MONETARNA

POLITIKA

Ispitna pitanja

Pitalice, nadopunjavanja i esejska

ID: 30202

Bok!

Drago nam je što si odabrao SKRIPTARNICU za pronalazak materijala koji će ti pomoći u učenju.

Što je SKRIPTARNICA?

Skriptarnica je projekt Štreberaj tima i Urbana, a nastala je u želji da ti olakšamo studiranje. Sve

skripte možeš pogledati na stranici www.referada.hr, a kupiti u SKRIPTARNICI u Urbanu. Sjedi na kavu

i uz svoju narudžbu naruči i skriptu. Simple as that!

Tko je napisao skripte?

Skripte koje nađeš kod nas nisu naše autorsko djelo. To su razne skripte koje nam studenti donesu.

Mi smo ih samo malo uredili, da ti je ljepše učiti iz njih.

Želimo ti puno sreće s učenjem!

Štreberaj instrukcije

Ako negdje zapneš s učenjem, mi ti možemo pomoći.

Prijavi se na naše instrukcije i položi teške ispite bez muke.

Sve info možeš pronaći na www.referada.hr/instrukcije.

Pitalice i nadopunjavanja: 1. Nemonetarnu pasivu banke čine: novčana sredstva izvan optjecaja a to su: quasi novac (novac

u širem smislu - novčana sredstva koja ne obavljaju funkciju prometnog sredstva, ali se svakog

trenutka mogu pretvoriti u prometno sredstvo – štedni (a vista) i oročeni depoziti), ostala

likvidna sredstva (ograničeni depoziti, ograničeni depoziti s rokom do 1g. i obveznice s rokom

dospijeća do 1g. – zajedno dio M3), nelikvidna sredstva (blokirani depoziti i oročeni depoziti s

dospijećem dužim od 1 god. depoziti međunarodnih financijskih organizacija kod SB, dužnički

VP s rokom dospijeća preko 1 g. – zajedno dio M4 ), devizni depoziti.

2. Nemonetarne institucije/subjekti su:* poduzeća, stanovništvo, državni organi i ostale

nemonetarne financijske institucije (osiguravajuća društva, mirovinski fondovi, investicijski

fondovi i dr.). Svojim aktivnostima prema monetarnim institucijama utječu na kretanje

novčane mase.

3. Monetarne agregate definiramo prema:

a. stavljajući u odnos novčanu bazu i ponudu novca

b. razini rezervi središnje banke

c. stupnju likvidnosti od najvišeg do najnižeg

d. ništa od navedenog

4. Ukupna pasiva središnje banke u najširem smislu predstavljala bi:

a. sekundarni novac

b. primarni novac (?)

c. primarni novac uvećan za međubankarske kredite

d. sekundarni novac umanjen za međubankarske kredite

5. Struktura primarnog novca vidi se iz:**

a. pasive središnje banke

b. aktive središnje banke

c. monetarnog multiplikatora

d. strukture kredita poslovnih banaka

6. Otvoreno tržište je:

a. tržište nezaštićeno carinskim mjerama

b. tržište zaštićeno robnim carinama ali slobodno za protok novca i kapitala

c. tržište na kojem središnja banka kupuje i/ili prodaje vrijednosnice u transakcijama s

poslovnim bankama (?)

d. međubankovno tržište korporacijskih i državnih vrijednosnica (*moguće da je ovo

točno! (?)

7. Politika javnog duga vezana je uz instrument monetarne politike pod nazivom:

a. politika otvorenog tržišta

b. diskontna politika

c. politika obvezne rezerve

d. selektivna kreditna politika

8. U situaciji ekspanzivne monetarne politike

a. središnja banka prodaje devize poslovnim bankama

b. sb povećava stopu obvezne rezerve

c. sb prodaje vrijednosnice poslovnim bankama

d. sb kupuje vrijednosnice od pb

9. Prema metodi upotrebe monetarne baze primarni novac definira se kao:

a. zbroj gotovog novca u optjecaju i depozita po viđenju kod poslovnih banaka

b. gotov novac u optjecaju

c. zbroj gotovog novca u optjecaju i ukupnih depozita poslovnih banaka kod središnje

banke

d. takva metoda ne postoji (?)

10. Po definiciji HNB monetarni agregat Ma u RH uz gotov novac izvan banaka obuhvaća:

a. depozitni novac kod poslovnih banaka

b. takav monetarni agregat ne postoji u monetarnoj statistici RH

c. depozitni novac kod poslovnih banaka uvećan za depozitni novac države kod pb (ako

je riječ o M1a onda je ovo točno!)

d. depozitni novac kod pb uvećan za oročene depozite države kod poslovnih i središnje

banke

11. Zaokružite ispravan odgovor

a. ekspanzivna monetarna politika povećava kamatnjake

b. emp smanuje kamatnjake

c. emp nema utjecaja na kamatnjake

d. emp djeluje u pravcu aprecijacije deviznog tečaja

12. Monetarni agregati u RH su:* M0, M1, M1a, M4 + NDA.

13. Karakteristike zlatne valute sa zlatom u optjecaju (sustav potpune zlatne valute):********

samo zlatni novac smatra se pravim valutnim novcem i definitivnim sredstvom plaćanja;

državne novčanice su novčani surogat - fakultativni novac i razmjenjive su za zlato; apsolutna

sloboda kovanja zlatnog novca za privatni račun; apsolutna sloboda uvoza i izvoza zlata (kod

toga se javlja mehanizam zlatnih točaka: gornja zlatna točka ili točka izvoza zlata i donja zlatna

točka ili točka uvoza zlata koje su devizni tečaj održavale fiksnim).

14. Depozitni novac je: suvremeni oblik kreditnog novca. Predstavlja slobodna i stalno raspoloživa

sredstva nebankarskih subjekata (poduzeća, stanovništvo i država) na žiro, tekućim i drugim

transakcijskim računima banaka kojeg njihovi vlasnici mogu koristiti u svrhu kupovine i

plaćanja. Služi u transakcijske svrhe i to su a vista sredstva. Zove se i žiralni novac.

15. Klijenti PB mogu biti: svi; dok klijenti SB mogu biti samo: banke, štedionice i država.

16. Mjenica je: instrument komercijalnog (trgovačkog ili robnog) kredita koji jedan gospodarski

subjekt odobrava drugom, ona je prometno sredstvo i kao novčani surogat omogućava da se

robni promet i dalje odvija ili da se razmjena obavi. Razlika između mjenice i novca je u tome

što se mjenica ne mora primiti kao instrument za izmirenje obveze plaćanja; ona to i nije, već

je samo obveza da će se plaćanje izmiriti u novcu.

17. Što određuje maksimalan iznos multiplikacije depozita?* Primljeni gotovinski polog umanjen

za dio koji je zadržan kao rezerva likvidnosti i obvezna rezerva / ili kreditni potencijal banke /

ili početni depozit ili inicijalna promjena i zbroj rezerve likvidnosti i obvezne likvidnosti na

jedinicu depozita (?)

18. Autonomni tokovi su:****** nemonetarna pasiva i saldo deviznih transakcija. Nisu pod

izravnom kontrolom monetarnih vlasti, ali SB na njih može djelovati neizravno. O njima

odlučuju vlasnici novčanih sredstava. SB na njih indirektno utječe politikom kamatnih stopa,

uvjetima odobravanja kredita i sl.

19. Slovo h u formuli mikro kreditnog multiplikatora označava:* stopu zadržavanja sredstava u

banci.

20. Relombard je: posao sličan reeskontu, s tom razlikom što predmet relombarda nije mjenica,

već neka druga vrijednosnica. Relombardom banka dolazi do zajma koji predstavlja samo jedan

dio vrijednosti tih vrijednosnica.

21. Bankarsko načelo:*** engl. „Banking Principle“ je monetarno – teorijski pravac po kojemu se

u prvoj polovici 19. st. u Engleskoj zastupalo mišljenje da sve novčanice u optjecaju ne moraju

imati potpuno pokriće u zlatu već mogu i u dobrim kratkoročnim mjenicama. Izdavanje

novčanica bankarski je posao kao i svaki drugi i njihov obujam određuje cijene a ne obratno.

Nakon obavljenog zdravog kreditnog posla mjenice se iskupljuju novcem koji se vraća u banku,

a smanjuje se u optjecaju, pa njihovo izdavanje ne treba ograničavati na štetu proizvodnje,

prodaje itd.

22. Simbolički novac: (komadići žigosane kože, školjke, zubi nekih životinja) – novac bez svoje

upotrebne, odnosno unutarnje vrijednosti, ali koji svoju vrijednost crpi iz odnosa

reprezentacije prema pravom novcu, to jest novac kakav danas poznajemo, a čija je vrijednost

zakonski određena.

23. M1a:**** novčana masa u širem smislu. Obuhvaća gotov novac izvan banaka i depozitni novac

kod poslovnih banaka, uvećan za depozitni novac središnje države kod poslovnih banaka.

24. Formula kreditnog potencijala:** LP= L + E

LP – kreditni potencijal banke

L – iznos ranije odobrenih kredita

E – iznos viška likvidnosti (višak rezervi, slobodna novčana sredstva).

!//ili//!

KP = F + MK + D (1 – OR) – Dv x RL ; (D = Do + Dv)

KP – kreditni potencijal ili maksimalni iznos kredita

F – fondovi banke

MK – međubankarski krediti

D – ukupni depoziti

OR – obvezna rezerva

Dv – depoziti po viđenju

RL – rezerva likvidnosti

25. Rezerva likvidnosti: svaka banka ima je na svom računu kod središnje banke, to je zakonska

obveza banke da stalno održava određeni iznos sredstava u likvidnom obliku, iznos tih

sredstava je neophodna, minimalna likvidnost banke i utvrđuje se visinom stope tzv.

minimalne likvidnosti ili tzv. rezerve likvidnosti koju propisuje SB.

26. Na što se računa rezerva likvidnosti? Na depozite po viđenju.

27. Klasična podjela kredita: komercijalni i bankarski (?).

28. Novčana sredstva izvan optjecaja je:

a. novac na računima kod financijskih institucija

b. samo dio novčane mase

c. novac u funkciji štednje

d. sve navedeno

*dodatak: u monetarnoj statistici se vode kao: a) quasi novac, b) ostala likvidna sredstva i

c) nelikvidna sredstva.

29. Što se svrstava u kontrolirane novčane tokove?***** Kreditni i dr. plasmani banaka i drugih

monetarnih institucija jer su oni u direktnoj zavisnosti od njihovog kreditnog potencijala. SB

svojim mjerama izravno utječe na kreditni potencijal banaka promjenama stope rezerve i

referentne kamatne stope (povećanjem stope rezerve smanjuje se masa kredita, a time i

depozitnog novca na računima nebankarskih sektora i obrnuto, a smanjenjem kamatne stope

povećava se kreditni potencijal banaka i obrnuto) → Δ K + Δ Es.

30. Emisijska banka je:

a. banka svih banaka – jer CB drži depozite svih poslovnih banaka i odobrava im kredite

b. emitira gotov novac

c. provodi monetarnu politiku

d. sve navedeno

31. Monetarne institucije su:

a. centralna banka

b. poslovne banke

c. centralna i poslovne banke

d. ništa navedeno

32. Međubankarski krediti utječu na kreditni potencijal banaka: na način da se poslovnoj banci

koja prima kredit od druge poslovne banke povećava iznos slobodnih sredstava koje može

dalje plasirati odobravajući kredite komitentima, odnosno na taj način se povećava kreditni

potencijal te banke, a smanjuje one koja daje kredit. (?)

33. Primarni novac sastoji se od gotovog novca u optjecaju, blagajni banaka, izdvojenih obveznih

pričuva i računa za namiru banaka.*****

34. Promjena novčanih tokova koji se mogu svrstati u kontrolirane tokove je:

a. neka aktivnost između CB i PB

b. neka aktivnost između PB i PB

c. neka aktivnost između monetarnih subjekata

d. krediti i ostali plasmani poslovne banke nebankovnom sektoru na osnovi kojih se

formira kreditni novac *(netko s foruma kaže da je ovo točan odg. (?))

35. Ulaganje investicijskih fondova u državne obveznice predstavlja:

a. smanjenje depozitnog novca

b. povećanje M1

c. povećanje depozitnog novca

d. ništa od navedenog

36. Rezerve moraju biti nula (0) da bi depozitni multiplikator bio beskonačan.

Dokaz:

..."uz pretpostavku da nema nikakve rezerve likvidnosti (R = 0) depozitni multiplikator bio bi

beskonačan".....

....."kod R = 1, odnosno rezerve likvidnosti od 100% ne bi uopće bilo multiplikacije "......

37. Prednosti lombardnog kredita za komitente: takav kredit je lakše realizirati u banci s obzirom

da komitent već posjeduje određenu pokretninu i time se lakše ocjenjuje kreditno sposobnim,

jer je povrat kredita za banku potpuno osiguran tom pokretninom (npr. automobilom).

Kamatna stopa na takve kredite je relativno niža u odnosu na ostale vrste kredita. (*nečija

interpretacija s foruma (?))

38. Nominalni devizni tečaj:** predstavlja promjenu cijene domaće valute izraženu u stranoj valuti

bez uzimanja u obzir stope inflacije.

39. Najvažniji monetarni instrument kojim raspolažu SB-e u zemljama s razvijenim financijskim

sustavom predstavlja: politika otvorenog tržišta.

40. Aprecijacija je:**** porast vrijednosti domaće valute u odnosu na stranu na deviznom tržištu.

Tada se za jedinicu strane valute dobiva manje domaće valute.

41. Stagflacija je: gospodarska stagnacija kombinirana s inflacijom, tj. gospodarsko stanje u kojem

istovremeno vladaju stagnacija i inflacija. Stagflacija podrazumijeva izrazit porast cijena i

visoku, sve veću nezaposlenost.

42. Stopa obvezne rezerve pri HNB-u iznosi** 13%, a rezerva se izdvaja na primljene depozite / ili

na primljene depozite i kredite u kunama (s i bez valutne klauzule), izdane dužničke

vrijednosne papire u kunama, hibridne i podređene instrumente u kunama (s valutnom

klauzulom i bez valutne klauzule) i ostale financijske obveze u kunama i na primljene devizne

depozite i kredite, obveze po izdanim vrijednosnim papirima u devizama (osim vlasničkih

vrijednosnih papira banke), hibridne i podređene instrumente u devizama i ostale financijske

obveze u devizama.

43. Inflacija je:*** samopodražavajući (hrani sama sebe) različitim čimbenicima (rezultat

kombinacija nekoliko faktora, nikad samo jednog) izazvani proces rasta cijena roba i usluga.

44. Repo ili sporazum o reotkupu je: instrument kupnje vrijednosnica kojim se diler koji prodaje

obveznice SB-e obvezuje da će određenog dana po određenoj cijeni i uz do-govoreni kamatnjak

ponovno otkupiti te iste vrijednosnice. Isto tako, SB se može prilikom prodaje VP na otvorenom

tržištu obvezati da će nakon nekog određenog vremena, po određenoj cijeni ponovno otkupiti

te VP.

45. Deprecijacija je:** pad vrijednosti domaće valute u odnosu na stranu na deviznom tržištu.Tada

se za jedinicu strane valute dobiva više domaće valute.

46. ECB fino prilagođavanje služi za: povećanje ili smanjenje likvidnosti i to na 4 načina: repo,

obratni repo, izravna prodaja ili izravna kupnja.

47. Kamatna stopa unutardnevnih kredita kod HNB-a je****** nula (0)% i izdaje se pod uvjetima

kolateralizacije – kolateraliziran i može se koristiti u visini do 50% nominalne vrijednosti

trezorskih zapisa MF-a izdanih s izvornim rokom dospijeća do godine dana. (?)

48. Stalno raspoložive mogućnosti (ustaljene pogodnosti):** na dnevnoj razini nadopunjuju učinke

glavnih i dugoročnih operacija na likvidnost financijskog sustava, a dostupne su kao dvije

pogodnosti: mogućnost depozita – institucije koje radni dan završavaju s viškovima likvidnosti

mogu koristiti mogućnost pologa prekonoćnog depozita kod SB, te kao granična mogućnost

posuđivanja – institucije koje radni dan završavaju s manjkom likvidnih sredstava mogu koristiti

pogodnost prekonoćnog zaduživanja kod SB.

