Mubina Moker

Hafizov Divan u svjetlu kućnih naučnih predavanja

UDK 28 : 37.018.1]

SažetakKućna naučna predavanja kao neinstitucionalni oblik obra-zovanja predstavljala su neizostavan segment u duhovno- -intelektualnom odgoju generacijā muslimana. Na tom tragu, uz Rumijevu Mesneviju i Hafizov Divan predstavljao je “oba-vezan” izvor upoznavanja s gnostičkim naukom. Kroz prizmu Hafizovog Divana rad daje jedan uopćeni prikaz kućnih nauč-nih predavanja te pojašnjava svrhu i značaj ovog oblika eduka-cije. Kućna naučna predavanja na kojima se tumačio Hafizov Divan motrena su kroz tri ravni: filološku, didaktičko-etičku i gnostičku. Također, predstavljen je lik hadži Mujage Merhemi-ća Hajrija kao jednog od predavača Hafizovog Divana. Izdvo-jeno je nekoliko zajedničkih osobina sadržanih u ličnostima predavača Hafizovog Divana koje ukazuju da su, u konačnici, kućna naučna predavanja imala za cilj pokazati vrhunski pri-mjer islamskoga edeba. Također, u kratkim crtama predstav-ljen je rukopis hadži Mujaginih predavanja Hafizovog Divana koja je zabilježio i sačuvao Hamdija Čemo.

Ključne riječi: kućna naučna predavanja, lingvistička, didak-tičko-etička, gnostička ravan, Hafizov Divan, hadži Mujaga Merhemić, Hamdija Čemo

Živ

a B

ašt

ina

, br.

10

., g

od

. 4.

Tema broja: Šejh IŠraq SuhrawardI 65Uspomene na velike ljude iz moga naroda meni su uvijek bile sveteUvijek ih čuvam kao najdragocjenije amanete

Safvet-beg Bašagić

Zajedno s islamom uz arapski jezik, kao jezik božanske Objave, u Bosnu i Hercegovinu posredstvom književnosti “diskretno” je ušao i perzijski je-zik koji će se svojom jezičko-stilskom osebujnošću, zahvaljujući kojoj je

mogao iskazati najprofinjenija stanja pjesnikove duše, “nametnuti” kao jezik di-daktičke, etičke i napose gnostičke književnosti na kojoj su – prije svega kroz Rumijevu Mesneviju, a potom “Pendi Attār”1, Hafizov Divan, Sadijeve Đuli-stan i Bustan te Džamijev Beharistan – sve do današnjeg dana odgajane gene-racije bosanskih duhovnih i intelektualnih velikana. Učenje perzijskoga jezika i upoznavanje s gnostičkom književnošću klasičnoga perioda odvijalo se kroz dva paralelna procesa: putem islamskih obrazovnih institucija2 i posredstvom kućnih naučnih predavanja koja su predstavljala neinstitucionalni specifični oblik obrazovanja i odgoja utemeljen na Poslanikovu, alejhisselam, sunnetu.3

Svrha održavanja kućnih naučnih predavanja Kada su Poslanika, alejhisselam, pitali s kim je najbolje družiti se, on je od-

govorio: “S onim s kojim, kada ga vidite, sjećate se Allaha, dželle šanuhu, s onim čije će riječi povećati vaša dobra djela, a njegova djela će vas podsjetiti (i opo-menuti) na Sudnji dan.”4

Na tragu ovih Poslanikovih riječi obrazovno-odgojni oblik druženja njegovan je i na kućnim naučnim predavanjima ili, jezikom tradicije kazano, sohbetima. Ovi su se sohbeti održavali u svim većim bosanskohercegovačkim gradovima: Sarajevu, Visokom, Mostaru, Travniku i Jajcu. Jednu od najranijih zabilješki o kućnim naučnim predavanjima ostavio je Mula Mustafa Bašeskija. Kod godi-ne 1779. bilježi kako se s nekoliko prijatelja jednom sedmično sastajao na tzv. sohbet-halvi u kući sarača5 Hasan-baše na Atmejdanu:

“Ove godine smo se sastajali na Sohbet-halvu u kući sarača Hasan-baše na Atmejdanu. Svi koji su prisustvovali ovom društvu davali su i jeli halvu, a to bijaše kod bakalskog dućana. Ovo društvo su sačinjavali: sarač hafiz mula efendija Saračbegović: sarački kalfabaša Ahmed; kućedomaćin Hasan i nje-gov ortak bakal Mustafa: sarač Bekir-baša Grabevija; imam Buzadži hadži- -Hasanove džamije mula Fazlija Šećo; hadži Ismail Čomara; hafis Mahmut, bibliotekar; mula Hasan Vilajetović (Vilayetogli); sarač Tabutčić (Tabutei-ogli); Osmanov ortak spomenuti Hasan; berber mula Omer i konačno, ovaj grešni siromah mula Mustafa, katib. Ovo društvo bi nakon obavljene večernje molitve zasjelo u kolo i jedno pola sata bi kao u tekiji učili tevhid, Kur’an, sa-lavate, a zatim jedno pola sata bi čitali iz knjige. To smo činili jednom sedmi-čno i to u(o)či četvrtka.”6

Zanimanja osoba koje su prisustvovale sohbet-halvi: sarač, bakal, imam, bibli-otekar, berber i katib ukazuju na razliku koja je postojala među njima u pogle-du njihovog obrazovnog nivoa i društvenog statusa. Ali ovo izvanjsko “šarenilo” govori o postojanju unutarnje niti-poveznice među njima; niti koja je odredila karakter i primarni cilj ovih druženja, a to je ljubav prema nauci i stjecanju ko-risnoga znanja koje čovjeku otvara put približavanja ka Bogu.

