1

Hegelova ljevica i desnica

- Hegel umire 1831.

- Nedugo nakon njegove smrti njegovi se uenici dijele na dvije nepomirljive struje.

- Podjela se tie nadasve politike i religije.

- David Strauss je ove dvije struje 1837. nazvao desnicom i ljevicom, preuzimajui termine iz uporabe u francuskom

parlamentu.

- Desnica: ortodoksno-teistika

- Ljevica: panteistika, naturalistika

Politika

- Desnica je zastupala ideju kako je Pruska drava sa svojim institucijama, gospodarskim i drutvenim ostvarenjima

konani dijalektiki doseg i ostvarenje racionalnosti duha.

- Ljevica je, naprotiv, zastupala tezu kako dijalektika zahtijeva da se ni jedno povijesno ostvarenje ne vidi kao doseg, nego

samo kao stadij kojeg opet valja nadii, dakle, nijekati ga kako bi se ostvarila via racionalnost.

- Desnica je zastupala Hegelovu filozofiju kao opravdanje postojee drave,

- a ljevica je u ime dijalektike nijekala postojeu dravu.

Religija

- No, vie negoli o politici, spor se vodio o religiji.

- Hegel je zastupao kako filozofija i religija imaju isti objekt, isti sadraj i da se razlikuju po tome to ga religija ima u

obliku predodbe, a filozofija u obliku pojma.

- "Religija je mjesto u kojem jedan narod definira ono to smatra istinitim."

- Sadraj religije preuzima filozofija i oblikuje ga pojmovno.

- Tako religijska istina nestaje a nastaje filozofska religija.

- Ovdje se dogaa spor desnice i ljevice.

Kranstvo

- Da li je kranstvo kompatibilno s Hegelovom filozofijom?

- Na ovom se pitanju raspaljuje rasprava i dijele duhovi.

- Desnica interpretira Hegela kao filozofiju koja je itekako spojiva s kranstvom. tovie, to je najbolji nain da se

kranska vjera uini dostupnom umu, opravda pred modernim miljenjem i razumom.

- Ljevica je religiju posvema zamijenila filozofijom i zastupala nespojivost Hegelove filozofije s kranstvom.

- Kranstvu se nijee bilo kakav element transcendencije i svodi ga se na ljudsku zbilju. U kranstvu se mogu spoznati

mnoge stvari o ovjeku i njegovoj povijesti, ali ne i o Bogu.

David Friedrich Strauss

1808. - 1874.

- Studij teologije u Tbingenu.

- 1835. objavljuje ivot Isusov gdje zastupa kako evaneoski izvjetaji nisu povijest, nego mit.

- Evanelja ne predstavljaju kroniku podataka koji bi bili znanstveno provjerljivi, nego predstavljaju Krista vjere.

- Rije bi bila o pretvorbi injenica.

- Rije je o mitu, a ne o povijesti i ne o legendi.

- Legenda je takoer pretvorba koju predaja ini od kakve povijesne injenice, ali u legendi nema nikakvog metafizikog

znaenja.

Mit dogme utjelovljenja

- Mit, naprotiv, ima metafiziko znaenje.

- Kranski mit je u dogmi utjelovljenja, u ovjeku-Bogu koji je Isus.

- Ideja jedinstva konanog i beskonanog je kranski mit koji treba pronai svoj pravi izriaj u filozofiji.

- Krani su mislili da se to jedinstvo ostvarilo u jednom pojedincu, u Isusu, ali to je upravo mit: vjera da se to jedinstvo

ostvarilo u jednom povijesnom pojedincu.

- Istina je, prema njemu, naprotiv, u onome da je Isus onaj u kome se po prvi put pojavila svijest o jedinstvu boanskog i

ljudskog i to na vrlo snaan nain koji Isusa ini neusporedivim u povijesti svijeta.

2

ovjeanstvo-utjelovljenje

- No, svijest koja se pojavila u njemu treba se podvri daljnjim promjenama i proirenjima koje e rezultirati razvojem

ljudskog duha.

- Razvoj ljudskog duha, filozofska svijest koja se pojavila Hegelovom filozofijom pokazuje kako nije samo jedan

pojedinac jedinstvo boanskog i ljudskog, nego kako je ovjeanstvo jedinstvo dviju naravi, Bog koji je postao

ovjekom.

- Rije je o beskonanom duhu koji se otuio u konanom duhu i rije je o konanom duhu koji se prisjea svoje

beskonanosti.

ovjeanstvo = Krist

- ovjeanstvo je dijete nevidljive majke i vidljivog oca, prirode i duha.

- ovjeanstvo je bez grijeha, bezgrean je njegov razvoj, a samo je pojedinac grean.

- Sadraj Evanelja i filozofije je isti, jedinstvo beskonanog i konanog, ovjeka i Boga, samo to je kranstvo ovo

jedinstvo izreklo oblikom predodbe, mitom o Isusu Bogoovjeku, dok je filozofija u stanju ovu istinu prevesti u

racionalni oblik.

- Klju cijele kristologije stoji u tom da se umjesto pojedinca uzdigne Ideja na razinu subjekta kojem valja pripisati

predikate koje Crkva inae pripisuje Kristu.

Max Stirner 1806. 1856.

- Glavno djelo je Pojedinac i njegovo vlasnitvo (1845.)

- Svojom filozofsko - drutvenom teorijom okomljuje se na drutvene institucije i tabue koji ovjeku sprjeavaju prema

njemu samom i njegovomu spontanom djelovanju.

- Nauka o ja mu je sukus sve dotadanje filozofije.

- Preokree odnos pojmova bitak i nita.

- Poistovjeivanjem ja i nita dogaa se preokretanje svih vrednota.

- Ono to je iz perspektive usmjerene prema Bogu kao najviem biu izgledalo kao rubno, prolazno, smrtno, nebitno,

preokree se u ope, nuno, bitno, jer je vezano u jedincatoga pojedinca.

Pojedinac

- Brani tezu kako valja, da bi se bilo ateisti do kraja, nijekati i Boga i ovjeanstvo i to u ime jedine zbilje i jedine

vrijednosti: pojedinca.

- Pojedinac, ja, jedini i neponovljivi je mjera svih stvari i ne moe biti rob ni Boga ni ovjeanstva ni ideala.

- Sve je podreeno pojedincu. Pojedinac je sloboda od svega i nema nita to nadilazi ovjeka.

- ovjek nije ideja, niti bit, niti vrsta. Vrijedi kao pojedinac i ne ovisi ni o kome.

- "Ja sam svoju stvar postavio u nita".

Ja nita

- Moto: Vanitas! Vanitatum Vanitas!

- Ja sam svoju stvar postavio u nita!

- Znaenje: Ja sam svoju stvar postavi na sebe samoga!

- Nauk o nita i nauk o ja su isti nauk.

- Sva istina dolazi iz mene i ja stojim zato iznad nje.

Apsolutni egoizam

- Posljedica ovih ideja je apsolutni egoizam.

- Vai samo pojedinac, a ne Bog, drutvo, ideali.

- Religiozni, moralni, politiki ideali se ne razlikuju od ludosti.

- ovjeka ne smije tlaiti ni Crkva ni drava ni drutvo ni stranke.

- Pojedinac je jedini izvor prava.

- Pojedinac je neposredna datost i ne moe ga se univerzalizirati u teoriju.

- Pojedinac ulazi u udruenje ljudima s jednim jedinim ciljem: da postane jai.

Drugi - u slubi ega

- A drugi?

3

- I ja volim ljude, veli Stirner, ali ih volim sa svijeu egoista, volim ih jer me njihova ljubav ini sretnim, jer je ljubav

utjelovljena u mojoj naravi, jer mi se tako svia. Ne poznam nikakav zakon koji bi mi naredio ljubav.

- Drugi nisu osobe, nego objekti.

- "Nitko za mene nije osoba koja bi imala pravo na moj respekt, nego je svatko, kao i svako drugo bie, objekt prema

kojem osjeam ili ne osjeam simpatiju, zanimljiv ili nezanimljiv objekt, objekt kojim se mogu ili ne mogu posluiti."

- Kranstvo poznaje zakon ljubavi, ali Stirner ne priznaje nikakvu naredbu ljubavi. Narod moe oekivati pomo samo od

egoizma.

Mo

- Pojedinac, koji jo treba nastati, nee ovisiti ni o dravi niti e biti rob rada, niti e biti objekt drutva ili etike dunosti.

Bit e svoja sloboda, svoja mo, svoja volja. To je njegovo vlasnitvo.

- "Moje vlasnitvo nije stablo, nego snaga da s njim raspolaem kako me je volja, to je moje vlasnitvo."

- Moje je vlasnitvo moja mo. Moja sloboda je potpuna samo kada postane mo. Mo ini da postajem pojedinac i

vlasnik.

- I daak jednog ivog Ja je dovoljan da se preokrenu narodi (Neron).

- Istina je da ti ima pravo biti ono to ti tvoja mo doputa da bude.

- Mo je dobra stvar i u mnogo sluajeva korisna, jer "naprijed se ide samo ako ima ruku punu moi, a ne vreu punu

prava."

Tko je ovjek?

- Ideal ovjek je ostvariv ako se kranski pogled preokrene u reenicu: Ja, ovaj pojedinac, sam ovjek. Pojmovno

pitanje: to je ovjek? - tada se pretvara u osobno: tko je ovjek? Kod to se trailo pojam kako bi ga se ostvarilo;

kod tko to vie uope nije pitanje, nego je odgovor sadran u onom tko pita: pitanje se odgovara samo od sebe.

- O Bogu se veli: Imena te ne imenuju. To vai o meni: nijedan pojam me ne izrie, nita, to se navede kao moja bit, ne

iscrpljuje me; to su samo imena. Isto tako se o Bogu veli da je savren i da nema zvanja po kojem bi teio k savrenosti. I

to vrijedi za mene.

Temelj samom sebi

- Vlasnik sam svoje snage i to sam kada se poznam kao pojedinac. U pojedincu se ak i sam vlasnik vraa u svoje

stvaralako nita iz kojega je roen. Svako vie bie iznad mene, bilo ono Bog, bilo ono ovjek, slabi moj osjeaj moje

jedincatosti i blijedi tek pred suncem ove svijesti. Postavim li na sebe, pojedinca, svoju stvar, tada stojim na prolaznom,

smrtnom stvoritelju sebe koji se hrani samim sobom i smijem rei:

- Ja sam svoju stvar postavio u nita.

Utjecaj

- Djelo je najprije zabranjeno u Njemakoj.

- Razlog: najava skorog sloma drave.

- Ubrzo zatim je skinuta zabrana.

- Razlog: djelo je odve apsurdno da bi moglo imati neki znaajniji utjecaj.

Ludwig Feuerbach

1804. - 1872.

- Feuerbach je studirao teologiju u Heidelbergu, a potom preao u Berlin gdje je izravno sluao Hegela.

- Iz Berlina pie ocu: "U etiri sam tjedna od Hegela nauio vie nego u prethodne dvije godine."

- No, ubrzo e se pojaviti i dvojbe.

- 1830. staje nasuprot desnice ogledom Misli o smrti i besmrtnosti.

- Besmrtnost se nijee pojedincu i pripisuje samo ovjeanstvu. Ovaj mu je spis blokirao akademsku karijeru.

Religija - sredinja tema

- Za vrijeme 1848. studenti progresisti iz Heidelberga su ga pozvali i odrao je predavanja pod naslovom Predavanja o biti

religije koja su objavljena 1851.

4

- Osim ovog kratkog javnog nastupa ivio je na rubu, u bijedi i umro je zaboravljen 1872.

Religija je odnos ovjeka prema svome vlastitome bitku - u tom lei njezina istina i udoredna snaga - ali prema svome bitku ne

kao svome vlastitom, nego kao prema nekom drugom, razliitom, da ak suprotnom njegovom - u tom lei njezina neistina, njezino

ogranienje, njezino proturjeje s razumom i moralom, u tom i izvor bremenit nesreom religioznog fanatizma, u tom vrhovni,

metafiziki princip krvavih ljudskih rtava, ukratko, u tom je pratemelj svih uasa, svih jezovitih prizora u tunoj igri povijesti

religije.

Religija antropologija

- 1841. objavljuje svoje najpoznatije djelo Bit kranstva u kojem on sam definira djelo kao svoenje teologije i religije

na antropologiju.

- Zanimanje za religiju kod Feuerbacha postoji od poetka. Sam veli kako mu je prvo svjetlo dolo ne iz filozofije i ne iz

znanosti, nego iz religije.

