-cije je 15 milijuna eura, uz sufinanciranje pojedinih banaka, HBOR-a, Ministarstva i vlastitim sredstvima. O bioelektrani - toplani na biomasu u Velikoj Gorici (količine biomase, cijene, projekt, idejno rješenje bi-oelektrane) govorio je Tomislav Virkes te napomenuo kako se toplinom opskrbljuje 53 posto stambenih je-dinica (stanovi, javne zgrade, poslovni prostori) i oko 62 posto stanovništva naselja Velika Gorica. Šumska biomasa koristi se iz privatnih šuma, iz nasada br-zorastućih vrsta (vrba, topola) i dr. U radijusu 50 km raspoloživo je 200.000 t, a u radijusu 100 km oko 520.000 t šumske biomase. Ukupna godišnja raspo-loživa energija od biomase iznosi 894.2 TJ, a nazivna

Prednost treba dati domaćim obnovljivim izvorima u odnosu na fosilna i nuklearna goriva, a posebice se to odnosi na 3,3 milijuna kubika šumske biomase i poljoprivredne biomase s oko 300.000 ha oranica

snaga zamišljenog kogeneracijskoga postrojenja iz proizvedene biomase je 9 Mwe i 18 MWt.

Nedovoljna količina sirovina u Hrvatskim šu-mama – Davor Ergović iz NEXE grupe, sa sjedištem u Našicama, imao je zanimljivo predavanje o planu ulaganja u obnovljive izvore energije u vremenu od 2011. do 2016. godine. Govorio je o ulaganjima u proizvodnju električne energije korištenjem bioplina i biomase. Najavio je skori početak gradnje postroje-nja za proizvodnju električne energije na bioplin na farmi Osilovac u obližnjim Feričancima, a trenutne aktivnosti odnose se na provedbu projekata kogene-racijskih postrojenja u Našicama i Koprivnici. Ergović je upozorio na više problema s kojima se investitori susreću, a koji koče bržu realizaciju i korištenje ob-novljivih izvora energije u Hrvatskoj. Među ostalim, naglasio je i nespremnost Hrvatskih šuma da osi-guraju dovoljne količine sirovine i njihov partnerski ulazak u segment OIE. Osim toga, potpuna je nezain-teresiranost lokalnih zajednica za izgradnjom toplin-ske mreže i sustava daljinskoga grijanja, a postojeći su proizvodni kapaciteti ipak limitirani. NEXE grupa će investirati 57.202.400 eura u ukupno 9 postroje-nja, 5 bioplinskih (18.620.000 eura) i 4 na biomasu (38.582.400 eura). Izlaganje o IPARD - programu ob-novljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj imala je Marijana Živković iz Ministarstva poljoprivrede, ri-barstva i ruralnoga razvoja. Ona je govorila o priorite-

Vlada Republike Hrvatske do kraja godine trebala bi donijeti sustav poticaja za proizvodnju toplinske i rashladne energije iz biomase, sunčeve i geotermalne energije te prihvatiti Gradečku deklaraciju

tima programa koji se odnose na poboljšanje tržišne učinkovitosti i provedbe standarda Europske unije, pripremne aktivnosti za provedbu poljoprivredno – okolišnih mjera i Leadera te na razvoj ruralne eko-nomije. Vesna Šarić i Marko Stojaković upoznali su nazočne s poslovanjem s javnim institucijama “HYPO EU Desk”, govoreći o bioplinskim postrojenjima i al-ternativnim izvorima energije te o financiranju pogo-na za obnovljive izvore energije. Izvori financiranja su banke i krediti iz Programa kreditiranja projekata zaštite okoliša, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije (HBOR) te Fond za zaštitu okoliša i enegetsku učinkovitost.

Razmjena korisnih stručnih informacija – Na ovome međunarodnom gospodarskom susretu raz-mijenjene su korisne stručne informacije i uspostav-ljeni poslovni kontakti, što će pridonijeti korištenju domaćih potencijala obnovljivih izvora energije, smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima te omogućiti otvaranje novih pogona i radnih mjesta. Skupu su prisustvovali, osim inozemnih i domaćih energetskih stručnjaka, predstavnici Ministarstava, Hrvatskoga šumarskog društva, Hrvatske komore inženjera šu-marstva i drvne tehnologije, pojedinih znanstvenih ustanova te društveno-političkog i vjerskog života Našica. ■

Josip Dundović


Jedna od sedam šumarija senjske podružnice Hr-vatskih šuma je i Šumarija Krk, koja se prostire na 14.517 ha na području triju gospodarskih jedinica: Glavotok (1449 ha), Kras-Gabonjin (4274 ha) i Obzo-

va (8794 ha). Od ukupne gospodarske površine obraslo je samo 4625 ha (32 posto), a čak 9892 ha (68 posto) je ne-obraslo. Navedene gospodarske jedinice razmještene su na cjelokupnoj površini našega najvećeg otoka Krka (409 km2 ili 40.090 ha), a Šumarija gospodari s 36 posto otočne površine. Oko 10.000 ha zauzimaju privatne šume.

Šuma medunca i bijeloga graba najznačajnija – Šume prevladavaju u središnjem i zapadnome dijelu oto-ka, nalaze se na području mediteranske klime, a šumska vegetacija pripada submediteranskoj (polusredozemnoj) vegetaciji krša. Potonja je na prijelazu između zimzelenog područja mediteranske regije i kontinentalnoga područja sjevernoameričke regije, a karakteriziraju je sljedeće šum-ske zajednice: šuma hrasta medunca i bijeloga graba (Qu-erco-Carpinetum orientalis), šuma alepskoga bora i hrasta crnike (Querco ilicis-Pinetum halepensis) i šuma hrasta crnike i crnoga jasena (Fraxino orni-Quercetum ilicis). Mješovita šuma medunca i bijeloga graba je najznačajnija šumska zajednica priobalnoga pojasa sjevernoga Hrvat-skog primorja (350-400 m nadmorske visine), pa tako i otoka Krka, gdje nakon višetisućne degradacije zauzima veće površine. Ovih šuma najviše ima u zapadnome dijelu otoka, primjerice oko Dubašnice i Glavotoka. Zastupljene su na oko 90 posto obraslih površina. Na Krku je crnikovih šuma vrlo malo, a mješovita šuma crnike i crnoga jasena obrasta tek neznatne otočne površine; razvijena je u obli-

Kako zaustaviti ilegalnu ispašu na šumarijskim pašnjacima?

mediteranske šume OTOK KRK

Piše: Ivica Tomić Foto: I. Tomić, P. Vrgoč, Arhiva

Šumarija Krk gospodari s nešto više od trećine površine našega najvećeg otoka, prostire se na 14.517 ha, od čega je obraslo samo 4625 ha (32 posto), a neobraslo čak 9892 ha (68 posto).

ku makije. Crnikove šume, bez jasena i bjelograbića, nala-ze se u uvali Valbiska te uz uvalu Glavotok, a zauzimaju oko 10 ha. Novijim fi tocenološkim istraživanjima šuma hrasta crnike, na otoku je izdvojena zajednica Carpino orientali-Quercetum ilicis, kao zasebno razvijena, koja se nalazi na svojoj sjevernoj ekološkoj granici. Razvija se samo na padi-nama južne ekspozicije do 60 m nadmorske visine u obli-ku niske šume ili visoke makije, s prekidima od Stare Baške (punta Črnika) na istočnom, do uvale Valbiska na zapad-nome dijelu otoka. Ova zajednica opravdano je izdvojena jer je crni jasen u šumi crnike vrlo rijedak u sloju drveća i grmlja, a bijeli grab ulazi u crnikove sastojine. Obilježje krč-ke vegetacije su i longoze, posljednji degradirani ostatci autohtonih nizinskih šuma s hrastom lužnjakom i običnim grabom, poput onih u Motovunskoj šumi. Pojavljuju se na privatnim površinama kao jedno stablo, nekoliko stabala ili kao šumice veličine od 100 do nekoliko tisuća četvornih metara. Nekada su zauzimale površine na nekoliko stotina hektara.

Nekvalitetne panjače i ugrožene borove kulture – Šume se prema namjeni dijele na gospodarske, zaštitne i šume posebne namjene, uz šumsko zemljište za pošum-ljavanje i pašarenje. Šumske sastojine su niskog uzgojnog oblika (panjače) lošeg izgleda, s razvijenim ponikom, u ko-jima se provode prorede. Posebno treba istaknuti kulture alepskog i crnoga bora koje su najugroženije od požara. Zanimljivost je i da su na otoku Krku zaštićene dvije izra-zite vrijednosti vazdazelene šumske vegetacije - rezervat hrasta crnike (Quercus ilex) na Glavotoku i crnikova Park-šuma na otočiću Košljunu. Šuma crnike na rtu Glavotoku umjetno je zasađena na površini 1 ha, prosječna joj je starost oko 130 godina, a visina hrastovih stabala oko 12 metara. Od okolnoga je terena omeđena suhozidom, a s morske strane ili prilazne ceste izgleda poput osamljenog vazdazelenog otoka. Ova sastojina pripada zajednici crno-ga jasena i hrasta crnike, a po svome se sastavu potpuno razlikuje od listopadne šume koja se na nju prirodno na-stavlja s istočne strane rta. Na malenom otočiću Košljunu (6,85 ha) u Puntarskoj Dragi nalazi se bujna šumica crni-ke površine 4,48 ha koja zauzima oko 65 posto otočića, a također pripada zajednici hrasta crnike i crnoga jasena.

HRVATSKE ŠUME 7BROJ 178 l LISTOPAD 2011

aaaaaaaaaaaaa tatatataatatatatattatatatataaaaatttaakokkokokkookokkkkokoođeđeđeđeđeeđeđeđeđeđđerrrrrrr rr pprpprppprpprprrrprprripippippippipppadadadadadadaadaddadaaaaaa a zazazazaaazaazazaajejejejjejejejeeejejejeeedndnddndddddnddddddnddndndd iciiiciciciccicciiiii ii hrhhhhhhrhrhrhhhhrhrhrrrrrhrhrhhrrrasasasasaaaasssaassaaaaaaasaaassaasasstatttattattattatattattatatatattata cccc c cccccrnrrnrnrnrrnrnnnrnrnnnikikkikikkkikikikikkikikkkikikeeeeeeeeee e ee eee ee iiiii crcrcrrcrrcrcrcrrrnononononononnnnnoonnnnnogagaagggagggaggagag jjjj jjjjaasasasaaaaassasenenenenneneneeneneen

TOPAD 2011 H

nnna.a.aaaaaa.

Šume prevladavaju u središnjem i zapadnome dijelu otoka, nalaze se na području mediteranske klime, a šumska vegetacija pripada submediteranskoj (polusredozemnoj) vegetaciji krša

Dr. sc. Petar Vrgoč, upravitelj Šumarije Krk

Šuma hrasta crnike na rtu Glavotoku (specijalni rezervat šumske vegetacije)

Zgrada šumarije

Na klonskoj sjemenskoj plantaži crnoga bora (Veli lug, odjel 19 a)-oštećene sadnice od nepoznatog počinitelja


Park-šumom je proglašena 1969. godine, a dvojba je pri-rodoslovnih stručnjaka je li šumica samonikla ili sađena. Pojedina stoljetna stabla crnike visoka su i do 15 metara, često se pojavljuje crni jasen koji je po visini nešto niži, a znatan je udio lovora.

Vegetacijski kontrast pašnjaka i kamenjara – Pot-puni kontrast šumovitim površinama su goli, ljuti kame-njari, odnosno kamenjarski pašnjaci koji su krajnji stadiji vegetacijske degradacije. Njihovo zarastanje zbog sma-njenja paše pridonosi nastanku šikara, a posebice se na takvim površinama ističe bodljikava šmrika (Juniperus oxycedrus) koja smanjuje pašnjačke površine. Zemljopi-sno gledajući, zamišljena linija Vrbnik - Punat ugrubo raz-dvaja otok na dva potpuno različita dijela. Zapadno od ove linije Krk je razmjerno nizak, njegova površina valovita i obrasla šumama. Istočni je dio prostrana visoravan presje-čena na dva dijela Bašćanskom kotlinom i danas je “gola”, bez šumskoga pokrova. S prijevoja Treskavac (319 m) na cesti Krk - Baška, u okružju borovih kultura, teren se spu-šta u posve goli i kamenit krajolik (kamena golet, oskudna makija). Bitno je istaknuti kako su sva otočna naselja, uz možebitnu iznimku Stare Baške, smještena u onome dije-lu koji je i danas više ili manje šumovit. Osobita značajka krčkoga krajolika su terasasti suhozidi (gromače) i mrgari, sačuvani na krševitim zaravnima iznad Bašćanske udoli-ne. Zanimljivi krški oblici su špilje, pećine, dolci i škrape, a endemičnošću se ističu litice, polupećine i točila. Litice su stanište jedne od najvećih europskih kolonija bjeloglavih supova. Središnjim dijelom otoka prostiru se plodna polja: Omišaljsko, Dobrinjsko, Vrbničko i Bašćansko. Hidrološko obilježje daju mu dva jezera: Jezero (oko 35 ha) i Ponikva te tri rijeke: Veli ili Dobrinjski potok, Vretenica i Vela Rika.

Klonska sjemenska plantaža crnoga bora –Kako smo doznali od upravitelja Šumarije dr. sc. Petra Vrgoča, u GJ Kras-Gabonjin (odjel 19 a) osnovana je 2005. godine na površini 2 ha klonska sjemenska plantaža crnoga bora.

– Na lokalitetu Veli lug u blizini Njivica, posađena su na ograđenom šumarijskom zemljištu 32 klona proizvedena u rasadniku u Crikvenici. Crni bor se dobro razvijao, po-čeo je donositi i prve urode sjemena, a primjerna je bila suradnja između Šumarije Krk, zagrebačkoga Šumarskog fakulteta i tadašnjeg Šumarskog instituta Jastrebarsko. Na žalost, prošle je godine ova plantaža gotovo uništena, jer je nepoznati počinitelj, koji ni do danas još nije otkriven, u noćnim satima sasjekao i nepovratno uništio 59 stabalaca, što je približno polovica ukupno zasađenog nasada - ističe s ogorčenjem upravitelj. Napominje kako je šteta katastro-falna, a u pitanje se dovodi nastavak vrijednoga znanstve-nog projekta na kojem ovdašnji šumari rade već godina-

ma. Dodaje kako je ovim vandalskim i bezumnim činom sve otišlo u nepovrat - i dugotrajna znanstvena istraživanja i najbolja stabla crnoga bora koja se sporo razvijaju u tak-vim šumskim kulturama.

Pošumljavanje na području Bašćanske doline –Ve-ćinu radova u Šumariji Krk obuhvaćaju uzgojni zahvati u medunčevo - grabovim panjačama i kulturama četinjača, popunjavanje i pošumljavanje crnim i alepskim borom i hrastom lužnjakom (godišnje 2-3 ha), radovi u navedenoj klonskoj sjemenskoj plantaži, čuvanje šuma od požara te nadzor nad privatnim šumama. Na području Bašćanske doline (obronci Treskavca) i njenim strminama najviše se pošumljavalo od početka do sredine prošloga stoljeća (124 ha borovih kultura). Potonje površine omogućava-ju bolje gospodarenje bujicom koja prolazi kroz dolinu, poboljšavaju uvjete za turizam i poljoprivredu, odnosno ovčarstvo. U veljači 2001. godine u ovoj su gospodarskoj jedinici (odjeli 70, 63 i 56), nakon riperanja i ograđivanja površina, u brazdu posađene jednogodišnje kontejnirane sadnice crnoga bora. Na četiri plohe manji je broj sadnica malčiran te je proveden pokus o preživljavanju malčiranih i nemalčiranih sadnica. Ustanovljeno je da se povećano preživljavanje malčiranih sadnica u istim uvjetima kretalo od 2 % do čak 53 %.

Problem ispaše na šumarijskim pašnjacima –Glav-nina površina na visoravni iznad Baške je neobrasla i ne-plodna (3102 ha), a tek je 162 ha obraslih površina. Šuma-rijske se aktivnosti ovdje odnose na gradnju cesta (oko 24 km), melioraciju bujica, pošumljavanje i stočarstvo. Šuma-rija je 2006. godine izgradila bujični kanal za melioracije iznad Baške u vrijednosti 120.000 kuna. U zadnjih gotovo 15 godina na neobrasloj površini visoravni pošumljeno je samo 14 ha (intenzitet 0,44 %), s promjenjivim uspjehom. Na ovoj neobrasloj i neplodnoj površini manji broj ovčara s područja općine Baška napasuje ovce, no Šumariji Krk nitko nikada nije plaćao najamninu. Upravitelj Petar Vr-goč ističe kako je ispaša stoke na šumarijskim pašnjacima najveći problem. Do prije 10 godina pašarina se naplaći-vala na terenu izravno od pastira za pojedine lokalitete, a poslije 1991. godine počela je praksa sklapanja tipiziranih ugovora o ispaši na godinu dana s pastirima ili općinama. Sa šumarskoga stajališta problemi nastaju, među ostalim, zbog velike razuđenosti pašnjaka na cijeloj otočnoj površi-ni, što otežava kontrolu ispaše i praćenje broja grla, odno-sno obračun pašarine.

– Oko 9500 ha neobrasloga šumskog zemljišta u vla-sništvu je Republike Hrvatske i povjereno je na gospoda-renje Hrvatskim šumama, odnosno Šumariji Krk, a u po-stupak unajmljivanja pašnjaka, to jest koncesije, mogu se

Mješovita šuma medunca i bijeloga graba je najznačajnija šumska zajednica na Krku, najviše je ima u zapadnome dijelu, a zastupljena je na oko 90 posto obraslih površina

Ispaša stoke na šumarijskim pašnjacima, posebice ovaca, najveći je problem, a i nakon niza poduzetih mjera i četiri godine nuđenja površina u najam, u potpunosti je izostao interes za koncesijom, premda se ispaša i dalje obavlja, a državno se zemljište koristi bez naknade

ododododdinininininninnaaaa-a-a-a-a ststsstttsttststststs uuppuupupupupuuuuppaakakakakakak uu uuu unanananananannajmmmjmjmmjmmljljljljljjivvivivivvvvanannananannjjaajjajaj ppp pppppašašašašašaššašaašašašaašnjnjnjnjnjnjnjjjakakakakaa,,,,, tt t tooo o o jejejejeeejjejejjj sstststststststststststttt kkkkkkkkk kkkkk k k kkkooonnnnoonoonononoonnnnccceecececeesisisisisiss jeejeejejejejeee, , ,,, mmomomomomomomomomoomomm gugugugugugugugugugugu sss s ssssss sssseeeeeeeeee ee eennnnnoonnnnnonoonnnonnoonoonoggg g gg g gg g ppprprpprprprppppp ojojojojojjekekekekkekktataatatatatatta nn nnn aaaaa aaaa kkkokoookkokokooookokokoojejejejjjejejeejejejejeejejejejejemmmmm mmmmm mm ovvovovovovooo dadadddadadašnšnšššnnšnšnšnš jjiijjijijj šš š ššumuumumumuu

Obilježje krčke vegetacije su i longoze, posljednji degradirani ostaci autohtonih nizinskih šuma, s hrastom lužnjakom i običnim grabom, poput onih u Motovunskoj šumi

Nakon uzgojnih radova u borovoj kulturi

Protupožarna osmatračnica na

Treskavcu


Procjena sastojinskih parametara primjenom teksturalnih značajki

znanostUPOTREBA DIGITALNE ANALIZE SLIKE I SIGNALA

U ŠUMARSTVU

Piše ■ Foto Damir Klobučar

Riječ je o simpoziju na kojem uz znanstvenike iz brojnih zemalja sudjeluju i osobe iz gos-podarstva i industrije, a čiji se rad odnosi na istraživanje i primjenu digitalne analize slike i

signala u brojnim djelatnostima. Simpozij je organizi-ran u 25 sekcija, a ukupno je prezentirano i objavljeno 136 radova u kojima su predstavljena posljednja dosti-gnuća u različitim područjima digitalne analize slike i signala. Predavanja su održana u prostorijama Interu-niverzitetskog centra Dubrovnik.

