Modeliranje upravljanja zaštićenim područjima na primjeru ... · 4.4 Analiza razine upravljanja...

S V E U Č I L I Š TE U S P L I T U EKONOMSKI FAKULTET

POSLIJEDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ MANAGEMENT

Mate Kosović, dipl. iur.

Modeliranje upravljanja zaštićenim područjima na primjeru upravljanja “Park-šume Marjan”

MAGISTARSKI RAD SPLIT, 2006.

2

S V E U Č I L I Š TE U S P L I T U

EKONOMSKI FAKULTET POSLIJEDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ MANAGEMENT

Mate Kosović, dipl. iur.

Modeliranje upravljanja zaštićenim područjima na primjeru upravljanja “Park-šume Marjan”

MAGISTARSKI RAD

Mentor: Prof. Dr.sc. Srećko Goić SPLIT, LIPANJ 2006.god.

3

Sadržaj

Stranica 1 UVOD 6

1.1 Uvodno o značaju zaštite prirode 6 1.2 Park-šuma Marjan kao predmet rada 7 1.3 Model upravljanja kao predmet rada 8 1.4 Ciljevi rada i polazne hipoteze 9 1.5 Struktura i metode rada 10

2 PREDMET I METODE RADA 12

2.1 Institucionalizacija zaštite prirode 12 2.2 Povijesni razvoj zaštite prirode u Hrvatskoj 13 2.3 Park-šuma Marjan: povijesni pregled 16 2.4 Park šuma Marjan kao posebno zaštićeni objekt prirode 20

2.4.1 Prirodno-znanstvene i kulturne vrijednosti Marjana 21 2.4.2 Bogatstvo kulturnih spomenika raznih razvojnih epoha 22

2.5 Funkcije park šume Marjan: karakteristike i posebne funkcije 22

3 TEORIJSKE OSNOVE UPRAVLJANJA ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA 25 3.1 Osnove upravljanja zaštićenim područjima 25 3.2 Značaj upravljanja zaštićenim područjima u konceptu zaštite prirode 28 3.3 Uspostava institucionalnog upravljanja u zaštićenim područjima 29 3.4 Međunarodne kategorije zaštićenih područja 30

3.4.1 IUCN vrste zaštićenih područja 31 3.4.2 Međunarodni pravni okvir upravljanja zaštićenim područjima 33

3.5 Posebnosti upravljanja zonama diferencirane zaštite 35 3.5.1 Koncept upravljanja zonama diferencirane zaštite 36

3.6 Koncept zaštite prirode u Hrvatskoj 39 3.6.1. Zakonodavni okvir zaštite prirode u R. Hrvatskoj 41

3.7 Kategorija park-šume u zaštiti prirode 42 3.8 Koncept zaštite prirode u Splitsko-dalmatinskoj županiji 45 3.9 Upravljanje zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj 47

3.9.1 Zakonodavna pozicija ustanove za upravljanje u R. Hrvatskoj 49 3.9.2 Upravno tijelo ustanove za upravljanje 50 3.9.3 Djelatnost ustanove 51 3.9.4 Sredstava za rad ustanove 52 3.10 Upravljanje zaštićenim područjima kao primjena općih principa menadžmenta 52

3.10.1 Planiranje kao funkcija menadžmenta u upravljanju zaštićenim područjima 54 3.10.2 Organiziranje kao funkcija menadžmenta u upravljanju zaštićenim područjima 55 3.10.3 Kadroviranje kao funkcija menadžmenta u upravljanju zaštićenim područjima 58 3.10.4 Vođenje kao funkcija menadžmenta u upravljanju zaštićenim područjima 60 3.10.5 Kontroliranje kao funkcija menadžmenta u upravljanju zaštićenim područjima 63 3.10.6 Javni menadžment 65

4

4 OCJENA POSTOJEĆE RAZINE UPRAVLJANJA 69 4.1 Ljudski resursi kao element upravljanja hrvatskim nacionalnim

parkovima i parkovima prirode 70

4.2 Unutarnje ustrojstvo hrvatskih nacionalnih parkova i parkova prirode 72 4.3 Ekonomski pokazatelji upravljanja hrvatskim nacionalnim parkovima i

parkovima prirode 75

4.4 Analiza razine upravljanja nacionalnih parkova i parkova prirode 83 4.5 Ocjena postojeće razine upravljanja park-šuma Marjan 87

4.5.1 Stanje planskih dokumenata i dokumenata upravljanja 88 4.5.1.1 Ustanova park-šuma Marjan – ocjena razine organizacije 88 4.5.1.2 Ustanova park-šuma Marjan – stanje dokumenata upravljanja 89

4.6 Ustanova park-šuma Marjan – ocjena uspješnosti postojećeg modela upravljanja

92

5 DIZAJN MODELA UPRAVLJANJA PARK-ŠUMOM MARJAN 93

5.1 Osnove za dizajn modela upravljanja 93 5.1.1 Osnove proizašle iz dokumenata upravljanja 93

5.1.1.1 Upravljačke ovlasti slijedom Pravilnika o unutarnjem redu 94 5.1.1.2 Posebne upravljačke ovlasti vezane za građenje u području park-šume 95 5.1.1.3 Posebne upravljačke ovlasti vezane za zaštitu od požara 96

5.1.2 Interesni akteri vezani zu park-šumu Marjan 97 5.1.2.1 Ustanova za upravljanje park-šumom 98 5.1.2.2 Uloga Grada Splita kao osnivača 98 5.1.2.3 Poduzetnici u prostoru park-šume 99 5.1.2.4 Vlasnici zemljišta 100

5.2 SWOT analiza čimbenika upravljanja 101 5.3 Unutarnje ustrojstvo kao element modela upravljanja 104 5.4 Opis i zadace organizacijskih jedinica 105

5.4.1 Ured ravnatelja s tajništvom 105 5.4.2 Stručne službe 106 5.4.3 Nadzornička služba 107 5.4.4 Služba marketinga i računovodstva 108

5.5 Ustrojstvo funkcije nadzora 109 5.5.1 Obvezne zadaće i dužnosti nadzornika 110 5.5.2 Nadzornička služba u parkovnom sustavu R. Hrvatske 111

5.6 Brojnost i struktura zaposlenika u modelu upravljanja 113 5.7 Prijedlog modela upravljanja park-šumom Marjan 116

5.7.1 Sustav nižih organizacijskih jedinica - službi 116 5.7.2 Brojnost zaposlenika u prijedlogu modela upravljanja 117

5.8 Utvrđivanje sadržaja i troškova upravljanja 120 5.8.1 Pregled relevantnih kriterija za procjenu troškova upravljanja 120 5.8.2 Opća struktura troškova upravljanja 121

5.8.2.1 Inicijalna sredstva za početak rada ustanove 122 5.8.2.2 Troškovi uspostave infrastrukture i nabave tehničkih sredstava 122 5.8.2.3 Troškovi prostornog plana 123 5.8.2.4 Troškovi Plana upravljanja 126 5.8.2.5 Tekući troškovi poslovanja ustanove 128 5.8.2.6 Troškovi kapitalnih programa ustanove 130

5.8.3 Izvori i mogućnosti financiranja 132

5

6. ZAKLJUČCI 134 6.1 Opći elementi za modeliranje upravljanja zaštićenim područjima 134 6.2 Model za ocjenu postojećeg modela upravljanja 135 6.3 Kriteriji i metode za uređivanje unutarnje organizacije ustanova za upravljanje

zaštićenim područjima 136

6.4 Prijedlog modela upravljanja park-šumom Marjan 138 6.5 Primjenjivost metodologije i rezultata rada 139

LITERATURA 142 Prilozi: 1. PREGLED BROJA ZAPOSLENIKA U NACIONALNIM PARKOVIMA I

PARKOVIMA PRIRODE REPUBLIKE HRVATSKE 145

2. GODIŠNJI PROGRAM JU PARK-ŠUME MARJAN 151

6

Nažalost, često je vrlo velik jaz između težnji za uspostavom zaštićenog područja i stvarnosti upravljanja tim područjem.

1. UVOD 1.1. Uvodno o značaju zaštite prirode

Međuodnos čovjeka i njegove okoline postaje jedno od ključnih pitanja za daljnji

razvoj čovječanstva i njegove aktivnosti na Zemlji. Intenzivnim razvojem

proizvodnje, u prvom redu industrije, u zadnjih 150 godina javile su se i potreba

zaštite prirode i težnja za usklađenim, održivim razvojem, kojim prirodni ekosustavi

ne bi bili dovedeni na rub urušavanja, a s druge strane čovjek bi istodobno i dalje

obavljao svoje djelatnosti u prostoru, ali s pojačanim senzibilitetom prema prirodnoj

sredini, dio koje je i sam. Organizirana zaštita prirode prošla je kroz tri

karakteristične etape od svojih začetaka do danas.

U pionirskoj etapi zaštićuju se dijelovi prirode izvanredne ljepote i vrijednosti,

pri čemu treba naglasiti brigu za očuvanje šuma, koje su se prve našle pod paskom

zaštitara.

Drugo razdoblje zaštite prirode počinje sredinom 19. stoljeća kao reakcija na sve

jače procese urbanizacije i industrijalizacije, a time i onečišćivanje okoliša. Zaštita se

počela temeljiti na zakonima; osnivaju se prvi nacionalni parkovi (Yellowstone,

1872); pitanje zaštite prirode postaje predmetom znanstvenih istraživanja.

U trećoj etapi razvoja zaštita prirode već poprima obilježja društvene zadaće ili

akcije i nije usredotočena samo na područje izvanrednih prirodnih ljepota nego na

cjelokupan sustav sastavnica prirode: vrste, ekosustave, krajobraze i prirodna dobra.

Iako to možda nepopularno zvuči, u takvim se organiziranim akcijama često

pretjeruje, pa u najnovije vrijeme nastaju udruge koje se nerijetko zauzimaju za

bezuvjetnu zaštitu prirode, zanemarujući svaku korist za čovjeka, što dovodi do

apsurda.

Ni jedna krajnost u ovom slučaju ne bi smjela prevladati, nego bi se optimalna

rješenja trebala potražiti u pažljivom, sveobuhvatnom, multidisciplinarnom pristupu

prigodom planiranja prostora, kojima bi se osigurala održivost prirodne sredine, ali i

7

uvažiti narastajuće potrebe čovječanstva, čiji zahtjevi za intenzivnim iskorištavanjem

prostora postaju sve veće.

Od zaštite pojedinih prirodnih rijetkosti postupno se prešlo na zaštitu većih

prirodnih prostornih jedinica, čime je istodobno označen prijelaz s pasivne zaštite na

aktivnu. Pasivni oblik zaštite podrazumijeva zaštitu određenih biljnih i životinjskih

vrsta, ponajprije instrumentima zakonske regulative, dok je aktivni oblik zaštite

vezan uz uspostavljanje cjelovitih zaštićenih područja (nacionalni parkovi, parkovi

prirode, rezervati ...). Jednako tako posebni uvjeti kad je u pitanju zaštita prirode

postaju naglašena i nezaobilazna komponenta prilikom planiranja bilo kojeg objekta

ili djelatnosti u prostoru.

1.2. Park-šuma Marjan kao predmet rada Poluotok Marjan, popularno nazvan «Pluća grada Splita», 1964. g. proglašen je Park

šumom.

Park šuma «Marjan» u Splitu, predstavlja jedinstvenu zelenu površinu nadomak

gradu te za građane Splita kao i posjetioce ima izuzetnu prirodnu i kulturološku

vrijednost3.

Kao i čitavo područje Splita Marjan karakterizira mediteranska klima sa suhim i

toplim ljetima te blagom i kišovitom zimom. Najviši vrh Marjana je Telegrin sa 178

m, a pored njega postoje još dva Prvi vrh sa 122 m i Vrh sv. Jere sa 148 m.

Prirodna vegetacija poluotoka Marjan najvećim dijelom pripada zajednici Orno –

Quercetum ilicis (Horvatic 1963. g.).

Park-šuma Marjan predstavlja javni prostor osobitih prirodnih, krajobraznih

vrijednosti i izgrađenih struktura koji ima kulturnu, socijalnu, odgojno-obrazovnu i

rekreativnu namjenu. Kao takva park-šuma je prvenstveno namijenjena odmoru i

rekreaciji, turističkom i izletničkom posjećivanju.

3 Brdo Marjan, visoko 178 m, na zapadnoj strani grada je danas park šuma. Na Marjanskom rtu, uz more, nalazi se Oceanografski institut na vrhu brda Prirodoslovni muzej i Zoološki vrt. Prvi vidikovac, tzv. Prva vidilica, do koje se pristupa stepenicama s Rive, smješten je na istočnoj strani brda. Odatle se može diviti najljepšem pogledu na Split. U maloj crkvi, neposredno pred špiljom, je oltar kipara A. Alešija i reljef koji prikazuje sv. Jeronima (1480.god.). Na Marjanu je i nekoliko zavjetnih crkava: Gospe od sedam žalosti (iz 15. st.) u kojoj je reljef kipara Jurja Dalmatinca (15. st.), pa crkva nazvana Betlehem (14. st.), u novije doba pregrađena. Na istočnoj strani brda je crkva Sv. Nikole (poč. 13. st.) uz koju je bio sagrađen benediktinski samostan, porušen početkom 20. stoljeća. Nedaleko od nje, prema gradu, staro je židovsko groblje iz 16. stoljeća.

8

Uvažavajuće takvu specifičnu namjenu na području park-šume dopuštene su one

radnje i djelatnosti koje je ne oštećuju i ne mijenjaju svojstva zbog kojih je proglašena

zaštićenom prirodnom vrijednošću.

U park-šumi dopušteni su, do donošenja prostornog plana posebnih obilježja za

park-šumu “Marjan” (u daljnjem tekstu: Prostorni plan park-šume) samo radovi i

aktivnosti čija je svrha njezino održavanje ili uređenje.

1.3. Model upravljanja kao predmet rada Prema općoj definiciji upravljanje je organizacijska funkcija i proces koju u

poslovnom subjektu (tvrtci, ustanovi ili dr.) obavljaju osnivači, vlasnici ili njihovi

predstavnici (menadžeri, rukovodioci). Upravljanje se realizira donošenjem

upravljačkih odluka i njihovom provedbom. U dinamičkom smislu upravljanje

predstavlja proces mjenjanja postojećeg stanja u društvu u skladu s postavljenim

ciljem ili planom4.

Kad je u pitanju planiranje i upravljanje zaštićenim područjem, onda ono danas

predstavlja - kako u svjetskoj stručnoj javnosti tako i u svakodnevnoj praksi vođenja

zaštićenih područja - veliki izazov. Ostvarivanje ciljeva upravljanja u posebno

vrijednim područjima prirode ovisi o tradiciji i nasljeđu prostora u okviru kojih se to

pokušava postići. Nakon analize prirodnog, društvenog i ekonomskog sustava

potrebno je odrediti parametre koji će dugoročno značiti uravnoteženje između

ljudskog djelovanja i očuvanja prirode, podjednako u smislu bioloških, kulturnih i

krajobraznih vrijednosti.

Usprkos stoljetnoj tradiciji institucionalnog upravljanja zaštićenim područjima

(prve uprave u nacionalnim parkovima u SAD-u datiraju s početka 20. stoljeća),

današnja se zaštićena područja, osim po vrstama i režimu zaštite, uvelike razlikuju

po razini institucionalne zaštite, odnosno po modelu propisanog i u praksi

ostvarenog upravljanja. Upravo neizgrađenost institucija upravljanja u Hrvatskoj

čini naš sustav zaštićenih područja nedovoljno uvjerljivim, a samo očuvanje prostora

upitno učinkovitim. Tek djelomično opravdanje postojećim slabostima upravljanja

moguće je tražiti u činjenici da je većina upravljačkih institucija tek formirana –

većina u razdoblju od 1999. do 2002. godine. S druge strane, ovakva početna faza

4 Sikavica, P., Novak, M: „Poslovna organizacija“ (3. izmijenjeno i dopunjeno izdanje), Informator, Zagreb, 1999, str. 37.

9

uspostave upravljačkih modela za zaštićena područja, nudi velike mogućnosti

njegovog unapređenja.

S gledišta ovog magistarskog rada posebno se zanimljivim činilo raspraviti

prihvatljivi model upravljanja za zaštićeno područje ispod državne razine

nadležnosti – dakle, tamo gdje je za skrb i upravljanje nadležna jedinica lokalne

samouprave. U tom kontekstu u ovom se radu u fokus rasprave stavlja mogući

model upravljanja zaštićenim područjem park-šume Marjan.

S druge strane, upravljanje bilo kojom organizacijom ima određene zajedničke

karakteristike i principe – opće funkcije i principe menadžmenta. Stoga se kao

zanimljiv aspekt ovog rada nameće pitanje kako se opći principi menadžmenta

reflektiraju, odnosno kako mogu biti primjenjeni, na upravljanje zaštićenim

područjima.

Kao jedno od vrijednih prirodnih područja Splita park-šuma «Marjan»

proglašena je zaštićenim dijelom prirode u kategoriji park-šume. Gradsko vijeće

Splita osnovalo je 2005. godine Javnu ustanovu za upravljanje Park-šumom

«Marjan». Jedna je od glavnih karakteristika obavljanja djelatnosti JU PŠ Marjan

iznimna složenost upravljanja. U radu se namjerava istražiti model upravljanja park-

šumom Marjan s obzirom na zakonom postavljene ciljeve upravljanja zaštićenim

područjima u RH, te s obzirom na općeprihvaćene standarde upravljanja i postojeće

modele funkcioniranja ustanova za zaštitu prirode u specifičnim uvjetima različitih

interesa i brojnih korisnika zaštićenog područja.

1.4. Ciljevi rada i polazne hipoteze

Osim rasprave o modelu upravljanja park-šumom Marjan, cilj je ovog rada u širem

kontekstu analizirati stanje organizacije upravljanja najznačajnijim hrvatskim

zaštićenim područjima; 8 nacionalnih parkova i 10 parkova prirode. Pri tom se polazi

od hipoteze da se, na osnovi prepoznatih razlika u kvaliteti njihovog upravljanja,

svako od 18 navedenih područja, na osnovi izabranih pokazatelja može svrstati u

jednu od više međusobno diferenciranih skupina.

Ista će se analiza provesti za ocjenu postojećeg stanja organizacije upravljanja PŠ

Marjan, ali i odrediti karakteristike analiziranog sustava koje je moguće upotrijebiti

za unapređenje upravljanja PŠ Marjan.

Središnji je cilj ovog magistarskog rada istraživanje, a potom i dizajniranje

takvog koncepta uređenja i korištenja područja PŠ Marjan koji će osigurati

10

učinkovito upravljanje područjem u okviru zadanog zakonodavnog konteksta, a

vodeći se načelom da se u postizanju ciljeva upravljanja izbjegnu konflikti,

nesigurnost i rizici.

Poseban osvrt pri modeliranju upravljanja posvetit će se dimenzioniranju

djelatnosti ustanove vodeći računa o strukturi i pretpostavljenoj dinamici rasta

brojnosti zaposlenika ustanove; u prvom redu osoblja stručnih službi, pogotovo

nadzorničke službe.

Kao zaseban cilj u radu obradit će se upravne ovlasti koje bi u modelu

učinkovitog upravljanja bilo nužno dodijeliti JU PŠ Marjan radi koordiniranja, ali i

sprečavanja - za park-šumu - neprihvatljivih zahvata i djelatnosti.

Kao posebno važni aspekt upravljanja u radu će se obraditi financijski

mehanizmi i financijski izvori nužni za funkcioniranje ustanove i ostvarivanje ciljeva

upravljanja.

U širem smislu, putem metodoloških postupaka i rezultata iz ovog rada, želi se

doći do šire primjenjivih znanja o principima i modelima upravljanja zaštićenim

područjima prirode. Na temelju saznanja iz analize iskustava upravljanja zaštićenim

područjima u Hrvatskoj, kao i zaključaka iz konkretnog oblikovanja upravljanja

park-šumom Marjan, sugerirat će se opći model upravljanja zaštićenim područjima

koji će biti šire primjenjiv, prije svega u Hrvatskoj.

1.5. Struktura i metode rada U cilju da se rasprave naprijed postavljeni ciljevi i hipoteze, predmetni rad bit će

strukturiran na slijedeći način:

a) početni dio rada obuhvatit će analizu upravljanja zaštićenim područjima u

Republici Hrvatskoj u smislu zakonodavnog okvira i temeljnih pokazatelja

organizacije upravljanja, s posebnim naglaskom na financijske rezultate.

b) središnji dio bit će usmjeren na raspravu o različitim aspektima upravljanja,

relevantnim za prijedlog dizajna modela upravljanja za zaštićeno područje Park-

šuma Marjan. U tu svrhu obradit će se organizacijski, kadrovski i financijski aspekti

modela upravljanja.

c) u zaključnom dijelu raspravit će se doprinosi koji se odnose na korišteni

metodološki pristup u analizi kvalitete upravljanja te doprinosi samom modelu

upravljanja zaštićenih vrijednosti u kategoriji park-šuma.

Sukladno specifičnostima pojedinog elementa upravljačkog sustava u radu će bit

korištene različite metode rada.

11

Pri analizi stanja organizacije najvažnijih hrvatskih zaštićenih područja

primijenit će se empirijsko istraživanje organizacijskih karakteristika i upravljačkih

modela za 8 javnih ustanova nacionalnih parkova i 10 javnih ustanova parkova

prirode. Pri tom će interpretacija podataka složenosti upravljanja za svako od

navedenih područja nadopuniti anketnom metodom ili kombinacijom ankete i

izravnog intervjua.

Analiza postojeće razine upravljanja zaštićenim područjem PŠ Marjan utvrdit će

se provedbom SWOT analize.

Pri utvrđivanju troškova pojedinih segmenata u upravljanju koristit će se

kvantitativne komparativne metode i analize višegodišnjih nizova podataka. Kao

referentni troškovi funkcioniranja ustanove uzet će se višegodišnji troškovi za 18

javnih ustanova za zaštitu prirode u RH.

U dimenzioniranju brojnosti zaposlenika stručnih službi polazišta će biti

europski standardi veličine površine zaštićenog područja po jednom zaposleniku.

Za prikupljanje podataka o ekološkim pritiscima izazvanima djelatnostima

javnih sektora koristit će se njihovi planski i operativni dokumenti.

U biološkoj valorizaciji prostora oslonit će se na literaturne predloške.

Naravno, u kvalitativnoj analizi prikupljenih podataka i izvođenju zaključaka

koristit će se sve opće metode znanstvenog promišljanja: analiza i sinteza, indukcija i

dedukcija, komparacija i klasifikacija, itd.

12

2. ZAŠTITA PRIRODE I ZAŠTITA MARJANA

2.1. Institucionalizacija zaštite prirode

Institucionalna faza zaštite prirode vezana je uz početak industrijske revolucije,

dakle, prema vremenskom prosjeku tada najrazvijenijih zemalja, za sredinu 19.

stoljeća. To je razdoblje pune afirmacije gradova i njihovih koncentracijskih

prednosti, povezanih s naglim razvojem industrije u njima. Dolazi do snažnih

migracija iz sela u gradove, što dodatno utječe na porast broja stanovnika u

gradovima. S vremenom postaje jasno da se tako gradovi čvrsto distanciraju od

svojih ruralnih okolica te da se stvaraju izrazite razlike u mentalitetu, načinu života i

poimanja svijeta gradskoga i seoskog stanovništva. Gradsko stanovništvo postaje

zasićeno sve većim ubrzanjem života, čemu je pogodovao zamah industrije, kao i sve

nezdravijim životom u napučenim urbanim sredinama, pa počinje pokazivati sve

veće zanimanje za prirodu. Takve će tendencije posebno doći do izražaja u 20.

stoljeću, pojavom automobila, autonomnog prijevoznog sredstva koje je, u želji za

odmorom i rekreacijom, omogućilo ʹprodorʹ u dotad prometno izolirana područja.

Normiranjem radnog vremena dobiva se i sve više slobodnog vremena, pogodnoga

za privremenu promjenu boravišta. Ukratko, srednji i viši građanski sloj potiču

pojavu i razvoj turizma, a prva zaštićena područja prirode već početkom 20. stoljeća

postaju prave meke sve mnogobrojnijih turista, od kojih će se na kraju morati i štititi.

Ključnim događajem u povijesti zaštite prirode drži se osnutak prvoga

nacionalnog parka na svijetu. Bio je to nacionalni park Yellowstone u SAD-u, 1872.

Iako su nesumnjivo veliku ulogu u zaštiti prirode i u edukativno-znanstvenom

pogledu imale i ostale kategorije zaštite (parkovi prirode, strogi rezervati itd.), u prvi

se plan stavljaju nacionalni parkovi kao glavni oslonci organizirane zaštite prirodnih

cjelina u cijelom svijetu, pa tako i u nas. Primjer Yellowstonea u SAD-u slijedile su i

druge zemlje, u prvom redu zemlje Novog svijeta: Australija, Kanada, Novi Zeland.

U Europi se nacionalni parkovi javljaju nešto kasnije, početkom 20. stoljeća (Švedska,

Švicarska, Španjolska). Zanimljiva je i činjenica da su prirodoslovci i ostali ljubitelji

prirode iz razvijenih država Europe poticali i organizirali osnivanje nacionalnih

parkova u svojim kolonijama (npr. Indija, Malezija) te u slabije razvijenim državama

svijeta (npr. Meksiko, Čile, Venezuela), i to već u toj početnoj fazi organizirane

zaštite prirode — do II. svjetskog rata. Osnivanje nacionalnih parkova ubrzalo se

13

nakon II. svjetskog rata, a usporedno s jačanjem ekološke svijesti u razvijenim

državama, u to se vrijeme javljaju prve ideje o održivom razvoju.

Hrvatska se u tom pogledu upravo sada nalazi na važnoj prekretnici, kada u

procesu pridruživanja Europskoj uniji treba odgovoriti na postavljene ekološke

standarde i imperative. Modernizacija proizvodnje u skladu s visokim ekološkim

postulatima suvremenog svijeta, uz istodobno ulaganje u zaštitu prirode, nije nimalo

jeftina, ali je nužna kako bi čist okoliš postao adut naše poljoprivredne proizvodnje i

turizma.

2.2. Povijesni razvoj zaštite prirode u Hrvatskoj

Kao i u mnogim drugim državama, prve ideje i poticaji za zaštitu prirode u

Hrvatskoj vezani su uz drugu polovicu 19. stoljeća. Nositelji takvih poticaja bili su u

prvom redu entuzijasti raznih struka: šumari, biolozi, geografi, liječnici, pravnici, ali

i putopisci, umjetnici... Ne začuđuje da su prvi poticaji došli od obrazovanoga

ekološki svjesnoga građanstva, koje je shvatilo koliko je Hrvatska vrijedna i

raznolika u prirodnom pogledu. Ti su pojedinci u početku djelovali neorganizirano,

nastojeći prije svega popularizirati prirodne vrijednosti i ljepote, a nešto kasnije

javile su se i ideje o zakonskoj zaštiti određenih prirodnih fenomena i područja.