1 “Pendi Attār”, naziv koji se uo-bičajio među našim sufijskim krugovima, odnosi se na djelo Pendnama (Knjiga savjeta) koje se pripisuje šejhu Attaru Niša-buriju. U ovome radu ostavit ću po strani pitanje autentičnosti Pendname i njezina autora bu-dući da je “Pendi Attār” bilo veoma značajno djelo kako u izučavanju perzijskoga jezika tako i u oblikovanju etičkoga i gnostičkoga svjetonazora bo-sanskog intelektualnog miljea.

2 Takav primjer predstavljaju: Medresa Derviš-paše Bajezi-dagića u Mostaru, podignuta nakon 1602. godine, u kojoj se predavala Mesnevija Džela-luddina Rumija, te Dārul-hadīs, medresa koja je bila u rangu više škole i kojom se stjecalo aka-demsko obrazovanje, a koju je 1642. godine u Livnu osnovao Mustafa-beg, sin Ibrahimagin, i odredio da se u njoj uz ostale predmete proučava i Mesnevija.

3 Samir Beglerović, “Nastanak i razvoj institucije predavanja i fenomen kućnih naučnih sijela”, Bosanska Sumejja, br. 30/2008, str. 20.

4 ‘Abdul-Kādir ‘Īsā, Istine o te-savvufu, s arapskog preveo Ah-med Mešić, Tuzla, Odbor Islam-ske zajednice, 1998, str. 77.

5 Sedlar.6 Mula Mustafa Ševki Bašeskija,

Ljetopis, prijevod s turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezino-vić, Sarajevo, Publishing, 1997, str. 174.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

10

., g

od

. 4.

Tema broja: Šejh IŠraq SuhrawardI66S vremenom su ovi sastanci mijenjali naziv, te su sohbet-halve ustupile mje-

sto kućnim naučnim sijelima, dersovima, književnim klubovima.7 Predavanja nisu držana u jednoj kući, nego naizmjenično; domaćin bi obično bio neko od slušatelja koji su redovno prisustvovali predavanjima. No, važno je da je njihova suštinska obrazovno-odgojna komponenta ostajala nepromijenjena. Tradicija ovih predavanja zadržala se u Sarajevu sve do poslije Drugog svjetskog rata.8 Mislim da neću pogriješiti ako ustvrdim da su kućna naučna predavanja, barem kada je o predmetu ovoga rada riječ, našla svoje mjesto i u savremenom dobu, o čemu će više biti riječi nešto kasnije.

Poseban segment kućnih naučnih predavanja predstavljalo je čitanje, prevo-đenje i tumačenje najznačajnijih djela klasične perzijske književnosti. Slijed tu-mačenja tekao je ovim redom: “Pendi Attār”9, Sadijevi Đulistan i Bustan, Hafizov Divan i pokatkad Džamijev Beharistan. Za razliku od pobrojanih djelā, prevo-đenje i tumačenje Mesnevije Mevlana Dželaluddina Rumija, koje se smatralo najvažnijim gnostičkim djelom bez kojeg je staza sejri suluka bila nepotpuna, odvijalo se, uglavnom, u tekijama. Izuzetak u tom pogledu je period od 1917. do 1928. godine kada je mesnevihan hadži Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević kazivao Mesneviju u kući hadži Mujage Merhemića.

Mada je predmet ovoga rada Divan Hafiza Širazija, čije se prevođenje i tu-mačenje na kućnim naučnim predavanjima u novijoj povijesti vezuje uz ime hadži Mujage Merhemića, kodeks islamskoga edeba nalaže mi da poimence spomenem i alime koji su u svoje doba slovili kao dobri poznavatelji perzijsko-ga jezika i koji su kroz predavanja i prevođenje djelā klasične perzijske književ-nosti dali doprinos u promoviranju perzijskoga jezika ali, također, i utjecali na razvoj i oblikovanje gnostičke misli u Bosni i Hercegovini.

Muhamed Emin Isević (preminuo 1816), Mustafa ef. Učambarlić, hadži Mu-stafa Hilmi ef. Hadžiomerović-Omić (1817–1895), Muhamed Hazim ef. Korkut (1824–1920), Mujaga Mustafa Nedžati Hadžihalilović (preminuo 1916), hadži Mehmed Tevfik ef. Azapagić (1838–1918), hadži Mehmed Džemaluddin ef. Čauše-vić (1870–1938), Muhamed Asim ef. Korkut (1873–1939), Hadži Mustafa Muja-ga Merhemić-Hajri (1877–1959), hadži hafiz Husni ef. Numanagić (1853–1931), dr. Šaćir Sikirić (1893–1966), hadži šejh Fejzulah ef. Hadžibajrić (1913–1990), hadži šejh Ahmed ef. Mešić (1916–1994).10

Listu Mustafe R. Mehića upotpunit ću s još nekoliko imena: Muhamed Šakir ef. Muidović, sarajevski muftija (preminuo 1859)11; hadži hafiz Ahmed ef. Ribić, poznat kao Širazija (1845–1907)12; hafiz Mehmed Hulusi Mulahalilović (1878–1952)13 i hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić (1916–2011).

Kućna naučna predavanja, odnosno dersovi, na kojima su se tumačila djela perzijske klasične književnosti mogu se motriti kroz tri ravni: filološku, didak-tičko-etičku i gnostičku ravan. Filološka ravan, odnosno upoznavanje i ovladava-nje gramatikom perzijskog jezika, bila je nužna budući da su stihovi čitani na izvornom – perzijskom jeziku. Potrebno je naglasiti da učenje jezika nije bilo primarni cilj, već je perzijski jezik bio sredstvo i posredovatelj koji je omoguća-vao izravan “susret” s književnim djelima i njihovo temeljitije proučavanje kako bi ona odgojno djelovala na slušatelje. Dakle, uloga perzijskoga jezika bila je znatno važnija na didaktičko-etičkoj i gnostičkoj ravni kućnih predavanja ne-goli na filološkoj. Koja će se ravan ozbiljiti u ličnosti svakog pojedinačnog slu-šatelja ovisilo je o njegovoj intelektualno-duhovnoj prijemčivosti. Primjera radi,

7 Mahmud Traljić, “Prigodni sa-stanci kod nas vjersko-prosvjet-nog i kulturnog značaja”, Pre-porod, br. 34/72, str. 12.

8 Ibid.; Mahmud Traljić, “Dopri-nos mevlevizma islamskom ži-votu u Sarajevu do danas”, Šebi arus, 1986, str. 21.

9 Vidjeti: Mubina Moker, “Utjecaj Pendname u oblikovanju sufijske misli u BiH”, Znakovi vremena, br. 48–49/2011, str. 44-55.