- "Moja je prva misao bio Bog, moja druga misao religija, a moja trea i posljednja misao ovjek."

Antropocentrinost

- Hegel je udaljio Boga predaje i na njegovo mjesto doveo Duh, ljudsku zbilju u svojoj apstrakciji.

- Feuerbach se ne zanima za ideju ovjeka ili ovjeanstva, nego za realnog ovjeka koji je nadasve priroda, tjelesnost,

osjetljivost, potreba.

- Istina je ovjek, a ne apstraktni um, ivot, a ne miljenje koje ostaje na papiru.

- Valja dakle nijekati idealizam i valja nijekati teizam, jer ne stvara Bog ovjeka, nego ovjek stvara Boga.

Razumijevanje religije

- Nakon Hegela kritika religije i teologije vie nije mogla biti nalik onoj prosvjetiteljskoj.

- Feurebach priznaje s Hegelom jedinstvo beskonanog i konanog. No, to se jedinstvo ne ozbiljuje u Bogu ili ideji, nego u

ovjeku, u cjelokupnom ovjeku.

- Religija je oduvijek igrala vanu ulogu i ne smije se izrugivati taj velebni ljudski imbenik.

- Religiju valja razumjeti.

- Religiju se razumije prema Feurebachu kada shvatimo kako "svijest koju ovjek ima o Bogu je svijest koju ovjek ima o

sebi".

Religija je projekcija

- Drugim rijeima, ovjek svoje elje, nastojanja, kvalitete postavlja izvan sebe, otuuje se i stvara Boanstvo.

- Religija se sastoji u odnosu koji ovjek ima sa samim sobom, sa svojom biti i to je istina religije, ali on se prema svojoj

biti odnosi ne kao prema svojoj nego kao prema tuoj, odvojenoj, oprenoj sebi i u tom je la religije.

- Religija je dakle projekcija ljudske biti: "Bog je ljudsko zrcalo".

- U molitvi ovjek se klanja svom vlastitom srcu. udo je ostvarena nadnaravna elja, a temeljne dogme kranstva su

ostvarene elje srca.

Religija je tajna ovjeka

- Religija je posve ljudski imbenik.

- Ono to ovjek misli o svojim principima takav mu je bog.

- Koliko vrijedi ovjek toliko mu vrijedi bog.

- ovjeka e poznati poznajui njegovog Boga i obratno. ovjek i Bog su istovjetni.

- Bog je objavljena intima, izreena bit ovjeka, sveana objava ovjeka i javna ispovijest njegovih ljubavnih tajni.

Homo homini deus est

- Ovo je sr Feurebachove teze po kojoj je skrivena bit teologije antropologija. Otkriti kako je ovjek svoju bit projicirao

izvan sebe u Boga znai preokrenuti povijest u kojoj konano homo homini deus est.

- Sva obiljeja Boga, dosljednu su ljudska obiljeja.

- Boji bitak je ljudski bitak osloboen granica pojedinca, tijela, zbilje, objektiviziran kao bie razliiti od njega samog.

Religija utjeha

- No, zato ovjek to ini, zato se otuuje od samog sebe stvara boanstvo i vie se ne prepoznaje u njemu?

- Stoga to iznalazi narav koja je neosjetljiva na njegove patnje, stoga jer krije tajne koje ga pritiu i stoga to u religiji

nalazi olakanje.

- Patnja mora izii vani.

- Umjetnik je premjeta u liru i smjeta u glazbu da bi olakao svoju bol. Umanjuje svoju bol sluajui je, objektivizirajui

je, olakava teret prebacujui ga u univerzalnu bol.

- No priroda ne slua ljudsku bol. Gluha je za ljudske patnje.

Bog utjeha

- Zato ovjek bjei iz vidljive prirode i utjee se svojoj nutrini, intimnosti srca kako bi tamo naao sluh za svoje patnje.

- Tu izrie tajne koje ga pritiu. To olakanje srca, ta tajna koja se smjela objaviti, ta patnja koja se mogla izliti jest Bog.

- Bog je suza ljubavi prolivena u dubini tajne ljudske bijede.

5

Pretvorba ljubavi

- To je konano otkrivena tajna religije.

- Na mjesto Boga u nebu Feuerbach stavlja ovjeka od mesa i kostiju.

- Moral koji se temeljio na ljubavi prema Bogu zamjenjuje moralom ljubavi ovjeka u ime ovjeka.

- To je Feuerbachov humanizma: pretvorba ljubavi prema Bogu u ljubav prema ovjeku, od Bojih prijatelja ljudi trebaju

postati prijatelji ovjeka.

Kranstvo na udaru ljevice

- Hegelova ljevica je na ovakav nain ustala protiv kranstva u ime imanentne metafizike i protiv filozofskih Hegelovih

apstrakcija u ime konkretnosti.

- Dogmatski entuzijazam ljevice je pretjeran i povremeno i naivan. No, problemi koji su se pojavili su ozbiljni i duboki.

Stvorio se svijet ideja koji se jo uvijek uje.

Nitko ne moe vidjeti iznad sebe. Time elim rei da svatko vidi na drugome onoliko koliko jest sam, jer svatko moe drugoga

pojmiti i razumjeti u onoj mjeri u kojoj mu doputa njegova

inteligencija. Pareneze i maksime

Ljudi plemenitije vrste i viih sposobnosti pokazuju esto, a naroito u mladosti, neobinu oskudicu u poznavanju ljudi i ivota,

pa bivaju lako prevareni ili zavedeni, dok se niske naravi

umiju mnogo bre i bolje snai u svijetu. Pareneze i maksime

Artur Schopenhauer

1788. - 1860.

- S 30 godina napisao svoje najvanije djelo.

- Utjecaj poinje tek desetak godina pred smrt.

6

- Teko ga smjestiti u izravni dodir s nekom filozofskom strujom.

- Tvori duhovni svijet za sebe.

- U dodiru s Kantom i prosvjetiteljstvom,

- Hegelom i idealizmom.

- Kao tui element u kontekstu europskog stanja duha.

Neobinost

- Karakter

- Prijateljstvo sa staroindijskom filozofijom

Djetinjstvo

- Sin trgovca

- S 5 godina nastanili se u Hamburgu

- Od 9. - 11. godine ivi u Francuskoj, u obitelji oeva poslovnog prijatelja

- Nauio francuski, a zaboravio materinski

- esta putovanja

- Fasciniran Alpama i morem

- Boravio pola godine u Engleskoj.

- Nauio jezik i upoznao englesku knjievnost.

- Do konca ivota itao Times.

Izbor

- Sa 16 godina otac ga stavio pred izbor: studirati filozofiju ili ii s njim i majkom na jednogodinje putovanje po Europi i

baviti se trgovinom.

- Arthur se nije mogao oprijeti pozivu na putovanje i pristao je na trgovaku karijeru. To je i poeo.

- No, tada je umro otac i na majin poticaj Arthur je promijenio studij.

Majka

- Majka je bila 20 godina mlaa od oca.

- Poznata spisateljica Johanna Schopenhauer.

- Preselila se u Weimar, sredite kulturnog dogaanja gdje je dola u blizinu s Goetheom, braom Schlegel i drugim

poznatim imenima.

Studij

- U kratko vrijeme je svladao sve potrebno za upis studija (klasini jezici, matura).

- Studirao je 2 godine u Gttingenu i 2 u Berlinu.

- Osim filozofije sluao je kolegije iz kemije, fizike, botanike, anatomije, fiziologije, zemljopisa i astronomije.

- Rubovi studentskih biljenica su puni podrugljivih opaski o profesorima, posebice o Fichteu.

Zavretak studija

- 1813. promovira radom: O etverostrukom korijenu reenice o dovoljnom razlogu.

- Nakon povratka u Weimar privukao ga je Goethe i doao je u dodir s orijentalistima i indijskom filozofijom.

- Slobodni nain ivota njegove majke ga je neprestano ljutio i cijeloga su ivota bili u napetim odnosima.

- Nije stanovao s majkom, ali su se svaali i izmjenjivali zajedljive primjedbe.

Glavno djelo

- Naputa Weimar i odlazi u Dresden.

- Tamo je napisao najprije O gledanju i bojama, a potom i svoje glavno djelo: Svijet kao volja i predodba, 1819.

- Odlazi na putovanja u Rim, Napulj, Veneciju.

Izvori za ivot

- ivio je od naslijeena oeva imanja.

- tedio je i spretno upravljao novcem tako da je od nasljedstva ivio cijeli ivot.

- Ne samo da nije morao zaraivati, nego mu je to bila prigoda da zajedljivo napada profesore filozofije koji rade jer

moraju zaraditi.

Profesor

- Najprije je htio biti profesor.

- 1820. se habilitirao u Berlinu.

- Visoko samosvjestan odredio je vrijeme svojim predavanjima istodobno kada je to imao i Hegel.

- Nadao se da e privui vie sluatelja.

- No, dogodilo se obratno.

- Nakon prvog semestra vie nije najavljivao kolegije.

- Sljedeih deset godina je ivio u Italiji, Dresdesnu i Berlinu.

- 1831. bjei pred kolerom koja e odnijeti Hegela i odlazi u Frankfurt na Majni. Tu je ostao do smrti.

7

Nepoznati filozof

- Dva desetljea je ivio gotovo nepoznat.

- 16 godina nakon izdanja izdava mu je javio kako je cijelo izdanje prodao u stari papir.

- Unato tome Arthur se odluio na novo izdanje koje e nadopuniti novim sveskom.

- Osim toga pisao je: O volji u prirodi, Dva glavna etika problema, dva sveska Parerga i paralipomena koje je ujedno i

najrairenije djelo u kojem su sabrane manje rasprave i poznati Aforizmi mudrosti ivljenja.

Roditeljsko nasljee

- Prema Schopenhaueru ovjek od oca batini karakter, a od majke inteligenciju.

- Kod njega je to sluaj.

- Otac je bio strog, poneto tvrdoglav, ponosan i nesavitljiv.

- Majka je bila puna duha, ivahna, poneto lakomislena, ne odve duboka, nesretna u braku.

- Svae s majkom su odredile i njegove kasnije odnose sa enama.

Instinkti

- Arthur je obiljeen snanim instinktima, strastvenom voljom, budnim umom i dubokim pogledom za ljepotu prirode i

patnju stvorenja.

- Njegova je filozofija obiljeena idejom svijeta kao volje, slijepog instinkta te predodbom i spoznajom.

- Cijeloga se ivota borio protiv svoje osjetilnosti, malo je cijenio zemaljska dobra i bio je vrlo pesimistian.

Priznanje

- Bio je genijalan.

- To je znao i to je izricao neugodno jasno. Nije bio niti malo ponizan.

- Cijeloga je ivota strastveno udio za priznanjem i au, ali to je jedva doekao tek pred kraj ivota.

- Nakon 1850. Europom je zapuhao duh pesimizma i uinio je prijemljivom za Schopenhauera. Hegelova je kola dola na

kraj. No Schopenhauer nije najprije naao prijem na sveuilitima, nego kod umjetnika, pojedinaca. Wagner u svom

prvom dijelu je obiljeen njegovim pesimizmom.

Konac ivota

- Ostario, gutao je poudno sve to se pisalo o njemu.

- Umro je neoekivano od sranog udara 1860.

- Sav posjed je u ostavtini razdijelio dobrotvornim ustanovama.

- Na grobu je traio i dobio samo crnu plou sa svojim imenom: Arthur Schopenhauer

Svijet kao volja i predodba

- Glavno djelo je jedinstveni i jedincati plod mladog Schopenhauera u kojem je on iznio svu svoju filozofiju.

- Sve to je kasnije napisao bilo je samo komentar ili daljnji razvoj pojedinosti.

- Djelo je u svojoj sri jedna jedina misao. Ta misao sadri ono to je cjelokupna dotadanja filozofija uzaludno traila.

- Ovisno iz kojeg kuta promatramo djelo je metafizika (1. i 2. knjiga), etika (3. knjiga) estetika (4. knjiga). No, sve je

organska cjelina. Naslov posve odgovara sadraju.

A priori

- "Svijet je moja predodba" tako poinje djelo.

- Ova se istina moe izrei a priori.

- Schopenhauer je u Kantovoj blizini i Kanta smatra predvorjem svoga miljenja. Kant je Schopenhaueru bio lijenik koji

mu je otvorio oi i nauio ga gledati.

- Najvea mu je zasluga razlikovanje stvari u sebi i pojavnosti stvari, fenomena. Rije je o istoj istini na koju je ukazao

Platon kada je govorio kako bia dostupna osjetilima ne predstavljaju istinski bitak.