Postupno se za prirodu zainteresirala i znanstvena javnost, zastupljena sve većim

brojem istraživača. U Zagrebu se osnivaju i prva društva koja se brinu o prirodi:

Hrvatsko prirodoslovno društvo (1885) i Društvo za uređenje i poljepšavanje

Plitvičkih jezera i okolice (1893).

Osim institucionalizacije, za razvoj zaštite prirode u Hrvatskoj posebno je važan

razvoj zakonske regulative kojom se nastojalo očuvati iznimne prirodne ljepote te

ugrožene biljne i životinjske vrste. Prvi takvi zakoni u Hrvatskoj bili su Zakon o

zaštiti ptica (1893), Zakon o lovu (1893) i Zakon o zaštiti špilja (1900). Iz navedenoga

se vidi da su ti prvi zakonski akti bili usmjereni na zaštitu pojedinih prirodnih

vrijednosti i rijetkosti, što se podudara s ranije spomenutom prvom etapom zaštite

prirode.

Prvi koraci prema cjelovitijoj zaštiti nekog područja na današnjem prostoru

Republike Hrvatske vezani su uz područje Plitvičkih jezera. Društvo za uređenje i

poljepšavanje Plitvičkih jezera i okolice pokrenulo je 1914. i donošenje zakona o

proglašenju toga područja nacionalnim parkom. Tako su Financijskim zakonom za

godinu 1928/29. nacionalnim parkovima proglašeni Plitvička jezera, Bijele stijene i

14

Štirovača. Treba imati na umu da to nisu bili nacionalni parkovi u današnjem smislu

i u skladu s međunarodnim kriterijima, nego tek prva zaštićena područja u nas.

Godinom početka suvremenog razdoblja organizirane zaštite prirode u

Hrvatskoj drži se 1946, kada je osnovan Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih

rijetkosti, koji je poslije pod imenom Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti djelovao do

1960, kada je osnovan Zavod za zaštitu prirode kao samostalno tijelo zaduženo za

skrb o svim prirodnim dobrima. Godine 1949. donesen je i Zakon o proglašenju

nacionalnih parkova Plitvička jezera i Paklenica, prvih modernih nacionalnih

parkova u Hrvatskoj. Prekretnicu u pogledu cjelovite zaštite nekog područja donosi

Zakon o zaštiti prirode 1960, kojim je istaknuta važnost cjelokupne zaštite prirode

nekog područja, za razliku od dotadašnjeg zakona koji se odnosio samo na pojedine

prirodne rijetkosti. Time se ušlo u drugu etapu zaštite prirode, prema periodizaciji

na početku članka. Nakon toga doneseni su novi Zakoni o zaštiti prirode (1965. i

1976.), kojima se proširuju ovlasti i zadaće ustanova za zaštitu prirode. Zakon o

zaštiti prirode iz 1994. donio je dopune vezane u prvom redu uz nacionalne

parkove, a istinski je iskorak u zaštiti prirode Republike Hrvatske značilo donošenje

Zakona o zaštiti prirode iz 2003. godine. Tim se zakonom prvi puta uvodi regionalni

park kao nova kategorija zaštićenog područja, ali i plan upravljanja kao ključni

dokument dugoročnog uređenja funkcija i djelatnosti u zaštićenim područjima.

Sukladno važećem Zakonu o zaštiti prirode zaštićene prirodne vrijednosti

raspoređuju se u razrede međunarodnog značenja, državnog i lokalnog značenja.

Provođenje zaštite se osigurava mjerama za očuvanje biološke i krajobrazne

raznolikosti te zaštitom prirodnih vrijednosti, a osobito:

- inventarizacijom i nadziranjem svih sastavnica biološke raznolikosti,

- unošenjem mjera i uvjeta zaštite u dokumente prostornog uređenja i planove

gospodarenja prirodnim dobrima u djelatnostima poljoprivrede, šumarstva,

lovstva, ribarstva, vodnog gospodarstva, rudarstva,

- utvrđivanjem zaštićenih prirodnih vrijednosti,

- uspostavom sustava upravljanja zaštićenim prirodnim vrijednostima,

- uspostavom ekološke mreže,

- poticanjem znanstvenog i stručnog rada u području zaštite prirode,

- obavješćivanjem javnosti o stanju prirode i sudjelovanjem javnosti u

odlučivanju o zaštiti prirode,

- edukacijom i razvijanjem svijesti o potrebi zaštite prirode, a osobito u odgoju

i obrazovanju djece i mladeži.

15

Za zaštitu prirode je nadležno Ministarstvo kulture pri čemu se upravni poslovi

obavljaju putem Uprave za zaštitu prirode, a stručni poslovi u Državnom zavodu za

zaštitu prirode na državnoj razini te u Uredima državne uprave u županijama i

Gradu Zagrebu nadležnima za poslove zaštite prirode, odnosno javnim ustanovama

za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima županija, grada i općina te

javnim ustanovama nacionalnih parkova i parkova prirode.

Prirodno najprivlačnije i najvrijednije dijelove gorske Hrvatske obuhvaća naš

prvi nacionalni park, Plitvička jezera, naš jedini nacionalni park na UNESCO-voj listi

svjetske prirodne baštine, zaštićen podjednako zbog specifičnih geomorfoloških

oblika (sedrena slapišta), bujne šumske vegetacije i očuvanosti životinjskog svijeta.

U panonsko-peripanonskom dijelu Hrvatske nije osnovan ni jedan nacionalni park

pa se glavne prirodne znamenitosti te makroregije nalaze unutar parkova prirode:

Kopački rit, Lonjsko polje — poplavna područja, Medvednica, Papuk, Žumberak-

Samoborsko gorje — očuvana autohtona šumska vegetacija.

Vidljivo je da se nakon razmjerno dugog razdoblja (1990-1999) burnih političkih

događaja (Domovinski rat, stasanje Hrvatske u samostalnu državu) ponovno

pristupilo širenju zaštićenih prirodnih cjelina proglašenjem nacionalnog parka

Sjeverni Velebit (sa strože zaštićenim već postojećim prirodnim rezervatom Hajdučki

i Rožanski kukovi) te parkova prirode Papuk, Učka, Vransko jezero i Žumberak-

Samoborsko gorje. Tako se i Hrvatska uključila u svjetski trend proširivanja

zaštićenih područja nacionalnog teritorija. Prema Strategiji prostornog uređenja

Republike Hrvatske planira se proglašenje još 7 parkova prirode: Bjelolasica —

Stijene (sa strože zaštićenim već postojećim prirodnim rezervatom Bijele i Samarske

stijene), Donji tok Neretve, Elafiti, Hrvatsko zagorje, Lastovo, Lička Plješivica i

Mrežnica. Pri takvim »zahvatima« treba biti posebno oprezan i primijeniti integralan

pristup u njihovu planiranju kako se zaštitom prirode ne bi eliminirali gospodarski

potencijali određenog područja te tako ugrozila opstojnost domicilnog stanovništva.

Poznata je tvrdnja o korelaciji veličine zaštićenih površina i društveno-

gospodarske razvijenosti države. Nedvojbeno je da paralelno s porastom standarda

jačaju želje i objektivne mogućnosti za zaštitu prirode te ukupna ekološka svijest

stanovništva, ali takve apriorne konstatacije ipak treba uzeti s rezervom1.

1 O tome V. T Opačić u tekstu “Zaštita prirode – hrvatska šansa za opstanak i razvoj” kaže: „Zanimljivo je da su prema spomenutom udjelu visoko pozicionirane neke države Latinske Amerike (Venezuela, Čile, Kolumbija), a da su neke razvijene države Zapadne Europe daleko iza Hrvatske (Francuska, Španjolska). Podizanje cjelokupne ekološke svijesti, ne samo u pogledu širenja zaštićenih područja nego i općenito u pogledu borbe za kvalitetniji život, aktualan je zahtjev

16

Naime, u zaštiti prirode gotovo jednaku važnost imaju materijalne mogućnosti i

svijest zajednice kao i postojanje površina s pretežito prirodnim krajolikom, kojih je

u rano industrijaliziranim zemljama Zapadne Europe mnogo manje nego u

Hrvatskoj. Upravo iz toga proizlazi šansa Hrvatske, koja u usporedbi s industrijski

opterećenim državama Zapadne Europe ima značajne površine »netaknute« prirode,

a one bi se uza sve jače izraženu želju i ekološku svijest te povećana materijalna

ulaganja mogle zaštititi i time očuvati za buduće naraštaje, ali i na pametan način

ponuditi ograničenom broju turista. Ne smije se zaboraviti ni poprilična tradicija

zaštite prirode u nas, prema kojoj se Hrvatska može mjeriti s mnogo razvijenijim

državama.

Prema nekim kriterijima, teži se zaštititi 12-15% površine nacionalnog teritorija

države različitim kategorijama zaštite. U Hrvatskoj je danas različitim kategorijama

zaštite zaštićeno oko 10% ukupne površine. Pritom je važan podatak da udio

površine nacionalnih parkova, kao najpoznatije kategorije zaštite, u ukupnoj

površini Hrvatske iznosi 1,71%, što je malo ispod prosjeka najrazvijenijih država u

pogledu zaštite prirode. Pri tom zaštićenim područjima upravlja 18 javnih ustanova

(8 nacionalnih parkova i 10 parkova prirode) osnovanih od Vlade Republike

Hrvatske, 7 javnih ustanova osnovanih od strane županija2 za upravljanje prirodnim

vrijednostima na županijskoj razini, 3 ustanove za upravljanje prirodnim

vrijednostima na razini gradova i općina (Grad Split, Grad Zagreb, općina Medulin).

2.3. Park-šuma Marjan: povijesni pregled

Stare granice Marjana protezale su se sve do današnje Marmontove ulice, nasuprot

ranosrednjovjekovnih gradskih zidina tzv. ʺmaceriaʺ, koje spominje Toma

Arhiđakon. Obuhvaćao je dakle, čitavo predgrađe Veli Varoš, predjel nazivan

ʺsubtus montemʺ ili ʺad pedes montisʺ. Samo ime rimskog je porijekla, tj.

ʺpraediumʺ ili ʺfundus Marinianum“. Na njemu su bili posjedi splitskih građana ili

crkveni posjedi, a i općinski pašnjaci i šume. Osim imena Marjan u raznim oblicima

(Mergnanus, Murnanus, Marnanus), sreću se i imena ʺMons Kyrieleysonʺ, prema

koji pred nas postavlja Europska unija u ovome, po mnogočemu sudbonosnom, razdoblju za budućnost Hrvatske. Na to se jednostavno ne možemo i ne smijemo oglušiti“. 2 prema stanju na početku 2006. godine takve su ustanove osnovale: Međimurska županija, Varaždinska županija, Krapinsko-zagorska županija, Koprivničko-križevačka županija, Virovitičko-podravska županija, Karlovačka županija, Istarska županija, Primorsko-goranska županija, Zadarska županija, Splitsko-dalmatinska županija.

17

crkvenim procesijama koje su se na njemu obavljale, i ʺMons Serraʺ ili ʺMons

Serenadaʺ, prema ograđenom općinskom ʺzabranuʺ, u kojemu se stoka smjela

kontrolirano napasati. Pod tim imenom spominje se više puta i u gradskom Statutu

iz 1312. godine.

Kao najstariji tragovi ljudskog života na području Marjana navode se

prahistorijski ostaci na brežuljku Bambina glavica, na južnoj padini brijega. Naselje

Veli Varoš počelo se formirati oko današnjeg Soca i iznad Sv. Frane (nekada Sv.

Felixa), nastavljajući se zatim prema Stagnji, koja je postala središte čitavog

predgrađa. Veli Varoš naziva se ʺSuburbium Marglianiʺ ili ʺSuburbium S. Francisciʺ.

Tragove Rimljana u Starom vijeku na Marjanu ne nalazimo samo u njegovom

imenu, već i u imenima raznih lokaliteta, kao npr. Spinuta (In Spinuti). Na rimskoj

karti sačuvanoj u obliku tzv. ʺTabula Peutingerianaʺ označena je još prije gradnje

Dioklecijanove palače na rtu Marjana hram Dijane božice lova i put od naselja

Spalatum do njega, ʺad Dianom“. To svjedoči da je Marjan bio tada šumovit,

najvjerovatnije obrastao bjelogoričnim hrastovim šumama.

Prvi put je zabilježeno ime brda Marjan kao ʺMarulianusʺ u oporuci splitskog

priora Petra, u prvoj polovici osmog stoljeća, a zatim vrlo često u raznim

oporukama, parnicama i općinskim naredbama.

Splitski kroničar Toma Arhiđakon opisuje za Split važan povijesni događaj, koji

se u njegovo doba zbio na Marjanu. Godine 1112. kad su Splićani slavili posvećenje

svetišta u spilji Sv. Jeronima na Marjanu (in rupibus montis Kyrieleyson) trebali su

ugarski vojnici u Splitu u dogovoru s nadbiskupom Manasesom zauzeti grad.

Splitski knez Adrian je bio prethodno obaviješten o uroti i Splićani su se uz pomoć

Trogirana pripravili za obranu i kad je procesija jednog dijela građana otišla na

Marjan, a Ugari htjeli ostvariti svoju namjeru, navalili su ostali naoružani Splićani na

njih, potukli ih i istjerali iz grada zajedno s nadbiskupom.

Već rano u srednjem vijeku (u XIII stoljeću) smatran je ograđeni Marjan

općinskom šumom gdje je bila ograničena sječa drva i ispaša stoke. U splitskom

Statutu iz 1312. godine zabranjuje se na Marjanu (Mons Serandae) bilo kakva sječa

drva te su određene kazne za prekršitelje te naredbe. Pritom bi polovica kazne

(globe) išla komuni, a pola onome tko je prekršaj prijavio. Svakog dana određivana

su dva posebna stražara radi čuvanja Marjana, od kojih je jedan stajao na višem

brijegu Marjana (in Seranda majori). Ispaša je bila zabranjena u vremenu od Sv. Jurja

do Božića. Sve naredbe u vezi Marjana javno su oglašavane na blagdan Sv. Jurja na

gradskom trgu.

18

Da bi se što bolje čuvala marjanska šuma, birana su od 1339. godine dva

splitska plemića koji su putem svojih čuvara nadzirali Marjan, a 1358. godine Veliko

gradsko vijeće imenovalo je dva stalna čuvara na Marjanu. Čuvari su plaću primali

od posjednika oranica na Marjanu i polovine ubranih kazni (globa). Iako su građani

često tražili veću slobodu paše na Marjanu, Veliko vijeće je budno čuvalo marjansku

šumu i nešto kasnije tek neznatno produžilo zimsko razdoblje slobodne ispaše.

Varošani su bili glavni posjednici obradivih površina na Marjanu. Staleški su bili

organizirani u bratovštine, od kojih je svaka imala svoju crkvu ili crkvicu na tom

području. Jedna od najstarijih splitskih bratovština je ona Sv. Nikole od Sdorija

osnovana 1349. godine. Malo zatim spominje se i bratovština pomoraca i ribara Sv.

Nikole do Serra (Seranda), tj. Sv. Nikole na Marjanu. Tu je već tada živio pustinjak.

Iz istog stoljeća su i bratovštine Sv. Luke, Sv. Petra de Magnis Lapidibus, a iz idućeg

bratovština Sv. Križa (osnovana 1439. godine), Sv. Antuna i ona kožara i postolara

Sv. Filipa i Jakova. Posebni povijesni podaci vezani su uz benediktinski samostan Sv.

Stjepana pod borovima (de Pinis) na Sustjepanskom rtu. Benediktinci su imali velike

posjede na splitskom teritoriju, a opat Sv. Stjepana igrao je u javnom životu grada

važnu ulogu, često malo manju od one načelnika (kneza) ili nadbiskupa. Samostan

se spominje u XI. stoljeću, ali je postojao već prije. On se tada spominje u ispravama

hrvatskih vladara, a 1078. godine u taj se samostan povukao hrvatski knez Stjepan,

koji je nakon smrti kralja Zvonimira stupio na hrvatski prijesto. Samostan je

početkom XIX. stoljeća pretvoren u prvo gradsko groblje. Prvi grobovi na

Židovskom groblju na Marjanu potječu iz 1573. godine.

Pustinjački život na Marjanu bio je razvijen rano u srednjem vijeku. Marjanska

eremitaža sa svetištem Sv. Cyriaka vezana je u tradiciji uz lik Sv. Jeronima, koji je tu

navodno živio u samoći. Pustinjaštvo je naročito oživjelo u doba renesanse u XV. I

XVI. stoljeću. Patronat nad eremitažom Sv. Jeronima imala je splitska plemićka

obitelj Natalis (Božičević), koja je i sama dala nekoliko pustinjaka.

U doba turskih zalijetanja na splitski teritorij, za Kandijskih ratova, ugrožavana

su u XVI. i XVII. stoljeću polja Splićana i na Marjanu. Turci su nekoliko puta

opustošili i marjanske eremitaže, a jednom odsjekli i glavu pustinjaku Sv. Nikole. Da

bi zaštitili svoje posjede na Marjanu i ljude koji su na njima radili, Splićani su

podignuli manje utvrde, kao onu u Šantinim stijenama obitelji Karepića ili na

Mejama obitelji Capogrosso.

Kaštelet ili Kaštilac obitelji Capogrosso pogrešno je vezan uz lik splitskog

plemića i pjesnika Jerolima Kavanjina, a i njegov navodni boravak u njemu. Tek

nakon pjesnikove smrti u XVIII. Stoljeću spajaju se te dvije obitelji u jednu Kavanjin-

19

Capogrosso. Kaštelet je neko vrijeme služio i kao lazaret, a pred II. svjetski rat

pregradio ga je Ivan Meštrović i zbog dviju crkvica u njemu nazvao ga Crikvine.

Po tradiciji podno Marjana u Varošu bilo je u XVIII. stoljeću sjedište

ʺGospodarske akademijeʺ.

U kasnijem razdoblju venecijanske uprave Splitom, a naročito u doba turskih

ratova ne provodi se više strogi nadzor marjanske bjelogorične šume i ona potpuno

nestaje, kao i sa ostalih dalmatinskih susjednih brda. Marjan postaje gol i krševit,

kako ga vidimo na crtežima i gravirama toga vremena, npr. Josipa Santinija iz 1666.

godine, Roberta Adama 1764. godine, L. Cassasa 1782. godine, G. Riegera 1851.

godine sve do M. Olivera 1892. godine.

Takav Marjan, lijep ali gol opjevao je u svojim popularnim spjevovima i splitski

pjesnik Luka Botić sredinom XIX. stoljeća, a takvoga ga je opisao u svojim

pripovjetkama i Vladimir Nazor iz doba svoga djetinjstva krajem istog stoljeća.

Kada je narodna stranka preuzela splitsku općinu, započela je akcija

pošumljavanja i uređenja Marjana, splitskog izletišta i parka. Glavni pokretač ideje

pošumljavanja Marjana bio je splitski prirodoslovac Juraj Kolombatović.

Međutim, počeci pošumljavanja ogoljelog Marjana sežu još ranije. Već 1852.

godine obraća se tadašnje splitsko napredno ʺPoljoprivredno društvoʺ (Societa

agronomica) Židovskoj općini sa zahtjevom da na njihovom starom groblju, na

istočnoj padini brijega, vidljivoj iz grada, posije sjemenje stabala, vjerovatno

alepskog bora. Splitski Židovi prihvaćaju ponudu i sami snose trošak pošumljavanja

svoga groblja. Otada su se i dalje brinuli za sađenje i održavanje šume na tom dijelu

Marjana .

Od 1884. godine nadalje sustavno i postupno se pošumljavaju i ostali dijelovi

Marjana, koji poprima sasvim drugi, zeleni izgled. U tome je prednjačilo društvo

ʺMarjanʺ, a posebno prof. Jure Kolombatović i don Jakov Grupković, koji su se

protivili ʹumjetnom ukrašavanjuʹ Marjana, želeći prirodu zadržati što izvornijom.

Nakon prvog svjetskog rata uređuju se marjanski putevi i grade nove stepenice,

naročito zalaganjem tadašnjeg splitskog načelnika dr. Jakše Račića. Veći zahvati na

Marjanu poduzimaju se ponovno u posljednja dva desetljeća.

Uz Marjan je povezano i djelovanje Prve dalmatinske tvornice cementa Gilardi i

Betizza, a zatim Ferić, na zapadnoj strani splitske luke. Godine 1870. započinje ona

kopanjem tupine na južnoj padini Marjana i proizvodnjom cementa. Godine 1875.

osnovana je na Šperunu ljevaonica zvona Cukrova, a 1893. godine na zapadnoj obali

ljevaonica željeza Savo i tvornica sapuna, čime je ovaj prostor postao za neko vrijeme

splitski industrijski centar. Kod Matejuške je još od srednjeg vijeka pa sve do prošlog

20

stoljeća djelovalo manje brodogradilište. Posljednja se na toj obali zadržala Tvornica

cementnih pločica. Na Mejama je do nedavno bio aktivan i konoparski obrt.

Podizanjem raznih znanstvenih ustanova kao i muzeja: Oceanografskog

instituta, Hidrometeorološkog opservatorija, Prirodoslovnog muzeja i zoološkog

vrta, Pomorskog muzeja (do preseljenja), Galerije Meštrović, Muzeja hrvatskih

arheoloških spomenika, Instituta i Šumarske škole - postaje Marjan i područje široke

znanstvene aktivnosti.

Nakon II sv. rata popustila je neko vrijeme briga nad Marjanom. U ratu

osiromašena šuma nije se obnavljala, a i mnogo drveća uništile su bolesti.

Industrijska poljoprivreda, koja se razvijala na njegovoj južnoj strani nije štedila

posljednje masline, vinograde i izvornu f1oru. Tome se pridružila i neplanska

(ʹdivljaʹ i nelegalna) izgradnja u predjelu Meja, koja je težila da taj jedinstveni pejzaž

urbanizira.

Godine 1980. prokopan je tunel kroz Marjan i to na njegovom istočnom dijelu od

Špinuta do Meja čime je uspostavljen kružni prometni tok oko zapadnog dijela grada

ispod Marjana, umjesto kroz Marjan. Dotadašnja kružna cesta oko poluotoka

zatvorena je za automobilski promet. Materijal iz iskopa tunela odložen je u

predjelu Špinut gdje je poslužio kao lukobran za lučicu te u predjelu Zvončac, gdje

su formirani prostori za plaže.

Tako je proširenjem grada prema južnom dijelu Marjana i asfaltiranjem glavnih

marjanskih cesta naglo oživio automobilski promet, ali je to ujedno oduzelo mnogo

od rekreacijskog i parkovnog karaktera Marjana, čime je on vidno izgubio značajan

dio svojih osebujnih prednosti.

2.4. Park šuma Marjan kao posebno zaštićeni objekt prirode

Ideja o proglašenju Marjana posebno zaštićenim objektom prirode, datira znatno

prije 1964. godine, ali pomanjkanje pravne podloge za definiciju raznolikih

kategorija objekata prirode koji se nalaze na Marjanu, nije pružila mogućnost da se

Marjan kao jedinstveno prirodno i rekreacijsko područje na Srednjem Jadranu zaštiti

i u formalnom pogledu prema tadašnjem Zakonu o zaštiti prirode i pored

dugogodišnjih nastojanja lokalnih, političkih i društvenih čimbenika, te Republičkog

organa za zaštitu prirode iz 1960. godine, prema kojem je bilo moguće da se objekti

prirode svrstavaju u više kategorija prema njihovim međusobnim razlikama,

značenju i vrijednosti odnosno prema stupnju njihove ugroženosti. Prema tom

21

Zakonu bilo je moguće da se marjanski poluotok (sa Sustipanom kao cjelinom), stavi

pod posebnu zaštitu kao rezervat prirodnog predjela-park šuma, što je ostvareno 16.

prosinca 1964. godine.

Temeljem Zakona o zaštiti prirode iz 1976. godine, kojim je unekoliko

izmijenjena kategorizacija posebno zaštićenih objekata prirode, kategorija ʺrezervat

prirodnog predjela - park šumaʺ ostala je ʺpark šumaʺ. Tako je u registru posebno

zaštićenih objekata prirode koji se vodi pri Republičkom Zavodu za zaštitu prirode

Zagreb, pod rednim brojem 162/1964. zavedeno: ʺPark šuma Marjan sa Sustipanom“.

2.4.1 Prirodno-znanstvene i kulturne vrijednosti Marjana

Osnovne prirodne karakteristike koje su uvjetovale zaštitu Marjana sastoje se

prvenstveno u slijedećem:

a) jedinstveni zemljopisni položaj, razvedenost njegovih obala, brojne uvale,

klifovi i grebeni koji ovom objektu daju osebujan panoramski izgled,

osobitu prirodnu ljepotu i privlačnost; povijesni momenti povezani uz

Marjan i legende opjevane od mnogih pjesnika i ovjekovječene od

mnogih umjetnika, učinile su da je Marjan postao najpoznatije ʹbrdo-

planinaʹ u našoj zemlji;

b) u florističkom pogledu Marjan se odlikuje raznolikošću i velikim

bogatstvom biljnih elemenata od kojih su neki vrlo rijetki i značajni s

prirodoznanstvenog gledišta. Vegetacijske znamenitosti Marjana

uvećavaju guste borove šume na istočnim obroncima i na cijeloj sjevernoj

strani koje su šume i od posebnog znanstvenog interesa za šumarska

istraživanja, te za šumarsku operativu, jer prikazuju u praksi uspješno

provedeno pošumljavanje ljutog golog krša na burnoj ekspoziciji;

c) fauna Marjana značajna po bogatstvu nižih vrsta i vrsta ornitofaune te je

od posebnog interesa za biologe i ornitologe;

d) pojedina uža područja obrasla su florističkim elementima prvotne

vegetacije ovog područja, a neki lokaliteti, kao što su litice Sv. Jere obrasli

su relativno dobro uščuvanom vegetacijom okomitih stijena što svrstava

ova floristički vrlo interesantna područja u specijalne botaničke rezervate

s najstrožim režimom zaštite. Na Marjanu se također nalazi velik broj

pojedinačnih i grupimično situiranih biljaka i stabala koji su se kao

spomenici prirode do danas sačuvali od razornog djelovanja

elementarnih čimbenika;

22

e) posebnu vrijednost ovog poluotoka kao njegove organske cjeline

predstavlja poluotočić Sustipan sa slikovitim skupinama čempresa velike

starosti te okomitim klifovima tako da Sustipan predstavlja jedan od

najljepših vidikovaca na isturenim točkama morske obale. Osim toga tu

su i dvije vrlo lijepe uvale;

f) drvored crnike (Quercus ilex) uz glavnu cestu od uvale Zvončac do

Kašteleta kao estetska i kreativna vrijednost u prostoru;

g) parkovi oko vila, kulturnih i javnih objekata kao značajna hortikulturna

ostvarenja;

h) terase sa suhozidima obraštenim elementima autohtone vegetacije

predstavljaju izuzetne ljepote u pejzažu. Posebno značenje mu pak daje

terasa male površine, obraštena različitim flornim elementima bilo

kultiviranim ili prirodnim.

