Narodno pozorište Tuzla72. pozorišna sezona (2019/2020)

CRKVA BOSANSKA

Autor i reditelj: Zlatko Paković

Glumci - dramaturzi:Elvis Jahić

Siniša UdovičićEdis Žilić

Boris BaltaDalibor Brkić

Adnan OmerovićIrfan Kasumović

Alisa BrkićJasmina Ibrahimović

Kompozitor: Damir AvdićKostimograf: Vesna Teodosić

Inspicijent: Dragan KrstićKorepetitor: Zlatan Mujkić

Majstor svjetla: Zijad Sejdinović; Svjetlo: David Altarac; Majstor tona: Selim Ahmedić; Video projekcija: Denis Hadžić; Šminkersko-vlasuljarski radovi: Una Stjepić; Garderoba: Halema Sadiković i Mersiha Hodžić; Krojački radovi: Bahrija Memić; Rekvizita: Mevlija Kasumović; Majstor scene: Fahrudin Mustačević; Dekorateri: Almir Salihović, Huso Terzić, Senaid Subašić

PREMIJERA: 25. januar 2020. godine

Narodno pozorište Tuzla osnovano je kao državna institucija kulture 1949. godine. Pozorišna tradicija Bosne kao i ovog grada mnogo je starija i seže daleko u prošlost.

U Tuzli je osnovano “Prvo bosanskohercegovačko pozorište” 1898. godine.

DirektorMIRZA ĆATIBUŠIĆ

Rukovodilac službe tehnikeMENES MUŠIĆ

Marketing službaMIRALEM DJEDOVIĆ

O autoru

Zlatko Paković (1968), pozorišni reditelj i pisacDiplomirao je na Katedri za pozorišnu i radio režiju Fakulteta

dramskih umetnosti u Beogradu. Razvio je osobenu poetiku kritičkog, dijalektičkog pozorišta, naglašenog ludičkog izraza. Pozorište je za njega neraskidiva cjelina estetskog i društvenog čina.

Najpoznatije autorske predstave:Ubiti Zorana Đinđića (SKC Novi Sad, 2012)Ibzenov Neprijatelj naroda kao Brehtov poučni komad (CZKD/International

Ibsen Scholarship, Beograd/Skien, 2014)Enciklopedija živih – umetnička intervencija u srbijanskoj i kosovskoj

stvarnosti (CZKD/Qendra multimedia, Beograd/Priština, 2015),Filosofija palanke – Božićni oratorijum Radomiru Konstantinoviću (CZKD,

Beograd, 2016)Kapitalizam, geometrijskim redom izložen (Kosztolányi DezsőSzínház/

Pozorište Deže Kostolanji, Szabadka/Subotica, 2016)Othello, nezakonita liturgija (Teatro Verrdi, Zadar, 2017)Don Kihot ili šta su danas vetrenjače i odakle vetar duva (SKC, Novi Sad,

2017)Bojte se Allaha: smisao života i smrti Ćamila Sijarića (BNP Zenica/KC

Novi Pazar, 2017),Julije Cezar – res publica ili cosa nostra (Naroden teatar Bitola, 2018)Krleža ili što su nama zastave i što smo mi zastavama, da tako za njima

plačemo (Montažstroj, Zagreb, 2018)Vox Dei - građanska neposlušnost (UK Stari grad, Beograd, 2019)Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo – Uvod u predstavu (Helsinški odbor

za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2019)Papa Franjo se hrva sa svojim anđelom – koncertno čitanje (Teatro Verrdi,

Zadar, 2019)

Dobitnik je norveške International Ibsen Scholarship 2014. za pozorišnu režiju i austrijske stipendije MuseumsQuartier 2015. za književnost.

Objavio je zbirku pjesama “Dnevnik pevanja”, romane “Soba za jedan krevet” i “Zajednički pepeo“ (njemačko izdanje: “Die gemeinsame Asche”, Berlin, 2013), knjige eseja “Anatomija nacionalističkog morala” i “O autoritarnoj savesti”. Stalni je kolumnista beogradskog lista Danas.

Kritičari o autoru

Hans-Tis Leman, Berlin (Hans-Thies Lehmann): “Put kojim je krenuo reditelj i autor iz Srbije, Zlatko Paković, vodi u budućnost direktnog ‘postdramskog‘ načina na koji se može iskoristiti Brehtov model poučnog komada.“

Nataša Govedić, Novi list, Rijeka: “Političnost Pakovićevih predstava pravi je primjer teatra savjesti.”

