Moi - Helene Cixous

17
6. HÉLÈNE Cixous Imaginarna utopija Protuslovim li sam sebi? Pa dobro, onda protuslovim sam sebi (Velik sam, sadrzim mnostva). (WaltWhitman)50 Pretezno je zahvaljujuci naporima Hélène Cixous pitanje /enskoga pisanja pocelo zauzimati sredisnji polozaj u politic- koj i kulturnoj debati koja se u Francuskoj vodila 1970-ih. Iz- medu 1975. i 1977. proizvela je citav niz teorijskih (ili poluteo- rijskih) spisa u kojima je namjeravala istraziti odnose izmedu /ena, zenstvenosti, feminizma i proizvodnje tekstova: La Jeu- ne Née (u suradnji s Catherine Clément, 1975.; »Novorode- na«), »Le Rire de Ia Méduse« (1975.; »Meduzin smijeh«), pre- veden na engleski kao »The Laugh of the Medusa« (1976.), »Le Sexe ou Ia tête?« (1976.; »Kastracija ili dekapitacija«),pre- veden na engleski kao »Castration or decapitation?« (1981.) i La Venue à 1'écriture (1977.; »Dolazak u pisanje«)51. Ovi su tekstovi blisko povezani: tako »Sorties«,52 Cixousin glavni pri- log u La Jeune Née, sadrzi duge odlomke zasebno objavljeno- ga »Meduzina smijeha«. Cinjenica da se mnogo sredisnjih ideja i predodzbi stalno ponavlja predstavlja njezino djelo M) »Pjesma o sebi«, u Walt Whitman, Vlati trave, Meandar, Zagreb 2002., .str. 137. Preveo Mário Susko (op. prev.). ''' Knjigaje prevedena na engleski 1991. podnaslovom »Comingto Writing« and Other Essays (Harvard University Press, Cambridge, MA), op. prev. s2 Na hrvatski prevedeno kao »Sorties«, u zborniku Knjizevnost, povijest, politika, ur. Zlatko Kramaric, Svjetla grada, Osijek 1998., str. 258-266. 1'revela Karmen Krajina (op. prev.).

description

Hrvatski prijevod

Transcript of Moi - Helene Cixous

Page 1: Moi - Helene Cixous

6. HÉLÈNE Cixous

Imaginarna utopija

Protuslovim li sam sebi?Pa dobro, onda protuslovim sam sebi(Velik sam, sadrzim mnostva).(WaltWhitman)50

Pretezno je zahvaljujuci naporima Hélène Cixous pitanje/enskoga pisanja pocelo zauzimati sredisnji polozaj u politic-koj i kulturnoj debati koja se u Francuskoj vodila 1970-ih. Iz-medu 1975. i 1977. proizvela je citav niz teorijskih (ili poluteo-rijskih) spisa u kojima je namjeravala istraziti odnose izmedu/ena, zenstvenosti, feminizma i proizvodnje tekstova: La Jeu-ne Née (u suradnji s Catherine Clément, 1975.; »Novorode-na«), »Le Rire de Ia Méduse« (1975.; »Meduzin smijeh«), pre-veden na engleski kao »The Laugh of the Medusa« (1976.),»Le Sexe ou Ia tête?« (1976.; »Kastracija ili dekapitacija«),pre-veden na engleski kao »Castration or decapitation?« (1981.)i La Venue à 1'écriture (1977.; »Dolazak u pisanje«)51. Ovi sutekstovi blisko povezani: tako »Sorties«,52 Cixousin glavni pri-log u La Jeune Née, sadrzi duge odlomke zasebno objavljeno-ga »Meduzina smijeha«. Cinjenica da se mnogo sredisnjihideja i predodzbi stalno ponavlja predstavlja njezino djelo

M) »Pjesma o sebi«, u Walt Whitman, Vlati trave, Meandar, Zagreb 2002.,.str. 137. Preveo Mário Susko (op. prev.).

''' Knjigaje prevedena na engleski 1991. podnaslovom »Comingto Writing«and Other Essays (Harvard University Press, Cambridge, MA), op. prev.

s2 Na hrvatski prevedeno kao »Sorties«, u zborniku Knjizevnost, povijest,politika, ur. Zlatko Kramaric, Svjetla grada, Osijek 1998., str. 258-266.1'revela Karmen Krajina (op. prev.).

Page 2: Moi - Helene Cixous

kao kontinuum koji ohrabruje nelinearne oblike citanja.5-1

Njezin je stil cesto intenzivno metaforican,poetican i ekspli-citno antiteorijski, a njezine sredisnje predodzbe stvarajugustu mrezu oznacitelja koja analiticki nastrojenoj kriticar-ki ne nudi nikakav ocit rub za koji bi se mogla uhvatiti. Nijejednostavno zarezati, otvoriti vidike ili iscrtati karte Cixou-sine tekstualne dzungle, stovise, sami tekstovi itekako dajudo znanja da je taj otpor prema analizi potpuno namjeran.Cixous ne vjeruje ni u teoriju ni u analizu (iako prakticira ijedno i drugo - kao primjerice u svojoj doktorskoj disertaci-ji IlExil de James Joyce ou lart du remplacement (1968.; »Pro-gonstvo Jamesa Joycea ili umjetnost zamjene«), prevedenojna engleski 1972. kao The Exile of James Joyce or the Art ofReplacement, ili u svojim Prénoms depersonne (»Nicija ime-na«) iz 1974.; niti zapravo odobravafeministicke analitickediskurze: ona je, na kraju, zena koja je prva glatko izjavila:»Ja nisam feministica« (RSH, 482) te poslije rekla: »Ne mo-ram proizvoditi teoriju« (Conley, 152). Optuzujuci femini-sticke istrazivacice u humanistickim znanostima da se okre-cu od sadasnjosti prema proslosti, ona takoder odbacuje nji-hove napore kao puku »tematologiju«. Prema Cixous, takvecê se feministicke kriticarke neminovno uloviti u opresivnumrezu hijerarhijskih binarnih opreka koje promice patrijar-halna ideologija (RHS, 482-483). Za nadobudne bi femini-sticke analiticarke Cixousine »knjizevne teorije« mozda bi-lo najbolje da odmah odustanu.

53 Svi su citati Cixousinih radova na engleskom, ponajprije iz objavljenihengleskih prijevoda, ali kada takvi nisu bili dostupni, ponudila sam vla-stite. U slucaju objavljenih prijevoda, osim clanka »Castration or decapi-tation«, gdje nisam imala prilike konzultirati francuski izvornik, brojevise stranica prvo odnose na prijevod, a zatim na francuski izvornik. Ra-bljene su sljedece kratice: JN - La Jeune Née, VÊ - La Venue à 1'écriture iRHS - intervju u Revue dês sciences humaines.

146

Pa ipak, to nije potpuno ispravna slika Cixousina stajalista.(iilirane izjave, izvan svoga suvremenog francuskog konteksta,U'/,e fiksiranju njezinih stavova, sve u svemu, u prekrut kalup.Njezino se odbijanje etikete »feminizma« ponajprije temeljina definiciji feminizma kao gradanskoga, egalitaristickog zah-Ijcva da zene steknu moc u postojecem patrijarhalnom susta-vu; za Cixous, »feministice« su zene koje zele moc, »mjesto usustavu, postovanje, drustveno priznanje« (RHS, 482).54 Cixo-i is ne odbacuje ono sto preferira zvati ienskimpokretom (u su-I >i otnosti prema staticnoj krutosti takozvanoga feminizma); na-protiv.ona mu je veoma sldona, a izmedu 1976. i 1982. objavi-la je sva svoja djela kod desfemmes da bi pokazala svoju politic-lui predanost borbi protiv patrijarhata. Mnogim francuskimleministicama, kao i vecini feministica izvan Francuske, ta bisó vrsta skolastickoga natezanja oko rijeci »feministicki« cini-la politicki stetnim za zenski pokret u cjelini. U Francuskoj jei/azvala clanice kolektiva »politique et psychanalyse« da marsi-raju ulicama na Medunarodni dan zena noseci natpise »Do-Ije s feminizmom!«, na taj nacin generirajuci znatnu kolicinujavno iskazanoga neprijateljstva i gorcine unutar zenskoga po-lu-eta. Cini se da je glavni ucinak »antifeministicke« inicijativeskupine »politique et psychanalyse« bio stvaranje opcega doj-ma ogorcenosti i zbrke unutar francuskoga feminizma. Stoganemam nikakvu namjeru slijediti Cixousino vodstvo sto se to-ga tice: prema prihvacenoj upotrebi u engleskom, njezina ne-sumnjiva predanost borbi za zensko oslobodenje u Francu-skoj, kao i njezina snazna kritika patrijarhalnih nacina mislje-nja, cine je feministicom. Nakon sto je to izreceno, istodobnoje vazno i nuzno, dakako, krenuti s istrazivanjem one vrste fe-ministicke teorije i politike koju ona predstavlja.

