Recenzija Muhamed Elezović: PERLA OD RIJEČI (zbirka pjesama)

„Dan je sapet/crnom ogrlicom/Riječi“

Patnja tuzemna, ovovremenska, kao da odjekuje damarima Muhamedovim. Baš kao kod imenjaka njegovog stoljećima/vijekovima unazad. Stolac, taj vjećno napaćeni grad, tužno vida rane netom dobijene. I autor sa njim kao da živi te rane, neprebolne. Zbirka pjesama PERLA OD RIJEČI samo naizgled, da, samo naizgled blagošću vlastitog naslova nagoviještava biserom optočene dragulje od pjesama. Ne, ovdje su riječi, riječi upozorenja, molbe i vapaja. Da se više ne ponovi. Da ne postane praksa činjenja zla umjesto izuzetka što nametnuše hajvani od ljudi sa željom da žrtvu natjeraju da kaže „...ovdje me kolji...“ baš kao što pjesnik veli. Kod Elezovića su dani bezdana, dani sapeti crnom ogrlicom riječi ali kao da tamo negdje, u zatišju, teži danu sreće i radosti...Iako i sam žrtva zla nanesenog Bosni (a i Hercegovini) on kao da Ahmićima, Srebrenicama i Stocima želi moliti za uobličavanje dobroga- na uništenje zla- dobrim, ljudskim izričajem. On upozorava, on traži, on moli...On ne mrzi...On samo žali...zar je moguće da ljudi mogu takvi biti- oholi i zli...Ipak, nada se da će jednoga dana postati bolji...ljudi. No, kako i sam veli: „I kažem sam sebi/A pri sebi/Oprosti mi bože/Ja ne mogu/Iz ove kože...“, Elezović, unutar svoje zamračene neizvjesnosti, se nada dobrome. Jakošću sopstvenog pjesničkog glasa on vapi za riječju kojom bi sebe spasao i kao da cijela zbirka predstavlja zaista pokušaj pronalaženja bijeline unutar mračnih, vlastitih, snovidjenja. Ono što me je zaista dojmljivo je značenje koje autor pretpostavlja unutar kratkih pjesničkih formi. Iako je to jedan od najtežih oblika pjesničkog izraza, zaista sam bio prijatno iznenadjen snagom iskaza:

Trn u oku

Mali trn Sićušan i zao

Kad se ispod kože Uvuče

Nećeš ga osjetiti Ali ako se

U oko uvuče Nosićeš

Uboj Do kraja Života.

Da, poruka je jasna i cjelovita. Valja ga čitati. Kroz trnje. Njegovo, ali i naše.

Istovremeno, kao da kroz Stolac nemir prolazi. On ljubi svoj Stolac. Iskrenom, nepatvorenom ljubavlju čovjeka bez grijeha. Koji moli i ljubi. Grad. I ne samo svoj- Stolac već i sve gradove patnjom osnažene. I nadasve, Mostar...i njegove...ljude. Ali, zna i sopstvenu strijelu poslati prema onima što i danas, na muci ovozemaljskih bosanskohercegovačkih pravednika, svoj život uobličavaju. Jer, kada kaže Ko hoće da sjedi/na njihovoj grani/Mora imati soli u glavi/I rezervni padobran...jer, tim osobama on jasno poručuje Pričaju nam bajke/A u stvari/ Prave nam hajke...Pjesnik je uvijek tu da upozori tako da ne mogu a da ne pomenem onu čuvenu rečenicu Mikija Manojlovića iz filma Otac na službenom putu kada on djetetu svom veli „Nema kina bez mraka, sine...“ . Da, nema istitnskog poetskog iskaza bez mračnog okruženja unutar bivstvovanja. Muhamed se traži. Bolno, ali traži. I kada pjeva o majci. Sopstvenoj, on kao da traži izlaz iz džehenemski paklenog nadhanuća što se životom zove: A ona je bila/Naš svemir/ I naš mir/Majka/Srca široka/I duše/Pune blagosti, ali i pjevajući unucima on kao da amanet ostavlja sa željom vapijućom ka sreći radosti što život nosi. Kao da im želi poručiti da punim plućima dišu i vole život i...sebe u njemu. I šta više kazati do završiti njegovim riječima, unutar PERLE OD RIJEČi čije tiskanje sa nestrpljenjem očekujem preporučujući ovu zbirku pjesama za štampu, jer kako i Turgenjev reče:"..Na svijetu nema ništa jače...i nemoćnije od riječi.....":

...Polomljene stvari ponovo se spojiše. Krhotine u duši dobiše fizionomiju, svoj oblik.

Kao na ekranu pojavi se njen lik. Najbolja plivačica u Kreševcu skače u vodu sa bijelog kamena.

Na površini vode ostade samo pjena. Sve što bijaše u meni poče ponovo da izranja iz tajnih predjela srca.

Sve slike bile su netaknute. Plamti požar na površini vode, blješti Zeleni vir, a Bregava me zapljuskuje obiljem vode.

Ne zbunivši se niti jednog trenutka tiho rekoh u sebi: «Vratiću se, vratiću se vodi svojoj,

smrti svojoj. Vratiću se ljubavi svojoj bogate duše...

Sabahudin Hadžialić

Književnik i freelance novinar

19.07.2006.g.