U sekciji Daljinska istraživanja (Remote sen-sing) prezentiran je rad “Procjena sastojinskih parame-tara na IKONOS satelitskoj snimci primjenom tekstu-ralnih značajki“ (Estimation of stands parameters from IKONOS satellite images using textural features, autori: dr. sc. Damir Klobučar, znanstveni suradnik; doc. dr. sc. Marko Subašić - Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, prof. dr. sc. Renata Pernar-Šumarski fakultet u Zagrebu) od strane djelatnika Službe za strateški razvoj dr. sc. Damira Klobučara.

prijaviti ovčari ili poljoprivrednici. Potrudili smo se i izradili, na osnovi Vladine uredbe iz 2006. godine, pregledan popis katastarskih čestica i prikladnu zemljopisnu kartu s jasno vidljivim i obojenim površinama koje se nude u najam. Time smo izašli ususret pastirima da ne troše vrijeme na odlazak u katastar, gruntovnicu i druge ustanove. Također smo priložili i naputak u kojemu smo sve zainteresirane su-bjekte, uz predstavnike lokalnih samouprava, obavijestili o svim novostima u vezi s tim. U najnovijem dopisu načelni-ku općine Baška, na području koje je oko 3000 ha takvih površina, iznijeli smo prijedlog za poboljšanje pašnjačkih površina šumskim melioracijama krša - naglašava Vrgoč. Dodaje kako je i nakon četiri godine nuđenja površina u najam u potpunosti izostao interes za koncesijom, prem-da se ispaša i dalje obavlja. U cilju poboljšanja pašnjačkih površina, Šumarija predlaže podizanje vjetrobranih poja-seva sadnjom borovih sadnica na okomitim prugama, s neobraslom pašnjačkom površinom širokom najmanje 100 metara između svakoga pojasa. Osim toga, Šumarija bi u sklopu svoga desetogodišnjeg Programa gospodare-nja gradila i održavala šumske makadamske ceste, lokve ili retencije za vodu, krčila šmriku i dr.

Protupožarna zaštita uzorno organizirana –Protu-požarna zaštita je uzorno organizirana u suradnji s profe-sionalnom postrojbom Krka i lokalnim Dobrovoljnim va-trogasnim društvima. Izrađena je karta ugroženosti šuma od požara po stupnjevima opasnosti u mjerilu 1:25.000, s ucrtanim prometnicama i protupožarnim prosjekama s elementima šumskih cesta, prohodnih za vatrogasna vo-zila, sa crpilištima, crpilicama i dr. Na području Šumarije postoje dvije osmatračnice sa stalno organiziranom osma-tračkom službom, a već duže vrijeme nije evidentiran niti jedan šumski požar. Otvorenost šuma cestama je 24,4 km na površini 1000 ha. Na otoku se nalaze dva lovišta kojima gospodare dva lovačka društva, a od divljači se mogu naći šljuke, fazani, zec, srneća divljač, divlje svinje i medvjed.

Mali broj zaposlenika – Šumarija Krk ima u uspo-redbi s našim kontinentalnim šumarijama neuobičajeno mali broj zaposlenika. Osim upravitelja, dr. sc. Petra Vrgo-ča, koji ovdje radi šest godina, dipl. ing. Ljuba Stipančić je revirnica, a pomoćnici revirnika i čuvari šuma su Vlado Tomac i Zlatko Kovač. Stručno - tehničko osoblje, osim vođenja poslova na uzgojnim radovima, radi na čuvanju šuma, požarnim ophodnjama te obavljanju doznake u pri-vatnim i državnim šumama. Omanja šumarijska zgrada u gradu Krku, s bijelim pročeljem i jarkocrvenim krovištem, obnovljena je prije 10 godina, a u okružju je sredozemne vegetacije i manjeg maslinika. ■

Karta Šumarije po gospodarskim

jedinicama (937-Glavotok,

938-Obzova,939-Kras-Gabonjin)

znanost

U organizaciji Fakulteta elektrotehnike i računarstva iz Zagreba i pod pokroviteljstvom HAZU-a, u Dubrovniku je od 4. – 6. rujna 2011. godine održan 7. po redu međunarodni znanstveni simpozij ISPA 2011 (Seventh International Symposium on Image and Signal Processing and Analysis).

Otvaranje simpozija ISPA 2011


Danas se u daljinskim istraživanjima pridobiva-nje informacija uglavnom provodi digitalnim postup-kom. Primjenom tehnika digitalne obrade sastojinskih scena razvijene su nove metode procjene sastojinskih parametara. Odnos između teksturalnih značajki sa-stojinskih scena i sastojinskih parametara nije dovolj-no istražen. Stoga rad predstavlja nastavak istraživa-nja primjene teksturalnih značajki sastojinskih scena i umjetnih neuronskih mreža u daljinskim istraživanjima za potrebe šumarstva.

Naime, u radu je korištena IKONOS (PAN 1m x 1m) satelitska snimka, dok je za procjenu četiri sasto-jinska parametra (broj stabala, temeljnica, volumen i obrast) primijenjena tehnologija umjetnih neuronskih mreža. Sastojinski parametri su procjenjivani posebice za VI., odnosno VII. dobni razred uređajnog razreda hra-sta lužnjaka (za referentne vrijednosti korišteni su po-datci Osnove gospodarenja GJ „Slavir“).

U procjeni sastojinskih parametara VI. dobnog razreda dobiveni koefi cijenti linearne korelacije nalaze se u rasponu od 0,84 za volumen do 0,91 za temeljnicu. Najveći koefi cijent (0,84) linearne korelacije u procjeni sastojinskih parametra VII. dobnog razreda dobiven je za broj stabala, zatim za temeljnicu (0,81) i obrast (0,80),

dr. sc. Damir Klobučar

IKONOS satelitska snimka (PAN 1 × 1 m) dijela Spačvanskog bazena

te neznatno niži (0,75) za sastojinski volumen. Visoki koefi cijenti korelacije ukazuju na pouzdanost i dobra generalizacijska svojstva modela neuronskih mreža u procjeni sastojinskih parametara.

Analiza i interpretacija sastojinskih tekstura (scena) iznimno je složena. Naime, pri ekstrakciji zna-čajki sastojinskih scena, susrećemo se sa problemima heterogenosti i kompleksnosti podataka iz prirodnog okruženja (vremenske, prostorne, biometrijske i druge komponente prikupljanja podataka). S druge strane dosadašnja istraživanja ukazala su na nedostatak ana-lize teksture samo na temelju spektralnih podataka (iz histograma prvoga reda). Analiza sastojinskih tekstu-ra temeljena na odnosu piksela sa istim ili sličnim vri-jednostima (posredstvom histograma drugoga reda) uglavnom se koristila u njihovoj klasifi kaciji ili segmen-taciji, a slabije u procjeni sastojinskih parametara. U radu su upravo korištene obje navedene teksturalne analize te dodatno Fourierova analiza sastojinskih sce-na. Stoga prezentirani rad pripada razmjerno manjem broju istraživanja u kojem je analiza teksture korištena u procjeni sastojinskih parametara.

Umjetne neuronske mreže traže povijest do-gađanja koja se najčešće zanemaruje i ne koristi, a ne teoriju koja je najčešće nepoznata. Kako se u šumar-stvu svakodnevno provodi velik broj različitih mjerenja, upravo umjetne neuronske mreže predstavljaju model temeljen na teoriji učenja, kojim bi se značajnije moglo unaprijediti korištenje ovako velikog broja podataka.

Svrsishodno primjenjivanje daljinskih istraži-vanja u praćenju stanja i inventarizaciji šumskih resur-sa zahtjeva razvijen sustav periodičnog snimanja šum-skih površina. Naime, šumske teksture su heterogene (i kod iste sastojine), a dodatno na njihovu vrijednost utječe korišteni materijal (aero ili satelitske snimke), kao i period snimanja. Stoga, u cilju operativne primjene neophodno je provesti integraciju modela umjetnih neuronskih mreža (ili statističkih metoda) i daljinskih istraživanja te kreiranje odgovarajuće baze podataka koja će omogućiti korekciju i pouzdanu validaciju oda-branih modela.

Organizator je najavio da će se slijedeća 8. po redu, ISPA 2013. održati u Trstu (Italija).. ■

Odnos između izmjerenih i procijenjenih vrijednosti sastojinskih parametara za VI. dobni razred (a – broj

stabala, b – temeljnica, c – volumen, d – obrast).

Odnos između izmjerenih i procijenjenih vrijednosti sastojinskih parametara za VII. dobni razred (a – broj

stabala, b – temeljnica, c – volumen, d – obrast).


RASADNIK PODBADANJ – CRIKVENICA hortikulturaStoljeće u proizvodnji mediteranskog ukrasnog bilja

Piše ■ Foto Vesna Pleše

Osnovala ga je Kraljevska zemaljska vlada za potrebe pošumljavanja krša Primorja, ali sanaciju popuzina i vododerina na područ-ju Vinodola. Osnovan je pod nazivom Ze-

maljsko šumsko biljevište, kasnije dobiva naziv Banski rasadnik te u konačnici svoj današnji naziv Podbadanj. Bio je površine od 11282 m2, od toga je bilo obradive površine 6700 m2 podijeljenih u 14 polja. Istovremeno su izgrađeni i prateći objekti u rasadniku poput vodo-tornja (visine 11 m) i zapremnine 18 m3, prilazne ce-ste i staze. Iskopan je i bunar dubine 13 metara. Treba naglasiti da se i danas rasadnik opskrbljuje vodom iz istog bunara i vodotornja, samo što postoji automatski sustav za navodnjavanje koji je u funkciji već četiri go-dine, ističe voditeljica rasadnika Snježana Skorup, dipl. ing. Pored toga u rasadniku površine 1,18 ha nalaze se dva rastilišta natkrivena sjenilima, plastenik te skladišni prostori i jedna manja upravna zgrada.

Uzgajaju se šumske i hortikulturne sadnice četinjača i listača. Prevladava kontejnerska proizvodnja šumskih sadnica, uglavnom crnog bora i bukve. Zbog smanjenih potreba za šumskim sadnim materijalom u posljednjih desetak godina proizvodnja je znatno pala pa sada iznosi oko 50000 komada godišnje. Nekada se

RJ rasadnik „Podbadanj“ u Crikvenici, senjske podružnice, jedan je od najstarijih rasadnika u našoj zemlji. Osnovan je 1908. U preko stotinjak godina svoga postojanja, pokazao je punu opravdanost u proizvodnji sadnog materijala, sadnica četinjača i listača, ali i ukrasnog bilja i voćaka.

proizvodilo prosječno i do 300.000 komada šumskih sadnica, a prije stotinjak godina, 1909. i 900.000 koma-da sadnica.

Posljednjih godina rasadnik je više usmjeren na proizvodnju hortikulturnog bilja; proizvodi oko sto-tinjak hortikulturnih vrsta te razne vrste cvjetnica, ali i voćaka (jabuke, kruške, marelice i sl.).

U rasadniku je zaposleno šestero ljudi, uz vo-diteljicu, jedan poslovođa te četiri radnice. Za potrebe proizvodnje koriste jedan traktor sa svim raspoloživim priključcima. No, još se uvijek dio radova mora obaviti ručno (plijevljenje, presadnja), što iziskuje dodatne na-pore. Tijekom cijele godine vrši se i „ožiljavanje“ reznica (ovisno o potrebi za određenom vrstom biljke) i to iz vlastitog matičnjaka, što u konačnici rezultira zdravom i kvalitetnom sadnicom. Kvaliteta sadnog materijala re-dovito se kontrolira od nadležnih institucija i to dvaput godišnje, a provode se i ostali pregledi vezani uz zdrav-stveno stanje i ispravnost sadnog materijala. Surađu-jemo i sa drugim rasadnicima unutar Hrvatskih šuma razmjenjujući sadni materijal, ali i stručna iskustva. Tu mislimo na rasadnik Frančeskija, buzetske podružnice, ali i rasadnikom Zalužje, vinkovačke podružnice, Cernik, novogradiške podružnice i dr. – govori voditeljica.

Prevladava kontejnerska proizvodnja šumskih sadnica, uglavnom crnog bora i bukve. Zbog smanjenih potreba za šumskim sadnim materijalom u posljednjih desetak godina proizvodnja je znatno pala...


Plan proizvodnje hortikulturnog bilja u rasad-niku temelji se na potražnji tržišta u prethodnoj godini. Trudimo se da nam sve biljke budu zastupljene u proi-zvodnji, kako nam u ponudi ne bi manjkale neke vrste. Kod naših kupaca najtraženije su mediteranske vrste poput ružmarina, lavande, ali i cvjetnica pelargonija, margareta, dalija, fuksija i sl. Od 2004. sudjelujemo i na

Planova za daljnji uspješni rad ne nedostaje. Ističu pri tome i potrebu gradnje još jednog čvršćeg „grijanog plastenika“, koji bi im dobro došao u zimskim uvjetima kada se temperature spuštaju i do -6 stupnjeva Celzija

sajmovima cvijeća gdje se prezentiramo sa svojom po-nudom biljaka pa nas ljudi i na taj način imaju prilike upoznati. U suradnji s lokalnim turističkim zajednicama gradova i općina u okolici Crikvenice, rasadnik ima veli-ku ulogu u subvencioniranju prodaje sadnica hortikul-turnih vrsta ukrasnog grmlja i drveća, ali i cvjetnica. Ina-če, treba reći da je i povijesno tradicija ovog rasadnika od osnutka bila besplatna podjela sadnog materijala - ističe Skorup.

Planova za daljnji uspješni rad ne nedostaje. Ističu pri tome i potrebu gradnje još jednog čvršćeg „grijanog plastenika“, koji bi im dobro došao u zimskim uvjetima kada se temperature spuštaju i do -6 stup-njeva Celzija, pa valja mnoge osjetljive biljke zaštiti od nepovoljnih vremenskih uvjeta, ali im omogućiti i rast u povoljnijim uvjetima. Nedostaje im i jedno specijalizi-rano vozilo za prijevoz cvijeća, što bi im znatno olakšalo posao na prodaji biljaka.

Da bi promidžba bila bolja i uspješnija, u planu im je i izrada vlastite web stranice te sukladno moguć-nostima i proširenje ponude iz rasadnika novim biljnim vrstama te širenjem tržišta diljem zemlje. ■

1 Matičnjak2 Plastenik3 Voditeljica Snježana Skorup4 Šumske sadnice u

kontejnerima5 Automatizirano

navodnjavanje

1

2

5

3

4


Šumarija ima dvije gospodarske jedini-ce: Lacić – Gložđe sa ukupnom površinom

od 5993,16 ha te drvnom zali-hom od 1.740.026 m3 te Budi-gošće – Breza – Lugovi sa po-vršinom od 3144,32 ha gdje drvna zaliha iznosi 786.915 m3. Ukupni etat iznosi 437 704 m3, od čega na hrast lu-žnjak otpada 40%, dok je grab 29%, jasen 12%, a lipa koja se smatra među najkvalitetniji-ma u Hrvatskoj sa 13%.

– U Šumariji je zaposleno 49 djelatnika koji se brinu gotovo o svemu, tako da kompletnu fazu I. i II. obavljamo vlastitim snagama. Ponekad u ispomoć do-lazi našički Šumatrans sa svojim ekipažama kada se radi o sječi glavnog prihoda, zbog veličine trupaca, kao i što brže uspostave šumskog reda. Sve ostalo odrađuju naši traktori. Uzgojni radovi se također u potpunosti odra-đuju vlastitim snagama – ističe Goran Perić, dipl. ing., upravitelj Šumarije Koška te napominje:

– Ogrjev se ne izrađuje u režiji Šumarije, već ga ljudi rade u samoizradi.

S obzirom da je samoizrada na godišnjoj razini oko 20.000 prostornih metara, iznos koji Šumarija utrži kre-će se oko respektabilnih 2.000.000 kuna. U ovoj godini je taj iznos premašen već u mjesecu kolovozu.

Šumarija također gospodari s državnim lovi-štem Lacić – Gložđe, koje je većim dijelom od 6009 ha ukupne površine na teritoriju Šumarije koška, dok je manji dio od 600-tinjak ha u susjednoj Šumariji Đur-đenovac. Na području lovišta nalazimo jelena običnog, srnu te divlju svinju, a zanimljivo je napomenuti da je na području Šumarije odstrijeljen posljednji slavonski vuk! Bilo je to u lipnju 1978. godine, a odstrijelio ga je poznati kirurg dr. Ivan Krajačić.

Ono na što su jako ponosni djelatnici Šumarije svakako je lovačka kuća Lacići. Radi se o ladanjskoj kući grofa Mailatha izgrađenoj u periodu od 1908. – 1912. pa sve do Drugog svjetskog rata. U njoj se u početku nalazilo sjedište nekadašnje Šumarije Kućanci – Lacići. Nakon završetka rata prelazi u nadležnost Šumarije Koš-ka u čijem vlasništvu je sve do danas. Objekt je stradao

šumska razglednicaŠUMARIJA KOŠKA / UPRAVA ŠUMA NAŠICE

Šumarija se prostorno nalazi između dviju regionalnih prometnica i to ceste Našice – Donji Miholjac i ceste Podgorač – Osijek, na nadmorskoj visini od 91-97 metara. Većim dijelom šumski kompleksi graniče sa poljoprivrednim zemljištima okolnih kombinata i privatnih posjeda žitelja okolnih sela. Na zapadnom dijelu graniči sa Šumarijom Đurđenovac, a na južnom i jugoistočnom dijelu sa UŠP Osijek, Šumarijama Osijek i Valpovo.

u požaru u siječnju 1984. godine, no renoviran je i pot-puno obnovljen 1986. godine.

– Unutar objekta u fazi smo završetka izgradnje hlad-njače za uskladištenje, obradu i rasijecanje odstreljene divljači koja nam treba kako bi što bolje gospodarili sa lovnim kapacitetima – naglašava Perić.

Povijest lokalnih šuma također je vrlo zanimlji-va, a seže do 1700. godine kada je Petar Antun Hille-pard, Nijemac iz Tirola, dobio, za zasluge učinjene au-strijskom caru Leopoldu, vlastelinstvo Valpovo i Donji Miholjac uz nadoplatu od 100.000 austrijskih forinti u zlatu te mu je tom prilikom dodijeljen naslov Barun von Prandau.

Godine 1830. spominje se zadnji muški potomak obitelji Prandau te 1885. godine vlastelinstvo Donji Mi-holjac nasljeđuje prva kći Štefanija, udana Mailath, dok vlastelinstvo Valpovo dobiva kći Marija, udana za grofa Normana. Imanje je 1923. godine prodano firmi Podra-

Piše ■ FotoGoran Vincenc

Upravitelj Šumarije Koška, Goran Perić, dipl. ing

Šumarija čuva bogatu povijest kraja Lovačka kuća Lacići

Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva


S obzirom da se unutar Šumarije nalaze naftne bušotine u sklopu naftnog polja Beničanci, 13 km šumskih cesta je asfaltirano, što je prava rijetkost u Hrvatskoj, a cestama se zajednički koriste djelatnici INA-e kao i šumari.

vina d.d. – Donji Miholjac, koja je bila u vlasništvu S.H. Gutmann iz Belišća te Našičke tvornice tanina i paropila d.d. Zagreb. Po završenoj parcelizaciji, 1934. godine, šume pripadaju raznim šumskim zajednicama okolnih sela, dok je NDH sve pretvorila u državno dobro te stavila pod stručni nadzor ravnateljstva državnih šuma. Po završetku rata 1945. godine šume se proglašavaju općenarodnom imovinom, a nadzor je preuzela Šumarija Koška, tada u sa-stavu Šumskog gospodarstva u Osijeku. Nakon osnivanja JP Hrvatske šume, Šumarija pripada UŠP Našice.

Šumarija kao da ne može bez povijesti pa je tako prilikom polaganja kamena temeljca kod grad-nje lugarske kuće u Egmeću pronađena Spomenica iz 1888. godine ugrađena u temelje na mjestu stare lu-garske kuće. Spomenica je vrlo vrijedan povijesni spo-menik gdje se navode imena šumarskih upravitelja, nadlugara i lugara koji su u ono doba obavljali poslove gospodarenja šumskim dobrom. Šumarija je bogata raznolikim šumskim fito-

cenozama pa tako na području Šumarije možemo naći tipičnu šumu hrasta lužnjaka i običnog graba, šumu hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom, šumu poljskog jasena s kasnim drijemovcem te šumu crne johe, veza i poljskog jasena i dr. fitocenoze karakteristične za ovo područje.