'"' Cini se da u knjizi Eperons (sto se prevodi kao Spurs; »Ostruge«) Derri-da koristi rijec »feministica« u istom, omalovazavajucem smislu.

147

Page 3: Moi - Helene Cixous

Patrijarhalno binarno misljenje

Jedna je od Cixousinih najpristupacnijih ideja njezina ana-liza onoga sto bi se moglo nazvati »patrijarhalnim binarnimmisljenjem«. Ispod naslova »Gdje je ona?« Cixous nize slje-deci popis binarnih opreka:

Aktivnost/PasivnostSunce/MjesecKultum/PrirodaDan/NocOtac/MajkaGlava/OsjecajiRazumljivo/OsjetljivoLogos/Patos

Buduci da odgovaraju temeljnoj opreci muskarac/zena,te su binarne opreke duboko urasle u patrijarhalni vrijedno-sni sustav: svaka se opreka moze analizirati kao hijerarhijau kojoj se »zenstvena« strana uvijek promatra kao negativ-na, nemocna instancija. Za Cixous, koja ovdje mnogo dugu-je radu Jacquesa Derridaa, zapadna filozofija i knjizevna mi-sao jesu i uvijek su bile uhvacene u taj beskonacni niz hijerar-hijskih binarnih opreka koje se uvijek na kraju vracaju na te-meljni »par« musko/zensko.

Priroda/PovijestPriroda/UmjetnostPriroda/UmStrast/Djelovanje

(IN, 116)

Ovi primjeri pokazuju da nije jako vazno koji se »par«odluci naglasiti: skrivenoj opreci musko/zensko s njezinim

148

neizbjeznim pozitivnim/negativnim vrednovanjem uvijekse moze uci u trag kao temeljnoj paradigmi.55

Tipicnim potezom Cixous tada krece locirati smrt na djelu11 lakvoj vrsti misljenja. Da bi jedan pojam mogao steci znace-nje, tvrdi ona, mora unistiti drugi. »Par« ne moze ostati netak-11 utim: postaje opcim bojistem gdje se vjecno uprizoruje bor-l > u za oznaciteljsku nadmoc. Na kraju se pobjeda izjednacujes aktivnoscu, a poraz s pasivnoscu; u patrijarhatu, muskarac jenvijekpobjednik. Cixous strastveno optuzuje takvo izjednaca-vanje zenstvenosti s pasivnoscu i smrcu stoga sto zeni ne ostav-I já nikakav pozitivan prostor: »Zena je ili pasivna ili ne postoji«() N, 118). Njezin se cijeli teorijski projekt moze u odredenomsinislu sazeti kao pokusaj da se ponisti ta logocentricna56 ideo-logija: proglasiti zenu izvorom zivota, moei i energije i pozdra-viti dosasce novoga, zenstvenog jezika koji neprestano potko-pava te patrijarhalne binarne sheme u kojima logocentrizamsuruje s falocentrizmom57 u namjeri da potlaci i utisa zene.

1 U clanku »Is female to male as nature is to culture?« (»Je li zensko pre-ma muskom kao priroda prema kulturi?«) u Rosaldo i Lamphere (ur.),Sherry Ortner analizira opreku musko/zensko i kultura/priroda te dola-/i do zakljucaka koji su upadljivo slicni nekim Ckousinim primjedbama.Tvrdeci da se »svugdje, u svakoj znanoj kulturi, zene u nekoj mjeri sma-l rã inferiornima muskarcima« (69), Ortner to «univerzalno obezvrediva-nje zena« (71) vidi kao rezultat sveprozimajuce binarne logike u kojoj sumusko/zensko zamisljeni kao paralela kulturi/prirodi i gdje se na »priro-du« uvijek gleda kao da predstavlja »nizi red postojanja« (72).

'" Cixous ovdje slijedi Derridaa koji etiketira glavni tijek zapadnjackogamisljenja logocentricnim zbog njegova dosljednog privilegiranja Logosa,i'ijeci kao metafizicke prisutnosti.•' Falocentrizam oznacava sustav koji privilegira falus kao simbol ili izvormoei. Spoj logocentrizma i falocentrizma cesto se naziva, pó Derridau,fulogocentrizam.

149

Page 4: Moi - Helene Cixous

Razlika

Nasuprot svakoj binarnoj shemi misljenja Cixous postav-Ija mnogostruku, heterogenu razliku. Da bi se na ovome mje-stu razumjeli njezini argumenti, potrebno je prvo ispitatikoncepciju razlike (ili radije, diffémnce) Jacquesa Derridaa.Mnogi su rani strukturalisti, kao primjerice A. J. Greimas usvojoj knjizi Sémantique structurale (»Strukturalna seman-tika«), drzali da se znacenje proizvodi upravo kroz binarneopreke. Tako u opreci muzevno/zenstveno svaki pojam po-stize znacenje jedino kroz svoj strukturalni odnos premadrugom: »muzevno« bi bilo potpuno beznacajno bez svojeizravne suprotnosti »zenstveno« i obrnuto. Sve bi se znace-nje proizvodilo na takav nacin. Ocit je protuargument tojteoriji mnostvo primjera pridjeva ili priloga stupnja (mno-go - vise - najvise, maio - manje - najmanje), za koje se ci-ni da svoj smisao proizvode u odnosu prema drugim pred-metima u istom nizu, a ne u odnosu prema svojoj binarnojsuprotnosti.

Derridaova je kritika binarne logike ipak dalekoseznijau svojim implikacijama. Za Derridaa se znacenje (oznaciva-nje) ne proizvodi u staticnoj zatvorenosti binarne opreke.Ono se prije postize »slobodnom igrom oznacitelja*. Jedanje nacin ilustracije Derridaovih argumenata na ovom stup-nju upotreba Saussureove koncepcije/o«ema, koji se defi-niraju kao najmanja razlikovna - i stoga oznacujuca - jedi-nica jezika. Za fonem se nikako ne moze tvrditi da postizeznacenje samo binarnom oprekom. Sam pó sebi fonem /b/ne oznacuje bas nista. Kada bismo imali samo jedan fonem,ne bi bilo ni znacenja ni jezika. Fonem /b/ moze oznacivatisamo dok ga se shvaca razlicitim od recimo /k/ ili /h/. Takose /bat/: /kat/: /hat/ sve shvacaju kao razlicite rijeci s razlici-tim znacenjima u engleskom jeziku. Tvrdi se da /b/ oznacuje

150

jedino kroz proces koji ucinkovito odgada njegovo znacenjena druge razlikovne clemente u jeziku. U neku ruku drugisu fonemi oni koji nam omogucuju da odredimo znacenjelonema /b/. Za Derridaa, znacenje se proizvodi upravo kroztu vrstu otvorene igre izmedu prisutnosti jednog oznaciteljai odsutnosti drugih.58

To je onda osnovno znacenje derridaovskoga pojma diffé-rance. Pisana s »a« da bi se razlikovala - u pisanju, ne u go-voru - od obicne francuske rijeci za razliku (différence), do-biva aktivniji smisao nastavka »-ance« u francuskom, te sestoga na engleski moze prevesti i kao »difference« (razlika)i kao »defferal« (odgoda). Kao sto smo vidjeli, meduigra pri-sutnosti i odsutnosti koja proizvodi znacenje postavljena jekao meduigra odgode: znacenje nikada nije istinski prisutno,nego j e tek konstruirano kroz potencijalno beskonacan pro-ces referiranja na druge, odsutne oznacitelje. Za »sljedeceg«se oznacitelja moze u odredenorn smislu reci da daje znace-nje »prethodnom«, i tako dalje ad infinitum. Stoga ne mozepostojati »transcendentalno oznaceno« u kojem bi proces od-gode nekako zavrsio. Takvo bi transcendentalno oznacenomoralo imati znacenje samo pó sebi, biti potpuno prisutnosamo u sebi, ne zahtijevajuci ni podrijetlo ni svrhu izvan se-be samoga. Ocit bi primjer takva »transcendentalnog oznace-noga« bila krscanska koncepcija Boga kao Alfe i Omege, po-drijetla znacenja i konacnoga svrsetka svijeta. Slicno tome,

58 Tvrdnja ilustrirana na razini fonema bila bi ista na razini oznacitelja.Za Saussurea se znak (»rijec«) sastoji od dvaju clanova: oznacitelja i ozna-cenog. Oznacitelj je materijalni dio znaka (zvuk ili slova), dok je oznace-no njegovo »znacenje« ili pojmovna reprezentacija. Oznaceno nije »pravipredmet» u svijetu, koji Saussure naziva referentom. Za Saussurea su ozna-citelj i oznaceno neodvojivi kao dvije strane lista papira, dok je poststruk-turalizam, osobito lacanovska teorija, propitivao to zatvaranje znaka te pó-kazao kako oznacitelj moze »kliziti« u odnosu prema oznacenom.