2.4.2. Bogatstvo kulturnih spomenika raznih razvojnih epoha

Vezano za kulturne spomenike ovdje spominjemo samo 9 crkvica i kapelica,

Kaštelet, Meštrovićev mauzolej, muzej HAS, Oceanografski institut, Židovsko

groblje i groblja na Sustipanu i druge. Promatrajući područje poluotoka Marjan kao

cjelinu konstatiramo da su njegove prirodne i radom čovjeka stvorene vrijednosti

objedinjene u harmoničnu ekološku cjelinu, koja se može ne samo očuvati nego i

pravilno postavljenim upravljanjem i ciljanim aktivnostima privesti stabilnim

ekosustavima. Kvantifikacija postojećeg stanja, vrednovanje funkcije svakog

pojedinačnog dijela i cjeline posebno te određivanje smjernica za ostvarivanje ciljeva

upravljanja osnovni su zadatak osnivača i upravljača ovim iznimno vrijednim i

zaštićenim objektom prirode.

2.5. Funkcije park šume Marjan: karakteristike i posebne funkcije

Prirodne i kulturne vrijednosti daju području park-šume Marjan specifične

karakteristike i posebne funkcije. One se između ostalog ogledaju u:

a) jedinstvenom zemljopisnom položaju, razvedenosti obale s brojnim uvalama,

klifovima i grebenima,

b) panoramski izgled iz svih pozicija, a posebno iz zraka s prekrasnim šumskim

pokrovom do samog mora i tradicionalnom obradom na terasama;

23

c) raznolikost i bogatstvo biljnog pokrova kako izvornog (autohtonog) tako i

(unešenog) alohtonog;

d) uvijek novim i prepoznatljivim pejzažima koji se pružaju posjetiteljima na

svakom dijelu park šume;

e) bogatstvom zelenila borovih šuma s dugačkim horizontalama iz kojih se

ističu vertikale piramidalnog čempresa lomeći liniju horizonta;

f) grupama drveća i drvoredima posebnih vrsta, oblika i dimenzija: čempresi,

cedrovi, pinj, crnike, i dr.;

g) okomitim stijenama tzv. Jerolimskim stijenama i Šantinim stijenama s

posebnom vegetacijom koja je sačuvana uslijed nepristupačnosti;

h) halofitna litoralna vegetacija flišnih obala na južnoj strani i krškog litorala na

sjevernoj;

i) terase južnih padina korištene tradicionalnim gospodarenjem;

j) bogatstvo boja, cvjetova i mirisa posebno južne padine i to kako prirodnih

mediteranskih flornih elemenata, tako i raznih vrsta voća i povrća;

k) rustikalna izgradnja kamenih suhozidova koji su na sjevernoj strani odjenuti

borovom šumom i elementima makije, a na južnoj djelomično goli, a

djelomično prekriveni elementima vegetacije gariga i kamenjara;

l) prirodnoj vegetaciji gariga i kamenjara uz vododjelnicu na jugozapadnom

dijelu i Bambinoj glavici;

m) bogatstvom ptičjeg svijeta;

n) jednim od najljepših panoramskih pogleda u cijelom Mediteranu, koji se

pruža s druge vidilice-Telegrin na prostor od Makarske do Trogira i od

Kozjaka i Biokova do Šolte i Brača.

S obzirom na navedene prirodne karakteristike kao i na položaj park-šume

Marjan u odnosu na Split kao kulturno, povijesni, privredni, turistički, prometni i

društveno politički centar s oko 250.000 stanovnika, park-šuma ima specifičnu

funkciju koja se ogleda u prvom redu kroz:

- očuvanje stabilnosti cjelokupnog ekosustava i djelovanja čovjeka u njemu;

- zaštiti užeg i šireg područja i to zaštiti od erozije, meteoroloških ekstrema

(vjetrova, sunčane radijacije i dr.) stvarajući za čovjeka i sva živa bića

prihvatljive i snošljive uvjete življenja;

- estetske vrijednosti šuma koja se očituje u ljepoti pejzaža, panoramskom

izgledu,

24

- bogatstvu boja i mirisa, odsjaju na morskoj površini ili na obzorju posebno kod

izlaska i zalaska sunca;

- rekreativni značaj u aktivnoj, a isto tako i pasivnoj rekreaciji; šetnja, odmor,

kupanje, uživanje u prirodi, igre i druge vrste i oblici rekreacije;

- medicinski značaj u aktivnostima rehabilitacije;

- naglašenu turističku funkciju koju je potrebno trajno usmjereno razvijati uz

očuvanje prirodnih vrijednosti;

- sanitarno-higijensku zadaću koju šumski ekosustav Marjana ostvaruje

fotosintezom, smanjivanjem buke i onečišćenja itd; ova je funkcija posebno

značajna s obzirom na blizinu gradskog središta i industrijske zone;

- ekološka izobrazba od predškolskih, preko školskih uzrasta do odraslih. Ova

funkcija nije do kraja iskorištena i treba je poticati i razvijati kroz izgradnju

različitih sadržaja koji će jačati komunikaciju zaštićenog padručja i njegovih

posjetitelja, odnosno lokalnog stanovništva – koji su njezini prvi i najbolji

čuvari!;

- znanstveni i kulturno-memorijalni karakter koji dobiva posebno značenje

razvojem znanstvenih institucija i sveučilišta u Splitu;

- funkcija zaštite i održavanja faune, posebno ptica koje su sastavni dio

ekosustava u kojem im treba omogućiti neometan razvoj;

- pojedini dijelovi imaju sasvim specifičnu funkciju, kao oni oko postojećih

kulturnih i privrednih objekata,

- privredna funkcija posebno važna na južnoj strani gdje treba i nadalje

podržavati razvoj tradicionalnog gospodarstva.

Kvaliteta ostvarivanja ovakve množine funkcija prvenstveno ovisi o modelu

upravljanja zaštićenim područjem park-šume Marjan, što je upravo središnja tema

ovog rada.

25

3. TEORIJSKE OSNOVE UPRAVLJANJA ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA 3.1. Osnove upravljanja zaštićenim prirodnim područjima Prirodna područja koja ostaju još uvijek relativno zaštićena od utjecaja ljudi

predstavljaju rijetkosti na našoj Planeti. Vlade pojedinih zemalja gdje se takva

područja nalaze suočavaju se s donošenjem teških i strateških odluka o tome “kako

na najbolji način koristiti ta prirodna područja”. Postavlja se pitanje da li ih sačuvati

netaknutima ili ih koristiti i ostvariti kratkoročne efekte u razvoju svojih zemalja.

Ekonomske analize takvih dilema često su krivo usmjerene jer ispituju koristi i

troškove koji se određuju prema tržnim cijenama, a izostavljaju čimbenike koji

utječu na vrijednost zaštićenih područja. Te vrijednosti ne mogu se kupiti niti

prodati na klasičnom tržištu. Mnoge koristi od zaštićenih područja teško je

ekonomski vrednovati. Ipak ekonomika okoliša i ekonomika zaštite prirodnih

resursa može i mora pomoći dobiti odgovore na slijedeća pitanja:

1) opravdanost proglašenja zaštićenih područja,

2) način izračunavanja koristi i troškova koji su uključeni u osnivanje i

upravljanje zaštićenim područjima;

3) mogućnosti povećanja koristi koja ta područja pružaju nacionalnom i

lokalnom stanovništvu.

Danas je svakako ključno pitanje u upravljanju zaštićenim prirodnim

područjima kako definirati i odabrati najpovoljniju strategiju upravljanja prirodnim

resursima koje će ujedno zadovoljiti gospodarske i ekološke kriterije razvoja.

Naime, praksa je pokazala da korištenjem različitih metoda5 procjene prirodnih

dobara dobivamo i različite rezultate te je nužno radi kvalitetnog upravljanja

zaštićenih područja da prije donošenja strateških odluka obavimo procjenu

zaštićenog područja na osnovu više metoda.

Zbog navedenog problema procjene vrijednosti, koristi od zaštićenih područja

često se smatraju “neopipiljivima” te se zanemaruju ili podcjenjuju u okviru

donošenja gospodarskih ili društveno-političkih odluka. Zbog toga je nužno

5 najpotpuniji pregled metoda i tehnika određivanja koristi i troškova u očuvanju prirode donosi “The Conservation Finance Guide” u izdanju The Conservation Finance Alliance (čine ga na globalnoj razini najpoznatije organizacije za zaštitu prirode i očuvanje okoliša kao što su UICN, GTZ, WWF, Ramsar, UNDP, USAID, WCS i drugi).

26

prilikom donošenja odluka odgovoriti na ključna pitanja kada su u pitanju

zaštićena područja i to:

1) koje koristi ima društvo od zaštićenih područja,

2) koliki je značaj tih koristi;

3) koja područja treba zaštititi;

4) koliki je iznos financijskih sredstava koja se ulažu u zaštićena područja i

kako se može opravdati ta ulaganja;

5) kakve odluke treba donijeti radi uravnoteženja korištenja i zaštite prirodnih

resursa.

Samo znanstvenim i stručnim odgovorima na naprijed navedena pitanja stvorit

ćemo kvalitetnu pretpostavku za donošenje ispravnih odluka u cilju gospodarskog

razvoja i zaštite prirode i njezinih vrijednosti.

Raspravljajući o upravljanju zaštićenim područjima u kontekstu ostvarivanja

održivog gospodarskog razvoja Črnjar6 konstatira kako prirodni resursi nisu važni

samo zbog svoje trenutne i potencijalne upotrebne gospodarske vrijednosti već i

zbog uloge koju oni imaju u održavanju ekoloških procesa7.

Za mnoge zemlje, posebno zemlje u razvoju, može se još uvijek reći da su

daleko od posjedovanja prave i učinkovite politike zaštite i upravljanja vrijednim

prirodnim područjima8. Ta se situacija može postupno mijenjati ako se

donositeljima odluka znanstveno i stručno dokaže ekološka, društvena i

gospodarska vrijednost zaštićenog područja. Tu je, prema Črnjaru, potrebno

pronaći načine povećanja izravnog gospodarskog povrata sredstava koja se ulažu u

određene kategorije zaštićenih područja, kako bi takvo područje postalo resurs

razvoja, a ne resurs konzerviranog područja.

6 više u radu M. Črnjar: Teorijske osnove upravljanja zaštićenim prirodnim područjima (s. 3-20), Zbornik radova “Osnove dugoročnog razvoja parka prirode Učka”; izdavač Fakultet za turistički i hotelski menadžment, Opatija 2002. 7 Prema John A.D i dr.: The Economics of Protection Area. Island Press, Washington, 1990, p. 5. 8 Martinić u članku “55. obljetnica NP Paklenica – kako osigurati održivost i vitalnost funkcioniranja?”, Paklenički zbornik, vol. 2, str. 147-150, Starigrad-Paklenica, 2004, u kojem se osvrće na zaključke Svjetskog kongresa parkova (Durban, 2003) navodi kako je osobitim zadovoljstvom bilo konstatirano višestruko povećanje broja zaštićenih područja u razdoblju između dvaju svjetskih kongresa čime se demonstrirana volja i rastuća svijest vlada mnogih zemalja o potrebi posebne zaštite i ostavljanja iznimnih prirodnih vrijednosti budućim naraštajima. No, ističe se kako su sudionici Kongresa jednako tako ustvrdili da nije postignut zaista reprezentativan sustav zaštićenih područja na globalnoj razini jer previše parkova postoji samo 'na papiru’, a mnogima nedostaje odgovarajuća financijska struktura i odgovarajuće izučeno osoblje.

27

Kad su u pitanju hrvatska zaštićena područja više autora nalazi da je jedno od

glavnih obilježja europskog, pa tako i našeg koncepta činjenica da se samim činom

proglašavanja ne mijenja vlasništvo nad zemljištem i objektima u zaštićenom

području. Drugim riječima, nekretnine ostaju i dalje u vlasništvu fizičkih i pravnih

osoba, ali je temeljem posebnih propisa i prostornih planova njihovo korištenje

ograničeno i usmjereno. Više oblike zaštićenih područja proglašava Sabor, a niže

oblike županijska skupština uz pribavljenu suglasnost nadležnog ministarstva.

Upravljanje i zaštita provodi se temeljem posebnih propisa, odluka i prostornih

planova posebnih obilježja.

Iz dosad navedenog vidljivo je da su zaštićena područja uglavnom složeni

prirodni rezervati, s neznatnim do jače izraženim gospodarskim korištenjem i vrlo

često s uključenim elementima povijesnog i kulturnog nasljeđa u kojima se

pojavljuju različiti korisnici i različiti interesi. Upravo ova složenost čini ove

specifične prostore predmetom mogućih konflikata i različitih gledišta i zahtjeva u

upravljanju.

Često takvo stanje dodatno otežava preklapanje propisa, odnosno različita

uređenost pojedinih pitanja u takvim (sektorskim) propisma. S tim u vezi očito je

teško u praksi provesti osnovnu težnju koncepcije uređenja i korištenja prostora

koja treba biti takva da se izbjegnu mogući konflikti svih vlasnika i korisnika

prostora. To je preduvjet da zaštićeno područje ostvaruje svoju temeljnu javnu

funkciju – da bude na raspolaganju posjetiteljima koji će uživati u njegovim

blagodatima i vrijednostima, uz minimalan negativan utjecaj. U svrhu realizacije

takvih funkcija u zaštićenom se području definira i potreban režim opće i

diferencirane (specifične) zaštite koja se putem prostornih planova i zoniranja dalje

provodi u praksu. Pritom prostorni plan zaštićenog područja mora sadržavati više

ili manje razrađeno slijedeće sadržaje:

1) zoniranje prostora;

2) rješenje vanjskog i unutarnjeg (internog) prometa;

3) analizu ljudskih naselja

4) ostale analitičke elemente koji definiraju i valoriziraju taj prostor9.

Prostornim se planovima u zaštićenom području mora osigurati optimalni

raspored ljudi, dobara i djelatnosti radi njihove optimalne upotrebe i zaštite

prirodnih vrijednosti i prirodnih dobara kao resursa današnjeg ali i budućeg

9 M. Črnjar: Teorijske osnove upravljanja zaštićenim prirodnim područjima (str. 3-20),

28

razvoja. Samo se uz dobre prostorne planove može osigurati stručno i učinkovito

upravljanje zaštićenim područjem.

U više navrata se iz šumarskih stručnih krugova10 naglašavalo kako je

evidentan problem upravljanja zaštićenim područjima u Hrvatskoj, pri čemu se ista

proglašavaju bez dovoljno kvalitetnih stručnih podloga, a javnost pored niza

sastanaka, radionica i informacija u glasilima, nije dovoljno upoznata s pozitivnim i

negativnim utjecajima proglašavanja zaštićenih područja. Pored toga ne postoji

odgovarajuća zakonska kategorija obeštećenja za proglašenje zaštitnog područja. To

se drži ključnim za česte međusektorske konflikte između ‘zaštitara’ prirode i

šumara kod proglašavanja i upravljanja zaštićenim područjima. S druge se strane u

Nacionalnoj šumarskoj politici i strategiji11 kao važan problem ističe prevelika

zatvorenost šumarskog sektora prema drugim sektorima, posebno sektoru okoliša,

a što se manifestira i u upravljanju zaštićenim područjima.

3.2. Značaj upravljanja zaštićenim područjima u konceptu zaštite prirode Jedna od najvažnjijih, najprepoznatljivijih i istodobno najučinkovitijih mjera za

očuvanje prirode širom svijeta je proglašavanje njenih posebno vrijednih dijelova

zaštićenim područjima. Podsjećamo da se najvažnjije funkcije zaštićenih područja

odnose na:

1. doprinos očuvanju biološke raznovrsnosti i krajobrazne raznolikosti,

2. čuvanje ekosustava i specifičnih staništa raznih biljnih i životinjskih vrsta,

3. omogućavanje znanstvenih istraživanja i ekološke edukacije,

4. omogućavanje prihvatljive uporabe u svrhu rekreacije i turizma,

5. pomoć očuvanju kulturne baštine lokalnog stanovništva,

6. doprinos unapređenju ekonomija lokalnih zajednica.

Kad su u pitanju zaštićena područja prirode i ispunjavanje ciljeva radi kojih su

proglašena, kao presudan i najvažniji segment nameće se pitanje njihovog dobrog

upravljanja. Tako međunarodne organizacije za zaštitu prirode bez izuzetaka već

10 postojeću praksu proglašavanja i upravljanja zaštićenim područjima u Hrvatskoj, koja u najvećoj mjeri uključuju šumska područja, kritizirali su u otvorenom pismu Vladi i Saboru RH 2002. godine Hrvatsko šumarsko društvo, Akademija šumarskih znanosti, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Šumarski institut Jastebarsko. Pritom su više puna spominjali izraz gospodarenje zaštićenim područjima, što je u konceptu moderne zaštite prirode sasvim neprihvatljiv termin. 11 objavljeno u NN 120/03

29

desetljećima za ključno mjerilo učinkovitosti zaštite u takvim područjima uzimaju

koncept i kvalitetu njihova institucionalnog upravljanja12.

Razina se upravljanja ocjenjuje kroz kakvoću zakonodavnog okvira i

dokumenata upravljanja te kroz funkcioniranje upravljačke ustanove.

3.3. Uspostava institucionalnog upravljanja u zaštićenim područjima Kako je već u prethodnim poglavljima konstatirano europska propisnost vezana za

zaštitu prirode (u širem smislu tu se misli na zakonodavstvo u području upravljanja

prirodnim resursima, planiranju i upravljanju zaštićenim područjima, očuvanju i

dizajnu krajobraza, zaštiti vrsta i staništa i dr.) u vrlo različitoj mjeri sadrži i

odredbe koje se odnose na model upravljanja za proglašena zaštićena područja

prirode. No, u svim slučajevima, uz odredbe koje uređuju planiranje i

proglašavanje zaštićenih područja, navode se i obveze institucionalne zaštite takvih

područja. Pritom se, ovisno o kategoriji, utvrđuje obveza uspostave ustanove za

upravljanje zaštićenim područjima, te donošenje odgovarajućih dokumenata

(planova), programa i mjera za upravljanje takvim zaštićenim područjima.

Kad su u pitanju zaštićena područja u kategoriji nacionalnog parka onda i

preporuke Svjetskih kongresa nacionalnih parkova, ali i općeprihvaćene smjernice

za upravljanje zaštićenim područjima IUCN-a13, obvezuju na institucionalnu

zaštitu; to znači da je osnivač (država, županija, grad ili općina) u obvezi

uspostaviti upravljačku ustanovu i donijeti temeljne dokumente za upravljanje:

Plan upravljanja i posebni prostorni plan. Na takav se model nadležnosti veže i

struktura upravljačkog tijela ustanove te obveza javnog proračunskog

financiranja osnovne djelatnosti zaštićenog područja. U nekim slučajevima

predmetni zakoni detaljno utvrđuju osnovne i dodatne djelatnosti ustanove, te

propisuju okvirno ustrojstvo ustanove s načinom izbora i kvalifikacijama koje

trebaju imati čelni pojedinci ustanove: ravnatelj, stručni voditelj, nadzornik.

U pojedinim zemljama uz krovni zakon (najčešće Zakon o zaštiti prirode ili

njemu ekvivalentan propis) pitanja važna za uspostavu upravljačke ustanove

uređuju se posebnim propisima: zakonom o proglašenju, a glede upravljačke

12 više o tome vidi: Categories, criteria and objectives for protected areas. Morges, Switzerland, IUCN, 1978. 13 IUCN – International Union on Conservation of Nature; međunarodna organizacija za zaštitu prirode

30

ustanove zakonom o ustanovama, pri čemu se misli na ustanove koje obavljaju

funkcije od javnog interesa kao neprofitnu djelatnost.

Zakon o proglašenju vrlo često sadrži i izravnu obvezu države za osiguranjem

inicijalnih sredstava za početne aktivnosti na formiranju ustanove. Najvažnije

početne aktivnosti su:

- formiranje i rad upravljačkog tijela (npr. Upravnog vijeća),

- registracija ustanove,

- obilježavanje granica ZP,

- rješavanje pitanja sjedišta (zgrada i oprema),

- raspisivanje natječaja za prve zaposlenike i dr. 3.4. Međunarodne kategorije zaštićenih područja

Očuvanje zaštićenih područja temelji se na osnovnim ciljevima koji ovise o samom

području i o tipu zaštićivanja. IUCN je u zadnjih trideset godina razvio

međunarodnu tipologiju zaštićenih područja koje dijeli u šest kategorija s različitim

temeljnim ciljevima (tablica 1).

Tablica 1: Glavne vrste zaštićenih područja prema kategorijama IUCN-u Oznaka Kategorija Namjena područja

I Strogi prirodni rezervat/područje divljine Stroga zaštita II Nacionalni park Zaštita ekosustava i rekreacija

(doživljavanje prirode) III Prirodni spomenik Zaštita prirodnih osobina IV Habitat/područje gospodarenja vrstama Zaštita aktivnim gospodarenjem V Zaštićeni krajobraz Zaštita područja i rekreacija

VI Zaštićeno područje za gospodarenje prirodnim resursima

Trajna uporaba prirodnih ekosustava

Tipologija IUCN-a ima slijedeće karakteristike:

• kategorizacija se temelji na primarnim ciljevima upravljanja

• određivanje kategorije nije odraz učinkovitosti upravljanja

• sistem kategorija je međunarodan

• nacionalna imena za pojedine kategorije mogu se razlikovati

• sve kategorije su važne

• sadrže stupnjeve čovjekovog upliva

Definicija zaštićenog područja koju je prihvatio IUCN je slijedeća: “Zaštićeno

područje je kopneno i/ili morsko područje osobito namijenjeno zaštiti i održavanju biološke

31

raznolikosti te područje prirodnih i srodnih kulturnih bogatstava, kojima se upravlja

zakonskim ili kakvim drugim djelotvornim sredstvima.” (citat iz: Categories, criteria and

objectives for protected areas. Morges, Switzerland, IUCN, 1978.)

Iako sva zaštićena područja ispunjavaju općenito namjenu sadržanu u gornjoj

definiciji, u praksi se točne namjene upravljanja zaštićenim područjima u velikoj

mjeri razlikuju. Glavne su namjene upravljanja i zaštite u zaštićenim područjima

slijedeće:

• znanstveno istraživanje

• zaštita divljine

• očuvanje vrsta i genetske raznolikosti

• pružanje usluga zaštite okoliša

• zaštita specifičnih prirodnih i kulturnih značajki

• turizam i rekreacija

• obrazovanje

• održiva uporaba bogatstava prirodnih ekosustava

• održanje kulturnih i tradicionalnih obilježja.

3.4.1. IUCN vrste zaštićenih područja

IUCN je odredio niz kategorija upravljanja zaštićenim područjima, na osnovi cilja

upravljanja. Definicije ovih kategorija, kao i primjeri za svaku od njih, navode se u

Smjernicama za kategorije upravljanja zaštićenim područjima (IUCN, 1994.). Postoji šest

kategorija:

Kategorija Ia:

Strogi prirodni rezervat: zaštićeno područje kojim se upravlja pretežito u znanstvene

svrhe.

Definicija: Kopneno i/ili morsko područje koje obuhvaća neke iznimne ili

reprezentativne ekosustave, geološke ili fiziološke značajke i/ili vrste, prvenstveno

namijenjeno znanstvenom istraživanju i/ili praćenju stanja okoliša.

Kategorija Ib:

Područje divljine: zaštićeno područje kojim se upravlja pretežito u svrhu zaštite

divljine.

32

Definicija: Prostorno, neizmijenjeno ili neznatno izmijenjeno kopneno i/ili morsko

područje, koje zadržava svoje prirodne osobine i utjecaj, bez stalnog ili većeg broja

stanovnika, koje je zaštićeno i kojim se upravlja radi očuvanja njegova prirodnog

stanja.

Kategorija II:

Nacionalni park: zaštićeno područje kojim se upravlja pretežito radi zaštite

ekosustava i u rekreacijske svrhe.

Definicija: Prirodno kopneno i/ili morsko područje, namijenjeno (a) zaštiti ekološke

cjelovitosti jednog ili više ekosustava za sadašnje i buduće naraštaje, (b) zabrani

iskorištavanja odnosno naseljavanja kojim se narušavaju obilježja zbog kojih je

proglašeno zaštićenim i (c) odvijanju djelatnosti duhovnog, znanstvenog,

obrazovnog, rekreacijskog i posjetiteljskog karaktera, koje sve moraju biti u skladu s

okolišem i kulturom.

Kategorija III:

Spomenik prirode: zaštićeno područje kojim se upravlja pretežito radi zaštite

specifičnih prirodnih značajki.

Definicija: Područje koje obuhvaća jednu ili više specifičnih prirodnih ili prirodno –

kulturnih značajki, izvanredne ili jedinstvene vrijednosti zahvaljujući svojoj

prirođenoj rijetkosti, reprezentativnim ili estetskim osobinama ili kulturološkoj

vrijednosti.

Kategorija IV:

Područje upravljanja staništima/vrstama: zaštićeno područje kojim se upravlja

pretežito radi zaštite putem gospodarskih zahvata.

Definicija: Kopneno i/ili morsko područje koje podliježe aktivnim gospodarskim

zahvatima kako bi se osiguralo održavanje staništa i/ili udovoljilo potrebama

specifičnih vrsta.

Kategorija V:

Zaštićeni/morski/krajobraz: zaštićeno područje kojim se upravlja pretežito radi zaštite

/morskih/krajobraza i rekreacije.

Definicija: Kopneno područje, prema potrebi i s obalom i morem, na kojem je

međudjelovanjem ljudi i prirode vremenom nastalo karakteristično područje većih

estetskih, ekoloških i/ili kulturnih vrijednosti, a često i bogate biološke raznolikosti.

33

Očuvanje cjelovitosti ovog tradicionalnog međudjelovanja presudno je za zaštitu,

održanje i razvoj takvog područja.

Kategorija VI:

Zaštićeno gospodarsko područje: zaštićeno područje kojim se upravlja pretežito radi

održive uporabe prirodnih ekosustava.

Definicija: Područje koje obuhvaća pretežito neizmijenjene prirodne ekosustave,

kojom se upravlja kako bi se osigurala dugoročna zaštita i održanje biološke

raznolikosti, uz istovremeni stalni prinos prirodnih proizvoda i usluga za potrebe

zajednice.

