Filozofski fakultet, Rijeka

Odsjek za kulturalne studije

Mentor: dr. sc. Nikola Petković

Ime kolegija: Kulture Srednje Europe

Rat i klerikalizam

(kroz primjer Dobrog vojaka Švejka)

Studentica:

Morana Marušić Rijeka, 30.11.2011

„Pripreme za usmrćivanje ljudi vršile su se uvijek u ime Božje ili uopće nekog tobožnjeg

višeg bića, koje je čovječanstvo izmislilo i stvorilo u svojoj uobrazilji.

Prije nego što bi stari Feničani prerezali vrat kakvom zarobljeniku, služili su isto tako svečane službe Božje

kao i nekoliko tisuća godina kasnije nove generacije prije nego što bi krenule u rat i pobile svoje neprijatelje

ognjem i mačem.“ 1

Ovaj seminarski rad temelji se na prikazu stvarnog svijeta korištenjem primjera iz književnosti,

točnije, iz "Doživljaja dobrog vojaka Švejka" autora Jaroslava Hašeka. Ono na što bih se htjela osvrnuti jest

religija unutar ratnih zbivanja, borbe za "Boga, Cara i Domovinu", svete mise prije odlaska na bojište,

molitvu kao opće prihvaćeno vojničko sredstvo nalaženja unutarnjeg mira, a ponekad i kao sredstvo

huškanja Boga na neprijateljsku vojsku. Jaroslav Hašek se u svojim djelima često izrugivao s Crkvom,

politikom i vojskom, dok je sam većinu svog života proveo kao anarhist. Najveći otpor pokazao je u svom

najpoznatijem romanu "Doživljaji dobrog vojaka Švejka" i to posebice prema fanatičnom militarizmu koji je

zahvatio Austro - Ugarsko Carstvo neposredno nakon ubojstva nadvojvode Franje Ferdinanda i početka I.

svjetskog rata. U doba kada se za najmanju naznaku ne odanosti prema caru i domovini završavalo u zatvoru

(ponekad i na jako dugo vremena), glavni junak romana, Josef Švejk, upada iz (ne)zgode u (ne)zgodu s

vlastima, policijom, liječnicima, vojskom, itd. nikada; zbog svoje prostodušnosti i iskrenosti ulazi u stalne

sukobe sa zakonom, premda nema nikakve naznake njegovih negativnih osjećaja prema ičemu što taj isti

zakon zastupa. Na taj način, kroz humor i prikaze najapsurdnijih situacija, Hašek opisuje surovi režim koji je

tada vladao, gdje se za jednu pogrešnu riječ/gestu bivalo uhapšeno i zatvarano a često i vješano.

1 Hašek, Jaroslav. Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Beograd: Humoristička biblioteka 'Jež', 1959.

"Klerikalizam je politička i kulturna koncepcija koja se zalaže za snažan utjecaj crkve odnosno

klera na državni, politički, kulturni i privatni život. S obzirom da u protestantskim crkvama (osim

anglikanske) načelno ne postoji kler, a pravoslavne crkve rijetko ulaze u sukob sa političkim

vlastima, pojam "klerikalizam" vezan je gotovo isključivo uz katolicizam."2 Klerikalizam se među

katolicima javlja u drugoj polovini 19. stoljeća, nakon što je kancelar Otto Von Bismarck odlučio

ograničiti upliv Crkve u politiku Pruske države, te 1871. u ujedinjenoj Njemačkoj, te se od tamo širi

prema ostalim zemljama, pa tako i prema Hrvatskoj.3 Katolička Crkva oduvijek ima važno mjesto u

ratovima; bilo kao razlog zbog kojeg se ratuje ili kao pozadinska figura koja je samo naizgled

pozadinska. Ono što je u "Dobrom vojaku Švejku" vrlo vidljivo jest iskorištavanje Crkve u ciljeve

podizanja morala vojnika i nade da će Bog intervenirati i spasiti svoje vojnike - sljedbenike. "Poljske

mise služile su se dvaput: prvi put kada je jedinica odlazila na bojišnicu i drugi put na bojišnici, prije samog

krvavog klanja i ubijanja. Sjećam se kako je jednom, u vrijeme takve poljske mise, neprijateljski

zrakoplov baci bombu točno na poljski oltar, pa od svećenika nije ostalo ništa drugo doli nekakve krvave

krpe. Kasnije su o njemu pisali kao o mučeniku, dok su naši zrakoplovi pripremali sličnu slavu vojnim