49. Novi aranžman o posuđivanju (NAB, 1998.) je nastao kao posljedica: nastojanja da se osiguraju

dodatna sredstva koja MMF može koristiti u iznimnim situacijama prijetećim za stabilnost

međunarodnog monetarnog sustava. Predstavlja skupinu kreditnih aranžmana između MMF-

a i 25 zemalja ili institucija članica.

50. Prema teoriji pariteta kupovne moći devizni tečaj se određuje kao:* posljedica kretanja

kupovne moći novčanih jedinica koje se uspoređuju, tj. instrument izravnavanja cijena u

različitim zemljama.

51. Efikasnost primjene politike otvorenog tržišta ovisi o:

a. stupnju razvijenosti financijskog tržišta,

b. deficitu države,

c. vrstama vrijednosnica kojima CB želi trgovati,

d. sve navedeno.

52. Sayov tržišni zakon se naziva i:

a. željezni zakon realizacije tržišta

53. Varijabla V u Fisherovoj jednadžbi razmjene označava:

a. brzinu optjecaja gotovog novca.

54. Kada CB prodaje vrijednosne papire, to znači:***

a. sterilizacija novca, (*neki tvrde ovo na forumu! (?)

b. poništavanje primarnog novca,

c. smanjenje likvidnosti poslovnih banaka,

d. sve navedeno. (po meni logično! (?)).

55. Osnovna podjela teorija formiranja deviznih tečajeva:* teorija bilance plaćanja, monetaristička

(inflacionistička) teorija i teorija pariteta kupovne moći.

56. Devalvacija označava:*

a. mjeru kojom se podcjenjuje domaća valuta.

*dodatak: Devalvacija je smanjenje službenog tečaja valute neke zemlje u odnosu na

valutu druge zemlje ili zlato.

57. Revalvacija je: porast službenog tečaja valute neke zemlje u odnosu na valutu druge zemlje ili

zlato.

58. Devizni tečaj u Hrvatskoj je:* upravljano plivajući devizni tečaj bez unaprijed određenog

smjera.

59. Što se događa s novčanom masom kada HNB kupuje državne obveznice? Povećava se.

60. Aktivna kamatna stopa HNB na lombardni kredit iznosi********: 9%.

61. Kamatna stopa kod kratkoročnih kredita za održavanje likvidnosti jednaka je* kamatnoj stopi

za lombardni kredit uvećanoj za 0,5 postotnih bodova za razdoblje korištenje kredita do 3

mjeseca.

*dodatak: Kamatna stopa kod kratkoročnih kredita za održavanje likvidnosti jednaka je

kamatnoj stopi za lombardni kredit uvećanoj za 1 postotni bod za razdoblje korištenje kredita

dulje od 3 mjeseca.

62. Strukturne operacije: spadaju u kategoriju operacija na otvorenom tržištu. Mogu se provoditi

na bilo koji rok dospijeća; repo, obratni repo, izravna kupnja ili prodaja; bilo koji kolateral; bilo

koje aukcije; služe ispravljanju strukturnih poremećaja - previsoka stopa inflacije, deflacije.

EONIA - referentna kamatna stopa za prekonoćne pozajmice na međubankovnom tržištu.

63. Diskontna stopa je:** kamatna stopa po kojoj SB prima od poslovnih banaka na eskont (tj.

reeskontira) robne mjenice ili druge vrijednosnice (HNB – 9%).

64. U bimetalističke sustave spadaju:*** paralelna i dvojna valuta.

65. Formula tokova kretanja i poništavanja primarnog novca:********* B = PE + OTI + ONA

B ... tokovi kreiranja i poništavanja primarnog novca /ili M0

PE ... krediti iz primarne emisije (krediti banaka i krediti državi)

OTI ... devizne transakcije s inozemstvom (politika reotkupa deviza)

ONA ... ostala nelikvidna sredstva (transakcije kupnje i prodaje (otkupa i reokupa) VP –

operacije na otvorenom tržištu)

66. Najvažniji kratkoročni pasivni poslovi banke su: depozitni poslovi. Njima se prikupljaju

slobodna sredstva gospodarstva, pojedinaca i države. U takve poslove ubrajamo: uloge na

štednju, novčane pologe, te čekovne i žiro depozite.

67. Lombardni kredit:** kredit na osnovi zaloga pokretnih stvari ili drugih vrijednosnica, osim

mjenice.

68. „Classical range“:* u slučaju kad je kamatna stopa ekstremno visoka i postignut najveći domet,

postoji potražnja samo za novcem kao transakcijskim sredstvom određena veličinom novčanih

transakcija (nominalni bruto domaći proizvod), ali ne i potražnja za novcem kao imovinom pa

su to područja ili zone (ekstremno visoke ili niske kamatne stope) potpuno neefikasne

monetarne politike i u tim ekstremima ne važi kejnezijanska IS-LM krivulja.

69. Financijski posrednici: univerzalne banke; depozitno-kreditne banke pod nazivom

komercijalne; štedionice; te raznovrsne financijske banke pod nazivom investicijske, odnosno

banke koje se bave emisijom i trgovinom vrijednosnicama, a ponegdje i posebne razvojne

banke; financijske kompanije, a uza sve to i mnoge specifične financijske institucije kao što su

osiguravajuće kompanije, mirovinski fondovi i investicijski fondovi, a svim tim povezani i

bankarski holdinzi.

70. Izvori sredstava banaka:* fondovi banke (F), depoziti (D) i međubankovni krediti (MK).

71. Novčana masa u užem smislu (M1) u RH obuhvaća:******** gotov novac izvan banaka (G) i

depozitni novac (D) – Dakle, M1=G+D. U depozitni novac spadaju depoziti ostalih bankarskih

institucija i ostalih domaćih sektora kod HNB-a i depozitni novac poslovnih banaka (novčana

sredstva na žiro i tekućim računima, te obveze banaka po izdanim kunskim instrumentima

plaćanja (čekovi) umanjene za čekove poslane na naplatu i čekove u blagajni banaka).

72. Novac u optjecaju (novčanu masu – M1) čine:***** gotov novac, sredstva u platnom prometu

i depozitni novac (novac na tekućim računima).

73. Monometalizam: se zasnivao na tzv. automatizmu zlata koji je dovodio do automatskog

reguliranja novčanog optjecaja u sljedećim uvjetima: slobodnog kovanja novca (zlata u novac,

i obratno, za privatni račun), tj. slobodne monetizacije i demonetizacije zlata; slobode uvoza i

izvoza zlata; te zamjenjivosti novčanica kod emisijske banke.

74. Vučena mjenica: s monetarnog gledišta predstavlja pretvaranje robe u oblik kreditnog novca,

a eskontiranje mjenice predstavlja pretvaranje tog oblika kreditnog novca u drugi oblik

kreditnog novca – a to je novčanica ili kredit dobiven od banke.

75. Kreditni potencijal banke je:**** višak likvidnih sredstava banke, maksimalan iznos kredita koji

ona može odobriti, a da pri tom ostane likvidna. Taj je kreditni potencijal određen veličinom

izvora sredstava banke.

76. Prema HNB-u minimalno potrebna devizna potraživanja iznose: 17% deviznih obveza.

77. Vrste sidra monetarne politike: sidro tečaja, sidro monetarnih agregata i sidro inflacije.

78. Restriktivni instrumenti (mjere) HNB-a:* povećanje diskontne stope, prodaja vrijednosnica PB-

ama, povećanje stopa obvezne rezerve i rezerve likvidnosti.

79. Ako SB poveća diskontnu stopu onda dolazi do smanjenja (povlačenja) novčane mase što

utječe na smanjenje likvidnosti banaka.**

80. Kod inflacije upotrebljavamo restriktivnu monetarnu politiku, a kod deflacije ekspanzivnu

monetarnu politiku.

81. Komercijalne banke obavljaju kratkoročne i dugoročne transakcije dok emisijske samo

kratkoročne.******

82. Teorija pariteta kupovne moći ujednačava u zemljama:*** cijene putem deviznog tečaja /

cijene košarica dobara (*tako je netko napisao na forumu! (?)).

83. Efektivni devizni tečaj je vagani prosjek deviznih tečajeva između domaće valute i valuta

zemalja najvažnijih trgovačkih partnera.

84. Dopunske olakšice MMF-a se koriste u svrhu rješavanja problema vezanih uz bilancu plaćanja

koji nastaju kao rezultat makroekonomskih i strukturnih problema.

85. Poslovna banka kod primanja depozita je u ulozi dužnika. Depoziti na tekućim, žiro, štednim i

ostalim drugim računima. (?)

86. Stopa granične obvezne rezerve:* konstanto rasla, došla do 55% izdvajanja od porasta

inozemnog zaduženja. ***ukinuta! (ne treba za ispit!)***

87. Determinante koje utječu na izbor tečajnog režima: veličina ekonomije, otvorenost ekonomije,

diversifikacija proizvodnje / strukture izvoza, divergencija između domaće i inozemne inflacije,

stupanj ekonomske (financijske) razvijenosti, mobilnost faktora rada, mobilnost kapitalnih

tokova, inozemni nominalni šokovi, domaći nominalni šokovi, realni šokovi, kredibilnost

nositelja makroekonomske politike.

88. Posebna obvezna pričuva: identična graničnoj obveznoj pričuvi, ali ima drugačiju osnovicu –

čini ju porast izdanih vrijednosnica u odnosu na bazno vrijeme, neovisno jesu li te vrijednosnice

izdane na domaćem ili inozemnom financijskom tržištu. ***ukinuta! (ne treba za ispit!)***

*dodatak: Na sjednici Savjeta Hrvatske narodne banke održanoj prošle srijede donesene su

nove mjere kojima je cilj obuzdati rast zaduživanja banaka i plasmana nebankovnom sektoru.

Naime, HNB smatra da bi se banke mogle koristiti izdavanjem vrijednosnih papira kako bi

zaobišle graničnu pričuvu, mjeru uvedenu sa svrhom obeshrabrivanja inozemnog zaduživanja

banaka, te se stoga uvodi nova, posebna obvezna pričuva koju će banke izdvajati na obveze po

izdanim vrijednosnim papirima. Osnovica za obračun je porast prosječnog dnevnog stanja

izdanih vrijednosnih papira u određenom vremenskom razdoblju u odnosu na prosječno dnevno

stanje izdanih vrijednosnih papira u siječnju ove godine, čime praktički svako novo izdanje

vrijednosnih papira banaka podliježe ovoj mjeri. Kao i kod granične pričuve, stopa posebne

pričuve je 55 posto, izdvajanje sredstava na račune kod HNB-a ne nosi kamatu, a primjena

počinje od ožujka.

89. ECB u provođenju monetarne politike koristi: politiku otvorenog tržišta, posebne odnosno

ustaljene olakšice i politiku rezerve likvidnosti.

90. Greshamov zakon je specifičan za:**** dvojnu valutu. /*podcijenjena valuta odlazi iz zemlje!

91. Skraćeni prikaz glavnih pozicija aktive i pasive bilance SB: A: krediti bankama, krediti državi,

devizne transakcije, kupljene državne vrijednosnice; P: depoziti banaka kod SB, gotov novac

kod banaka, gotov novac kod nemonetarnih subjekata, depoziti države.

92. Struktura bilance SB:*

AKTIVA PASIVA

1.Potraživanja od banaka 1.Primarni novac

2.Potraživanja od države 1.1.Gotov novac u optjecaju

3.Inozemna aktiva 1.2.Blagajna banaka

4.Ostala aktiva 1.3.Račun za namiru banaka

1.4.Obvezna rezerva

2.Ograničeni depoziti banaka

3.Inozemna pasiva

4.Ostala pasiva

5.Kapital

93. HNB nema:* stalno raspoložive pričuve. (?)

94. ECB ne provodi: selektivnu kreditnu politiku.

95. Monetarni multiplikator pokazuje koliko se jedinica novčane mase dobije na 1 jedinicu

primarnog novca.**********

B

Mm

M – novčana masa (M1 ili M4 – ovisno o gledištu)

B – monetarna baza; sastoji se od gotovog novca i rezervi (B=G+R)

96. Zmija u tunelu: je održavanje tečaja u granicama +/- 2,25% od središnjeg paritetnog tečaja,

maksimalna mogućnost fluktuiranja je 4,5% u odnosu na neku drugu valutu.

97. U monometalizam se ubrajaju: srebrna ili zlatna valuta, a u zlatni standard (zlatnu valutu)

spadaju: zlatna valuta sa zlatom u optjecaju, valuta na bazi zlatnih poluga, te valuta na bazi

zlatnih deviza.

98. Sayov zakon (željezni zakon realizacije tržišta): ponuda robe automatski stvara odgovarajuću

potražnju robe (sve što je proizvedeno, bit će i potrošeno).

99. Prema J.Ruffeu 3 su realna uvjeta formiranja tržišta i akumulacije: 1. novčana akumulacija

realna je samo ako po obujmu i po strukturi ima materijalno, odnosno robno pokriće; 2. kada

takvo pokriće postoji, proces formiranja kapitala može se jedino odvijati ako oni koji

akumuliraju hoće tu novčanu akumulaciju upotrijebiti za kupnju akumuliranih materijalnih

vrijednosti; 3. oni kojima je namijenjena proizvodnja izazvana tim investicijama, imaju novac

da je kupe.

100. Tokove promjene novčane mase dijelimo na:*** kontrolirane i autonomne tokove.

101. Drugi naziv Fisherove jednadžbe je:* transakcijska varijanta (zbog Fisherove

jednadžbe razmjene po kojoj se uspostavlja eksplicitna veza novca i cijena).

102. Fiksni devizni tečaj unutar zadanog raspona plivanja može fluktuirati u dopuštenom

odstupanju od +/-1% oko središnjeg tečaja.*

103. Marksistička teorija inflacije: što je veće obilje nekog predmeta prema potražnji, to je

niža njegova razmjenjiva vrijednost ili cijena i obratno.

104. Bankarski poslovi prema bilančnom pristupu se dijele na: aktivne, pasivne i neutralne.

105. Najvažnija monetarna politika HNB-a kojom se regulira količina novca: politika

otvorenog tržišta.

106. CB emitira novac primarnom emisijom, a KB sekundarnom emisijom.**

107. Osnovno načelo poslovanja komercijalne banke je: načelo profitabilnosti. (?)

108. Klauzula valute spada u: paralelnu valutu. (?)

109. U aktivi CB-e možemo pratiti tokove kreiranja primarnog novca, dok u pasivi možemo

pratiti strukturu i tokove poništenja primarnog novca.

110. Francuski sustav maksimiranja novčanog optjecaja: zakonodavac određuje samo

gornju granicu novčanog optjecaja, prednost - nije vezan uz zlatnu rezervu i fluktuacije u

kretanju cijene zlata.

111. Statički kreditni potencijal:** LPs = (1 - q - r) DD + (1- q) TD + B + K - S

DD – depoziti po viđenju (uključujući depozitni novac na tekućim i žiro računima te štedne

depozite); TD – oročeni depoziti; B – primljeni krediti; S – vrijednosnice u portfelju banke; K –

kapital; q – obvezna rezerva; r – rezerva likvidnosti.

112. Varijabla h u procesu multiplikacije depozita se teoretski proteže u intervalu od 0 do

1.*** /*stopa zadržavanja sredstava u banci tijekom nekog plasmana.

113. Glavna razlika između mjenice i novca: je u tome što se mjenica ne mora primiti kao

instrument za izmirenje obveze plaćanja; ona to i nije, već je samo obveza da će se plaćanje

izmiriti u novcu.

114. U sustavu zlatne valute sa zlatom u optjecaju novčanice su fakultativni novac.

115. Dinamički kreditni potencijal: predstavlja maksimalan iznos kredita koji banka može

odobriti kroz određeno vremensko razdoblje u kojem se odvija emisija i multiplikacija

kreditnog novca.

LPt = L0+kt+1 E0

LPt–dinamički kreditni potencijal banke na kraju razdoblja t

L0 – odobreni krediti u početnom razdoblju t=0

kt+1 – kreditni multiplikator u razdoblju (fazi) t+1

E0 – višak likvidnosti (višak rezervi) u početnom razdoblju.