Općenito su šume iznimne kvalitete, što se naj-bolje vidi kada dođete na pošumljene dijelove unutar GJ Lacić - Gložđe, gdje je mladi hrast star 3 godine već dosegao visinu od respektabilnih 1,5 metra.

U Šumariji se ne zanemaruje ni znanost pa je tako u suradnji sa Šumarskim institutom i Šumarskim fakultetom, 2010. godine osnovan nasad provenijenci-ja i familija hrasta lužnjaka na površini od 3,75 ha. Na nasadu se nalazi 22 provenijencije sa 20 familija po pro-venijenciji i po 5 biljaka u familiji. Svrha je istraživanje genetske raznolikosti lužnjaka u Hrvatskoj i testiranje sjemenskih sastojina, a osim Šumarije Koška isti nasadi postoje u Šumariji Vrbanja te Šumariji Jastrebarsko, a riječ je o zajedničkom znanstvenom projektu sa austrij-skim šumarima.

I za kraj još jedna zanimljivost. S obzirom da se unutar Šumarije nalaze naftne bušotine u sklopu naftnog polja Beničanci, 13 km šumskih cesta je asfal-tirano, što je prava rijetkost u Hrvatskoj, a cestama se zajednički koriste djelatnici INA-e kao i šumari.

Kada vidite svu tu uređenost i kvalitetu obavlje-nog posla, morate biti ponosni na Šumariju Koška i na njene djelatnike. ■Stovarište u GJ Lacić – Gložđe

Mladi Hrast je već dosegnuo visinu od 1,5 m

Pokusna ploha

Zgrada Šumarije Koška

Krdo mužjaka tijekom rasta i razvoja rogovlja – početak svibnja


MEĐUNARODNI FESTIVAL ŠUMARSTVA

Otvarajući cjelokupnu manifestaciju, rumunj-ski ministar zaštite okoliša i šumarstva Laszlo Borbelly u nekoliko je navrata spomenuo najvažniji problem s kojim se u ovom tre-

nutku susreću sva šumarstva svijeta, pojam kojeg su se kasnije bez iznimke dotaknuli svi sudionici skupa: klimatske promjene i njihov utjecaj na budućnost ove djelatnosti. Zatopljenje, katastrofalni požari, poplave biblijskih razmjera, prijetnja su šumama s kojima su u budućnosti mora računati. On se pohvalno izrazio o radu rumunjskih šumara, o njihovom položaju, o težnji da se šumovitost ove velike zemlje poveća iznad 30%. Šume su važne, šume su život i vi se i dalje morate bri-nuti o njima, posebno u uvjetima klimatskih promjena koje prijete, poručio je ministar.

Skup je popraćen i dodatnim sadržajima koji su, možda više nego riječi, dočarali sadašnjost a još više budućnost kakva bi nam se mogla dogoditi na-stavimo li s nemilosrdnom sječom šuma. U holu ho-tela Hilton postavljene su izložbe vrhunskih fotogra-fi ja s motivima šuma i oko njih, autora iz Rumunjske i Turske, zatim izbor fantastičnih karikatura na temu ekocida iz brojnih zemalja (iz Hrvatske nisam primjetio niti jednu!), a bila je organizirana mala izložba knjiga, prospekata i ostalih publikacija, opet vezanih za šu-marstva zemalja sudionica.

Prezentirajući osnovne podatke o šumama ko-jima gospodare državne tvrtke, ali i šire, sudionici sa-stanka nisu se bavili organizacijskim pitanjima (kod njih je restrukturiranje provedeno), nego budućnošću: odr-

stručni skupKlimatske promjene kao prijetnja, mogućnost poboljšanja suradnje, privatne šume…Piše ■ FotoMiroslav Mrkobrad

U okviru Međunarodnog festivala šumarstva (Inernational Festival of the Foresters) u Sibiu u Rumunjskoj je, uz sportska natjecanja, 25. kolovoza održan i stručni skup na kojem su predstavnici državnih šumarskih poduzeća iz Rumunjske, Hrvatske, Turske i Moldavije predstavili šumarstva svojih zemalja, osnovne podatke, dostignuća te planove.

živosti okoliša, šumama kao obnovljivim energetskim resursom, njihovom zaštitnom ulogom, certifi kacijom, poboljšanjem suradnje, nekim specifi čnim pitanjima (npr. gospodarenjem privatnim šumama).

Hrvatske šume predstavili su članovi Uprave Da-mir Felak i Zdenko Podolar. Nećemo ovdje ponavljati općepoznate podatke, tek spominjemo kako je u pre-zentaciji posebno istaknuto da je 95% hrvatskih šuma prirodnoga porijekla, na što su šumari posebno pono-sni. Jednako kao i na činjenicu o jedinstvenoj certifi ka-ciji šuma. Hrvatske šume, moglo se vidjeti, za razliku od državnih tvrtki u drugim zemljama ne gospodare naci-onalnim parkovima pa ni parkovima prirode, čak ni u slučajevima gdje je šuma temeljni fenomen.

Damir Felak, član Uprave HŠ u radnom predsjedništvu

S izložbe fotografi ja u holu hotela


Rumunjska je, spominjemo nekoliko osnovnih podataka iz ostalih prezentacija, pokrivena s 6,7 mili-juna ha šuma (28% državnog teritorija), od čega 66% otpada na planinske, 24% na brdske i nizinske, a 10% su plantaže. U državnom je vlasništvu 49% svih šuma i njima gospodari državno poduzeće Romsilva. U drvnoj zalihi 26% je crnogorice, najčešća vrsta je bukva (31%), hrasta je 19%, ostalih tvrdih listača još 16%. Godišnji etat iznosi 9,9 milijuna kubika, a godišnje se pošumi oko 14.000 ha. Zanimljiv je podatak da ima dosta ilegal-ne sječe i da se protiv toga vodi stalna borba.

Turska, država na dva kontinenta s oko 72 miliju-na stanovnika, ima 21,4 milijuna ha šuma koje pokrivaju 27% teritorija. Oko 12 milijuna ha je na mediteranskom dijelu zemlje. Čak 99% su državne šume s kojima gos-podari tvrtka koja zapošljava (podatak iz 2010.) 34.600 radnika. Cijelo područje podijeljeno je na 27 regional-nih direkcija, one pak na 217 šumarija te još na neke manje jedinice. Računa se da od šumarstva i uz šumar-stvo živi oko 7 milijuna ljudi. Pretežu crnogorične vrste. Probleme čine elementarne nepogode, česte su erozije i odroni u kojima stradavaju šume pa se tako, moglo se čuti, u razdoblju od 2008. do 2012. planira pošumiti 2,3 milijuna ha.

Na sastanku je u više navrata potencirano pitanje razmjene iskustava i znanja između šumarskih tvrtki ze-malja sudionica skupa, ali i drugih. ■

Rumunjski ministar zaštite okoliša i šumarstva na otvorenju Međunarodnog festivala šumarstva

Sudionici sastanka

Popularna odredišta za odmor zaposlenika Hrvatskih šuma

turizam PANSIONI BJELOVARSKE I OGULINSKE PODRUŽNICE U SELCIMA

Piše ■ FotoVesna Pleše

No unatoč svemu gore spomenutom, evidentno je jedno da se stari gosti, bez obzira i na možda pokoji nedostatak u svekolikoj turističko-ugostiteljskoj ponudi, uvijek s radošću vraćaju u ovo malo, ali pitomo mjestašce na obali našeg Jadrana.

UU centru primorskog mjesta Selca (kraj Cri-kvenice), na samo desetak metara od mora i glavne gradske plaže, nalaze se dva ugosti-teljska objekta u vlasništvu Hrvatskih šuma;

Pansion „Klek“, ogulinske podružnice i pansion Selce; bjelovarske podružnice.

Oba objekta tridesetak godina u vlasništvu su šumara. Kupljena su osamdesetih godina prošlog stolje-ća s namjerom da se zaposlenicima omogući što bolji i kvalitetniji odmor. Naviku korištenja objekata tijekom ljeta ima godinama sve veći broj zaposlenika, ali je po-nuda kapaciteta u oba odmarališta premala da primi sve zainteresirane. To nam je potvrdila u kraćem razgovoru i Branislava Vučković iz vinkovačke podružnice, koja do-lazi na odmor s obitelji u pansion Klek od 2006.

– S odmorom u ovom odmaralištu i pruženom uslu-gom (smještajem i hranom) više sam nego zadovoljna, a i sam gradić prekrasan je za odmor. Dolazimo i zbog toga jer Selce i nije toliko daleko od naše Slavonije pa nije ni čudo da velik broj Slavonaca ljetuje u ovom na-šem odmaralištu. Žao mi je što su kapaciteti za odmor u našem poduzeću smanjeni, dio kapaciteta koji smo imali u našem hotelu Drivenik itekako nam nedostaju, jer bi i time omogućili većem dijelu zaposlenika da ko-riste svoj godišnji odmor u objektima Hrvatskih šuma, kao što su to mogli ranijih godina.

Voditelj pansiona Klek, Josip Veršić, upoznao nas je s kapacitetima s kojima raspolažu.

– Objekt je u potpunosti renoviran godine 2002/2003. kad mu je nadograđen i jedan kat. Imamo 17 soba s 51 ležajem, sve su opremljene kupaonicama, sistemom klimatizacije, televizijom a neke imaju i mini hladnjak. Iz soba s pogledom na more može se vidjeti dio Kvarnera i otok Krk.

Za potrebe gostiju dnevno se serviraju tri obro-ka doručak, ručak i večera, jedan je meni tijekom cijele smjene od desetak dana, ponavlja se u svakoj smjeni, obroci su raznovrsni, govori nam Zlata Baričević glavna kuharica koja ovdje radi pune 23 godine. Zlata je u mi-rovini, ali joj dopunski rad preko ljeta itekako pomaže u krpanju vlastitog budžeta.

– Posao je dosta zahtjevan, a od ove godine hrana se priprema sukladno međunarodnim propisima o zdravstvenoj ispravnosti hrane poznatom pod nazivom HACCAP, jer su inspekcijske kontrole sve češće. Uz nju u kuhinji rade još tri radnice, dok o čistoći objekta brinu tri čistačice (sve osoblje osim voditelja zaposleno je preko Pansion Klek

1 Josip Slobodnjak

3 Zlata Baričević, kuharica u ogulinskom odmaralištu

1 2 3


Agencije za zapošljavanje radnika). Objekt ima i resto-ran s 52 sjedeća mjesta.

Cijene u pansionu različite su ovisno o termi-nima boravka pa je tako noćenje s doručkom od 20. srpnja do 19. kolovoza (u punoj sezoni) 140,00 KN, polupansion 180,00 te puni pansion 220,00 Kn. Od 30. lipnja do 20. srpnja te od 19. kolovoza do 29. ko-lovoza cijene su: noćenje s doručkom od 120,00 Kn, polupansion 140,00 Kn te puni pansion 180,00 Kn. Najniže su cijene u predsezoni i posezoni do 30. lipnja i poslije 29. kolovoza noćenje s doručkom 100,00 Kn, polupansion 120,00 Kn te puni pansion 160,00 Kn. Djeca od tri do šest godina starosti plaćaju 50 posto gore navedenih cijena, a djeca starosti od 6 do 12 go-dina 70 posto cijene. Ovakve cijene važeće su u svim sličnim ugostiteljskim objektima na razini Hrvatskih šuma. Osim stalnih gostiju ima i dosta gostiju koji uglavnom vikendom koriste usluge prehrane.

Bjelovarski pansion koji od 2000. radi i kao objekt otvorenog tipa ima sve kapacitete popunjene. Uz stalne goste, zaposlenike Hrvatskih šuma oko 30 po-sto su i vanjski gosti. Dosta gostiju koristi samo usluge prehrane, govori voditelj pansiona Josip Slobodnjak. U pansionu Selce ukupno je 21 soba s 62 ležaja, svaka soba je klimatizirana ima kupaonicu i sanitarni čvor. Pre-noćište Dranče ima 12 soba sa 39 ležajeva, kupaonice su zajedničke i nema klima uređaja. Restoran je kapacite-ta 120 sjedećih mjesta. Tijekom ove godine sve sobe u pansionu opremljene su novim namještajem. Potrebno je urediti i novim inventarom (aparatima) opremiti kuhi-

nju te urediti terasu kapaciteta 60 sjedećih mjesta.

Radni dan voditelja pansiona počinje u šest sati ujutro, svaki dan treba nabaviti svježe namirnice, srediti papire vezane uz nabavu, ali odraditi i niz drugih radova poput manjih popravaka i sl., ističe Slobodnjak. U radu mu pomaže i Đurđa Škara iz bjelovarske podružnice i to sve poslove vezane uz fi nancije, a ostatak od osmero za-poslenih radi u kuhinji te na održavanju čistoće objekta. U poslu je zadovoljan, no ističe neke od stvari koje bi trebalo promijeniti, poglavito vezano uz cijene prehra-ne. Smatra da su cijene ručka i večere od 40 Kn premale da bi se pokrili troškovi u poslovanju, dok su cijene pića u redu. Cijene pansiona u ugostiteljskim objektima tre-balo bi svesti na iste cijene u predsezoni i posezoni te u sezoni, a ne kao sada da su tijekom posezone i sezo-ne istaknute različite vrste cijena. Sezona bi se mogla i produžiti, tim više što postoji iskazan interes od strane umirovljeničkih udruga i škola za korištenjem ovakve vrste usluga, a pansion je to u mogućnosti osigurati, jer ima grijanje.

Ove godine ističe i nedostatak turističkih sadrža-ja u vidu manifestacija kulturno – zabavnog sadržaja u samom mjestu Selcu. Ništa se ne događa, što bi ljudima kao ranijih godina uljepšalo i obogatilo ponudu i bora-vak na moru, govori Slobodnjak.

No unatoč svemu gore spomenutom, evidentno je jedno, da se stari gosti, bez obzira i na možda pokoji nedostatak u svekolikoj turističko-ugostiteljskoj ponudi uvijek s radošću vraćaju u ovo malo, ali pitomo mjestaš-ce na obali našeg Jadrana. ■

2 Terasa pansiona Selce


Komunikacija je ključ uspjeha!svijet o šumi STRATEŠKI OKVIR ZA ŠUME EUROPE

Piše:Vedrana BenšakOd 56 zemalja koje su članice Gospodarske

komisije Ujedinjenih naroda, stručnjaci iz 36 zemalja, uključujući i Hrvatsku, dali su svoj doprinos u razradi ovog okvira. Strateški okvir

sadržava komunikacijske ciljeve, zajedničke ključne poru-ke i pristupe koji su dizajnirani tako da pruže pomoć vla-dama, privatnim i javnim institucijama i organizacijama te sudionicima na svim razinama u formuliranju komunika-cijskih programa i strategija.

Zašto Europska regija treba razviti stratešku šum-sku komunikaciju? Razlozi su mnogobrojni, a nabrojit ćemo one najvažnije:■ Kako šume znače različite stvari različitim ljudima stva-

ra se sukob interesa koji nas dovodi do različitih i često zbunjujućih poruka

■ Šume su često interes različitih politika što dovodi do disperziranosti mišljenja, te je potrebno uspostaviti ko-herentnost i angažirati sudionike na svim razinama u otvaranju potrebnog šumskog dijaloga

■ Postoji značajan jaz između stvarnog stanja i percepcije javnosti po pitanju šuma

■ Iako postoji emocionalna povezanost ljudi sa šumama, činjenica je da su nedovoljno informirani po pitanju održivog gospodarenja šumama te na taj način šume nikada neće moći ostvariti svoj puni potencijal u ubla-žavanju klimatskih promjena

■ Šumarski sektor sastoji se od mnogobrojnih institucija i organizacija, ali unatoč tome ne mogu pronaći zajed-nički jezik!

Prilikom istraživanja javnog mijenja u europskim zemljama po pitanju šuma uočena je velika neinformi-ranost. Kao glavni problem navodi se protekcija šuma i deforestacija, iako stanje u Europi po tom pitanju nije loše, štoviše, postoje pokazatelji o povećanju područja pokrivenog šumama u posljednja dva desetljeća. Požari su okarakterizirani kao najveće prijetnje šumama, dok su primjerice o drugim mogućim prijetnjama poput oluja, pesticida ili bolesti ljudi slabo informirani. Isto tako veliki naglasak se stavlja na važnost očuvanja šuma i njihovu zaštitnu funkciju, dok se primjerice o mogućnostima kori-štenja šuma uopće ne raspravlja.

Strateškim okvirom šumske komunikacije nastojat će se premostiti jaz između stvarnosti i percepcije u javnom mnijenju. Poboljšanjem komunikacije i boljim informacij-skim platformama u konačnici se želi postići da se donose ili sprovode bolje odluke po pitanjima šuma i šumarstva.

Strategija je da se u širem kontekstu sjedine ekonomski, ekološki i sociokulturni aspekti u komunikaciji, kako bi se bolje i uspješnije sprovodilo održivo gospodarenje šumama.

Potrebno je široj javnosti i svim zainteresiranima plasi-rati činjenice o važnosti šuma u modernom životu i to se mora činiti na lokalnim, regionalnim, nacionalnim i glo-balnim razinama.

Koje su to ključne poruke koje se ovim okvirom nasto-je predstaviti javnosti i svim zainteresiranim? 1. Šume su ključni faktor u održavanju života na Zemlji, te

se stoga sve snage moraju usmjeriti na smanjivanje de-forestacije i povećanje pošumljavanja. Iako je u Europi stanje po tom pitanju veoma dobro, u svijetu nije, te se stoga lekcije iz prakse održivog europskog gospodare-nja šumama nastoje prenijeti i u svijet.

2. Kada se provodi mudro i održivo gospodarenje, šume nam pružaju obnovljive izvore materijala i energije, kao i ostale ekološke i socijalne koristi.

3. Europske šume imaju dobru praksu u gospodarenju, ali im je potrebna dodatna pomoć kako bi se nosile sa sve većim prijetnjama poput klimatskih promjena, vre-menskih nepogoda, požara, bolesti, uporabe pesticida i ostalih nedaća.

4. Štetan utjecaj na okoliš može se značajno reducirati uporabom proizvoda od drva koji su nastali odgovor-nim gospodarenjem šumama.

Poruke moraju biti pravovremene, jasne, relevantne i efektivne te se moraju plasirati putem više komunikacij-skih kanala kako bi dospjele do ciljanih skupina. Kada već govorimo o ciljanim skupinama, one se odnose na glavne donositelje odluka u mnogim sektorima koji su od važno-sti za šume, novinare, mlade ljude, civilne udruge i mno-ge druge. Nastoji se stvoriti utjecaj na te skupine kako bi shvatili ulogu i važnost šuma te održivog gospodarenja kako bi uvidjeli da šume mogu iskoristiti i za vlastitu korist i dobrobit. Također da razmotre mogućnost uključivanja šuma u donošenje odluka i u poslovno planiranje te na kraju da promoviraju legalnu i ekološki prihvatljivu proiz-vodnju drva i ostalih drvnih proizvoda.