10 Mustafa R. Mehić, “Islamska obrazovna predavanja u tradiciji Sarajeva i drugih mjesta”, Glasnik VIS-a u SFRJ, XLIV/1981, br. 5–6, str. 491–509; XLV/1982, br. 1, str. 53–62; XLV/1982, br. 2, str. 173–185.

11 Da je bio dobar poznavalac per-zijskog jezika svjedoči gazel što ga je u čast šejha Kaimije 1827. ispjevao na perzijskom jeziku prilikom hodočašća njegovu turbetu u Zvorniku; Vidjeti: Kadićev Zbornik, XX, 165.

12 Uz arapski poznavao je i perzijski jezik. O ljubavi koju je njegovao spram Hafiza Širazija i perzijske gnostičke poezije uopće dovolj-no govori njegov nadimak.

13 Preveo je Pendnamu s perzij-skog na bosanski jezik; vidjeti: Feriduddin Muhammed ‘Attar, Pend-Nama, prijevod s perzij-skog: Hafiz Mehmed Hulusi Mulahalilović, Sarajevo, El-Ka-lem, 1990.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

10

., g

od

. 4.

Tema broja: Šejh IŠraq SuhrawardI 67perzijski jezik je Džemaluddin ef. Čauševića “uveo” u ozračje tesavvufa. Zahva-ljujući poznavanju perzijskog jezika, čitao je i proučavao djela perzijskih klasi-ka, posebno Mesneviju, što je utjecalo na usvajanje gnostičkoga svjetonazora i stupanje u mevlevijski derviški red.14

Tezu o prožimajućem odnosu perzijskoga jezika i odgoja i etike potkrijepit ću slijedećom činjenicom. Naime, kada je riječ i o institucionalnom obrazovnom procesu, perzijski jezik je na prvom mjestu imao ulogu na odgojnoj i etičkoj ravni. To se uočava na primjerima Medrese Derviš-paše Bajezidagića u Mosta-ru, kao i Dārul-hadīsa u Livnu, u kojima se izučavao predmet “Mesnevija”. U novijoj povijesti, u nekim medresama u periodu prije dolaska Austro-ugarske izučavala se Pendnama kao zaseban školski predmet – “Pendi Attār”, koja je uz Sadijev Đulistan služila kao udžbenik iz islamske etike (axlāq).15 Također, kada je 1896. godine u Sarajevu valija Safvet-paša ustanovio školu za obrazovanje učitelja po novom sistemu, po uzoru na Carigrad, Dārul-muallimīn, kandida-ti bili su obavezni na prijemnom ispitu pokazati i određeni nivo znanja o dje-lu “Pendi Attār”, tj. uvjet za uspješno polaganje ispita bilo je da “su učili Pendi Attār ili da su praktikom toliko uspjeli, da ovu knjigu mogu čitati i razumjeti, a uz to trebalo je da budu ‘poštenog karaktera’ i ‘učtivo vaspitani’”16.

Kućna naučna predavanja odvijala su se prema ustaljenoj tradiciji. Ta se tra-dicija poštovala i prakticirala i kod Hafizovog Divana, te se predavanje odvi-jalo ovim slijedom:

1. Pročita se stih na perzijskom jeziku;2. Prevede se značenje stiha na filološkoj ravni;3. Daje se, uglavnom kratko i sažeto, tumačenje stiha na didaktičko-etičkoj,

odnosno gnostičkoj ravni, već prema tome kako bi predavač procijenio duhovnu razinu prisutnih slušateljā.

Važno je napomenuti da su predavanja bilježena u pisanom obliku.

Predavači Hafizovog DivanaVeoma je nezahvalno, štaviše doima se teškim, pratiti povijesni tok pre-

vođenja i tumačenja Hafizovog Divana u okviru kućnih predavanja. S jedne strane, informacije koje imamo na raspolaganju veoma su oskudne i šture, a s druge strane, nisu sačuvane gotovo nikakve pisane zabilješke o predavanji-ma, mada su, kao što je tradicija kazivanja nalagala, predavanja vjerovatno za-pisivana. Stoga ću se fokusirati na lik hadži Mujage Merhemića Hajrija. Za hadži Mujagu opredijelila sam se iz dva razloga: prvi je što je ostalo zabilje-ženo da je hadži Mujaga držao predavanja iz Hafizovog Divana neposred-no pred izbijanje i početkom Drugog svjetskog rata17; a drugi, važniji, jeste što je iza hadži Mujage, zahvaljujući Hamdiji Čemi, ostala sveska zabilješki s ovih predavanja.

Hadži Mujaga Merhemić-Hajri (1877–1959) slovio je kao “učen čovjek, svo-jevrstan mislilac, mu’min i pravednik, prevodilac sa arapskog i perzijskog jezika i nadasve dobar čovjek i trgovac, pravedan i iskren”18. Posebnost njegovoj ličnosti davala je odmjerenost u govoru, odnosno susprezanje jezika od suvišnog, nepo-trebnog i ružnog govora. U svemu je tražio i vidio samo lijepu stranu: u ljudima, pojavama, dešavanjima. Nikada nije izgovarao nedolične riječi.19

14 Mahmud Traljić, “Hadži Meh-med Džemaluddin efendija Čaušević kao vaiz i Mesnevi-han”, Šebi arus, Sarajevo, 1974, str. 17–18. Napominjem da je ova gnostička ravan u izučava-nju perzijskoga jezika ozbiljena u ličnosti svih mesnevihana kroz povijest, odnosno od kada se po-čela njegovati tradicija mesnevi-hanstva u Bosni i Hercegovini.