- To izrie i mit o peini. To je ista istina o kojoj govore indijske vede kada vidljivi svijet poistovjeuju s iluzijom,

prividom, velom, maja.

Kritika Kanta

- Prema Kantu Schopenhauer je i jako kritian.

- Prvi svezak zavrava Kritikom Kantove filozofije.

- Kant je iz volje za sustavnom izgradnjom misli esto puta pristao na gradnju slijepih prozora.

- Glavni se prigovor tie razlikovanja stvari u sebi i njezine pojavnosti.

- Do takve razlike Kant dolazi kauzalnim zakljukom.

- No, kauzalitet sam vrijedi samo unutar pojavnosti i ne vodi nikako izvan nje do stvari u sebi.

- Svijet je moja predodba i to je nepobitno, ali je jednostrano vidjeti svijet samo tako.

Zagonetka svijeta

- Prema Kantu metafizika nije mogua.

8

- Kant smatra metafizikom znanost o onome to lei izvan mogueg iskustva.

- No, nije li krivo rei kako izvor metafizike ni u kom sluaju ne smije biti empirijski, da temeljne postavke metafizike ne

smiju doi ni iz vanjskog ni iz nutarnjeg iskustva? Zato se rjeenje zagonetke svijeta ne bi trebalo traiti u samom

svijetu? Zato bismo morali ii izvan onoga to nam je dano a priori? Valja samo postaviti ispravno vanjsko i nutarnje

iskustvo. To je Schopenhauerov put.

- Koja je to toka na kojoj se ova dva iskustva dodiruju?

Tijelo - pristup tajni svijeta

- Biti stvari ne moemo pristupiti izvana.

- Koliko god mi istraivali uvijek dobivamo samo slike i imena.

- Naliimo ovjeku koji obilazi oko kue i nikako ne pronalazi ulaza.

- Jedino mjesto na kojem otkrivamo pristup u nutrinu svijeta lei u nama samima, u pojedincu.

- Pojedincu je njegovo tijelo dano na dva naina: najprije kao predodba, objekt meu objektima u uzronom odnosu

pojavnosti, ali i na sasvim drugi nain kao ono to je neposredno poznato svakome, kao volja.

Volja tijelo

- Voljni in i djelovanje tijela nisu dvije stvari spojene kauzalno. One su jedna stvar.

- Tjelesno djelovanje je samo objektivirani in volje koji je uao u pojavnost, u predodbu. Tijelo je objektivirana volja u

vremenu i prostoru.

- Ova je spoznaja najneposrednija mogua. Nju se ne moe izvesti iz neke druge, ona je istinska filozofska istina.

Nastanak sudova

- Ona najprije vrijedi za ovjeka. Bit ovjeka ne lei u miljenju, svijesti, umu. To su stare pogreke, nadasve filozofske,

koje valja ukloniti.

- Svijest je samo povrina naeg bia. Mi je samo bolje poznajemo onako kako od svoga tijela najbolje poznajemo

povrinu. Nae svjesne misli su samo povrina duboke vode.

- Nastanak naih sudova ne dogaa se u pravilu povezivanjem jasnih misli po logikim zakonima, premda mi to samima

sebi rado umiljamo.

- On se dogaa u mranoj dubini, to se dogaa gotovo nesvjesno onako kako se nesvjesno dogaa probava. Sami se

udimo kako se u nama raaju odluke. I upravo nae najdublje misli nismo u stanju opravdati.

Volja

- U naoj dubini postoji volja koja potie svoga slugu: um.

- Volja je kao jaki slijepac koja na svojim leima nosi dodue onoga koji vidi, ali koji je oduzet.

- Ljudi su samo prividno povueni naprijed, u zbilji ih se gura s lea. Gurani su nesvjesnom voljom za ivotom.

- Ova je volja nepromjenjiva i lei u podnoju svih naih predodbi.

- I sjeanje je samo slukinja nae volje.

Neumornost volje

- Karakter je odreen voljom. Volja izgrauje karakter kao tijelo. Stoga sve religije obeaju nagradu u drugom ivotu za

djela srca, za djela volje a ne za djela glave, uma.

- Sve svjesne funkcije ovjeka se umore i trebaju spavanje.

- Samo je volja neumorna.

- Ono to se dogaa nesvjesno: disanje, rad srca.. ne umara se. San je dio smrti.

Univerzalnost volje

- Nije samo ovjek volja. Sva bia u prostoru i vremenu moramo vidjeti analogno ovjeku kao objektivizaciju volje.

- Najprije u organskom ivotu. No, volja se krije i iza pojavnosti anorganskog svijeta. Sila koja dri na okupu planete, koja

spaja kemijske elemente isto je nesvjesna volja svijeta.

- U podruju ivota najsnaniji izriaj volje za ivotom jest nagon za razmnoavanjem.

- Taj nagon nadjaava ak i pojedinanu smrt. Doim je osigurano preivljavanje ivo bie se poinje brinuti za

razmnoavanje, za odranjem vrste.

- Ovdje se volja pokazuje neovisno o spoznaji.

arite volje

- Ako je spoznaja smjetena u mozgu, genitalije su mjesto spolnog nagona, to je arite volje i suprotni pol mozgu.

Metafizika spolne ljubavi

- Schopenhauerovi stavovi iz metafizike spolne ljubavi spadaju u najpoznatije iz njegova djela.

- To je vrlo vani dio, kao ljubav kod pjesnika. Ono to dvije jedinke iste vrste tako snano privlai to je volja vrste za

ivotom.

- Ljubav je sredstvo obmane kojom se slui priroda da bi ouvala vrstu.

- Schopenhauer to pokazuje na detaljima prema kojima pojedinci izabiru svoj objekt ljubavi.

Stupnjevi mukosti/enskosti

9

- Uvijek je u podnoju prisutna volja za odranjem odreenog tipa u vrsti. Svatko ljubi ono to mu nedostaje.

- Uvijek se izborom partnera trai korekcija odreenog tipa u vrsti izborom ispravnog partnera.

- Svaka je spolnost jednostranost. Postoje stupnjevi mukosti i enskosti.

- Najbolji su parovi kada stupanj mukosti odgovora stupnju enskosti. Najmuevniji e mukarac traiti najenstveniju

enu i obratno.

- Pojedinac tu djeluje bez znanja, po nalogu viega, vrste.

Strast - varka vrste

- Budui da strast poiva na varci koju vrsta pojedincu prikazuje tako da mu ono to je za vrstu vano prikae kao vano

njemu samom, onda e ovaj privid nestati doim je ispunjena svrha vrste.

- Tako se dogodi da nestane enske ljepote doim je ena ispunila svoju svrhu razmnoavanja.

- Pojedinac opaa da ga je volja vrste prevarila.

- Da se Petrarkina strast zadovoljila njegov bi pjev zamukao kao to zamukne pjev ptica kada poloe jaja.

- Ovo se otrijenjenje dogodi posebice u brakovima koji su sklopljeni iz ljubavi.

Volja - temelj i bit svega

- Kao to je u spolnoj ljubavi pojedinac samo sredstvo vrste tako je svako pojedinano bie, svaka pojavnost u vremenu i

prostoru samo objektivizacija bezvremenske i neprostorne volje.

- Pojedinac je samo izmjena materije pod ostajanjem forme.

- Stvar u sebi je volja.

- Ovaj se uvid moe primijeniti i na povijest.

- Iza svih plemena, naroda, epoha, obiaja stoji posvuda isto ovjeanstvo. Uvijek isto, samo drukije tako glasi moto

povijesti.

- Ne postoji napredak. Simbol dogaanja je posvuda krug.

- U svim vremenima mudri su ljudi uvijek govorili isto a luaci uvijek inili suprotno.

Ne/sloboda volje

- Je li volja slobodna?

- Volja je slobodna kao cjelina, jer izvan volje nema nita to bi je ograniilo. Neslobodna je volja pojedinca, jer je on

odreen voljom koja ga nadilazi.

- Volja nije logina niti je nelogina, nego je alogina.

- Razum je samo sredstvo nerazumne volje.

- Schopenhauer ovdje prelazi iz harmonije svega u kojoj se nalazi zapadno miljenje od renesanse i prelazi u pesimizam.

Patnja i osloboenje

- Poput Bude mladi je Arthur, kako sam svjedoi, bio duboko obuzet bijedom i patnjom svega to ivi.

- Volja je beskonana, ispunjenje ogranieno.

- Predani instinktima i eljama ne nalazimo sreu i smirenje.

- Iz svake zadovoljene poude izrasta nova.

- Na svaku bol, doim je otklonjena i kad povjerujemo da moemo odahnuti dolazi novo zlo. Bol je prava zbilja ivota.

- Uitak i srea su negativni, to jest, samo odsutnost patnje.

- Ono to posjedujemo ne znamo cijeniti. Cijenimo tek kada izgubimo.

Potreba osamljenost

- Potreba je neprestana briga najveeg dijela ljudi.

- Mali broj onih koji ne pate zbog potrebe potpadaju pod drugu muku: dosadu.

- Uvijek isti ishod tjedna sa svojim mukama.

- Nadalje, neizbjena sudbina ljudi je osamljenost.

- Svatko ostaje sam sa sobom.

Posvudanjost patnje

- Rat, borbe, uasna unitenja, deranje jednih drugih to je ivot i to podjednako u ivotinjskom i ljudskom svijetu.

- ak ni dramatiari ne znaju to drukije prikazati. Nakon to su uinili da predstava zavri sretno, happy-end, odmah

sputaju zastor.

- Optimizam je gorka poruga bezimene ljudske patnje.

- Schopenhauer nas vodi kroz bolnice, lazarete, kirurke sobe, zatvore, sobe za muenja, robovske tale, bojna polja,

sudnice, kroz sve mrane nastambe ljudske bijede.

- "Odakle je Dante posudio materijal za opis svoga pakla ako ne iz naeg realnog svijeta? Pa ipak je ispao pravi pakao.

Oskudnost radosti

- Kada se naao pred zadatkom da opie raj i njegove radosti, naao se pred nepremostivom potekoom, jer na mu svijet

vie nije nudio materijala.

10

- "ivot nije dostojan ivljenja. To je posao koji ne pokriva trokove.

- Uz to jo i injenica da na ivot nezaustavljivo i sve bre ide prema smrti. To u mladosti ne vidimo. Jo smo u usponu

na brdo s ije druge strane vreba smrt. Doim smo proli sredinu ivota ve smo kao umirovljenici koji vie ne ive od

kamata, nego moraju naeti glavnicu.

- Kao to je nae hodanje neprestano sprjeavanje pada tako je i na ivot neprestano umiranje.

Izlaz iz doline suza

- Postoji li ikakav izlaz iz ove suzne doline?

- Spoznaja nije izlaz. Upravo suprotno. to je pojavni oblik ivota vii to je vea i jasnija patnja. Od biljke i crva pa preko

kompleksnijih bia sve vie raste osjetljivost na patnju. Meu ljudima pati vie onaj koji jasnije spoznaje. Najvie pati

genij.

- Prije negoli spoznaja izlaz iz patnje je ludilo. Ludilo je izlaz kojim se slui priroda kada patnja prijee granicu

izdrljivog.

Ponovno raanje

- Izlaz nije ni u samoubojstvu.

- Ono niti individualnu pojavnost volje, ali ne i volju samu. Ovakva indijska procjena ivota vodi izravno u misao o

ponovnom raanju, misao koju ovdje Schopenhauer ne izrie izravno, ali je implicitno prisutna.

- Samoubojstvo je besmisleno jer volja sebi odmah trai novo utjelovljenje.

Dva izlaza iz patnje

- Pa ipak postoji izlaz. Schopenhauer poznaje ak dva izlaza iz patnje.

- Prvi je estetski, a drugi etiki.

- Prvi rjeava patnju privremeno, drugi je rjeava trajno.

- Taj nalii Budinu putu.

Ljudski izlaz iz ropstva volji

- Iza pojavnosti stoji neto to je Kant nazvao stvar u sebi, a to ostaje u mraku nespoznatljivosti.

- I Platon sluti kako iza vidljivog svijeta stoji drugi pravi, nevidljivi, neprolazni.

- Schopenhauer preuzima obje slike. Stvar u sebi je volja.

- U Platonovim idejama prepoznaje forme u kojima se pojavljuje beskonana volja. Moemo li se uzdii do spoznaje onog

to stoji iza pojavnosti? Ne moemo sve dotle dok je um u slubi intelekta.