151

Page 5: Moi - Helene Cixous

tradicionalno shvacanje autora kao izvora i znacenja njego-va ili njezina vlastitog teksta postavlja autora u ulogu tran-scendentalnoga oznacenog.

Derridaova analiza proizvodnje znacenja tako implicirafundamentalnu kritiku cijele zapadne filozofske tradicije,zasnovane na »metafizici prisutnostk koja znacenje smatrapotpuno prisutnim u Svijetu (ili Logosu). Zapadna je meta-fizika sklona dati prednost govoru nad pisanjem upravo sto-ga sto govor pretpostavlja/>rísMf«osf subjekta koji govori, akoji se tako moze uspostaviti kao jedinstveni izvor vlastitadiskurza. Ideja da je tekst nekako potpuno autentican jedi-no kada izrazava prisutnost Ijudskoga subjekta bila bi jedanprimjer implicitnoga privilegiranja glasa ili govora nad pisa-njem. Christopher Norris nudi izvrstan sazetak Derridaovihstavova o tom pitanju:

Glaspostaje metaforom istine i autenticnosti, izvoromsamoprisutnoga »zivog« govora suprotstavljenoga sekun-darnim bezivotnim emanaàjamapisanja. Krozgovorse moze iskusiti (navodno) prisna veza izmeâu zvukai smisla, unutarnje i trenutno shvacanje znacenja kojesebez zadrskepredaje savrsenom, transparentnom raz-umijevanju. Pisanje, nasuprot tome, unistava taj ide-al ciste samoprisutnosti. Namece strani, depersonalizi-rani medij, varljivu sjenu koja pada izmeâu namjerei znacenja, izmeâu iskaza i razumijevanja. Zauzimapromiskuitetno javno podrucje gdje se autoritet zrtvu-je musicama i hirovima tekstualne »diseminacije«. Pi-sanje je, ukratko, prijetnja duboko tradicionalnom po-gledu kojipovezuje istinu sã samoprisutnoscu i »prirod-nim« jezikom u kojempronalazi izraz.

(28)

152

Da bi se shvatilo Derridaovo razlikovanje pisanja i govora,vazno je razumjeti daje pisanje kao koncepcija blisko poveza-110 s différance; tako Norris definira pisanje kao »beskonacnopremjestanje znacenja koje upravlja jezikom te ga ujedno za-nvijek smjesta izvan dohvata stabilnoga znanja koje ovjera-va samo sebe« (29). Derridaova analiza umanjuje i potkopa-va umirujucu zatvorenost binarne opreke. Time sto sirokorastvara polje oznacivanja, pisanje - tekstualnost - priznajeslobodnu igru oznacitelja i provaljuje u ono sto Cixous sma-Ira tamnicom patrijarhalnoga jezika.

Zensko pisanje1) muzevnost, zenstvenost, biseksualnost

Za Cixousinu je koncepciju zenskoga pisanja kljucna nje-zina povezanost s Derridaovom analizom pisanja kao diffé-rance, Za Cixous, zenstveni su tekstovi oni tekstovi koji »ra-de na razlici«, kao sto je jednom rekla (RHS, 480), koji tezeprema razlici, bore se za potkopavanje dominantne falogo-centricne logike, za rastvaranje zatvorenosti binarnih opre-ka i goste se uzicima otvorene tekstualnosti.

Medutim, Cixous ne popusta u tome da joj je cak terminécrítureféminine ili »zensko pisanje« zazoran zato sto nas sa-rai termini poput »muzevno« i »zenstveno« zatvaraju unu-tar binarne logike, unutar »klasicne vizije spolne opreke iz-medu muskaraca i zena« (Conley, 129). Stoga je odlucilagovoriti ili o »pisanju za koje se tvrdi da je zenstveno« (ilimuzevno) ili, nesto recentnije, o »libidnoj zenstvenosti ko-ja se moze odgonetnuti u pisanju muskarca ili zene« (Con-ley, 129). Cini se da nije vazan empirijski spol autora, negovrsta pisanja o kojoj je rijec. Stoga upozorava na opasnostibrkanja autorova ili autoricina spola sã »spolom« pisanja ko-je on ili ona proizvodi:

153

Page 6: Moi - Helene Cixous

Vecinaje zena ovakvaipisupoput nekoga drugog - mus-karca - i u svojojga nevinosti potpomazu i daju mugias,te na krajuproizvedupisanje kojeje zapravo muzevno.Mora sejakopaziti kada se radi sã zenskim pisanjemda se ne upadne u zamku imena: to sto je potpisan zen-skim imenom, tekst ne cini nuzno zenstvenim. Moglo bijednako tako biti rijeci o muzevnom pisanju, i obrnu-to, sarna cinjenica daje tekst potpisan muskim imenomne iskljucuje zenstvenost. Rijetkoje, aliponekad se zen-stvenost mozepronaci u pisanju koje supotpisali mus-karci: ipak se dogaãa.

(»Castration«, 52)

I doista, jedan od razloga zbog kojeg se Cbcous toliko zelirijesiti stare opreke izmedu muzevnog i zenstvenog, te cakpojmova poput muski i zenski, njezina je jaka vjera u inhe-rentno biseksualnu prirodu svih Ijudskih bica. U »Meduzi-nu smijehu« (i u Novorodenoj - neki su odlomci koji se baveovim temama reproducirani u obama tekstovima) prvo napa-da »klasicnu koncepciju biseksualnosti« koja je »stisnuta is-pod amblema straha od kastracije te bi zajedno s fantazijomo'totalnom'bicu (iako slozenom od dvije polovice) htjela uki-nuti razliku« (»Medusa«, 254/46, JN, 155). Ta je homogenakoncepcija biseksualnosti smisljena da se pobrine za muskistrah od Drugoga (zene) tako sto mu dopusta da mastanjemodagna neizbjezne znakove spolne razlike. Protiveci se tomgledistu, Cixous proizvodi ono sto naziva drugom biseksual-«oscw.koja je mnogostruka, varijabilna i stalno promjenjiva,a »ne iskljucuje ni razliku niti jedan od spolova«. Medu njezi-nim je svojstvima »umnozavanje ucinaka upisa zudnje,pre-ko svih dijelova moga tijela i drugoga tijela, zaista, ova dru-ga biseksualnost ne ponistava razlike, vec ih raspiruje, slije-di,povecava« (»Medusa«, 254/46, JN, 155).

154

Danas su, prema Cixous, »zbog povijesno-kulturnih razlo-ga... zene one koje se otvaraju biseksualnosti i koriste se tomprorocanskom biseksualnoscu«, ili kako ona kaze: »Na odre-den nacin,'zena'je biseksualna jer je muskarac - nikome nijelajna - zaduzen da dicnu falicku monoseksualnost odrzavau punoj snazi« (»Medusa«, 254/46, JN 156-157). Nijece mo-gucnost da se ikada definira feministicka praksa pisanja:

Ta se praksa nikada ne bi mogla teoretizirati, ogranici-ti, kodirati - sto ne znaci da nepostoji. Ali cê uvijekpre-masivati diskurz koji upravljafalocentricnim sustavam;zbiva se i zbivat cê se upodrucjima razlicitima od onihpodreâenih filozofijsko-teorijskoj dominaciji.

(»Medusa«, 253/45)

Ona, medutim, nudi defmiciju u kojoj ne samo da odjeku-je Derridaova koncepcija pisanja nego se takoder cini identic-nom njezinoj vlastitoj koncepciji »druge biseksualnosti*:

Priznati daje pisanje upravo rad u meduprostoru, pro-ucavanjeprocesa istogi drugogbezkojih nista ne mozezivjeti,ponistavanje rada smrti - topriznatiponajprijeje zeljeti to dvoje, kao i oboje, zbrojjednog i drugog, ne-fiksirane u sekvendji borbe i iskljucenja ili kojega drugogoblika smrti, nego beskrajno dinamizirane neprestanimprocesom razmjene odjednoga subjekta drugome.

(»Medusa«, 254/46)

Ovdje se cini daje za Cixous pisanje kao takvo biseksual-no. Medutim, ona takoder tvrdi da cê, barem trenutno, zene(sto jasno oznacava bioloski zenski spol za razliku od musko-ga) u tom smislu biti puno sklonije biseksualnosti od mus-karaca. Stoga je mnogo vjerojatnije da cê biseksualno pisa-nje ujedno biti zensko pisanje iako neki iznimni muskarcimogu u odredenim slucajevima uspjeti raskinuti sã svojom

155

Page 7: Moi - Helene Cixous

»dicnom monoseksualnoscu« te takoder postici biseksual-nost. To je stajaliste ocito dovoljno logicno. Ostajuci vjernatoj antiesencijalistickoj niti, Cixous, u »Meduzinu smijehu«,tvrdi da se u Francuskoj jedino Colette, Marguerite Durasi Jean Genet zaista mogu smatrati zenstvenim (ili biseksual-nim) piscima. U Novorodenoj ona takoder ukazuje na Sha-kespeareovu Kleopatru i Kleistovu Pentesileju kao mocne re-prezentacije zenske libidne ekonomije.