15 Poseban segment učenja perzij-skoga jezika kroz upoznavanje s djelima gnostičke književno-sti klasičnog perioda predstav-ljaju tzv. Hanikah-medrese, kao što je npr. Gazi Husrev-begov hanikah, u kojima se perzijski jezik učio u rangu fakultativ-nog predmeta. Ovo bi, svakako, trebalo biti predmetom zasebne znanstvene analize.

16 Hajrudin Ćurić, Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo, Veselin Masleša, 1983, str. 120, 159.

17 Podatke sam crpila iz predavanja koje je u povodu obilježavanja četrdesetnice od hadži Mujagi-ne smrti, 30. aprila 1959. god., održao hadži šejh Fejzulah ef. Hadžibajrić; vidjeti: Fejzulah Hadžibajrić, Hadži Mujaga Merhemić – život i rad, Saraje-vo, str. 24.

18 Ferhat Šeta, “Hadži Mujaga Merhemić – život i djelo”, Anali GHB, Knjiga XVII-XVIII/1996, str. 337.

19 Ibid., str. 344.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

10

., g

od

. 4.

Tema broja: Šejh IŠraq SuhrawardI68Na duhovno-intelektualno oblikovanje hadži Mujagino i njegovo izrastanje

u netipičnog autentičnog alima, čija je ličnost odisala ljubavlju prema stjecanju znanja, snažno je utjecao Mujaga Mustafa Nedžati Hadžihalilović. Pred njim je hadži Mujaga učio perzijski jezik. Osim gramatike, učitelj je svome učeniku tumačio i stihove postupno ga uvodeći u svijet perzijske klasične književnosti, što će biti od presudnog značaja za njegov tesavufski svjetonazor i tumačenje Pendname, Đulistana, Bustana, Hafizovog Divana te Mesnevije. Hadži Mujaga je i sam pisao poeziju i Hajri je bio njegov poetski pseudonim. Mada zvanično nije polagao hifz, bio je hafiz Kur’ana.20

Mujaga Mustafa Nedžati Hadžihalilović (preminuo 1916), učitelj hadži Muja-ge Merhemića, pripadao je intelektualnoj eliti Sarajeva. Osim što je izvanredno poznavao nasljedno šerijatsko pravo (ferāiz), slovio je i kao najbolji poznavalac perzijskog jezika u svome vremenu. Ljubav prema nauci bila je osobina koja je povezivala učitelja i njegova učenika, na što ukazuje učiteljeva titula muderris-age. Titula age, osim ustaljenog značenja, ovdje označava i jednu posebnost. Prema mišljenju Hamdije Kreševljakovića, zadržavanjem naziva aga željelo se ukazati da se učilo iz ljubavi prema stjecanju znanja, a ne zarad zadobivanja položaja na račun bavljenja naukom.21 U prilog ovom stajalištu govori i činjenica da je Mujaga Mustafa Nedžati Hadžihalilović bio zemljoposjednik i bavio se go-spodarstvom, dok se hadži Mujaga Merhemić bavio trgovinom. Uistinu, prava vrijednost ovih ličnosti dolazi do izražaja ako ih se motri mjerilima savremenog doba u kojem je nezamisliva ovakva vrsta bavljenja naukom, niti u trgovačkim niti u poljoprivrednim krugovima. Mujaga Mustafa Nedžati Hadžihalilović za uži krug slušatelja prevodio je i tumačio djela iz perzijske klasične književnosti.22 Ovaj podatak implicite može ukazivati i na Hafizov Divan.

Također, želim ukazati da je jedan od profesora hadži Mujage Merhemi-ća u vrijeme kada je pohađao Ruždiju bio već spomenuti hadži hafiz Ahmed ef. Ribić-Širazija. On je tada, pored profesorske, obavljao i dužnost direktora Ruždije. O njegovoj ljubavi za Hafiza svjedoči nadimak “Širazija”, koji su mu dali učenici, budući da je veoma često recitirao njegove stihove.23

Ovo bi bila kratka silsila alima koja vodi do hadži Mujage Merhemića, a u kojoj povezujuću nit predstavlja perzijski jezik. Kao što se da primijetiti, svi ovi alimi bili su vrsni poznavaoci nekoliko islamskih znanstvenih disciplina. Ovo je važno naglasiti stoga što za prevođenje i tumačenje Hafizove poezije nije bilo dovoljno samo znanje perzijskoga jezika, već je didaktičko-etička i gnostička ravan predavanja zahtijevala svestrano obrazovanog predavača.

U skorijem vremenu kućna naučna predavanja, na kojima se prevodio i tu-mačio Hafizov Divan, držao je hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić. To predstav-lja sasvim prirodan slijed stvari, budući da je njegov duhovni učitelj, prije svih, bio upravo hadži Mujaga Merhemić. Hadži Hafiz Hadžimulić izvanredno je vladao arapskim, perzijskim i turskim jezikom; poznavao je, također, francuski, njemački i engleski jezik i posjedovao je Hafizov Divan na svim ovim jezicima. Autorica ovog rada imala je iznimnu čast da je bila jednim od sudionika kućnih naučnih predavanja kod hadži Hafiza Hadžimulića. Ova predavanja Hafizo-vog Divana održavala su se u dva vremenska perioda: prvi put od decembra 1996. do juna 1997. godine kada su predavanjima, pored mene, prisustvovale Fatima Tahami iz Irana, ondašnja uposlenica Instituta “Ibn Sina” u Sarajevu i Sabina hanuma Tihić; drugi put od 2006. do početka 2008. godine kojima su

20 Hfz. dr. Fadil Fazlić, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, Sarajevo, Fakultet islamskih nauka, El-Kalem, 2006, str. 353.