- Moramo se osloboditi ropstva volje a time i povezanosti s individuom koji eli i hoe. Je li to mogue? ivotinji ne.

ovjeku je to mogue, premda samo u izuzetnim sluajevima.

- Na to upuuje ve i konstrukcija njegova tijela. Glava izrasta iz trupla, raste iz njega, truplo je nosi, ali glava mu nije

podlona.

Genij

- ovjek moe postati isti subjekt spoznaje bez volje.

- Nain spoznaje u kojoj mu se to pokazuje jest umjetnost, djelo genija.

- Umjetnost je promatranje stvari, neovisno o kauzalitetu i neovisno o volji. Ideje moemo shvatiti samo u istoj

kontemplaciji. Umjetnik je sposoban za takvo promatranje.

- Genijalnost je savrena objektivnost, sposobnost ponaati se isto zorno, biti isto oko svijeta i to ne samo trenutano,

nego dovoljno dugo da se vieno moe ponovno oblikovati.

Genij i obini ovjek

- Obini, svakodnevni ovjek "industrijski produkt prirode" to nije u stanju. Ve i u izrazu lica obinog ovjeka prevladava

sfera volje, poude dok je lice genija ispunjeno spoznajom.

- Naravno, genij odve esto zaboravlja ono najblie jer se odve okree openitom. Dok gleda u zvijezde, zapinje o

kamenje. No njemu predanje poslu i samozaboravni entuzijazam obilno nadoknauju sve ostalo.

- Schopenhauer govori o bliskom susjedstvu genija i luaka.

- Odvojeni su samo tankim zidom.

- Ova e se ideja sve vie nametati u Europi.

Estetika - kratki izlaz

- Sposobnost uzdignua do promatranja ideja pripada geniju, a nama drugima ostaje sposobnost da se trenutanu u

promatranju umjetnikih djela oslobodimo robovskog sluenja volji, da se naemo u onom bezbolnom, nadzemaljskom

stanju osjeanja kojega je Epikur hvalio kao stanje bogova.

- U tim smo trenucima za kratko vrijeme istrgnuti iz dominacije volje, slavimo robovsku subotu, kota odjednom na kratko

zastaje.

Glazba

- Schopenhauer raspravlja potom o razliitim vrstama umjetnosti pri emu se osjea njegova duboka osjetljivost za

umjetnost.

11

- Meu umjetnostima posebno mjesto zauzima glazba. U njoj ne prepoznajemo presliku neke ideje kao to je to sluaj kod

drugih umjetnosti.

- Odakle tolika snaga glazbi da djeluje na nau nutrinu?

- Glazba je neposredna preslika same volje a time biti svijeta. U njoj dolazi do izriaja najdublja bit ovjeka i svih stvari.

- Naa volja tei, zadovolji se i ide dalje. Tako je i melodija stalni povratak na temeljni ton, odlazak od njega, povratak u

suglasje i zadovoljenje.

Glazba - kratkotrajna utjeha

- Moemo promatrati prirodu i glazbu kao dva pojavna oblika iste stvari, beskonane volje.

- U glazbi nas dodiruju svi tajni podraaji naeg bia kao poznati, a ipak daleki raj.

- No, to se dogaa samo na trenutak. Glazba nije osloboenje i otkupljenje iz ivota, nego samo lijepa utjeha u ivotu.

- Kako bismo pronali konano osloboenje moramo izii iz igre i ui u ozbiljnost.

Konani izlaz

- Drugi, konani put osloboenja je isti na koji su naili indijski mislioci. Schopenhauer to zna. Njegova filozofija hoe

samo pretvoriti u jasno, apstraktno znanje ono to mnogi ljudi znaju intuitivno, a to stoji otvoreno pred svim oima u

svim velikim religijama i njihovim svecima.

- Najblie nam je kranstvo. Kranstvo je, tamo gdje je ono istinsko kranstvo, proeto duhom nijekanja svijeta.

- Uzmi na sebe svoj kri! Odreci se! Njemaki mistici najbolje izriu takav duh.

- No, u staroindijskim je tekstovima jo snanije razvije ovaj duh nijekanja volje za ivotom. Stoga je besmisleno htjeti

uvoditi kranstvo u Indiju. Naprotiv. Indijsko e miljenje sve vie i vie dolaziti u Europu i tu proizvesti temeljnu

preobrazbu.

Askeza

- Sredstvo lomljenja volje je askeza.

- Cilj je stanje kojega su sveci koji su dospjeli do potpunog ugasnua volje nazvali ekstazom, sjedinjenjem s Bogom.

- No, taj se cilj moe opisati samo negativno kako to ini budizam rijeju nirvana.

Preobrazba lica

- Pogledajmo na one koji su nadvladali svijet i vidjet emo umjesto neprestane urbe i trke, umjesto nikada zadovoljenih

nada od kojih se sastoji ivotni san ljudi onaj mir koji je vii od svakog uma, onu posvemanju morsku tiinu osjeaja,

onaj duboki mir, nepoljuljano povjerenje i radost iji je i samo odsjaj, onako kako su ga prikazali Rafaelo i Correggio,

ve itavo i sigurno evanelje...

Indijska mistika

- Put kojim Schopenhauer prodire u srce svijeta, u njegovu nutrinu je mistika, indijska mistika.

- Braman, dua svijeta, volja svijeta i atman, ljudska dua, ljudska volja su jedno. Maja, veo, svijet predodbi nam ne

doputa da spoznamo to jedinstvo jest.

- Oslobaa nas odrijeenje od privezanosti na zemaljsko, osloboenje od ei i ulazak u braman, u nirvanu.

Zasluge

- Schopenhauerova je zasluga u tome to je otvorio oi filozofiji za mrane dubine koje lee u ovjeku ispod povrine

njegove svijesti.

- Veliki pjesnici svih vremena su to slutili, a Schopenhauer je u Europi otvorio prostor za filozofiju i psihologiju kako bi

mogli ui u nepoznate dubine podsvjesnog i nesvjesnog.

ivot i miljenje

- Njegove misli su usko vezane uz njegov ivot, karakter, osebujnost.

- Sve to je govorio o eni, djeci, braku obiljeeno je njegovo povijeu, sudbinom ovjeka koji nikad nije upoznao

sklonost majinske ene, obiteljski dom, sreu roditeljstva ili ak sreu urednog i ureenog ivota, zaposlenja, odnosa s

kolegama.

- Mnogo je toga to je on formulirao s velikom jasnoom i sigurnou. Pa ipak na mnogo mjesta se pojavljuju pitanja.

Vezana su uz shvaanje sree i nesree, patnje i izlaza iz je, drutva i odgovornosti.

- Kako to da u svijetu u kojem vlada slijepa volja razum ipak pobjeuje volju?

- Kako to da je mogue pobijediti nagone i volju?

- Ne postoji li onda uz volju i neka druga sila?

Pozitivizam

- Pozitivizam prevladava ivotom duha u Europi od 1840. do poetka 19. stoljea.

12

- Vrijeme mira, kolonijalne ekspanzije, industrijalizacije, znanstvenih otkria, prometnih

mrea, lom starog ravnovjesja grada i sela, produkcija, bogatstvo, medicina i zarazne bolesti -

promjena korijena ivota

- Nezaustavljivi proces ljudskog i drutvenog napretka

P r e d s t a v n i c i

Auguste Comte (1798.-1857.) Herbert Spencer (1820. - 1903.)

John Sturat Mill (1806. - 1873.)

Ideje

- Prvenstvo znanosti. Jedini nain spoznaje su prirodne znanosti

- Metoda prirodnih znanosti ne vrijedi samo za studij prirode, nego i za studij drutva

- Sociologija je studij prirodnih datosti, ljudskih i drutvenih odnosa

- Znanost je jedini spoznajni istrument koji je u stanju rijeiti sve ljudske i drutvene probleme

- Epoha opeg optimizma, sigurnsoti nezaustvaljivoga napretka prema opem blagostanju, vremenu mira i ljudske

solidarnosti

- Pozitivizam kao romantiki mentalitet

- vjera u znanstvenu racionalnost i posve laiko

- shvaanje kulture bez ikakavih teolokih pretpostavki

- Nekritiko povjerenje u rast znanosti

- Borba protiv idealistikih i spiritualistikih shvaanja zbilje. Naziva ih se metafizikima i dogmatskima.

Auguste Comte

- Roen u skromnoj, katolikoj i monarhistikoj obitelji.

- Slubeni otac sociologije.

- Predstavnik pozitivizma.

Tri stadija

- ovjeanstvo, kao i pojedinac, prolazi kroz tri stadija:

teoloki, metafiziki, pozitivni.

- Kurs pozitivne filozofije (1830. - 1842.) otkrie temeljnog zakona: svako temeljno razumijevanje prolazi nuno kroz tri

teoretski razliita stadija:

teoloki ili umiljeni,

metafiziki ili apstraktni i

pozitivni ili znanstveni.

Iz ovoga postoje tri opa pojmovna sustava o cjelini fenomena koji se meusobno iskljuuju. Prvi je nuna polazina

toka ljudske inteligencije, a trei je njegov vrsti i konani stadij. Drugi slui kao prijelazni stadij.

Stadiji

- U teolokom stadiju fenomeni se promatraju kao rezultat izravnog i trajnog djelovanja nadnaravnih djelatnika koji su

vie manje brojni.

- U metafizikom stadiju se pojaanjavaju kao djela apstraktnih biti, snaga ili ideja.

- Tek se u pozitivnom stadiju ljudski duh, spoznajui nemogunost postizanja apsolutnih spoznaja, odrie pitanja nastanka

i sudbine kozmopsa, traenja intimnih uzroka fenomena i traei dobrom mjeavinom razmiljanja i promatranja samo

spoznaju uinkovitih zakona, to jest njihove nepromjenjive odnose nasljedstva i slinosti.

Pozitivni stadij

- Teolokim i metafizikim se metodama vie nitko ne slui, osim u podruju drutvenih fenomena.

- Pozitivna filozofija mora podvri drutvo strogom znanstvenom istraivanju jer samo znansatvena sociologija moe dati

solidan temelj drutvnoj reorganizaciji i tako izii iz krize u koju su zapale najciviliziraniji narodi.

- Valja stvoriti drutvenu fiziku, znanstvenu sociologiju.

- Valja istraiti zakone: znanost iz koje dolazi predvianje, predvianje iz kojega poinje djelovanje.

Sociologija

- Drutvena statika i drutvena dinamika

- Drutvena statika studira uvjete egzistencije koji su zajedniki svim drutvima u svim vremenima. (temeljna drutvenost i

obiteljska jezgra, podjela posla.

- Temeljni zakon drutvene statike je spoj razliitih vidova drutvenoga ivota

- Drutvena dinamika studira zakone razvoja drutva.

Tri stadija i razvoj

- Drutveni razvoj slijedi zakon tri stadija.

- Teolokom stadiju odgovara vojna premo (feudalizam).

13

- Metafizikom stadiju odgovara revolucija (poinje protestantskom reformom a zavrava Francuskom revolucijom).

- Pozitivnom stadiju odgovora industrijsko drutvo.

Klasifikacija znanosti

- Pozitivne znanosti se ravnaju prema silaznom stupnju openitosti i uzlaznom sloenosti:

matematika (temeljna znanost)

astronomija teologija (nije pozitivna znanost)

fizika metafizika (nije pozitivna znanost)

kemija moral (smjeta se u sociologiju)

biologija psihologija (dijelom u biologiju)

sociologija , a dijelom u sociologiju)

Engleski utilitarizam

- Utilitarizam je prva manifestacija pozitivizma u Engleskoj.

P r e d s t a v n i c i

Jeremiah Bentham, John Stuart Mill

James Mill

- Vanost je vie politika, nego filozofska.

Jeremiah Bentham (1748. - 1832.)

- Utemeljitelj utilitarizma.

- Temeljni princip: najvea mogua srea za najvei mogui broj osoba.

- U moralu su uistinu vani samo: uitak i bol: postii uitak i izbjei bol.

- Priroda je ovjeka postavila pod vladavinu uitka i boli: uitak i bol su izvori naih ideja, naih sudova i naih odreenja

- Dobro je uitak, zlo je bol. To je utilitaristiki moral.

Hedonistiki moral

- Svatko slijedi ono to smatra svojim sreom, stanje stvari u kojima nalazi najvie sree i najmanje boli.

- Moral je sraunati hedonizam koji pozorno vrednuje obiljeja uitka: trajanje, intenzivnost, sigurnost, blizinu, sposobnost

da proizvede druge uitke, nedostatak bolnih posljedica.