Cilj ovog strateškog okvira u konačnici je da podigne svijest i rasvijetli stanje i mogućnosti održivog šumskog gospodarenja. Naravno, tu ova strategija ne završava, nego tek započinje. Potrebno je neprestano nadopunja-vanje okvira najnovijim dosezima i otkrićima u šumskom sektoru. ■

Swot analiza prednosti i nedostataka šumske komunikacije u Europi

Snage SlabostiŠumarstvo u Europi dobro stoji i postoje dokazi koji to potvrđujuPozitivan stav javnosti prema šumama i šumarstvuPorast pozornosti prema šumama od strane politike„Šume Europe“ su već započele sa primjenom paneuropske komunikacijske strategije

Raznolikost jezika i kultura u regijiNe postoje masovni mediji unutar EU koji bi imali širi dosegŠumski sektor nema homogenostNema komunikacijskih strategija niti zajedničkog šumarskog glasa na razini EUNedovoljno fi nancijskih sredstava za provedbu strateške komunikacijeProblemi šuma su kompleksniNerazumijevanje javnosti po pitanju šuma i problema s kojima se suočavaju

Mogućnosti PrijetnjeŠumski resursi kao takvi mogu koristiti u komunikacijiPovećani interes za teme poput klimatskih promjena, biološke raznolikosti, okoliša i uloge šuma u tim procesimaLjudi su emotivno vezani za šumeKombinirani i usklađeni pristup daje bolje rezultate od individualnih napora

Ostala vruća pitanja odvraćaju pozornostLjudi vole šume i drvo, ali ne vole sječu drvećaOstali sektori se također natječu za tržište, fondove i pozornostFinancijska kriza stvara dodatni teret na nove inicijative

Mreža šumarskih komunikatora (FCN) koja je nastala suradnjom Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) i Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) donijela je „Strateški okvir za šumsku komunikaciju u Europi“ koji je baziran na najnovijim istraživanjima i praksama.

Minaret Kalyan


putopis NA PUTU SVILE

Među krvnicima i prosvjetiteljima

Boukhara, uz Samarkand i Khivu tvori jedan od tri bisera iz uzbečke krune puta svile. Grad koji je osnovan prije 2500 godina i čije ime na sogdij-skom jeziku znači sretno mjesto, danas se ima

podičiti brojnim džamijama i medresama, što je povijesnu jezgru grada stavilo pod UNESCO-vu zaštitu. Svoje zlatno doba Bukhara doživljava za vrijeme dinastije Samanida u 9 i 10 st. kada grad postaje sjedište islamske inteligencije i obrazovanja, no malo toga je preživjelo do danas. Džingis kan koji je u svijetu poznat kao veliki vojskovođa, nema istu reputaciju u središnjoj Aziji, gdje ga pamte kao rušitelja i krvoloka. Njegovo pustošenje grada jedino je preživio mi-naret Kalyan koji je u ono doba, sa svojih 47 metara, bio naj-viša građevina srednje Azije te je svojom visinom zadivio Džingis kana, stoga je naredio zabranu rušenja minareta. Zanimljivo je da su Samanidi s minareta bacali osuđenike na smrt, tako da je građevina koja je bila simbol smrti u jed-nome danu postala simbol preživljavanja.

Osim minareta, svakako treba posjetiti spektakular-nu džamiju Kalan te odmah preko puta nje medresu Mir-i Arab, koji svi zajedno tvore Poi Kalan kompleks, vrhunski spomenik perzijske arhitekture.

Boukhara ima vrlo razvijenu gradsku jezgru sa brojnim bazarima gdje se mogu kupiti vrlo kvalitetni suveniri kao što su perzijski tepisi te suzani - stolnjaci karakterističnoga veza.

Jedno od najstarijih naseljenih mjesta na svi-jetu, kroz svoju burnu povijest imao je uspona i padova, no nevjerojatan položaj na putu svile te jedan veliki vojsko-vođa učinili su Samarkand najbitnijim gradom srednje Azi-je. Na sogdijeskom jeziku ime grada znači kamena utvrda, a bio je dobro poznat Grcima i Aleksandru Velikom koji su ga zvali Marakanda, kada su ga došli osvojiti 329. god. pr. kr. No, zlatno doba Samarkand duguje Timuru Lenku, velikom osvajaču, potomku Džingis kana i pradjedu Babura, osni-vača indijske dinastije Mogula. Timur Lenk je, kao i Džingis kan, bio veliki krvolok i rušitelj, no za razliku od svoga pret-

Piše ■ FotoGoran Vincenc

Vožnja od Ayaz Kale do Boukhare kroz pustinju Kizilkum, koja na lokalnom jeziku znači crveni pijesak, iscrpljujuća je iako je većim dijelom izgrađena autocesta. No sedam sati ničega po nevjerojatnoj vrućini, u neudobnom automobilu bez klima – uređaja, natjera vas na postavljanje pitanja tipa što je meni ovo trebalo?. Ali kada konačno stignete do cilja, bit ćete nagrađeni spektakularnim građevinama koje predstavljaju vrhunac perzijske arhitekture i kulture.

Grad karakteriziraju i umjetni bazeni sa vo-dom oko kojih su smješteni restorani gdje možete probati izvrsni janjeći šašlik ili plov, jelo napravljeno od riže, povrća, mesa i začina pirjanih zajedno u velikom bakrenom kotlu, nalik onom za pečenje kotlovine.

Uzbečke željeznice na glasu su kao vrlo pouzdane, rijet-ko kasne i idealan su način prijevoza kroz zemlju. Četiri sata, koliko ima od Bukhare do Samarkanda, proleti brzo, iako jednolični pustinjski krajolik nije ni malo zabavan.

No Samarkand je defi nitivno priča za sebe, i vjerojatno najzanimljiviji grad u srednjoj Aziji.

Shah – i Zinda

Veliki trg na Registanu

Spomenik Timuru Lenku


U brojnim mauzolejima pouzdano su sahranjeni brojni članovi obitelji Timura Lenka. Timur Lenk je sahra-njen u mauzoleju Gur – e Amir zajedno sa još nekolicinom članova muške obitelji, među kojima je i Ulugbeg, unuk Timura Lenka koji je također bio veliki državnik, ali i veliki znanstvenik i profesor u jednoj od medresa Registana. Ar-hitektura mauzoleja postala je uzor pri gradnji Mogulima koji su kasnije izgradili poznate spomenike poput Taj Ma-hala u Indiji. Uzbekistanski put svile završio je u glavnome gradu Tashkentu, modernom gradu koji nas ničim nije oduševio. Dan odmora i uslijedio je povratak doma. ■

ka, imao je smisao za umjetnost, kulturu i znanost u koje je mnogo ulagao, zbog čega u povijest ulazi kao prosvjetitelj i preporoditelj. Od Samarkanda je stvorio prijestolnicu vri-jednu divljenja, a o njenom bogatstvu i raskoši prepričavale su se brojne legende.

Timur je dao izgraditi brojna arhitektonska re-mekdjela koja i danas krase grad od kojih je najznačajniji defi nitivno Registan. Riječ je o tri goleme medrese koje za-tvaraju veliki trg, a izgrađene su kao jedan od najljepših pri-mjera perzijske arhitekture te kao najznačajniji spomenik Srednje Azije. Na tom mjestu se narod okupljao kako bi čuo carske govore, gledao politička smaknuća i sl.

Nedaleko od Registana nalazi se džamija Bibi Khanyam, jedna od najvećih u Uzbekistanu. Legenda kaže da je glavni arhitekt carstva bio zaljubljen u kraljicu Bibi, jednu od žena Timura Lenka. Obećao je da će izgraditi grandioznu džamiju njoj u čast u zamjenu za jedan poljubac. Izgradnja je počela dok je Timur ratovao po Indiji, a završena je po njegovu povrat-ku. Čuvši za nagodbu i gledajući velebno zdanje džamije te svoju suprugu Bibi, Timur je jednostav-no dao ubiti arhitekta, no Bibi i džamiju nije dirao.

Danas je džamija u vrlo lošem stanju, no inicijativa za njenu ob-novu kao spomenika nulte kate-gorije dala je rezultata pa se nada-mo da će uskoro zasjati u punom sjaju.

Spomenik koji je mene najviše oduševio je skup mau-zoleja pod nazivom Shah – i Zinda što u prijevodu znači živi kralj. Le-genda koja se veže za ove objek-te kaže da je Muhamedov rođak Kusam Ibn Abbas sahranjen ovdje. On je došao u Samarkand u 7. st. sa Arapima, a zbog propovijedanja je ostao bez glave, koji je pokupio svoju glavu i otišao u rajske vrtove gdje živi i danas.

Džamija Kalan

Grob Timura Lenka i njegovog unuka Ulugbega


hrvatski sindikat šumarstvaUSPJEŠAN NASTUP NA SPORTSKIM IGRAMA RUMUNJSKOG SINDIKATA ŠUMARSTVA U SIBIU

Dva zlata, srebro i bronca iz Rumunjske

Dva zlata, srebro i broncu donose hrvatski šu-mari, članovi Hrvatskog sindikata šumarstva s nastupa na sportskim igrama Rumunjskog sindikata šumarstva (Consilva), održanima od

24. -27. kolovoza u gradu Sibiu u središnjoj Rumunjskoj. Na taj način hrvatski su šumari održali tradiciju dobrih nastupa i osvajanja odličja na Cupu Consilva, koji je ove godine održan u sklopu Međunarodnog festivala šumar-stva, manifestacije kojoj je prisustvovalo preko 500 na-tjecatelja i predstavnika državnih tvrtki koje gospodare šumama u Rumunjskoj, Hrvatskoj, Moldaviji, Turskoj i Mađarskoj, dok su kao gosti Festivalu prisustvovali pred-stavnici šumarskih sindikata iz Bugarske i Poljske.

Natječući se u četiri discipline; malom nogometu, stolnom tenisu, šahu i pikadu, lanjsko zlato u stolnom tenisu premoćno je potvrdio Zoran Šunjić, a svoj prvi

Piše ■ FotoMiroslav Mrkobrad

Premda su ove godine osvojili manje medalja nego prošlih, članovi ekipe Hrvatskog sindikata šumarstva održali su tradiciju uspješnih nastupa na Cupu Consilva, sportskim igrama Rumunjskog sindikata šumarstva Consilva, koje su od 24. do 27. kolovoza održane u Sibiu, u rumunjskoj pokrajini Transilvaniji.

nastup na igrama trećim je mjestom upotpunio Goran Rubin, obojica iz splitske Uprave. Šunjića Rumunji već dobro poznaju i „klanjaju se do zemlje“ kad ga vide. Moglo je biti i hrvatsko fi nale da je Rubin u polufi nalu pobijedio protivnika kojeg je već dobio u grupi, no ovaj se u polufi nalu pojavio s nekom novom travom na reke-tu – i iznenadio!

Prvo i drugo mjesto osvojili su i Mile Barukčić i Željko Tomić u pikadu, što ovom uigranom paru iz kar-lovačke Uprave također nisu prve medalje, uspješni su bili i prije tri godine u Brašovu.

Malonogometaši su imali sve i ostali bez meda-lje. S tri pobjede u grupi (gol razlika 16:1) te još jednom u četvrtfi nalu (2:0) došli su do polufi nala. Možda presi-gurni u odličje te po izrazito lošem i neravnom terenu nisu i pored više prilika uspjeli probiti bunker kasnijih

Sudionici puta u Rumunjsku

Ekipa HSŠ-a Puno nervoze u utakmici za treće mjesto

Sibiu je stari uređeni grad


pobjednika, ekipe Valcea, i izgubili su na penale. Poraz je, izgleda, bio toliko deprimirajući da se ishod borbe za treće mjesto mogao unaprijed predvidjeti. I bilo je, uz dosta nervoze, 2:3.

Drugi fi nalisti bili su čvrsti Moldavci (koje su,inače, hrvatski nogometaši pobijedili u grupi) koji su fi nale izgubili također - na penale!

Za utjehu hrvatskim nogometašima ostaje da je Boris Kajić proglašen za najboljeg tehničara.

Peh je imao i šahist Jura Bonjeković (Uprava Karlo-vac) koji je u zadnjem meču odbio remi (da je prihva-tio bio bi drugi), napravio previd, izgubio i završio na 5.mjestu.

Ekipu Hrvatskog sindikata šumarstva koja je bila je sastavljena od sportaša iz osam uprava predvo-dili su predsjednik Željko Kalauz i predsjednik Skupšti-ne Josip Stojanović.

Rumunji su igre ove godine podignuli na višu razinu (ceremonija otvaranja, podjela nagrada, sve-

čana večera odvijale su se u Hiltonu). Pa ipak, i dalje se, bar se tako čini, dosta toga improvizira i rješava u zadnji čas, i – nikad prema satnici! Natječe se u manje sportova, manje je sudionika, ako ih uspoređujemo s onima koje organizira HSŠ. To, dakako, ne umanjuje ukupni dojam o u konačnici uspješnoj organizaciji za što velike zasluge pripadaju dugogodišnjem čelnom čovjeku udruženog sindikata Consilva Confederati-on, Marianu Stoicescuu. ■

Na zasebnom sastanku, 25. kolovoza, predsjednici sin-dikalnih šumarskih organizacija državnih tvrtki koje gospo-dare šumama u Rumunjskoj, Hrvatskoj, Moldaviji, Turskoj, Mađarskoj, Poljskoj i Bugarskoj razgovarali su o globalnim problemima šumarstva, mogućnosti proširenja suradnje među sindikatima te isto tako o nekim specifi čnim pitanji-ma rada u šumarstvu.

O Hrvatskom sindikatu šumarstva, najbrojnijem i najja-čem među šumarskim sindikatima u Hrvatskoj, govorio je njegov predsjednik Željko Kalauz.

Imajući na umu važnost šuma u gospodarskom i druš-tvenom razvoju, sve veće opasnosti koje donosi nova teh-nologija te želeći poboljšati suradnju među sindikalnim organizacijama koje djeluju u šumarstvu, na sastanku je ute-meljeno Vijeće europskih šumara (CEF) te usvojena Povelja šumara. Vijeće će, stoji u Statutu, djelovati kao „europska organizacija za sva udruženja, društva i sindikate aktivno angažirane u šumarstvu“.

Neki od ciljeva CEF-a su razvijanje međunarodne solidar-nosti među šumarima, informiranje članova organizacije o problemima europska i svjetskog šumarstva, poticanje raz-mjene znanja i drugo.

Vijeće se sastoji od predsjednika i predstavnika svake ze-mlje članice, a sastajat će se najmanje jednom u šest mjese-ci. Za prvoga predsjednika Vijeća izabran je Rumunj Marian Stoicescu.

OSNOVANO VIJEĆE EUROPSKIH ŠUMARA

Željko Tomić i Mile Barukčić

Prvo i drugo mjesto osvojili su i Mile Barukčić i Željko Tomić u pikadu, što ovom uigranom paru iz karlovačke Uprave također nisu prve medalje...

branitelji GOSPIĆ

Poginuli zaslužuju naše sjećanje Piše ■ Foto

Darko Pavelić

Piše: Vesna Pleše Foto: Arhiva U G Grčkoj, zajedno s bršljanom povezuju ga

s tajnovitošću prirodnog svijeta i božicom plodnosti Kibelom. Prema jednoj legendi Pan (grčki bog pastira i stada) se zaljubio

u šumsku nimfu Pitys, koja se bježeći od njegove po-hotnosti pretvara u bor. U starom Rimu bio je simbol djevičanstva i čistoće, tako je i boginja Dijana bila okićena vijencem ispletenim od borovih grančica. U Meksiku i nekim zemljama srednje Amerike, oboža-vali su ih urođenici. Asteci su ih smatrali darom bo-gova, spaljivanje njihove mirisne smole bio je privi-

legij svećenika i kraljeva. Maye su ih smatrale živim bićima, sprječavali su sječu ili uništavanje borova na bilo koji način.

U Kini, simbol je prijateljstva u nevolji, ali i sretno drvo. U starih Slavena spominje se kao stablo u koje rado udara grom. Neki ga smatraju i sretnim i svetim drvom, odnosno besmrtnim, jer svi njegovi dijelovi mogu se koristiti kao talisman koji služi kao zaštita od uroka i zla svih vrsta.

Prema Keltskom horoskopu rođeni u ovom zna-ku (19.- 28. veljače i 24. rujna do 2. listopada), vole skladan život i ugodno društvo, vrlo su izdržljivi. Svoj život znaju uljepšati, znaju si ugoditi. Dobar su i po-vjerljiv partner koji se vrlo lako zaljubljuje, ali i gubi interes i brzo odustaje. U ljubavi je dosta nepostojan, često mijenja simpatije, sve dok ne pronađe idealnog partnera kojeg voli i kojem vjeruje. Kao osobe su po-uzdani, istinoljubivi i praktični.

Jedna od najzastupljenijih vrsta borova koje rastu u našoj zemlji crni je bor koji je autohtona vrsta dr-veća. Naraste i do 40 metara visine. Krošnja mu je po

Češer i iglice crnog bora


drveće naših šuma Bor simbol života i sreće

ISTINE, LEGENDE, VJEROVANJA

Jedna od najzastupljenijih vrsta borova koje rastu u našoj zemlji crni je bor, koji je autohtona vrsta drveća. Naraste i do 40 metara visine.

U natoč činjenici da nas vrijeme ne čeka, već uvijek gura dalje, Udruga veterana Domo-vinskog rata Hrvatskih šuma – podružnica Gospić, zadnjim činom nastoji otrgnuti za-

boravu neke ljude i događaje iz Domovinskog rata. Skromnom, ali dostojanstvenom komemoracijom, članovi udruge otkrili su spomen – ploču ispred upravne zgrade u Gospiću, trajno sjećanje na Vin-ka Krznarića i Nenada Rončevića, dvojicu djelatnika Hrvatskih šuma koji su prije 20 godina poginuli kao dragovoljci Domovinskog rata. U ime Udruge pred brojnim kolegama govorio je predsjednik gospićke podružnice Darko Pavelić. U svojem je govoru ista-knuo obvezu sjećanja i štovanja časnih žrtava palim za hrvatsku slobodu.

– Nekima su naše žrtve i Domovinski rat tek dio naše novije povijesti koji se neminovno nameće u školskim udžbenicima. Nama koji smo kao dragovolj-ci ustali u obranu jedine nam Hrvatske poginuli pri-jatelji i časna sloboda više su od pukog spominjanja.

To je obveza jer se ne govori uzalud kako žrtve imaju pravo na sjećanje, a mi živi nemamo prava na zabo-rav. Nenad Rončević poginuo je u Drenovom Klancu 1991. godine sa svega 25 godina. Vinko Krznarić pogi-nuo je u Žutoj Lokvi iste godine u dobi od 33 godine. Obojica su bili djelatnici Hrvatskih šuma, časni ljudi i dragovoljci, mladi ljudi iza kojih su ostale obitelji s tada malom djecom - kazao je Pavelić zahvalivši svi-ma koji se sjećaju i poštuju žrtve izgubljene u ovom i svim drugim bezumnim ratovima. Riječi molitve ovom je prigodom predvodio gospićki župnik mons. Mile Čančar. Druženje sudionika komemoracije s čla-novima obitelji poginulih dragovoljaca nastavljeno je u ležernoj atmosferi u kući UDVDRHŠ podružnice Gospić na Križićima iznad Rudinke. ■

U brojnim svjetskim mitologijama, kao jedna od najčešće spominjanih vrsta drveća spominje se bor, ali u kontekstu raznolike simbolike. Najpoznatiji je kao simbol Božića. Javlja se u Njemačkoj u 16. stoljeću kad su se borovi započeli kititi kao božićna drvca. To je u stvari bio stari germanski običaj, gdje se u noćima poslije Božića u kuće unosilo zelenilo koje je štitilo dom od zlih duhova, a okićeno i osvijetljeno stablo predstavljalo je i simbol života i sreće.

obliku jajolika. U starijih stabala koja rastu i na kame-nitom tlu široko je zaobljena, nalik kišobranu. Kora debla mu je tamnosiva i izbrazdana, debljine je i do desetak cm. Ima jednospolne cvjetove, muški su žuć-kaste boje, a ženski pojedinačni, cvjetaju u mjesecu svibnju. Češeri su simetrični, dugi 5 do 8 cm, žuto-smeđe boje, dozrijevaju u trećoj godini. Osim njega u Hrvatskoj rastu i alepski bor, pinija, primorski bor, bijeli (šumski ili obični bor).

Borovi su vrlo korisna i upotrebljiva vrsta drveća. Kako sadrže u kori i drvetu puno smole, od nje se proiz-vodi terpentin koji se koristi u industriji. Neke vrste borova, poput alepskog, koriste se za izradu sanduka i bačvi, telegrafskih stupova, u rudarstvu kao potpo-ranj u rudarskim oknima te u brodogradnji.