3.4.2. Međunarodni pravni okvir upravljanja zaštićenim područjima

U međunarodnoj praksi zaštite prirode uvriježeno je da se sve bitne aktivnosti

vezane za uspostavu i upravljanje ZP utvrđuju krovnim propisom države u

području zaštite prirode ili zaštite okoliša. U europskom prostoru takav je propis

najčešće nacionalni Zakon o zaštiti prirode. Predmetni zakoni sadržavaju - u većoj ili

manjoj mjeri – odredbe koje se odnose na model upravljanja za proglašeno ZP. Te

se odredbe posebno odnose na:

• obvezu države u donošenju posebnog prostornog plana i Plana upravljanja

za ZP,

• obvezu države za uspostavom ustanove za upravljanje ZP,

• model i izvore financiranja,

• vrstu i sastav upravljačkog tijela.

U pojedinim zemljama krovni zakoni propisuju i okvirno ustrojstvo ustanove za

upravljanje ZP te kvalifikacije koje trebaju imati čelni pojedinci takvih ustanova,

npr.: ravnatelj, stručni voditelj, glavni nadzornik.

Jednako tako sukladno Zakonu o zaštiti prirode utvrđuje se osnovna djelatnost

ustanove koja upravlja zaštićenim područjem: zaštita, očuvanje i korištenje ZP u

svrhe i na način koji ne ugrožava ciljeve upravljanja takvim područjem.

Kako je već ranije rečeno, upravno-pravni sustav ZP u većini europskih zemalja

odnosi se i na donošenje:

• posebnog prostornog plana parka,

• donošenje Plana upravljanja parkom,

• donošenje pravilnika o unutrašnjem redu parka,

34

• obavljanje neposredne zaštite u parku od strane nadzornika.

Odredaba spomenutih akata dužni su se pridržavati zaposlenici javne ustanove,

fizičke i pravne osobe koje na području parka obavljaju dopuštene djelatnosti,

stanovnici, vlasnici i ovlaštenici prava na nekretnine na području parka, te

posjetitelji parka.

Kao glavne dokumente za upravljanje ZP Zakon o zaštiti prirode obično propisuje

Prostorni plan i Plan upravljanja, a u nekim slučajevima samo Plan upravljanja.

Prostornim planom uređenja područja posebnih obilježja uređuje se

organizacija prostora, način korištenja, uređenja i zaštite prostora u NP.

Plan upravljanja određuje razvojne smjernice, način izvođenja zaštite, korištenja

i upravljanja zaštićenim područjem, te pobliže smjernice za zaštitu i očuvanje

prirodnih vrijednosti zaštićenog područja uz uvažavanje potreba lokalnog

stanovništva. Plan upravljanja donosi se za razdoblje od deset godina, a pravne i

fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti u zaštićenom području dužne su se

pridržavati prostornog plana i plana upravljanja. Plan upravljanja priprema uprava

(= ustanova za upravljanje), a nakon suglasnosti državnih stručnih institucija u

zaštiti prirode, donosi ga upravljačko tijelo (npr. Upravno vijeće) ustanove14.

Radi operativne provedbe upravljačkih mjera u ZP posebnim se propisom

(najćešće Pravilnik o unutarnjem redu donesen od nadležnog ministra) uređuju

pitanja zaštite, unapređenja i korištenja zaštićenog područja, te propisuju prekršaji i

određuju upravne mjere za nepoštivanje odredaba propisa u ZP. Na temelju

Zakona i podzakonskih akata nadzornici ustanove obavljaju neposrednu zaštitu u

ZP.

Zaštita, očuvanje, korištenje i promicanje ZP provodi se na temelju godišnjeg

programa (njegov je najčešće naziv Godišnji program zaštite, očuvanja i

korištenja), kao provedbenog stručnog akta.

Unutarnjim redom ZP određuju se uvjeti:

• zaštite živog i neživog svijeta;

• znanstvenih istraživanja u prostoru;

• prometovanja i parkiranja;

• ponašanja posjetitelja;

• obavljanje tradicionalnih djelatnosti; 14 Kad su u pitanju zaštićena područja RH opširnije vidi rad I. Martinića “Planovi upravljanja za hrvatske nacionalne parkove i parkove prirode”. Šumarski list 9-10, CXXVI, 501-509, Zagreb, 2002.

35

• obavljanja djelatnosti na području parka na osnovi koncesija i koncesijskih

dopuštenja.

Pojedina pitanja vezana za upravljanje parkom prirode uređena su drugim

propisima (zakonima, uredbama, pravilnicima), a osobito iz područja prostornog

uređenja, gradnje, poljoprivrede, šumarstva, vodnog gospodarstva, lovstva,

turističke djelatnosti i dr.

3.5. Posebnosti u konceptu upravljanja zaštićenim područjima Svrha i glavni ciljevi ZP trebaju biti određeni vrlo jasno. Temeljna je svrha ZP

očuvanje prirodnih cjelina od nacionalne važnosti, očuvanje divljine, integriteta

ekosustava i prirodnih procesa, očuvanje krajolika i biološke raznolikosti, zaštita

životinjskih i biljnih staništa, zaštita kulturne baštine. Održivi razvitak lokalnih

zajednica se podupire u mjeri koja ga ne suprotstavlja glavnim ciljevima ZP, a

odnosi se prvenstveno na poljoprivredu, šumarstvo i turizam.

Osnovna je težnja koncepcije uređenja i korištenja ZP, gdje god je to moguće,

izbjeći moguće konflikte upravljačke ustanove te svih vlasnika i korisnika prostora.

Pritom se temeljem definiranja zaštićenog područja utvrđuje i potreban režim opće

i diferencirane zaštite koja se putem prostornih planova (zoniranje!) i drugih

propisa (Plan upravljanja, pravilnici) dalje provodi u praksu15.

S obzirom na IUCN smjernice, održivi razvitak bilo koje gospodarske aktivnosti

može samo biti ohrabren u tampon-zoni parka, odnosno izvan zone razvrstane u

IUCN kategoriju II (nacionalni park). Pritom se ne smije unutar ovih zona

uvoditi/formirati podzone s ciljem suptilnog uvođenja oblika gospodarskih

aktivnosti koje bi bile u proturječju s glavnim ciljevima ZP. Radi učinkovite

primjene Plana upravljanja važno je da koncept upravljanja bude potvrđen

zakonskim propisom.

Iskustvo pokazuje da uspjeh upravljanja umnogome ovisi o blagonaklonosti i

podršci lokalnih zajednica. Ekološki, ekonomično, politički i kulturno ZP veže šire

područje izvan svojih granica. Zato upravljanje ZP mora biti naslonjeno na

regionalno i lokalno planiranje i posebno na općinske razvojne planove.

15 Pored brojnih inozemnih autora u Hrvatskoj je o toj problematici, u svjetlu prostornog planiranja i izrade prostornih planova za hrvatske nacionalne parkove i parkove prirode prvi pisao A. Marinović-Uzelac u knjizi Prostorno planiranje. Dom i svijet Zagreb, 2001.

36

U temeljnoj zoni ZP (= IUCN kategorija II) treba isključiti sve gospodarske

aktivnosti osim tradicionalnih oblika korištenja pašnjaka i ekološkog turizma.

Pod očuvanjem tradicionalne upotrebe područja nedopustiv je jači ljudski

učinak u poljoprivredi, komercijalan lov, ribolov, šumarstvo i agresivni vidovi

rekreacije.

Koncept upravljanja mora se oslanjati na jasne financijske mehanizme i

konkretne financijske izvore nužne za funkcioniranje ustanove i ostvarivanje

ciljeva ZP.

Ustanova za upravljanje ZP mora imati ovlasti i mehanizme sprječavanja - za

ciljeve ZP - neprihvatljivih ideja, zahvata i djelatnosti.

Učinkovito upravljanje nije moguće bez usklađivanja i podređivanja interesa

ovlaštenih korisnika prirodnih dobara u ZP (poljoprivreda, šumarstvo, lovstvo,

vodoprivreda, i dr.) ciljevima iz Plana upravljanja. Ustanova mora imati autoritet i

mandat za nametanje prioriteta, koordiniranje i usklađivanje.

Gdje god je to moguće ustanova treba imati javan mandat za državno pravo

prvokupa zemlje i posjeda u ZP.

Upravljačko tijelo (npr. upravno vijeće) ustanove ZP mora biti odgovarajuće u

smislu brojnosti i strukture, odnosno reprezentativnosti u smislu zastupanja

interesa. Zbog operativne učinkovitosti upravljačko tijelo (npr. upravno vijeće) ZP

ne bi trebalo imati više od 5 članova. Radi postizanja javnih općih interesa u

upravljanju važno je da članovi upravnog vijeća ustanove budu imenovani od

osnivača, nadležnog za zaštićeno područje prirode.

Predstavnici nevladinih udruga, institucija i interesnih skupina trebali bi dobiti

udjela u stručnom vijeću ZP koje bi bilo savjetodavno tijelo uprave ZP.

3.5.1. Upravljanje zonama diferencirane zaštite

Upravo se radi uvažavanja pitanja realizacijom turističko-rekreativne funkcije u ZP

u unutrašnjoj organizaciji prostora/teritorija ZP razlikuju dva područja: područje s

temeljnim vrijednostima, zbog kojih je park i ustanovljen i područje mješovite

namjene gdje je moguće razvijati, po sadržaju i obujmu, prihvatljive oblike

rekreacije i turizma.

Osim ovakvog ʹinteresnogʹ zoniranja unutar granica ZP izdvajaju se posebna

područja/zone na osnovi njihovih prirodnih i drugih vrijednosti ili posebnih

obilježja (npr, naselja). Svrha je izdvajanja takvim zonama dodijeliti posebne režime

37

upravljanja u smislu zaštite i korištenja. Najčešći su oblici zona diferencirane zaštite

slijedeći:

Zona: Divljina

U toj zoni u prvom planu je krajobraz, prije svega zbog prirodnih značajnosti (gore,

obronci, jezera, visokogorske šume…). Svrha te zone predstavlja očuvanje divljine.

Cilj upravljanja je potpuna zaštita određenih resursa ZP koji su vrlo osjetljivi. Mjere

za postizanje te svrhe su npr.: ograničena posjeta, samo neke dozvoljene aktivnosti,

stalni se putovi (osim pješačkih staza) prepuštaju prirodnom zarašćivanju ili

održavaju u minimalnim tehničkim standardima, i dr.

Zona: Prirodni okoliš

Svrha je zaštite u ovoj zoni da prirodni okoliš zbog okolišne i estetske važnosti

trajno ostane u izvornom stanju. Uvjet je ekološki pristup i održivo korištenje

odgovarajućih resursa pri gospodarenju i korištenju (npr. potrajno gospodarenje

šumama, rekreacija na rijekama…). U prirodnom okolišu je dozvoljena samo

ograničena rekreacija kao i ponude oblika i obujma takve rekreacije.

Zona: Edukacija, doživljavanje, rekreacija

Glavna je svrha ove zone edukacija, doživljaj i rekreacija u prirodi. Ponuda usluga u

ovoj zoni odgovara namjeni zone. Dopušten je ograničeni pristup motoriziranim

posjetiteljima.

Zona: Naselja, ponuda u zaštićenom području

U ovakvim zonama unutar ZP treba predvidjeti recepcije i informacijske punktove.

Svako veće naselje unutar ZP mora imati izrađenu strategiju očuvanja okoliša

(kanalizacijski sustav, pročistače otpadnih voda, postupanje s otpadom, plan

detaljnog uređenja…). Gornju granicu opskrbe i ponude za posjetitelje u toj zoni

određuju mogućnosti naselja. Te su mogućnosti određene na osnovi kvalitete

okoliša, ljudskog potencijala i energetskih mogućnosti.

Najznačajnije i prevladavajuće područje zaštite za zaštićeno područje treba biti

prirodni krajobraz, a najstroži oblik očuvanja treba biti zona divljine ili rezervatno

područje. S obzirom na stupanj ljudske prisutnosti i utjecaja u praksi se često

prirodni krajobraz dijeli na mirni prirodni krajobraz i prirodni krajobraz. U svim

navedenim područjima ne smije biti gospodarske uporabe prostora.

38

Sukladno samoj definiciji ZP u okviru njegovih granica očekuje se i postojanje

područja s intenzivnom uporabom.

U tim područjima očekuje se veliki utjecaj čovjeka, a rekreacijski ili

administrativno- upraviteljski ciljevi čak nadmašuju ciljeve očuvanja prirode. Takva

područja trebaju biti što manja, a možemo ih razvrstati s obzirom na njihovu

namjenu:

• Posebna područja, gdje su objekti za upravu i održavanje parka, ali i

ulazne recepcije, posjetiteljski centri, informacijski punktovi

• Rekreacijska područja, gdje se nalaze mehanizirane naprave za rekreaciju

posjetitelja parka

• Servisna područja koja sadrže infrastrukturu i objekte za različite potrebe

posjetitelja: parkirališta, restorani, suvenirnice, sanitarni čvorovi i dr.

Prema Marinoviću-Uzelcu u području zaštićenog kulturnog krajobraza neka se

područja mogu odrediti kao poluprirodni krajobraz ili prelazni krajobraz, gdje

izraziti prirodni krajobraz prelazi u kulturni, a granice nije moguće točno odrediti

tj. u području je prisutna djelomično, privremeno ili periodično gospodarsko

korištenje (npr.: planine). U okviru područja kulturnog krajobraza mogu se javiti

područja s intenzivnijom uporabom kao što su zone rekreacije i servisnih usluga, ali

i područja sa strožom zaštitom, npr. posebni rezervati.

U rezervatnom području cilj je upravljanja zaštita i očuvanje prirodnih odnosa i

procesa bez ljudskog upliva. Rezervatna područja sadržavaju posebne ekosustave,

prirodne pojave te nepromijenjena staništa flore i faune. To mogu biti manja, no

zaokružena područja. U tom području mogu biti i zaštićeni prirodni rezervati.

Područje odgovora IUCN kategoriji I..

U mirnom prirodnom krajobrazu cilj je zaštita i očuvanje prirodnih odnosa i

procesa te znanstveno istraživanje i ekološka edukacija. Mirni prirodni krajobraz

sadrži veća područja prirodnog krajobraza gdje nema utjecaja čovjeka, odnosno ti

su utjecaji ograničeni na vrlo mali dio tog područja. U tim područjima ne može biti

ikakvog gospodarskog korištenja prostora, niti smiju postojati bilo kakva stalna

naselja. Agresivni (ʹmehaniziraniʹ) oblici turizma i rekreacije nisu dopušteni. Cilj je

upravljanja smanjiti upliv čovjeka na minimum, pa se stoga pristup ograničava

isključivo na pješačke staze ili poljske putove.

U prirodnom krajobrazu se za razliku od mirnog prirodnog krajobraza očekuje

i dozvoljava veći upliv čovjeka radi rekreacije i edukacije. Glavni je cilj očuvanje

prirodnih ekosustava bez ljudskog ometanja i očuvanje biološke raznolikosti.

39

Slijedeći ciljevi su edukacija i rekreacija, no oni su podređeni očuvanju prirode. U

tom području dozvoljavaju se ljudske aktivnosti u svrhu osiguravanja očuvanja

prirodne raznolikosti, no tek na manjem dijelu područja. U tom području ne može

biti nikakvog gospodarskog korištenja prostora, što znači da se ne dozvoljava

gospodarenje šumama niti lov.

Cilj je upravljanja u zoni prijelaznog ili poluprirodnog krajobraza očuvanje,

prirodni razvoj ekosustava, očuvanje raznolikosti i zaštita tradicionalnih oblika

korištenja prostora. Slijedeći ciljevi su edukacija i rekreacija, no oni su podređeni

očuvanju prirode. U području se dozvoljava tradicionalni način napasanja stoke s

povremenim zadržavanjem. Dopušta se ekstezivno gospodarenje šumom za

potrebe lokalnog stanovništva koje živi unutar ZP. Ako to ne ugrožava cjelovitost

upravljanja, u ovoj se zoni može, uz stručne podloge i nadzor, dopustiti sanitarni

lov.

Za očuvanje pune raznolikosti treba očuvati uravnoteženo stanje između

kulturnog i prirodnog krajobraza. Zaštita prirodnih razmjera treba prevladati na

manjem dijelu površine kulturnog krajobraza. Na prioritetnim područjima

očuvanja kulturnog krajobraza ekonomsko korištenje treba isključiti ili strogo

reducirati. 3.6. Koncept zaštite prirode u Hrvatskoj Koncept zaštite prirode u RH uređuje se posebnim zakonom – Zakonom o zaštiti

prirode (sada važeći NN 70/05). Zakon utvrđuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja

prirode i njezinih vrijednosti. Priroda je u smislu Zakona sveukupna biološka i

krajobrazna raznolikost, a već je Ustavom RH određeno da su priroda i njezine

vrijednosti od interesa za RH i da uživaju njezinu osobitu zaštitu16.

Zakon su određene slijedeće vrste zaštićenih područja:

- strogi rezervat

- nacionalni park

- posebni rezervat

- park prirode

- regionalni park

- spomenik prirode

- značajni krajobraz

16 ovaj je koncept dosad najkonciznije izražen u dokumentu “Nacionalna strategija i akcijski plan biološke i krajobrazne raznolikosti RH – NSAP» (ur. J. Radović), DUZPO, 1999.

40

- park šuma i

- spomenik parkovne arhitekture.

Za različita zaštićena područja Zakonom su propisani različiti postupci

proglašenja i način upravljanja.

Pojedina pitanja vezana za upravljanje zaštićenim područjima uređena su

drugim zakonima, a osobito:

- Zakonom o prostornom uređenju (“NN”, br. 30/94),

- Zakonom o gradnji (“NN”, br. 52/99),

- Zakonom o šumama (“NN”, br. 52/90 – pročišćeni tekst, 5/91, 9/91,

61/91, 26/93 i 76/93),

- Zakonom o lovu (“NN”, br. 10/94, 44/98),

- Zakonom o obavljanju turističke djelatnosti (“NN”, br. 8/96)

- Zakonom o vodama (“NN”, br. 107/95),

- Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (“NN”, br. 54/94, 65/94)

Kad je u pitanju odnos prema lokalnim zajednicama kao dio parkovne politike

u konceptu zaštite prirode i upravljanja zaštićenim područjima gotovo postoji

zajedničko mišljenje stručnjaka kako lokalne zajednice često trpe posljedice njihova

osnivanja, te kako je u cijelom svijetu mnogo primjera da je parkovima moguće

upravljati samo uz sudjelovanje lokalnih zajednica i na način da se pritom poboljša

njihov ekonomski položaj. Također je poznato i to da su mnoge prijašnje percepcije,

nažalost, promovirale izoliranu zaštitu i razvoj parkova, s malim ili nikakvim

uvažavanjem tradicionalnih prava starosjedioca i lokalnih zajednica. Vrhunac

pogrešna pristupa bilo je stvaranje »parkovnih granica« čime su se lokalne

zajednice označavale nepoželjnima u parkovima.

Za dugoročnu održivost zaštićenih područja nužno je partnerstvo mještana, pri

čemu sudjelovanje lokalnih zajednica mora započeti s planiranjem zaštićenog

područja, mora biti održavano tijekom odlučivanja i proglašavanja i mora se

produžiti na upravljanje i nadzor, ali i dijeljenje koristi koje proizlaze iz

funkcioniranja parka. Svi su suglasni u tome da je to vrlo zahtjevan proces.

41

Martinić17 iznosi tezu kako je u odnosu prema lokalnim zajednicama nužno u što

većoj mjeri postići da one upravo ciljeve očuvanja zaštićenog područja usvoje kao

dugoročne temelje vlastitog razvoja. Početni su primjeri takva pristupa da se

obostrano korisne akcije (npr. uređenje infrastrukture za posjetitelje) planiraju i

ostvaruju zajednički ili putem sudjelovanja uprava parkova u financijskom i

tehničkom podupiranju održanja lokalnih tradicija i vještina. Najizraženije su

mogućnosti u turističkom aspektu djelatnosti parkova gdje se partnerstvo s

lokalnim zajednicima ogleda u usklađivanju mjerâ očuvanja zaštićenog područja s

aktivnostima prihvata posjetiteljâ, smještaja, prijevoza, ponudi izvornih lokalnih

proizvoda, prezentaciji kulturne baštine i mnogočemu drugom.

I u Hrvatskoj smo opredjeljenja kako je obavljanje djelatnosti u zaštićenom

području nužno podrediti zaštiti i očuvanju prirodnih, krajobraznih i drugih

vrijednosti, no ondje gdje je to kategorijom zaštićenog područja dopušteno mora se

osiguravati normalan gospodarski život domaćem stanovništvu. To zahtijeva vrlo

intenzivan rad uprava zaštićenih područja u tom pogledu.

U današnje vrijeme u Hrvatskoj postoje mnogobrojni primjeri usklađena razvoja

zaštićenog područja i lokalnih zajednica, pri čemu se uspješno postižu ciljevi

upravljanja uz istodobno ekonomski višestruko poboljšan položaj mještana (npr.

Rakovica, Korenica i Plitvička jezera uz NP Plitvička jezera, Skradin uz NP Krka,

Starigrad-Paklenica uz NP Paklenica i dr.).

3.6.1. Zakonodavni okvir zaštite prirode u R. Hrvatskoj

Zakonodavno-pravna tradicija u Hrvata u području zaštite prirode traje već

stotinjak godina, što nas svakako svrstava u red prvih zemalja Europe s

normativnim sustavom u zaštiti prirodne baštine, a posebno u svezi proglašenja

nacionalnih parkova i drugih zaštićenih dijelova prirode.

U Hrvatskoj se pokret zaštite prirode ustanovljava već krajem prošlog stoljeća,

ponajprije napisima u stručnim časopisima, a zatim i donošenjem pojedinih zakona

i drugih propisa.

17 I. Martinić u članku „55. obljetnica NP Paklenica – kako osigurati održivost i vitalnost funkcioniranja? u svjetlu naglasaka V. svjetskog kongresa nacionalnih parkova“. Paklenički zbornik, vol. 2, str. 147-150, Starigrad-Paklenica, 2004.

42

U Zakonu o lovu iz 1893. uređuje se zaštita ptica pjevica, a 1900.g. donosi se

Zakon o zaštiti pećina. Odjel za unutrašnje poslove Kraljevske zemaljske Vlade

1910.g. donosi Naredbu o čuvanju remek djela prirode.

Prvi nacionalni parkovi – Plitvička jezera, Bijele stijene (Velika kapela),

Štirovača (Velebit) i Paklenica (Velebit) – proglašuju se 1928.g., ali vremenski

ograničenim propisom.

Godine 1938. donesena je Uredba o nacionalnim parkovima, a 1940.. Uredba o

čuvanju starina i prirodnih spomenika.

Osnivanjem Zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti 1946.g., koji kasnije djeluje

pod nazivom Zavod za zaštitu prirode sve do 1990.godine kada postaje sastavni dio

tijela državne uprave nadležnog za zaštitu prirode, počinje profesionalni rad u

području zaštite prirode.

Zakoni o zaštiti prirode doneseni su 1949, 1960, 1965, 1976, 1994, 2003 i 2005.

godine.

Prvi nacionalni parkovi Plitvička jezera i Paklenica trajno su proglašeni

zaštićenim 1949. godine, Risnjak 1953. godine, Mljet 1960. godine, Kornati 1980.

godine, Brijuni 1983. godine, Krka 1985. godine i Sjeverni Velebit 1999. godine.

U istom razdoblju zakonom su proglašeni parkovi prirode: Kopački rit 1967.g.,

odnosno 1976.g., Velebit 1981.g., Medvednica 1981.g., Biokovo 1981.g., Teleščica

1988., Lonjsko polje 1990.g., Žumberak – Samoborsko gorje 1999.g., Papuk 1999.g.,

Učka 1999.g. i Vransko jezero 1999.g.

Prema Zakonu zaštićenim područjima upravljaju javne ustanove. Javne

ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode osniva Vlada RH, a

za upravljanje ostalim zaštićenim područjima javne ustanove osnivaju jedinice

područne (regionalne) samouprave odlukom županijske skupštine. Zakon o zaštiti

prirode iz 2003. godine (NN 162/03) omogućio je jedinicama lokalne samouprave

(općine i gradovi) osnivanje javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i

prirodnim vrijednostima na području općina, odnosno gradova. Slijedom tog

zakona i takve zakonske odredbe osnovana je i Javna ustanova za upravljanje park-

šumom Marjan.

3.7. Kategorija park-šume u zaštiti prirode Park-šuma kao posebna kategorija zaštićene prirodne vrijednosti ima dugu

zakonodavnu tradiciju. Radi svoje specifične namjene (odmor i rekreacija) i

razmjerno liberalnog režima zaštite, vrlo je česta i omiljena kategorija, tako da ih je

43

danas u Hrvatskoj čak 38 u većini županija (Tablica 2).

Člankom 17. važećeg Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05) park šuma se definira

kao prirodna ili sađena šuma, veće krajobrazne vrijednosti, namijenjena odmoru i

rekreaciji. Nadalje se određuje kako se u park-šumi su dopušteni samo oni zahvati i

radnje čija je svrha njezino održavanje ili uređenje.

Za provođenje zaštite u zaštićenim područjima zakonom se određuju posebne

mjere. Tako članak 69. utvrđuje da se organizacija prostora, način korištenja,

uređenja i zaštite prostora u nacionalnom parku i parku prirode uređuje, na temelju

stručne podloge koju izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode, prostornim

planom područja posebnih obilježja.

Nastavno, čl. 70 određuje da su mjere zaštite zaštićenih područja sastavni dio

dokumenata prostornog uređenja, planova upravljanja, planova gospodarenja, te

drugih propisa koji se donose na temelju Zakona o zaštiti prirode i koji uređuju

pitanja zaštite, očuvanja, unaprjeđenja i korištenja zaštićenih područja. Te se mjere

odnose na zabranu ili ograničenje zahvata u prostoru: gradnja infrastrukturnih

objekata; gradnja novih tranzitnih, komunalnih, energetskih, telekomunikacijskih i

prometnih objekata; otkopavanje ili zasipavanje terena; otkopavanje ili odnošenje

kamenja, minerala, sigovina ili fosila; odlaganje otpada i ispuštanje otpadnih voda;

mijenjanje vodnog režima; odvoženje naplavina; gospodarsko korištenje prirodnih

dobara; izvođenje meliorativnih zahvata; uklanjanje živica i drugih prirodnina;

sadnja monokultura; skupljanje gljiva i biljaka i njihovih dijelova; uznemiravanje,

ubijanje ili hvatanje životinja; lov; ribolov; prometovanje; športsko-rekreacijske

djelatnosti; postavljanje reklamnih i drugih oznaka; posjećivanje i razgledavanje; i

druge aktivnosti koje mogu ugroziti zaštićenu prirodnu vrijednost.