- Moralna aritmetika

Zakon i utilitarizam

- Svatko slijedi svoju sreu.

- Zakonodavac ima zadatak uskladiti privatne i javne interese.

- Civilni zakoni trebaju imati etiri cilja: trajnost, blagostanje, sigurnost i jednakost.

John Stuart Mill 1806. - 1873.

- Pod utjecajem Jeremiaha Benthama i svoga oca Jamesa Milla.

- Zamiljao se kao reformator svijeta.

- Kriza i pitanje: Pretpostavi da svi ciljevi tvoga ivota i sve promjene u institucijama i miljenjima do kojih ti je stalo

budu ostvareni u trenu: da li bi to za tebe bila velika radost i srea?

- Tada je osjetio da mu nedostaje srce. Sruio se temelj ivota i nastala je kriza.

- Nije trajala dugo i iziao je s uvjerenjem da su sretni samo oni koji postave ciljeve drukije od osobne sree.

O slobodi (1859.)

- Knjiga je rezultat rada sa enom.

- Bistra obrana individualne slobode.

- Jezgra: vanost i za ovjeka i za drutvo vrlo irokog spektra karaktera i potpune slobode ljudske naravi koja se treba

moi razvijati u bezbrojnim, meu sobom proturjenim pravcima.

- Sloboda treba biti zatiena od despotizma vlade, protiv diktature dominantnih miljenja i osjeaja, protiv nagnua

drutva da nametne svoje ideje i navike kao pravila ponaanja onima koji se s njima ne slau.

Pojedinac

- Pojedinac ima pravo ivjeti kako mu se svia.

- Svatko je potpuni uvar svoga zdravlja, kako tjelesnoga, tako duevnoga i duhovnoga.

- Drutveni je razvoj posljedica vrlo razliitih pojedinanih inicijativa.

- Da bi se ljudska narav mogla pokazati na plodan nain potrebno je da se razliiti pojedinci mogu razvijati u nainima

ivota koji su meu sobom vrlo razliiti.

14

Sloboda

- Sloboda jednoga ima granice u slobodi drugoga.

- Graanska sloboda ukljuuje:

slobodu miljenja, vjerovanja i izricanja

slobodu ukusa i organiziranja vlastitog ivota prema svom karakteru

slobodu udruivanja

- to vea sloboda za svakoga na dobrobit svih.

Sloboda i drava

- Drava koja naginje slabljenju vrijednosti pojedinca kako bi ih uinila povodljivim sredstvima svojih planova (ak i kada

eli postii dobre ciljeve) brzo e opaziti kako se velike stvari ne mogu ostvariti s malim ljudima.

Propovjednik ne treba biti govornik, nego svjedok, to jest, vjera, ta nemirna stvar, treba biti prepoznatljiva u njegovu ivotu.

Vrsta znanstvenosti koja u konanosti nije utjena, samim tim nije ni kranska. Sve kransko mora u prikazivanju biti slino

lijenikom govoru na bolesnikom krevetu... Ovaj odnos kranstva prema ivotu je utjeno...

Sren Kierkegaard

Kopenhagen,

5. 5. 1813. - 18. 11. 1855.

- Sedmo dijete dobrostojeeg trgovca.

- Sa 17 godina upisuje teoloki fakultet.

- Nakon 10 godina poloio zavrni ispit.

- Magister artium na temelju rasprave O pojmu ironije sa stalnim osvrtom na Sokrata.

Otac

- dominantan u njegovu ivotu

- majka i petero brae i sestara umrli u kratkom vremenskom razdoblju jedno za drugim.

- otac u dubokom religioznom oajanju

- melankolija obiljeila Kierkegaardov ivot

- otac shvatio kao Boju kaznu zbog jedne hule protiv Boga.

ivot od batine

- Otac umire 1838. i ostavlja veliko imanje.

- Kierkegaard je ivio od njega, u oevoj kui i nije se ni trudio odrati imutak koji je dobio.

- ivio je naoko ivotom dobrostojeega besposliara.

- Veer za veer izlazio bi u etnje, odlazio u kazalite, vodio rasprave u kafiima i s vremena na vrijeme napisao poneku

knjigu stoga to mu to ini zadovoljstvo.

Oluja

- 1840. se zaruio s Reginom Olsen, deset godina mlaom djevojkom.

- Zaljubio se u nju na prvi pogled prije tri godine.

- Mnogi su filozofi izgubili glavu zbog ene, mnoge je ena izbacila s filozofskog puta, ali Kierkegaard je tek preko ene

dospio na svoj put.

- Bez nje ne bi bio ono to jest.

- ljubav na prvi pogled,

15

- No, ubrzo nakon zaruka, naoko bez nekog razloga i nekog povoda, raskidao je zaruke i otiao u Berlin. Zato?

Regine Olsen, 1822. - 1904.

- Znala je da ju je Kierkegaard uzeo sa sobom u povijest. I zbog toga je trpjela.

Nemogunost braka

- Iz Dnevnika saznajemo kako je u jednom trenutku spoznao da za njega nije brak. Po njegovo shvaanju u brak se moe

ui samo s apsolutnom otvorenou prema partneru, a on to nije mogao. On Regini nije mogao sve ispriati.

- Osim toga, postalo mu je jasno kako je njegova uloga u svijetu nespojiva s brakom. On mora ispuniti posebno poslanje

meu milijunima drugih.

- On je izuzetak u svojoj generaciji i on mora kroz uasne patnje otkriti to je dobro za druge.

Kako preivjeti prekid?

- Kako bi Regini uinio lakim prekid zaruka poeo se ponaati to je mogao gore tako da bi Regina zakljuila kako je

bolje da nije s njim.

- U Dnevnik je biljeio sve. Pa i ovu scenu:

- "Pitala me zar se ne mislim nikako eniti. Odgovorio sam: dakako, ali za desetak godina kada se iivim, a tada e mi biti

potrebna mlada krv da se pomladim."

Prekid bez prekida

- Da se Regini pri tom moralo kidati srce, nije nikakvo udo.

- Kierkegaard i nakon toga brino biljei kada ju je susreo, da li ga je pogledala, da li se nasmijeila, da li je zastala, to je

mogla misliti pri ovoj ili onoj gesti.

- No, vie nije s njom razgovarao. Iz novina je saznao da se zaruila s drugim.

- I Kierkegaard upada u oaj. U Dnevniku joj predbacuje nevjeru. Pa ipak, ne prestaje se nadati.

- Do konca ivota kako u Dnevniku tako i u svojim djelima neprestano aludira na Reginu, neprestano se bori sa sobom i

odnosom prema Regini.

Prerani konac ivota

- Imutak je potroio na tiskanje djela.

- 1855. na vrhuncu svoje duhovne borbe, jo uvijek bez ikakvoga zaposlenja, slomio se na ulici i kratko nakon toga umro u

bolnici.

- Pred njim se nalazilo siromatvo koje mu je prijetilo jer je uglavnom potroio sve to je imao. Ipak ga nije zahvatilo. No,

naoko mirni ivot bez nekih vanjskih dogaaja bio je samo maska za nutarnje borbe, dramatiku i ozbiljnost.

- Izvanjski okvir svoga ivota koristio je kao masku i zatitu iza kojih se dogaalo ono vano, ono autentino. Nakon

prekida s Reginom kojoj je usprkos prekidu ostao cijelog ivota vjeran, trudio se oko vanjskog izgleda lakomislenog,

beskorisnog ovjeka.

- Trud samo da bi Regina lake podjela raskid zaruka?

Djela

- Ili - ili (Victor Eremita)

- Strah i drhtanje (Johanes de Silentio)

- Ponavljanje

- Filozofijsko trunje

- Pojam tjeskobe (Vigilius Haufniensis)

- Stadiji na ivotnome putu (Hilarius Buchbinder)

- Zavrni neznanstveni zaglavak (Johanes Climacus)

- Djelo ljubavi

- Bolest na smrt (Anti Climacus) (Anti ne znai protiv, nego prije; Climacus je na nioj razini, Anti-Climacus je kranin

u posebnom smislu rijei)

- Pouni govori

- Vjebanje u kranstvu (Anti Climacus)

Autori

- Pseudonimi

- Vlastito ime uz religiozne tekstove, propovijedi

- Najee istovremeno s knjigom tiska i religiozni tekst

- Igra skrivaa (umjetniko skrivanje? romantizam? dijalektika? nain izricanja? volja da doe do ovjeka i dovede ga do

religioznoga? pozornost na predrasude itatelja?)

- Ipak, u Kopenhagenu su svi znali tko je autor iza pseudonima.

Osobnost

16

- Teak autor, ironian, patetian, mnogo lica, mnogo autora - svaki je njegov izbor, forma usklaena sa sadrajem,

skriven iza pseudonima, anoniman

- naitan, obrazovan

- jezik spekulativan, suptilan, otrouman

- stil osebujan

Razlozi

- Etike i religiozne istine se ne mogu izrei izravno

- ne mogu doi izvana

- trebaju se ostvariti u egzistenciji

- moraju biti izabrane

- autor zato mora nestati

- Kierkegaard iza mnogih maski, ak i u dnevnicima, nije mogao jednostavno biti to jest

- cijena genijalnosti?

Pozadina

- ivio 42 godine - uglavnom u Kopenhagenu

- nekoliko puta krae vrijeme bio u Berlinu

- Otac bio siromaan i uspio stei imanje

- otac bio dominantan, muen osjeajem krivnje.

- Otkud krivnja?

- prokleo Boga? kako je uspio obogatiti se? drugi brak, nakon smrti ene, s kunom pomonicom mlaom 12 godina?

seksualnost - bordel - sifilis?

- Kierkegaard pridonio nejasnoi

Majka

- Kierkegaard nikada ne govori o njoj

- imala mnogo djece

- Sren sedmo dijete (otac 56, a majka 45 godina)

- braa i sestre umrli mladi (osim brata Peter Christiana)

- dvije sestre umrle u 33. godini

- Sren bio uvjeren da nee nadivjeti 33. godinu

ovjek i drutvo

- Nije htio napraviti sustav

- htio razumjeti tko je on sam

- bio svjestan da je iznimka

- bio genijalan i nedostajali mu uvjeti za normalan ivot

- Zadatak: razumjeti samog sebe i tako pomoi drugima da razumiju pretpostavke svojih ivota

- Potreba iznimke da se vidi ono to nije iznimka, ono redovito

ovjek

- Pojedinac, odreen, nezamjenjiv, neusporediv, jedincat, svaki svijet za sebe, nikada ranije nije postoja i nikada kasnije

nee biti, nerazumljiv

- Zadatak ovjeka: biti to to jest

- ivotinje i biljke nisu individui, nego primjerci vrste

- ovjek je zamjenjiv u svojoj funkciji, ali ne i u svom biti ovjek

- ovjek je on sam i istovremeno cijela vrsta

- Kultura se ne nasljeuje (vrsta ovce je nasljedna)

- Kranski narod - ne raaju se krani - pojedinac poinje ispoetka

- ovjek poinje u odreenoj situaciji (drutvo, strukture)

Stadiji

- malograanin

I. estetski stadij

II. etiki stadij

III. reigiozni stadij

Malograanin

- malograanin ne zna da je malograanin

- ivot mu je samoobmana

- to se dogodi kada otkrije samoobmanu?

- Oaj

17

- Otkrio da je cijelo vrijeme bio u oaju.

- to se treba dogoditi da to otkrije?

- Mnoge stvari, ali i nita.

- Odjednom, iznenada, sve izgubi smisao.

- Moe prijei preko otkria, ali i zaustaviti se.

- Produbljenje ivota: ovjek je mogunost

- Klju: jesi li spreman upustiti se u proces realizacije?

- Tjeskoba pred niim, mogunost autentine slobode

- Sve o emu je ovisio njegovo dosadanji ivot je nita i njegova je egzistencija prazna.

- Ako se zaustavi na ovom, otkrije drukiju mogunost:

Estetski stadij

- aiesthesis - opaanje zbilje osjetilima

- 18. st. - estetiar u smjeru lijepoga

- estetiar je netko tko se razumije u umjetnost, komu je lijepo najvanija stvar

- Kant: estetski uitak, uitak pred umjetnikim lijepim i pred ljepotom prirode: uitak bez interesa

- Kierkegaard: estetski uitak je bez interesa stoga to je lijepo ve ureeno pa ne trai nikakvo zalaganje

- bez interesa - ne znai bez zanimanja, nego bez potrebe napora (tragedija = uitak jer ne trai nikakvu intervenciju)

Estetiar

- Aut - aut, Stadiji na ivotnome putu

- likovi: Giovanni - zavodnik, A, Constantin Constantinus

- Dobrostojei, bivi malograani, ivot je u temelju nitavan, prazan, bilo bi smijeno zauzimati se za neto

- U ivotu su kao promatrai u kazalitu, promatraju ivot, ali nita ne uzimaju ozbiljno

- U ovoj situaciji nemogue donositi odluke

Dokidanje izbora

- Malograanin je umiljao da donosi odluke.