Bijeli i crni bor koriste se:– u građevinarstvu za izradu okvira za prozore, greda,

ograda, podova, gradnju mostova, – za izradu telegrafskih stupova, željezničkih prago-

va, u brodarstvu za jarbole,– u rudarstvu (kao potporanj rudarskim okvirima i

oknima),– u strojarstvu (za elise aviona, za dijelove dizalica,

poljoprivrednih strojeva, strojeva za obradu lana, čistilica za plin,

– u stolarstvu (za izradu pokućstva), glazbene instru-mente,

– poljoprivredi (kolje za vinograde),

U kućanstvima (kao ogrjevno drvo, drva za potpa-lu, držalice za metle i sl).

U ljekovite svrhe koriste se uglavnom mladi izdan-ci i iglice pripravljene u vidu raznih masti, kupki ili tonika. Njima se liječe bolesti dišnog sustava (katar dišnih putova, bronhitis, promuklost i sl.), kožna obo-ljenja, razne rane, reuma i sl.

Po boru su dobila ime i neka mjesta u našoj zemlji; (Borovita, Borovo, Borovići, Boričevac...), u Hercegovi-ni (Borač), Srbiji (Bor). U dalekoj prošlosti i otok Kor-čula dobio je ime po boru (Korkyra nigra).

I neka imena i prezimena u našoj zemlji svoje po-drijetlo zahvaljuju boru: Bor, Borka, Borko, Borjana, Vlastibor..., prezimena (Borković, Borić..)

Inače, bor se može uzgajati kao hortikulturna vr-sta, a neke vrste poput pinije i primorskog bora često se uzgajaju kao bonsai.

Gotovo cijela naša Jadranska obala od Istre pa sve do juga Dalmacije, te otoka, obiluje prekrasnim bo-rovim šumama. One su zaista pravo bogatstvo i ukras koji isto tako privlači brojne posjetitelje i turiste na naše more. ■


Crni bor

Pinija

intervju

Moje biljke sa mnom razgovaraju

MLADEN ŠIMAC ŠUMAR IZ BUBNJARACA

Juniperus horizontalis je polegli grm sa dugim grana-ma koje pužu po zemlji. Potječe iz Sjeverne Amerike, rasprostranjena je u Kanadi i na Aljasci te još lokalno u nekoliko država SAD-a: Montani, Wyomingu, Illi-

noisu i Maineu. Juniperus naraste od 10-30 centimetara u visinu, a grane mu polegnuto mogu narasti i nekoliko me-tara. Naš sugovornik Mladen Šimac iz Bubnjaraca, malog mjesta kraj Ozlja, uspio je od ovog niskog grma napraviti drvo visoko 180 centimetara. Na inicijativu njegova sred-njoškolskog profesora Mladena Skoke porazgovarali smo s ovim velikim ljubiteljem prirode.

Kako ste došli na ideju da uzgojite Juniperus?Ovim se grmom bavim već preko 18 godina i to sva-

kodnevno. Njegov izgled je fascinantan, poput nekakve eksplozije. Mislim da je to bilo ono što me u startu privu-klo, a sve ostalo došlo je samo po sebi. Juniperusova me je narav sve više privlačila i vremenom potaknula pravu ljubav.

Kako ste uspjeli postići ovu visinu?Sva njegova moć nalazi se u granama. Budući da se već

ovoliko godina njime bavim, znam točno koje su grane važne za njegov rast. Isto tako važno je napomenuti da Juniperus ne prašta, zato se sve grane moraju rezati na posebnim mjestima.

Koliko se često podrezuje i kakva je situacija zimi?

Mora se podrezivati obavezno svaka dva mjeseca, ali ja ga pratim svaki dan ne bi li uočio kakvu promjenu koja bi ga mogla ugroziti. Zimi je jako komplicirano jer ga stalno moram čistiti od snijega. Nekada se noću ustajem kako bih uklonio snijeg jer bi prevelika težina mogla polomiti njegove grane.

Ima li vaš Juniperus plodove?Moja Juniperus nema, ali neke druge vrste imaju male

ljubičaste plodove poput borovnica, no nisu jestivi.

Što biste poručili nekome tko bi možda kre-nuo vašim putem i pokušao odnjegovati ovaj grm, na što najviše treba obratiti pažnju?

Poručio bih jednu jako važnu stvar bez koje bolje da se ni ne kreće u ovu pustolovinu. Morate imati 200 posto ljubavi za njega jer bez ljubavi, pažnje, strpljenja i truda ne-ćete uspjeti. Morate na neki način biti opsjednuti, to vam mora biti sve. Jako bih volio da imam partnera u ovome poslu, da razgovaramo i izmjenjujemo iskustva, ali ne vje-rujem da će se takva osoba pojaviti. Morate mu se svakod-nevno posvetiti, tako da jedva čekam da dođem doma i vidim svoj vrt i svoje biljke.

Koliko sam mogla primijetiti vaš vrt je jedan od najljepših u Bubnjarcima. Jako puno truda ulažete u njega?

Moj vrt je poput jednog malog parka. Sa svojom supru-gom Mirom svakoga dana radim na njemu. Ona je zadu-žena za cvijeće, najviše ruže, a svakome tko ih vidi odmah je jasno koliki je trud uložen u njihov uzgoj. Supruga radi prilično stresan posao i ovo joj je jedna vrsta opuštanja. Oboje u tome jako uživamo. Jako smo puno truda u njega uložili i na to smo ponosni.

Koje još biljke uzgajate?Uzgajamo šimšir, bambus, magnoliju, japanski javor,

zlatni grab, platanu, dunju i 150 godina staru krušku s jako ukusnim plodovima, tzv. lipanjsku ljepoticu.

Imate li kakve nove planove za vaš vrt?U svakom su vrtu bitni detalji pa tako i u mojemu. Ovo-

godišnja suša praktično mi je uništila travu i to me jako ža-losti. Odlučio sam stoga podići travnjak za 20 centimetara i posaditi novu travu koja će biti otpornija na sušu. Isto tako na mjestu na kojem je bio potočić napravit ću vodopad. Iznad njega će biti bambus koji će stvarati pravu prirodnu bajkovitu idilu. ■

Piše ■ FotoMia Majnarić

Čovjek kojemu je ljubav prema obitelji i vrtu najvažnija na svijetu. Njegovo životno djelo je grm Juniperus horizontalis čiju je visinu podigao na 180 centimetara.


Piše ■ FotoMarija Glavaš

natjecanje

Naši sjekači uspješni u Slovenj Gradecu

HRVATSKA SJEKAČKA REPREZENTACIJA

Osmo državno prvenstvo šumskih radnika Slovenije, održano na slovenjgradečkome aerodromu, za cilj je imalo iznjedriti državne prvake, koji će 2012. godine Sloveniju predstavljati na svjetskome prvenstvu u Bjelorusiji.


P ozdravni govor održao je predsjednik orga-nizacijskog odbora Silvo Pritržnik, natjeca-nje je svečano otvorio Iztok Jarc iz Ministar-stva poljoprivrede, šumarstva i prehrane,

uslijedili su govori Jože Falkner iz Udruženja šumskih društava Slovenije, Matijaž Zanoškar i dr. Na prven-stvu u Slovenj Gradecu gostovala je Hrvatska sjekač-ka reprezentacija pa su domaćini rezultate podijelili u dvije grupe bodujući zasebno samo domaće, a zatim sve natjecatelje zajedno. Osim toga, pri bodovanju su se skupno zbrajali rezultati profesionalne klase i klase juniora po čemu se bodovanje razlikovalo od bodo-vanja po pravilniku međunarodne asocijacije IALC.

Naša sjekačka ekipa ponovno je pokazala što zna i umije. Naime, tim proslavljen na bjelovarskim borilištima u čijem je sastavu i Siniša Varga, koji je

osvojio najviše bodova na cijelome natjecanju, te se s ukupno 1608 bodova plasirao kao uvjerljivo prvi u ukupnome poretku, a Milan Čorković kao drugi s 1595 bodova. Isti broj bodova kao i Čorković osvo-jio je slovenski natjecatelj Robert Čuk, ali je zbog ka-znenih bodova osvojio treće mjesto. Visoko deveto mjesto osvojio je naš Davor Ivanković. Uspjeh naše reprezentacije je tim veći što su za natjecanje imali svega nekoliko dana za vježbanje. Svaki korak naših entuzijastičnih sjekača tijekom natjecanja budno su pratili njihov trener Mato Mijadžiković, tehnički vođa ekipe i izbornik reprezentacije Mirko Balala i vođa ekipe Sandrino Rac.

Samo natjecanje se sastojalo od pet natjeca-teljskih i jedne fakultativne discipline. Naša ekipa najbolja se pokazala u okretanju vodilice gdje je Var-ga bio drugi, Šolaja treći, a Ivanković četvrti. Natjeca-nje je bilo vrlo dinamično, publika je sa zanimanjem pratila događaje koje su domaćini popratili bogatim kulturno – umjetničkim programom.

S dodjelom nagrada započeo je Jakša Jošt, di-rektor Zavoda za šume Slovenije, a osim sjekačima, drveni pehar sa stiliziranim crtežom sjekača dodije-ljen je i izborniku Mirku Balali za vođenje najuspješ-nije strane ekipe.

Od Slovenaca su najbolji bili tim Gozd (šuma) Ljubljana, drugi su bili GG Brežice, a prema kriterijima gdje su se zbrajali samo rezultati domaćih ekipa treći su bili GG Novo Mesto.

Još je puno vremena do svjetskoga prvenstva i za vježbanje i za razrađivanje taktike, a dosadašnji visoki rezultati pokazatelj su da će naš tim polučiti uspjeh. Sigurno je da kao predstavnici države zaslu-žuju svaku podršku, ne samo od HŠ-a, nego i cijele domovine. ■

Hunderwasserova zelena rješenja

Piše ■ FotoMarija Glavaš

Hundertwasser, jedan od najpoznatijih austrijskih umjetnika, rođen je 15. prosinca 1928. godine u Beču kao Fridrich Stowasser.

Danas mnogi za njega tvrde da je jedan od pioni-ra moderne zelene gradnje. Njegove građevine mnoge podsjećaju na njegovoga katalonskog kolegu Gaudija jer obiluju bojama i nesvakidaš-

njim oblicima, no Hundertwasser je otišao korak dalje. On je osmislio kako uklopiti stabla i grmove u višekatnice i pri tom im osigurati sve potrebne uvjete boravka na balkoni-ma, terasama i po krovovima. Reći ćemo boravka jer je on svoja stabla volio nazivati stablima – stanarima.

Jedna od ideja s kojom je postizao da drveće prati vertikalno uzdizanje zgrade, lijepo se očituje u zdanju Waldspirale (šumska spirala) u njemačkome Darmstadtu, gdje je krov ujedno i šetnica koja se uspinje, zasađena bukovim, javorovim i lipovim stablima. Zdanje naime ima polukružan oblik i neprestano se uzdiže pa prvotno čini svega nekoliko katova, da bi na kraju završilo dvanaestero-katnicom. Osim toga, Waldspirale je obojena u žive, a opet nenapadne boje, što je čini iznimno zanimljivom i privlač-nom za oko.

zanimljivosti

Drugo rješenje prezentirao je u svome rodnome Beču. Hundertwasser – Krawina house je zgrada kod koje pravokutne, drvećem oplemenjene terase čine svojevrsne kaskade pa zgrada počinje kao dvokatnica, a završava kao mnogokatnica. Na njezin niži dio nastav-lja se zdanje koje čini da cijela zgrada ima oblik slova L i prati tijek ulica, a čiji je ravni krov isto tako pošumljen. Zanimljivo, ako se nađete pod samom zgradom i po-dignete pogled, imat ćete neobičan dojam da drveće gleda na vas odozgo. Ispred nje diže se i spušta pločnik od granitnih kockica, a predstavlja umjetnikovu viziju šumskoga tla.

Opčinjen šumom i njezinim zelenim stanovnici-ma, Hundertwasser je uspio u ostvarenju ideje da stabla sadi na balkonima, tako što im je pod obložio slojem zemlje. Uspio je ostvariti i ambicioznu viziju da stablo zasadi unutar same zgrade na način da je na jednom od katova u određenoj prostoriji dao pod prekriti zemlja-nom podlogom, a stablo zasadio uz četvrtasti otvor bez stakla zbog čega danas, kada su se krošnje razvile i dosegle prozor kata iznad, promarač s ulice vidi stablo koje raste kroz prozor i pita se kako je to moguće.

Osim u Austriji i Njemačkoj, njegove prepoznat-ljive zgrade živih boja, pune drveća, grmova, mozaika (čuven je po sitnim keramičkim pločicama), kupola nalik na glavice luka i neobičnih fontana, djelovao je u Švicarskoj, Japanu, SAD-u i na Novome Zelandu, gdje je prema svojoj želji pokopan pod stablom tulipanov-ca 2000. godine. U svojoj misiji je diljem svijeta zasadio preko 60 000 stabala. Čini se da su njegova nastojanja takvoga oplemenjavanja urbanih prostora najbolje shvatili Nijemci, jer danas se upravo oni mogu podičiti najvećim brojem zelenih krovova, kakovih je najviše u Berlinu i Stutgartu.

Takve zelene zgrade ne samo da donose spaso-nosni kisik u urbane sredine, nego i smanjuju efekat staklenika, ljeti potpomažu rashlađivanju, zimi zagrija-vanju, pročišćavaju kišnicu, također pomažu u očuva-nju malih sisavaca, ornitofaune i insekata i omogućuju stanovnicima gradova najizravniji doticaj s prirodom. ■

ARHITEKTURA I ŠUMA

Zgrada u Beču – Krawina House

1 Skice i ideje2 Spiralna zgrada –

Waldspirale u Darmstadtu


Jožine šarene tableGORANSKI ŠUMARSKI BREND

Zaboravili smo vremena pismoslikara kad su cime-ri ipak bili raznovrsniji i osobniji, a obuzimaju nas trendovi strogo propisanih korporacijski vizual-nih identiteta, vrijeme brendova. Ne treba to au-

tomatski nužno smatrati lošim, ali ovako je ipak ležernije i veselije. A i ovako rašireni Jožini radovi sami su već postali dio prepoznatljivosti Gorskog kotara, njegov brend.

Da, Jožini radovi! Nije namjera ovog članka teore-tizirati o bilo čemu, pa ni o Gorskom kotaru ili public re-lations problematici. Ideja je zapravo bila odgovoriti na pitanja mnogih prolaznika: otkud te karte i ti natpisi, tko to stvara? A ovaj časopis, vidjet ćete uskoro, dobro je mje-sto da se o tom samozatajnom stvaratelju ponešto napi-še. Nedavno događanje, kad je pred četrdesetak šumara iz raznih krajeva Hrvatske, na Štirovači nasred Velebita, postavljena i predstavljena još jedna Jožina tabla, više je nego dovoljan povod za to.

Piše ■ FotoBranko Meštrić

Proći kroz Gorski kotar, a ne primijetiti uz cestu dopadljive drvene table sa zanimljivim panoramskim prikazima kraja ili pak originalne natpise i putokaze očito istog stila, gotovo je nemoguće. Zapravo, u ova vremena kompjutora, printera i standardiziranih fontova ovakvi nesavršeni natpisi najprije iznenade, a tek kad ih se pomnije zagleda, shvati se da informacija i ne mora biti uvijek savršena, kruta izgleda, stroga i dosadna. Ovi razigrani, ponekad i duhoviti crteži, šarene ali ipak ne kičaste table, pravo su osvježenje u moru jednoobraznosti.

rješenja u drvu, često u interijeru, ali ipak ponajviše urbana rješenja na otvorenim prostorima. Ima on krasnih rješenja za dječja igrališta, elemenata parkovne opreme, muzejskih izvedbi, ali naravno da je najeksponiraniji po elementima kojima je eksponiranost upravo i svrha: natpisi, putokazi i karte pojedinih područja. I upravo u tome mu njegova pritajena likovnost itekako dobro dođe.

Joža računa da ima do sada tridesetak velikih pa-noramskih karata područja uglavnom goranskih općina, mjesta i turističkih lokaliteta, mada će ih se naći i po Istri i Primorju, a evo s našom kartom Štirovače sad i na Vele-bitu. Mnogo je veći broj putokaza i natpisnih tabli raznih turističkih, trgovačkih, lovačkih, gospodarskih lokacija po Gorskom kotaru, ali i mnogo šire, a nama je svakako najzanimljivije primijetiti zaista prepoznatljiva rješenja za gotovo sve goranske šumarije, sve turističke šumarske lo-kalitete pa i brojna lovišta ovog kraja. Te table su se zapra-vo nametnule kao brend šumarstva u ovom kraju i daleko su prepoznatljivije nego li neugledne sive službene table. Ako k tome dodamo i konstantu koju Joža ubacuje na većinu šumarskih tabli - lik Anderleova drvosječe (Vaclav Anderle, češki i goranski šumar i ilustrator) kojeg je itekako među šumarima raširio Dragutin Hirc u svojim djelima, do-bivamo osim estetske i znatnu simboličku vrijednost i pre-poznatljivost koju bi šumari trebali prepoznati i iskoristiti.

Josip Grgurić

Odradimo najprije Štirovaču. Dakle, između lipnja i srpnja ove godine nastojanjem Planinarskog društva Šumar, uz pomoć Hrvatskog šumarskog društva, a po-najviše zahvaljujući financijama pa i prostoru Hrvatskih šuma UŠP-a Senj, na lugarnici je u Štirovači postavljena velika orijentacijska karta na kojoj su predstavljene turi-stičke, planinarske, a naročito šumarske osobitosti ovog velebitskog bisera. Kartu su promovirali članovi četiriju ogranaka HŠD-a, od kojih su mnogi i po prvi put došli u ovaj kraj. Osmislili su je planinari - šumari, koji se pak na Štirovači osjećaju k’o doma, a izvelo ju je poduzeće Leing iz Delnica, odnosno majstor Josip Grgurić, već spomenuti Joža. Moglo se iste informacije pokazati i na standardnoj topografskoj karti otisnutoj u velikom formatu na turbo modernom japanskom printeru i na specijalnom otpor-nom američkom materijalu koji je vječan. No i svi koji su radili na ovoj ideji, a i svi koji su vidjeli rezultat, lako će se složiti da su i Štirovači a i šumi drvena tabla i zagušene, a opet vesele Jožine boje, ipak primjerenije.

Josip Grgurić (Delnice, 1949) jest iskonski Goranin, po struci nekim slučajem brodograđevni inženjer, koji je gotovo cijeli radni vijek proveo u brodogradilištima i mon-tažama, dakle sa metalom. Tek stjecaji pretvorbenih okol-nosti vratili su ga prije desetak godina u Gorski kotar drvu, kojeg zapravo kao pravi Goranin nikad nije ni napustio. Jožin zanimljiv i razigran crtež primijeti svatko i lako atri-buira, ali Joža se ni dan danas ne smatra ni umjetnikom ni crtačem. Njegova su preokupacija zapravo funkcionalna

Više informacija o Dragutinu Hircu, Vaclavu Anderleu, pa potom i o Joži i Štirovači potražite na web stranicama www.sumari.hr ■



Piše ■ FotoZoran Timarac

Naša jedina antilopa je divokoza, moglo bi se dodati i planinska, jer živi u krdima u predjelima visokih planina. Jedino odrasli divojarci veći dio godine žive usamljeno na točno određenoj površini u nižim predjelima i znaju se spustiti vrlo nisko u podnožje planina. Primjerice, u Bosni i Hercegovini, u kanjonu Drine, do same rijeke.

Plašljiva, nepovjerljiva, pokretljiva, hitra i spretna divljač izabrala je za stanište predjele u kojima ima dovoljno mira, a to su nepristupačni tereni na koje ju je čovjek potisnuo. Njeno stanište se

nalazi oko gornje granice šuma, no tamo gdje ima do-voljno mira, divokoze žive u pojasu šume tijekom cijele godine.

Građa tijela, snažni mišići i tetive, posebna građa papaka koji se obnavljaju uslijed trošenja, omogućavaju divokozi, uz njenu neustrašivost i spretnost, da se kreće po vrletnom terenu, često okovanom ledom ili pokrivenom snijegom. Fizičke pretpostavke su dopunjene sposobno-šću točnog određivanja udaljenosti. Divokoza može sko-čiti s jednog kamena na drugi do udaljenosti oko sedam metara, a ne čini joj nikakvu teškoću ni skok do nekoliko metara u dubinu.