116. Krediti na temelju mjenice su: eskontni, akceptni i rambursni.

117. Odnos vrijednosti kod sustava paralelnih valuta ovisi o: odnosu tržišnih cijena zlata i

srebra u svakom trenutku te se stalno mijenja.

118. Devizni račun se još naziva i: kreditni račun, žiralni račun i knjižni račun.

119. Zlatni standard (valuta) se dijeli na:** zlatnu valutu sa zlatom u optjecaju, valutu na

bazi zlatnih poluga, te valutu na bazi zlatnih deviza.

120. Depozitni novac stvaraju poslovne banke u procesu sekundarne emisije.

121. Devizne operacije SB-e su: kupoprodaja deviza od PB-ka, te devizne transakcije s

inozemstvom.

122. Grupu metoda temeljenih na jednadžbama koje opisuju proces kreiranja novca čine:

metoda temeljena na konsolidiranoj bilanci monetarnih institucija, metoda monetarnog

multiplikatora, te metoda temeljena na računima novčanih tokova.

123. Operacije monetarne politike ECB-e u okviru politike otvorenog tržišta mogu biti:***

glavne operacije refinanciranja, dugoročnije operacije refinanciranja, operacije fine

prilagodbe, strukturne operacije.

124. Zbrajanjem neto domaće aktive i neto inozemne aktive dobivamo: ukupna likvidna

sredstva (M4).

125. Kada se stopa obvezne rezerve smanji, smanji se kamatnjak za prekonoćne pozajmice;

ako se na otvorenom tržištu prodaju vrijednosni papiri povećava se kamatnjak za prekonoćne

pozajmice.

126. Osim krajnjih ciljeva, postoje intermedijarni i operativni ciljevi monetarne politike.*

127. Uz inozemnu pasivu dijelovi konsolidirane bilance na strani pasive su novčana masa

(M1) i nemonetarna pasiva (NP; čine ju quasi novac i ograničeni i oročeni depoziti). Te dvije

stavke čine domaću pasivu.

128. U RH krajnji cilj monetarne politike HNB-a predstavlja stabilnost cijena, dok se kao

indirektan cilj korist nominalno sidro deviznog tečaja.*

129. Tradicionalni instrumenti monetarne politike: diskontna politika, politika otvorenog

tržišta, politika obvezne rezerve i selektivna kreditna politika.

130. Preduvjet za uspješno provođenje operacija na otvorenom tržištu je visok stupanj

razvijenosti financijskog tržišta.

131. Cilj Europske središnje banke (ECB) je: održavanje platne moći i inflacija manja od 2%

u zemljama članicama Eurozone (17 zemalja EU-e).

132. Prema tradicionalnoj koncepciji ukupna količina novca u optjecaju sastoji se samo od:

onih financijskih oblika koji su u nekoj zemlji prihvaćeni kao sredstvo prometa i plaćanja, a to

je suma gotovog i depozitnog novca.

133. Povećavajući diskontnu stopu raste kamatnjak na prekonoćnom međubankovnom

tržištu, a otkup vrijednosnih papira pada na prekonoćnom međubankovnom tržištu. (?)

134. Posljedice inflacije: negativne - dolazi do preraspodjele bogatstva i socijalnog

raslojavanja, otežava se i u nekim slučajevima potpuno onemogućuje planiranje, gubi se

osjećaj za realnost, tope se međunarodne rezerve likvidnosti, smanjuju se inozemna ulaganja,

povećava se nesigurnost, građani nepotrebno gomilaju zalihe roba itd..; pozitivne – državni

prihodi rastu brže od državnih rashoda.

135. Vrste inflacije prema intenzitetu: puzajuća (sekularna), kotrljajuća, galopirajuća i

hiperinflacija.**

136. Oblici imovine po Miltonu Friedmanu (reformulirana kvantitativna teorija novca):****

novac, obveznice, dionice, fizička dobra i ljudski kapital.

137. Koja od sljedećih koncepcija novčane mase je najšira, tj. koja obuhvaća najviše fin.

oblika:*

a. Friedmanova koncepcija,

b. tradicionalna koncepcija,

c. koncepcija Gurley-Shaw,

d. Radcliffeov izvješta.

138. Deflacija je:* pojava suprotna inflaciji, a označava pad opće cjenovne razine.

139. Dezinflacija je: opadanje stope po kojoj raste opći nivo (razina) cijena u jednoj

ekonomiji, odnosno to je usporavanje same inflacije.

140. Obratni REPO: funkcionira kao kolateralizirani kredit koji SB odobrava bankama uz

kolateral prihvatljivih vrijednosnica. Služi za povećanje likvidnosti banaka.

141. Kod PB pasiva određuje aktivu, a kod SB aktiva određuje pasivu.*

142. Minimalna rezerva likvidnosti (ECB):** izdvaja se po stopi 2% na osnovicu koju čine

depoziti i druge obveze kreditnih institucija čiji je rok dospijeća do dvije godine.

143. Formula kembričke varijante kvantitativne teorije novca:* M=k*Y //*ili drugi oblik:

M*V =y *p

144. Zamka likvidnosti ukazuje na:*****

a. rast vanjskog duga,

b. lošu monetarnu politiku,

c. lošu fiskalnu politiku,

d. neučinkovitost monetarnog sustava.

145. U glavne financijske instrumente MMF-a ne spadaju:* glavne tranše. (?)

146. Pasivne kamatne stope na novčane depozite kod HNB-a su:* 0,25%.

147. Ukoliko SB želi povećati likvidnost ona kupuje vrijednosne papire, a ako želi smanjiti

likvidnost ona prodaje vrijednosne papire.**

148. Kreditni potencijal SB je:* beskonačan (neograničen); zato ona ne može biti nelikvidna

(ima privilegiju emisije novca – „ex nihilo“).

149. Neto domaća aktiva (NDA):** razlika ukupnih likvidnih sredstva i neto inozemne aktive.

NDA=M4-NIA.

150. Stalno raspoložive mogućnosti HNB-a su:***** novčani depozit, lombardni kredit, te

unutardnevni kredit.

151. Sustav MMF-ove klasifikacije deviznih tečajeva razlikuje: devizni tečaj bez domaće

valute u optjecaju, devizni tečaj u uvjetima valutnog odbora („Currency Board“), ostali

konvencionalni aranžmani fiksno vezanog tečaja, fiksni devizni tečaj unutar zadanog raspona

plivanja, puzajuće prilagođavanje, devizni tečaj unutar promjenjivih granica plivanja,

upravljano plivajući devizni tečaj bez unaprijed određenog smjera kretanja, slobodno plivajući

devizni tečaj.

152. Formalnu granicu ekspanzije kredita banaka predstavlja: obvezna rezerva //*putem

nje SB direktno djeluje na potencijal bankovnog sustava te na jačinu multiplikacije depozita i

kredita na mikro i makro razini.

153. Koji sustav ne spada u sustav zlatne valute:* sustav na bazi nakita.

154. Tipovi deviznih aukcija mogu biti: multiple price i uniform price.

155. U klasifikaciju deviznih tečaja MFF-a ne spada: ubrzano prilagođavanje.

156. Ukupna novčana sredstva ili ukupna likvidna sredstva (M4) obuhvaćaju:* a) novčana

sredstva izvan optjecaja - to su sredstva koja se nalaze na različitim računima kod banaka, a

koje se u monetarnoj statistici vode kao quasi novac i ostala likvidna sredstva te nelikvidna

sredstva; b) novac u optjecaju.

157. Depozitni novac kreiraju poslovne banke, sekundarnom emisijom.

158. Prva središnja banka: švedska Riksbank, 1668.g.

159. Stopa obnavljanja sredstava (kreditni multiplikator):*** z=(1-ro-rl)xh /*dr. oblik: z=(1-

q-r)xh

t=vrijeme

v=brzina optjecaja (kreditne multiplikacije

h = stopa zadržavanja sredstava u banci ( 0 ≤ h ≤ 1 )

z = stopa obnavljanja sredstava (z = (1-OR-RL) x h), govori koliko će se puta slobodna novčana

sredstva obnoviti (multiplicirati))

160. Inflacija prema roku može biti: kronična, prolazna i jednokratna.

161. Najstariji instrument monetarne politike je: diskontna (eskontna) politika, a razvila se

u razdoblju zlatnog standarda kao prateći instrument njegova funkcioniranja temeljenog na

zlatnom pokriću izdanih novčanica.

162. Mirovinski fondovi spadaju u:nemonetarne institucije.

163. Kad rastu troškovi proizvodnje dolazi do: rasta inflacije.*

164. Realni devizni tečaj je važniji od nominalnog, jer je korigiran za stopu inflacije.

165. Ciljevi ECB-a: kreiranje i provođenje monetarne politike u Eurozoni; briga o stabilnosti

deviznog tečaja eura; provedba intervencija na deviznom tržištu; briga o likvidnosti bankarskog

sustava; određivanje temeljne kamatne stope.

166. Odrednice (determinante) potražnje za novcem (imovinom): veličina bogatstva,

očekivani prinos, likvidnost imovine, rizik.

167. Najširi monetarni agregat u RH su: ukupna likvidna sredstva (M4); a kod ECB-a je M3

(obuhvaća sredstva koja se nalaze u M2 i utržive financijske instrumente koje emitiraju

monetarne institucije).

168. Monetarni agregat je: skup financijskih instrumenata (oblika) istog stupnja likvidnosti,

pri čemu širina skale od najvišeg do najnižeg stupnja likvidnosti zavisi od konkretnih

institucionalnih prilika, stupnja gospodarske razvijenosti i dr. (gotovina u rukama publike,

depoziti po tekućem ili žiro računu); teorijski definiran monetarni agregat:

M0 = primarni novac (gotovina + rezerve banaka kod Centralne banke)

M1 = gotov novac + depozitni novac

M2 = M1 + quasi novac

M3 = M2 + ostala likvidna sredstva

M4 = M3 + nelikvidna sredstva

169. Pod repo operacijama (HNB) podrazumijeva se: prodaja vrijednosnih papira od strane

HNB-a uz istodobnu obvezu njihove kupnje na ugovoreni dan, a pod obratnim repo

operacijama (HNB) podrazumijeva se: kupnja vrijednosnih papira od strane HNB-a uz

istodobnu obvezu njihove prodaje na ugovoreni dan.

170. Korištenjem makro-kreditnog multiplikatora možemo izračunati maksimalan iznos

kredita koji bankovni sustav može odobriti na temelju inicijalnog (početnog) povećanja viška

likvidnosti: Lmax=1/(q+r) x E0. Porast kredita ujedno je jednak porastu depozitnog novca,

odnosno ukupne mase novca u optjecaju.

171. Kada proces makro-multipikacije kredita teži u beskonačnost, maksimalan iznos

depozita po viđenju jednak je:* umnošku kreditnog multiplikatora i iznosa inicijalnog

povećanja depozita po viđenju: DDmax = 1/(q+r) x DD0; pri tome vrijedi sljedeće: DDmax=Lmax +

DD0, odnosno DDmax=Lmax + (OR+RL).

172. Varijabla Es: predstavlja neto potraživanja u stranoj valuti. Javlja se u jednadžbi

promjene novčane mase (M1) u metodi konsolidirane bilance monetarnih institucija (metoda

identičnosti): M1=K+Es-NP; predstavlja razliku potraživanja banaka u stranoj valuti (aktive) i

obveza banaka u stranoj valuti (pasiva): Es=As-Ps.

173. Omjer nominalnog i realnog BDP-a naziva se: BDP deflator – BDP

deflator=BDPnom/BDPreal

174. Fisherov efekt: U srednjem roku nominalna kamatna stopa raste jedan za jedan s

inflacijom. Taj je rezultat poznat kao Fisherov efekt ili Fisherova hipoteza. Na primjer,

povećanje nominalne novčane mase 10% rezultira s 10% povećanja stope inflacije, 10%

povećanja nominalne kamatne stope, međutim bez promjena realne kamatne stope.

175. U slučaju kad se novac potražuje kao imovina radi se o: teoriji imovinskog pristupa

potražnje za novcem – James Tobin. (?)

176. Vrijednost makro-multiplikatora kredita koja se ostvaruje nakon beskonačno mnogo

faza (tj. za tv = ∞) može se izraziti formulom:**

kt∞=1/(1-(1-q-r)h); što uz pretpostavljeni h=1 glasi kt∞=1/(q+r). //*ne vidi se dobro: k t∞

177. U Republici Hrvatskoj tipični transakcijski računi na kojima se nalazi depozitni novac

su: tekući i žiro računi.

178. Primarni novac predstavlja knjigovodstvene obveze centralne banke.

179. Keynesova krivulja potražnje za novcem se sastoji od: 3 krivulje. /*1. transakcijska

potražnja za novcem, 2. potražnja za novcem zbog predostrožnosti (neizvjesnosti), 3.

špekulativna (portfolio) potražnja za novcem ili potražnja za novcem kao imovinom.

+dodatak s web-a

//os y kamatna stopa; os xzalihe gotovog novca.

potražnja za „novcem u čarapi“ M funkcija stope povrata na ostalim financijskim tržištima

veća količina smanjuje želju za držanjem gotovine (sve je niža cijena gotovine)

moguće je na isti način dodati funkcije potražnje za novčanom pričuvom/oprezom P i

špekulacija S

sjecište je najviše krivulje potražnje i krivulje ponude (fondovi novca za zgrtanje koje

emitira središnja banka) – točka E

fondovi za zgrtanje su rezidual između ukupne gotovine i novca raspoloživog za

posuđivanje i kreditiranje

fondovi za zgrtanje su fiksni – ne zavise o kamatnoj stopi (vertikalni)

180. Varijabla w u Friedmanovoj jednadžbi: u funkcijskom obliku Friedmanova jednadžba

glasi: m4=α(Yp,w,i,Pc,P,u) čime se potražnja za novcem promatra kao funkcija permanentnog

Ms

iN

iE

N

E Md(T+P+S’)

Md(T+P+S)

Md(T+P)

Md(T)

dohotka (Yp), proporcije bogatstva u samom čovjeku prema onome izvan čovjeka (w),

nominalne kamatne stope (i), očekivanih promjena stope kojom se mijenja razina cijena (Pc),

stvarne razine cijena (P) i funkcije preferiranja novca nasuprot drugim dobrima (u).

181. Kvantitativna teorija novca: u središtu ove teorije je pitanje vrijednost novca.

Vrijednost novca, odnosno kupovna snaga novca ovisi o odnosu ponude i potražnje roba i

usluga s jedne strane i količine raspoloživog novca s druge strane.

182. Treća faza uvođenja eura - karakteristike: 1.1.1999. počinje 3. faza EMU, uvođenjem

eura kao bezgotovinskog novca u 11 zemalja. Računi se mogu voditi u euru ili u nacionalnoj

valuti (po izboru vlasnika računa), a cijene isticati istodobno u nacionalnoj valuti i euru;

nepovratno fiksiranje tečajeva i uvođenje jedinstvene valute na devizna tržišta i u elektronička

plaćanja, koja prate uvođenje novčanica i kovanica eura od 1. siječnja 2002. //*dodatak: 1. faza

stvaranja EMU: 1.7.1990. - ukidanje preostalih zapreka slobodnim tokovima kapitala i

usklađivanje gospodarske, novčane i fiskalne politike u EU; slobodno kretanje kapitala među

državama članicama, usklađivanje ekonomskih politika i bliža suradnja ekonomskih politika i

suradnja između središnjih banaka; 2. faza valutne unije: 1.1.1994. osnovan Europski

monetarni institut, preteča Europske središnje banke. Povećava se neovisnost nacionalnih

središnjih banaka, zabranjuje se financiranje proračunskog deficita iz monetarnih

izvora; konvergencija ekonomskih i monetarnih politika država članica (s ciljem osiguravanja

stabilnosti cijena i javnih financija). + dodatak: pronađeno jednoj ranijoj skripti – faze uvođenja

eura:

1. '90.-'94. – puna liberalizacija kretanja kapitala se nastoji postići kao

važan preduvjet monetarnog ujedinjenja; bolja koordinacija ukupne

ekonomske politike, posebno monetarne i fiskalne

2. '94. – osnovan Europski monetarni institut, nacionalne središnje

banke i dalje zadržavaju autonomiju u provođenju monetarne

politike; '95. – rezolucija vijeća u Madridu – odlučeno da će

jedinstvena valuta biti euro; raspon fluktuacije povećan na +/-15% u

odnosu na središnji tečaj zbog intervalutarnih poremećaja; '98. –

rezolucija Vijeća Europe – početak Europske Monetarne Unije (EMU)

1.1.1999., odabir članica EMU, osnivanje ECB-a

3. 2 dijela:

a. 1999. – neopozivo fiksiranje deviznih tečajeva prema euru i

svake valute međusobno unutar EMU-a; odgovornost za

monet. politiku preuzima ECB sa središtem u Frankfurtu;

počinje zamjena u euro u financijskom sektoru

b. 2002. Početak – zamjena valuta u euro – efektivan novac;

euro postaje definitivan novac u EMU; zamjena valuta u euro

novčanice i kovanice; denominacija svih financijskih

instrumenata u euro

183. Prirodna nezaposlenost: ona razina nezaposlenosti pri kojoj je sadašnja razina cijena

jednaka očekivanoj, tj. tekuća inflacija je jednaka očekivanoj.