- Ravnao se anonimnim silama (se)

- Estetiar: sve je ravnoduno - kako izabrati?

- Svaki izbor je bez smisla

- Oenit e se? Pokajat e se! Ako se ne oeni, pokajat e se! Oeni li se ili ne oeni li se, pokajat e se!

- Vjeruje li djevojci, pokajat e se! Ne vjeruje li djevojci, pokajat e se!

Aut aut

- Izbor, nema treega

- Estetiar: nema razlike, sve je isto, posljedice su uvijek iste

- Izbor je iluzija, praznina

- to initi?

- Nain ivota: ironija, Grci, Sokrat, privid da ne znam to znam, nain ivota, pedagogija,

- Ironija je odmak, odmak od ivota

Odmak bez oslonca

- Odmak od jedne stvari zbog druge

- Ne za estetiara

- Estetiar pliva u niemu, nema perspektivu, toku gledita

- Odvojio se od malograanina, ali ostao povezan s njime na udan nain: Ima potrebu za malograaninom kako bi se

odvajao od njega.

- Estetiar krui oko ivota kao satelit oko planete. Krui oko ivota, ali ne sudjeluje u njemu.

ivot kao igra

- to ini estetiar?

- Inteligentan, pun ivota, poleta...

- Kazalite, igra, preobrazbe ivota, maske, promjene uloga, bijeg od ozbiljnosti

- Igra razliite uloge na savren nain

- lako se oslobaa uloga

- Uloga ni na koji nain ne smije imati neke ozbiljne

Posljedice

- Dnevnik jednog zavodnika

- Zavodnik Cordelia

- Opis zavoenja

18

- kad mu se Cordelia preda bezuvjetno, on je naputa

- zavrila igra, bjei od obveze

Dnevnik jednog zavodnika

Johannes!

Ne kaem: moj Johannes! Vidim jasno, da nisi to nikada bio, i sada se gorko kajem, to je jednom ta misao za me znaila radost i

sreu. Pa ipak Te nazivam mojim mojim zavodnikom, mojim neprijateljem, mojim ubicom, mojom nesreom, rakom moje

sree, bezdanom moga jada. Zovem Tebe mojim, a sebe Tvojom; i kao to Ti je ta rije nekada zvuala prijatno, dok si se ponovo

priklanjao meni, tako neka Ti sada bude kletva, koja e vaiti dovijeka. Ne veseli se! Nemoj misliti, da u Te progoniti s bodeom

u ruci, pa da sluim Tvojoj poruzi. Bjei, kud god hoe, ipak u biti Tvoja, pa makar bjeao na kraj svijeta; ljubi stotine drugih, u

samrtnom asu bit u ipak Tvoja. Vidi li, kako s Tobom govorim? Kako bih se mogla usuditi, da s Tobom tako govorim, da nisam

Tvoja? Ti si me tako obmanuo, da si mi postao sve. Najvee bi mi veselje bilo, da Tebi sluim. Sada sam Tvoja, Tvoja Tvoje

prokletstvo. Tvoja Cordelia

Johannes!

Ne kaem: moj Johannes! Vidim jasno, da nisi to nikada bio, i sada se gorko kajem, to je jednom ta misao za me znaila radost i

sreu. Pa ipak Te nazivam mojim mojim zavodnikom, mojim neprijateljem, mojim ubicom, mojom nesreom, rakom moje

sree, bezdanom moga jada. Zovem Tebe mojim, a sebe Tvojom; i kao to Ti je ta rije nekada zvuala prijatno, dok si se ponovo

priklanjao meni, tako neka Ti sada bude kletva, koja e vaiti dovijeka. Ne veseli se! Nemoj misliti, da u Te progoniti s bodeom

u ruci, pa da sluim Tvojoj poruzi. Bjei, kud god hoe, ipak u biti Tvoja, pa makar bjeao na kraj svijeta; ljubi stotine drugih, u

samrtnom asu bit u ipak Tvoja. Vidi li, kako s Tobom govorim? Kako bih se mogla usuditi, da s Tobom tako govorim, da nisam

Tvoja? Ti si me tako obmanuo, da si mi postao sve. Najvee bi mi veselje bilo, da Tebi sluim. Sada sam Tvoja, Tvoja Tvoje

prokletstvo. Tvoja Cordelia

Johannes!

Bijae jednom neki bogati ovjek, koji je imao mnogo ovaca i goveda, a bila jednom i neka sirota mala djevojka, koja je

posjedovala samo jedno jedincato janje, ali to je janje jelo iz djevojine ruke i pilo iz njezina pehara. Ti si bio taj bogati ovjek,

sve, to svijet moe pruiti od bogatstva, bilo je Tvoje; a ja sam bila ta sirota, i imala sam samo svoju ljubav. Ti si je uzeo, Ti si je

uivao; kada Ti se pruila mogunost naslade, rtvovao si sve, to bijae moje, no nita Tvoje. Bijae jednom neki bogati ovjek,

koji je imao mnogo ovaca i goveda, i neka sirota mala djevojica, koja nije imala nita drugo no ljubav. Tvoja Cordelia

Dnevnik jednog zavodnika

Sada je sve prolo; ne elim vie da je vidim. Kada je neka djevojka dala sve, izgubila je sve. Nevinost je kod mukarca

negativan pojam, kod ene znai sve bie. Ljubav prestaje, kada je otpor jednom slomljen, jer je bit ljubavi: slomiti otpor; nakon

toga ljubav nije drugo do slabost i navika. Neu se vie na to podsjeati. Prola su vremena, kad su se djevojke pretvarale u

Heliotrope iz bola prema nekom nevjernom ljubavniku. Neu se od nje ni oprostiti. enske suze i molbe su odvratne. Unakazuju

prolo, a ne postiu nita.

- Ljubio sam Cordeliu. Ali od ovoga asa vie me ne zanima. Da sam Bog, uinio bih za nju, to je Neptun od svojih

nimfa: pretvarao ih je u mukarce.

- Bilo bi vano znati, da li se ovjek moe rijeiti neke djevojke na taj nain, da je uini ponosnom: konano bi sebi

utvarala, da je ona sama sita te veze. To bi pruilo vrlo zanimljiv epilog, koji bi psiholoki mogao biti vrijedan panje a

znao bi pospjeiti i raznovrsne erotske doivljaje.

Uloge

- Estetiar uloge bira proizvoljno:

- pred djevojkom zavodnik

- pred sveenikom - poboan ovjek

- pred poduzetnikom - s razumijevanjem za poslove

- pred politiarom - s razumijevanjem politikih odnosa

- ivot mu vezan uz trenutak, bez kontinuiteta

- Estetiar uiva ivot, trai uitak, radost, bjei od potekoa, ali u temelju mu je

- dosadno, oajan je

Strast

- Pobjegao je od malograanskog naina ivota, ali nije izbjegao oaju, samo ga je na kratko potisnuo.

- Kljuni pojam estetiara: strast

- Estetiar se preputa strastima, ali nije u stanju upravljati njima.

- Strast kod estetiara je nalik na:

- vulkan, prirodnu katastrofu, pogansku silu

- strast je temeljna

- prethodi razumu

- Strast treba imati objekt i razum koji je hoe

19

- Prednost seksualnoj strasti

- Mozart - Don Giovanni zavodnik

- Don Giovanni - eli svaku enu

- Strast je ve tu, upaljena bez nekog posebnog objekta, ima pred sobom apstraktnu figuru/enu kao takvu/enskost

- Kad se pojavi konkretna ena, postaje objekt ve postojeoj strasti, ne zato to je takva i takva, nego jer je primjer ideje

ene

- Strast je kreativna

- Strukturira svijet, daje mu smisao, znaenje, sadraj

- Oduzmemo li strast, sve je bezlino, bez znaenja, smijeno, dosadni svijet malograantine.

- Ovdje se nasluuje nada za estetiara.

- Nada u mogunost autentinoga ivota

Promjena

- Estetiar ne moe izii sam

- U njmeu je strast divlja

- Ne zna u to bi je upotrijebio

- Ne vidi to bi za ovjeka moglo biti vanio

- Ne poznaje svrhu ivota

- Jedina svrha koju je upoznao je ona malograanina, ali ona je smijena.

Druga strana oaja

- Slijep je za globalnu svrhu.

- U sljepoi se krije oaj

- Ne razumije da oaj posjeduje skriveni smisao

- Negativno postoji samo u odnosu na pozitivno

- No - u odnosu prema svjetlu

- Estetiar je ironian na negativan nain

- Pozitivna ironija - slutnja etikoga stadija

- Kada estetiar ovo shvati, postaje etiarom.

Etiki stadij

- U Kierkegaardovim djelima ima mnogo etiara. Nekima znamo i imena. Sudac Wilhelm iz II. dijela Aut aut. Postao je

etiarom. Prije je bio malograanin, pa estetiar. Kao etiar pie pisma prijatelju estetiaru.

- Prijatelj estetiar je oajan. Sudac mu savjetuje: odlui se za oaj!

- Zato ovakav savjet? Stoga to izabrati oaj istodobno znai i izabrati suprotni pojam, instancu koja je u svemu pozitivna,

istinita, vjena, izabrati Boga.

- Ovdje se poinje govoriti o Bogu.

Bog

- Bog nije toka od koje se polazi.

- Boga se susree na putu.

- Samo kada ovjek nastoji pronai autentini temelj svoga ivota, kada ga trai strastveno, otvara se pojam Boga.

- Egzistencija se moe ostvariti samo u odnosu s Bogom.

- U egzistencijalnim krizama postaje jasno kako se ovjeka ne moe razumjeti polazei od njega samoga. ovjek stoji u

odnosu s Bogom.

Izbor

- Izabrati oaj znai, osim izbora oaja, izbor samog sebe kao oajnoga.

- ovjek izabire samog sebe onakvim kakav jest.

- Takav ga izbor odmah stavlja pred Boga.

- Klju svega je IZBOR.

- Malograanin nije birao. ivio je po diktatu viih sila, u prividu i samozavaravanju izbora.

- Estetiar je unitio samu mogunost izbora, jer su sve posljedice bilo kakvog izbora uvijek iste. Njegova se mudrost

sastoji u neizboru.

- Tek etiar ima realnu mogunost izbora. Izabrati, ali ne neto, ne neku stvar izmeu drugih, ne jednu od dvije.

- Bira se ono to ovjek jest. Govori se da sebi kakav jesam. Ne bira se ono to bih htio biti. Biram ono to jesam.

- Izabirem samog sebe.

Znaenje izbora

- Izabrati = htjeti ono to jest.

- Izbor nije bez posljedica. Bira se bezuvjetno, bez skraivanja, bira se sve to jest, eli se sebe samog.

20

- Primjer pijanca. Jedino izborom sebe kao pijanca pijanac postaje identian sa samim sobom. Sve dok bira sebe kao

nepijanca nije identian sa samim sobom i bori se protiv sebe. Tako postaje oajnim. Hoe se nepijancem, a pijanac je.

- Ako izabere sebe onakvim kakav jest, nije vie oajan, ak ako i nastavlja piti. Pomirio se samim sobom kao pijancem.

Alkohol vie nije pitanje ivota i smrti. ivot mu je postao mirnijim.

Hrabrost izbora sebe

- Izbor samog sebe znai preuzimanje na sebe odgovornosti za samog sebe.

- Odgovornost je apsolutna, bez granica. ovjek se prihvaa sa svim posljedicama, kao da je stvorio samog sebe.

- Ako izabere samog sebe i preuzme odgovornost za sebe preuzima na sebe i krivnju. Bira se kao da sam nosi krivnju za

svoju vlastitu opstojnost.

- ovjek mora sam izabrati koji e stadij birati i preuzeti.

- Ne moe se unaprijed odrediti to je ovjek.

Vrijeme izbora

- Etiki stadij je i religiozni, ali on se jo nije pretvorio u religioznu egzistenciju.

- Izbor se ne ini, a da prije toga nismo dospjeli u krajnju situaciju, u krajnu ivotnu prazninu, u oaj, ako prije toga nismo

bili estetiari. Kao da vrijedi pravilo za estetiara: to gore to bolje.