Divokoza ima prema svom staništu i načinu kreta-nja prilagođena stopala, odnosno papke. Zato se papci divokoza znatno razlikuju od papaka ostalih naših divljih papkara. Razlike su u obliku, dužini, širini, prostoru između njih i drugom pa se i otisci papaka divokoze lako raspozna-ju po nekim od tih razlika.

Mogućnost pokretanja oba papka je izvrsna, što je važno za neravnu podlogu po kojoj se divokoze kreću. Rubovi papaka, koji se oslanjaju na podlogu, su odlično razvijeni i iz elastičnog su, kaučuku sličnog tkiva. Donji dio papaka nije ravan, nego je u sredini malo uleknut. Zato divokoza, koja stoji na ravnoj podlozi, dotiče samo pred-njim i stražnjim dijelom papaka. I visina papaka divokoze je veća nego u ostalih naših divljih papkara.

Papci divokoza su izduženi, po cijeloj dužini su po-djednako široki (malo širi pozadi i uži naprijed), prednji ru-bovi su tupi. Prednje noge imaju papke koji su duži, izvana uleknuti, a papci stražnjih nogu su izvana zaobljeni.

Vrhovi papaka prednjih nogu su oštriji, no oblik vrhova je oblikovan većim ili manjim trošenjem, kretanjem po ka-menitom terenu ili od iskapanja hrane iz sleđenog snijega. Među papcima uvijek postoji izraženi međuprostor, u kom

lovstvoTragovi divokoze

DIVOKOZA

se pojavljuje čuperak dlake. Zapapci su smješteni dosta vi-soko i često se gube u gustoj dlaci.

Otisci papaka, osobito prednjih nogu, imaju izdu-ženi, klinasti oblik, između njih je po cijeloj dužini dosta široki međuprostor koji se vidi i pri polaganom kretanju. Otisci papaka stražnjih nogu imaju sličan oblik, ali su malo ovalniji. Dužina otisaka se kreće od 3 do 6 cm, širina od 3 do 3,5 cm.

Pošto divokoza ponajprije troši srednji dio papaka, na mekoj podlozi jasno su otisnute petne blazine, male i okruglog oblika, te vrhovi i rubovi papaka. Na tvrdoj pod-lozi se otiskuju samo rubovi papaka, koji je pritišću.

Za otisak papaka divokoze značajan je međupro-stor između para papaka koji je toliko širok kao širina jed-ne polovine papka. Pri kretanju korakom i kasom divokoza širi papke više od ostalih naših divljih papkara, pri kretanju galopom i skokovima koliko iznosi dužina papka.

Kao i jeleni i divokoza pri kretanju ostavlja otiske manje ili više koso u odnosu na pravac kretanja. Pri tom je otisak stražnjih nogu pod većim kutom u odnosu na pravac kre-tanja nego otisak prednjih nogu.

Treba znati da je trag divokoze i međusobni položaj oti-saka prednjih i stražnjih nogu raznolik, jer ona mora koračati prema terenu; često stavljati noge tamo, gdje uopće može.

Pri kretanju laganim kasom korak divokoze je du-gačak od 60 do 100 cm, a zapapci, pošto su smješteni vrlo visoko na nogama, ne otiskuju se. Dakako, dužina koraka ovisi i o tome kreće li se divokoza uzbrdo ili nizbrdo, kada su koraci kraći. U kretanju korakom ili kasom najčešće do-lazi poklopni trag, no nekada i dokorak, prekorak i zakorak. Zakorak obično ostavljaju stari i debeli primjerci.

Širina koraka divokoza je dosta velika i kreće se od 10 do 18 cm. Zavisi o načinu kretanja: brže - manja širina, spo-rije - veća širina. Zatim, o starosti, krupnoći i debljini divljači i, naravno, o terenu po kom se kreće.

Pri kretanju galopom ili skokovima stražnje noge pada-ju ispred otisaka prednjih nogu. Papci se pri doskoku jako raskrečuju, a cijeli kraj noge se tako savije da se otisnu i

Prednja /lijeva/ i stražnja noga divokoze

Raspored otisaka u tragu kretanja divokoze korakom /lijevo/ i skokovima

Otisak prednjeg /a/ i stražnjeg papka /b/ divokoze

Piše: Mirna GregorićFoto: Arhiva

Morske kornjače jedini su gmazovi koji naseljavaju Sredozemno i Jadransko more, a ubrajaju se među najugroženije organizme svijeta. Postoji sedam vrsta morskih kornjača, a u Sredozemnom i Jadranskom moru uočene su tri vrste: sedmopruge usminjače (Dermochelys coriacea), glavate želve (Caretta caretta) i zelene želve (Chelonia mydas). Glavata želva je je najčešća i najraširenija vrsta morskih kornjača u Sredozemnom i Jadranskom moru, no svejedno je uvrštena na svjetsku listu ugroženih životinja.

fauna

Iako zaštićene, sve ih je manjeGlavata želva široko je rasprostranjena u priobal-

nim područjima tropskih i suptropskih mora Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana. Živi i u morima umjerenih područja te je jedina vrsta

koja se u njima i gnijezdi. Najveća gnijezdilišta glavate želve su u Mediteranu na grčkoj, turskoj i ciparskoj obali, a nešto manja na libijskoj, sirijskoj, izraelskoj, egipatskoj i tuniskoj obali.

Plitka priobalna područja sjevernog Jadrana jedno su od dva najvažnija staništa u Sredozemlju za razvoj gla-vatih želvi. Južni Jadran važno je pelagičko stanište za mla-de kornjače koje prvih nekoliko godina provode u dubljim vodama. Nakon toga premještaju se u plića staništa u sje-vernom Jadranu gdje nastavljaju razvoj i žive kao odrasle životinje.

Sam naziv ove morske jedinke ukazuje nam na to da ju karakterizira velika glava koja se sastoji od snažnih čeljusnih mišića. Jakim čeljustima lomi tvrde oklope svoga plijena. Inače je mesojed, hrani se raznim vrstama morskih životinja: spužvama, meduzama, ježincima, mekušcima, školjkašima, rakovima i ribama. Oklop - čvrsta koštana struktura koja prekriva skoro cijelo tijelo i sve unutarnje organe, glavna je karakteristika morskih kornjača. Kod odraslih glavatih želvi oklop je ovalnog oblika, s gornje je strane crvenkasto-smeđ, a s donje strane svijetložućkast. Sastoji se od velikih proširenih rebrenih kostiju koje su prekrivene rožnatim pločama. Duljina oklopa kod odraslih jedinki doseže i do 110 cm, a težinu postižu i do 115 kilo-grama.

Glavate želve žive do 60 godina, spolnu zrelost po-stižu sa 15 do 20 godina kada im je duljina oklopa od 70 do 90 cm. Pare se u moru, od kraja ožujka do početka lipnja, a jaja polažu tijekom ljeta. Za vrijeme razmnožavanja ženke plivaju prema pješčanim plažama gdje kopaju rupe u koje polažu jaja. Obično polažu preko 100 jaja, a broj u jednom leglu varira između 23 do 190. Glavata želva tijekom sezo-

GLAVATA ŽELVA


zapapci. Pošto su visoko smješteni otisnu se do 10 cm da-leko od stražnjih rubova otisaka papaka. Dakako, zapapci se potiskuju i kada se divokoza kreće po dubljem snijegu i kada bježi dolje po padini, a tada služe kao kočnice.

Otisak papaka divojarca teško je razlikovati od oti-saka papaka divokoze. Neki lovci tvrde da se otisci papaka jakog divojarca mogu razlikovati od otisaka papaka divo-koze po nešto više srcastom obliku otisaka papaka divo-jarca. Treba uzeti u obzir da na veličinu papaka i njihovih otisaka utiče i veličina divljači, a na veličinu i oblik i trošenje papaka.

Ljeti se papci divokoza, jer se manje kreće i na ma-nje je vrletnom terenu, manje troše, jači su i šiljatiji, a to se očituje i u otiscima. U vrijeme parenja, prska divokoza, divojarci su stalno u pokretu, papci se jako troše pa njihovi otisci mogu biti manji od otisaka papaka divokoza.

Divokoze ostavljaju i tragove klizanja po snijegu i tzv. pijane tragove. Prvi nastaju i na manje strmim mjestima, kada je na čvrstu ledenu pokoricu pao novi snijeg. U snije-gu ostaju brazde od sve četiri noge. To je vrlo opasno za divokozu i može pasti u provaliju.

Pijani tragovi nastaju uslijed snježnog sljepila koje može pogoditi i čovjeka kada se sunčeve zrake odbijaju od bijele površine snijega u nezaštićene oči. Raspored otisaka tada ne odgovara uobičajenom načinu kretanja divokoze, nego kao da je bila pijana ili slijepa.

Divokoze leže trupom na boku i tako ostavljaju tra-gove ležaja, čija veličina i raspored ovise o životu divokoza tijekom godine. Ljeti se u nižim položajima mogu naći le-žajevi usamljenih divojaraca koji su nešto veći od srnećih. Slabiji divojarci, divokoze i jarad žive u krdima i ljeti ostav-ljaju ležajeve različitih veličina na sjenovitim i vjetrovitim mjestima, a zimi na sunčanim mjestima. Pred parenje sta-riji divojarci se priključuju tim krdima.

Prije jarenja divokoze otjeraju od sebe svoju proš-logodišnju jarad koja se skupi u posebno krdo i ostavlja podjednako velike tragove ležaja. Poslije se u gustišu, na pitomijem terenu može naći po jedan veći ležaj i jedan ili dva puno manja od divokoze i njenog novog pomlatka. Kada divojarad malo ojača priključuje se sa svojim majka-ma mješovitim krdima u kojima nema starijih divojaraca. Tada ostaju tragovi ležaja različitih veličina, od malog di-vojarca do odrasle divokoze.

Divokoze se hrane travom, grančicama i korom dr-veća i grmlja, lišajevima i mahovinama. Kao i domaća koza, divokoza brsti drveće i grmlje do visine koju može dose-gnuti kada se propne na stražnje noge. Dakako da tu vi-sinu povećava debljina snijega koji može nositi divokozu.

Prehrana divokoze očituje se u njenom izmetu koji je sličan srnećem. Debljina brabonjaka divojareta kreće se od 0.8 do 1 cm, a odraslih primjeraka od 1,2 do 1,6 cm. Dok su svježi, vlažni su i sjajni, a osobito su sjajni u jesen, kada izgledaju kao da su lakirani. Zimi su suhi i bez sjaja. U pro-ljeće, kada se divokoze hrane zelenom hranom, brabonjci su slijepljeni zelenom žitkom masom i ispadaju u obliku grozdastih gruda.

Otisak stopala divokoze se razlikuje od otisaka sto-pala domaće ovce po tome što su petne blazine ovčjih stopala znatno veće od divokozjih i kod ovce se spajaju prstne i petne blazine. Među divokozjim blazinama je pra-zan prostor, dakako, ako su blazine u otisku papaka uopće vidljive. Vrhovi ovčjih papaka su tuplji od divkozjih.

Otisak stopala domaće koze je karakterističan po tome što su otisci papaka okruglasti na vrhovima i na-prijed uži nego pozadi. Vrhovi su često široko raskrečeni. Svaki papak ima izbočen vanjski i ulegnut unutrašnji rub. Zapapci ne ostavljaju otiske. Veličina koraka i otisaka ovisi o pasmini, a otisaka i o trošenju papaka. ■

ne može imati 3 do 4 gnijezda, no jaja polaže tek svake 3. ili 4. godine. Inkubacijski period varira i traje između 50 i 65 dana. Spol glavatih želvi ovisi o uvjetima okoliša u ko-jima su jaja odložena, točnije temperatura pijeska utječe na odnos spolova ovih jedinki. Pri višim temperaturama uglavnom se razvijaju ženke, a pri 29 0C razvija se jednaki broj mužjaka i ženki.

Veličina oklopa mladih kornjačica varira između 33,5 mm i 55 mm. Nakon što se izlegu iz jaja, orijentirajući se prema mjesečevu odrazu kornjačice žure prema moru, gdje se orijentiraju urođenim osjetilom za Zemljino ma-gnetsko polje.

Od ulaska u more, za glavate želve započinje raz-doblje izgubljenih godina, jer nije poznato kuda odlaze i kako žive sve do postizanja spolne zrelosti. Mužjaci u moru ostaju cijeli život, a ženke izlaze na obalu samo radi pola-ganja jaja. Od svih izleženih mladunaca samo ih 0,1% do-segne spolnu zrelost.

Jadransko more jedno je od dva najznačajnija po-dručja ishrane i zimovališta glavate želve u Sredozemlju. Već dulje vrijeme ove morske jedinke nalaze se na svjet-skoj listi ugroženih životinja. Jedini morski grabežljivci glavatih želvi su morski psi i kit ubojica, ali ipak najveća opasnost za ove jedinke je čovjek. Pretjerano sakupljanje jaja iz gnijezda, gubitak gnjezdišta zbog obalnog razvoja, hvatanje za hranu ili prodaja oklopa kao suvenira, samo su neki čimbenici ugroženosti ove vrste. Razvoj turizma ugrožava mjesta na kojima polažu jaja, a svjetlost i buka ih dezorjentiraju i predstavljaju problem kako za mlade tako i za odrasle morske kornjače.

Dolaskom zime i padom temperature mora, kornja-če smanjuju svoju aktivnost i prelaze u stanje hibernacije ukopane u pijesak i mulj. Nažalost, u stanju hibernacije kornjače često završavaju u ribarskim kočama i mreža-ma te zbog iznenadnog buđenja iz zimskog sna i niskih temperatura mora doživljavaju šok. Ribari takve kornja-če vraćaju u more, ali mnoge se ne uspiju vratiti na dno i nastaviti hibernaciju, već uznemireno plutaju po morskoj površini. Takve želve najčešće ugibaju zbog niskih tempe-ratura mora, jer su hladnokrvni organizmi i život im ovisi o temperaturi okoliša. Poznato je da se svake godine samo u kočama u istočnom Jadranu slučajno uhvati 2500 kor-njača, a oko 3600 ulovi se godišnje na zapadnom Jadranu.

Najveći problem ipak predstavlja otpad u Jadranu, čija je koncentracija među najvišima u Europi nakon sjeveroi-stočnog dijela Sredozemnog i Keltskog mora.

Mnoge morske životinje i sisavci, pa tako i morske kornjače, konzumiraju plastični otpad koji ozbiljno ugro-žava njihovo zdravlje. Plastika u probavnom sustavu kor-njače zauzima mjesto koje je predviđeno za probavu hra-ne te uzrokuje začepljenje crijeva i slabljenje organizma, a samo nekoliko grama plastičnih vrećica ili folija uzrokuje smrt. Budući da se kornjače hrane pelagičkim životinjama (meduze, plaštenjaci), a prozirne plastične vrećice izgle-dom podsjećaju na njih, vjerojatno ih zamijene za svoj pravi plijen i progutaju. Hraneći se ježincima, mekušcima, rakovima i drugim raznovrsnim životinjama sa morskog dna na kojem se nalazi plastični otpad, s obzirom da ne-

maju dobar vid kornjače često zamjene otpad za hranu.Centar za oporavak morskih kornjača osnovan je

2006. godine i prvi je takav centar u Hrvatskoj. Djeluje unutar “Aquariuma Pula” i udruge “Morski obrazovni cen-tar Pula”. Iako su strogo zaštićene, broj jedinki morskih kor-njača u stalnom je padu. Zbog toga, a i sve većeg čovjeko-vog utjecaja na more bilo je neophodno osnovati ovakav centar koji brine o životinjama do njihova ozdravljenja.

U ljetu 2009. g. kod NP Brijuni, točnije otoka Jerolima, susreli smo se glavatom želvom. Nesretna kornjača plutala je morem, u smjeru morskih struja. Izvukavši je na čamac, vidjeli smo da joj nema spasa, želva je već bila mrtva. Oba-vijestili smo Centar za oporavak morskih kornjača u Puli, ali nažalost bilo je kasno.

U razgovoru s djelatnicima Centra za oporavak mor-skih kornjača, saznali smo da je ova kornjača najvjerojatni-je stradala od udara propelera brzih glisera ili skutera dok je bila na površini vode i udisala zrak. Iako su tijekom ljeta kornjače najmanje ugrožene, jer je temperatura vode viso-ka, a ribolov smanjen, zbog povećanja pomorskog prome-ta postotak stradavanja izrazito je veći.

Poučeni ovim iskustvom, početkom idućeg ljeta, odlu-čili smo posjetiti Centar za oporavak morskih kornjača u sklopu „Aquariuma Pula“. Vidjeli smo samo jednu bolesnu kornjaču koja se oporavljala u njihovom bazenu. Kornjača je bolovala od upale pluća. Gutanjem krutog otpada, npr. plastičnih vrećica, udica i najlona parangala, u probavilu nastaju plinovi koji uzrokuju upalu. Upala pluća također nastaje zbog zaplitanja kornjača u mreže i udisanja mor-ske vode. U njezinom tijelu tada nastaju plinovi koji su lakši od vode pa joj ne dozvoljavaju zaron. U zimskim mjeseci-ma upalu uzrokuje pothlađivanje.

Dolaskom u Centar kornjaču pregledava veterinar i određuje daljnji postupak liječenja. Svakoj kornjači do-djeli se karton u koji se upisuju standardne mjere (duljina i širina oklopa, težina) i način liječenja. Fotografskim i vi-deo snimkama zapisuju se sve ozljede na tijelu. Kornjaču smještaju u bazen u kojem se postepeno prilagođava, a razina morske vode u bazenu ovisi o njezinom stanju. Ako je iscrpljena i ne može podizati glavu, tada ju samo vlaže u tzv. “tuš kabini”. Što je kornjača u boljem stanju, to je razina morske vode u bazenu viša. U zimskom razdoblju tem-peratura morske vode u bazenu podiže se 2-3°C na dan, a optimalna temperatura za liječenje kornjače (22-24°C) postiže se u roku od 2-3 dana. Kada je kornjača potpuno izliječena vrši se tzv. markiranje kornjača. Djelatnici Centra markice postavljaju na lijevu i desnu peraju, svaka mar-kica je plastična, zelene boje s jedinstvenim brojem npr. HR001. Tako svaka kornjača prije puštanja u more ima svoj identifikacijski broj. Cilj markiranja je doći do podataka o njihovom kretanju u Jadranu i u cijelom Sredozemlju, a time se i dobiva baza Centra o svim liječenim kornjačama. Svaka oporavljena kornjača dobiva i svoje mjesto na pa-nou Centra.

Morske kornjače ubrajaju se među najugroženije organizme svijeta te su zaštićene brojnim nacionalnim i međunarodnim propisima. Na temelju Zakona o zaštiti prirode (NN 30/94 i NN 7/06) i odredbama Pravilnika o za-štiti pojedinih vrsta gmazova (Reptilia) (NN 47/95), u Hr-vatskoj su zaštićene od 1995. godine. Strogo je zabranjen svaki namjerni izlov, uništavanje, uznemiravanje ili trgovi-na ovim vrstama. Za provođenje ovih zakona odgovorno je Ministarstvo unutarnjih poslova i Državni inspektorat Republike Hrvatske. Prema Pravilniku o visini naknade šte-te prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim ži-votinjskim vrstama (NN 84/96), novčana kazna za ubijanje jedinke vrste Caretta caretta iznosi 40.000,00 Kn. Iako su strogo zaštićene, njihove populacije su i dalje u opadanju kako u svijetu tako i kod nas. ■

SISTEMATIKA

Carstvo ‡ Animalia

Koljeno ‡ Chordata

Razred ‡ Reptilia

Red ‡ Testudines

Porodica ‡ Cheloniidae

Rod ‡ Caretta

Vrsta ‡ Caretta caretta



ribolovPiše ■ FotoSiniša Slavinić

Jesen i prvi mrazovi, tradicionalno su se kod ribolovaca uvriježili kao znak za početak sezone ribolova na štuku. Iako se štuka može loviti praktično cijele godine, jesen je ipak top sezona. Razloga za to je više, ali najosnovniji je da se štuka, kao i većina drugih riba, počinje intenzivnije hraniti pred posnu nadolazeću zimu.