svećenicima na drugoj strani."4 Za bilo koju religiju, rat je najbolje sredstvo samo promocije; rat čini ljude

labilnijima i samim time sklonijima ka prihvaćanju i najmanjih šansi da se sve završi dobro (pod 'dobro' se

mogu podrazumijevati mnoge stvari: da im se sinovi/braća/očevi/muževi/prijatelji vrate kući ne ozlijeđeni

ili barem živi, da njihova domovina izbori pobjedu, da, u krajnjem slučaju, sami prežive rat), a molitva i

odlasci na mise se u takvim trenutcima čine najjednostavnijim i najbezbolnijim načinom da to i postignu,

dok je vojnicima molitva, prije odlaska na bojište te na samom bojištu, ono što im pruža utjehu i nadu da

ih Netko ili Nešto čuva. Ono što je svakako pozitivno jest činjenica da molitva i religija općenito ljudima u

mnogočemu pomaže dok se nalaze u takvim, po život pogubnim, situacijama. "Ni ogromna klaonica

svjetskog rata nije ostala bez popovskog blagoslova. Vojni svećenici svih armija molili su se i služili

poljske mise za pobjedu one zemlje čiji su kruh jeli."5 Profesor sociologije religije na Sveučilištu u

2 "Klerikalizam" http://hr.wikipedia.org/wiki/Klerikalizam, 30.11.2011.3 "Klerikalizam" http://hr.wikipedia.org/wiki/Klerikalizam, 30.11.2011.4 Hašek, Jaroslav. Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Beograd: Humoristička biblioteka 'Jež', 1959.5 Hašek, Jaroslav. Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Beograd: Humoristička biblioteka 'Jež', 1959.

Padovi Enzo Pace izjavio je kako ni jedna religija sama po sebi ne stupa u rat nego da u njega ulaze

zato što postaju njegovom dozom kisika koji omogućuje život ratnom stroju.6 No s druge strane

postavlja se pitanje pomaže li, kako i koliko, rat religiji? Može li rat Crkvi ponuditi veću moć, bilo

to povećanim brojem praktičnih vjernika ili smanjivanjem razine sekularizacije? S jedne strane,

religija vojnicima pomaže da prebrode rat, dok s druge strane, sam rat ih dovodi u situaciju da ih i

najmanje sitnice vesele mnogo više od vječnoga spasenja, oprosta svih grijeha i raja. "Kao i u svim

ostalim zatvorima i kaznionicama tako je i u vojnom zatvoru kućna kapelica bila obljubljena. Nije

se radilo o tome da će se približiti Bogu, već o tome da postoji nada, da će na hodnicima kojima

prolaze pronaći komadić odbačene cigarete ili cigare. Boga je potpuno zasjenio opušak koji se valja

u pljuvačnici, ili negdje u prašini na zemlji. Taj mali, mirišljavi predmet pobijedio je Boga i spas

duše".7 Ipak, katolička Crkva je mnogo češće bila ona koja gazi ono što sama propovijeda da bi

dobila zadovoljštinu. Križarski ratovi su, primjerice, bivali počinjani od strane katoličke Crkve, gdje

je ta institucija imala ulogu diktatora koji iskorištava neobrazovani narod za vlastite obijesne

ciljeve. U tom primjeru, katolička Crkva je bila pokretač ratova te još uvijek zbog toga gubi na

integritetu. Kada se dotičemo naših prostora (ili bivše Narodne Republike Hrvatske ili bivše SFRJ

ili sadašnje, suverene Hrvatske), vidimo povijest Crkvene povezanosti s ratovima (osim u slučaju

SFRJ, gdje je socijalistička partija vodila, ne tako hladni, rat s katoličkom Crkvom unutar same

države). Za vrijeme NDH, Crkva je odobravala (dapače, i poticala) progone i likvidiranja srpskih

četnika i hrvatskih partizana od strane ustaškog režima. Za vrijeme Domovinskog rata, katolička

Crkva je također jasno izražavala svoje stavove oko borbe protiv 'nevjernika', bili oni srpski

pravoslavci ili hrvatski komunisti ("Domovinski rat na simboličkoj razini bio je sukob dva

svjetonazora. Bio je sukob vjere i nevjere. Bio je sukob nacionalne slobode i nacionalnog

podčinjavanja. Bio je sukob demokracije i diktature."8)

Za vrijeme Domovinskog rata smo iz prve ruke mogli vidjeti ponašanje katoličke Crkve u vrijeme

rata na djelu. Masovne ispovjedi, molitve i davanje krunica vojnicima prije odlaska na bojište,