Zasad bi se, dakle, cinilo da se Cixousin polozaj sastoji odsnazne feministicke prilagodbe derridaovske teorije. Cini se danjezin antiesencijalisticki i antibiologisticki rad u tom podruc-ju premjesta citavu feministicku raspravu o problemu zena ipisanja s empiristickoga naglaska na spolu autora prema ana-lizi artikulacija seksualnosti i zudnje unutar samoga knjizev-nog teksta. Nazalost, to nije cijela prica. Kao sto cemo vidje-ti, Cixousina je teorija puna proturjecja: svaki put kada se pri-ziva neka derridaovska ideja, suprotstavlja joj se i umanjujeju vizija zenskoga pisanja uronjena upravo u onu metafizikuprisutnosti za koju Cixous tvrdi da je zeli razotkriti.

Dar i Vlastito

Cixousino razlikovanje izmedu dará i vlastitog predstav-Ija prve znakove udaljavanja od derridaovskog antiesencija-lizma. lako odbija prihvatiti binarnu opreku zenstvenosti imuzevnosti, Cixous stalno inzistira na vlastitu razlikovanjuizmedu »muzevne« i »zenstvene« libidne ekonomije. One suoznacene, redom, Domenom Vlastitoga i Domenom Dará.Muzevnost ili muzevni vrijednosni sustavi strukturirani suprema »ekonomiji vlastitog«. Vlastit - vlasnistvo - uciniti vla-stitim: signalizirajuci naglasak na samoidenticnosti, samove-licanju i bespravnoj dominaciji, te rijeci prikladno karakteri-ziraju logiku vlastitog kakvom je vidi Cixous. Inzistiranje na

156

vlastitom zauzvrat vodi muzevnoj opsjednutosti klasifikaci-jom, sistematizacijom ili hijerarhizacijom. Njezin napad naklasu nema mnogo veze s proletarijatom:

Treba raditiprotiv klase,protiv kategorizacije,protiv kla-sifikadje - klasa. »Ciniti klase« u Francuskoj znaci sluzitivojni rok. Treba raditiprotivvojnoga roka,protivsvih sko-la,protiv rasirenoga muskogporiva zasudenjem, dijagno-zom,pregledom, imenovanjem... ne toliko u smislu briznepreciznostipjesnickoga. imenovanja koliko u smislu repre-sivne cenzurefilozofijske nominacije/konceptualizacije,

(»Castration«, 51)

Teorijski j e diskurz, drugim rijecima, inherentno opre-sivan, rezultat muskoga libidnog ulaganja. Cak se i pitanje»Sto je to?« potkazuje kao znak muskog implusa za zatvara-njem zbilje u rigidne hijerarhijske strukture:

Cim se pitanje »Stoje to?«postavi, od trenutka u kojemse neko pitanje izrice, cim se odgovor trazi, vec smo za-hvaceni muskim ispitivanjem. Kazem »musko ispitiva-nje«: kao sto kazemo daje togi tog ispitala policija.

(»Castration«, 45)

Povezivanje Domene Vlastitog s »muzevnom libidnomekonomijom«, naravno, besprijekorno je antibiologisticko.Definirati je esencijalno kao muski strah od kastracije (ovdjeimenovan »muskim strahom od gubitka atributa»), medu-tim,to nije antibiologisticko:

Shvacamo daje Domena Vlastitoga podignuta na teme-Iju straha kojije zapravo tipicno muzevan: strah od raz-vlascenja, razdvojenosti, gubitka atributa. Drugim rijeci-

ma: ucinak straha od kastracije.

(fN, 147)

157

Page 8: Moi - Helene Cixous

U svom clanku »Kastracija ili dekapitacija?« Cixous prosi-ruje tu ideju vlastitog kao necega vlastitog muskarcu:

Etimoloski, »vlastito«je »vlasnistvo«, ono stoje neodvo-jivo od mene. Vlasnistvoje blizina, srodstvo: moramovoljeti svoje bliznje, one koji su nam bliski, kao same se-be: moramo sepribliziti drugom/drugoj tako daga/jemozemo voljeti, stoga sto najvise volimo sebe. Domena

Vlastitog, kultura,funkcioniraprisvajanjem kojejear-tikulirano, uvedeno u igru, klasicnim muskim strahomda cê biti lisen vlasnistva, da cê mu se nesto uskratiti...njegovim odbijanjem da mu se nesto uskrati, da bude ustanju razdvojenosti, njegovim strahom odgubitkapo-vlastice, strahom ãjije odgovor citava Povijest. Sve semora vratiti muéevnom. »Povrat«: ekonomija se teme-Iji na sustavu povrata. Ako muskarac trosi i biva trosen,tojepod uvjetom da mu sevrati njegova mói.

(»Castration«, 50)

Sada se muska Domena Vlastitog cini kao udzbenicka ilu-stracija Derridaove »metafizike prisutnosti« (vidi takoderJN, 146-147). Moglo bi se stoga ocekivati da cê njezina pro-tivnica, Domena Dará, ilustrirati dekonstruktivniji pristup.Cixous pravi razliku izmedu dviju vrsta darova. Prvo posto-ji dar kakvim ga percipiraju muskarci. Za musku je psihuprimiti dar opasna stvar:

Utrenutku u kojem nesto primis djelotvorno si »otvo-ren« drugom, te ako si muskarac, imas samo jednu ze-Iju, a ta je sto brze vratiti dar, prekinuti krug razmjenekoja bi mogla biti bez kraja... ne biti nicije dijete, ne bi-ti nikome nista duzan.

(»Castration«, 48)

158

U Domeni Vlastitog smatra se da dar uspostavlja nejedna-kost - razliku - koja predstavlja prijetnju jer se cini da otvaraneravnotezu moei. Stoga se cin davanja pretvara u suptilnosredstvo agresije, izlaganja drugoga prijetnji vlastite superior-nosti. Zena, medutim, daje bez misli o povratu. Jedna je odnajpozitivnijih rijeci u Cixousinu rjecniku darezljivost:

Akopostoji »vlastitost zene«, to je paradoksalno njezi-na sposobnost da se nesebicno razvlascuje, kao tijelo bezkraja, bez dodatka, bez najvaznijih »dijelova«... To neznaci daje nediferencirana magma, vec da ne zeli zapo-vijedati svojim tijelom ili svojom zudnjom... Njezinjelibido kozmicki, kao sto je njezina podsvijest svjetska.Njezino pisanje moze jedino ici naprijed, a da nikadane upisuje ili raspoznaje obrise, odvazujuci se na ta vr-toglava prelazenja drugih (tudih) efemernih i strastve-nih privremenih boravaka u njemu, njoj, njima, kojeona nastanjuje dovoljno dugo da ih mozegledati s toc-ke najblize njihovu nesvjesnom od trenutka u kojem sebude, da ih moze voljeti u tocki najblizoj njihovim po-rivima; i onda dalje, oplodena skroz na skroz tim krat-kim, identifikacijskim zagrljajima, ona odlazi iprelaziu beskonacnost. Jedino se ona odvazuje i zeli znati iznu-tragdje ona, izopcenica, nikada nijeprestala slusati odje-keprajezika. fusta da drugi jezik govori -jezik tisucujezika koji nepoznaje ni zatvorenost ni smrt.

(»Medusa«, 259-260/50, JN, 161-162)

Ovdje se moze jasno vidjeti to iskliznuce od »zenstvenog«prema »zenskom« (ili »zeni«). Razradujuci svoju temu, Cixo-us dodaje da zena daje jer ne pati od tjeskobe od kastracije(straha od razvlascivanja, kako ona cesto kaze) na isti nacinkao muskarci. Usprkos svom jasnom biologizmu cini se daDomena Dará donekle odgovara derridaovskoj defmiciji

159

Page 9: Moi - Helene Cixous

pisanja: zenstvena/zenska libidna ekonomija otvorena je raz-lici, pristaje biti »premrezena drugim«, karakterizirana spon-tanom darezljivoscu; Domena Dará zapravo uopce nije do-mena, nego dekonstruktivni prostor uzitka i orgazmicke raz-mjene s drugim. Nema sumnje da Cixous eksplicitno pokusa-va svom izlaganju dviju »libidnih ekonomija» dati derridaov-ski profil. Upozorava, primjerice, da se »treba cuvati slijepo-ga ili popustljivoga upadanja u esencijalisticke ideoloske in-terpretacije« (JN, 148), te odbija prihvatiti bilo kakvu teori-ju koja pretpostavlja tematsko podrijetlo moei i spolne raz-like. Taj je napor, ipak, uvelike umanjen njezinim biologiz-mom: cini se da joj je u njezinim prizivanjima specificnozenskoga pisanja aktivno stalo do zagovaranja krajnje meta-fizickih argumenata.