Tablica 2: Pregled park-šuma po županijama

Županija Naziv - lokacija Površina, ha Datum proglašenja

Koprivničko-križevačka (1)

ŽUPETNICA 80,00 10.06.1983.

DVOR U TRAKOŠĆANU 450,00 01.07.1955. Varaždinska (2) DRAVSKA ŠUMA U VARAŽDINU 87,00 31.07.2001.

ZLATNI RT - PUNTA CORRENTE 66,92 02.12.1948. PODRUČJE ŠKARABA U ROVINJU 14,5 28.02.1995. BRDO SOLINE KOD VINKURANA 31,6 28.10.1996. POLUOTOK KAŠTEJA KOD MEDULINA

34,5 28.10.1996.

ŠIJANA 153,00 09.05.1964.

Istarska (6)

ŠUMA BUSOLER U PULI 22,56 19.04.1996. VUJNOVIĆ GAJ 170,00 15.05.1948. Ličko-senjska

(3) JASIKOVAC 80,00 15.05.1948.

44

ŠUMSKI PREDJEL "LAUDONOV GAJ" - ODJEL 16A

33,00 29.06.1965.

Splitsko-dalmatinska (1)

POLUOTOK MARJAN SA SUSTJEPANOM U SPLITU

350,00 16.12.1964.

ŠUMA KOMRČAR NA OTOKU RABU 10,00 15.03.1965. POD JAVORI 39,00 05.01.1993. OTOČIĆ KOŠLJUN 6,00 28.02.1969. JAPLENSKI VRH 170,96 10.07.1953. GOLUBINJAK 51,26 29.01.1955.

Primorsko-goranska (6)

ČIKAT 236,00 25.11.1992. KOTAR - STARI GAJ 5218,00 01.07.1975. ISTOČNI I SJEVEROISTOČNI DIO PETROVE GORE

102,00 07.11.1969.

BRDO DJED 27,77 19.04.2000.

Sisačko-moslavačka (4)

PODRUČJE UZ POTOK NOVSKA 233,.01 06.10.1993. OTOČIĆ OŠJAK KOD VELE LUKE 18,5 26.11.1962. ČEMPRESADA "POD GOSPU" KOD OREBIĆA

46,00 23.1.1964.

GRADSKI PARK "HOBER" U KORČULI 25,00 14.08.1969. MAKIJA NA DONJEM ČELU NA OTOKU KOLOČEPU

5,05 22.01.1951.

PREDJEL VELIKA I MALA PETKA U DUBROVNIKU

87,00 22.09.1987.

PREDOLAC - ŠIBENICA KOD METKOVIĆA

67,00 23.05.1968

ŠUMA ALEPSKOG BORA NA GORNJEM ČELU NA OTOKU KOLOČEPU

11,51 23.01.1951.

ŠUMA ALEPSKOG BORA NA POLUOTOKU OSMOLIŠU KRAJ BRSEČINA

11,91 22.01.1951.

Dubrovačko-neretvanska (9)

ŠUMSKI PREDJEL NA OBALNOM POJASU TRSTENO - BRSEČINE KOD DUBROVNIKA

40,1 08.01.1965.

ANINDOL - TEPEC KOD SAMOBORA 29,00 17.12.1963. Zagrebačka (2) TEPEC - PALAČNIK I STRAŽNIK 350,15 07.04.1970.

ŠUMA JANKOVAC NA PAPUKU 640,01 27.01.1955. ŠUMA KANOVCI KOD VINKOVACA 17,61 20.02.2003. ŠUMA KUNJEVCI KOD VINKOVACA 25,98 18.06.1999.

Virovitičko-podravska (4)

ŠUMA ZVIRINAC KOD VINKOVACA 39,05 18.06.1999.

Nadalje, utvrđuje se kako u zaštićenim područjima nije dopušteno izvođenje

vojnih vježbi ni drugih vojnih aktivnosti kojima se mogu ugroziti prirodne

vrijednosti.

Prema čl. 72. spomenutog zakona zaštićenim područjima upravljaju javne

ustanove. Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim područjima u kategoriji park-

šume osnivaju jedinice područne (regionalne) ili općinske samouprave odlukom

županijske ili općinske/gradske skupštine.

45

Javne ustanove obavljaju djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog

područja u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog

odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, te nadziru

provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim upravljaju.

3.8. Koncept zaštite prirode u Splitsko-dalmatinskoj županiji U konceptu zaštite prirode poseban se značaj zaštiti prirode pridaje i u Splitsko-

dalmatinskoj županiji (dalje u tekstu SDŽ). Strateški se koncept zaštite prirode daje

odredbama Prostornog plana SDŽ s pripadajućom Odlukom o provedbi istog

plana. Tako se u članku 6. Odluke navodi da se žaštita prirodne baštine u SDŽ

osobito provodi:

- zaštitom dijelova žive i nežive prirode koji imaju osobitu zaštitu a mogu se

kategorizirati kao, nacionalni park, park prirode, strogi rezervat, posebni

rezervat, park šuma, zaštićeni krajolik, spomenik prirode, spomenik parkovne

arhitekture i pojedina biljna ili životinjska vrsta;

- osiguravanjem racionalnog korištenja prirodnih dobara bez oštećivanja i

ugrožavanja njenih dijelova i uz što manje narušavanje ravnoteže prirodnih

faktora;

- sprječavanje štetnih zahvata ljudi i poremećaja u prirodi kao posljedica

tehnološkog razvoja i drugih djelatnosti i osiguravanjem što povoljnijih uvjeta

održavanja i slobodnog razvoja prirode;

- donošenjem dugoročnih i kratkoročnih planova; i

- izradom i provedbom prostornih planova, odnosno mjerama zaštite zaštićenih

dijelova prirode. U članku 7. Odluke navode se zaštićeni dijelovi prirode na području Županije

(tablica 3.)

Tablica 3: Pregled zaštićenih prirodnih vrijednosti SDŽ Redni broj

Naziv zaštićene prirodne vrijednosti -

lokalitet

Općina / Grad Kategorija zaštite Godina proglašenja

1. Planina Biokovo (dio) Grad Makarska, Grad Vrgorac, Općina Šestanovac, Općina Zagvozd, Općina Brela, Općina Baška Voda, Općina Podgora, Općina Tučepi i Općina Zadvarje

Park prirode 1981.

2. Jadro – gornji tok Općina Klis, Grad Solin Posebni rezervat ( ihtiološki) 1984.

46

3. Rijeka Vrljika /izvor/ Grad Imotski Posebni rezervat ( ihtiološki) 1971. 4. Pantan Grad Trogir Posebni rezervat (Ihtiološko-

ornitološki) 2000.

5. Marjan Grad Split Park šuma 1964. 6. Imotska jezera – Gaj Grad Imotski Zaštićeni krajolik 7. Izvor rijeke Rude Općina Otok Zaštićeni krajolik 2000. 8. Kanjon Cetine Grad Omiš Zaštićeni krajolik 1963. 9. Kanjon Sutine i donji tok Sutine Grad Sinj , Općina Muć Zaštićeni krajolik 2000.

10. Otok Ravnik Grad Vis Zaštićeni krajolik 1967. 11. Otok Šćedro Općina Jelsa Zaštićeni krajolik 1972. 12. Otok Zečevo Općina Jelsa Zaštićeni krajolik 1972. 13. Pakleni (Paklinski) otoci Grad Hvar Zaštićeni krajolik 1972. 14. Plaža i šuma u Brelima Općina Brela Zaštićeni krajolik 1964. 15. Potok Grab (izvor i područje oko

Mlinica) Grad Trilj Zaštićeni krajolik 2000.

16. Potok Rumin (dio) Općina Hrvace, Grad Sinj Zaštićeni krajolik 2000. 17. Prološko blato Općina Lokvičići, Općina

Donji Proložac Zaštićeni krajolik 1971.

18. Vidova gora Općina Bol, Općina Nerežišća, Općina Postira

Zaštićeni krajolik 1973.

19. Dolina Blaca Općina Nerežišća Zaštićeni krajolik 20. Borić ( na krovu crkve Sv. Petra ) Općina Nerežišća Spomenik prirode (botanički) 1969. 21. Čempres ( u Franjevačkom

samostanu ) Grad Hvar Spomenik prirode (botanički) 1961.

22. Čempres , močvarni Grad Solin Spomenik prirode (botanički) 1996. 23. Divlja kruška Općina Selca Spomenik prirode (botanički) 1961. 24. Hrast medunac Općina Brela Spomenik prirode (botanički) 1967. 25. Hrast crnika (česmina) Općina Pučišća Spomenik prirode (botanički) 1961. 26. Hrast dub Grad Kaštela Spomenik prirode (botanički) 1996. 27. Maslina Grad Kaštela Spomenik prirode (botanički) 1990. 28. Miletin bor Grad Makarska Spomenik prirode (botanički) 29. Skupina stabala čempresa

(kraj groblja) Općina Gradac Spomenik prirode (botanički) 1970.

30. Skupina stabala čempresa (kraj samostana Svetog Križa)

Općina Gradac Spomenik prirode (botanički) 1970.

31. Zelenika Općina Selca Spomenik prirode (botanički) 1961. 32. Crveno jezero Grad Imotski Spomenik prirode

(gemorfološki) 1964.

33. Medvidina špilja (Biševo) Grad Komiža Spomenik prirode (gemorfološki)

1967.

34. Modra špilja Grad Komiža Spomenik prirode (gemorfološki)

1951.

35. Modro jezero Grad Imotski Spomenik prirode (gemorfološki)

36. Špilja (otok Ravnik ) Grad Vis Spomenik prirode (gemorfološki)

1967.

37. Špilja Vranjača Općina Dugopolje Spomenik prirode (gemorfološki)

1963.

38. Predio Ruskamen Grad Omiš Spomenik prirode (gemorfološki)

1968.

39. Uvala Stiniva Grad Vis Spomenik prirode (gemorfološki)

1967.

40. “Zlatni rat” Općina Bol Spomenik prirode (gemorfološki)

1965.

41. Otok Brusnik Grad Komiža Spomenik prirode ( geološki ) 1951. 42. Otok Jabuka Grad Komiža Spomenik prirode (geološki ) 1958. 43. Grapčeva špilja Općina Jelsa Spomenik prirode

(paleontološki) 1964.

44. Botanički vrt OŠ “Ostrog” Grad Kaštela Spomenik parkovne arhitekture 1985. 45. Park ex Fanfogna Grad Trogir Spomenik parkovne arhitekture 1962. 46. Park hotela Palace Grad Kaštela Spomenik parkovne arhitekture 1970. 47. Park Vitturi Grad Kaštela Spomenik parkovne arhitekture 1968.

Izvor: Prostorni plan SDŽ U članku 189. Odluke navodi se da je na području Splitsko-dalmatinske županije

ukupno 47 zaštićenih prirodnih vrijednosti: pojedinačnih objekata i lokaliteta

obuhvaćeno u šest kategorija zaštite i to:

- park prirode (jedan lokalitet),

47

- spomenik prirode (24 lokaliteta),

- zaštićeni krajolik (14 lokaliteta),

- posebni rezervat (3 lokaliteta),

- park-šuma (1 lokalitet),

- spomenik parkovne arhitekture (4 lokaliteta).

Nadalje se u čl. 190. navodi kako se Prostornim planovima užih područja za

navedene zaštićene dijelove prirode trebaju detaljno utvrditi mjere zaštite, uvjete i

režime uređenja područja i zaštićenih lokaliteta, a u članku 195. da se na zaštićenim

kao i ekološki vrijednim područjima, obvezno trebaju provoditi odredbe, naputke i

smjernice sadržane u dokumentu Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite

biološke i krajobrazne raznolikosti RH (skraćeno NSAP).

3.9. Upravljanje zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj

U odnosu na većinu europskih zemalja Hrvatska se ističe raznolikošću ekoloških

sustava i staništa, koja se odražava i u velikom bogatstvu i raznolikosti biljaka,

gljiva i životinja, odnosno velikom raznolikošću prirodnih vrijednosti koje treba

štititi, očuvati i promicati.

U Republici Hrvatskoj ukupno je zaštićeno oko 481 prostornih objekata

(nacionalni parkovi, parkovi prirode, strogi i posebni rezervati, park-šume,

spomenici parkovne arhitekture i zaštićeni krajolici). Sveukupna površina svih

zaštićenih dijelova prirode u Hrvatskoj iznosi 5609 km2 ili 9,83 % državnog

teritorija.

Pregled hrvatskih zaštićenih područja prikazan je u tablici 4.

Pojedini zaštićeni dijelovi prirode Republike Hrvatske uživaju i međunarodno

zaštitu kao iznimno vrijedni prirodni prostori. Tako je Nacionalni park Plitvička

jezera upisan je u UNESCO-vu listu svjetske prirodne baštine. Na Ramsarski popis

Konvencije o močvarnim staništima kao međunarodno vrijedne močvare upisani su

Park prirode Kopački rit i Park prirode Lonjsko polje. Planina Velebit u čijem su

obuhvatu NP Paklenica, NP Sjeverni Velebit i Park prirode Velebit uvrštena je u

UNESCO-vu međunarodnu mrežu rezervata biosfere u sklopu znanstvenog

programa Čovjek i biosfera (MAB).

48

Tablica 4: Pregled zaštićenih područja RH

Kategorija Broj Površina kopna

Površina mora

Ukupna površina

km2

Nacionalni park 8 759 235 994

Park prirode 10 4.005 41 4.046

Strogi rezervat 2 24 24

Posebni rezervat 74 318 7 325

Spomenik prirode 80 6 6

Značajni krajobraz 32 405 405

Park-šuma 38 79 79

Spomenik parkovne arhitekture 114 9 9

U K U P N O : 356 5.605 (9,9%) 283 (0,91%) 5.888 (6,7%)

Izvor: NEAP, 2003

2000. godine NP Sjeverni Velebit uvršten je, u okviru programa WWF Dar

Zemlji, na popis deset najznačajnijih šumskih područja u Sredozemlju.

Svi su nacionalni parkovi i parkovi prirode uključeni u ekološku mrežu

Republike Hrvatske, budućeg dijela paneuropske i Europske ekološke mreže.

Prema ustroju tijela državne uprave od 2003. godine politika upravljanja

nacionalnim parkovima i parkovima prirode je u nadležnosti Ministarstva kulture

Republike Hrvatske. Za upravljanje svakim od 18 nacionalnih parkova i parkova

prirode osnovana je zasebna javna ustanova. Središnje upravno tijelo nadležno za

rad ovih ustanova je Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture, a središnja

stručna instuticija Državni zavod za zaštitu prirode.

Ocjenjujući trenutnu učinkovitost u upravljanju zaštićenim područjima u

Hrvatskoj Martinić18 navodi: “U svojim svakodnevnim djelatnostima zaštićena

područja u Hrvatskoj (pri čemu prvenstveno mislimo na nacionalne parkove i na

parkove prirode kojima upravljaju od države osnovane javne ustanove) zasad tek

djelomično odrađuju ulogu zaštite područja iznimnih prirodnih vrijednosti i važnih

18 vidi I. Martinić u članku „55. obljetnica NP Paklenica – kako osigurati održivost i vitalnost funkcioniranja? u svjetlu naglasaka V. svjetskog kongresa nacionalnih parkova“. Paklenički zbornik, vol. 2., 147-150. Starigrad-Paklenica, 2004.

49

ekoloških uporišta; dok je inventarizacija mnogih istraživanja prirodnih vrijednosti

značajno intenzivirana posljednjih godina, sustav monitoringa tek je u idejnom

začetku. Znatni napori u poticanju i unapređenju ekološke edukacije napravljeni su

kroz nekoliko vrlo uspjelih međunarodnih projekata. Kao važan iskorak valja

prepoznati i vrijedne dosege sjedinjavanja zaštite prirodne i kulturne baštine u

nekim parkovima.

Temelj spomenute strategije razvoja parkova u Hrvatskoj svakako je u izobrazbi

parkovnih službi kao conditio sine qua non provedbe standardiziranih postupaka u

planiranju, nadzoru, tumačenju (interpretaciji), monitoringu, ali i svim drugim

djelatnostima parkova. Nažalost, zasad nema ni okvirnih naznaka takvoga sustava.

S gledišta dnevnog upravljanja parkovima u Hrvatskoj nesumljivo najveća su

teškoća nedostatak prostornih planova i planova upravljanja. Posebno je

deprimirajuće pak što je takvo stanje, između ostalog, posljedica alarmatnog

manjka prostorno-planerskih stručnjaka što čini izradu i donošenje predmetnih

planova nedoglednima. Bez tih najvažnijih upravljačkih dokumenata, odnosno

instrumenata, nije moguće razvijati prikladne koncepte korištenja parkova u

edukacijske, rekreacijske, turističke i druge svrhe, a jednako tako ni stvarati

odgovarajuću korist za lokalne zajednice.

Stanje je frustrirajuće tim više što su i očekivanja lokalnih zajednica u tom

pogledu sve veća, iako ne uvijek i prihvatljiva”.

3.9.1. Zakonodavna pozicija ustanove za upravljanje u R. Hrvatskoj

U RH sama uspostava ustanove za upravljanje ZP započinje Uredbom Vlade ili

Odlukom županijske skupštine, gradskog ili općinskog vijeća o osnivanju kojom se

određuje sjedište ustanove, imenuje privremeni ravnatelj ustanove te daje nalog

proračunu osnivača za aktiviranje inicijalnih financijskih sredstava za početne

aktivnosti.

Sukladno zakonu upravljačka ustanova obavlja djelatnost zaštite, održavanja i

promicanja ZP u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja

neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, te

nadzire provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na području ZP. Ustanova može

obavljati i druge djelatnosti utvrđene aktom o osnivanju i statutom ustanove, ako te

djelatnosti služe obavljanju naprijed definirane osnovne djelatnosti.

50

Ustanova navedene djelatnosti obavlja kao javnu službu19.

Čelnika ustanove za upravljanje zaštićenog područja - ravnatelja imenuje

predstavničko ili izvršno tijelo osnivača na temelju javnog natječaja koji raspisuje

upravno vijeće.

Stručni rad ustanove vodi stručni voditelj ustanove čija se prava, dužnosti i

odgovornosti te, uvjeti koje mora ispunjavati utvrđuju statutom ustanove.

Nadzor nad zakonitošću rada i općih akata te nadzor nad stručnim radom

ustanove za upravljanje obavlja nadležno ministarstvo.

Ustanova dostavlja osnivaču izvješće o ostvarivanju plana upravljanja i godišnji

program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja do 1. ožujka tekuće

godine za prethodnu godinu.

3.9.2. Upravno tijelo ustanove za upravljanje

Ustanovom koja je formirana za upravljanje zaštićenim područjem upravlja

upravljačko tijelo – sukladno Zakonu o ustanovama i Zakonu o zaštiti prirode u RH to je

upravno vijeće.

Sastav, način izbora članova upravnog vijeća trajanje njihova mandata, te način

donošenja odluka upravnog vijeća uređuje se aktom o osnivanju i statutom

ustanove.

Najintezivniji je rad upravnog vijeća u fazi formiranja ustanove kada ono treba

u što kraćem vremenu donijeti/prihvatiti Statut ustanove te niz provedbenih

propisa (pravilnici, poslovnici i dr.) važnih za početak djelatnosti ustanove.

Najvažniji od tih normativnih akata su:

- Statut ustanove (uz suglasnost nadležnog ministarstva)

- Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada

- Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta i položaja

- Pravilnik o plaćama zaposlenika ustanove

- Poslovnik o radu Upravnog vijeća

U fazi formiranja ustanove upravno vijeće donosi:

- plan upravljanja (uz suglasnost nadležnog ministarstva i mišljenje nadležne

stručne institucije),

19 Za razumijevanje pravno-institucionalnog okvira rada javnih ustanova valja pogledati 1995. godine objavljenu Zbirku propisa iz područja zaštite kulturne i prirodne baštine s podzakonskim aktima. V. Mladinea u izdanju Informatora, Zagreb 1995.

51

- godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja

zaštićenog područja s cjenikom usluga vezanih za korištenje zaštićenih

prirodnih vrijednosti (uz suglasnost nadležnog ministarstva i mišljenje

nadležne stručne institucije),

- plan razvoja javne ustanove i godišnji financijski plan,

- odluke o izboru, odnosno imenovanju i razrješenju službenika određenih

statutom javne ustanove.

3.9.3. Djelatnost ustanove

Sukladno propisnosti iz područja zaštite prirode te međunarodnih standarda

upravljanja zaštićenim područjima, javna ustanova za upravljanje ZP obavljala

slijedeće djelatnosti:

a) Redovite djelatnosti

- inventarizacija prirodnih vrijednosti

- monitoring biološke raznolikosti

- praćenje kvalitete okoliša

- nadzor zaštićenog područja

- ekološka edukacija

- druge aktivnosti vezane za provedbu Plana upravljanja

b) Programske djelatnosti

- provedba prostornog plana (ocjena i izdavanje uvjeta za zahvate i

djelatnosti u prostoru)

- promocija i korištenje područja kroz marketing i razvoj

parkovnih proizvoda i usluga (npr. rekreacijski programi,

obrazovni i interpretacijski programi, field campus programi i dr.)

- sudjelovanje u istraživačkim projektima i programima (priprema

i provedba)

- suradnja s tijelima državne uprave i trgovačkim društvima

- druge programske djelatnosti.

Mimo međunarodnih standarda upravljanja zaštićenim područjima u mnogim

se zemljama Srednje i Jugoistočne Europe javne ustanove (agencije, zavodi i dr.)

koje upravljaju nacionalnim parkovima bave i komercijalnim djelatnostima od kojih

52

su najčešće ugostiteljstvo, hotelijerstvo i trgovina. U Hrvatskoj su tipični

predstavnici takvih ustanova NP Brijuni i NP Plitvička jezera.

3.9.4. Sredstva za rad ustanove

Sukladno Zakonu o zaštiti prirode u RH (NN 70/05) sredstva za rad i obavljanje

osnovne djelatnosti ustanova za upravljanje zaštićenim područjima osiguravaju se

iz:

– proračuna Države, županije, grada ili općine,

– prihoda od korištenja zaštićenih prirodnih vrijednosti,

– prihoda od nadoknada,

– drugih izvora utvrđenih Zakonom i posebnim propisima.

Uz proračunska sredstva, u međunarodnoj se praksi upravljanja ZP sredstva za

rad takvih ustanova osiguravaju iz sustava naknade koje se uobičajeno plaćaju

izravno ustanovi koja upravlja ZP:

• za ulaz u park;

• za kampiranje;

• za parkiranje u ZP;

• za (jednodnevnu) ribolovnu dozvolu;

• i sl.

Posebne naknade koje se plaćaju sukladno posebnim ugovorima:

• za odobrenje za obavljanje turističko-rekreacijske djelatnosti (naknade za

koncesijska dopuštenja)

• za odobrenje posebnih dopuštenja, npr. promocije, fotografiranje i dr.

Ostali oblici financijske potpore neophodne za upravljanje ZP trebali bi se, kao

što je to praksa širom svijeta, temeljiti na aktivnostima fondova i zaklada različitih

agencija, nevladinih organizacija ili strukovnih društava. Osnovni principi rada

takvih agencija i organizacija bili bi strogi kriteriji i pravila u prikupljanju sredstava,

te transparentnost u njihovom raspoređivanju.

53

3.10. Upravljanje zaštićenim područjima kao primjena općih principa menadžmenta S gledišta opće definicije menadžmenta kojom se on definira kao proces

rukovođenja koji se ostvaruje u skladu s određenim pravilima, uvažavanjem

provjerenih načela i primjenom odgovarajućih tehnika, upravljanje se zaštićenim

područjima može svakako promatrati kao specifični slučaj menadžmenta na koji se

mogu primijeniti svi temeljni principi menadžmenta. S druge strane, upravo

uvažavanje specifičnosti ciljeva koje treba ostvariti u upravljanju zaštićenim

područjima zahtjeva da se svaka od osnovnih funkcija managementa: (1) planiranje,

(2) organiziranje, (3) kadroviranje, (4) vođenje i motiviranje i (5) nadzor i

kontroliranje, u domeni upravljanja zaštićenim područjem, realizira kroz mnoge

posebnosti kako u smislu principa, tako i korištenih tehnika menadžmenta.

S aspekta upravljanja zaštićenim područjem moguće je prepoznati više

komponenti procesa menadžmenta. Jedan od važnih je dinamička okolina koja je,

radi višestrukih interesa u upravljanju zaštićenim područjem, glavni izazov za

upravu zaštićenog područja koja svakodnevno vodi poslovnu bitku za ostvarenje

postavljenih ciljeva – kako onih dnevnih, tako i dugoročnih.

Druga se važna komponenta odnosi na obavljanje poslova preko drugih ili s

drugima pri čemu čelnik uprave (ravnatelj u smislu Zakona o ustanovama) koristi

svoje suradnike kao alat ali tako da uvažava njihove značajke, potrebe, stavove te

da ih motivira na kvalitetno obavljanje poslova.

Treća se ključna komponenta odnosi na ostvarenje ciljeva što za menadžment

(upravu) zaštićenog područja znači ostvariti zacrtane ciljeve u određenim

rokovima i uz definirane troškove. Po ovoj se komponenti, više nego prema

drugima, ocjenjuje uspješnost upravljanja.

Još jedna važna komponenta u procesu upravljanja je djelotvornost i

učinkovitost obavljenog posla. Dok se kroz djelotvornost ogleda sposobnost

sustava (ustanove) da ostvari zacrtane ciljeve, učinkovitost je zapravo mjera

uspješnosti nekog posla u odnosu na upotrijebljene resurse.

Zadnja od ključnih komponenti koja će se ovdje navesti jesu ograničeni resursi;

oni su stalni čimbenik o kojem menadžment mora voditi računa, budući su resursi

vremena, ljudi, materijalnih i financijskih sredstava redovito ograničeni. S gledišta

upravljanja JU Marjan ovo je vrlo važna komponenta budući se upravo nedostatak

resursa drži jednim od ključnih prepreka u postizanju ciljeva ustanove – po obujmu

i kvaliteti.

54

Imajući na umu opće principe menadžmenta, u upravljanju zaštićenim

područjima, glavni je zadatak menadžmenta omogućiti upravljačkoj ustanovi

postizanje ciljeva zacrtanih poslovnom politikom. U dizajniranju i funkcioniranju

organizacija (ustanova) za upravljanje zaštićenim područjima prelamaju se svi

klasični principi, funkcije i zadaci manadžmenta. S druge strane, očito je da u

dizajniranju modela organizacije i funkcioniranja tih organizacija (ustanova) treba

poznavati i primjenjivati opće zakonitosti i tehnike koje je razvila znanost i praksa

menadžmenta.