21 Fejzulah Hadžibajrić, Hadži Mujaga Merhemić..., str. 4.

22 Mahmud Traljić, “Prigodni sa-stanci kod nas...”, str. 12.

23 Ismet Bušatlić, “Bihaćke muftije i njihov značaj u Cazinskoj kraji-ni”, Bošnjačka pismohrana, svezak 10, br. 32–33/2011, str. 170; Hfz. dr. Fadil Fazlić, Hafizi u Bosni i Hercegovini..., str. 229.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

10

., g

od

. 4.

Tema broja: Šejh IŠraq SuhrawardI 69prisustvovale Sabina hanuma Tihić i autorica ovoga rada. Predavanja su odr-žavana jednom sedmično, nedjeljom od 10 do 12 sati. Predavanje je držano prema ustaljenoj tradiciji o kojoj je kazano ranije u radu i korišten je Divan po kojem je radio hadži Mujaga Merhemić. Prevedena su i obrađena 402 gazela.

Predavač Hafizovog Divana – vrhunski primjer edebaKada se govori o predavačima Hafizovog Divana, važno je ukazati na sli-

jedeće: napravimo li paralelu između Mesnevihana i predavača Divana, nema nikakve razlike među njima na obrazovno-etičkoj ravni. Riječ je, prije svega, o duhovno upotpunjenim osobama i intelektualcima par excellence svoga vreme-na; vrsnim znalcima orijentalnih jezika: perzijskoga, arapskoga i turskoga; iz-vanrednim poznavaocima Kur’ana i hadiske znanosti koji su svoj svjetonazor oblikovali na ovim temeljnim islamskim izvorima i praktično ih primjenjivali u vlastitom životu dajući primjer drugima. Razlika je bila više formalne priro-de, budući da je tumačenje Mesnevije, premda ne izričito, podrazumijevalo pri-padnost mevlevijskom tarikatu, te da je Mesnevihan morao posjedovati idžazet-namu – pismeno ovlaštenje od svoga šejha ili mu je šejh davao izun – usmenu dozvolu da može tumačiti Mesneviju, dočim za tumačenje Hafizove poezije nije bilo neophodno nikakvo posebno ovlaštenje niti dopuštenje. Dešavalo se, kao u slučaju hadži Mujage Merhemića i hadži hafiza Halid ef. Hadžimulića, da je Mesnevihan bio i predavač Hafizovog Divana.

U nastavku ću istaknuti neke osobine zajedničke svim predavačima Ha-fizovog Divana, premda se one mogu odnositi na alima-predavača općenito:

a) Ljubav prema nauci i stjecanju znanja i to ne bilo kakvog, već znanja koje počiva na njegovanju etičkih svojstava i, u konačnici, vodi ka duhovnom samoupotpunjavanju. Takvo znanje moglo bi se nazvati “korisnim”, mo-treći ga u svjetlu Poslanikove, alejhisselam, dove u kojoj kaže: “Moj Bože, utječem ti se od znanja, od kog koristi nema!”24

b) Ljubav prema znanju kao ishodištu odgoja i duhovnosti iznjedrila je osobinu skromnosti gotovo nezamjetljivu među današnjim intelektual-no-znanstvenim krugovima, osobinu koju posjeduju samo rijetki duhovni odličnici.

c) Odmjerenost u govoru i promišljanje o svakoj izgovorenoj riječi.d) Služenje (hizmet) u smislu iskazivanja pune pažnje i poštovanja sagovor-

niku nastojeći da se učini kakvo dobro i bude na usluzi.Radi usporedbe želim podsjetiti čitatelja da su to upravo one osobine predava-

ča na koje je u svojoj vakuf-nami ukazao i Derviš-paša Bajezidagić zahtijevajući:“[...] da predavač bude sposoban da predaje Mesneviju koja je ispunjena obi-

ljem koristi, svjetlosti i nauke;da je predavač vrijedan i kompletan;da poznaje pravila lijepog ponašanja;da poznaje tesavvuf;da nije hvalisav i ohol [...] i ako bi došao neko ko je obrazovaniji, učeni-

ji, bolji govornik, više radin i koji bolje poznaje pravila lijepog ponašanja, a za-traži to mjesto, vlast i ljubitelji istine su dužni, poslije provjeravanja prednosti, uz prisustvo svjedoka-građana da oduzmu taj položaj od prvog postavljenog i dadnu drugom učenijem i boljem, kako bi korist bila potpunija i cjelovitija”25.

اهلّم إّن أعوذ بک من علم ال ینفع 2425 Vakuf-nama Derviš-paše Ba-

jazidagića, rukopis 182 GHB Sarajevo, str. 54, 55, 56; cit. pre-ma: Hivzija Hasandedić, “Kul-turno-istorijski spomenici u Mostaru”, POF X-XI, Sarajevo, 1961, str. 163.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

10

., g

od

. 4.

Tema broja: Šejh IŠraq SuhrawardI70Na temelju kazanoga, jasno je da su kućna naučna predavanja na kojima se

tumačio Hafizov Divan u svim segmentima, a ne samo u jednom užem smislu vezanom za edukaciju, predstavljala vrhunski kodeks islamskoga edeba.

Rukopis hadži Mujage MerhemićaIza hadži Mujage Merhemića ostala je sveska s predavanjima Hafizovog

Divana. Predavanja je zabilježio Hamdija Čemo, pravnik koji je naobrazbu ste-kao u Beču. Na osnovu rukopisa, pravilne upotrebe znakova interpunkcije, kao i rečeničnog sklopa, da se zaključiti da je Čemo bio obrazovana osoba.26

Hadži Mujaga Merhemić prevodio je prema Hafizovom Divanu koji je štampan u Turskoj 1290. god. po H. / 1869. godine.27 Datum prvog dersa, pre-ma rukopisu, je 23. I 1939. Hadži šejh Fejzulah ef. Hadžibajrić bilježi da je prvo predavanje, odnosno ders, održan 18. XII 1938.28, što se može uzeti kao relevantan podatak, budući da rukopis počinje od 5. stranice. Datum narednog predavanja je 6. II 1939., potom 13. II 1939. [...] što navodi na zaključak da su predavanja držana jednom sedmično ili u 15 dana. Datum posljednjeg preda-vanja na kojem su obrađeni gazeli 556 i 557 je 26. I 1941. Datum posljednjeg predavanja na kojem su prevođene rubaije je 24. II 1941. godine. Predavanja su održavana ponedjeljkom navečer.