Kasnije, kada više zahladi, a pogotovo zimi, štukina prirodna hrana se povlači u dubljiše gdje miruje. Štukama je tada teže doći do hrane pa će zato do izražaja više doći mamci koje na udicama zaba-

cuju ribiči.Štuku zovu i riječnim vukom. Nesumnjivo ide u red

najvećeg slatkovodnog grabežljivca nizinskih voda. Som može narasti duži i teži, ali za štuku se jedino pouzdano zna da je napala i nogu čovjeka, njušku krave… Glava joj je spljoštena poput pačjeg kljuna, a u ustima ima cijeli arse-nal oštrih zubi okrenutih unatrag tako da kad zgrabi plijen više ga ne ispušta.

Na njenom je jelovniku sve što se miče. Od riba, žaba, gujavica pa do miševa, čak i manjih ptica. U njenom trbuhu pronalazili su i zmije. Kanibal je pa će napasti i štu-ku svoje veličine.

U svijetu živi više vrsta štuka (muski, aligator štuka, tigar štuka). U europskim vodama samo jedna vrsta – ova naša. Nastanjuje rijeke nizinskog, mirnog toka, ali i mrenski dio, pa čak zna ući i u slamonidno područje. Ima je i u aku-mulacijama, raznim bajerima, ribnjacima, starim rukavci-ma rijeka. U Hrvatskoj, najveće štuke lovljene su u našim najvećim vodama, poput Drave, Dunava, Save, Kupe, Ko-rane… Među akumulacijama u top vode spada Vransko jezero. Koliko se zna, na sportski način kod nas najveću štuku ulovio je 1986. u Kupi Marijan Pelce. Radilo se o štuki teškoj 19,30 kg, dugačkoj 1,28 m. Godine 1977. u Korani je Marija Jurjević ulovila štuku tešku 18,70 kg. U svehrvat-skom natječaju za Veleulov – zlatnu udicu, mjesečnika za sportske ribolovce Ribiči & ribe rekord za sada drži štuka teška 17 kg, koju je u Vemeljskom dunavcu 2009. ulovio Tomislav Tominac. U svijetu na čelu liste je štuka ulovljena u Češkoj teška 27,20 kg, duga 137 cm. To su i maksimalne težine do kojih štuka naraste. Iako se u literaturi spominje da štuka može narasti i preko 30 kg, odnosno i do 50 kg težine, pouzdanih podataka o takvim ulovima nema.

Riba koja se lovi svim poznatim tehnikama

U prosjeku lovna veličina štuka, koje ribiči love, kreće se od 1 do 3 kg, a primjerci teži od 5 kg već se mogu smatrati velikima. Oni preko 8 kg, odnosno 10 kg su ka-pitalci.

Štuke se mogu loviti gotovo svim poznatim ri-bolovnim tehnikama. No, najčešće se love umjetnim mamcima (varalicama) s obale ili iz čamca spin tehnikom (blinkanjem). Idu i na prirodne mamce (žive ili mrtve ke-dere – ribice te komadiće riba) dubinskim tehnikama, s ili bez plovka. Ekstremnija varijanta ribolova štuke je ona umjetnom muhom, odnosno strimerima mušičarskom tehnikom.

Pribor za ribolov štuke je jači. Za blinkanje je potre-ban spin štap dužine 2,10 do 3,00 m težine bacanja 30-80 grama, rola bržeg prijenosa s kalemom namotanim naj-lonom promjera 0,25 do 0,35 mm ili upredenicom pro-mjera do 0,18 mm.

Za ribolov na žive mamce, odnosno za štukarice koriste se štapovi dužine 3 do 4 metra, akcije B ili C, teži-ne bacanja 50 do 100 grama. Na rolu ide jači i deblji naj-lon promjera 0,35 do 0,50 mm (pa ponekad i deblji). Za mamčenje kedera koriste se veće udice (ovisno o veličini kedera i očekivane lovine), jednokuke, dvokuke ili troku-ke veličine 3/0 do 5.

Mnogi ribolovci koriste u ribolovu na štuke i čelič-ne ili kevlarske odnosno karbonske predveze. U posljed-nje vrijeme sve češće i one od upredenice čija je svrha onemogućiti štuki da pregrize uzicu.

U svijetu je štuka među ribolovci na veoma cijenje-na pa postoje i «specijalistički» klubovi koji okupljaju ribo-lovce koji love samo štuku i putuju svijetom u potrazi za kapitalnim primjercima. I kod nas sve više ribolovaca uživa u ribolovu štuke. Love je, fotografiraju i odmah puštaju na-trag u vodu. Štuka je i dalje cijenjena kao delicija. Po neki-ma štukino bijelo meso jedno je od najboljih kada je riba u pitanju, a po drugima bez štuke nema dobrog fiša ■


zdravi životMože li vrijeme utjecati na zdravlje?

Šuma kao lijek za tijelo, dušu i duh

Ima ljudi koji, na osnovu toga kako se osjećaju, mogu prognozirati promjenu vremena. Kod nekih ta promjena vremena može izazvati tolike poteškoće da ih onesposobi čak i za odlazak na posao.

Šumu sam oduvijek osjećao kao svoj jedini istinski zavičaj pa se doista kod kuće osjećam jedino u nekoj šumi, bilo kojoj šumi, bilo gdje na svijetu. Stoga si uvijek nađem neko šumsko boravište gdje god se zateknem.

Tegobe osjećaju naročito oni s upalama zglobo-va (artritis), mišićnim bolovima, migrenama itd. Takvi i slični zdravstveni problemi predmet su istraživanja danas priznate znanosti biomete-

orologije. Cilj tih ispitivanja je doznati kako vrijeme utječe

na ljudski organizam. Čak 25 posto ljudi je osjetljivo na vremenske prilike, doživljavaju razne simptome ili pogoršanja postojećeg zdravstvenog stanja kada se vrijeme mijenja.

Migrena se obično povezuje s hladnim, suhim vremenom, premda gotovo svaka promjena vremena može predstavljati problem. Glavobolje povezane sa sinusnim problemima povezuju se s vlažnom hladno-ćom. Što se tiče upale zglobova (artritis), premda se neki kunu da postoji povezanost, nekoliko je znanstve-nih studija kroz zadnjih 20 godina pokazalo da nema međusobnog odnosa.

Neke nestručne prognoze (poput nekih horoskopa objavljivanih u medijima ili na raznim web stranicama) o tome kako će trenutno vrijeme utjecati na osjećanje ljudi (npr. bolove itd.), zabrinjavaju biometeorologe, jer neke osobe mogu okrivljavati vrijeme za svoje simp-tome i na tome stati, umjesto da posjete liječnika. Me-đutim, vremenske prognoze temeljene na rezultatima znanstvenih istraživanja, u mogućnosti su, u slučaju predviđanja lošeg vremena, upozoriti stanovništvo na moguću češću pojavu migrena, moždanog i srčanog udara i neke nesretne slučajeve (pod pretpostavkom da promjene vremena mogu uzrokovati nespretnosti).

Ispitivanja obavljena u američkom Centru za kli-matska predviđanja pokazala su, primjerice, da već kod prvih jačih zahlađenja zraka u listopadu, dolazi do izrazitog povećanja broja prijema u bolnice pacijenata koji dožive astmatične napadaje. Zagađenje zraka (pe-lud i druge čestice nošene zrakom) također mogu biti značajan uzročni faktor u proljeće i jesen, ali i u ostalim godišnjim dobima.

Slična ispitivanja su izvršena i u Engleskoj. Ta ze-mlja ima razrađen program za prognoziranje stanja nacionalnog zdravlja. Takav program koristi prošle po-datke o vezi vremenskih prilika i broja prijema ljudi u bolnice, kako bi se moglo predvidjeti koja se vrst paci-jenata može očekivati da će se pojaviti u bolnicama. Na primjer, pad temperature zraka prouzroči povećan broj slučajeva srčanog infarkta (nakon dva dana) i oboljenja dišnog sustava (nakon deset dana). Prema tome se rav-na i raspored rada osoblja u bolnicama. ■

Piše:dr. Ivo Belan

Piše: Domagoj OrlićFoto: Razni autori

BIOPROGNOZA MEDITATIVNA SNAGA ŠUME

Nedavno sam, na primjer, proveo tri dana u Grazu, u Austriji, a igrom slučaja prespavao sam u jednom malom jeftinom obiteljskom hotelu na samom kraju grada i prvo što sam

napravio prvog jutra bilo je da sam otišao istražiti obli-žnje šume. Imao sam čak toliko sreće da sam vidio i jed-nog divnog srndaća kako pije vodu iz šumskog potoka! To već dugo nisam doživio u svojem zavičaju, okolici Valpova, u čijim šumama sam odrastao i proveo svoju ranu mladost. Tijekom svojeg odrastanja posjetio sam, dakako, mnoge slavonske i neke druge šume, ali šuma Zvjerinjak u neposrednoj blizini Valpova, koja je zapra-vo prirodni produžetak čuvenog Valpovačkog parka, bilo je mjesto na kojem sam najradije boravio, koje sam osjećao kao istinski svoje mjesto na ovom često nego-stoljubivom, odveć ljudskom svijetu.

Dok sam još bio dijete, glavni razlog za česte od-laske u šumu bila je naravno igra. Šuma je bila i put do rijeke Vučice u kojoj smo se kupali, neki moji prijatelji i ja skoro svaki dan svako ljeto i tako sve do završetka srednje škole. U četrnaestoj godini naglo sam se uoz-biljio i u šumu počeo sve više odlaziti sam, radi mira i osame, što sam na koncu u šumi i našao, jedino što me u početku iznenadilo da u šumi nisam ni o čemu mogao na miru razmisliti, jer moja osjetila bila su zapljusnuta s toliko različitih osjeta da za razmišljanje jednostavno nije bilo vremena, moglo se samo mirisati, doticati, gle-dati, kušati, osluškivati... I danas se sjećam kako sam sa-tima znao nepomično stajati na jednom mjestu u srcu Zvjerinjaka, kao da sam se pretvorio u jedno od staba-la, a životinje su prolazile pored mene u neposrednoj blizini jedva me razlikujući od ostalih stabala. Bilo je to nešto bajkovito, gotovo nestvarno, bila je to čudesna svakodnevica mojeg ranog mladalaštva, da bi šuma malo kasnije postala i mjesto moje potrage za vizijama, poprište za moje samousavršavanje u nekim drevnim umijećima koja njegujem, moj povratak samome sebi,

Japansko mačevanje u Maksimiru, Hrvoje Grgić i Domagoj Orlić


opetovano vraćanje u vlastito srce i iskon svijeta koje me je obnavljalo i omogućavalo mi da ustrajem u svojoj ljudskosti. Dakle, izgubiti se u šumskim bespućima, ne-stati na šumskim stranputicama, biti duboko očaran lje-potom i zagonetnošću života u prirodi postalo je sama suština moje duhovnosti.

Meni osobno malo je što toliko lijepo i toliko moćno kao stabla, osobito velika i stara stabla pod čijim krošnja-ma svake godine dočekujem i ispraćam godišnja doba, divim se beskrajnoj raznolikosti života koji vrvi svuda oko mene u pojedinačnim životima bezbrojnih biljaka i životi-nja, dok motrim taj očaravajući svijet šćućuren u podnožju nekog stabla. Nad zapanjujućim bogatstvom tih životnih oblika kao da predsjedaju masivna debla koja se kao divo-vi izdižu nad tlom pružajući utočište i životinjama i ljudima pred vjetrometinom otvorenih prostora. Šuma je stoga sklonište od surovosti života vođenog bilo u ogoljenim pustinjama, bilo u pustoši ljudskih naseobina, a ta vrsta odmaka i ta promjena pogleda na samoga sebe i svijet u kojem živim oduvijek mi je bila potrebna pa sam oduvijek obožavao šumu.

Šuma je za mene sama priroda, a ljubav prema šumi ljubav je prema cijeloj prirodi, ljubav prema svakoj prirodnosti naspram „ljudske“ artifi cijelnosti koja me uglavnom zamara i iscrpljuje. Udisanje čistog šumskog zraka, susreti s divljim životinjama, promatranje bilja-ka, kušanje šumskih plodova i jednostavno bivanje u šumi ono je što mene nadahnjuje na ljudskost. A do-dirivanje mahovine, milovanje kore stabala, naslanjanje na debla, grljenje stabala te razgovor sa njima meni je oduvijek bilo nešto najprirodnije što sam uopće mogao činiti kao prirodno biće koje se u šumu uvijek iznova vraćalo svojim prirodnim korijenima. Ta međuzavisnost čovjeka i stabla, čovjeka i biljaka općenito, koja se mož-da najbolje vidi u respiracijskoj povezanosti nas i njih te hranidbenoj simbiozi, duboko se osjeća i u prirodnoj homeostazi koju osjećamo u sebi kada se osamimo u prirodi i doživimo svoje jedinstvo s Majkom Prirodom.

Neposredna izloženost djelovanju pet prirodnih elemenata (zemlje, vode, vatre, zraka i prostora) ono je što nas prirodno iscjeljuje kada se zaputimo u šumu. Još uvijek se živo sjećam svojih ljetnih logorovanja s ocem na jednoj šumovitoj adi (riječnom otoku) na Dravi u blizini Valpova, naših logorskih vatri, kupanja u rijeci u praskozorje i gledanja zvjezdanog neba prije odlaska na spavanje. Nije slučajno da ljudi koji odluče uvesti radikalnije promjene u svoj način života obično započinju češćim odlaženjem u prirodu i mijenjanjem dotadašnjih prehrambenih navika. Dakle, kada se zaže-limo duhovne promjene, pažljivije biramo čime ćemo i kako nahraniti vlastito tijelo i njegova osjetila. Osjetila hranimo pažljivo odabirući njihove predmete, odnosno osjete koje u nama ti predmeti pobuđuju, a šuma nam uvijek priredi pravu osjetilnu gozbu!

U šumi možemo šetati, trčati, relaksirati se i re-kreirati na bezbroj različitih načina, možemo logorovati i kampirati, sami ili udvoje ili u skupini, a možemo se baviti i nekim svojim aktivnostima u kojima posebno uživamo i koje nas osobito raduju. U mojem slučaju to je vježbanje tradicionalnog japanskog mačevanja (ke-njutsu) i vježbanje indijske yoge. Gotovo da i ne mogu zamisliti ništa ugodnije od prakticiranja yoge u sjeni ne-kog stabla, a često i druge ljude poučavam yogu u pri-rodi. Oni koji vole trčati, neka trče tako da cijelo vrijeme udišu i izdišu na nos, odnosno tako da ne prelaze preko svojih prirodnih granica izdržljivosti. Kada se umorimo od trčanja ili hodanja, možemo sjesti prekriženih nogu

u podnožje nekog stabla ili na njegovo vanjsko korije-nje pa nekoliko minuta duboko disati tako da tijekom udaha ruke kružnim pokretom podignemo iznad gla-ve, a tijekom izdaha ruke spustimo u krilo ili dlanove mekano sklopimo na srcu. Poslije se možemo nasloniti na stablo i zaboraviti na sve svoje svakodnevne brige i probleme, a ako osjetimo zahvalnost prema drvetu što nam je omogućilo tu povlasticu oterećenja od onoga što nas tišti, možemo i zagrliti to drvo pa mu se na kraju čak mentalno ili glasno zahvaliti što nam je sasvim ne-sebično pružilo takvu ljubav i prihvaćanje kakvo naža-lost rijetko nalazimo kod ljudi.

Nakon što se malo opustimo, možemo osluškivati tišinu, šuštanje vjetra u krošnjama i druge zvukove u prirodi, kao što su cvrkut ptica ili kliktaje škanjaca. To mirovanje, taj spokoj u tišini ili tihovanje duše u okri-lju prirode istinska je meditacija kojoj ne treba nikakva tehnika, poticaj ili usmjerenje. Ona se događa sama po sebi kada se osamimo sami ili udvoje, s osobom s kojom možemo šutjeti zajedno u sjeni nekog stabla nedugo nakon sutona, kada je tišina najdublja i najrječitija. Tada osjećamo svoju sraslost s prirodom pa udišemo ono što stablo izdiše, dok ono udiše što mi izdišemo i tako u vječnom kolopletu dana i noći, neba i zemlje, života i smrti. Naše osjećanje samih sebe tako tone u osjećanje svega živog, osobe što sjedi pored nas, a ta suosjećaj-nost spontano se pretapa u sveosjećajnu stopljenost sa Svemirom. To je ono jedino što uistinu jača tijelo, uravnotežuje dah, proširuje misao, produbljuje svijest i daruje blaženstvo.

Bliskost sa samim sobom kroz bliskost s prirodom stoga je zapravo istinska ili prirodna religioznost koju svako ljudsko biće prirodno ima kao dijete prirode. To je najvidljivije kod takozvanog primitivnog ili plemen-skog čovjeka te kod nekih seljaka koji još uvijek, unatoč uplitanjima tehnologije i mehanizacije, koliko-toliko žive u skladu s ritmovima prirode. Primitivan ili iskon-ski čovjek često spontano odlazi u šumu u potragu za vizijama (vision quest) kada se poželi vratiti na napušte-ni smjer ili otkriti novi putokaz u svojem životu. To nije samo traženje znakova u prirodi koji bi nam mogli po-moći da se snađemo u nekoj životnoj pomutnji, nego je odustajanje od potrebe za opsesivnom kontrolom nad vlastitim i tuđim životom, odnosno predavanje tog ži-vota u ruke Majci Prirodi. Kada to učinimo, zbiva se psi-hofi zička, moralna i duhovna preobrazba jer ponovno u sebi prepoznajemo poniznost i skromnost pred zago-netkom svekolike opstojnosti i beskrajnom ogromno-šću Svemira. Tada se prisjećamo da je biti čovjek i biti duhovan jedno te isto.

Gusta, mračna, neprohodna, nepregledna, tajan-stvena šuma simbol je te kozmičke zagonetke koja je-smo, svega što nam je nepoznato ili je još nepoznato, svega što još nije osviješteno, a što vreba iz nesvjesnog ili kao naš spas ili kao naša propast pa ući u šumu može značiti isto što i hrabro ukoračiti u samoga sebe. Svijest o tome da mi jesmo prirodna bića čija unutarnja priroda se nimalo ne razlikuje od izvanjske prirode, kakva je re-cimo šumski krajolik, može se uz malo napora zadobiti ako se zaputimo šumskim bespućima i tamo nađemo put u vlastito srce pa će očuvanje prirode i stalna briga za nju biti naš prirodni odgovor na ljepotu i dugovječ-nost stabala. A tko nije zasadio barem jedno stablo za života, taj kao da nikada nije ni živio, jer zbog svakoga od nas obori se puno stabala pa je naša budućnost pu-sta zemlja praznih ljudi, ako se ne zaputimo u šumu i ne shvatimo da bez šume nema ni nas. ■

Svitanje u šumi, Sesvetski Kraljevec, autor Vlado Vladić

Yoga u šumi, Biljana Čačić, Darda, autorica Biljana Čačić

Ruka na bršljanu, Gračani, autor Domagoj Orlić

Domagoj Orlić i stablo u Maksimiru, autor Tomislav Deverić

Piše ■ Fotomr. sc. Ninoslav Plešeinformatika

Ove godine obilježava se desetljeće od pokretanja Microsoft SharePointa - višenamjenske platforme za dijeljenje i pronalaženje informacija, u inačici 2010 potpuno integrirane sa zasigurno najpopularnijim uredskim paketom Offi ce.

Sustav za izradu novog intranetaSHAREPOINT 2010.

Do sada je objavljeno nekoliko generacija SharePoint alata, potpuni preokret nastao je sa inačicom 2007, a 2010 službeno je objavljen u svibnju prošle godine. U počet-

cima je SharePoint zamišljen kao serverski proizvod koji olakšava dijeljenje Offi ce dokumenata, dok je u verziji 2010. poboljšana integracija implementirana u sve Offi ce aplikacije, a krajnji korisnici joj pristupaju korištenjem samo web preglednika.