184. Krivulja koja prikazuje odnos inflacije i nezaposlenosti naziva se: Phillipsova krivulja.

185. Ako štedni depoziti rastu: M0 ostaje nepromijenjen, M1 ostaje nepromijenjen, a M4

raste.

186. Nezavisnost SB: može se podijeliti na nezavisnost u izboru cilja i nezavisnost u izboru

instrumenata. Nezavisnost u izboru ciljeva odnosi se na mogućnost središnje banke da bez

uplitanja vlade određuje ciljeve svog djelovanja. Nezavisnost u izboru instrumenata, s druge

strane, zahtijeva potpunu slobodu pri odabiru instrumenata koji se koriste za postizanje ciljeva.

//*izvor: rad prof. Ćorića s weba

187. Nezavisnost SB po ECB-u: izdvajanje 5 razina nezavisnosti kao preduvjeti za optimalno

provođenje monetarne politike: institucionalna nezavisnost, zakonska nezavisnost, osobna

nezavisnost, funkcionalna i operativna nezavisnost, te organizacijska i financijska nezavisnost.

//*izvor: rad prof. Ćorića s weba

Esejska: 1. Monetarne institucije.* Sve one institucije koje u svojoj pasivi imaju obveze koje se mogu

smatrati novcem. Sve one financijske institucije koje u transakcijama s nebankarskim

subjektima (poduzeća, stanovništvo, država) prenose, kreiraju i poništavaju novac, odnosno to

su sve one financijske institucije koje u pasivi svoje bilance imaju gotov novac ili depozite koji

ulaze u novčanu masu. Glavna monetarna institucija jedne države je središnja banka te ona

ima monopol nad kreiranjem novčanica.

2. Multiplikacija depozita.* Proces multiplikacije depozita obično se objašnjava ovako: svaka

banka kada primi stvarni, fiducijarni depozit, npr. koji netko u obliku gotovine položi na svoj

račun u banci, mora određeni dio zadržati kao rezervu likvidnosti (koju sama utvrdi ili ju

utvrđuje središnja banka kao obveznu) kako bi na zahtjev svojih komitenata mogla isplatiti, kad

oni zatraže, svoje obveze prema njima (tj. njihova potraživanja prema banci). Preostali dio

primljenog gotovinskog pologa ona će koristit za odobravanje kredita nekom zajmotražitelju.

Što je taj preostali dio veći (po odbitku recimo niže obvezne i druge rezerve likvidnosti), to je i

njezina mogućnost odobravanja kredita veća, a time i proces ekspanzije kredita i multiplikacije

depozita. Veličinom pologa za odobravanje kredita određen je kreditni potencijal neke banke.

3. Razlozi osnivanja (ciljevi) MMF-a.****** MMF je osnovan s ciljem ostvarivanja sljedećih

zadataka: stabilizacija deviznih tečajeva; ostvariti povjerenje zemalja članica u zaštitnu funkciju

MMF-a; promovirati međ. monetarnu suradnju rješavanjem konkretnih problema; ubrzati

razvoj međ. trgovine, povećati zaposlenost i dohodak; uspostaviti multilateralni sustav

plaćanja po računu tekućih transakcija; skratiti trajanje neravnoteža u BP. Svaka zemlja članica

unosi u Fond kvotu izraženu u PPV, koja joj daje pravo na određenu glasačku snagu i predstavlja

osnovu za maksimalni iznos korištenja sredstava Fonda i za udjel u alokaciji PPV. Zemlja članica

danas 25%kvote uplaćuje u jednoj od zdravih svjetskih valuta ($, €, £, jen). Ostatak se uplaćuje

u domaćem novcu ili najsigurnijim vrijednosnicama. Krajnji cilj MMF-a je stabilnost tečaja, dok

je indirektan cilj nominalno sidro deviznog tečaja.

4. Instrumenti monetarne politike koje koristi Europska središnja banka + operacije fine

prilagodbe. ECB i nacionalne SB-e zemalja članica EU-e koje su prihvatile euro kao jedinstvenu

valutu čine Eurosustav. U sklopu tog sustava postoje 3 instrumenta monetarne politike:

operacije na otvorenom tržištu, stalno raspoložive mogućnosti i minimalna rezerva likvidnosti.

Jedne od operacija na otvorenom tržištu su i operacije fine prilagodbe. Njih ECB provodi s

namjerom ili povećanja ili smanjenja likvidnosti i to na 4 načina: repo, obratni repo, izravna

prodaja ili izravna kupnja.

5. Rambursni kredit.****** Primjenjivao se u prekomorskoj trgovini. Naziva se i dokumentarnim

kreditom ili kreditnim pismom. To je kombinacija akceptnog I eskontnog kredita. Banka za

račun kupca (uvoznika) akceptira mjenicu koju je ispostavio prodavač (izvoznik). Akceptirana

mjenica dostavlja se izvozniku koji je može eskontirati ili prodati na burzi i time bez čekanja

doći do naplate za otpremljenu robu. Dužnik je uvoznik prema banci koja je akceptirala

mjenicu.

6. Friedmanova koncepcija o novčanoj masi.* Novac služi i kao privremeno “prebivalište”

kupovne moći ili kao štednja (ne samo transakcijsko sredstvo). Novčana masa obuhvaća pored

gotovog novca u optjecaju i sve depozite kod poslovnih banaka – depozite po viđenju (ne samo

na transakcijskim, već i na štednim računima) i oročene depozite.

7. Obvezna rezerva (zbog čega ju SB uvodi?). U pravilu SB određuju jedinstvenu stopu OR, iako

katkada primjenjuju sustav diferenciranih stopa s obzirom na vrstu i visinu depozita. OR izdvaja

se na poseban račun kod SB, čime se osigurava stabilnost bankovnog sustava. Naime, iako se

trenutačna nelikvidnost pojedine banke može lako namiriti zaduživanjem na tržištu novca,

bankarski sustav kao cjelina uvijek treba držati određene rezerve kao pokriće depozita svojih

komitenata. U tom smislu ukupna sredstva OR predstavljaju svojevrsnu zaštitu deponenanta

od rizičnog ponašanja banaka, odnosno smanjujući kreditni potencijal banaka sprečavaju

prekomjerno odobravanje kredita. Druga i važnija uloga OR je u obuzdavanju pretjerane

kreditne aktivnosti PB, odnosno izbjegavanju situacija da pretjerana količina novca u optjecaju

izazove inflaciju.

8. Kreditni multiplikator (napisati formulu i objasniti!).* Mikro multiplikator kredita - pokazuje za

koliko će se jedinica povećati iznos novoodobrenih kredita banka ako se višak likvidnosti banke

poveća za jednu jedinicu.

=

kt - kreditni multiplikator u t-toj fazi multiplikacije

q - stopa obvezne rezerve, koja se obračunava na sve vrste depozita

r - stopa rezerve likvidnosti, koja se obračunava na depozite po viđenju

h - stopa zadržavanja sredstava u banci

t - broj vremenskih jedinica promatranja, pri čemu vrijedi da je t≥0 i t→∞

v - brzina kreditne multiplikacije

z - stopa obnavljanja sredstava u banci.

9. Granice kreditne ekspanzije.* Razlikujemo dvije osnovne vrste granica kreditne ekspanzije:

formalne i makroekonomske. Formalne se dostižu instrumentima monetarne politike:

politikom obvezne rezerve – kreditna aktivnost banke, kreditni multiplikator, multiplikator

hrq

hrqk

tvtv

t

11

11

z

z tv

1

1

rqk

11

depozita; centralna banka koči ili ubrzava monetarno – kreditne proces u društvu; politikom

obvezne stope – reguliranje eskontne stope, lombardne stope, centralna banka refinancira

monetarni sustav; politikom na otvorenom tržištu – kupnja i prodaja vrijednosnih papira od

strane centralne banke. Makroekonomska granica je određena mogućnostima određenog

društva da se u danim okolnostima razvija, tu spadaju razna makroekonomska ograničenja

zbog kojih investicije, štednja, potrošnja, kreditna aktivnost mogu biti veće ili manje, razlikuju

se od prilika do prilika.

10. Akceptni kredit.* Kredit koji banka daje akceptirajući mjenicu svog komitenta da bi se ona brže

realizirala. Ne dolazi do odobravanja kredita u knjigama, kao kod kontokorentnog kredita, niti

do odobravanja kredita u gotovu novcu (kao kod eskonta). Za akcept banka naplaćuje

određenu proviziju, a akceptiranjem mjenice banka postaje glavni mjenični dužnik.

11. Kako se u Hrvatskoj definira monetarni agregat M0 (primarni novac)?*** Prema definicija HNB-

a, primarni novac (M0) uključuje: gotov novac izvan banaka (tj. u optjecaju) (G) te rezerve i

druge depozite banaka, ostalih bankarskih institucija i dr. (R) u što pripadaju: novčana sredstva

u blagajni banaka, depoziti banaka kod HNB (žiroračun i račun obvezne rezerve), depoziti

ostalih bankarskih institucija (stambene štedionice, štedno-kreditne zadruge i investicijski

fondovi) kod HNB, depoziti ostalih domaćih sektora (država, poduzeća i stanovništvo) kod HNB,

pa možemo pisati da je M0 = G+R.

12. Razlika između nominalnog i efektivnog tečaja.* Nominalni devizni tečaj predstavlja promjenu

cijene domaće valute izraženu u stranoj valuti bez uzimanja u obzir stope inflacije. Realni

devizni tečaj je nominalni devizni tečaj korigiran za stopu inflacije i on je mnogo važniji, jer

inflacija obezvrjeđuje vrijednost novca, smanjuje njegovu kupovnu moć. Efektivni devizni tečaj

je vagani prosjek deviznih tečajeva između domaće valute i valuta zemalja nama najvažnijih

trgovačkih partnera.

13. Selektivna kreditna politika.* Predstavlja kvalitativnu mjeru kontrole upotrebe kredita iz

primarne emisije i ukupnih novčanih tokova, npr. za financiranje potreba turizma,

poljoprivrede i sl. Njezinim korištenjem, tj. kad SB odobrava selektivne kredite bankama

postiže se kontrola upotrebe sredstava iz primarne emisije za točno određeno namjene. Na taj

se način neposredno mogu ostvariti ciljevi tekuće gospodarske politike usmjerene na jačanje

određenih grana i djelatnosti koje su posebno važne za neku državu uz istodobno

ograničavanje kredita pojedinim privrednim sektorima ili poduzećima čije se napredovanje želi

iz određenih razloga zaustaviti. //*dalje u tekstu kritike selektivne kreditne politike – jedno od

pitanja!//** Osnovni razlog ukidanja prakse selektivnog kreditiranja je diskriminacijski učinak

koji instrument uključuje. Naime, selektivni kredit odobren po povoljnijim uvjetima svojevrstan

je oblik subvencije koji se kosi s načelima slobodne konkurencije i tržišnog natjecanja. Drugi

važan razlog zbog kojega suvremena praksa monetarne politike zaobilazi direktnu primjenu

selektivnog kreditiranja je postizanje veće političke i ekonomske neovisnosti SB.

14. Izračunavanje SPV vrijednosti + objašnjenje (aka PPV – posebna (specijalna) prava

vučenja).******* PPV nije valuta, tj. gotov novac. Riječ je o nematerijalnom novcu, odnosno

samo o pravu potraživanja prema MMF-u koje se realizira u nekoj od konvertibilnih svjetskih

valuta. Predstavlja obračunsku jedinicu s ponderiranim udjelima valuta 4 „najvažnije“

ekonomije (Dolar, Euro, Jen i Funta). Svaka zemlja članica unosi u MMF određenu kvotu

izraženu u PPV koja joj daje pravo na određenu glasačku snagu i predstavlja osnovu za

maksimalni iznos korištenja sredstava Fonda i udjel u alokaciji PPV - utvrđena kvota koja se

unosi u Fond ima slijedeću strukturu: 25% u zlatu (od 1978 g. u SPV ili drugim valutama), a 75%

u nacionalnoj valuti. Kod izračuna kvote za pojedinu zemlju uzima se u obzir: BDP, transakcije

tekućeg računa i međunarodne pričuve.

15. REPO. SB često primjenjuju mehanizam kupnje vrijednosnica uz sporazum o reotkupu (REPO

sporazum) kojim se diler koji prodaje obveznice SB obvezuje da će određenog dana po

određenoj cijeni i uz dogovoreni kamatnjak ponovno otkupiti te iste vrijednosnice. Isto tako,

SB se može prilikom prodaje VP na otvorenom tržištu obvezati da će nakon nekog određenog

vremena, po određenoj cijeni ponovno otkupiti te VP. Instrumentom repo SB djeluje u smjeru

smanjenja likvidnosti banaka. Repo funkcionira kao kolateralizirani depozit koji SB prima na

polog od zainteresiranih PB. Provodi se aukcijama na koje PB dostavljaju iznose svojih viškova

likvidnosti koje uz ponuđene kamatnjake žele položiti kod SB. Dospijeće može biti prekonoćno,

tjedan dana, mjesec dana ili duže, ali manje od jedne godine.

16. Stand-by aranžmani.**** Kratkoročni kredit koji dobivaju od MMF-a zemlje članice za

premošćivanje vanjske likvidnosti. Odobrenje kredita je uvjetovano podastiranjem

odgovarajućih makroekonomskih programa od zemlje tražioca kredita, koji se veoma strogo

ocjenjuju. Odobrenje kredita MMF-a je znak drugim bankama da mogu ulaziti u kreditne

aranžmane, i upravo stoga je važnost stand-by aranžmana velika.

Uvedeni su prvobitno radi skraćivanja i izbjegavanja procedure odobravanja kredita za svaku

novu tranšu (od ukupno njih 4) iznad rezerve tranše, a rok trajanja bio im je 6 mj. Najveći dio

sredstava koje MMF odobrava u obliku kredita svojim članicama odnosi se na ove aranžmane.

Oni su namijenjeni za kratkoročnu podršku uravnoteženja BP. Sredstva iz stand-by aranžmana

obično se povlače u tranšama u roku 12-24 mjeseca, a rok otplate je između 3-5 godina.

17. Formula Irvinga Fishera (transakcijska varijanta kvantitativne teorije novca).**********

Odnosi se na kvantitativnu teoriju novca. Razvila se u razdoblju čistog zlatnog standarda.

Jednadžba razmjene: M*V=P*T; M-količina novca, V-brzina optjecaja gotovog novca, P-opća

razina cijena, T-obujam transakcija. Promjene količine novca u jednadžbi razmjene, dok brzina

kolanja i opseg trgovanja ostaju jednaki, može povećati ili smanjiti razinu cijena. Uzlazno

gibanje moglo bi se zaustaviti smanjivanjem. Drugi naziv Fisherove jednadžbe je transakcijska

varijanta (zbog Fisherove jednadžbe razmjene po kojoj se uspostavlja eksplicitna veza novca i

cijena).

18. Monetaristička (inflacionistička) teorija formiranja deviznih tečajeva.** Prema ovoj teoriji se

smatra da je porast deviznih tečajeva uzrokovan porastom količine novca u optjecaju. Kad se

količina novca povećava imamo porast cijena, zbog toga smanjenje izvoza, deficit BP i porast

deviznih tečajeva. Po ovoj teoriji nije primarna BP već inflacija kao uzrok, dok je stanje BP

posljedica.