- Oaj se bira samo ako smo upali u oaj, a ne izvan njega. (Frankl - mogunost paradoksalnog izbora).

Izbor i Bog

- Za Kierkegaarda izbor sebe u oaju znai izbor Boga.

- To znai da temeljni smisao mog ivota od tog trenutka vie nije moj izbor, nego Boje djelo.

- Boje djelo to je razlika.

- Sudac Wilhelm pie:

- "U krajnjem trenutku ivota ovjek vidi kako se otvara nebo i kako iz ruku Uzvienog prima svoje Sebstvo."

- Kad ovjek bira sebe, Bog bira ovjeka.

- Izabrati samog sebe stoga znai prihvatiti samog sebe iz Bojih ruku.

- Izabrati sebe, jer je to Boja volja. Preuzimam odgovornost za sebe samoga stoga to sam odgovoran pred Bogom.

- Bog je odluujua instanca.

Autentinost i Bog

- Bog za ovjeka postoji samo pod odreenim uvjetima.

- Za malograanina i estetiara Bog ne postoji, ak i onda kada odlaze u crkvu i vre vjerske obrede.

- Bog postoji za ovjeka samo ako ga susretne u naporu da se ivi autentinim ivotom.

- Autentini ivot bez Boga ne postoji. Bez Boga su pojmovi kao odgovornost, sloboda, izbor, posve prazni.

- Za etiki stadij ovdje je reeno sve o Bogu. Bog je izvan povijesti, vjean, instanca koja postoji u ovjeku.

Izbor

- Kljuna promjena za etiara je izbor. Izborom biram sebe i Boga i ivot odjednom postaje ozbiljan.

- Izabrati sebe znai ujedno izabrati drutvo i predodbu koju to drutvo ima o dobru i zlu. Prije izbora dobro i zlo su bili

povijesni, promjenjivi, bez stabilnosti, a sada, budui da je izbor ujedno i izbor Boga, postaju obveza, nose teret obaveze.

- ovjek najprije treba izabrati razliku dobra i zla da bi poslije mogao napraviti izbor unutar tog proturjeja. Sadraj se

dobra i zla mijenja tijekom povijesti, ali pojmovi ostaju.

- U konkretnim povijesnim sadrajima se nazire vjeno svjetlo. Stoga je potrebno posrednitvo izmeu povijesnog i

vjenog.

- Posrednitvo: izbor.

Sadraj izbora

- Kada izaberem drutvo, sadraj dobra i zla poinje vrijediti i ivot postaje ozbiljan. ovjek se treba tako vratiti u realni

ivot i realno drutvo.

- ovjek se izborom sebe

- odluuje se za Boga,

- odijeva svoje drutveno sebstvo,

- ulazi u jedinstvo estetike i etike.

Dunost

- Kierkegaard e pisati pohvale ivotu kojega sam nije mogao ivjeti, pohvale o:

- braku, obitelji, obiteljskoj srei ivota udvoje,

- o blagoslovu svakodnevnog rada, o nijemoj radosti ivota na svijetu zajedno s obitelji i prijateljima.

- Najvii cilj univerzalnoga ivota je normalni obiteljski ivot.

- No, ove pohvale ivotu su vezane uz pojam: DUNOST

- Dunost je ovdje ono to ini ivotnu radost.

- ovjek duan vriti ono to ga raduje: brak, obitelj, posao, prijatelji.

21

- To sve nalii na ivot malograanina.

- I uistinu tako jest s jednom razlikom.

- Sada je to ivot koji je postao dunost.

Primjer ljubavi

- Estetiar u ljubavi trai ugodu, strast, zaljubljenost, ljubavni in.

- No, estetiar nije u stanju rei zato to ini, zato je s ovom enom ili s ovim ovjekom.

- Ljubav mu je bitno strast, a strast je nestabilna, bez temelja, doe i nestane. Osjeaji nisu stabilni, ne moe im se

vjerovati.

- Za estetiara je ljubav uvijek egoistina.

- Ljubav je najprije ljubav samog sebe. Drugoga se bira zbog razloga uitka.

- Ne ljubi se drugoga, ljubi se uitak koji mi on prua.

Dunost ljubavi

- Za etiara postaje dunost vjenati se.

- Brak se razlikuje od ljubavnog uitka. Razlika braka za etiara i uitka za estetiara je u obeanju.

- Obeavam ti da u te ljubiti cijeloga svoga ivota, u zdravlju i bolesti, do kraja ivota.

- Ljubi se drugoga onakvim kakav jest, a ne zbog uitka kojega mi prua.

- Ne pitam se vie kako u doi do uitka, nego to mogu dati drugome.

- Ljubav je postala dunost. Duan sam ljubiti svoju enu.

Ljubav - ivotni stav

- Za etiara je vano kako nita od ljepote koju poznaje estetiar nije izgubljeno.

- Ljubav, meutim, nije vie osjeaj, nego ivotni stav.

- Dunost tvori razliku izmeu estetiara i etiara u svim ivotnim dimenzijama.

- Estetiar se igra, nestabilan je, etiaru je ljubav dunost.

Od strasti do krivnje

- Iza svega stoji estetiarovo otkrie strasti.

- No, za estetiara strast je jo divlja, neukroena, nepripitomljena.

- Za estetiara, meutim, strast ima svoju skrivenu svrhu: dovesti ga u egzistenciju. Dovesti ga da hoe sebe samog i

drutveni ivot. ivot pomiruje estetiara i etiara.

- No, ovdje tek poinju potekoe. Postoji pojam kojega sudac ne razumije premda se njime neprestano slui: KRIVNJA

Religiozni stadij

- Da bi mogao postojati etiki nain ivota kako ga opisuje sudac, mora postojati, ponavljanje. Ova rije, premda zvui

poznato i svakidanje, kod K. ima duboko znaenje.

- To je za njega temeljni filozofski pojam. Osim toga, to je viesmisleni pojam.

- Knjigu Ponavljanje pie estetiar Constatin Constatinus.

- Iznenauje da o problemu ponavljanja pie estetiar, jer za estetiara nema ponavljanja, kontinuiteta.

- Njega zanima uitak, ono pikantno, iznenaujue, napeto.

Estetiar i ponavljanje

- No, nita od toga se ne moe ponoviti.

- Pikantno je sljedei put dosadno. Iznenaenje moe postojati samo jednom, vic je smijean samo kad ga ujem prvi put,

djevojku se moe zavesti samo jednom.

- Estetiar, dakle nikako ne moe eljeti ponavljanje.

- Tako se ini da knjigu o ponavljanju pie netko tko ponavljanje ne moe razumjeti.

- To za Kierkegaarda nije novost. On uvijek iznova izmilja autore koji piu knjige o temi o kojoj nemaju pojma i kojoj se

pribliavaju na eksperimentalan nain.

Etiar i ponavljanje

- Ponavljanje je pojam bliz etikom nainu ivljenja.

- U etikom stadiju kontinuitet igra vanu ulogu. Kontinuitet znai drati vjernost, biti vjeran. Za razliku od etstiara koji

jednu djevojku moe zavesti samo jednom, etiar moe ostati vjeran cijeli ivot jednoj eni, moe dakle voditi ivot

ponavljanja.

- Kierkegaard ne protestira protiv ponavljanja kao romantiari, nije protiv toga da jedan dan izgleda sasvim isto kao

prethodni, nego u tom vidi vrhunac ivljenja.

- Stoga se ne slui rijeima dosada, isto, toak, mlin, nego rijeju ponavljanje.

Etiar poznaje ponavljanje

- Etiar postaje etiarom upravo time to je izabrao konkretni ivot koji ivi. On ga je izabrao i eli ga bez drugih primisli.

- U pozadini stoji vjena mo i njegov izbor s tom pozadinom dobiva obrise vjenosti.

- Stoga je trenutak ponavljanja za etiara trenutak mira.

22

Estetiar - posebni trenuci

- No to je i trenutak najveeg sukoba s estetiarom kojemu je takoer vaan trenutak.

- Za estetiara nisu svi trenuci isti. Za njega vrijedi samo jedinstveni, neusporedivi, snani, oaravajui, udesni, opojni,

bajni trenutak. Svi ostali su monotoni, trivijalni, nepodnosivi.

- Stoga on i trai posebne trenutke od kojih ivi.

- No, oni su kratkotrajni, bjee, nestaju te estetiar uvijek iznova upada u oaj.

Etiar - i trenutak i ponavljanje

- Etiar, naprotiv, eli trenutak i to svaki trenutak. Ono udesno na trenutku za njega nije nita posebno, nego dolazi samo

iz toga to ga on eli, to ga bira.

- ovjek je, kao vremenito bie, osuen ivjeti u prolaznom vremenu. Ako biram trenutak, on postaje odsjaj vjenosti

samo stoga jer ga ja hou.

- Tako etiar moe birati i trenutak i ponavljanje i imati kontinuitet u ivotu.

Eksperiment s ponavljanjem

- Ponavljanje je dakle mogue.

- Kierkegaard u knjizi o ponavljanju pria i neku vrst novele o svojim nesretnim zarukama. Mladi mora prekinuti odnos

sa zarunicom koja je u njemu probudila silnu poetsku snagu.

- On ljubi tu enu. Ona e mu ostati muza ali nee mu moi postati enom. Moe pjevati o njoj, ali ne i ivjeti s njom u

svakodnevici. Kierkegaard eksperimentira psiholoki s idejom da se ipak vrati zarunici i osnuje brak.

- Moe li se odnos koji je jednom bio sretan ponoviti po drugi put?

- Naravno, kod Kierkegaarda eksperiment ne moe uspjeti i zakljuak je kako nema ponavljanja.

Ponavljanje

- Problem ponavljanja ide od malograanina kojemu je ponavljanje postalo nepodnoljivim jer njega nije bilo, jer je sve

odluivala masa,

- preko estetiara kojemu je ponavljanje nemogue

- do etiara koji ivi ponavljanje.

- No, ono nas dovodi do problema o kojem etiar dodue govori, ali kojega on ne razumije (religiozni).

- Rije je o problemu krivnje.

Krivnja

- Krivnja je temeljni ljudski problem i pitanje je moe li se krivnja isprati kajanjem. To pitanje sudac ne postavlja.

- Taj nas problem vodi do uvida kako je ljudski bitak utopljenu krivnju od poetka.

- Sili nas na pitanje da li je Bog mogao stvoriti izgubljeno bie.

- Problem krivnje je iznimno sloen i teak. to se dogaa s ovjekom kada ustvrdi da je izgubio ono to ivot ini

vrijednim ivljenja. Postoji li i tu ponavljanje?

- O ovom je pitanju Kierkegaard napisao knjigu Strah i drhtanje.

- Autor je Johanes de Silentio.

- Knjiga je izila istog dana kada i Ponavljanje.

- Johanes de Silentio meutim nije estetiar, nego etiar.

- No, za razliku od suca, ovaj etiar se zaustavlja na problemu krivnje.

Agamemnon

- I etiar zna da se u ivotu dogaaju stvari koje uzburkaju sreeni ivot etiara, dogaaji kojima se ne moe ovladati.

- Kierkegaard navodi primjer Agamemnona. (Euripidova tragedija: Ifigenija u Aulisu)

- Grci su se sabrali kako bi poli preko mora protiv Troje. Vojskovoa je Agamemnon. Boica Artemida je bijesna jer joj

je ubijen jedan od svetih jelena i ona je podigla oluju tako da vojna flota ne moe napustiti luku. Spremna je na

pomirenje pod uvjetom da joj Agamemnon rtvuje svoju ker Ifigeniju

Etiki konflikt

- Konflikt kojeg Kierkegaard predstavlja je pitanje kako e se ponaati Agamemnon u ovoj situaciji. Moe rtvovati ker i

time omoguiti vojnu pobjedu ili moe spasiti ker i odrei se Troje.

- Iz etike perspektive: koja je odluka etiki ispravna, koja je dunost Agamemnona?

- Izvan osjeaja, potekoa lei u sukobu razliitih dunosti.

- Kao otac Agamemnon je duan ljubiti svoju ker, a tu dunost ne moe ispuniti ako je ubije.

- Kao vojskovoa duan je povesti vojsku u vojnu pobjedu, a to ne moe ako ne rtvuje ker.

Etika prednost

- Agamemnon je postavljen pred uasnu odluku.

23

- Etiki, pak, ona nije odve sloena. Etiki valja ispuniti onu dunost koja je vanija, a u ovoj je situaciji vojska i pobjeda

Grka vanija, jer to je dunost prema cijelom drutvu kojemu Agamemnon stoji na elu, a dunost prema keri se tie

samo jednog pojedinca.