Aleksandra Glovacki, Radio Beograd 2: “Zlatko Paković predstavlja dragocenu pojavu u pozorištu, jer njegova krajnje otvorena, direktna i ne može biti konkretnija kritika deformiteta savremenog nam sveta, suptilno biva preoblikovana u snažni umetnički izričaj; harmonično umećući fikciju u faktografiju, on hirurški interveniše unutar gledaočevog emotivnog sklopa, da ne kažem duše i srca, ujedno katarzično evocirajući uzvišenost ljudskog bića i upućujući na isceliteljsku moć empatije unutar zajednice.”

Mladen Bićanić, Oslobođenje, Sarajevo: “Paković kada režira, to je svojevrsna vivisekcija dramskog komada kojeg se poduhvatio sa ciljem da nam razobliči vrijeme i društvo u kojem živimo… Atrakcija i provokacija u samoj je srži političkog, ili kako zna reći, logičnog kazališta Zlatka Pakovića koje i ne govori drugome doli ‘ozlojeđenom čovjeku spremnom na pobunu, a ne gledaocu’.”

Miroslav Artić, Arteist.hr: “Pakovićeva predstava nadilazi granice kazališne predstave, prekoračujući ih s lakoćom, i to zaslugom otvorene dramaturgije u kojoj scenski govor postaje proglas, izravan poziv i komentar zbivanja. Tako uvlači gledatelja u središte zbivanja, i čini ga na kraju odgovornim akterom.”

Foto

: Iva

na J

enjić

Riječ autora

Ovo nije historijska predstava o uništenoj Crkvi bosanskoj, nego, u Narodnom pozorištu Tuzla, izgrađena, živa i još uvijek gonjena Crkva bosanska. Jer pozorište je eksperimentalni život, život kakav u stvarnosti može i, u dostojanstvu, treba da bude, iako je malo vjerovatan.

Pripadnici autohtone Crkve bosanske, u biti antiklerikalne (dakle, paradoksalne) – koja se protivila obožavanju predmeta, likova, ljudi, materijalnog bogatstva, religije i hijerarhije – nazivali su sebe dobrim Bošnjanima, dobrim ljudima. Pitanje o tome ko je dobar čovjek, polazište je i središte ove predstave. Iz tog pitanja izgradili smo dijalektičku teologiju, u duhu progonjene i, u određenom povijesnom trenutku, uništene Crkve bosanske, i uskrsnuli smo je među nama, jer je pozorište jedina institucija u kojoj je vaskrsnuće zaista moguće.

Dobar čovjek je onaj koji govori istinu uprkos posljedicama koje zbog toga trpi. Prema tome, jedina istinska religija među ljudima jeste istina, a apostoli i šehidi te religije jesu svi dobri ljudi koji se usuđuju da govore istinu i čine u skladu s njom, ma iz koje vjere i nacije da dolaze. Iz te slobodarske, istinoljubive prakse dobroga čovjeka, slijedi i definicija Boga: Bog je jedino biće apsolutno nepodložno dresuri. Dakle, Bog je apsolutno nemanipulativno, apsolutno bespredrasudno biće.

Kakva je sudbina dobrog čovjeka u savremenom društvu, koje je sebe raskrinkalo definišući se kao društvo postistine, to smo istražili u ovoj predstavi, otkrivši da je ta sudbina i danas u duhu antičke tragedije, i da, poslije dva i pol milenija, i dalje od čovjeka traži smjelost herojskoga čina, ako on hoće biti ličnost, koja se ne dâ manipulirati.

I na kraju, ali ne na posljednjem mjestu, ono što je bio ideal uništenoj Crkvi bosanskoj, ostaje idealom još neostvarene Republike Bosne. Njoj smo u ovoj predstavi udarili temelje.

Zlatko Paković

JU Narodno pozorište TuzlaUl. Pozorišna 4., 75000 Tuzla,

Bosna i HercegovinaTelefoni:

Centrala: 251-646 i 251 647Direktor: 251-327

Propaganda: 251-645www.nptz.ba

E-mail: nptz@nptz.bateatartz@yahoo.com;

narodnopozorištetuzla@hotmail.comIzdavač:

JU Narodno pozorište TuzlaZa izdavača: Mirza Ćatibušić

Urednici afiše:Adela Bajrić i Miralem Djedović

Ilustracija plakata i naslovnice afiše: Vesna TeodosićFotograf predstave: Dario MatićFotografije u afiši: Šejla Džindo

Štampa: “Mikroštampa” d.o.o. Tuzla

Medijsko praćenje:RTV TK - RTV 7 - TNT radio - Narodni radio

Radio Kameleon - Radio M - RTV SlonWeb portali:

tuzlarije.net - tuzlanski.ba - TIP.baboljatuzla.ba - volimtuzlu.ba - bhglas.ba - tuzlainfo.ba

bhtour.ba - tuzlalive.ba - extra.ba