I upravo je većina sustava baziranih na Microsoft platformi koji se u ijednom svom segmentu dotiču kolaboracije, poslovnih procesa, projektnih timova, obrazaca i upravljanja dokumenta zasnovana na Sha-rePoint tehnologiji.

Dok Word poznajemo kao procesor teksta, Excel kao aplikaciju za tablične proračune, Firefox alat za pregled informacija na Internetu, Google za prona-laženje informacija, SharePoint objedinjuje sve te funkcije, a nudi još mnogo više. U današnje vrijeme povećava se broj poslova koje je nepotrebno obavljati ručno, pogotovo ako alternativa nudi niže troškove, povećanu sigurnost, učinkovitost i pouzdanost. Ako

je pritom softversko rješenje još i prihvatljive cijene i kratkog roka implementacije, ako se savršeno uklapa i dopunjuje s postojećom uredskom platformom i ako je korisnicima potrebno minimalno vrijeme navika-vanja na novi sustav, prednosti su očigledne: sve ide lakše i brže, štedi se na vremenu i ljudima, nema suviš-nih papira, komunikacija je poboljšana, nema praznog hoda.

Nekoliko je osnovnih namjena SharePointa: tim-ska suradnja, izgradnja intranetskih i internetskih por-tala, pretraživanje, upravljanje sadržajem i dokumenti-ma, poslovna inteligencija, interni „social networking“.

SharePoint možemo koristiti i kao proizvod i kao platformu. Tu je podrška za upravljanje sadržajem koja omogućava da se intranet ili internet lokaciju bazira na SharePointu, Forms Server za kreiranje poslovnih procesa, Enterprise Search kao cjelovito rješenje za pretraživanje unutar organizacije, Social Networking elementi za povezivanje članova tim te brojne druge mogućnosti.

Rješenja bazirana na SharePoint platformi, jed-nostavno se integriraju u intranetske portale i pove-zuju sa sustavima za elektronsku razmjenu i raznim poslovnim aplikacijama. Promjene su brže, lakše i jeftinije, lakše se identifi ciraju uska grla u postojećim procesima, smanjuje se mogućnost grešaka i gubitaka podataka. Sigurnost podataka je potpuna, jer se svaki zapis i dokument pohranjuju u bazu podataka za čiji je pristup potrebno imati odgovarajuća precizno utvrđe-


na i dodijeljena prava. Sve aplikacije imaju više razina sigurnosnih prava za različite grupe korisnika (obični korisnici, voditelji, administratori…).

Zahvaljujući odlikama zajedničke izrade sadržaja, nije potrebno boraviti u istoj prostoriji sa suradnicima da bi se dovršio projekt, a uštede na vremenu potreb-nom za uređivanje dokumenata, proračunskih tablica, prezentacija ili sadržaja s drugim ljudima su nemjer-ljive. Zahvaljujući značajki zajedničke izrade sadržaja, možete istodobno surađivati na različitim datotekama s različitih lokacija potpuno redefi nirajući dotadašnji uobičajen način rada. Radni prostori u sustavu Share-Point mogu sadržavati većinu standardnih vrsta po-pisa sustava SharePoint, npr. rasprave, najave, veze i prilagođene popise.

Usluge poslovnog povezivanja u sustavu SharePo-int omogućuju povezivanje s vanjskim izvorima po-dataka, uključujući pristup poslovnim aplikacijama s dozvolama za čitanje i pisanje. U kombinaciji s moguć-nošću izvanmrežnog rada u sustavu SharePoint Wor-kspace vanjske podatke možete pregledavati unutar tog programa, pretraživati ih, fi ltrirati i grupirati, pa čak i mijenjati.

Nakon sinkroniziranja sadržaja sustava SharePo-int s računalom datotekama je moguće brzo pristupati iz programa Windows Explorer što rad s datotekama u sustavu SharePoint čini puno jednostavnijim budući ih možemo pregledavati u lokalnim mapama i spremati izravno iz aplikacija u te iste mape. Da bismo u pro-

gramu SharePoint Workspace obavili svoje zadatke, ne moramo imati pristup sustavu, već možemo stvarati lokalne radne prostore i dokumente zajednički koristi-ti s drugim korisnicima.

U najnovijoj inačici Microsoft SharePoint 2010 omogućuje sveobuhvatnu informacijsku podršku u cilju zadovoljenja sve zahtjevnijih potreba poslovanja, ispunjavajući funkciju brzog pronalaženja i dijeljenja informacija koje svakim danom postaju sve brojnije.

SharePoint 2010 omogućuje organizacijama im-plementaciju društvenog portala sličnog javnim ser-visima poput Facebooka, ali primijenjeno poslovnoj uporabi, dakle s naglaskom na interna znanja i kom-petencije. Najvažnije promjene u segmentu građenja društvenih zajednica na SharePoint platformi doži-vjelo je moje web mjesto kao personalizirana lokacija radnika sa svim njegovim dokumentima i podatcima. Ona sada, osim standardnih informacija o samom kori-sniku, donosi i mogućnost unošenja informacija o tre-nutnom statusu zaposlenika. Na web mjestu prikazuju se i informacije o oznakama kojima je korisnik označio dokumente i stranice, kolege s kojima je korisnik pove-zan, grupe kojima pripada i njegovu poziciju u organi-zacijskoj strukturi.

Sharepoint 2010 platforma je na koju se u Hrvat-skim šumama migriraju podatci sa starog Intraneta, u cilju da novi Intranet postane istinski informacijsko-dokumentacijski repozitorij poduzeća. O tome više u idućem broju... ■

Brojne funkcionalnosti karakteriziraju posljednju inačicu Sharepointa

e ti -

00 u a, a

-

Primjer web portala napravljenog na Sharepoint platformi

zaštita prirode

Pod sloganom „Ukidanje potrošnje HCFC-a (klorofl uorougljikovodika) jedinstvena prilika“ širom svijeta po 24. put obilježio se Međunarodni dan zaštite ozonskog sloja.

Međunarodni dan zaštite ozonskog sloja

MONTREALSKI PROTOKOL

Piše: Vedrana BenšakFoto: Arhiva Odlukom Ujedinjenih naroda od 19. prosin-

ca 1994. godine, a s ciljem naglašavanja važnosti provedbe Montrealskog proto-kola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

16. rujan proglašen je Međunarodnim danom zaštite ozonskog sloja.

Montrealski protokol broji 196 zemalja članica, od čega su 146 zemlje koje imaju nisku potrošnju tvari koje oštećuju ozonski sloj, i obuhvaćene su člankom 5. Protokola te imaju dulji period za ukidanje potroš-

nje ovih tvari u odnosu na zemlje s povećanom po-trošnjom. Republika Hrvatska spada u ovu skupinu.

U Hrvatskoj je za provedbu protokola nadležno Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva koje provodi niz aktivnosti vezanih uz zaštitu ozonskog sloja: od izrade i provedbe propisa, provedbe projekata kojima se hrvatsko gospodarstvo prilagođava novim tehnologijama i tvarima koje ne štete ozonskom sloju, informiranje javnosti. Do da-nas je temeljem Nacionalnog programa za ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj odobreno petnaest projekata od kojih je 9 uspješno završeno.

Tim projektima je do sada ukinuta potrošnja klo-rofluorougljika (CFC), halona, ugljiktetraklorida i me-til bromida.

U tijeku je provedba projekta za ubrzano ukida-nje potrošnje klorofluorougljikovodika (HCFC-a), čije ukidanje je planirano do kraja 2015. godine, 24 godi-ne prije roka određenog Montrealskim protokolom.

Iako se oštećenje ozonskog sloja smatra global-nim problemom, rješenje je u podizanju svijesti nas samih kao pojedinaca.

Svi mi aktivno možemo sudjelovati u njegovom očuvanju tako da se redovito informiramo i mijenja-mo svoje životne navike. Moramo misliti i na buduće generacije koje tek dolaze i zapitati se što im ostav-ljamo u naslijeđe. ■

Ozonski sloj


kultura EKOLOŠKO – DIJALEKTALNA SLIKOVNICA LEPTIROV LET SLAVICE GRGURIĆ–PAJNIĆ

Zašto su nam važni leptiri?

Ekološka priča prezentirana kroz slikovnicu, autorice Slavice Grgurić - Pajnić, nastavlja se i dalje, kroz njen uradak Leptirov let, čiju smo prvu promociju doživjeli krajem ožujka ove godine.

Piše: Vesna PlešeFoto: Višnja Bolf

D ruga je to po redu ekološko -dijalektalna slikovnica koju je objavila autorica, zapo-slena u Upravi šuma podružnici Delnice. Prva slikovnica objavljena je pod nazivom

Podareta nam život (Darujete mi život), pisana je na narječju autoričinog rodnog brodmoravičkog kraja. U slikovnici se prisjeća običaja vezanih uz Božić u nje-nom rodnom domu, ali i priča o potrebi razvijanja svi-jesti kod najmlađih o potrebi sadnje i zaštite božićnih drvca.

Slikovnica Leptirov let pisana je na dijalektu govornog područja Kupske doline, ali i na hrvatskom književnom jeziku kako bi svima bila dostupna i ra-zumljiva. Priča je koja nas potiče na postupke i po-našanje u okolišu na način da sačuvamo i zaštitimo leptire kao indikatore nezagađenog i neuništenog prirodnog staništa. Radnja se događa u Dolini lep-tira (Kupskoj dolini), gdje živi oko 108 vrsta leptira. Mnogi od njih su ugroženi ili im prijeti opasnost od izumiranja. Stoga je uz mjere zaštite, vrlo važno djelo-vati i na svijest ljudi, o potrebama i razlozima njihove zaštite, očuvanje vrsta, ali i staništa.

Kako je nastajala slikovnica, govori autorica: „Mojim emocijama dominiraju dvije osjetljive teme; ekologija i stvarnost. Uz ekološku priču o leptirima namjera mi je bila ukazati na surovu stvarnost koja nas okružuje, praćena ljudskom neosjetljivošću, bilo socijalnom bilo emotivnom, što neminovno dovodi do posljedica. Zbog toga sam i kroz ovu priču nasto-jala upozoriti naše najmlađe da se ispravnim postu-panjima i brigom ne samo čovjeka prema čovjeku, već i brigom za prirodu, mogu postići rezultati koji će dugoročno uroditi plodom. Razviti kod ljudi i kod dje-ce potrebu da vole prirodu, da je štite te da je sačuva-ju za buduće generacije pa tako i leptire kojih sam se dotakla u ovom mom djelu“.

Na slici Slavica Grgurić - Pajnić, Nensi Ajder i Ninoslav PlešeSlavica Grgurić - Pajnić predstavlja slikovnicu “Leptirov let”

Ovo je prekrasna priča o malom leptiru koji je leteći u svojoj znatiželji doživio niz razočaranja u zagađenoj prirodi. Na kraju je bježeći pred tom su-rovom stvarnošću konačno zadovoljstvo i mir prona-šao na maloj cvjetnoj livadi gdje je osluškujući djecu i učiteljicu mnogo toga naučio o svojim prijateljima leptirima. Vrijednost slikovnice je ne samo u ekološ-kim porukama, kako sačuvati prirodu i život u njoj od uništenja, tako i upoznavanje s vrstama leptira koji žive u našem bližem okruženju. Autorica se potrudila i u slikovnici opisala nekoliko zaštićenih vrsta lepti-ra koji žive u Kupskoj dolini. To je uspjela surađujući sa stručnjacima koji se bave tom problematikom. U suradnji s Duškom Wolflom iz Rijeke koji preko tride-setak godina proučava leptira apolona, do Martine Šašić Kljajo, kustosice Prirodoslovnog muzeja u Za-

Naslovnica slikovnice „Leptirov let“Čestitke sa svih strana


Nensi Ajder - ilustrirala je slikovnicu

grebu, koja je pod pitanjem „Zašto su leptiri važni? svoja stručna iskustva prilagodila i opisala djeci u ovoj slikovnici te upozorila na njihovu ugroženost. Opisani su lastin rep, prugasto jedarce, apolon, veli-ka preljevalica, mala preljevalica, gorski crnac, veliki šumski okaš, nebeskomodri plavac...

Crtežima je slikovnicu ilustrirala, odnosno ukrasila, Nensi Ajder, učenica Osnovne škole Ivan Go-ran Kovačić, Delnice.

Do sada je slikovnica imala nekoliko prezenta-cija, a jedna od njih bila je početkom lipnja održana u Delnicama uz obilježavanje Međunarodne godine šuma. Treba naglasiti da su veliku pomoć u scenskom prikazu ugroženosti leptira pomogli učenici i nastav-nici Osnovne škole u Brodu na Kupi i time dali svoj doprinos u promociji ove zanimljive slikovnice te-mom vezane uz ekologiju.

I kako ističe sama autorica: „Sav trud i oko ove knjige neće biti uzaludan ako bar malo ekološki promijenimo svoje stavove i postupke, emocionalno pokušamo biti bolji, ako u svom okolišu i okruženju ugledamo poneke tužne oči kojima ćemo svojim postupkom vratiti osmijeh. Samo tako ćemo stvoriti bolju sredinu i svi zajedno zadovoljniji u njoj živjeti“.

No, priča tu ne staje, ide dalje. Slavica Grgurić-Pajnić priprema još jednu novu slikovnicu na temu ekologije i zaštite prirode, na temu zaštićenog bilja u Gorskom kotaru pod nazivom Ukrašena planinca. Radnja će se događati u Nacionalnom parku Risnjak. Bit će napisana na dijalektu govornog područja Cr-nog luga, a izaći će tijekom slijedeće godine. ■

Scenski nastup učenika Osnovne škole Brod na Kupi

dječji kutakPOZDRAVLJAM TE ŠUMO, PJESMOM I PRIČOM

Nova školska godina, novi projektNastavljamo suradnju s dječjim vrtićima „Sesvete“ iz Sesveta, „Josipdol“ iz Josipdola, „Ivana Brlić Mažuranić“ iz S. Broda, „Didi“ iz Krašića te s Mravcima, predškolskom skupinom pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabi-litaciju Krapinske Toplice, ali i nekim drugim vrtićima, s novim programom koji je opet osmislila naša suradnica, i sama odgojiteljica, Ljiljana Ivković.U ovoj školskoj godini pišemo o šumi putem pjesama! Projekt je nazvan “Pozdravljam te šumo, pjesmom i pri-čom, a cilj ove suradnje i dalje je i isti: djecu od najranijeg doba (na)učiti kako i zašto voljeti šumu i prirodu i kako ih čuvati. U svakom broju pišemo pjesmu na određenu temu. U ovom broju, tema „Pozdravljam te šumo“.

POZDRAV ŠUMI

MI VOLIMO GLAZBENU IGRU ,BUBNJEVE I ŠTAPIĆE.

MI VOLIMO VELIKE SPORTOVE,REKETE I LOPTE.

BOJIMO SE ŠUME ,JER TAMO GRANČICE

PUCKETAJU.

ŠUMO,IMA LI U TEBI PTIČICA?ŠUMO , IMA LI U TEBI POTOK

I ŠUMI LI VODA ŠŠŠŠ....?ŠUMO, IMA LI U TEBI VUK,

ČUDOVIŠTE I OPASNA GLJIVA?

MI ŠEĆEMO ŠUMOM PO DANU,ALI NE ZNAMO ŠTO SE DEŠAVA

PO NOĆI!!?

Mješovita odgojna skupina (djeca dobi od 3 do 5 godina)DV SESVETE

POZDRAVIZ JOSIPDOLA

SVAKI DIO PLANETEIMA MALI RAJ

U MOM DIJELU PLANETEMJESTO JOSIPDOL JE ZNAJ

OKO NJEGA SVUD JE ŠUMALIVADE I VODA

PLANINE, DIVLJE ŽIVOTINJEI PREKRASNA PRIRODA.

U ŠETNJU ŠUMOM KADA KRENEŠ

ČUT ĆEŠ ŠUŠKANJE LIŠĆAI UGLEDATI ZRAKU SUNCA

KAKO U TRAVI BLISTA

SUSRETU SA ŠUMOM TI SE VESELI,

OD SRCA JE POZDRAVI:DOBAR DAN ! – JOJ POŽELI.

Djeca starije odgojne skupine BubamareOdgajateljice: Darinka Salopek Nataša Juričić

PriredilaLjilja Ivković


Mi djeca vrtića „Kosjenka“ volimo prirodu i učimo ju čuvati. Zato smo postali EKO-VRTIĆ. Naša EKO – himna:

MI sMO VRTIĆ ZElENI

U „KOsJENcI“ sMJEšTENI.

NAš ZADATAK NIJE lAK,

čUVAT’ šUME, VODU, ZRAK.

čIsTU VODU, ZEMlJU, ZRAK

ZA ŽIVOT BAš TREBA sVAK.

čUVAT ĆEMO TRAVIcU,

čUVAT cVIJETU GlAVIcU,

I DRVETU GRANčIcU

ZA MAlENU PTIčIcU

EKO JA, EKO TI,

EKO ĆEMO BITI sVI!

govori puno o nama. Volimo cvijeće – ono nam mi-riši. Volimo travu – po njoj trčimo, skačemo, na njoj se odmaramo. Volimo drveće – ono nam ljeti čini hladovinu. Posebno se veselimo izletu u šumu.

Anjin tata je šumar. On se brine za zdravlje šuma. Za šume se još brinu lovci, lugari – šumski policajci. I mi mali želimo naučiti kako šumu sačuvati zato što volimo šumom šetati, osluškivati šuštanje lišća. Veselimo se cvrkutu ptica i skakutanju vjeverica.

Znamo da je šuma dom malim i velikim životinjama. Zato je trebamo čuvati kao vlastiti dom.

Kada smo mi na izletu u šumi prikupljamo papir i ostalo smeće. Trudimo se ne trgati grane i ne brati cvijeće.

Da spasimo barem jedno stablo mi sakupljamo stari papir. I odrasli bi trebali znati da svako stablo treba čuvati. Zato sada pišemo ove naše želje: Kada ste u šumi ne palite vatru, ne pušite cigarete, pokupi-te smeće, mirišite cvijeće, trgajte samo suhe grane, trčite, šetajte, čuvajte šume jer šume su pluća naše Zemlje.

Za odrasle imamo i poruku jednu, jako, jako, jako vrijednu i AKO ŽElIš KIsIK sVOJ POsADI DRVO sTARI MOJ!

OZDRAVLJAM TE ŠUMO…!

Edukacija predškolske i školske djece o očuvanju šuma od požara na Čikatu

Piše: Ljiljana Pečko, prof.Foto: Marko Bedeković

U odmaralištu Hrvatskih šuma na čikatu od 11. do 18. lipnja 2011. boravila je grupa od 15 djece iz DV “Travno” i nižih razreda Oš s dva voditelja.

Kao i svake godine uživali smo u blagodatima pred-ljetne topline, mediteranskim mirisima, čikatskoj šumi i ljubaznosti domaćina.

Naš smo boravak obogatili i raznim pedagoškim sadr-žajima. U Velom lošinju smo posjetili “Plavi svijet” i do-znali o životu morskih kornjača o čemu smo pogledali edukativni film, a gđa. Jelena nam je ispričala što udru-ga sve radi u očuvanju delfina lošinjskog akvatorija te neke zanimljivosti iz života riba. svakodnevno smo se

igrali i na francuskom jeziku i tako proširivali znanja i govorne vještine.

Posebno zanimljiva za djecu i voditelje bila je posjeta osmatračnici s koje se nadzire čikatska šuma. Upravi-telj šumarije, g. Darko Pavičić sa suprugom Marijankom nam je objasnio kako je nastala ta ogromna šuma, na koji se način ona razmnožava i širi, a naročitu pozornost posvetio je očuvanju šuma od požara. U živoj raspravi djeca su iznosila svoja iskustva i znanja te donošenjem važnih zaključaka utemeljila pravila ponašanja u šumi i njeno očuvanje. Time smo upotpunili naš vrtićki projekt iz protekle godine koji je sad dobio i ekološki epilog uz stručno voditeljstvo izravno u šumi na čikatu. ■

Naši sjekači uspješni u Slovenj Gradecu

Documents

Transcript of Naši sjekači uspješni u Slovenj Gradecu