6 Pace, Enzo. http://www.nacional.hr/clanak/116753/e-pace-religije-same-po-sebi-ne-stupaju-u-rat7 Hašek, Jaroslav. Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Beograd: Humoristička biblioteka 'Jež', 1959.8 Tomac, Zdravko. Nogomet, vjera i domoljublje. http://katolicki-tjednik.com/vijesti.asp?n_UID=1526, 30.11.2011

simbolične poteze kojima bi olakšali vojnicima situaciju u kojoj se nalaze pomoću nade da ih, da

ponovim, Netko ili Nešto čuva; "Molitva je odigrala veliku ulogu u Domovinskom ratu, jer je

davala snagu braniteljima, jer je jačala njihovu ljubav za Domovinu. Hrvatski dragovoljci i vojnici

koji su se borili za slobodu vjere i za nacionalnu slobodu križem oko vrata kao simbolom, izražavali

su svoju vjeru i svoju nacionalnost. Katolička vjera je bitan dio identiteta hrvatskog naroda."9, što

dovodi do zaključka da se i na našim prostorima pred dvadesetak godina, između borbe za

suverenost i borbe za goli opstanak i obrane od agresora, vodio mali križarski rat protiv pripadnika

muslimanske i pravoslavne vjeroispovijesti kao i protiv "bauka koji kruži Europom"10,

komunističke ideologije. Hašek u 'Dobrom vojaku Švejku' neizravno kritizira katoličku Crkvu na

više različitih razina i iz više različitih razloga. "Oltar se sklapao na tri dijela i bio je obilato

premazan lažnom pozlatom, kao uostalom i sva slava svete Crkve".11 Primjerice, u II. dijelu 10.

poglavlja12, Švejk upoznaje vojnog svećenika, čiji su postupci sve samo ne ćudoredni i još manje

dostojni osobe koja je zavjetovana na krepost te ju i propovijeda. Kroz cijelo poglavlje se suptilno

proteže Hašekovo ruganje svećeničkom licemjerju. "- Meni bi baš pristajale zvjezdice oko glave -

govori oduševljeno. - trebao bi ih deset!"13

"Pripreme za usmrćivanje ljudi vršile su se uvijek u ime Božje ili nekog tobožnjeg višeg bića

9 Tomac, Zdravko. Nogomet, vjera i domoljublje. http://katolicki-tjednik.com/vijesti.asp?n_UID=1526, 30.11.201110 Karl Marx und Friedrich Engels, Manifest der Kommunistischen Partei, London, 1848.11 Hašek, Jaroslav. Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Beograd: Humoristička biblioteka 'Jež', 195912 Hašek, Jaroslav. Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Beograd: Humoristička biblioteka 'Jež', 1959.; poglavlje 10: Švejk kao vojni služnik kod vojnog svećenika13 Hašek, Jaroslav. Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Beograd: Humoristička biblioteka 'Jež', 1959

koje je čovječanstvo izmislilo i stvorilo u svojoj uobrazilji".14 Po vjernicima, Bog kao apsolutno i

savršeno biće oduvijek ima pravo određivanja tko je zaslužio umrijeti a tko ne. Katolička Crkva i

klerici su posrednici između Boga i ljudi. I dok jedni vrše pomazanja i organiziraju masovne

molitve i ispovjedi, drugi prolijevaju krv za tog istog Boga. I sve više i češće se događa da su

domoljublje i domovina na drugom mjestu, a religija s Bogom na čelu na prvom ili da se

domoljublje izjednačava s religioznošću. I dok je sukob fundamentalizama, i u ovako samo

prozvanom modernom svijetu, u punom jeku, postavlja se pitanje bi li katolička Crkva, ili bilo koja

druga institucionalizirana religija, bila spremna odreći se svojih bogatstava i svoje moći u korist

ljudske sreći i ljudskog života.

Literatura:

1) Hašek, Jaroslav. Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Beograd: Humoristička biblioteka 'Jež', 1959.

2) "Klerikalizam" http://hr.wikipedia.org/wiki/Klerikalizam, 30.11.2011.

3) Karl Marx i Friedrich Engels, Manifest der Kommunistischen Partei, London, 1848.

14 Hašek, Jaroslav. Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Beograd: Humoristička biblioteka 'Jež', 1959

4) Pace, Enzo. http://www.nacional.hr/clanak/116753/e-pace-religije-same-po-sebi-ne-stupaju-u-rat

5) Tomac, Zdravko. Nogomet, vjera i domoljublje. http://katolicki-tjednik.com/vijesti.asp?n_UID= 1526, 30.11.2011