Zensko pisanje 2) izvor i glas

U Novoroâenoj Cixous prvo ponavlja svoje odbijanje dateoretizira o pisanju i zensrvenosti samo da bi naznacila daje ipak spremna otvoriti raspravu o tome. Ispostavlja se daje ono sto naziva nekim pokusnim komentarima nista ma-nje od lirske, euforicne evokacije esencijalne povezanosti iz-medu zenskoga pisanja i majke kao izvora i podrijetla glasakoji se moze cuti u svim zenskim tekstovima. Zenstvenost seu pisanju moze raspoznati kao davanje prednostig/asw: »pi-sanje i glas... isprepleteni su« (JN, 170). Zena koja govori jestu cijelosti svoj glas: »Ona fizicki materijalizira ono o cemurazmislja; oznacava to svojim tijelom« (»Medusa«, 251/44,JN, 170). Zena je, drugim rijecima, potpuno i fizicki prisut-na u svom glasu - a pisanje nije nista vise od nastavka togasamoidenticnog produljenja govornoga cina. Glas u svakojzeni, stovise, nije samo njezin, nego izvire iz najdubljih slo-jeva njezine psihe: njezin vlastiti govor postaje jeka iskonske

160

l>jesme koju je jednom cuia, glas inkarnacije »prvoga glasaIjubavi koji sve zene cuvaju na zivotu... u svakoj zeni pjevaprva bezimena ljubav« (JN, 172). On je, ukratko, Glas Maj-ke, te svemocne figure koja dominira fantazijama prededi-povskoga djeteta: »Glas, pjesma prije Zakona, prije daha [lêsouffle], rascijepljen je simbolickim, ponovno prilagoden je-/.iku pod autoritetom koji razdvaja. Najdublja, najstarija vi-/.itacija, najdostojnija obozavanja« (JN, 172).

Stoga sto pronalazi svoj izvor u vremenu prije postojanjaZakona, glas je bezimen: smjesten je cvrsto u prededipovskulazu prije djetetova stjecanja jezika,te stoga i sposobnosti daiinenuje sebe i svoje objekte. Glas je majka i majcino tijelo:»Glas: neiscrpivo mlijeko. Ponovno je pronadena. Izgublje-na majka. Vjecnost: ona je glas pomijesan s mlijekom« (JN,173). Zena koja govori/pise nalazi se u prostoru izvan vre-mena (vjecnost), prostoru koji ne dopusta ni imenovanjeni sintaksu. U svom je clanku »Women's Time« (»Zenskovrijeme«) Julia Kristeva tvrdila da sintaksa ustanovljuje nasosjecaj za kronolosko vrijeme samom cinjenicom da red ri-jeci u recenici oznacava vremenski slijed: buduci da se su-bjekt, glagol, objekt ne mogu istodobno izgovoriti, njihovoiskazivanje nuzno lomi vremenski kontinuum »vjecnosti«.(jxous zatim taj bezimeni prededipovski prostor ispunjenniajcinim medom i mlijekom predstavlja kao izvor pjesmekoja odjekuje kroz sve zensko pisanje.

Cinjenica da zene posjeduju tu »privilegiranu vezu s gla-som« objasnjena je time sto nemaju dovoljno obrambenihmehanizama: »Nijedna se zena ne brani od svojih libidnih po-riva toliko kao muskarac« (JN, 173). Dok muskarac potisku-je majku, zena to ne cini (ili jedva cini): ona je uvijek bliskamajci kao izvoru dobra. Cixousina figura majke ocito odgo-vara onome sto bi Melanie Klein nazvala Dobrom Majkom:

161

Page 10: Moi - Helene Cixous

fsvemocnoj i darezljivoj djeliteljici ljubavi,hrane i obilja. 2e-na koja pise stoga je strahovito mocna: njezinapuissancefé-minine (zenska moc) potjece izravno od majke, cije davanjeuvijek vrije snagom: »Sto vise imas, sto vise dajes, to vise je-si, sto vise dajes, to vise imas« (JN, 230).

Najeksplicitniji opis stvarnoga primjera zenskoga pisanjaproizvedenog pod znakom Glasa, Cixousin clanak o brazil-skoj spisateljici Clarice Lispector, naglasava i njezinu otvo-renost i darezljivost (»L'approche«, 410, bilj. 7) te, u dubo-ko nederridaovskom odlomku, njezinu sposobnost da rijeci-ma podari njihovo esencijalno znacenje:

Gotovo nista nije ostalo od mora osim rijeci bez vode:jerstno takoderpreveli rijeci, ispraznili ih od njihovago-vora, isusili, redudrali, balzamirali ih, te nas vise ne mo-gupodsjetiti na nacin na koji su odjekivale iz stvari kaozvonjava njihova esendjalnoga smijeha... ali cisti (dan-ce) glas samo treba reci: more, more, da bi se moja laãarastvorila, more me zove, more! zovu me, vode!

(»Lapproche«, 412)

Christiane Makward u svom clanku o Marguerite Duras iHélène Cixous razlikuje dvanaest razlicitih vrsta stila u Cixo-usinu romanu LA: sedam pjesnickih i pet narativnih razi-na. Pet od sedam pjesnickih stilskih razina mogu se odredi-ti kao na neki nacin biblijske, liturgijske ili mitoloske. Te vi-soke pjesnicke modulacije pronalaze svoj put i u Cixousinovise teorijski usmjereno pisanje. Dolazak upisanje otvara seu biblijskom tonu: »Na pocetku obozavah« (VÊ, 9). U tomtekstu, kao i mnogim drugim, Cixous postavlja sebe, ako neza boginju, onda barem za prorocicu - neutjesnu majku umisiji spasavanja svoga naroda, zenskoga Mojsija kao i Fa-,raonovu kcer:

162

Suze koje lijem nocu! Vode svijeta teku iz mojih ociju,umivam svoj narod u ocaju, kupam ih, lizem ih svojomIjubavlju, odlazim na obale Nila skupiti Ijude ostavljeneu kosarama od siblja; za sudbinu zivih brinem se neu-mornom majcinskom Ijubavlju, stoga samposvuda, mojkozmicki trbuh, radim na svojojpodsvijesti sirokojpo-put svijeta, izbacujem smrt, ona sevraca,ponovnopoci-njemo, bremenita sampocecima.

(VÊ, 53)

Polazuci pravo na sve moguce subjektne pozicije, subjektkoji govori doista moze sebe ponosno proglasiti »zenstve-nom mnozinom« (VÊ, 53) koja citanjem i pisanjem sudjelu-jc u bozanskoj vjecnosti:

Knjiga - mogla bihjeponovno citatipomocu sjecanja izaborava. Poceti ispocetka. Iz druge perspektive, drugei opet druge. Citajuci, otkrila sam da je pisanje beskraj-

no. Trajno. Vjecno.Pisanje ili Bog. Bogpisanje. Bog koji pise.

(VÊ, 30)

Cixous je ocigledno naklonjena Starom zavjetu, no jedna-ko je uocljiva njezina Ijubav prema klasicnoj antici. Njezinase sposobnost identifikacije cini beskrajnom: Meduza, Elek-Ira, Antigona, Didona, Kleopatra - u svojoj je masti pred-stavljala svaku od njih. Zapravo, ona izjavljuje: »Ja sam sa-rna Zemlja, sve sto se na njoj dogada, svi zivoti koji me on-dje zive u mojim raznim oblicima« (VÊ, 52-53). Taj stalnipovratak biblijskim i mitoloskim predodzbama signaliziranjezinu uronjenost u svijet mita: svijet koji se, poput udalje-ne zemlje bajki, percipira kao prozet znacenjem, kao zatvo-renost i jedinstvo. Mitski ili religijski diskurz predstavlja sve-mir u kojem se sva razlika, borba i nesklad na kraju mogu

163

Page 11: Moi - Helene Cixous

wzadovoljavajuce razrijesiti. Njezine su mitske i biblijske alu-zije cesto popracene - ili isprepletene s - »oceanskim« vode-nim predodzbama, prizivajuci beskrajne uzitke polimorfnoperverznoga djeteta:

Mi smo sami more, pijesak, koralji, morska trava, pla-ze, plime, plivaci, djeca,valovi... Heterogeni, da. U svo-ju radosnu korist onaje erogena; onaje erotogenost he-terogenoga: plivacica nosena zrakom, u letu, ona se nedrzi sebe; onaje rasprsena, cudesna, zapanjujuca, zelj-na drugih i sposobna biti drugima, zeljna druge iene ko-jom cê biti, druge iene kojom nije, njega, tebe.