Hadži Mujagina predavanja zabilježena su u svesci kartonskog poveza, na hrbatu pojačanom kožom, promjera 20 × 25,4 cm. Rukopis sadrži ukupno 212 stranica. Naznačena je paginacija. Stranice su numerirane u gornjem lijevom, odnosno desnom uglu. Nedostaju prve četiri stranice rukopisa. Od 5. do 196. str. obrađeno je 557 gazela. Gazeli su, također, numerirani. Potom nedostaju tri stranice koje su vjerovatno istrgnute. Od 199. do 203. str. obrađena su 23 mukata‘āta. Pri dnu 203. str. nalazi se naslov Tarihnāme. Tarihnāma sadrži 18 stihova koji su obrađeni na slijedeće dvije stranice, tj. do kraja 205. str. Od 206. do 212. str. obrađena je 71 rubaija. Pri dnu 212. stranice pod znacima navoda napisano je “Mesnevijat”, što navodi na zaključak da se namjeravao protumačiti Divan u cjelini, ali su iz nekog razloga predavanja prekinuta.29

Na predavanjima bi se obično obradio jedan duži ili dva kraća gazela. Prijevod gazela dat je kao jedna cjelina koja je sadržavala iz-među 10 do 15 rečenica. Komen-tar nije odvojen već je “umetnut” u prijevod, tako što su u zagradi davana pojašnjenja značenja po-jedinih riječi koje su zadržavane u autentičnom obliku ili je dodatno pojašnjavan smisao stihova. Hadži Mujaga je, sudeći prema zabilješka-ma Hamdije Čeme, nastojao gazel prevesti korektno i tačno, dosljedno slijedeći izvorni perzijski tekst, pri tome ne pridajući posebnu pažnju poetskoj formi gazela. Akcentiranje

26 O Hamdiji Čemi (1912–1971) nisam imala na raspolaganju re-levantne znanstvene izvore te sam primorana dati par naznaka koje je o njemu iznio Alija Na-metak u Sarajevskom nekrologiju. Na temelju Nametkova pisanja Čemo je bio stamenog karaktera, iskreno odan islamu. Pripadao je nekom derviškom redu, ne na-vodi se kojemu. I što je veoma važno u kontekstu ovog rada, tokom 1944.–45. redovno je prisustvovao dersovima Mesne-vije koja je držao hadži Mujaga Merhemić i bilježio prijevod.

طبع شداین دیوان بلغتعنوان در مطبۀ 27احلاج عزت و یلع بک یف 1290 سنه

28 Fejzulah Hadžibajrić, Hadži Mujaga Merhemić..., str. 24.

29 Krajem marta iste godine hadži Mujaga je započeo držati pre-davanja Sadijevog Bustana. U tome ga nisu omela ni ratna zbivanja. Kada mu je prilikom njemačkog napada na Saraje-vo uništena kuća, predavanja je nastavio držati u kući hadži šejh Fejzulah ef. Hadžibajrića. Tumačenje Bustana završeno je juna 1942. godine; vidjeti: Fej-zulah Hadžibajrić, Hadži Muja-ga Merhemić..., str. 22-24.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

10

., g

od

. 4.

Tema broja: Šejh IŠraq SuhrawardI 71na striktnosti i preciznosti u prevođenju s perzijskog originala bilo je nužno, budući da karakteristi-čni Hafizovi termini nisu prevođeni već su zadr-žavani u izvornom obli-ku, kao naprimjer: rind30, mejhana31, pir, piri mu-gan32, zahid33, muganov harabat34. Rukopis obilu-je zanimljivim, značenjski jezgrovitim sintagmama, kao: “fukara-ašik”35, “ašički muštulukčija”, “beharska ljepota”, kao i veoma ne-običnim opisima stanja u kojima se glagolski oblici iz perzijskog jezika “pri-lagođavaju” leksici bosan-skoga jezika: “Ja sam harab zbog harabluka moje dra-ge”, ili “ljubav je moje srce oharabila”36. Također, rukopis sadrži veliki broj arhaizama, kao: dert – duševna bol, jad; čalgija – svirka; đunah – grijeh; ezijet – uznemiravanje, toba – pokajanje.

Predavanjima Hafizovog Divana prisustvovali su: hadži šejh Fejzulah ef. Hadžibajrić, Numan ef. Bajraktarević zvani Nunija37, te kao povremeni posjetitelj hadži Mehmed ef. Handžić, Mehmed ef. Mujezinović i još neki građani Sarajeva.38

U nastavku ću dati hadži Mujagin prijevod gazela br. 33739 iz kojeg se vidi da je hadži Mujaga, premda trgovac, uistinu bio vrstan poznavalac perzijskoga jezika. Radi usporedbe, uz hadži Mujagin prijevod navela sam i prijevod rahme-tli prof. Bećira Džake, u prepjevu Asmira Kujovića40.

شب نشین کوی رسبازان و رندانم چو شمع رد وافی عشق تو مشهور خوبانم چو شمع Da izdržim ljubav prema tebi, kod ljepotica sam poznat kao svijeća (takvi sam ja u vefaluku41 prema tebi). Oni koji u noći sjede (oni veliki ljubavnici), ja sam među njima kao svijeća.

Po vjernosti za ljubav Tvoju dobri me se sjeća, i sa smrtno zaljubljenim i bohemima sam kao svijeća.

بس هک رد بیماری هجر تو رگیانم چو شمع روز و شب خوابم نمی اید هب چشم غم رپست I dan i noć san ne može da mi dođe na moje oči koje su se već zaljubile u brigu (one samo brigu voze). Dosta sam i toliko sam plakao zbog moga hastaluka42, isto kao svijeća (cakće i topi se).