19. Razlika između hiperinflacije i sekularne inflacije. Hiperinflacija predstavlja inflaciju iznimno

brzog rasta cijena (i to čak u visini 50% mjesečno). Najčešće je posljedica političkih poremećaja

i sukoba i time izazvanog nereda koji se pretvara u kaos, npr. ratne inflacije. Sekularna inflacija

je puzajuća, "stoljetna" inflacija, stalno prisutna i nije dramatična po svojim razmjerima (porast

cijena za 3-5% godišnje); nije štetna.

*dodatak: Postoji i galopirajuća inflacija, a ona je inflacija naglog ubrzanja rasta cijena i obično

ima poznate, objašnjive uzroke koji su izazvali taj inflatorni šok. Često može prerasti u

hiperinflaciju. //* + negdje se spominje i kotrljajuća inflacija!

*dodatak: Ovo je podjela inflacije s obzirom na intenzitet!

20. Teorija pariteta kupovne moći******* + Negativne strane teorije pariteta kupovne moći.

Razvila se iz monetarističke teorije i tvrdi da kretanje deviznog tečaja zavisi od kretanja

kupovne moći novčanih jedinica koje se uspoređuju. Devizni tečaj, prema toj teoriji, izravnava

cijene u različitim zemljama. Tečaj se mijenja zavisno od razlike stupnja obezvrjeđenja novca

dviju zemalja. To se shvaćanje smatra nedovoljno realnim jer statički pojednostavnjuje

problem, zanemaruje različitu strukturu gospodarstva i različitu strukturu potrošnje u

pojedinim zemljama, a pogotovo ne vodi računa ni o jednom od faktora koji također imaju

utjecaja na devizni tečaj.

21. Karakteristike politike refinanciranja. Politika refinanciranja je jedan od instrumenata

monetarne politike za reguliranje količine novca u optjecaju, prethodila je politici otvorenog

tržišta. Pojedina banka može ponuditi SB na prodaju prihvatljive vrijednosnice. Ako banka

ponudi mjenice, SB će joj odobriti eskontni kredit, a ako se radi o nekoj drugoj vrijednosnici

lombardni kredit. Prema tome radi se o eskontnoj (često se zove diskontna) politici i

lombardnoj politici, a obje su dijelovi politike refinanciranja središnje banke. SB pri tome

određuje kvantitativne i kvalitativne elemente. Kvantitativni: određivanje visine diskontne i

lombardne stope i max. iznos refinanciranja. Kvalitativni: kvaliteta mjenice, te vrste i kvaliteta

drugih vrijednosnica. Lombardna stopa je uvijek viša od eskontne (ako je npr. riječ o zalogu

pokretnine troškovi čuvanja su veći). Kupnjom mjenica SB emitira dodatnu količinu primarnog

novca.

22. Uzroci inflacije.** U literaturi uzroci inflacije se svode na: rast količine novca u optjecaju, rast

potražnje, promjene na strani ponude, rast troškova proizvodnje, kontinuirani deficit bilance

plaćanja, pad produktivnosti, očekivanja, rat, socijalna previranja i prirodne katastrofe.

23. Objasni kada količina novca u opticaju utječe na devizni tečaj. Prema monetarističkoj

(inflacionističkoj) teoriji formiranja deviznih tečajeva smatra se da je porast deviznih tečajeva

uzrokovan porastom količine novca u optjecaju. Kad se količina novca povećava imamo porast

cijena, zbog toga smanjenje izvoza, deficit BP i porast deviznih tečajeva. Po ovoj teoriji

primarna BP nije uzrok već je to inflacija, dok je stanje BP posljedica.

24. Monetarni transmisijski mehanizam.** Definira se kao prijenosni mehanizam utjecaja

monetarnih kretanja na realna kretanja u gospodarstvu kao što su investicije, potrošnja,

zaposlenost, realni nacionalni dohodak i razina cijena. Monetarna ravnoteža definira se kao

stanje u kojemu je ponuda novca (MS) tj. postojeće količina novca jednaka potražnji novca

(MD) (MS=MD). Ako se promijeni potražnja novca (uz nepromijenjenu ponudu novca) ili

ponudu novca (uz nepromijenjenu potražnju) ili ako dođe do promjene i ponude potražnje

novca, ali po različitima stopama, dolazi do monetarne neravnoteže. Ponovna ravnoteža

između ponude i potražnje novca, uspostavlja se preko monetarnog transmisijskog

mehanizma. Općenito govoreći taj mehanizam djeluje kroz nekoliko segmenata povezivanja

monetarnih i ostalih (financijskih i realnih) varijabli i njihovu povratnom utjecaju na proces

uravnoteženja, a to su: monetarne transakcije - preko njih se očituje priroda i mjere monetarne

politike koju provodi SB; realne transakcije - s domaćim i inozemnim subjektima; te financijske

transakcije - s domaćim i inozemnim subjektima. Pri tome je važno napomenuti da transakcije

s domaćim subjektima izazivaju povratne efekte na po-tražnju novca, dok transakcije s

inozemnim subjektima utječu na promjenu količine novca.

25. Obvezni blagajnički zapisi. Neprenosivi obvezni blagajnički zapisi nominirani u kunama

(nematerijalizirani). Osnovica se sastoji od bilančnog i izvanbilančnog dijela. Stopa upisa iznosi

75% osnovice, a rok dospijeća je 360 dana. Stopa renumeracije je 0,25%. Obveznici mogu biti:

domaće i štedne banke, podružnice stranih banaka.

26. Manipuliranje tečajem. Manipuliranje deviznim tečajevima provodi se na različite načine, a

izražava se deprecijacijom ili aprecijacijom domaće valute. U prvom se slučaju devizni tečaj

strane valute drži iznad ravnotežnog tečaja i imamo podcijenjenost domaće valute odnosno

precijenjenost deviznog tečaja strane valute. Deprecijacija je pad vrijednosti domaće valute u

odnosu na stranu na deviznom tržištu. Tada se za jedinicu strane valute dobiva više domaće

valute. Aprecijacija je porast vrijednosti domaće valute u odnosu na stranu na deviznom

tržištu. Tada se za jedinicu strane valute dobiva manje domaće valute. Devalvacija je smanjenje

službenog tečaja valute neke zemlje u odnosu na valutu druge zemlje ili zlato. Revalvacija je

porast službenog tečaja valute neke zemlje u odnosu na valutu druge zemlje ili zlato.

Aprecijacija i deprecijacija se događaju na deviznom tržištu dok se devalvacija i revalvacija

donose odlukom monetarnih vlasti. Aprecijacija prethodi revalvaciji, a deprecijacija prethodi

devalvaciji.

27. Razlika između lombardnog i unutardnevnog kredita.*** Lombardni kredit - mogući korisnici:

banke, štedne banke te podružnice stranih banaka; odobrava se na zahtjev banke na kraju

radnog dana; nevraćeni unutardnevni kredit smatra se zahtjevom za lombardni; mogućnost

korištenja: svakodnevno; dospijeće: prekonoćno; kolateraliziran i može se koristiti u visini do

50% nominalne vrijednosti trezorskih zapisa MF-a izdanih s izvornim rokom dospijeća do

godine dana; kamatna stopa: 9%; Unutardnevni kredit - mogući korisnici: banke, štedne banke

te podružnice stranih banaka; odobrava se u obliku limita na računu za namiru banke tijekom

dana; mogućnost korištenja: svakodnevno; dospijeće: do kraja dana kada je korišten;

kolateraliziran i može se koristiti u visini do 50% nominalne vrijednosti trezorskih zapisa MF-a

izdanih s izvornim rokom dospijeća do godine dana; beskamatno.

28. Uloga javnog duga u politici otvorenog tržišta. Javni dug je važan uzrok rasta primjene

otvorenog tržišta. Koliki će biti godišnji iznos emisija državnih vrijednosnica ovisi o stanju

gospodarstva, saldu državnog proračuna, količini novca u optjecaju, inflaciji itd. Javni dug je

posljednjih 20-tak godina u porastu zbog „države blagostanja“ → rast izdvajanja za socijalnu i

zdravstvenu zaštitu, okoliš, obrazovanje.. Zbog svoje sigurnosti i likvidnosti instrumenti javnog

duga postali su važnom komponentom financiranja gospodarskih subjekata. SB koristeći

državne vrijednosnice provodi monetarnu politiku bez radikalnih restriktivnih ili ekspanzivnih

mjera u cilju reguliranja količine novca u optjecaju, kratkoročnih kamatnih stopa i kreditne

aktivnosti banaka. Država kao najvažniji kreator javnog duga strukturira rokove dospijeća,

kamatnjake i iznose emisija, nastoji smanjiti troškove zaduženja te takvom diversifikacijom

potiče razvoj sekundarnog tržišta vrijednosnica.

29. Ciljevi olakšica za smanjenje siromaštva i poticanje rasta (PRGF). Glavni cilj je stvarno i održivo

jačanje pozicija bilance plaćanja, poticanje dugotrajnog gospodarskog rasta te pomoć

strukturnim promjenama i makroekonomskim prilagodbama što bi trebalo dovesti do rasta

životnog standarda i smanjenja siromaštva. Jedan od ciljeva je i povećanje transparentnosti

vođenja države. Prema stanju gospodarstva trenutno 77 zemalja može koristiti ove olakšice

(npr. Albanija, Indija, Kenija, Nigerija, Afganistan..., dohodak smije biti najviše 88US$ , dobivaju

se trogodišnji zajmovi do 140% uplaćena kvote, u posebnim uvjetima 185% kvote, uz kamatu

od 0,5%, uz grace-peroid od 5 i pol godina; to je razdoblje početnog roka kredita u kojem dužnik

nije obvezan započeti s vraćanjem, tzv. vrijeme milosrđa vjerovnika prema dužniku). Otkup

valute obavlja se polugodišnje od pete do desete godine nakon isplate zajma.

30. Devizni tečaj bez domaće valute u optjecaju.**** Prema sustavu klasifikacije deviznih tečajeva

MMF-a to je tečaj u kojem valuta strane zemlje ili nadnacionalna valuta egzistira kao jedino

zakonsko sredstvo plaćanja ili određena zemlja pripada monetarnoj / valutnoj uniji u kojoj dijeli

isto zakonsko sredstvo plaćanja s ostalim članicama.

31. Sustav zlatne valute na bazi zlatnih poluga.********** Kod ovog sustava novac se ne kuje iz

zlata, ali je vezan za zlato. U ovom sustavu ne cirkulira u prometu zlato, već na osnovi njega

izdane novčanice koje služe kao zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja, a zlato je

koncentrirano kod SB kao emisijske ustanove. Način pokrića novčanica isti je kao i kod zlatnog

standarda, samo se ukida njegova apsolutna razmjenjivost za zlato (razmjenjive su za zlato

samo u određenim iznosima ili uvjetima).

32. Paralelna valuta.***** Spada u kategoriju bimetalističkih valutnih (novčanih) sustava. Kod nje,

novac kao zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja, kuje se iz oba valutna materijala: zlata i

srebra, te u prometu postoje i ravnopravno cirkuliraju dvije vrste novca – zlatni i srebrni novac.

Između tih dviju vrsta novca nije zakonski utvrđen nikakav odnos, plaćanje ovisi o volji i

ugovoru sudionika u prometu.

33. Wicksellova ravnoteža i model inflatornog jaza. Inflatorni jaz pojavljuje se kao posljedica takva

porasta globalne potražnje koju ne prati odgovarajući porast globalne ponude. K. Wicksell -

odbacio kvantitativnu teoriju novca i u razmatranje uveo obujam potrošnje i investicija.

Novčana će ravnoteža biti ostvarena ako su ispunjena ova dva uvjeta: ako su prirodni i

bankarski kamatnjak jednaki, te ako su investicije jednake štednji.

Potrošačka potražnja (1)

• Globalna potražnja

Štednja (2)

Proizvodnja dobara potrošnje (3)

• Globalna ponuda

Investicije (4)

U kombinaciji akcije i reakcije tih četiriju faktora Wicksell vidi osnovne probleme gospodarskog

kretanja, pa i kretanja vrijednosti novca. Za objašnjenje promjena u odnosu navedenih četiriju

faktora (potrošačka potražnja, štednja, proizvodnja dobara potrošnje i investicije) Wicksell se

poslužio kamatnom stopom. Kad je novčani kamatnjak ispod prirodnog, investicije premašuju

štednju, te se s tim u vezi potrošačka potražnja povećava u odnosu prema proizvodnji dobara

potrošnje. Posljedica toga je rast cijena.

34. Dvojna valuta (alternativni sustav).** Spadaju kategoriju bimetalističkih valutnih (novčanih)

sustava. Kod sustava dvojne valute novac se kuje iz obaju valutnih materijala (zlata i srebra) ali

se među njima uspostavlja zakonski omjer, npr. 1kg zlata: 15,5kg srebra. Taj se sustava još

naziva alternativnim. Naime,dok je valutnim sustavom na jednoj strani bio uspostavljen

određeni iznos između zlata i srebra,s druge je strane dolazilo do mijenjanja tog odnosa

vrijednosti na slobodnom tržištu izvan zemlje.Ako je zlato tim službenim odnosom bilo

podcijenjeno u odnosu na situaciju drugdje,dolazilo je do izvoza zlata radi kupovanja srebra u

inozemstvu. Kupljeno se srebro uvozilo i davalo prekovati u novac.Na taj je način bolji novac

odlazio iz prometa,a ostajao lošiji,pa se zato taj sustav naziva alternativnim. Tamo gdje

zakonski dvije robe imaju funkciju mjere vrijednosti,faktički uvijek samo jedna ostaje kao takva

na poprištu - navedena pojava obilježena je kao Greshamov zakon. Prijelaz na monometalizam

riješio je navedeni problem.

35. Kontokorentni kredit.**** Kredit po tekućem računu. Vrsta kredita koji banka odobrava

korisniku preko njegova tekućeg računa, te korisnik realizira svoje pravo izdajući banci nalog.

Danas je najvažnija vrsta kratkoročnog kreditiranja, popularan s obzirom na pogodnosti koje

pruža banci i klijentu. Klijentu smanjuje blagajničko poslovanje, omogućuje mu uključivanje u

bezgotovinski platni promet, a uz to omogućuje elastičnu i racionalnu upotrebu kredita prema

stvarnim periodičnim potrebama. Bankama ovaj posao donosi najveći i najstabilniji prihod.

Naziva se i kreditna linija.

36. Reeskontiranje mjenice (reeskont).* Reeskont je kratkoročna pasivna operacija koja se obavlja

između dviju banaka, obično između emisijske banke i kreditne banke. To je operacija što je

obavlja neka banka, u pravilu kreditna, kad mjenice iz svog portfelja koje su već eskontirane,

ponovno eskontira kod emisijske banke. Reeskont je pasivna operacija samo za kreditnu

banku, koja reeskontirajući određenu mjeničnu sumu dolazi do novih sredstava, a za emisijsku

je banku to aktivna operacija na temelju koje ona plasira svoja sredstva.

37. Devizni tečaj.** Intervalutni tečaj predstavlja razmjenu efektivnog novca (valute) jedne zemlje

za efektivni novac (valutu) druge zemlje. Devizni tečaj predstavlja razmjenu potraživanja u

valuti zemlje A, za potraživanje u valuti zemlje B, jer je po definiciji deviza potraživanje u stranoj

valuti. Devizni tečaj predstavlja cijenu domaćeg novca izraženu u stranom novcu, odnosno

koliko jedinica domaćeg novca treba dati za jedinicu stranog novca i to je tzv. sustav direktnog

kotiranja. Devizni tečaj ima informacijsku, redistributivnu, alokativnu i razvojnu funkciju.

Nominalni devizni tečaj predstavlja promjenu cijene domaće valute izraženu u stranoj valuti

bez uzimanja u obzir stope inflacije. Realni devizni tečaj je nominalni devizni tečaj korigiran za

stopu inflacije i on je mnogo važniji, jer inflacija obezvrjeđuje vrijednost novca, smanjuje

njegovu kupovnu moć. Efektivni devizni tečaj je vagani prosjek deviznih tečajeva između

domaće valute i valuta zemalja nama najvažnijih trgovačkih partnera. Devizni tečajevi različito

se formiraju u uvjetima zlatnog standarda i papirne valute. Za razdoblje zlatnog standarda veže

se i sustav fiksnih deviznih tečajeva.