(»Medusa«, 260/51)

Za Cixous, kao i za nebrojene mitologije, voda je najzen-stveniji element: zatvorenost mitskoga svijeta sadrzi i odraza-va utjesnu sigurnost majcine utrobe. Unutar toga prostoraCixousin se subjekt koji govori moze slobodno kretati od jed-ne subjektne pozicije do druge, ili se oceanski spojiti sã svi-jetom. Njezina je vizija zenskoga pisanja u tom smislu cvr-sto locirana unutar zatvorenosti lacanovskoga Imaginarnog:prostora u kojem j e sva razlika dokinuta.

Takav naglasak na Imaginarnom moze objasniti zasto ze-na koja pise uziva takvu neobicnu slobodu u Cixousinu sve-miru. U Imaginarnom majka i dijete funkcioniraju kao dioosnovnoga jedinstva: oni sujedno. Zasticena svemocnomDobrom Majkom, zena koja pise moze se uvijek i svugdjeosjecati duboko sigurnom i zasticenom od pogibelji: nikadaje nista nece povrijediti, udaljenost i razdvojenost nikada jenece onesposobiti. Shakespeareova Kleopatra postaje primje-rom takve pobjednicke zenstvenosti:

Kleopatrina se inteligencija, snaga osobito vidi u radukoji obavlja - radu Ijubavi - na udaljenosti, na jazu,

164

na razdvojenosti: onaprizivajazjedino da biga ispuni-la do prelijevanja, nikada ne tolerirajuci razdvojenost

koja bi mogla povrijediti Ijubavnikovo tijelo.

(JN,235)

Antonije i Kleopatra mogu riskirati bilo sto jer cê uvijekspasiti jedno drugo od zla: já se moze napustiti upravo stogaSto se uvijek moze povratiti. Ako Cixousin pjesnicki diskurzcesto poprima nezaboravnu Ijepotu u svojim evokacijama ra-ja djetinjstva, to je uvelike stoga sto odbija prihvatiti gubitaklê privilegirane domene. Majcin glas, njezine grudi, mlijeko,ined i zenske vode, sve se to priziva kao dio vjecno prisutno-ga prostora koji okruzuje nju i njezine citateljice.

Taj Imaginarni svijet, medutim, nije savrseno homogen.Vec smo vidjeli da zensku Domenu Dará obiljezava dekon-struktivna otvorenost razlici, a iako Cixous zensko pisanjeuvelike opisuje u smislu trajne prisutnosti Majcina Glasa,ona takoâer predstavlja glas kao operaciju odvajanja, cijepa-nja i fragmentacije (JN, 174-175). U Dolasku u pisanje zud-nja za pisanjem prvenstveno je prikazana kao sila koju onane moze svjesno kontrolirati: njezino tijelo sadrzi »drugibez-granicni prostor« (VÊ, 17) koji zahtijeva da mu podari pisanioblik. Boreci se protiv njega - a nikakva je ucjena nece natje-rati da popusti - ona svejedno osjeca tajnu opcinjenost tinineodoljivim dahom [souffle]:

Zato sto je bio tako snazan i tako bijesan, voljela samtaj dah i bojalaga se. Jednoga sejutra naci uzdignutom,zgrabljenom s tia, bacenom u zrak. Iznenaditi se. Pro-naci u sebi mogucnost neocekivanog. Zaspati kao misiprobuditi se kao orno! Kakav ushit! Kakav uzas. A ni-

sam imalavezestim, nisam si mogla pomoci.

(VÊ, 18)

165

Page 12: Moi - Helene Cixous

Taj se odlomak, osobito zbog dosljedne upotrebe muskezamjenice U (on) za souffle u francuskom izvorniku, mozedo odredene mjere citati kao premetanje dobro poznate zen-stvene mastarije o silovanju: U obara zenu s nogu, uzasnuta iushicena ona se pokorava napadu. Poslije se osjeca jacom imocnijom (poput orla), kao da je tijekom prizora u sebe in-tegrirala moc falusa. I kao u svim mastarijama o silovanju,ushit ijouissance izviru iz cinjenice da je zena bez krivnje:ona to nije htjela, pá ne moze biti krivom ni za kakve nedo-pustene zudnje. (Nepotrebno je reci, ovaj se opis tice samomastarija o silovanju i nema nikakve veze sã stvarnoscu si-lovanja). Posrijedi je briljantno prizivanje zenskog odnosaprema jeziku u falocentricnom simbolickom poretku: ako ze-na zeli pisati, osjecat cê se krivom zbog svoje zudnje za ovla-davanjem jezikom, osim ako ne uspije mastanjem odagnativlastitu odgovornost za takvu neizrecivu zelju. Ali Cixousinprikaz teksta kao silovanja takoder funkcionira kao pozadi-na njezine vizije teksta kao Dobre Majke: »Jela sam teksto-ve, sisala, lizala, Ijubila ih, já sam nebrojeno dijete njihovihmnostvenosti« (VÊ, 19). Mozda cê kleininska analiza majci-ne bradavice kao predodzbe prededipovskoga penisa razja-sniti njezin dojmljivi oralni odnos prema tekstu koji cita -a to, na kraju, takoder mora biti tekst koji se, uz osjecaj kriv-nje, nada jednom napisati: »Pisati? Silno sam to htjela radi-ti iz Ijubavi, da pisanju dam sto je ono [elle] meni dalo. Ka-kva ambicija! Kakva nemoguca sreca. Hraniti vlastitu majku.Dati joj, zauzvrat, svoje mlijeko. Luda nerazboritost« (VÊ,20). Tekst kao majka postaje tekst kao silovanje, nizanjembrzih transformacija:

Rekla sam »pisatifrancuski«. Pise se na (u). Penetraci-ja. Vrata. Kucajprije no sto uâes. Apsolutno zabranje-no... Kako bih mogla ne zeljeti pisati? Kaáa su me knjige

166

obuzele, prenijele, probole do dubine duse, dale mi daosjetim njihovu nezainteresiranupotenciju?... Kadasumi nastanile bice, proputovale i oplodile tijelo, kako da

se zatvorim u tisinu?

(VÊ, 20-21)

Tekst-majka,tekst-silovanje; pokoravanje falickoj vladavi-ai jezika kao razlikovnog.kao strukture pukotina i odsutno-sti; slavljenje pisanja kao domene svemocne majke: Cixouscê uvijek ukljucivati razlike, supostavljati proturjecja, raditina ponistavanju pukotina i distinkcija, puniti pukotinu doprelijevanja, te sretno povezivati i penis i bradavicu.

Imaginarna proturjecja

Fundamentalno proturjecna, Cixousina se teorija pisanjai zenstvenosti pomice naprijed-nazad od derridaovskoga na-glaska na tekstualnosti kao razlici do punokrvnoga metafizic-kog prikaza pisanja kao glasa, prisutnosti i podrijetla. U inter-vjuu iz 1984. Cixous je savrseno svjesna tih proturjecja:

Da samfilozofkinja, nikada si ne bih mogla dopustiti dagovorim u okvirima prisutnosti, esencije itd., ili znacenjacega. Eila bih sposobnavoditifilozofski diskurz, ali to necinim. Dopustam da meponesepjesnicka rijei.

(Conley, 151-152)

Referirajuci na Derridaovu knjigu O gramatologiji,59 objas-njava odnos (ili nedostatak odnosa) izmedu Derridaove i vla-stite koncepcije:

On u Gramatologiji govori o pisanju opcenito, o tekstuopcenito. Kadajagovorim o pisanju, to nije ono o cemu

59 O gramatologiji, «Veselin Maslesa«, Sarajevo 1976. Prevela Ljerka Si-

fler-Premec (op. prev.).

167

l

Page 13: Moi - Helene Cixous

govorim. Moramo na trenutakpromijenitiperspektivu:negovorim o koncepcijipisanja na nacin na kojije Der-rida analizira. Govorim u idealistickijem stilu. To si do-pustam; odrjesujem se filozofskih obaveza i korekcija,sto ne znaci da ih ne uzimam u obzir.