Noću, danju sanka nemam na očima uvijek tužnim otkad plačem kao svijeća što me rastankom pogodi nesreća.

30 Savršeni arif.31 Krčma – mjesto na kojem se is-

pija piće spoznaje, ljubavi i pri-bližavanja Voljenom.

32 Šejh, duhovni učitelj.33 Osoba koja se vanjštinom odaje

kao asketa, isposnik.34 Mjesto okupljanja arifa.35 Zanimljivo je kako je u svega

dvije riječi iskazana povezanost između ljubavi (ašq) i duhovne postaje siromaštva (faqr).

36 Xarāb kardan (خراب کردن): razo-riti, srušiti, razvaliti; opustošiti.

37 Numan ef. Bajraktarević, za-jedno s hadži Mujagom i hadži Sejdagom Muidovićem, poha-đao je časove perzijskog jezika kod Mustafe Nedžati Hadži-halilovića i on je inicirao hadži Mujagu na prevođenje i tuma-čenje Hafizovog Divana.

38 Fejzulah Hadžibajrić, Hadži Mujaga Merhemić..., str. 12.

39 Kao što sam navela, a i uočljivo je iz rukopisa, prijevod je dat kao cjelina bez naznačavanja poje-dinih stihova. Budući da sam navela stihove na perzijskom je-ziku, radi jednostavnije i jasnije usporedbe s izvornim tekstom zasebno sam naznačila svaki stih hadži Mujaginog prijevoda.

40 Hafiz Širazi, Divan, s perzijskog preveo: Bećir Džaka, Sarajevo, Naučnoistraživački institut “Ibn Sina”, 2009, str. 304; u prijevodu prof. Džake gazel br. 292.

41 Vafā (وفا): odanost, vjernost, predanost.

42 Xastegī (خستیگ): umor, zamore-nost; iznemoglost. U izvorniku na perzijskom jeziku stoji riječ bīmārī (بیماری): bolest kojoj je u našem jeziku sinonimna riječ hastaluk.

Ders održan 8. VII 1940. god.; gazel br. 337, 123. str. rukopisa

Živ

a B

ašt

ina

, br.

10

., g

od

. 4.

Tema broja: Šejh IŠraq SuhrawardI72

همچنان رد آتش مهر تو سوزانم چو شمع رشتۀ صبرم هب مقراض غمت ببریده شد Konac moga sabura i makaze, te su makaze osjekle konac moga sabura. Eto zbog tebe sam i zbog tvoje ljubavi veseo kao svijeća (ona gori smijući se).

Nit strpljenja presjek’o sam nožićem tuge zbog Tebe, al’ se smijem kao svijeća što srce ljubav prema Tebi osjeća.

ور هن از رددت جهانی را بسوزانم چو شمع رد شب هجران رما رپواۀن وصلی رفست U noći rastanka pošalji meni pervane (mušica a i ferman sa kojim bi car odlikovao neko-ga)43 tj. ferman da me zoveš sebi inače ću cijeli dunja zapaliti i izgorjeću ga kao svijeću.

U noći rastanka pošalji mi leptiricu sastajanja, inače k’o svijeću svijet sagorjet će vrelina mog daha plamteća.

کی شدی روشن هب گیتی راز پنهانم چو شمع رگ کمیت اکش گلگونم نبودی رگم رو Ako ti je malo i misliš ove žestoke suze ako su ti malo, kad bi mogle biti na svijetu tajne kao svijeća (toliko plačem da mi je plač poznat u svijetu).

Da mi suze crvenkaste ne bijahu tako brze, kad bi tajna sakrivena zablistala kao svijeća?

این دل زار زنار اکش بارانم چو شمع رد میان آب و آتش همچنان رسرگم تست Između vode i vatre radi svoje osobe ili je vatra ozohurila44 moga srca i moje suze one su postale kao svijeća.

I u vatri i u vodi sa tobom je zabavljeno Ovo srce iznemoglo suze roni kao svijeća.

ات رد آب و آتش عشقت گدازانم چو شمع کوه صبرم رنم شد چون موم رد دست غمت

[...]45 moga sabura omekšala se je kao svijeća (vosak) u ruci brige, da ću ja i u vodi i u vatri tvoje ljubavi izgorjeti kao svijeća.

Tuga za tobom raznježi strpljenje mi kao vosak, otkad se za tobom topim i u vatri i u vodi k’o svijeća.

با امکل عشق تو رد عین نقصانم چو شمع بی جمال عالم آرای تو روزم چون شبست

Ono tvoje lice koje je gizda cijelog svijeta moj dan i noć je, ali sa ovako puno ljubavi ja puno ljubim tebe (bez kusura) ali me nestaje kao svijeće.

Bez ljepote kojom svijet ukrašavaš, dan je k’o noć, voleći Te savršen sam, ipak nestajem kao svijeća.

ات منّور رگدد از دیدارت ایوانم چو شمع رسرفازم کن شبی از وصل خود ای انزنین Učini mi glavu visokom (odlikuj me) sa svojim dolaskom, ej ti ohola. Pa da se rasvi-jetli moja palačica kao svijeća što rasvijetli sobu sa svjetlom.

Ljepotice ushićujuća, počasti me vaslom Svojim da viđenje Tebe balkon mi osvijetli kao svijeća.

43 Preciznije značenje riječi par-vāne je leptir, moljac; carski de-kret, dozvola, dopuštenje. Riječ “mušica” ne utječe na značenje polustiha.

44 Zohūr kardan (ظهور کردن): po-javiti se, ukazati se. Značenje riječi “ozuhuriti” u polustihu bi bilo osvijetliti, objelodaniti.

45 Nažalost, nisam uspjela pročita-ti početnu riječ prijevoda ovog stiha te molim čitaoce da uvaže ispriku.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

10

., g

od

. 4.