Promišljanje o mogućnosti i načinu primjene temeljnih principa menadžmenta

na dizajniranje upravljanja zaštićenim područjima može se provesti kroz analizu

pet temeljnih funkcija menadžmenta.

3.10.1. Planiranje kao funkcija menadžmenta u upravljanju zaštićenim područjima

Po mnogima je upravo planiranje najvažnija funkcija menadžmenta. Planiranje se

često definira kao racionalna vizija budućnosti. Što je rukovodna razina viša, to vizija

mora biti dugoročnija. Ona, međutim, mora biti shvatljiva i rukovoditeljima

(menadžerima) na nižim razinama jer skupni napor ne može biti učinkovit ako svi

uključeni u rad ne znaju što se od njih očekuje20.

Planiranje uključuje izbor ciljeva i aktivnosti za njihovo ostvarivanje pa često

kažemo da nas planiranje vodi na određeno mjesto u budućnosti na koje želimo stići.

U pravilu, planiranje bezuvjetno podrazumijeva inovativni duh menadžera.von

S gledišta upravljanja zaštićenim područjem planiranje je polazna funkcija

menadžmenta koja se manifestira definiranjem ciljeva koje treba ostvariti,

utvrđivanjem preduvjeta u kojima će se ti ciljevi realizirati, izbora pravaca

djelovanja, sredstava, metoda i tehnika za njihovo postignuće. Pritom su ciljevi

krajnje točke kojima su usmjerene aktivnosti i oni izražavaju rezultate koje treba

ostvariti.

Da bi se učinkovito planiralo uprava zaštićenog područja treba biti svjesna

prilika u kojima će se ostvariti plan rada i realno dijagnosticirati šanse za razvoj,

postaviti ciljeve, analizirati pretpostavke planiranja, identificirati moguće

20 iz Management i poduzetništvo; poglavlje 3. Planiranje (urednik I. Vajić), Centar za poduzetništvo Zagreb i Mladost Zagreb, Zagreb, 1994, str. 106-119.

55

alternative, izraditi planove za pojedine segmente djelatnosti, te predvidjeti

troškove realizacije planova.

Već je naprijed istaknuto kako su u upravljanju zaštićenim područjem ciljevi

podložni redefiniranju, obnavljanju ili modificiranju ako to uvjeti poslovanja ili

okruženja zahtijevaju. Tako će skoro usvajanje prostornog plana za zaštićeno

područje park-šume Marjan svakako promovirati skup novih ciljeva u upravljanju

park-šumom, ali i neke nove specifične ciljeve za upravljačku ustanovu.

Važan element planiranja u upravljanju zaštićenim područjem je uvažavanje

diferenciranosti ciljeva kako po rokovima u kojima oni moraju biti ostvareni

(kratkoročni, srednjeročni, dugoročni), tako i po karakteru: strateški ili prioritetni

koji su utvrđeni zakonima i čine prioritet u poslovanju ustanove i svi ostali ciljevi

koji čine poslovnu politiku uprave zaštićenog područja.

Planiranje kao funkcija menadžementa zaštićenog područja samo je u svojem

manjem dijelu takvo da su svi ili pretežna većina elemenata situacije u kojoj

planiramo potpuno poznati i jasni. Nasuprot, u većini su slučajeva – a posebno kod

strateškog planiranja – važni elementi za planiranje neizvjesni i nesigurni. Pritom

mislimo na nemogućnost predviđanja realizacije resursa koji su nam dugoročno

potrebni radi ostvarivanja zacrtanih ciljeva. U tom slučaju planiranje mora obuhvati

više alternativnih opcija, te na temelju raspoloživih informacija, procijeniti

vjerojatnost svake od mogućih alternativa. Tako, ako za cilj postavimo donošenje i

provedbu Plana upravljanja za zaštićeno područje park-šume Marjan, u planiranju se

suočavamo s mnogim rizicima u svim segmentima planiranja vezanima za:

kadrovsko ekipiranje ustanove, osiguranje financijskih sredstava, usvajanje

prethodećih akata i stručnih dokumenata i dr. Stoga, planiranje u velikoj mjeri

uključuje analizu svih pretpostavki.

Upravo iz navedenih razloga, ova se funkcija menadžmenta snažno oslanja na

različite analize. U tom smislu u ovom je radu primijenjena SWOT analiza u

segmentu koji se odnosio na utvrđivanje unutarnjih (snage i slabosti) i vanjskih

(prilike i prijetnje) činitelja i okolnosti od značaja za dizajniranje modela upravljanja

JU park-šuma Marjan.

U fazi planiranja od presudne je važnosti voditi računa o organiziranju sustava

(ustanove) koja će implementirati planove.

56

3.10.2. Organiziranje kao funkcija menadžmenta u upravljanju zaštićenim

područjima

U najužem smislu organiziranje se definira kao proces kojim se stvaraju strukture

koje će predstavljati instrument i osnovu za ostvarenje planiranih ciljeva21.

Svrha je organiziranja uspostaviti formalni sustav uloga koje zaposleni trebaju

obavljati kako bi na najbolji način zajedno radili na postizanju ciljeva. Organiziranje

uključuje oblikovanje organizacijske strukture, uspostavu unutrašnjih odnosa i

organizaciju upravljanja u sustavu (organizaciji).

Što se fleksibilnije utvrdi organizacijska struktura, to će ona bolje moći ispuniti

svoju svrhu. Svaka se aktivnost odvija u promjenjivim unutarnjim i vanjskim

okolnostima pa te promjene treba pravodobno predviđati i odgovoriti promjenama u

organizaciji.

Proces organiziranja se odvija u etapama, od kojih su najznačajnije analiza

glavnih i pomoćnih ciljeva, utvrđivanje i razvrstavanje aktivnosti potrebnih za

ostvarenje ciljeva, grupiranje aktivnosti s obzirom na raspoložive resurse i radne

situacije, delegiranje ovlasti suradnicima i koordiniranje dodijeljenih ovlasti i

protoka informacija.

Da bi se planirani ciljevi zaštićenog područja mogli ostvariti, treba uskladiti

ljudske i materijalne resurse, podijeliti radne zadaće i koordinirati pojedinačne i

skupne napore kroz organizaciju rada. U tom smislu organizacijska se struktura

oblikuje podjelom na manje organizacijske jedinice pri čemu se kao kriteriji podjele

najčešće uzimaju:

• sadržaj i obujam specifične funkcije koju u okviru sustava treba

obaviti,

• broj radnika i njihovog radnog vremena te funkcija koje imaju i

radnog područja što ga pokrivaju,

• uvjeti materijalne infrastrukture i sl.,

• prostorna dimenzija realizacije funkcije (područje na kojem je

potrebno poslove stalno ili povremeno obavljati).

Modeliranje strukture nekog poslovnog sustava (organizacije, ustanove)

predstavlja složen projektni zadatak budući je u sustavu postizanje optimuma (na

razini cjeline sustava), puno složenije od postizanja optimuma pojedinih njegovih

dijelova. Zato dizajniranje organizacije zahtjeva suvremena organizacijska znanja,

vještine i kompetencije koje treba imati visokostručni organizacijski projektni tim 21 Novak – Sikavica, Poslovna organizacija, Informator, Zagreb, 1992, str. 2-5

57

koji će voditi projekt. Pritom je od najvećeg značenja da uprava organizacije

(ustanove) svoje zaposlenike prije početka rada na organizacijskom projektu

pripremi za suradnju s članove projektnog tima22.

U današnje vrijeme razvoj i rast svake organizacije usko je povezan s korištenjem

i dinamičnim razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnologija jer se drži da

upravo one omogućuju temeljite i brze promjene u oblikovanju organizacijskih

struktura i radnih mjesta.

U slučaju ustanova za upravljanje zaštićenim područjima model organizacije

samo je načelno definiran Zakonom o zaštiti prirode i Zakonom o ustanovama. U

narednom poglavlju ovog rada pokazat će se kako je prostor za modeliranje

organizacije (ovdje se misli na dizajn unutrašnje strukture) ustanova za zaštitu

prirode u Hrvatskoj dosad iskorišten na različite načine i s različitom razinom

uspješnosti.

Kada je riječ o oblicima organizacijske strukture treba reći da se u hrvatskoj

praksi upravljanja zaštićenim područjima ni jedan poznatih oblik organizacijske

strukture ne javlja u čistom obliku. Uglavnom organizacijske strukture naših

ustanova predstavljaju kombinacije više oblika iz kojih onda nastaju mješovite

organizacijske strukture. Pritom su najčešće zastupljeni elementi funkcionalnog

oblika organizacijske strukture gdje je provedeno povezivanje poslovnih jedinica

prema poslovnim funkcijama ustanove. Takva struktura podrazumijeva pokrivanje

svih zadataka poslovne funkcije u obliku određene službe, odjela ili sektora. U

Hrvatskoj su najbolji primjeri takvih rješenja NP Plitvička jezera i NP Brijuni.

S druge strane, u većem broju drugih ustanova koje upravljaju zaštićenim

područjima nalazimo bitne elemente projektne organizacijske strukture koja se

uspostavlja radi realizacije određenog projekta. Upravo radi malog broja zaposlenika

većina je hrvatskih ustanova, uz formalnu unutarnju organizaciju, prisiljena ustrojiti

neformalne organizacijske oblike za izvođenje ciljanih projekata s određenim

trajanjem. Kod projekata koji se često ponavljaju formiraju se stalni timovi sa

rukovoditeljom projekta.

Sukladno gore navedenom i u modeliranju upravljanja JU park-šuma Marjan

sugerirat će se optimalna formalna organizacija, ali imajući u vidu da će se u

svakodnevnome radu morat oslanjati na ad hoc oblike organiziranja. Potrebe za

takvim oblicima organiziranja ovisit će najviše o razvoju ustanove u smislu

kadrovskog ekipiranja i preuzimanja svih poslova ustanove.

22 opširno o tome piše M. Drljača, Resursi kao strukturni element sustava upravljanja, Zbornik savjetovanja Upravljanje resursima – čimbenik poslovnog uspjeha, HIS, Opatija 2004, s. 35-45.

58

3.10.3. Kadroviranje kao funkcija menadžmenta u upravljanju zaštićenim

područjima

Kadroviranje kao funkcija menadžmenta objedinjuje poslove i zadaće vezane uz

ljude, njihovo pribavljanje, izbor, obrazovanje i druge aktivnosti osiguravanja i

razvoja zaposlenih23.

Svaki poslovni sustav (organizacija, ustanova) ima potrebu za ljudima i ljudi

imaju potrebu za organizacijom i tek zajedničkim djelovanjem ostvaruju ciljeve.

Ljudski potencijali su osnovica na kojoj se gradi strategija organizacije, a svi resursi i

efekti - dolaze od ljudi i na temelju njihova djelovanja.

Kadroviranje se često naziva i upravljanje ljudskim potencijalima pri čemu se

glavni podsustavi funkcije ljudskih potencijala svode na zapošljavanje, profesionalni

razvoj, poticanje uspješnosti na radu, nagrađivanje i plaćanje, otkrivanje

menedžerskih potencijala i informiranje u području ljudskih potencijala24.

Funkcija kadroviranja se u okviru menadžmenta realizira putem brojnih procesa.

Temeljni procesi koji čine podsustav zapošljavanja funkcije ljudskih potencijala jesu:

1. analiza radnih mjesta,

2. planiranje ljudskog potencijala,

3. pridobivanje ljudi za zapošljavanje,

4. odabir (selekcija) ljudi, i

5. uvođenje u posao i zapošljavanje.

U smislu planiranja razvoja ljudskih potencijala najvažniji zadaci:

1. analiza razvoja ljudskog potencijala i njihova izobrazba,

2. usporedba rasta ljudskog potencijala u istom ili srodnom području

bavljenja (tzv. poslovnoj grani) i okruženju,

3. spoznaja veza odnosa i čimbenika koji djeluju i utječu na razvoj

ljudskih potencijala,

4. izrada projekcije rasta i izobrazbe ljudskog potencijala, te

5. donošenja i realizacije integralnih planova ljudskih potencijala.

23 prema V. Vujić, Menadžment ljudskog kapitala, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za turistički i hotelski menadžement Opatija, Rijeka, 2004, s. 26. 24 o tome vidi u J. Deželjin, Upravljanje ljudskim potencijalima, Organizator, Zagreb, 1996, s. 271.

59

Nadalje, kao važna funkcija menadžmenta plan ljudskih potencijala

obuhvaća:

1. koliko i koja struktura kadrova je potrebna, kada i gdje,

2. kako pribaviti zaposlenike,

3. na koji se način osposobljavaju djelatnici,

4. koji troškovi nastaju i kako utjecati na njih.

Posebna je specifičnost ustanova za upravljanje zaštićenim područjima u

Hrvatskoj da su to kolektivi s relativno malim brojem zaposlenika (u punoj

ekipiranosti približno do 30 osoba), visoke izobrazbe i sa specijalističkim znanjima.

To uvjetuje potrebu pažljivog odabir svakoga zaposlenika i trajnu brigu za njegov

razvoj, posebno u smislu stalne dopune znanja i vještina. Pri selekciji zaposlenika

naglasak je jednako na stručnim, socijalnim i ljudskim osobinama i vrijednostima

kandidata.

S gledišta ustanova za upravljanje zaštićenim područjima ključni se problemi

vezan za upravljanje ljudskim resursima odnose na:

1. osiguranje kritičnog broja kadrova potrebnih za ostvarenje ciljeva

upravljanja,

2. dugoročno zadržavanje jezgre visokokvalitetnih kadrova,

3. motiviranje svih zaposlenih na maksimalni angažman i identifikaciju s

ustanovom.

I dok je osiguranje kritičnog broja kadrova potrebnih za ostvarenje ciljeva

upravljanja uvjetovano stvaranjem financijskih pretpostavki za zapošljavanje od

strane osnivača ustanove, za problem motiviranja svih zaposlenih na stalan kreativni

doprinos u radu postavljaju se dva ključna pitanja

1. kako mjeriti radne rezultate i doprinos ljudi?

2. kako nagrađivati njihov rad i razviti takav sustav motivacije koji će ih ne

samo zadržati u organizaciji nego i stalno poticati na veće radne

doprinose?

Kao najbolji odgovor na ovo pitanje nalazi se da bi za što veću motivaciju

zaposlenih trebalo u posao ugraditi veći osjećaj zanimljivosti i izazovnosti davanjem

djelatnicima veće slobode u odlučivanju o metodama i oblicima rada, poticanjem

njihova sudjelovanja i međusobne komunikacije, stvaranjem u njih osjećaja

60

odgovornosti za izvršenje zadatka, osiguravanjem zaposlenima uvida na koji način

njihov dio zadataka doprinosi ostvarenju zajedničkog cilja tvrtke, omogućavanjem

zaposlenima dobivanja povratne obavijesti o svojim postignućima te uključivanjem

zaposlenih u promjenu ambijenta u kojem provode svoje radno vrijeme.

Jednako je važno da ravnatelj u odlučivanju uvaži stručna znanja specijalista za

pojedina pitanja. Iako se time donekle reduciraju njegove ovlasti, kvaliteta odluka

može se značajno povećati.

Radi svega navedenog, više nego u drugim ustanovama, u ustanovama zaštite

prirode veliko značenje ima ponašanje usmjereno na ljudske potencijale

(nagrađivanje, motiviranje, stalno komuniciranje...) i upravo u tom dijelu treba ovu

funkciju menadžmenta provoditi posebno kvalitetno.

3.10.4. Vođenje kao funkcija menadžmenta u upravljanju zaštićenim područjima

Vođenje ljudi je najsloženija funkcija menadžmenta, a njena je svrha utjecanje na

ljude kako bi oni što više doprinijeli zajedničkom cilju.

Više od drugih funkcija menadžmenta vođenje predstavlja interdisciplinarno

područje koje ulazi u znanstveno područje organizacije, komunikacija, ekonomije,

informatike, pedagogije, sociologije i psihologije.

U proces organiziranja primjena načela i tehnika vođenja mora biti uravnotežena

da bi se osigurala ukupna učinkovitost organizacijske strukture. Treba uravnotežiti

neučinkovitost koja proizlazi iz rukovođenja prevelikim brojem ljudi i

nefunkcionalnost predugih crta komuniciranja i uravnotežiti potrebu za nadzorom

nad radom djelatnika na jednoj strani i troškove za resurse koje je u tome potrebno

angažirati, na drugoj.

Dobre rezultate mogu postići samo primjereno motivirani ljudi, zbog toga je

zadatak menadžera otkriti prave načine i tehnike poticanja svojih suradnika i znati

upravljati sukobima što se mogu pojaviti. Vođenje je umjetnost utjecanja na ljude da

oni rade spremno, pouzdano, gorljivo, intenzivno i zanosno.

Suvremeni menadžeri sve su svjesniji važnosti umijeća rada sa ljudima te od

presudne važnosti postaju njihove slijedeće sposobnosti:

1. da izaberu, treniraju i osposobljavaju zaposlene,

2. da oblikuju i vode sastanke grupa svih vrsta,

3. da upravljaju svim vrstama konflikata između jakih pojedinaca i grupa,

4. da utječu i pregovaraju na ravnopravnoj osnovi, i

61

5. da integriraju napor osoba različitih stručnih specijalnosti.

Jedan od najvažnijih pristupa u suvremenom konceptu vođenja podrazumijeva

organizaciju rada distribucijom ovlasti i njihovo prenošenje (delegiranje) na

suradnike. Delegiranje se drži elementarnim činom rukovođenja. Neuspjesi

menadžera najvećim dijelom proizlaze iz nedovoljnog ili neprikladnog prenošenja

ovlasti suradnicima. Često je tome uzrok nespremnost menadžera da prihvati tuđe

zamisli, nespremnost prepuštanja odluke o poslovima koje je obavljao,

neprihvaćanje mogućnosti suradnikove pogreške u izvršenju preuzete obveze i

nedostatak povjerenja u suradnike.

Ovlasti u određenoj organizaciji su prava koja po položaju pripadaju menadžeru,

a omogućuju mu donošenje takvih odluka što će imati utjecaja na druge ljude. To je

također određena vrsta moći, ali se u prvom redu kreće u organizacijskom okviru.

Funkcionalna ovlast je pravo dodijeljeno menadžeru da kontrolira i usmjerava

procese u svojoj organizaciji. Ta je ovlast u novije vrijeme sve više reducirana

pojavom stručnjaka koji su specijalisti za pojedina pitanja i čija stručna znanja

menadžer treba uvažavati prilikom donošenja odluka.

U uspostavi modela upravljanja JU park-šuma Marjan jedno od polazišta za

učinkovito vođenje ustanove biti će svakako i prenošenje ovlaštenja. Za uspješno

delegiranje zadataka i ovlasti u radu važno je da ravnatelj ustanove sastavi jasan

popis poslova što ih valja učiniti i da među tim poslovima izdvoji one koje umjesto

njega može netko drugi učiniti.

Pri tome valja odabrati osobe koje te poslove mogu obaviti i obvezno je

odabranim osobama prenijeti iskustva u obavljanju tih poslova, ali je potrebno i

naglasiti njihovu slobodu u pronalaženju boljih rješenja.

Važnu dimenziju vodenja čini stil rukovođenja. Temelj svakog stila su

međuljudski odnosi. Dokazano je da dobri međuljudski odnosi rezultiraju većim

zadovoljstvom zaposlenih, i da to zadovoljstvo u konačnici daje i bolje rezultate.

Menadžerski stil ne odnosi se samo na upravljanje ljudima, nego isto tako i na

planiranje, organiziranje i vrednovanje ostvarenih rezultata. Stil upravljanja može se

definirati kao poseban način ponašanja menadžera koji utječe na rezultate rada u

određenoj organizaciji. On je vrlo značajan za motivaciju zaposlenih jer direktno

utječe na njihovu slobodu u radu, mogućnost odlučivanja, a time zapravo i na

njihovu mogućnost isticanja i postizanja zadovoljstva.

Za uspješno ostvarivanje svih funkcija menadžmenta vrlo je važna komunikacija.

Najvažnija je za ostvarivanje funkcije vođenja. Komunikacija je u organizaciji ili

62

ustanovi sredstvo povezivanja ljudi na ostvarenju zajedničkog cilja, a osnovna je

svrha komunikacije usmjeravanje aktivnosti i provođenje promjena važnih za razvoj

i unapređivanje.

Bez kvalitetne komunikacije jednostavno nije moguće ostvariti temeljne funkcije :

utvrditi i provesti ciljeve, izraditi planove, organizirati ljude i druge potrebne

resurse, odabrati kadrove i brinuti o njihovom razvitku, voditi, motivirati i stvarati

pozitivnu klimu te objektivno vrednovati postignuća pojedinaca i organizacije u

cjelini.

S gledišta upravljanja zaštićenim područjima realizacija funkcije vođenja u

dobroj je mjeri određena propisanim ovlastima iz Zakona o zaštiti prirode za položajna

mjesta u upravljačkoj ustanovi (ravnatelja, stručnog voditelja i glavnog nadzornika)

te općom organizacijskom strukturom upravljačke ustanove propisanom Zakonom o

ustanovama. U tom smislu zadaća je ravnatelja ustanove trostruka:

1. Usmjeravati poslove i organizaciju,

2. Upravljati ljudima,

3. Usmjeravati (upravljati) resursima i aktivnostima (proizvodima i uslugama).

Kako je ovdje riječ o ustanovama prvenstveno javne djelatnosti (u većem dijelu

svoje djelatnosti ne posluju na tržišnim principima) nije posebno izražen zadatak

razvijanja poduzetničkih sklonosti kod svakog zaposlenika, te kako i na koji način

razvijati zaposlene za postizanje postavljenih ciljeva takvih ustanova (što ne treba

brkati s potrebom da se razvija inicijativnost i kreativnost svih zaposlenika u

obavljanju poslova). Suprotno tome, kao glavni aspekt vođenja ustanove nameću se

pitanja prenošenja ovlasti, komunikacije i upravljanja kadrovima u uvjetima gdje

brojnost i različitost poslova uvelike nadmašuje trenutni broj zaposlenih. Stoga je

zadaća ravnatelja prepoznavanje suradnika na koje mogu prenijeti odgovarajuća

ovlaštenja, te pronalaženja stimulativnih oblika za njihovo motiviranje u uvjetima

striktno određenih plaća. Dosadašnja iskustva pokazuju da snažan motiv

zaposlenicima predmetnih ustanova mogu biti investicije u njihovo obrazovanje i

stručno usavršavanje, u plaćanju poslijediplomskih studija, upućivanja na

specijalističke tečajeve, treninge i radionice (npr. GIS). Zanimljivo je da su se pritom

pokazali različiti pristupi/stavovi pojedinih ravnatelja, prije svega u osobnim

mogućnostima da sami kreiraju povoljne prilike za realizaciju određenih programa

motiviranja vlastitih zaposlenika.

63

3.10.5. Kontroliranje kao funkcija menadžmenta u upravljanju zaštićenim

područjima

Osnovna zadaća funkcije kontrole, je kontrolirati kako i na koji naći i s kojim

rezultatom se provode planovi. Sustavi kontrole stvaraju se da bi se moglo pratiti

ostvarivanje planova. Zato je potrebno :

• postaviti ciljeve i standarde izvedbe,

• mjeriti aktualnu izvedbu,

• uspoređivati sa ciljevima,

• izvršiti korekcije ako je potrebno,

• revidirati ciljeve ako je potrebno.

Ključni elementi kontrole su slijedeći:

• ciljevi moraju biti iskazani u mjerljivom obliku,

• ciljevi moraju biti realni i dosižni,

• sustav mora imati ravnotežu vremena i složenosti,

• troškovi uvođenja i funkcioniranja sustava ne smiju biti veći od koristi

koju sustav kontrole daje.

Važan proces u kontroli čini vrednovanje. Vrednovanje ima za cilj pratiti rad i

stalno uspoređivati postignute rezultate s ciljevima i standardima kvantitete i

kvalitete utvrđenima u planiranju. Vrednovanje se sastoji od tri etape. U prvoj etapi

se određuju kriteriji učinkovitosti, u drugoj etapi se mjere rezultati dovodeći ih u

odnos s utvrđenim kriterijima, a u trećoj se etapi uzročno-posljedičnom analizom

otklanjaju uočeni nedostaci.

Ako su pokazatelji učinkovitosti pravilno odabrani i ako je moguće precizno

utvrditi aktivnosti zaposlenih, procjena učinkovitosti nije osobito složena. No postoje

i aktivnosti za koje je izuzetno složeno utvrditi pokazatelje, kao i brojne aktivnosti

koje je teško izmjeriti. U praksi se susreću mnoge vrste pokazatelja za vrednovanje.

Neki su od njih izraženi u fizičkim jedinicama, troškovima, u kapitalu, prihodima,

utvrđenim ciljevima, a postoje i nematerijalni pokazatelji.

Zadaća je kontrole u prvom redu ukazati na bilo pozitivna bilo negativna

odstupanja, osobito u najosjetljivijim točkama programa. Vrednovanje zahtijeva

objektivne, precizne i primjerene pokazatelje, mora biti fleksibilno, a svaki sustav

64

vrednovanja ili tehnika kojom se ostvaruje mora uvažavati organizacijsku kulturu, a

vrednovanje je opravdano pod uvjetom da njegovi nalazi posluže u mijenjanju

planova, organizacije i načina vođenja ustanove. I u ustanovama za zaštitu prirode

vrednovanje se provodi pomoću povratnih informacija koje pokazuju odstupanje od

planiranog.

Osnovna polazišta, i sam proces nadzora, su uglavnom zajednički za većinu

djelatnosti, ali svaka djelatnost ipak traži svoja specifična rješenja. Kad je u pitanju

upravljanje zaštićenim područjima nadzor i vrednovanje postaju vrlo specifični

budući su u najvećoj mjeri vezani za nematerijalne pokazatelje. Naime, kod

neproizvodnih (uslužnih) djelatnosti rezultate mogu prepoznati tek stručnjaci

pojedinih specijalnosti.

S druge strane, jedna od bitnih odrednica postojanja i rada ustanova za

upravljanje zaštićenih područja upravo je kontrola, nadzor nad korištenjem

zaštićenog područja. Naravno, to je nešto drugo od menadžerske kontrole, ali

sigurno ima značaj i za samu funkciju menadžerske kontrole.

Manji je dio mjerljivih pokazatelja, a dio njih koji se odnose na nadzor u

zaštićenim područjima prikazali smo u ovome radu.

Treba imati u vidu i novije tendencije u vrednovanju rada kao što su sustavi

potpune kontrole kvalitete kao što je QMS ili standardi ISO 9000 što imaju veliki

utjecaj na odnose u gospodarskim djelatnostima, a sve više ulaze i u tzv.

negospodarske djelatnosti25.