(Conley, 150-151)

Iako se njezin vlastiti teorijsko-pjesnicki stil naizgled tru-di ponistiti tu opreku, Cixousin se rad temelji na svjesnomrazlikovanju »poezije« i »filozofije« (razlikovanju koje bi samDerrida vjerojatno htio dekonstruirati). Kako bismo ondanajbolje mogli razjasniti Cixousinu prividnu strast premaproturjecju? Neki bi mogli tvrditi da je posrijedi lukava stra-tegija namijenjena dokazivanju njezina vlastita stava: timesto odbija prihvatiti aristotelovsku logiku koja ne dopustada A istodobno bude i ne-A, Cixous spretno uprizoruje vla-stitu dekonstrukciju patrijarhalne logike. Ali taj argumentpretpostavlja da Cixousin stav uistinu jest dekonstruktivan,te tako previda mnoge odlomke koji predstavljaju sasvimmetafizicko staj aliste. Iz psihoanaliticke bi se perspektive ci-nilo da njezini tekstualni manevri trebaju stvoriti prostor ukojem bi différance Simbolickoga poretka mogla miroljubi-vo koegzistirati sã zatvorenoscu i identicnoscu Imaginarno-ga. Takva koegzistencija, medutim, pokriva samojedan as-pekt Cixousine vizije: razinu na kojoj je u dekonstruktivnomsmislu opisana zenska esencija, kao primjerice u Domeni Da-rá, ili u onim odlomcima koji se odnose na heterogenu mno-gostrukost »nove biseksualnosti«. No vidjeli smo da su cakotvorenost Davateljice ili pluralnost biseksualnoga pisanjakarakterizirani biblijskim, mitoloskim ili elementarnim pre-dodzbama koje nas vracaju zaokupljenosti Imaginarnim.Razlika i raznolikost o kojima je rijec stoga se cine bliskiji-ma polimorfnoj perverznosti prededipovskoga djeteta nego

168

l'inetonimijskim premjestanjima zudnje u simbolickom po-retku. Osobito »nova seksualnost« u konacnici izgleda kaoimaginarno zatvaranje koje omogucuje subjektu da se beznapora pomice od zenstvene do muzevne subjektne pozici-je. Na kraju se onda moze pokazati da su proturjecja Cixo-usina diskurza ukrocena i razrijesena u sigurnoj luci Imagi-narnog. Njezino potpuno ignoriranje »patrijarhalne« logi-ke ipak nije znak barthesovske brige za oslobodenje citate-Ija iako se na prvi pogled Barthesov opis citateljske jouissan-ce moze ciniti izvanredno primjerenim nasem iskustvu Cixo-usinih tekstova:

Izmastajmo pojedinca (nekogg. Testea s nalicja) koji bidokinuo u sebi svepregrade, iskljucivanja, ne iz sinkre-tizma nego zato sto se otarasio stare utvare: logickog pro-turjecja; koji bipomijesao svejezike makar se smatra-li nespojivi; koji bi sutke podnosio sve optuzbe za nelo-gicnost i nevjernost; koji se ne bi pokolebao pred sokra-tovskom ironijom (navesti drugog na najvecu sramo-tu: da sebi proturjecij i zakonitom strahovladom (koli-koje kaznenih dokaza zasnovano na psihologiji jedin-stval)... Ali taj protujunak postoji: to je citatelj teksta ucasu dok osjeca uzitak.

(The Pleasure ofthe Text, 3 [105])60

Razlika izmedujow/ssawcebarthesovskoga citatelja i Cixo-usina teksta jest u tome da dok prvi signalizira apsolutni gubi-tak, prostor u kojem subjekt nestaje, drugi cê uvijek na krajuokupiti svoja proturjecja unutar obilja Imaginarnog.

60 Roland Barthes, «Uzitak u tekstu«, u Uzitak u tekstu koji slijedi Vari-jacije opismu, Meandar, Zagreb 2004. Preveo Zvonimir Mrkonjic. Prvose navodi broj stranice engleskog izdanja, a zatim u uglatoj zagradi brojstranice prijevoda (op. prev.).

169

Page 14: Moi - Helene Cixous

wMoc, ideologija, politika

Cixousina vizija zenstvenoga/zenskoga pisanja kao nacinaponovnoga uspostavljanja spontanoga odnosa prema fizickojjouissance zenskoga tijela moze se citati pozitivno, kao uto-pijska vizija zenske kreativnosti u istinski neopresivnom i ne-seksistickom drustvu. Christiane Rochefort objavila je 1972.,primjerice, snazan feministicki utopijski roman, Archaos oulejardin étincelant (»Arhaj ili svjetlucavi vrt«), ciji je narativ-ni modus upadljivo slican Cixousinoj zaokupljenosti imagi-narnim kao utopijskim rjesenjem problema zudnje.

Utopijsko je misljenje uvijekbilo izvor politicke inspiracijekako feministicama, talco i socijalistima.61 Sá sigurnoscu pret-postavljajuci da je promjena i moguca i pozeljna, utopijska vi-zija krece od negativne analize vlastitoga drustva kako bi stvo-rila predodzbe i ideje koje su dovoljno snazne da potaknu napobunu protiv potlacenosti i izrabljivanja. Arnhelm Neususs,na kojeg su utjecali teoreticari frankfurtske skole poput ErnstaBlocha i Herberta Marcusea, pokazao je da je desnica sklonaiznosenju antiutopijskih argumenata kao dijela strategije cijije cilj neutralizacija ili prisvajanje revolucionarnih sadrzaja uto-pijskoga sna. Najpogubniji je i najrasireniji od raznovrsnih an-tiutopijskih argumenata koje Neususs opisuje onaj koji moze-mo nazvati »realisticnim« pristupom. Dok je sklona racionaliz-mu u svom podcjenjivanju mogucega politickog ucinka Ijud-ske zudnje, realisticna se pozicija takoder protivi proturjecnojprirodi mnogih utopija: nema smisla da ih se shvaca ozbiljno,tvrdnja glasi, jer su toliko nelogicne da svatko moze vidjeti ka-ko ionako nikada ne bi funkcionirale u stvarnom zivotu.

Odbacujuci ovu poziciju, Neususs proturjecja koja utje-lovljuju tako velik broj utopija smatra opravdanjem njihove

61 Za fascinantan prikaz utopijskoga misljenja u devetnaestostoljetnomsocijalizmu i feminizmu usp. Barbara Taylor.

170

drustvene kriticnosti: time sto upucuju na represivne ucinkedrustvenih struktura zbog kojih je utopija uopce nastala, nje-/ine pukotine i nedosljednosti ukazuju na prodornu naravautoritarne ideologije koju utopijski mislilac pokusava pot-kopati. Ako je Neususs u pravu, sukobi i proturjecja uvijekcê oznacavati utopijski projekt. Stoga ako odlucimo Cixouscitati kao utopijsku feministicu,barem cê se neki proturjec-ni aspekti njezinih tekstova moei analizirati kao da ih struk-turira sukob izmectu vec proturjecne patrijarhalne ideologi-je i utopijskoga misljenja koje se bori za oslobodenje iz togpatrijarhalnoga klinca. Ali ako je istina da su njezine protu-rjecnosti konacno skupljene u homogenizirajucem prostoruImaginarnog, onda je vjerojatnije da je ovdje takoder rijec obijegu od dominantne drustvene zbilje.

Kritizirajuci Normana O. Browna, Herbert Marcuse, isam energican branitelj utopizma, opisuje Brownov utopij-ski ideal kao pokusaj »obnove izvornoga i potpunoga jedin-stva: jedinstva muskarca i zene, oca i majke, subjekta i objek-ta, tijela i duse - ukidanja sebe, moga i tvoga, ukidanja nace-la stvarnosti, svih granica« (234). Premda je rijec o pozitiv-nom pokusaju ukidanja postojecih represivnih struktura,Brownovo kultiviranje nacela uzitka koje podsjeca na Cixo-usino ne zadovoljava Marcusea upravo stoga sto je smjeste-no iskljucivo unutar Imaginarnog:

Korijeni represije jesu i ostaju stvarnim korijenima; po-sljedicno, njihovo iskorjenjivanje ostaje stvarnim i ra-cionalnim poslom. Ono sto se treba ukinuti nije nacelostvarnosti; ne sve, nego takve odreãene stvari poput bi-znisa, politike, izrabljivanja, siromastva. Stoga sto pro-masuje toponovno osvajanje zbilje i razuma, Brownovse cilj ne moze ispuniti.

(235)

171

l

Page 15: Moi - Helene Cixous

Glavna je slabost Cixousine utopije upravo u toj odsutno-sti bilo kakve konkretne analize materijalnih cimbenika kojisprecavaju zene da pisu. U njezinoj je pjesnickoj mitologijipisanje postavljeno kao apsolutna djelatnost u kojoj sve ze-ne kao zene automatski sudjeluju. lako je ta vizija uzbudlji-va i zavodljiva, ne moze reci nista o stvarnim nepravdama,oskudici i nasilju koje zene, kao drustvena bica, a ne mito-loski arhetipovi, moraju neprestano trpjeti.