38. Devizni tečaj u uvjetima valutnog odbora („Currency Board”). Temelji se na eksplicitnoj

zakonskoj obvezi zamjene domaće valute, određenom stranom valutom uz fiksni devizni tečaj.

To znači da se domaća valuta emitira samo ako ima potpuno pokriće u stranoj valuti.

39. Teorija bilance plaćanja.*** Uzrok porasta tečaja strane valute je pasivnost bilance plaćanja.

Deficit BP izaziva porast deviznog tečaja, a kasnije i porast cijena. Kako određeno vrijeme

promjena tečaja ne dovodi do promjena apsolutnih cijena, cijene domaće robe padaju što

stimulira izvoz. Kako ta pojava destimulira uvoz, dolazi do novog kretanja i izravnanja BP

.Prema tome, promjene tečaja posljedica su promjena u BP.

40. Razlike između SB i PB.**** SB ne može biti nelikvidna, za razliku od komercijalne banke. SB

ne postoji da bi ostvarivala maksimalni profit što je glavni cilj komercijalne banke. SB jedina

kreira primarni novac (stvara gotov novac primarnom emisijom), dok komercijalna banka

stvara novac sekundarnom emisijom (odobravanjem kredita u obliku depozitnog novca).

Komercijalne banke obavljaju kratkoročne i dugoročne transakcije, dok SB obavlja samo

kratkoročne (dugoročne su joj zabranjene). Klijenti komercijalne banke mogu biti svi, a SB

samo država, banke i štedionice. U komercijalnoj banci veličina pasive određuje aktivu, dok je

kod SB obrnuto. SB ima neograničen kreditni potencijal, dok poslovne banke imaju ograničen

kreditni potencijal.

41. Kada i zašto se napušta penzatorijski sustav?* Penzatorijski sustav je sustav u kojem je svaki

komad metala trebalo vagati. Ovaj sustav se napušta u razdoblju kad započinje kovanje novca

jer je ono omogućilo odvajanje njegove nominalne od realne vrijednosti.

42. Razlika između vrste novca koju emitira SB i PB. Emisija novca uključuje dva zasebna, ali

međusobno povezana procesa kreiranja i poništavanja novca. To su: primarna emisija novca

koju provodi središnja banka i sekundarna emisija novca koju provode banke. Banke kao

monetarne institucije kreiraju i multipliciraju novac. Odobravanjem i isplatom kredita banke

stvaraju depozitni novac - koji se zbog prirode nastanka naziva kreditni novac. Sveukupni

depozitni novac nije ujedno i kreditni novac. Pretpostavka za emisiju kreditnog novca je sustav

bezgotovinskog plaćanja.

43. Sustav zlatne valute na bazi zlatnih deviza.** U sustavu na bazi zlatnih deviza optjecaj

novčanica zasniva se na devizama koje glase na neku zlatnu valutu ili pak na neku važnu

svjetsku valutu, premda ona formalno nije zasnovana na zlatu. Tu vrstu valutnog sustava

najprije su uvele neke ovisne zemlje koje nisu mogle organizirati svoj novčani sustav ni kao

sustav sa zlatom u optjecaju ni kao sustav na bazi zlatnih poluga, jer nisu imale dovoljno zlata.

Kod ovog se sustava valutnim novcem smatra novčanica emisijske banke jer je zakonsko i

definitivno sredstvo plaćanja.

44. Metoda konsolidirane bilance monetarnih institucija (metoda identičnosti):****** Aktivu svih

banaka dijelimo na domaću – Ad (krediti banaka domaćim nebankarskim subjektima i drugi

plasmani (K)), te inozemnu – As (potraživanja banaka u stranoj valuti). Pasivu svih banaka

dijelimo na domaću – Pd (novčana masa (M1) i nemonetarna pasiva – quasi novac i ograničeni

i oročeni depoziti (NP)), te inozemnu pasivu – Ps (obveze banaka u stranoj valuti). M1=K+Es-

NP Es=As-Ps – neto potraživanja u stranoj valuti.

Promjena novčane mase zavisi od promjene kredita banaka koji vode njezinom porastu, od

promjene nemonetarne pasive (čiji porast dovodi do njezina smanjenja) i od promjena salda

stransakcija u stranoj valuti (ako je saldo pozitivan, tj. ako su potraživanja veća od obveza, on

će značiti porast novčane mase i obratno).

∆ M1 = ∆ K – ∆ NP + ∆ Es

45. Ciljevi monetarne politike. Ciljevi monetarne politike mogu biti: krajnji, intermedijarni i

operativni ciljevi. U RH krajnji cilj monetarne politike HNB-a predstavlja stabilnost cijena, dok

se kao indirektan cilj korist nominalno sidro deviznog tečaja. Hrvatska je u režimu upravljano

plivajućeg deviznog tečaja, što znači da tečaj nije fiksan,niti je SB ikad objavila razinu tečaja

koju brani. Krajnji cilj monetarne politike većine središnjih banaka je stabilnost cijena.

Intermedijarni ciljevi mogu biti monetarni agregati (M1, M2, M3, M4), tržišne kamatne stope ili

druge varijable prema izboru SB. Kao operativni cilj na koji djeluju instrumenti monetarne

politike mogu se koristiti viškovi likvidnosti banaka, ukupni primarni novac ili kratkoročne

kamatne stope na međubankovnom tržištu. Instrumentima monetarne politike SB izravno

djeluje na ostvarivanje operativnih ciljeva te indirektno na ostvarivanje intermedijarnih ciljeva.

46. Metoda temeljena na konsolidiranoj bilanci monetarnih institucija (pravila). Pravila: 1. količina

novca u cirkulaciji može promijeniti samo u odnosima između monetarnih institucija i

nemonetarnih subjekata; 2. kreiranje primarnog novca od strane SB predodređuje maksimalni

iznos kreiranja novca u optjecaju (M1) od strane ostalih monetarnih institucija; 3. novac u

optjecaju (M1) kreira se na osnovi primarnog novca koji se nalazi (“knjiži”) u pasivi monetarnih

financijskih institucija (što predstavlja njihovu obvezu), s jedne strane, a s druge strane, u aktivi

nemonetarnih financijskih institucija i nemonetarnih subjekata; 4. pravilo govori da se primarni

novac (kreiran od strane SB) nalazi u pasivi bilance SB, s jedne strane, a istovremeno, s druge

strane, u aktivi ostalih monetarnih institucija i svih drugih nemonetarnih subjekata.

47. Operacije na otvorenom tržištu (HNB).* Mogu biti redovite operacije, operacije fine prilagodbe

i strukturne operacije. Redovite operacije - provode se putem obratnih repo operacija; služe

za povećanje likvidnosti u sustavu; izvršavaju se svaki tjedan (srijedom), s rokom dospijeća od

jednog tjedna; izvršavaju se na aukcijama putem standardnih ponuda; sudionici: banke, štedne

banke te podružnice stranih banaka koje ispunjavaju određene opće kriterije; prihvatljiv

kolateral: trezorski zapisi MF-a izdani s izvornim rokom dospijeća do godine dana. Operacije

fine prilagodbe - provode se putem repo/obratnih repo operacija, izravnih kupnji/prodaja

vrijednosnih papira (VP); služe za povećanje ili smanjenje likvidnosti u sustavu; frekvencija i

dospijeće nisu standardizirani; provode se na aukcijama (putem nestandardnih ponuda) ili

bilateralnim putem; ograničen broj sudionika: osim općih kriterija za redovite operacije,

sudionici moraju zadovoljiti i druge kriterije; prihvatljiv kolateral: trezorski zapisi MF-a izdani

s izvornim rokom dospijeća do godine dana. Strukturne operacije - provode se putem izravnih

kupnji/prodaja VP-a te repo/obratnih repo operacija; služe za povećanje ili smanjenje

likvidnosti; frekvencija: redovita ili neredovita; dospijeće nije standardizirano; provode se na

aukcijama (putem standardnih ili nestandardnih ponuda) ili bilateralnim putem; sudionici:

banke, štedne banke te podružnice stranih banaka koje ispunjavaju određene opće kriterije;

prihvatljiv kolateral: državni vrijednosni papiri.

48. Politika obveznih rezervi. Sastoji se u utvrđivanju stope obvezne rezerve i drugih uvjeta koji

određuju visinu obveznih rezervi koje PB trebaju obračunati i izdvojiti na depozite. U pravilu

SB određuju jedinstvenu stopu OR, iako katkada primjenjuju sustav diferenciranih stopa s

obzirom na vrstu i visinu depozita. OR-e izdvaja se na poseban račun kod SB, čime se osigurava

stabilnost bankovnog sustava. Naime, iako se trenutačna nelikvidnost pojedine banke može

lako namiriti zaduživanjem na tržištu novca, bankarski sustav kao cjelina uvijek treba držati

određene rezerve kao pokriće depozita svojih komitenata. U tom smislu ukupna sredstva OR

predstavljaju svojevrsnu zaštitu deponenanta od rizičnog ponašanja banaka, odnosno

smanjujući kreditni potencijal banaka sprečavaju prekomjerno odobravanje kredita, odnosno

OR služi izbjegavanju situacija da pretjerana količina novca u optjecaju izazove inflaciju. Visoka

razina OR administrativno propisuje SB ovisno o monetarnoj situaciji na tržištu i stupnju

zasićenosti novčanim sredstvima. Kada se ocijeni da je kreditna aktivnost komercijalnih banaka

prevelika i da vodi inflaciji, stope OR se povećavaju, dok se u suprotnoj situaciji, deflacije i opće

recesije u privredi smanjuju. Snižavanjem stope OR postižu se suprotni učinci. Za razliku od

politike otvorenog tržišta kao „finog“ instrumenta za upravljanje likvidnošću monetarnog

sustava i regulaciju novčane ponude, politika OR predstavlja „grub“ i administrativan

instrument. Ukoliko neka PB ne ispunjava svoje obveze polaganja određenog iznosa rezervi na

svoj račun kod SB, ona dolazi pod pojačan nadzor SB. Njezino značenje posebno dolazi do

izražaja u zemljama s manje razvijenim financijskim tržištem. U RH OR predstavlja glavni

instrument restriktivnog djelovanja SB, usmjerenog na očuvanje stabilnosti cijena i financijskog

sustava.

49. Lombardni kredit (HNB).*** Spada u stalno raspoložive mogućnosti. Mogući korisnici: banke,

štedne banke i podružnice stranih banaka; odobrava se na zahtjev banke na kraju radnog dana;

nevraćeni unutardnevni kredit smatra se zahtjevom za lombardni; mogućnost korištenja:

svakodnevno; dospijeće: prekonoćno; kolateraliziran i može se koristiti u visini do 50%

nominalne vrijednosti trezorskih zapisa MF-a izdanih s izvornim rokom dospijeća do godine

dana; kamatna stopa: 9%; mogućnost suspenzije odobravanja i ograničenja iznosa

diskrecijskom odlukom HNB-a.

50. Trojni grafikon.

Država je ta koja treba destimulirati štednju, stimulirati investicije, a osim toga svojom akcijom

puniti deflatorni jaz sve dok spontani odnosi ne budu u stanju to postići. Smatra se da je za

taj intervencionizam tzv. politika jeftinog novca pogodnija od politike budžetskog deficita (jer

punjenje tog deflatornog jaza budžetskim deficitom stvara potrošnju, a inflacionira gospod.

proces)

Objašnjenje trojnog grafa:

1. graf:

pokazuje prednosti likvidnosti koja dovodi do opadanja kamatne stope

povećanje količine novca – N s točke A na točku B

2. graf:

kao posljedica povećanja likvidnosti, niža se kamatna stopa reflektira na graničnu

efikasnost investicija koja se povećava s točke A’ na točku B’ i tako dovodi do povećanja

investicija

3. graf:

povećanje investicija s točke A na točku B dovode do nove gospodarske aktivnosti

(povećanje neto nacionalnog proizvoda - NNP)

51. Operacije fine prilagodbe (HNB).* Provode se putem repo/obratnih repo operacija, izravnih

kupnji/prodaja vrijednosnih papira (VP); služe za povećanje ili smanjenje likvidnosti u sustavu;

frekvencija i dospijeće nisu standardizirani; provode se na aukcijama (putem nestandardnih

ponuda) ili bilateralnim putem; ograničen broj sudionika: osim općih kriterija za redovite

operacije, sudionici moraju zadovoljiti i druge kriterije; prihvatljiv kolateral: trezorski zapisi

MF-a izdani s izvornim rokom dospijeća do godine dana.

52. Model inflatornog jaza (objašnjenje + graf)*****.

Ako se između raspoloživog dohotka (ukupna potražnja) i ukupne ponude pojavi nesklad – jaz,

dolazi do porasta odnosno pada cijena

Inflatorni jaz pojavljuje se kao posljedica takva porasta globalne potražnje koji ne prati

odgovarajući porast globalne ponude

Ponuda i potražnja same će se izjednačiti bilo porastom cijena, bilo drugačijom upotrebom

suvišnog dohotka (državni zajam, porez, tezauracija)

Grafički prikaz:

Objašnjenje grafa:

Kod cijene p0 ponuda i potražnja su uravnotežene

Kod cijene p1 postoji deflatorni jaz: O1 > D1, razlika među njima predstavlja deflatorni jaz (O1 –

D1 = deflatorni jaz)

Obratno, kod cijene p2 imamo O2 < D2, te postoji inflatorni jaz (D2 – O2 = inflatorni jaz), koji

dovodi do porasta cijena

*ne vodi računa o odnosima cijena, vrsti robe i njezinoj namjeni, o supstituciji, elastičnosti

ponude i potražnje niti troškovima proizvodnje

U radovima praktičnog značaja primjenjivale su se 2 metode procjene inflatornog jaza

1. uspoređivanje predviđenih globalnih rashoda i predviđene globalne proizvodnje

2. uzima u obzir samo rashode za potrošna dobra i predviđenu proizvodnju potrošnih dobara

53. Blagajnički zapisi (HNB). Nematerijalizirani prenosivi blagajnički zapisi nominirani u kunama;

prodaja preko multiple price tipa aukcija uz diskont; Hrvatska narodna banka utvrđuje datum

održavanja aukcije i obavještava sudionike najkasnije na dan održavanja aukcije; rok dospijeća:

35 dana; namira: T + 0; pristup primarnom tržištu imaju banke, štedne banke, podružnice

stranih banaka i HBOR; poslove depozitorija blagajničkih zapisa obavlja Središnje klirinško

depozitarno društvo d.d.

54. Narušavanje ravnoteže na tržištu novca – učinak dohotka + učinak likvidnosti (graf)**.

1. graf: učinak dohotka - porast dohotka dovodi do pomaka krivulje potražnje za novcem

udesno i uz nepromijenjenu količinu ponude novca uzrokuje rasta kamatnjaka.

2. graf: budući da do snižavanja kamatnjaka dolazi kao rezultat povećanja likvidnosti

monetarnog sustava, učinak porasta ponude novca na pad kamatnjaka naziva se učinkom

likvidnosti.

55. Keynesijanski model agregatne ponude i potražnje (graf).*

Model uvodi intervencionizam kao nadomjestak dugotrajnom čekanju spontanog

uravnoteženja kako bi se mjerama makroekonomske politike potaknuli rast investicija, državne

potrošnje i li neto izvoza roba i usluga. Ukoliko cijena i nadnice nisu fleksibilne te ako ne postoji

savršena informiranost ekonomskih subjekata, monetarna politika nije neutralna. Model

pokazuje adaptivna očekivanja. (?)

56. Učinak likvidnosti i učinak realnog pomaka (graf).****

Učinak realnog novca (učinka realnog pomaka) podrazumijeva djelovanje rasta cijena na pad

realne ponude novca te lančani slijed promjena koje potiču formiranje nove ravnoteže i pomak

LM krivulje u lijevo.