Sadašnji trenutak ʹmenadžerskeʹ stvarnosti u upravljanju zaštićenim područjima

u Hrvatskoj može se definirati kao stanje značajnih poslovnih mogućnosti uz

zamjetan nedostatak kvalitetnih organizacijskih rješenja, poslovnih inicijativa,

jednako kao i slabo razvijenog menadžmenta. Uočljivo je i kašnjenje s sustavnim

uvođenjem komunikacijsko-informacijskih tehnologija kao glavne podrške

unapređenju svih funkcija i segmenata menadžmenta ustanova koje upravljaju

zaštićenim područjima. Uzroke ovakvom stanju inicijativa i aktivnosti djelomično

leži u poslovnom, kulturološkom i političkom naslijeđu, ali sigurno i dugogodišnjem

zanemarivanja business pristupa u organizaciji i vođenju upravljanja naših zaštićenih

područja. Jednako je važno upozoriti na nedostatak specifičnih znanja i vještina na

svim razinama.

25 QMS – Quality Management System; o tome više u članku R. Milenković, Upravljanje resursima u procesnom modelu organizacije, Zbornik savjetovanja Upravljanje resursima – čimbenik poslovnog uspjeha, HIS, Opatija 2004, s. 250-251.

65

Većina uprava zaštićenih područja danas ne shvaća važnost poslovnog

planiranja, posebno poduzetničkog pristupa u poslovanju. Poduzetničko poslovanje

koje podrazumijeva povećanje prodaje uvođenjem novih proizvoda i usluga veoma

je zahtjevno je traži nova menedžerska znanja i vještine te zahtjeva

visokoobrazovane timove koje nije lako pronaći. Stoga se čelnim ljudima

(ravnateljima) u današnjim uvjetima svakako može sugerirati da investiraju u ljudski

kapital, marketing i financije. Nužno je također organizirati informacijske sustave te

uvoditi informacijsku tehnologiju koja omogućuje poslovanje po principima i

načelima menadžment marketinga.

Konačno, neophodno je stvarati sustav vrednovanja i stimulativnog

nagrađivanja rada zaposlenika.

3.10. 6. Javni menadžment

Uvažavajući javni aspekt djelovanja ustanova za upravljanje zaštićenim područjima,

upravljanje takvim ustanovama može se svrstati u posebnu kategoriju ʺjavni

menadžmentʺ.

Javni menadžment kao pojam relativno je nova tečevina. Podrazumijeva

obavljanje upravnih funkcija, a odnosi se prvenstveno na dvije skupine poslova:

1. oblikovanje pravne države i

2. na poslove vezane uz socijalno-tržišno gospodarstvo.

Javni menadžment, kao i način upravnog djelovanja, nadovezuje se na dvije

tendencije u razvitku suvremene uprave: uprave kao sredstva za rješavanje

aktualnih društvenih problema i uprave kao javnog sektora koji donekle odstupa od

tradicionalne državne uprave, među ostalim i u pogledu većeg uvažavanja tržišta,

odnosno tržišnih kriterija i zahtjeva.

Javni sektor sastoji se od:

1. države u užem smislu,

2. javnih, financijskih institucija,

3. javnih poduzeća tj. poduzeća u vlasništvu odnosno pod kontrolom

države.

Rješavanje problema unutar javnog sektora odvija se uglavnom kao trajni proces

u kojem se glavnim koracima smatraju:

1. utvrđivanje ciljeva, odnosno definiranje problema;

66

2. izvršavanje (implementacija) odluka koje obuhvaća skrb o ljudima

angažiranim u izvršavanju zadataka i o sredstvima koja se pritom rabe;

3. provjera, nadzor, kontrola je li obavljeno ono što je planirano i jesu li

postignuti očekivani rezultati i ostvareni ciljevi koji su u polazištu

postavljani.

Uz javni sektor vezan je i javni kapital. Javni kapital jest kapital u vlasništvu

države i međunarodnih organizacija, a razvio se glavnom poslije 2. svjetskog rata

kao posljedica jačanja državne intervencije u gospodarstvu i novih međunarodnih

odnosa.

Ulaganje javnog kapitala u proizvodnju, promet ili/i posuđivanje nije isključivo

motivirano ostvarivanjem profita ili kamata, nego se ulaže i radi ostvarivanja drugih

ciljeva suvremene države kao što su:

- osiguranje uvjeta za normalno funkcioniranje nacionalnog i međunarodnog

kapitala,

- održavanje potrebne razine gospodarske djelatnosti i ‘pune’ zaposlenosti,

- ublaživanje posljedica nepovoljnih cikličkih kretanja,

- protok informacija i komunikaciju u nacionalnom i svjetskom gospodarstvu i

slično.

Zbog razvitka javnog sektora javila se potreba za posebnim poduzetništvom i

menadžmentom koji je dobio naziv novi javni menadžment. Radi se o relativno

novoj pojavi koja je u brzom razvitku i koja prati isto tako brzi razvitak javnog

sektora, o mreži različitih formalnih, organizacija koje raspolažu imovinom,

upravljaju javnim poduzećima i pružaju niz usluga na osnovi izrađenih programa i

planova.

Koncept novog javnog menadžmenta promiče snažnu tehnološku revoluciju i

postavlja novi sustav vrijednosti u javne službe država i njihovih lokalnih jedinica,

međunarodnih i supranacionalnih organizacija. Novi javni menadžment je

revitalizirao identitet javne uprave kao profesionalne i akademske discipline.

Pomogao je stabilizirati odnose moći unutar same uprave, te između uprave i

građana. Konačno, osigurao je objektivno viđenje prirode i učinaka globalizacije na

procese vladanja i upravljanja u prvoj dekadi 21. stoljeća.

Novi javni menadžment popularizira načela koja su karakteristična za poslovni

menadžment. Ovdje se primjerom navode neka od njih:

1. rezultat je važniji od same procedure;

2. najprije treba osigurati sredstva kako bi ih se moglo potrošiti;

67

3. radije pokrenuti određene akcije, nego ih samo pratiti (unošenje dinamične

komponente u rad uprave) itd.

Koncept novog javnog menadžmenta djeluje na javnu upravu i po tehničkoj i po

interesnoj (vrijednosnoj) dimenziji. Po tehničkoj dimenziji unosi posve nove

vrijednosti, koje dotad nisu bile karakteristične za funkcioniranje javne uprave.

Javni menadžment stavlja u središte, kao temeljni razlog uvođenju novih stilova

upravljanja i tipova organizacije u javnu upravu, pitanje učinkovitosti uz

istovremeno povećanje ekonomičnosti. Pritom je vrlo važno uključivanje građana u

procese odlučivanja u javnoj upravi. Ova je mjera sastavni dio reformskih zahvata

koje uvodi novi javni menadžment. Razlozi koji uzrokuju njezino uvođenje mogu se

pronaći u posve drukčijem gledanju na odnos između građana u uprave. Dotadašnji

se odnos prvenstveno promatrao s obzirom na dvije dimenzije: uprave, koja nastupa

s pozicija vlasti i uprave, koja nastupa s pozicija “uslužnog poduzeća”. Novi javni

menadžment minimalizira dimenziju odnosa uprava kao vlast – građani, dok drugoj

dimenziji, uprava “uslužno poduzeće” – građani, daje drugačije značenje. Ovo

drugo značenje proizlazi iz shvaćanja da građani nisu samo puki korisnici određenih

usluga koje uprava pruža.

Novi javni menadžment uvodi nova poslovna načela u javnu sferu.

Uspostavljanje načela “menadžment je menadžment” u smislu nepostojanja razlike

između menadžmenta u javnoj i menadžmenta u privatnoj seri, relativizira bilo

kakve ozbiljnije razlike koje se ističu glede načina poslovanja u privatnom i javnom

sektoru.

Pristaše Novog javnog menadžmenta sugeriraju potrebu da se u javnoj sferi

trebaju primijeniti načela poslovanja koja su karakteristična za privatni sektor. Ovdje

se polazi od shvaćanja da je menadžment općenito utemeljen na ekonomskim

načelima. Pri tome se ne poriče važnost koju na razvoj i primjenu suvremenih

menadžerskih principa u javnoj upravi imaju pravo, etika, psihologija, političke I

druge društvene znanosti. Posebno je u žarištu interesa pitanje na koji način

preoblikovati klasičnu birokratsku javnu upravu u suvremeni javni menadžment.

Drži se da je, u usporedbi s klasičnim konceptom javne uprave, koncept Novog

javnog menadžment više usmjeren prema ekonomskim načelima nego prema politici

osiguravanja odgovarajućih javnih usluga, više je usmjeren k neefikasnostima i

manama upravljanja u javnom sektoru, nego nedostacima i nesavršenostima

tržišnog mehanizma.

Jedno je od ključnih obilježja novog javnog menadžmenta profesionalna etika.

Redefiniranje etičke dimenzije u javnoj službi predstavlja jedan od glavnih aspekata

68

novog javnog menadžmenta. Ovaj novi pristup uključuje posve novi tretman

građana kao korisnika usluga javne uprave. Građani više nisu samo korisnici usluga

javne uprave. Oni se tretiraju kao potrošači koji pribavljaju određena dobra i koriste

određene usluge koje im isporučuje odnosno pruža javna uprava. To se izražava

sintagmom “staviti ljude na prvo mjesto”. Stoga se od uprave očekuje da bude manje

birokratska a više kreativna, manje formalistička a više odazivnija potrebama

građana, te prvenstveno usmjerena k potrebama građana.

Uvažavajući ovakve postavke javnog menadžmenta, očito je da one mogu i

trebaju biti primijenjene i u koncipiranju sistema upravljanja Park-šumom Marjan.

69

4. OCJENA RAZINE UPRAVLJANJA Sustav upravljanja neke organizacije definira se kao složena kompozicija strukturnih

elemenata nužnih za odvijanje poslovnih procesa. To su:

1. strateški dokumenti kojima se utvrđuje opredjeljenje organizacije, a

materijalizirani su u misiji, viziji, strategiji i politici, menadžerskim općim i

posebnim ciljevima,

2. organizacijski ustroj,

3. poslovni procesi,

4. resursi,

5. partnerstva,

6. informacije i komunikacija.

Djelovanje strukturnih elemenata međusobno je uvjetovano i svaki od njih

utječe na djelovanje sustava upravljanja kao cjeline. Drugim riječima, kvaliteta

svakog pojedinog strukturnog elementa utječe na sustav upravljanja, a posljedično

na kvalitetu rezultata poslovnih procesa koji se unutar sustava odvijaju.

Radi objektivnijeg modeliranja upravljanja zaštićenim područjem park-šume

Marjan u ovom se dijelu rada ukratko će se analizirati karakteristični pokazatelji

postojeće prakse (razine upravljanja) zaštićenim područjima u Hrvatskoj, i to kroz

četiri dimenzije:

a) analizu brojnosti stalnih zaposlenika 8 hrvatskih nacionalnih parkova i 10

parkova prirode (dalje u tekstu ustanove NP/PP), razvrstanih po službama;

b) analizu organizacije unutarnje strukture ustanova NP/PP u smislu vrste i

brojnosti službi. Okvirna struktura tih ustanova iskoristit će se kao putokaz

u sagledavanju optimalnog unutarnjeg ustrojstva Javne ustanova za

upravljanje Park-šumom Marjan;

c) analizu ekonomskih pokazatelja upravljanja za ustanove NP/PP. Kako je

Javna ustanova za upravljanje Park-šumom Marjan započela s radom tek

2005. godine zasad ne postoje podatci koji bi omogućili sličnu analizu na

razini te ustanove;

d) Analizu organizacijsko-planskih elemenata upravljanja za Javnu ustanovu

za upravljanje Park-šumom Marjan.

70

4.1. Ljudski resursi kao element upravljanja hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovima prirode

Ljudski su resursi jedan od ključnih elemenata upravljanja svakom

organizacijom. To podrazumijeva odgovornost menadžmenta za osiguranje

raspoloživosti kadrova nužnih za odvijanje poslovnih procesa.U svrhu analize

ljudskih resursa hrvatskih NP/PP prikupljeni su recentni podaci o stalno

zaposlenom osoblju u tim ustanovama. Dostavljeni podaci omogućili su analizu

brojnosti zaposlenika po:

- izvoru financiranja (iz državnog proračuna ili iz vlastitih prihoda ustanova

NP/PP);

- po službama u koje su sistematizirani sukladno poslovima koje obavljaju, a

na temelju propisa kojim se uređuje unutarnje ustrojstvo ustanova za zaštitu

prirode (najčešće Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu).

Dodatno su pojedine ustanove NP/PP iskazale broj i poslove sezonskih

zaposlenika.

Skupni su podaci o stalnim zaposlenicima u NP/PP prikazani u Tablici 5., a

detalnji za svaku od 18 ustanova NP/PP u prilogu I. ovog rada. Tablica 5: Brojnost zaposlenika nacionalnih parkova i parkova prirode (stanje XII/2005) JAVNA USTANOVA STALNI ZAPOSLENICI ukupno na proračunu vlas. sredstva NP BRIJUNI 250 76 174 NP KORNATI 22 19 3 NP KRKA 77 27 50 NP MLJET 36 31 5 NP PAKLENICA 28 20 8 NP PLITVIČKA JEZERA 691 7 684 NP RISNJAK 26 23 3 NP SJEVERNI VELEBIT 13 11 2 PP BIOKOVO 10 9 1 PP KOPAČKI RIT 21 13 8 PP LONJSKO POLJE 12 11 1 PP MEDVEDNICA 14 14 0 PP PAPUK 12 11 1 PP TELAŠČICA 19 19 0 PP UČKA 9 9 0 PP VRANSKO JEZERO 15 11 4 PP VELEBIT 13 11 2 PP ŽUMBERAK-SAMOBORSKO GORJE 14 12 2 1282 334 948 STRUKTURA (%) 100,00 26,05 73,95 Izvor: Ministarstvo kulture, 2006.

71

Gornji pregled brojnosti stalnih zaposlenika pokazuje njihovo značajno

odstupanje kod NP Brijuni i NP Plitvička jezera (te donekle NP Krka). Kod ove dvije

ustanove, uz osnovnu djelatnost, vrlo značajan dio poslovanja čini turistička

(jednokratno posjećivanje, izleti) i ugostiteljsko-hotelijerska djelatnosti (boravak i

smještaj). U tim djelatnostima zaposlen je pretežiti broj svih zaposlenika spomenutih

ustanova. Takva se struktura ukupne djelatnosti tih ustanova odražava i na izvore

financiranja (plaćanja) zaposlenika gdje je značajno veći broj onih financiranih

vlastitim sredstvima (73,95 %) u odnosu na broj zaposlenih financiranih iz državnog

proračuna (26,05 %). Naročito je to izraženo kod NP Plitvička jezera, gdje se tek 1%

zaposlenih financira proračuna. Upravo NP Brijuni i NP Plitvička jezera sve svoje

djelatnike u turističko-ugostiteljskoj djelatnosti financiraju iz vlastitih prihoda,

najvećim dijelom ostvarenima upravo iz te djelatnosti.

Budući su neke ustanove NP/PP dostavile i podatke o ukupnom broju

sistematiziranih radnih mjesta, odnosno potrebnom/planiranom broju zaposlenih, u

njihovim se slučajevima moglo zaključiti kako je u sadašnjem trenutku postignuta

tek 20-40 % zaposlenost u odnosu na planiranu. U tom smislu, bilo da se planirani

broj zaposlenika uzme kao optimalan ili kao minimalno nužan, neupitno je da je

postojeća kadrovska ekipiranost ovih ustanova nedostatna za njihovo kvalitetno

obavljanje svih povjerenih im funkcija i djelatnosti.

Jedan od načina kojim ustanove nastoje prevladati nedostatan broj

zaposlenika, ali i povećanje intenziteta aktivnosti ustanova u ljetnjem razdoblju je

‘sezonsko’ zapošljavanje.

Tijekom 2005. godine u hrvatskim NP/PP je povremeno radilo približno 240

zaposlenika čije su angažiranje ustanove NP/PP plaćale isključivo iz vlastitih

sredstava. Sezonski su zaposlenici obavljali najrazličitije poslove, a približni

relativni udjeli njihovog angažiranja, po vrstama djelatnosti bili su slijedeći:

- 80 % u funkciji turističko-ugostiteljske i hotelijerske djelatnosti (informatori,

turistički vodiči, pomoćno hotelsko osoblje i dr.),

- 12 % u funkciji tehničkog održavanja i protupožarnih aktivnosti (motritelji,

vatrogasci i dr.),

- 8 % u funkciji nadzora (nadzornici, redari i dr.).

Ovdje je vrlo važno istaći kako su ljudski potencijali podložni razvoju i

poboljšanju i mogu biti razvijeni do različitih razina kvalitete. Zbog toga izobrazba

kadrova u cilju razvoja ljudskih potencijala predstavlja jednu od temeljnih

72

komponenti unapređenja kvalitete poslovnih procesa i sustava upravljanja. No, ni

najintenzivnijom izobrazbom nije moguće nadoknaditi brojčani nedostatak

kadrova, posebno ako je on ispod kritičnog broja nužnog za korektno odvijanje

procesa u sustavu upravljanja.

4.2 Unutarnje ustrojstvo hrvatskih nacionalnih parkova i parkova prirode Unutarnju strukturu organizacije čine resursi koji kroz procese obavljaju vitalne

funkcije organizacije. U organizaciji ustanova NP/PP prepoznate su, na temelju

analize njihovog unutarnjeg ustrojstva, slijedeće funkcije:

- funkcija izvršnog rukovođenja zaštićenim područjem,

- funkcija vrednovanja, zaštite i očuvanja zaštićenog područja, - funkcija nadzora zaštićenog područja, - funkcija promocije i prezentacije zaštićenog područja, - funkcija organizacije posjećivanja zaštićenog područja, - funkcija korištenja zaštićenog područja (npr. rekreacija, turizam i

ugostiteljstvo), - funkcija tehničkog održavanja zaštićenog područja - funkcija zajedničkih poslova u upravljanju zaštićenim područjem.

Provedba svake od navedenih funkcija realizira se putem odgovarajuće

službe. Približna struktura službi u ustanovama NP/PP prikazana je na slici 1.

Daljnja se analiza odnosila na pregled zaposlenika po službama te po

izvorima njihovog financiranja unutar službi. Podaci su prikazani u tablicama 6 i 7.

73

Slika 1: Osnovne funkcije i službe ustanova nacionalnih parkova i parkova prirode u RH Tablica 6: Relativni udjeli broja zaposlenika hrvatskih nacionalnih parkova i parkova

prirode – po službama

ORGANIZACIJSKE JEDINICE / SLUŽBE %

URED RAVNATELJA

2,65

SLUŽBA STRUČNIH POSLOVA ZAŠTITE

16,30

SLUŽBA NADZORA

8,82

SLUŽBA ZA PROMIDŽBU, PREZENTACIJU I MARKETING*

4,60

SLUŽBA ZA UGOSTITELJSKO-TURISTIČKU DJELATNOST

41,03

TEHNIČKA SLUŽBA I SLUŽBA ODRŽAVANJA**

15,91

SLUŽBA OPĆIH I ZAJEDNIČKIH POSLOVA

10,69

UKUPNO

100,00 Izvor: Ministarstvo kulture, 2006.

Prema brojnosti zaposlenika u pojedinoj službi uočljivo je da su prosječno

najbrojnije službe koje obavljaju turističko-ugostiteljsku djelatnost u ustanovama

URED RAVNATELJA

SLUŽBA STRUČNIH POSLOVA

SLUŽBA NADZORA

TEHNIČKA SLUŽBA I SLUŽBA ODRŽAVANJA

SLUŽBA ZA PROMIDŽBU I MARKETING

SLUŽBA ZA OPĆE I ZAJEDNIČKE POSLOVE

SLUŽBA ZA TURISTIČKO-UGOSTITELJSKU DJELATNOST

74

NP/PP, pri čemu treba uvažiti da preko 90 % zaposlenika u toj službi čine oni iz NP

Brijuni i NP Plitvička jezera.

Tablica 7: Brojnost zaposlenika hrvatskih NP i PP – po službama

STALNI ZAPOSLENICI ORGANIZACIJSKE JEDINICE / SLUŽBE

Ukupno Proračun Vlast. prihodiN 34 28 6

URED RAVNATELJA % 100,00 82,35 17,65 N 209 83 126

SLUŽBA STRUČNIH POSLOVA ZAŠTITE % 100,00 39,71 60,29 N 113 98 15

SLUŽBA NADZORA % 100,00 86,73 13,27 N 59 33 26 SLUŽBA ZA PROMIDŽBU, PREZENTACIJU I

MARKETING* % 100,00 55,93 44,07 N 526 6 520 SLUŽBA ZA UGOSTITELJSKO-TURISTIČKU

DJELATNOST % 100,00 1,14 98,86 N 204 50 154

TEHNIČKA SLUŽBA I SLUŽBA ODRŽAVANJA** % 100,00 24,51 75,49 N 137 36 101

SLUŽBA OPĆIH I ZAJEDNIČKIH POSLOVA % 100,00 26,28 73,72

UKUPNO N 1282 334 948 % 100,00 26,05 73,95 * ovdje su svrstavani i svi zaposlenici u službama gdje su objedinjene promidžbene i turističko-ugostiteljske djelatnosti ; ** uključene i aktivnosti vezane za interni promet/prijevoz, protupožarnu zaštitu i zbrinjavanje otpada

Slijedeća je, po brojnosti zaposlenika, služba stručnih poslova. Kako se putem

ove službe obavljaju najsloženiji poslovi vezani za vrednovanje, zaštitu, očuvanje,

promicanje i korištenje zaštićenih područja, iako nedostana, ipak ohrabruje brojnost

ove službe.

Glede izvora financiranja plaća i ostalih obveza prema zaposlenicima (porezi,

doprinosi, naknade za prijevoz i dr. ) najveći je relativni udio proračunski

financiranih zaposlenika u službama koje obavljaju javne funkcije u upravljanju

zaštićenim područjima; to su, prije svih, služba nadzora i uredi ravnatelja. I ovdje

sliku iskrivljuje značajan broj zaposlenika u NP Brijuni i NP Plitvička jezera koji

obavljaju javne funkcije u osnovnoj djelatnosti ustanove, a financirani su iz vlastitih

sredstava: prihodi od prodaje ulaznica, prihodi od turističko-ugostiteljske

djelatnosti i dr. Koliko je god prihvatljivo financiranje osnovne djelatnosti ustanova

iz prihoda od ulaznica, toliko se čini paradoksalnim da javna djelatnost bude

financirana iz prihoda turističko-ugostiteljske djelatnosti. To bi, radi vjerodostojnosti

rada i djelovanja ovih ustanova, trebalo što prije zamijeniti dostatnim proračunskim

financiranjem.

75

4.3 Ekonomski pokazatelji upravljanja hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovima prirode Prije analize ekonomskih pokazatelja valja napomenuti kako se uz veličinu i tipsku

raznolikost, hrvatski nacionalni parkovi i parkovi prirode (dalje u tekstu: NP/PP)

uvelike razlikuju po uvjetima funkcioniranja i razini institucionalne zaštite,

odnosno po modelu propisanog i u praksi ostvarenog upravljanja. Upravo

neizgrađenost institucija upravljanja čini hrvatski sustav zaštićenih područja zasad

nedovoljno uvjerljivim, samo očuvanje prostora upitno učinkovitim, a očekivane

društvene i gospodarske koristi nedovoljnim. Tek djelomično opravdanje

postojećim slabostima upravljanja moguće je tražiti u činjenici da je većina

upravljačkih institucija tek formirana – većina u razdoblju od 1999. do 2002. godine.

Stoga su i glavna obilježja postojećeg stanja slaba kadrovska ekipiranost uprava

NP/PP, vrlo ograničeno proračunsko financiranje i većinom vrlo skromne

mogućnosti ostvarivanja vlastitih prihoda – i povezano s tim mala kapitalna

ulaganja i ograničene mogućnosti unapređenja poslovanja i upravljanja.

Za ocjenu ispunjavanja njihovih društvenih funkcija najznačajniji su pokazatelji

vezani uz ostvarivanje godišnjih programa. Ti se dijele na:

a) programe i projekte financirane iz državnog proračuna putem ugovora

svake ustanove NP/PP s Ministarstvom kulture i

b) programe i projekte financirane vlastitim prihodima ustanova NP/PP.

Iznosi proračunskih sredstava, razvrstani na glavne sastavnice, prikazani su u

tablici 8. u kolonama od 2 do 4, dok su vlastito ostvareni prihodi prikazani u koloni

6.

Tablica 8: Fnancijski pokazatelji poslovanja nacionalnih parkova i parkova prirode RH

Godina

Kapitalna sredstva (kn)

Tekuća sredstva za rad NP/PP

(kn)

Plaće (kn)

Broj zaposlenika

na proračunu

Vlastiti prihodi

(kn)

1 2 3 4 5 6

1999. 10.000.000,00 5.439.000,00 13.833.185,9

8 213 97.100.561,41

2000. 7.919.435,00 2.606.598,00 16.032.731,2

7 221 159.315.850,70

2001. 11.000.000,00 8.260.000,00 18.046.985,2

3 273 199.039.807,05

2002. 11.500.000,00 4.237.690,75 21.240.181,6

6 274 209.589.767,90

76

2003. 13.000.000,00 3.900.000,00 23.056.921,3

4 298 219.198.002,90

2004. 4.540.000,00 4.600.000,00 23.940.343,3

9 304 239.110.978,28

2005. 10.711.447,54 4.135.636,00 24.551.394,6

3 312

Izvor: Ministarstvo kulture, 2006.

Velik je dio od 18 ustanova NP/PP snažno ovisan o proračunskom

financiranju. To pogotovo vrijedi za ustanove parkova prirode. Dok je udio

proračunskog financiranja na razini svih 18 ustanova NP/PP oko 16 % (slika 2), kod

ustanova nacionalnih parkova to iznosi približno 10 % (slika 3), a kod parka prirode

čak 72 % (slika 4).

Prihod za sve JU u 2002. godini Ostali prihodi[209.589.767,90 kn]

[84,41%]

Proračun (MZOPU)[38.704.281,19 kn]

[15,59%]

Slika 2: Ukupni prihodi javnih ustanova NP/PP u R. Hrvatskoj za 2002. godinu20.

Jednako tako važno je napomenuti da su mogućnosti stjecanja vlastitih prihoda

vrlo različite među 18 ustanova NP/PP u Hrvatskoj. Posebno su izražene razlike

između ustanova koje upravljaju nacionalnim parkovima (slika 2) u odnosu na

ustanove parkova prirode (slika 3)27.