Marcuseovo j e inzistiranje na potrebi da se za utopijskiprojekt ponovno osvoji razum i zbilja doslo u pravi trenutak.U svojoj silnoj zelji da prisvoji mastu i nacelo uzitka za zenecini se da je Cixous u opasnosti da dobaci loptu ravno u ru-ke toj istoj patrijarhalnoj ideologiji koju potkazuje. Ipak jepatrijarhat taj, a ne feminizam, koji inzistira na etiketiranjuzena kao emotivnih, intuitivnih i imaginativnih, dok razumi racionalnost Ijubomorno pretvara u ekskluzivno musko po-drucje. Utopije nam, dakle, predstavljaju izazov i na pjesnic-koj i na politickoj razini. Stoga je razumljivo da bi, prizna-juci retoricku moc Cixousinoj viziji, feministice ipak htjeleispitati njezine konkretne politicke implikacije kako bi otkri-le na sto nas se to tocno potice.

Ali je li opravdano silom tjerati Cixousino pisanje u po-liticki oklop, pogotovo kada j e, kako ona tvrdi, politika ma-nje zanima od pjesnistva?

Lagala bih kada bih rekla da sam politicna, nisam nima-lo. Zapravo, moram sastaviti te dvije rijeci, politicko ipjesnicko. Da vam ne bih lagala, moram priznati da na-glasak stavljam na pjesnicko. Cinim to zato da politickone bi bilo represivno jer je politicko nesto okrutno i tvr-do i tako rigorozno stvarno da seponekad zelim utjesi-tiplakanjem iprolijevanjempjesnickih suza.

(Conley, 139-140)

172

Tu je udaljenost izmectu politickoga i pjesnickoga femini-sticka kritika zasigurno pokusavala dosljedno razrijesiti. Apremda se cini da Cixous vlastitim tekstovima prisvaja »pje-snicki status«, to je ne prijeci da neposredno pise o moei iideologiji u vezi s feministickom politikom. Prema Cixous,ideologija je »vrsta goleme membrane koja sve obuhvaca.Koza za koju moramo znati da je tu iako nas pokriva poputmreze ili zatvorenog ocnog kapka« (JN, 266-267). Taj je po-gled na ideologiju kao potpunu zatvorenost usporedan Mil-lettinoj viziji ideologije kao monolitnoga jedinstva te pati odpotpuno istih nedostataka.62 Kako bismo ikada mogli otkri-li narav ideologije koja nas okruzuje kada bi ona bila potpu-no dosljedna, lisena i najmanjega proturjecja, pukotine ilirascjepa koji bi nam mogli dopustiti da je uopce primijeti-mo? Cixousina predodzba ideologije obnavlja zatvorenostmitoloskoga svemira u kojem ona stalno trazi zaklon od pro-turjecja materijalnoga svijeta. Kada Catherine Clément op-tuzuje Cixous da govori na nepolitickoj razini, cilja upravona taj problem u Cixousinu radu:

C[atherine Clément]. Moram priznati da su vase receni-ce za mene lisene stvarnosti, osim ako to stogovorite neshvatim upjesnickom smislu. Dajte miprimjer... Vasarazina opisivanja takvaje da neprepoznajem nista odonoga sto mislim upolitickim okvirima. Nije rijei o to-me daje »netocna«, naravno da ne. Alije opisana u okvi-rima za koje mi se cini dapripadaju razini mita ili pje-snistva; sve ukazuje na neku vrstufiktivnoga, kolektiv-nogsubjekta koji zudi,golemoga bica kojeje naizmjenceslobodno i revolucionarno ili zarobljeno, koje spava ilijebudno... To nisu subjekti kojipostoje u stvarnosti.

(}N, 292-293)

62 Usp. raspravu o Millett u prvom poglavlju, str. 43-52.

173

Page 16: Moi - Helene Cixous

Jednako uznemiruje Cixousin diskurz o moei. U intervjuuu La Revue dês sciences humaines ona razlikuje jednu »losu«i jednu »dobru« vrstu moei:

Stalo mije do uvoâenja razlike kadajeposrijedivrstamoei kojajevolja za supremacijom, ieâza individual-nim i narcistickim zadovoljstvom. Taje moc uvijek mocnad drugima. Onaje nesto sto sepovratno odnosipremavlasti, kontroli, te jos dalje, prema despotizmu. A akokazem »zenine moci«, toprvovise nijejedna moc,vecjeumnogostrucena, ima ih vise od jedne (stoga to nijepita-nje centralizacije - koja unistava odnos s jedinstvenim,koja sveporavnava) i toje pitanje moei nad samom so-bom, drugim rijecima, odnos koji se ne temelji na ovla-davanju nego na raspolozivosti [disponibilité].

(RHS, 483-484)

Obje su vrste moei potpuno osobne i individualne: cinise da se borba protiv opresije sastoji od traljavoga pokusajaafirmiranja odredene heterogenosti zeninih moei (heteroge-nosti koju pobija jednina »zena«), za koju se cini da se u sva-kom slucaju svodi na tvrdnju da snazna zena moze raditi stohoce. U francuskom je pojam disponibilité opterecen gradan-sko-liberalnim naslijedem, djelomicno zbog svoga sredisnjegstatusa u djelima Andréa Gidea. Biti »dostupan« moze stogaimplicirati odredenu sebicnu zudnju da se bude »spremanna sve«, da se ne zaglibi u drustvenim i meduljudskim oba-vezama. Cixousino opce pozivanje na »zenine moci« zatas-kava stvarne razlike medu zenama te tako ironicno potisku-je istinsku heterogenost moei zena.

Cixousina pjesnicka vizija pisanja kao samog uprizorenjaoslobodenja, a ne samo njegova sredstva, sadrzi iste indivi-dualisticke primjese. Pisanje kao ekstaticno samoizrazavanjeprikazuje pojedinku kao iznimno sposobnu da oslobodenjem

174

pronade put nazad u jedinstvo s iskonskom majkom. Cinise da Cixous smatra kako se zene jedna prema drugoj odno-se iskljucivo slijedeci dualisticki (ja/ti) obrazac: kao majke ikceri, lezbijski parovi ili u nekoj varijanti odnosa uciteljica/ucenica ili prorocica/sljedbenica. Ne samo da manjak refe-rencija na siru zajednicu zena ili kolektivne oblike organiza-cije upada u oci u tekstovima jedne feministicke aktivisticenego ukazuje i na Cixousinu opcenitu nesposobnost da re-prezentira neimaginarne, triangularne strukture zudnje ti-picne za drustvene odnose.

S obzirom na individualisticku orijentaciju Cixousine teori-je, mozda ne iznenaduje sto neke njezine studentice predstav-Ijaju njezinu politiku kao jednostavan produzetak njezine lic-nosti, kao sto j e Verena Andermatt Conley prikazala Cixousi-no pojavljivanje na Pariskom sveucilistu u Vincennesu (»sko-li ozloglaàenoj zbog odredene kraljevske zapustenosti«):

Cixous je obicavala uci u kompleks u blistavom herme-Hnskorn ogrtacu cijajevrijednost najvjerojatnije nadila-zila kupovnu mocmnogih u uãonici. Njezinu je prokse-

miju karakterizirala sve veia upotreba represije. Poputreplike Batailleove evokacije aztecke ceremonije, iska-kalaje iz konteksta jeftinoga armiranobetonskog okri-Ija ucionice. Tada sepretvorila u suvisakvrijednosti ipojam nultoga stupnja, suvereno srediste dostojanstve-

noga, izrazito njeznoga tijela,pri cemuje njezinapoliti-ka odrazavala arhaicni prizor u kojem bi kralj naredio

svojim zenama da kruze oko njega.

(Conley, 80)

Hermelin kao emancipacija: cudno je sto su zene Trece-ga svijeta na tako apsurdno spor nacin prihvacale Cixousi-nu krojacku strategiju.

175

Page 17: Moi - Helene Cixous

Za citateljicu pod utjecajem angloamerickoga pristupa ze-nama i pisanju rad Hélène Cixous predstavlja dramaticnonovo polaziste. Usprkos promjenama kroz koje ta koncepci-ja prolazi u njezinim tekstovima. pisanje je za nju uvijek u ne-kom smislu libidan objekt ili cm. Time sto feministickoj kriti-ci omogucuje bijeg od paralizirajuceg empirizma u cijem jesredistu autor ili autorica, to povezivanje seksualnosti i tek-stualnosti otvara citavo novo podrucje feministickoga istrazi-vanja artikulacija zudnje u jeziku, ne samo u tekstovima ko-je su pisale zene nego i u tekstovima muskaraca.

Kao sto smo vidjeli, pomno se istrazivanje njezina djelamora suociti s njegovim zamrsenim mrezama proturjecja isukoba gdje dekonstruktivan pogled na tekstualnost pobijai potkopava jednako strasrvena prezentacija pisanja kao zen-ske biti. Ako se ta proturjecja na kraju mogu ulcinuti u Imagi-narnom, to zauzvrat postavlja niz politickih problema Cixou-sinoj feministickoj citateljici: oslabljeno koliko nedostatnimreferiranjem na prepoznatljive drustvene strukture toliko isvojim biologizmom, njezino je djelo ipak osnazujuca uto-pijska evokacija imaginativnih moei zena.

176