//* - ne znam jel to drugi pojam, nisam našao graf, ali sam našao nečiju interpretaciju: Učinak

likvidnosti - učinak pada/rasta kamatne stope zbog povećanja/smanjenja ponude novca. Ms

ide desno/lijevo -> kamatna stopa pada/raste.

57. Keynesov plan (pretpostavke iz Bretton Woods-a)**. John Maynard Keynes predviđao je

osnivanje Međunarodne klirinške unije unutar koje bi se obavljala prebijanja salda koncem

svakog mjeseca, dok bi SB uzajamno odobravale mjesečne kredite. Keynes je predvidio

uvođenje svjetske novčane jedinice (“bancor”) koja bi imala tečaj prema zlatu i drugim

valutama tj. bancor bi bio zamjenik zlata koje bi se demonetiziralo.

58. Dohodovna ili kembrička varijanta kvantitativne teorije novca – Alfred Marshall.*** Temelji se

na istim pretpostavkama na kojima se temelji i Fisherova teorija s tom razlikom što se novac

ovdje ne promatra isključivo kao sredstvo razmjene već i kao imovina. Novac nije važan kao

novac, nego je poanta u njegovoj kupovnoj moći. Pojedinci neće cijeli svoj dohodak držati u

obliku novca, pretvoriti će ga u drugi oblik imovine, oportunitetni trošak držanja novca je

kamatna stopa. Nastoje jedan dio novca rasporediti u oblik imovine kao novca, a drugi dio u

neki drugi oblik imovine (obveznica, dionica, itd.).

M = k * Y //*negdje se zapisuje kao Md

M ... količina novca (ponuda), stavlja u odnos ukupan dohodak i dio dohotka zadržanog u novcu

Y ... ukupan dohodak po tekućim cijenama

k * Y ... dio dohotka zadržan u novcu

Y = y * p

p ... cijene

k ... Marshallov koeficijent

k = 1 / V

V ... brzina optjecaja novca

što je brzina optjecaja veća k je manji i obrnuto.

u vrlo kratkom roku V je stabilna i može se tretirati kao konstanta.

utjecaji i odnosi ponude novca i cijene očituju se preko dohotka, a isto ovisi i o brzini

optjecaja novca, odnosno k.

M = ( 1 / V ) * y * p dohodovni oblik Fisherove teorije

M * V = y * p

59. Monetaristička koncepcija agregatne ponude i Phillipsove krivulje u kratkom i dugom roku

(graf).*

Prema monetaristima kratki rok je vremensko razdoblje dovoljno kratko da u njemu radnici

nemaju potpune informacije o agregatnim cijenama i inflaciji, tako da se očekivane cijene i

očekivana inflacija razlikuju od stvarnih cijena i stvarne inflacije. U dugom roku javnosti su

dostupne potpune informacije o stvarnom razvoju događaja u ekonomiji, zbog čega se

očekivanja o razini cijena podudaraju sa stvarnim cijenama i stopama inflacije. Pojam prirodna

zaposlenost vezan je uz koncepciju prirodne stope nezaposlenosti (NARU – natural rate of

unemployment) koja se ne može smanjiti povećanjem agregatne potražnje. Prirodna stopa

nezaposlenosti može se prikazati vertikalnom Phillipsovom krivuljom u kojoj ne postoji izbor

između smanjenja nezaposlenosti i povećanja inflacije.

60. Jednadžba Friedman-Schwartz.* Temelji se na dvije grupe determinanti promjene količine

novca:

a. prva grupa - ovisi o utjecaju SB na promjenu količine novca (MS) promjenom iznosa

primarnog novca (H)

b. druga grupa - sadrži dvije determinante koje ovise o ponašanju banaka (D/R) i o

ponašanja nebankarskih subjekata (D/C), one predstavljaju monetarni multiplikator.

R

C

R

D

R

C

R

D

HMS

1

m = [D/R x (1 + C/R)] / [D/R + C/R]

61. Inflacija troškova.* Pripada podjeli inflacije po uzorcima. Kad rastu troškovi proizvodnje dolazi

do rasta inflacije. Uzroci inflacije troškova mogu biti: porast plaća i nadnica iznad

produktivnosti rada; situacija kada se smanji drastično produktivnost rada, a plaće ostanu na

jednakoj razini; deprecijacija; povećano opterećenje kojim država optereti proizvođača, te

monopolistički položaj proizvođača.

62. Utjecaj povećanja novca tokom vremena**.

Učinak razine cijena proizlazi iz tumačenja inflacije kao monetarnog fenomena u skladu s

klasičnom i monetarističkom koncepcijom kvantitativne teorije novca. Ukoliko porast ponude

novca izazove rast razine cijena, povećat će se nominalna potražnja za novcem (pomak krivulje

potražnje novca Md udesno), što će posljedično izazvati rast kamatnjaka. Učinak očekivane

inflacije dolazi do izražaja kad javnost očekuje porast stope inflacije zbog spoznaja o rastu

ponude novca.

63. Diskontna (eskontna) politika.*** Ili politika diskontnog prozora predstavlja najstariji

instrument monetarne politike SB. Razvila se još u razdoblju zlatnog standarda kao prateći

instrument njegova funkcioniranja temeljenog na zlatnom pokriću izdanih novčanica. Ovisno

o kretanju zlata iz zemlje ili u zemlju, diskontna stopa se spuštala i dizala, pa je rezultat bio

višestruk. Promjenom u visini diskontne stope SB mogu indirektno djelovati na visinu novčane

ponude i usmjeravati kretanje potražnje za novcem. Ukoliko na primjer SB želi smanjiti ponudu

novca kako bi obuzdala ili spriječila inflaciju, ona može odrediti diskontnu stopu na višoj razini

od trenutačne razine tržišnih kamatnjaka. Za sudionike novčanog tržišta to znači direktni signal

da je novac postao skuplji, jer za isti iznos zaduženja kod SB treba platiti veću kamatu. Porast

diskontne stope predstavlja najavu SB o većoj restriktivnosti njezine monetarne politike.

Javnost veću diskontnu stopu shvaća ne samo kao signal mogućeg daljnjeg rasta cijene novca

u budućnosti, nego i kao signal opasnosti od razvoja inflacije, na koju je SB reagirala

pravodobno višom kamatnom stopom. Uz ostale uvjete nepromijenjene, porast cijene

zaduživanja (aktivne kam. stope) smanjuje interes bančinih komitenata za kreditima, što

dovodi do formiranja nove ravnoteže na tržištu kredita uz višu razinu tržišnih kamatnjaka.

Nadalje, kad novac postane oskudniji, rast diskontne stope djeluje i na rast pasivnih kamatnih

stopa, pa posljedično i na smanjenje potražnje javnosti za gotovinom i depozitnim novcem. U

obratnoj situaciji, kad SB želi povećati ponudu novca kako bi povećanjem potraživanje za

kreditima potaknula privrednu aktivnost, ona će sniziti diskontnu stopu ispod tržišne kamatne

stope. Uz nižu cijenu zaduživanja poslovne banke mogu pribaviti viškove likvidnosti

posuđivanjem od SB, što djeluje na pad kamatnjaka na međubankovnom tržištu. Smanjenje

diskontne stope utjecat će i na smanjenje pasivnih kamatnih stopa, pa će se smanjiti interes za

štednjom, a povećati potražnju za novcem kao transakcijskim sredstvom. Manipulacije

diskontnom stopom predstavljaju, s jedne strane, vrlo efikasan instrument stabilizacije

unutarnjih kretanja, a s druge, vrlo rizičan instrument s aspekta čimbenika vanjske

nestabilnosti. Danas je u monetarnoj praksi zamjenjuju suvremeni oblici „pogodnosti

zaduživanja kod SB“ i sve više operacije pod nazivom repo poslovi.

//slideovi prof. Ćorića: Najstariji instrument monetarne politike (seže u razdoblje zlatnog

standarda). Pod nazivom diskontna politika tradicionalno se podrazumijevalo ne samo

manipuliranje visinom diskontne stope već i određivanje rokova, limita i ostalih uvjeta

reeskonta robnih mjenica i drugih vrijednosnica na temelju kojih su se banke zaduživale kod

središnje banke. Promjenom u visini diskontne stope središnje banke mogu indirektno

djelovati na visinu novčane ponude te usmjeravati kretanje potražnje za novcem. Npr. SB želi

smanjiti ponudu novca kako bi spriječila inflaciju viša diskontna stopa.

64. Neoklasični model ekspanzivne monetarne politike (graf) + racionalna očekivanja.****

Neoklasična teorija polazi od pretpostavke da na tržištima postoji savršena konkurencija te da

su nadnice i cijene fleksibilne, kao što podrazumijeva i klasična teorija. Ona također prihvaća

klasičnu pretpostavku o racionalnom osobnom interesu u okviru kojega svaki ekonomski

subjekt nastoji maksimalizirati svoje ukupno blagostanje i razinu zadovoljstva. No, za razliku od

klasične teorije koja je pretpostavljala odsutnost novčane iluzije, neoklasična teorija

pretpostavlja da su informacije nesavršene, ali da su očekivanja ekonomskih subjekata

racionalna. U neoklasičnom modelu ekonomski subjekti shvaćaju da porast ponude novca

nakon određenog vremena dovodi do rasta cijena, zbog čega je funkcija ponude rada

determinirana očekivanjima radnika o nominalnoj ponudi novca. Osim što na temelju

informacija o kretanju ponude novca oblikuju očekivanja razine cijena i inflacije, dio

ekonomskih subjekata u neoklasičnom modelu predviđa buduće akcije monetarne ili fiskalne

politike. U tom slučaju moguće je da je mjere monetarne politike anticipirala javnost, što znači

da će javnost prilagoditi svoje ponašanje i ekonomske odluke budućoj promjeni ponude novca

i razina cijena. Kada je javnost anticipirala ekspanzivnu monetarnu politiku, krivulja ponude

rada NS pomiče se ulijevo u isto vrijeme kad se krivulja agregatne potražnje AD pomiče udesno.

Pomicanje krivulje ponude rada NS ulijevo uzrokuje pomak krivulje agregatne ponude AS

ulijevo, zbog čega se ravnoteža uspostavlja uz:

– istu razinu dohotka i zaposlenosti kao i prije provođenja ekspanzivnih

mjera

– veću razina cijena.

U slučaju da javnost ne raspolaže informacijama na temelju kojih bi mogla predvidjeti budući

rast ponude novca i razine cijena, monetarna politika može biti učinkovita u kratkom roku

unatoč tome što su očekivanja javnosti racionalna. Kada je porast nominalne ponude novca

neočekivan, krivulja ponude rada NS i krivulja agregatne ponude AS ostaju nepromijenjene,

zbog čega se nova ravnoteža formira uz veću proizvodnju i zaposlenost, odnosno veći realni

dohodak.

65. Zamka likvidnosti (objašnjenje + graf).*** U situaciji kad se kamatna stopa spusti ispod nekog

minimuma, cjelokupna potražnja za novcem svodi se na novac kao imovinu (a ne i kao

transakcijsko sredstvo), koja postaje beskonačno elastična i grafički se svodi na vodoravni

pravac. Ispod te razine kamatnjaka nikakva dodatna ponuda novca nema utjecaj na kamatnu

stopu što znači da u toj zoni (“zamka likvidnosti”) količina novca nema nikakav utjecaj na realna

gospodarska kretanja, investicije, zaposlenost itd. To je zona neefikasnosti monetarne politike.

66. Razlika načela optjecaja i bankarskog načela – načela emisije i pokrića novčanica.***** Oko

pitanja emisije novčanica tj. sustava njihova pokrića vodile se u prošlom stoljeću velike

diskusije, u vezi kojih je potrebno spomenuti dvije teorije, odnosno načela što je imalo veliki

utjecaj na praksu, a to su „Currency Principle“ i „Banking Principle“. „Currency Principle“

(načelo optjecaja) je monetarno-teorijski pravac po kojemu se u prvoj polovici 19. st. u

Engleskoj zastupalo mišljenje da sve novčanice (banknote) u optjecaju moraju imati potpuno

pokriće u zlatu, osim određenog kontingenta koji se unaprijed određuje zakonom. Ako je u

optjecaju previše novca tj. zlatnika ili novčanice koje ga predstavljaju, dolazi do rasta cijena,

porasta uvoza robe i odljeva zlata iz zemlje, čime se po logici zlatnog standarda automatski

regulira visina cijena i potrebna količina novca u optjecaju. „Banking Principle“ (bankarsko

načelo) takav je monetarno-teorijski pravac po kojemu se u prvoj polovici 19. st. u Engleskoj

zastupalo mišljenje da sve novčanice u optjecaju ne moraju imati potpuno pokriće u zlatu već

i u dobrim kratkoročnim mjenicama. Izdavanje novčanica bankarski je posao kao i svaki drugi i

njihovo obujam određuje cijene a ne obratno. Nakon obavljenog zdravog kreditnog posla

mjenice se iskupljuju novcem koji se vraća u banku, a smanjuje se u optjecaju, pa njihovo

izdavanje ne treba ograničavati na štetu proizvodnje, prodaje itd.

67. Politika otvorenog tržišta.*** Politika otvorenog tržišta danas predstavljaju najvažniji

instrument monetarne politike kojim raspolažu SB u zemljama s razvijenim financijskim

sustavom. Plasman i kupovina vrijednosnica na otvorenom tržištu provode se sustavom

aukcija, čiji je inicijator i organizator SB. Kao kupci i prodavatelji vrijednosnica javljaju se

ovlašteni primarni dileri, a to su u pravilu velike banke, te posredno institucionalni investitori.

Primarni dileri kupuju na otvorenom tržištu za svoj i tuđi račun te dalje rasprodaju, dok se

institucionalni investitori državnim obveznicama najčešće koriste kao unosnim oblikom

plasmana prikupljenog kapitala. Budući da državne vrijednosnice predstavljaju visoko likvidni

financijski instrument koji ujedno nosi solidan nerizični prinos, postoji veliki interes za njihovu

kupovinu i razvijeno sekundarno tržište. Sigurnost vrijednosnica zajamčena ugledom države te

visoka likvidnost sekundarnog tržišta glavni su razlog zbog kojega se primjena operacija na

otvorenom tržištu veže upravo uz državne vrijednosnice, a tek eventualno i uz druge

financijske oblike. Bit provođenja operacija na otvorenom tržištu vezana je uz upravljanje

likvidnošću bankovnog i financijskog sustava na dnevnoj, tjednoj, mjesečnoj i višemjesečnoj

razini. Ovisno o namjeri SB kupuju državne vrijednosnice od PB ili prodaju državne

vrijednosnice PB. Transakcije kupnje vrijednosnica od PB izravno povećavaju likvidnost

bankarskog sustava. Uz veću likvidnost banaka smanjuje se cijena novca na međubankovnom

tržištu i povećava kreditni potencijal onih PB koje su, prodajom vrijednosnica SB, pribavile

likvidna sredstva. Time se stvaraju preduvjeti za mogući porast ponude novca vezan uz veću

kreditnu aktivnost PB. U uvjetima kad monetarna politika želi djelovati restriktivno i smanjiti

likvidnost bankovnog sustava, SB prodaje drž.vrijed. PB. Učinak manje likvidnosti očituje se u

poništavanju primarnog novca te u smanjenju kreditnog potencijala banaka. Politika

otvorenog tržišta može se provoditi na tržištu novca putem trezorskih zapisa i na tržištu

kapitala putem državnih obveznica. Preduvjet za uspješno provođenje operacija na otvorenom

tržištu je visok stupanj razvijenosti financijskog tržišta. SB često primjenjuju mehanizam

kupnje vrijednosnica uz sporazum o reotkupu (REPO sporazum) kojim se diler koji prodaje

obveznice SB obvezuje da će određenog dana po određenoj cijeni i uz dogovoreni kamatnjak

ponovno otkupiti te iste vrijednosnice. Isto tako, SB se može prilikom prodaje VP na otvorenom

tržištu obvezati da će nakon nekog određenog vremena, po određenoj cijeni ponovno otkupiti

te VP.

68. Razlike između statičkog i dinamičkog kreditnog potencijala.

Statički kreditni potencijal

LPs = (1- q – r) DD + (1- q) TD + B + K – S

DD – depoziti po viđenju (uključujući depozitni novac na tekućim i žiro računima te štedne

depozite)

TD – oročeni depoziti

B – primljeni krediti

S – vrijednosnice u portfelju banke

K – kapital

q – obvezna rezerva

r – rezerva likvidnosti

Pravila koja ćemo pretpostaviti:

OR izdvaja se na poseban račun otvoren kod SB. RL odražava se na računu za namiru banke.