- Prva je dunost openitija od druge i zato se Agamemnon mora odluiti za nju protiv druge, za Grku, protiv keri.

Ponavljanje

- eli li Agamemnon biti etiar, mora se odrei keri. Mora je se odrei beskonano, jer nema nikakve nade da bi se

sudbina nekako mogla preokrenuti i spasiti Ifigeniju. U odricanju za njega je njegova ker praktino mrtva ve i prije

same smrti. U odnosu prema Ifigeniji nema nikakva ponavljanja.

- Izbor je rtva keri, ali istodobno i izbor ivota u kojem postoji ponavljanje, etikog ivota u koji se Agamemnon vraa.

Tragini junak

- Agamemnon se moe izrei. Moe govoriti i svi ga razumiju.

- Moe mu se izrei suut,

- moe ga se aliti to se naao u tako tekoj situaciji,

- moe ga razumjeti ak i njegova ki i moe ak i pristati na njegovu odluku bez obzira to to bilo teko.

- Kierkegaard eli rei: u etikom stadiju moe doi do sloenih situacija, ali ono etiko kao takvo vai i nadalje.

- Agamemnonova je situacija dobra slika sukoba etikih obveza.

Teleoloka suspenzija

- Pria o Agamemnonu pokazuje kako je mogua teleoloka suspenzija etike zapovijedi.

- Etika je zapovijed ljubiti svoju ker, ali Agamemnonova situacija zahtijeva suspenziju te zapovijedi, privremeno

stavljanje izvan snage. Agamemnon i dalje ljubi svoju ker, ali se mora ponaati kao da je mrzi, mora je ubiti.

- Suspenzija je teleoloke naravi, to jest slui odreenoj svrsi, ona je nametnuta viom dunou.

- To pak znai da i u suspenziji ono etiko ostaje vaiti.

Johanes de Silentio

- No, sve ovo slui uvodu za drugu situaciju, za Abrahamov sluaj. To je tema knjige Strah i drhtanje.

- Kao to Constantin, autor Ponavljanja ne moe razumjeti ono o emu pie, tako i Johanes de Silentio ne moe razumjeti

ono o emu pie.

- Autor veli: ja mogu razumjeti Agamemnona, ali Abrahama ne mogu.

Usporedba

- Na prvi se pogled ini kako su Agamemnonova i Abrahamova situacija sline.

- Obojici Bog nareuje da ubiju svoje dijete i obojica su posluna. No, upravo ova slinost pokazuje i razlike.

- Prva razlika je u tome da Abraham nema ni jednog razumnog razloga zato bi rtvovao Izaka. Bog niti govori razlog niti

tumai svoju zapovijed.

- Agamemnona se moe razumjeti, ali Abrahamov in djeluje besmisleno.

Abrahamova situacija

- Abraham se, nadalje, nalazi u lomu s onim opim, s etikim. Ne samo da Abraham ubija sina, nego ubija i svaki smisao,

jer Izaka ubija bez razloga.

- Nema svrhe zbog koje to ini.-

- Time se ne ubija samo Izak, nego i ono etiko kao takvo.

- Abrahama se moe spasiti da ne postane sinoubojica samo postoji teleoloka suspenzija etikoga.

Etiko religiozno

- Kod Agamemnona je postojala, ali kod Abrahama ne postoji neka via dunost zbog koje bi smio suspendirati ljubav

prema Izaku i ubiti ga. Iza suspenzije etikog ne moe kod Abrahama stajati druga etika dunost. Ako postoji neto,

onda to nije etike naravi.

- Pria daje odgovor. Svrha ubojstva Izaka nije etike, nego religiozne naravi.

- Bog zapovijeda rtvu a da ne govori zato. Jednostavno zapovijeda i to Abrahama u etikom smislu ini sinoubojicom.

- Moe li to biti obiljeje religioznog? Smije li se iz religioznih razloga postati ubojicom? Smije li se iz religioznih razloga

ubiti sve etiko?

Teleoloka suspenzija

- Kierkegaard ovaj sluaj ne uzima samo kao povijesno religiozno zanimljiv sluaj.

- On zna kako je u povijesti bilo bezbroj sluajeva teleoloke suspenzije etikoga. Zloini u ime vjere.

- Osim ovoga, poznati su mnogi sluajevi gdje pojedinac ostavlja sve, obitelj, kuu i odlazi u osamu, u samostane.

Sr problema

- Kierkegaard dodiruje ivac problema. Autentini se ivot moe, po njemu voditi samo u etiki ureenom drutvu.

- S druge strane, religiozni zahtjev dolazi od Boga i ima apsolutno obiljeje.

- Kako se moe spojiti ova dva svijeta: nunost etiki ureenog drutva i odgovoriti apsolutnim Bojim zahtjevima koji

idu izvan etike?

24

- Kako je mogue ivjeti religiozno?

- Johanes de Silentio ne zna odgovor na ovo pitanje. On moe teoretski shvatiti to Abraham ini, ali on ne moe razumjeti

Abrahama.

Abrahamova vjera

- Kljuni pojam je vjera. Abraham je praotac vjere.

- to znai da je Abraham vjerovao?

- Kad Bog trai Izaka, on spremno slua. To znai da se odrie Izaka, da ga se odrie beskonano, da je Izak izgubljen, da

je s odricanjem nestalo nade da bi se neto neoekivano moglo dogoditi. Izak je izgubljen i to je konac.

- Odricanje, meutim, nije vjera. I Agamemnon se odrekao. Tek je sljedei korak ono to Johanes de Silentio ne shvaa.

- Nakon to se beskonano odrekao, Abraham vjeruje.

- to Abraham to vjeruje? Da e vidjeti Izaka u drugom svijetu? Da e ga Bog zbog rtvovanja Izaka nagraditi vjenom

nagradom?

Vjera ponavljanje

- Johanes de Silentio to odbacuje.

- Abraham ne misli tako, jer to nije vjera, a on je praotac vjere.

- Vjera ima uvijek znaenje za ovaj ivot.

- Vjera nije bijeg od ivota. Bjeati od ovog ivota znai rezignirati, no to nije vjera.

- Vjerovati: to znai dobiti natrag ono ega sam se odrekao, ono to sam izgubio.

- Vjera je istinsko ponavljanje.

- Abraham dobiva natrag i Izaka i cijeli svoj bitak.

Vjerovati Bogu

- Abraham se beskonano odrekao i niem se nije nadao. Nije bilo mogue neto "usprkos tome". Pa ipak ba se to dogaa.

Abraham je usprkos tome vjerovao i to za ovaj ivot. Vjerovao je u ponavljanje.

- Johanes de Silentio to ne moe razumjeti, ali razumski shvaa u emu se sastoji vjera. Vjera znai vjerovati snagom

apsurdnog. Vjera je s one strane razuma i shvaanja. Vjera nastupa kada razum doe do svojih granica.

- Koji je objekt takve vjere?

- Vjernik vjeruje Bogu.

- to ovdje znai rije Bog?

Bog u okvirima etikoga

- Sudac je vjerovao u Boga.

- No, to je banalno, jer sudac uope nije vjerovao. Sudac je vjerovao snagom razuma. Njegova se vjera mogla oblikovati

racionalno. Njemu Bog nije instanca koja postavlja beskonane zahtjeve, nego instanca koja ovjeku poklanja autentini

ivot i koja ini da naa razlikovanja dobra i zla vrijede.

- Za suca je Bog ono etiko. Takav Bog ne moe traiti suspenziju etikoga. Sudac ne bi shvatio Abrahama.

- Stoga je Johanes de Silentio sudac koji je opazio svoj problem, ali ga nije u stanju razumjeti.

Bog mogunost

- Bog Abrahama stoji izvan etikog, izvan razuma. Boga se ne moe razumski shvatiti. Za Kierkegaarda Bog obuhvaa

neshvatljivo, nepojmljivo. Stoga od Boga moemo svata oekivati, moemo oekivati neoekivano.

- Kierkegaard to izrie rijeju mogunost.

- Vjera vjeruje da je Bogu sve mogue. Bog je da je sve mogue.

Bog je mogunost.

- Bog je apsurdno. Vjerovati znai vjerovati neshvatljivo, oekivati neoekivano, jer Bog je mogunost.

- Bog se kao mogunost pojavljuje tamo gdje vie nema nikakve mogunosti. Kranska nada ivi tamo gdje je prestala

svaka nada.

Abraham - praotac vjere

- Kierkegaard ne misli da religiozno treba doi na mjesto etikog. On misli kako religiozno slui da bismo mogli imati

obini svakodnevni ivot iz dana u dan i to unutar etiki ureenog drutva.

- emu slui cijela igra koju Bog igra s Abrahamom?

- Za kunju Abrahamu?

- to se to nas tie?

- Abraham je praotac vjere.

- Da bismo razumjeli o emu se radi valja nam razumjeti pojam krivnje.

Krivnja

- Krivnja je sloen pojam i nalazi se u sreditu religija knjige. Za Kierkegaarda on na odluujui nain utemeljuje

religioznost. Krivnja se nalazi na razliiti razinama i mogue ju je krivo razumjeti.

25

- Za malograanina pojam krivnje gotovo da i ne postoji. Ako ga rabi, to ini u banalnom smislu. (prekraj neke norme ili

zakona; nadoknadu tete, zatvorska kazna, brisanje krivnje). No, ovo je iluzorno kao i sami nain ivota malograanina.

- Kad on to uvidi i postane estetiarom, onda i s pojmom krivnje izlazi na kraj po kratkom postupku. Krivnja nije drugo do

li ista tlapnja.

- Za etiara sve ima svoju teinu pa tako i krivnja. No, ni on ne razumije do kraja krivnju, jer je shvaa kao neto

pojedinano i konkretno.

- U etikom nainu postojanja uistinu smo krivi i moemo postati krivi na neemu.

- Biramo li zlo, postajemo krivi.

Odnos prema krivnji

- Kako se ponaati prema krivnji?

- Moemo nadoknaditi tetu, a ako to nije mogue, moemo se barem kajati za poinjeno. Tko bi jo odbio oprost

raskajanom greniku?

- U svemu ovom glavna stvar lei u tome da ovjek nije kriv od poetka. Nije kriv u svojoj biti. Onako kako je tijelo u

principu zdravo dok ga ne zahvati neka bolest od koje se moe izlijeiti i biti opet zdrav, tako je i ovjek u principu etiki

zdrav, to jest bez krivnje, dok na sebe ne svali neku krivnju.

- To moe nekim inom, ali doim se susretne sa sobom, pokaje i doim mu se oprosti, on je opet bez krivnje.

Krivnja i spoznaja

- Sve ovo zvui normalno, svakidanje normalno i svi mi izlazimo na kraj s ovakvim pojmom krivnje.

- Moemo i odbacivati krivnju koja nam se namee.

- Od Sokrata smo nauili kako ovjek ne bira zlo zbog zla, nego stoga jer ne zna to je dobro.

- Moemo uistinu uiniti neto zlo, ali i odbaciti krivnju, jer nam namjera nije bila zla. Stoga se ispriavamo kada uinimo

neto to smatramo dobrim, a pokae se zlim.

- Problem nije dakle bila zla volja, nego je u podnoju leala kriva spoznaja.

Otkrie krivnje

- Kada se Kierkegaard okrene situaciji u kojoj se netko otkrije krivim, a da uope ne moe razumjeti kako je do toga dolo,

otvara mu se nova perspektiva.

- Korak po korak, inio je ono to je smatrao ispravnim, a ipak je u nekoj toki postao krivim.

- Kako je to mogue?

- To su situacije iz Ponavljanja u kojem je rije o pjesniku i Kriv prav? iz Stadija na ivotnome putu u kojem je rije o

Quidamu.

Krivnja - prozor u religiozno

- U oba je sluaja rije o zaruivanju. Quidam je usmjeren religiozno, a pjesnik je estetiar. Oba su ozbiljni ljudi, no ni

jedan ne moe olako pristati na to da je kriv. Pjesnik je razjaren. U pismima Kierkegaard ga puta da se razbjesni protiv

prigovora da je kriv. Pjesnik se osjea stisnut prijevarom u stanje krivnje i odbija preuzeti je.

- Problem krivnje lei u tom to se krivnju hoe uzeti samo etiki, to je na prvi pogled i razumljivo jer krivnja jest etiki

pojam.

- No, ako je razumijemo samo etiki, iskrivljujemo je. Krivnja je za Kierkegaarda etika rije, ali je i