Tema broja: Šejh IŠraq SuhrawardI 73

چهره بنما دلبرا ات جان رب افشانم چو شمع همچو صبحم یک نفس باقیست با دیدار تو

Kao sabah jedan čas ostao je tu bez tebe (sabah kad dođe to znači da je nestalo noći). Pokaži se draga moja da fidah46 učinim, moju dušu za te.

Kao jutro jedan časak bez Tebe tek ostao je, lice pokaži, Voljena, da se žrtvujem k’o svijeća.

اتش دل کی هب آب دیده بنشانم چو شمع آتش مهر رتا حافظ عجب رد رس رگفت Vatra tvoje ljubavi ej Hafize vrlo je tuhafli47, u glavu se uhvalila a ovu moju srećnu vatru sa mojim suzama, kako ću da je udunem?

Vatra ljubavi tebe je, o Hafize zahvatila, vatru srca kako suzama da ugasim kao svijeća!?

46 Fedā kardan (فدا کردن): žrtvovati.47 Tuhafli: čudan, neobičan. U

izvorniku na perzijskom jeziku stoji riječ ‘aǧab (عجب): čudo; čudan.

IzvoriRukopis prijevoda Hafizova Divana hadži Mujage

Merhemića.Kur’an s prevodom (1412 H. / 1991), preveo: Be-

sim Korkut.

Literatura‘Abdul-Kādir ‘Īsā (1998), Istine o tesavvufu, s arap-

skog preveo Ahmed Mešić, Tuzla, Odbor Islam-ske zajednice.

‘Attar, Feriduddin Muhammed (1990), Pend-Nama, prijevod s perzijskog: Hafiz Mehmed Hulusi Mu-lahalilović, Sarajevo, El-Kalem.

Bašeskija, Mula Mustafa Ševki (1997), Ljetopis, pri-jevod s turskog, uvod i komentar Mehmed Muje-zinović, Sarajevo: Publishing, 1997.

Beglerović, S. (2008), “Nastanak i razvoj institucije predavanja i fenomen kućnih naučnih sijela”, Bo-sanska Sumejja, br. 30.

Bušatlić, I. (2011), “Bihaćke muftije i njihov značaj u Cazinskoj krajini”, Bošnjačka pismohrana, svezak 10, br. 32–33.

Ćurić, H. (1983), Muslimansko školstvo u Bosni i Her-cegovini do 1918. godine, Sarajevo, Veselin Masleša.

Fazlić, F. (2006), Hafizi u Bosni i Hercegovini u po-sljednjih 150 godina, Sarajevo, Fakultet islamskih nauka, El-Kalem.

Hadžibajrić, F. (1959), “Hadži Mujaga Merhemić – život i rad”, Sarajevo.

Hadžimulić, H. (1974), “Uvodno predavanje povo-dom akademije Šebi arus”, Šebi arus – povodom 700 godišnjice smrti Mevlana Dželaluddina Rumi-je, Sarajevo, 1974.

Hasandedić, H. (1961), “Kulturno-istorijski spome-nici u Mostaru”, POF X-XI, Sarajevo, str. 163.

Mehić, R. Mustafa (1981/1982), “Islamska obrazov-na predavanja u tradiciji Sarajeva i drugih mjesta”, Glasnik VIS-a u SFRJ, XLIV, br. 5–6, str. 491–509; XLV, br. 1, str. 53–62; XLV, br. 2, str. 173–185.

Moker, M. (2011), “Utjecaj Pendname u oblikova-nju sufijske misli u BiH”, Znakovi vremena, br. 48–49, str. 44–55

Nametak, A. (1994), Sarajevski nekrologij, Bošnjački Institut / Nakladni zavod Globus.

Rumi, Dželaluddin (2002), Mesnevija I, prijevod sa perzijskoga: Fejzulah Hadžibajrić, Sarajevo, Ljiljan.

Šeta, F. (1996), “Hadži Mujaga Merhemić – život i djelo”, Anali GHB, Knjiga XVII-XVIII, str. 337.

Širazi, Hafiz (2009), Divan, s perzijskog preveo: Bećir Džaka, Sarajevo, Naučnoistraživački insti-tut “Ibn Sina”.

Traljić, M., “Prigodni sastanci kod nas vjersko-pro-svjetnog i kulturnog značaja”, Preporod, br. 34/72, str. 12.

Traljić, M. (1974), “Hadži Mehmed Džemaluddin efendija Čaušević kao vaiz i Mesnevihan”, Šebi arus, Sarajevo, str. 17-18.

Traljić, M. (1986), “Doprinos mevlevizma islamskom životu u Sarajevu do danas”, Šebi arus, str. 21.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

10

., g

od

. 4.

Tema broja: Šejh IŠraq SuhrawardI74

AbstractHafiz’s Divan in light of home scientific lectures

Mubina Moker

Home scientific lectures as a non-institutionalized form of education have represented an inseparable aspect of spiritual-intellectual upbringing of gen-erations of Muslims. In line with that, along with Rumi’s Masnawi, Hafiz’s Divan was a „mandatory“ source of learning about Gnosticism. Through the prism of Hafiz’s Divan, this paper provides a general overview of home sci-entific lectures and explains the purpose and importance of this type of edu-cation. Home scientific lectures in which Hafiz’s Divan was interpreted have been considered at three levels: philological, didactic-ethical and gnostic level. Also, hadzi Mujaga Merhemić Hajri is presented as one of lecturers of Hafiz’s Divan. Several common characteristics of lecturers of Hafiz’s Divan have been selected, whereby they indicated the fact that, in the end, home scientific lectures aimed at exemplifying primarily the Islamic edeb. In addi-tion, a brief review of hadzi Mujaga’s lectures on Hafiz’s Divan are presented as recorded and saved by Hamdija Čemo.

Keywords: home scientific lectures, linguistic, didactic-ethical, gnostic level, Hafiz’s Divan, hadzi Mujaga Merhemić, Hamdija Čemo.