Stopu OR propisuje SB, dok stopu RL samostalno određuju banke. OR obračunava se i izdvaja

na sve oblike depozita, dok se RL obračunava i odražava samo na depozite po viđenju. Na

primljene kredite i kapital ne izdvaja se ni jedan oblik rezerve. Banka je profitno orijentirana

institucija pa ne drži nepotrebnu razinu rezervi.

Dinamički kreditni potencijal predstavlja maksimalan iznos kredita koji banka može odobriti

kroz određeno vremensko razdoblje u kojem se odvija emisija i multiplikacija kreditnog novca.

LPt = L0+kt+1 E0

LPt–dinamički kreditni potencijal banke na kraju razdoblja t

L0 – odobreni krediti u početnom razdoblju t=0

kt+1 – kreditni multiplikator u razdoblju (fazi) t+1

E0 – višak likvidnosti (višak rezervi) u početnom razdoblju.

69. Definicija krajnjih ciljeva HNB-a; ECB-a i FED-a.*

• HNB - održavanje stabilnosti cijena

• ECB - srednjoročna stabilnost cijena, mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena

ispod 2%, ali blizu 2%

•Sustav federalnih rezervi – ostvarivanje maksimalne moguće zaposlenosti, stabilnosti cijena i

umjerenih dugoročnih kamatnjaka

70. Whiteov plan.* Polazio je od stabilnih deviznih tečajeva, smanjivanja deviznih restrikcija,

osnivanja posebnog, međunarodnog stabilizacijskog fonda čija bi se sredstva formirala na

načelu kvota, a davale bi pravo na određeni broj glasova u: skupštini fonda i pravo na kupovinu

od fonda valuta drugih zemalja radi otklanjanja neravnoteže u platnoj bilanci. Na temelju dva

plana (+ Keynes) izrađen je zajednički plan čijim je prihvaćanjem 22.7.1944. osnovan

Međunarodni monetarni fond – MMF.

71. Novčani depozit (HNB). Spada u stalno raspoložive mogućnosti HNB-a. banke, štedne banke i

podružnice stranih banaka na kraju dana višak sredstva mogu deponirati kod HNB-a;

mogućnost korištenja: svakodnevno; dospijeće: prekonoćno; kamatna stopa: 0,25%; sredstva

novčanog depozita ne ulaze u izračun obveze održavanja obvezne pričuve; mogućnost

suspenzije diskrecijskom odlukom HNB-a.

72. Teorija inflacije potražnje. Teorija inflacije potražnje razvila se na osnovi teorija koje polaze od

važne uloge količine novca. Kvantitativna teorija novca je zato drugi oblik teorije inflacije koja

polazi od potražnje, s tim da je ona isključivo vezana za količinu novca i brzinu optjecaja

novca. Prema tome, pritisak potražnje ovisi o prethodnom povećanju količine novca.

Friedman primjerima potvrđuje ovu tezu, no navodi i druge razloge kao što je povećanje

potražnje zbog proporcionalno većeg porasta proizvodnje od financijskih aktivnosti. Smatra da

porast proizvodnje, kao i porast količine ponude novca, izravno utječu na porast potražnje za

realnom količinom novca po jedinici proizvodnje (pad brzine optjecaja novca). Spomenuta

situacija se promatra kao inflacija. Drugim riječima, ukoliko dođe do povećanja potražnje pri

istoj razini proizvodnje doći će do povećanja inflacije jer je danoj situaciji potražnja veća od

ponude pa proizvođači dižu cijene kako bi više zaradili. //* nečija slobodna interpretacija – s

foruma!//

73. Prednosti i nedostaci eurizacije/dolarizacije. Prednosti: transparentnost cijena i njihovo

izjednačenje tokom vremena; niži transakcijski troškovi (nema valutnog rizika, nema

mjenjačkih poslova);stabilnije cijene (sigurnost stranim investitorima, zaštita realne vrijednosti

imovine); veća gospodarska otvorenost; tendencija izjednačavanja kamatnih stopa. Nedostaci:

nestanak središnje banke kao davatelja posljednjeg utočišta; gubitak nezavisne monetarne

politike; troškovi jednokratne konverzije cijena, programa, registara blagajni iz postojeće

valute u novu; gubitak prihoda seigniorage (emisijske dobiti) od vlastite valute.

74. Deflacija.* Deflacija je pojava suprotna inflaciji, a označava pad opće cjenovne razine. Najčešći

uzrok deflacije je velik pad cijena koji nije rezultat veće produktivnosti rada. Pad cijena nije

ravnomjerno raspoređen jer on stvara strukturni rebalans pošto različito pogađa razne grane

gospodarstva. Deflacijska politika vlade označava njenu intervenciju u slučaju da ukupna

ponuda nadmašuje potražnju te se ekspanzivnom kreditno-monetarnom i fiskalnom politikom

utječe na povećanje potražnje i potrošnje. Mjere koje se koriste protiv deflacije: su povećanje

monetarne tražnje putem javnih

radova, poboljšanje uvjeta za dobivanje kredita, poticaj izvoza, smanjivanje poreza itd..

Uglavnom isti čimbenici koji su uzroci inflacije mogu biti i uzroci deflacije ako djeluju u

obrnutom smjeru. Zato imamo najvažniju novčanu deflaciju koja obuhvaća sljedeće uzroke:

restriktivna kreditna politika, blokada dijela novčane mase, smanjenje optjecaja novca koji

izdaje Centralna banka, opadanje sklonosti za kupovinom, budžetski suficit i porezi kao uzrok

deflacije. Dakle, obično deflacija dolazi nakon velikih gospodarskih poremećaja, poslije recesije

kada se ljudi odlučuju za manju potrošnju. //*slobodna interpretacija koristeći više izvora s

weba//

75. Novčana iluzija.** Situacija kada su ekonomske jedinice osjetljive na promjenu vrijednosti

novca zbog promjene opće razine cijena. Do iluzije dolazi zbog izjednačavanja nominalne

vrijednosti novca s njegovom stvarnom vrijednošću. Ljudi često temelje svoje reakcije na iluziji

novca, ne uočavajući promjene u stvarnoj vrijednosti novca. //* + dodatak:

Kada u zemlji dođe do porasta razine cijena (inflacije), sindikati vrše pritisak na poslodavce i

vladu da im povisi plaću sukladno porastu inflacije. Napokon kad uspiju u tome, radnici su

zadovoljni jer misle da su iz mjeseca u mjesec sve bogatiji, a zapravo je riječ o novčanoj iluziji

jer iako im plaća raste, inflacija raste još brže, pa oni zapravo bivaju sve siromašniji.

//*slobodna interpretacija s foruma//

Novčana iluzija je stanje u kojemu se na tržištu stalno dižu cijene, pa tako radnici smatraju da

bi se i njihove plaće trebale dići kako bi imali istu realnu razinu plaće. Nakon što se njihovi

zahtjevi ostvare sindikalnim putem, događa se novčana iluzija - razina cijena se uvijek diže brže

od razine podignutih nadnica. Radnici misle da se njihova realna plaća nije promijenila jer im

se sad povećala nominalna nadnica (plaća), a zapravo samo imaju iluziju da imaju više novca,

kad realno imaju manje… //*druga slobodna interpretacija s foruma//

76. Kratkoročni kredit za likvidnost (HNB).

Za banke i štedne banke i podružnice stranih banaka koje imaju likvidnosnih poteškoća, uz

uvjet da su solventne; kredit se može koristiti najdulje dvanaest mjeseci.

Odobrava se uz financijsko osiguranje sljedećim instrumentima:

blagajničkim zapisima Hrvatske narodne banke;

vrijednosnim papirima Ministarstva financija Republike Hrvatske;

obveznicama za koje je Republika Hrvatska zakonom preuzela obvezu da ih

amortizira ili za koje garantira;

ostalim instrumentima osiguranja koje Hrvatska narodna banka ocijeni

prihvatljivima.

Kamatna stopa jednaka je:

- kamatnoj stopi na lombardni kredit uvećanoj za 0,5 postotnih bodova za

razdoblje korištenja kredita do tri mjeseca;

- kamatnoj stopi na lombardni kredit uvećanoj za 1 postotni bod za

razdoblje korištenja kredita dulje od tri mjeseca.

77. Devizne aukcije. Provode se prema diskrecijskoj odluci HNB-a radi očuvanja stabilnosti domaće

valute i održavanja likvidnosti plaćanja u zemlji i inozemstvu. Mogu biti obostrane (HNB kupuje

i prodaje devize) i jednostrane (HNB kupuje ili prodaje devize). Tip aukcije može biti multiple

price ili uniform price. Pristup aukcijama imaju samo banke koje imaju ovlaštenje za obavljanje

poslova platnog prometa s inozemstvom.

78. Razlike između službene i neslužbene dolarizacije/eurizacije. Pojava kada se u (monetarnim)

granicama jedne države u većoj ili manjoj mjeri koristi strana valuta. U ovisnosti od intenziteta

pojave, opseg korištenja strane valute kreće se od neslužbenog (čak ilegalnog) do službenog,

kada se odbacuje nacionalna valuta. Najčešće korištena valuta je US dolar – stoga i naziv

pojave, iako se može koristiti bilo koja stabilna strana valuta. Neslužbena dolarizacija postoji u

slučajevima kada stanovništvo značajan dio svojih sredstava drži u stranoj valuti, bilo u zemlji

ili u inozemstvu, iako ta pojava nije službeno priznata. Unutar ovog termina razlikujemo

slučajeve kada je držanje sredstava u stranoj valuti dopušteno, kao i slučajeve kada je ono

zakonski zabranjeno. Motiv za korištenje strane valute je pokušaj očuvanja realne vrijednosti

svoje imovine u razdobljima visoke i rastuće stope inflacije u domaćem gospodarstvu koja

svakim danom snižava vrijednost nacionalnoj valuti. Neslužbena dolarizacija uključuje:

strane obveznice i drugu nemonetarnu imovinu, koja se u pravilu drži u inozemstvu

inozemne depozite denominirane u stranoj valuti

domaće depozite denominirane u stranoj valuti

stranu valutu (kovani i papirni novac) koja neslužbeno cirkulira u opticaju

Službena dolarizacija – strana valuta ima isključivu i dominantnu ulogu domaćeg novca i vrši

sve funkcije novca, uključujući i onu prometnog i platežnog sredstva, i to u svim plaćanjima bez

izuzetka.

Zemlja se u potpunosti odrekla svoje nacionalne valute, ali i svoje središnje banke i

nacionalne monetarne politike.

Ako domaća valuta postoji, ona igra sekundarnu, gotovo beznačajnu ulogu.

Neke od službeno dolariziranih zemalja uopće ni ne emitiraju nacionalnu valutu, ili

emitiraju samo kovanice, kao kompromisno rješenje.

79. Diskontna politika (HNB). Marginalizirana. Ima samo indikativno značenje i ne služi kao

referentna stopa. Diskontna (eskontna) stopa //izvor s weba – nedovoljni izvori; povezati s

pitanjem 63. pitalice i 63. esejska!

80. Kretanje kamata na međubankovnom tržištu uz diskontnu stopu (graf) / utjecaj povećanja

stope obvezne rezerve na kamatnjak (graf). *

Politika kamatnjaka – radi očuvanja stabilnosti cijena potrebna je implementacija instrumenata

kojima je moguće izazvati reverzibilna kretanja u financijskoj i realnoj sferi gospodarstva.

Praktično to znači korištenje instrumenata kojima je u kratkom vremenskom roku moguće

izazvati rast tržišnih kamatnjaka i smanjenje likvidnosti.

Utjecaj povećanja diskontne stope i operacija izravne kupnje vrijednosnica na

otvorenom tržištu na kamatnjak na međubankovnom tržištu prekonoćnih pozajmica

Utjecaj povećanja stope obvezne rezerve na kamatnjak na međubankovnom tržištu

prekonoćnih pozajmica

81. Papirna valuta. Papirna valuta je takva valuta kod koje je iz prometa istisnut metalni novac, te

je kao zakonsko sredstvo plaćanja ustanovljen nekonvertibilni papirni novac. Papirni novac je

dakle, novčanica koja ima prisilan tečaj ili prisilan kurs što znači da se može zamijeniti za novac

pune materijalne vrijednosti (zlatnike, zlatne poluge). Papirna valuta ima neograničenu

platežnu moć i može se primati u neograničenim količinama. Papirni novac sam po sebi gotovo

količina rezervi, R

kamatnjak na međubankovnom

tržištu prekonoćnih pozajmica,

ir

količina rezervi, R

kamatnjak na međubankovnom

tržištu prekonoćnih pozajmica, ir

da i nema nikakve vrijednosti. Njegova vrijednost je posredna, samo toliko koliko predstavlja

zlato i druge robe, kao utjelovljenje društveno potrebnog rada.

82. Špekulativna potražnja za novcem. Oblik potražnje za novcem kao imovinom. Ona je jednaka

iznosu novca koji ljudi drže iznad iznosa potrebnog za obavljanje redovitih ili izvanrednih

plaćanja. Ljudi drže novac (ne samo kao sredstvo razmjene) nego i kao instrument pohrane

zalihe vrijednosti bogatstva. U originalnoj Keynesovoj teoriji postoje dva oblika imovne u

kojima je alternativno pohranjeno bogatstvo - to su obveznice i novac. Ljudi špekuliraju držeći

svoje bogatstvo ili u novcu ili u obveznicama. Kako je očekivani povrat od držanja novca jednak

nuli, špekulativna potražnja za novcem mijenjat će se ovisno o visini očekivanog povrata na

obveznice kao alternativnu imovinu. Ako je zbog rasta tržišnih kamatnjaka očekivani povrat na

držanje obveznica negativan, dok je očekivani povrat na držanje novca jednak nuli, ljudi će

radije držati novac nego obveznice. Špekulativna potražnja za novcem je negativno korelirana

s kretanjem kamatnjaka.

83. Problem vremenske nekonzistentnosti i inflacijske pristranosti i diskrecijske MP (graf).*

Teorija vremenske konzistentnosti razmatra nesrazmjer između najavljenog i stvarnog

ponašanja nekog ekonomskog agenta. Problem “vremenske nekonzistentnosti” javlja se kada

neki ekonomski agent, recimo država, ima povod da unaprijed obeća kako će poduzeti neku

akciju u budućnosti, ali naknadno to ne učini ili pak poduzme neku drugu akciju, čak iako u

međuvremenu nije došlo do nekog vanjskog šoka ili novih informacija koje bi utjecale na

promjenu plana.

Veza vremenske konzistentnosti i kredibiliteta monetarne politike.

Kad bi monetarna politika bila "kredibilna" tada bi optimalna inflacija iznosila 0 kada nema

šoka, a država bi istodobno "dozvoljavala" inflaciju u slučaju šoka. Tri su metode postizanja

kredibilnosti monetarne politike:

stvaranje reputacije (vremenska dinamika) - država prihvaća kratkoročni gubitak kako bi

ostvarila dugoročni dobitak

država može postići bolji rezultat ako vođenje monetarne politike prepusti neovisnoj

konzervativnoj središnjoj banci

ugovor za bankara središnje banke (poticaji) - jednake preferencije u pogledu inflacije, ali

dodatni osobni poticaj bankaru središnje banke da ostvari nisku inflaciju

Veza vremenske konzistentnosti sa neovisnošću centralne banke.

Neovisne središnje banke u prosjeku dovode do niže stope inflacije - društvo osjetljivije na

inflaciju može radi smanjenja inflacije povući veliki broj institucionalnih poteza i mjera

ekonomske politike među koje se ubraja i institucionalna neovisnost središnje anke. U tom

slučaju preferencije društva pokreću i inflaciju i stupanj neovisnosti središnje banke.

//*nečije objašnjenje s foruma: Ako središnja banka nešto obećava (npr. stabilnost cijena) i to

ostvaruje, ona ima povjerenje stanovništva i vremenski je konzistentna, ako ne ostvari što

obeća vremenski je nekonzistentna.