20 podaci se odnose na 2002. godinu 27 slike preuzete iz Izvješća o rezultatima nacionalnih parkova i parkova prirode RH, autora I. Martinića, R. Deželića i L. Elez izrađenog za potrebe MZOPU 2002. godine

77

Prihod za 8 NP u 2002. godiniOstali prihodi

[203.234.238,37 kn][90,05%]

Proračun (MZOPU)[22.461.953,06 kn]

[9,95%]

Slika 3: Ukupni prihodi 8 ustanova nacionalnih parkova u R. Hrvatskoj za 2002. godinu.

Različiti položaj nacionalnih parkova u odnosu na parkove prirode u pogledu

mogućnosti stjecanja vlastitih prihoda uvjetovan je samom definicijom kategorije

nacionalnog parka, odnosno parka prirode. Po definiciji iz Zakona o zaštiti prirode

nacionalni park je “prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora

iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, koje obuhvaća jedan ili više sačuvanih

ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava, a prvenstveno je namjenjen očuvanju

izvornih prirodnih vrijednosti te ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i

rekreativnu namjenu”. Nadalje, u nacionalnom parku je zabranjena gospodarska

uporaba prirodnih dobara, a državno je zemljište povjereno na korištenje

ustanovama nacionalnih parkova, tako da one imaju pravo njegovog korištenja (s

pravom građenja prema posebnom prostornom planu). Upravo ovakve odredbe

daju ustanovama nacionalnog parkova snažnu autonomiju kako u upravljanju tako i

u provedbi dopuštenih djelatnosti. Važan rezultat takve autonomije je mogućnost

ostvarivanja prihoda od naknada za ulaznice, naknada za korištenje internog

prijevoza itd. Takav slučaj nije s parkovima prirode koji su po definiciji prostrano

prirodna ili dijelom kultivirana područja kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima

međunarodne i nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-

obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima. U parku

prirode dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne

ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga. Za razliku od nacionalnog parka gdje

isključivo ustanova ili koncesionar mogu obavljati gospodarske djelatnosti, u

parkovima prirode mogu svi vlasnici i korisnici prostora obavljati dopuštene

gospodarske djelatnosti i koristiti prirodna dobra. Nadalje, ustanove parkova

prirode ne gospodare državnim zemljištem u zaštićenom području, već to čine

korisnici državnom zemljišta, npr. “Hrvatske šume”, i drugi. Jasno je da su u prvom

78

slučaju ustanove nacionalnih parkova u mogućnosti ostvariti zavidne prihode, na

koje ne mogu računati ustanove parkova prirode.

Kada znamo da i obavljanje redovne (javne) djelatnosti ustanova za zaštitu

prirode ovisi, prije svega, o raspoloživim financijskim sredstvima, jasno je da su

ustanove koje ostvaruju veće vlastite prihode u višestrukoj prednosti u odnosu na

one koje se oslanjaju samo na državni proračun; ustanove s vlastitim prihodima u

prilici su imati veći broj zaposlenika, veći broj vanjskih suradnika, provoditi

(financirati) veći broj projekata iz redovne i programske djelatnosti – a to znači

potpunije i kvalitetnije ostvarivati ciljeve u upravljanju zaštićenim područjem. S

druge strane, iz tog razloga u ustanovama bez vlastitih prihoda trpe važne osnovne

funkcije, posebno, nadzor, ekološka edukacija, programi inventarizacije i drugi.

U smislu ostvarivanja vlastitih prihoda u izrazitoj su prednosti ustanove koje su

dobro prometno povezane, u blizini su mjesta značajne koncentracije potencijalnih

posjetitelja, imaju turističko-ugostiteljske sadržaje i smještajne kapacitete te imaju

posjetiteljsku infrastrukturu (centre za posjetitelje, biciklističke i jogging staze,

poučne staze i vidikovce, interni sustav prijevoza posjetitelja, etno zbirke i drugo).

Prihod za 10 PP u 2002. godiniProračun (MZOPU)[16.242.328,13 kn]

[71,88%]

Ostali prihodi[6.355.529,53 kn]

[28,12%]

Slika 4: Ukupni prihodi 10 ustanova parkova prirode u R. Hrvatskoj za 2002. godinu.

Kao dodatni pokazatelj napravljena je analiza ukupnih prihoda i rashoda za

razdoblje od 1999. godine do 2002. godine na zbirnoj razini: za svih 8 ustanova NP i

zbirno za svih 10 ustanova PP. Rezultati analize prihoda u tablici 9 pokazuju:

a) trend rasta ukupnog prihoda, prvenstveno radi snažnog rasta vlastitih

prihoda ustanova NP; rast vlastitih prihoda ustanova parkova prirode u istom

79

je razdoblju imao značajne oscilacije; ali u ukupnoj masi predstavljaju jaki

mali udio;

Tablica 9: Struktura ukupnih prihoda ustanova NP/PP u razdoblju 1999 - 2002.

PRIHODI 1999. 2000. 2001. 2002. JU NP (8) Kn % kn % kn % kn % Proračun 19.408.843,66 16,95 19.479.708,26 11,19 24.719.527,86 11,28 22.461.953,06 9,95

Vlastiti prihodi 95.064.615,41 83,05 154.558.928,38 88,81 194.443.512,99 88,72 203.234.238,37 90,05JU PP (10) 100,00 100,00 100,00 100,00Proračun 5.352.546,56 72,44 7.389.382,78 60,84 13.793.925,48 75,01 16.242.328,13 71,88

Vlastiti prihodi 2.035.946,00 27,56 4.756.922,32 39,16 4.596.294,06 24,99 6.355.529,53 28,12UKUPNO (18) 100,00 100,00 100,00 100,00

Proračun 24.761.390,22 20,32 26.869.091,04 14,43 38.513.453,34 16,21 38.704.281,19 15,59Vlastiti prihodi 97.100.561,41 79,68 159.315.850,70 85,57 199.039.807,05 83,79 209.589.767,90 84,41 100,00 100,00 100,00 100,00UKUPNO 121.861.951,63 186.184.941,74 237.553.260,39 248.294.049,09

Izvor: Ministarstvo kulture, 2006.

b) udvostručenje ukupnih prihoda ustanova NP te utrostručenje ukupnih

prihoda ustanova PP u promatranom razdoblju; trostruko veći prihodi PP

tumače se povećanjem broja ustanova od 5 koliko ih je poslovalo u 1999. na 10

ustanova PP u 2002. godini;

c) oscilaciju državnog financiranja u promatranom razdoblju pri čemu su

najviši prihodi iz državnog proračuna u apsolutnom iznosu ostvareni u 2002,

a u relativnom iznosu 1999. godine; istodobno su najmanji prihodi iz

državnog proračuna u apsolutnom iznosu ostvareni u 1999, a u relativnom

iznosu 2000. godine.

80

Slika 5. Udjeli proračunskih prihoda u ukupnim prihodima u 18 ustanova NP/PP

Iz slike 5. razvidno je slijedeće:

- jedan dio ustanova nacionalnih parkova ima ispodpolovičan udio

proračunskih sredstava u ukupnim prihodima: – to su upravo one

ustanove koje imaju značajne vlastite prihode (uglavnom od prodaje

ulaznica i turističko-ugostiteljske djelatnosti),

- druga skupina ustanova nacionalnih parkova (NP Mljet, NP Paklenica,

NP Risnjak) ima iznadpolovičan udio proračunskih sredstava u ukupnim

prihodima: te ustanove vlastite prihode ostvaruju uglavnom od prodaje,

dok jedino NP Risnjak ostvaruje prihode iz turističko-ugostiteljske

djelatnosti,

- kao tek formirana ustanova NP Sjeverni Velebit gotovo se u cjelosti

financira iz proračunskih sredstava,

- za većinu parkova prirode prihodi iz državnog proračuna su jedini i/ili

najznačniji izvor prihoda, odnosno financiranja;

- proračunski prihodi čine nešto manji udio ukupnih prihoda kod onih

ustanova parkova prirode koje imaju značajnije vlastite prihode: npr. PP

Telašćica koja ostvaruje prihode od naknada za privezišta plovila ili PP

Odnos prihoda iz MZOPU i ukupnih prihoda u 2002. godini

0,14

0,40

0,12

0,60

0,50

0,01

0,54

0,830,77

0,84

0,49

0,950,99

0,47

0,930,99

0,62

0,92

0,00

0,20

0,40

0,60

0,80

1,00

1,20

NP B

RIJU

NI

NP K

ORNA

TI

NP K

RKA

NP M

LJET

NP P

AKLE

NICA

NP P

LITV

IČKA

JEZ

ERA

NP R

ISNJ

AK

NP S

JEVE

RNI V

ELEB

IT

PP B

IOKO

VO

PP K

OPAČ

KI R

IT

PP L

ONJS

KO P

OLJE

PP M

EDVE

DNIC

A

PP P

APUK

PP T

ELAŠ

ĆICA

PP UČK

A

PP V

ELEB

IT

PP V

RANS

KO J

EZER

O

PP Ž

UMBE

RAK-

SAM

. GOR

JE

81

Vransko jezero koji ostvaruje prihode od prodaje dozvola za rekreacijski

ribolov.

Rezultati analize rashoda prikazani u tablici 8 pokazuju:

a) trend rasta ukupnih rashoda, relativno značajno više na strani ustanova

PP što se tumači povećanjem broja ustanova od 5 koliko ih je poslovalo u

1999. na 10 ustanova PP u 2002. godini;

b) u strukturi rashoda ustanove NP sadržale su glavninu svih rashoda (90 -

95 %) upravo radi činjenice da one imaju značajno veći broj zaposlenih

(tablica 10) i značajno veći obujam gospodarskih (pretežito ugostiteljsko-

turističkih!) aktivnosti; Tablica 10: Struktura ukupnih rashoda ustanova NP/PP u razdoblju 1999 - 2002.

RASHODI 1999. 2000. 2001. 2002. kn % kn % kn % kn % JU NP 142.761.844,07 95,69 178.597.668,40 94,69 213.616.384,85 93,31 225.001.636,17 90,88 JU PP 6.426.242,78 4,31 10.016.412,22 5,31 15.324.956,43 6,69 22.568.264,82 9,12 100,00 100,00 100,00 100,00 UKUPNO 149.188.086,85 188.614.080,62 228.941.341,28 247.569.900,99

Ipak kada su u pitanju hrvatski nacionalni parkovi i parkovi prirode rezultate

poslovanja i posredno učinkovitost upravljanja ne treba ocjenjivati bez povezivanja

ostvarenih ekonomskih pokazatelja s uvjetima funkcioniranja i poslovanja

pojedinog zaštićenog područja. Početni pokušaj definiranja složenosti uvjeta

funkcioniranja hrvatskih NP/PP napravio je Martinić navodeći listu osnovnih

elemenata koji posebno u pogledu sredstava i troškova potrebnih za operativno

upravljanje utječu na upravljanje u konkretnom području. Ti su elementi prikazani

u tablici 11.

82

Tablica 11. Uvjeti složenosti upravljanja zaštićenim područjima (prema Martiniću28)

Rb Element ili uvjet upravljanja 1. ukupna površina područja 2. površina kopnenog dijela područja 3. površina vodenog dijela područja 4. površina područja stroge zaštite 5. površina područja ciljane zaštite ili 'mješovite namjene´ 6. ukupna duljina granica 7. duljina državne granice NP/PP (ako postoji) 8. broj službenih ulaza – recepcije 9. broj kontroliranih ulaza (s rampom) osim recepcije

10. broj svih ostalih cestovnih ulaza 11. broj građevinskih cjelina i objekata (bez cesta, mostova, elektro stupova) unutar

granica NP/PP 12. ukupna duljina javnih prometnica unutar područja 13. ukupna duljina internih cesta unutar područja 14. ukupna duljina uređenih posjetiteljskih staza (biciklističke, staze za jogging, ) 15. broj definiranih nadzorničkih postaja ili punktova

(kontrolne kučice, osmatračnice, lugarnice i sl.) 16. broj lokaliteta s ugostiteljskom ponudom 17. broj lokaliteta s pristaništima za plovila 18. broj uređenih odlagališta smeća 19. broj trajnih ´divljih´ odlagališta smeća

Uvažavajući gore provedene analize, s aspekta modeliranja upravljanja park-

šumom Marjan može se zaključiti: 1. zaštićeno područje park-šume Marjan iako razmjerno male površine izrazito

je bogato različitim posebnostima prirode, ali i iznimnim vrijednostima

kulturne baštine koje traže brojne opće i specifične mjere upravljanja. Sama

činjenica velikog opterećenja ovako ograničenog prostora infrastrukturom,

stalnim stanovnicima i korisnicima čini upravljanje vrlo složenim.

2. složenost interesa u upravljanju park-šumom diktira izgradnju takvog

ustrojstva ustanove koja će moći kvalitetno odgovoriti na različite izazove;

to znači razvoj svih funkcija i službi koje su tipične i za državne ustanove za

zaštitu prirode (ustanove NP/PP)

3. radi složenosti uvjeta u prostoru i opterećenja prostora korisnicima različitih

28 Kako nažalost nije došlo do daljnje razrade ovog, kako se čini, vrlo objektivnog pobrojavanja odlučujućih čimbenika za funkcioniranje pojedinog NP/PP, i dalje ostaje veliki raskorak između stvarnih troškova upravljanja pojedinih područja i njihovih ukupno ostvarenih prihoda pri čemu se misli i na one iz proračuna i one iz vlastite djelatnosti. Kod nekih NP/PP (npr. NP Kornati) taj je raskorak toliko velik da od samog osnivanja parka dovodi u pitanje mogućnost ostvarivanja ciljeva radi kojih je osnovan. Upravo bi utvrđivanje koeficijenta složenosti upravljanja pojedinim parkom moglo biti glavnim ključem raspodjele sredstava iz državnog proračuna.

83

interesa (npr. stanovnici, zaposlenici u institucijama, rekreativci, školske

populacije i dr.) poseban naglasak mora biti na stručnoj službi i nadzornoj

službi.

4. posebnosti u tehničkoj zaštiti područja čini morski/obalni pojas park-šume,

šumski ekosustav i objekti kulturne baštine. Njihova stručna i učinkovita

zaštita povezana je s odgovarajućim brojem zaposlenika i značajnim

troškovima (npr. provedba protupožarne zaštite)

5. radi uspješnog suprotstavljanja kontinuiranim pritiscima za gradnjom u

zaštićenom području park-šume od velike je važnosti razviti opsežan

program inventarizacije i vrednovanja područja te programe monitoringa

okoliša, posebno praćenja stanja biološke raznolikosti.

6. sve naprijed navedeno uvjetuje snažan razvoj ustanove u smislu

kadrovskog ekipiranja i razvoja programa. Za oboje nužan je preduvjet

stabilno i dostatno financiranje. Kako je teško očekivati dostatna sredstva iz

proračunskih izvora (proračun Grada Splita), u modelu upravljanja park-

šumom treba predvijeti mogućnosti i instrumente za ostvarivanje vlastitih

prihoda ustanove iz kojih bi se sufinancirale kadrovske i programske

potrebe u djelovanju ustanove, kao i mogućnosti korištenja neproračunskih

sredstava – različite zaklade, udruge i sl.

4.4. Analiza razine upravljanja nacionalnih parkova i parkova prirode

Uspješnost upravljanja pojedinim zaštićenim područjem ogleda se ponajprije

kroz način na koji ono ispunjava zadaće radi kojih je ustanovljeno. Te se zadaće

primarno odnose na ostvarivanje osnovnih funkcija zaštićenih područja, među

kojima su ključne one od javnog interesa, a te su slijedeće:

• funkcija nadzora i zaštite flore, faune i općenito okoliša zaštićenog

područja koja se fizički provodi putem posebno ustrojene nadzorničke službe kao

dijela ustanove koja upravlja područjem;

• funkcija trajnog vrednovanja područja kroz aktivnosti stručne službe

ustanove na inventarizaciji i monitoringu njegovih prirodnih i drugih vrijednosti;

• funkcija ekološke edukacije provedbom različitih programa i aktivnosti

stručnih službi ustanove usmjerene na podizanje ekološke svijesti građana i

pojedinih posebnih interesnih skupina, npr. predškolska djeca i dr. To

podrazumijeva izradu poučnih staza, organizaciju ekoloških radionica, tiskanje

84

brošura i dr;

• funkcija turizma i rekreacije koju ustanova organizira i provodi s ciljem

zadovoljenja potreba posjetitelja za aktivnim odmorom, npr. penjanje, ronjenje;

brdski biciklizam, pješačenje i dr.;

• funkcija organiziranog sustava posjećivanja koja podrazumijeva od

ustanove razrađene programe upoznavanja zaštićenog područja pod stručnim

vodstvom i korištenjem internog prijevoznog sustava.

Svakako da su za upravljanje zaštićenih područja značajne i druge funkcije –

pogotovo one koje se odnose na tehničko održavanje parkovne infrastrukture i

protupožarnu zaštiti, ali i na djelatnosti organizirane od ustanove radi stjecanja

vlastitih prihoda kao što su prodaja suvenira, knjiga, razglednica, najam sportske

opreme, prodaja napitaka i dr.

Radi ocjene dosegnute razine upravljanja hrvatskih NP/PP analizirali smo

izabrane pokazatelje njihovog funkcioniranja. Za analizu smo odabrali:

1) broj zaposlenika na proračunu vodeći se pri tom da su upravo o broju tih

zaposlenika ovisi sadržaj i obujam javnih funkcija koje je ustanova u mogućnosti

izvoditi;

2) strukturu prihoda vodeći računa da su proračunska sredstva dostatna samo

za djelomičnu provedbu godišnjeg programa osnovnih funkcija ustanove;

3) vrstu osnovnih funkcija koje realizira pojedina ustanova.

Analizirani pokazatelji su prikazani u tablici 12. Tablica 12: Pokazatelji analize razine upravljanja nacionalnih parkova i parkova prirode

Nacionalni park Park prirode

Zaposlenici na proračunu

Struktura prihoda*

Razvijene funkcije**

1. NP BRIJUNI 65 0,14 NZ, IM, EE, TR, OSP 2. NP KORNATI 19 0,40 NZ, IM, EE 3. NP KRKA 27 0,12 NZ, IM, EE, TR, OSP 4. NP MLJET 31 0,60 NZ, IM, EE, TR 5. NP PAKLENICA 20 0,50 NZ, IM, EE, TR 6. NP PLITVIČKA JEZERA 7 0,01 NZ, IM, EE, TR, OSP 7. NP RISNJAK 23 0,54 NZ, IM, EE, TR 8. NP SJEVERNI VELEBIT 9 0,53 NZ, IM, EE 9. PP BIOKOVO 9 0,77 NZ, IM, EE 10. PP KOPAČKI RIT 13 0,84 NZ, IM, EE, TR, OSP 11. PP LONJSKO POLJE 9 0,49 NZ, IM, EE, TR, OSP 12. PP MEDVEDNICA 11 0,95 NZ, IM, EE, TR 13. PP PAPUK 11 0,99 NZ, IM, EE, TR 14. PP TELAŠĆICA 19 0,47 NZ, IM, EE 15. PP UČKA 7 0,93 NZ, IM, EE, TR 16. PP VELEBIT 11 0,99 NZ, IM, EE

85

17. PP VRANSKO JEZERO 10 0,62 NZ, IM, EE, TR 18. PP ŽUMBERAK- S. GORJE 11 0,92 NZ, IM, EE, TR

SVEUKUPNO 312 0,16 PROSJEČNO ZA NP 0,10 PROSJEČNO ZA PP 0,72 PROSJEČNO ZA NP/PP 0,16

* relativni udio prihoda iz državnog proračuna u ukupnim prihodima **NZ – funkcija nadzora; IM – inventarizacija i nadzor; EE – ekološka edukacija; TR – turizam i rekreacija; OSP – organizirani sustav posjećivanja.

Na osnovi podataka iz gornje tablice 18 ustanova NP/PP moglo bi se razvrstati

u tri skupine29:

• A: zaštićena područja, odnosno ustanove s cjelovito razvijenim sustavom

upravljanja; kriterij za svrstavanje u ovu skupinu uključivali su najmanje 20

proračunskih zaposlenika, minimalno 50 % udio vlastitih prihoda u ukupnim

prihodima te najmanje razvijene 4 osnovne funkcije. Za svrstavanje u skupinu

istovremeno trebaju biti ispunjena sva tri kriterija.

Naime, 20 zaposlenika čini polovicu od prosječnog broja sistematiziranih

(planiranih) zaposlenika u državnim ustanovama za zaštitu prirode30. Jednako tako,

tek je nadpolovično finaciranje djelatnosti ustanove iz vlastitih prihoda jamstvo da

će ona potpuno i korektno obaviti sve povjerene joj funkcije. Za cjelovito razvijen

sustav upravljanja od presudne je važnosti da ustanova provodi one funkcije koje

čine, u očima javnosti, zaštitu područja vjerodostojnom.

• B: područja/ustanove sa djelomično razvijenim sustavom upravljanja;

kriterij za svrstavanje u ovu skupinu uključivali su najmanje 10 proračunskih

zaposlenika i najmanje razvijene 4 osnovne funkcije.

• C: područja/ustanove s inicijalno razvijenim sustavom upravljanja: u ovu

skupinu bile su uključene ustanove koje nisu svrstane u skupine A i B.

Rezultati razvrstavanja 18 ustanova glede dosegnute razine upravljanja

prikazani su u tablici 13.

29 ovakvo je uvjetno razvrstavanje isključivo rezultat autorova subjektivnog izbora pokazatelja za analizu i diferencijalnih kriterija. Svakako da je, radi ocjene dosegnute razine upravljanja svake ustanove NP/PP, moguće provesti i brojne druge analize i s većim brojem parametara analize – te dobiti i različite rezultate. 30 taj se broj za svaku ustanovu utvrđuje Pravilnikom o unatarnjem ustrojstvu i načinu rada ustanove ili Pravilnikom o ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta. Pri izradi takvih akata sagledavaju se srednjeročne (razdoblje od slijedećih 3-10 godina) kadrovske potrebe ustanova.

86

Tablica 13: Ocjena razine upravljanja -rezultati razvrstavanja

Skupina Ustanove NP/PP A: područja/ustanove s cjelovito razvijenim sustavom upravljanja NP BRIJUNI

NP KRKA NP MLJET NP PAKLENICA NP PLITVIČKA JEZERA NP RISNJAK

B: područja/ustanove sa djelomično razvijenim sustavom upravljanja

NP KORNATI PP KOPAČKI RIT PP LONJSKO POLJE PP MEDVEDNICA PP PAPUK PP UČKA PP ŽUMBERAK- SAMOB. GORJE

C: područja/ustanove s inicijalno razvijenim sustavom upravljanja

NP SJEVERNI VELEBIT PP BIOKOVO PP TELAŠĆICA PP VELEBIT PP VRANSKO JEZERO

Prema rezultatima iz gornje tablice tek se jednu trećinu (6 od 18) ustanova može

ocijeniti kao one s cjelovito razvijenim sustavom upravljanja. Znakovito je da je u

svim slučajevima riječ o ustanovama nacionalnih parkova. Moguće je zaključiti da

je uz ‘starost’ ustanove (sve su institucije iz ove skupine osnovane prije 20 i više

godina), važan činitelji za razinu upravljanja i vlastiti prihod tih ustanova.

Zahvaljajući značajnim vlastitim prihodima te su ustanove bile u poziciji ulagati i

razvijati osnovne funkcije i dovesti ih na respektabilnu razinu. U konceptu i

ostvarivanju pojedinih funkcija neke su ustanove čak iznad njihovih međunarodnih

standarda, npr. sustav organiziranog posjećivanja u NP Plitvička jezera, NP Krka i

NP Brijuni.

Nažalost čak je pet ustanova u kategoriji onih s tek inicijalno razvijenim

sustavom upravljanja. I dok je utješno što je ipak riječ o vrlo ‘mladim’ ustanovama

čije osnivanje datira iz 1999. godine, a početak rada u 2000. i 2001. godini,

optimizam ne bude slabe mogućnosti nužnog kadrovskog jačanja ovih ustanova. Za

unapređenje upravljanja zaštićenim područjima kvalificirani kadrovi i kvalitetni

programi jednako su važni kao i financijsko-tehnički preduvjeti u funkcioniranju.

87

4.5. Ocjena postojeće razine upravljanja park-šumom Marjan Sukladno naprijed navedenom u ovom će se dijelu rada analizirati model

upravljanja zaštićenim područjem park-šume Marjan kroz analizu organizacijsko-

planskih elemenata Javne ustanove za upravljanje Park-šumom Marjan.

Upravljanje park-šumom Marjan povjereno je, sukladno Zakonu o zaštiti

prirode, Javnoj ustanovi za upravljanje park-šumom «Marjan» i ostalim zaštićenim

prirodnim vrijednostima na području Grada Splita (skraćeno Javna ustanova za

upravljanje park-šumom Marjan; dalje u tekstu: JU PŠ Marjan) osnovanoj 18.

veljače 2005. godine.

Osnova je zadaća ustanove institucionalizacija skrbi u smislu zaštite, očuvanja i

promicanja park-šume utvrđivanjem i provođenjem adekvatnih mjera upravljanja.

Odluka o osnivanju Javne ustanove za upravljanje Park-šumom „Marjan“ i ostalim

zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Grada Splita donešena je na sjednici

vijeća Grada Splita 20. listopada 2003. godine, a na temelju članka 7. i 12. stavka 3.

Zakona o ustanovama (NN 76/93), članka 175., stavka 5. Zakona o zaštiti prirode (NN

162/03) i članka 33. Statuta Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita 22/01).

Odlukom se posebno utvrđuju:

i) djelatnost ustanove

ii) upravljanje i rukovođenje ustanovom

iii) imovina javne ustanove i

iv) akti javne ustanove

U smislu upravljanja JU PŠ Marjan u spomenutoj se Odluci, u glavi III.

Upravljanje i rukovođenje javnom ustanovom u čl. 4. određuje da ustanovom upravlja

Upravno vijeće od tri člana koji su imenovani od Gradskog vijeća Grada Splita.

Mandat članova vijeća traje četiri godine, a Upravno vijeće uz suglasnost

Poglavarstva Grada Splita donosi slijedeće akte i odluke:

- Statut ustanove,

- godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja

zaštićenih dijelova prirode,

- odluke o raspolaganju imovinom u iznosu većem od 40.000 kuna,

- plan razvoja i financijski plan,

- druge poslove određene zakonom i statutom ustanove.

Nadalje se, čl. 5. utvrđuje da je voditelj javne ustanove ravnatelj kojeg imenuje i

razrješuje Gradsko vijeće Grada Splita. Mandat ravnatelja je četiri godine. U istom

88

se članku navode kvalifikacije i uvjeti za ravnateljsku funkciju te poslovi koje

ravnatelj obavlja.

4.5.1. Stanje organizacije i planskih dokumenata

Za ocjenu, ali još više za prijedlog unapređenja modela upravljanja PŠ Marjan od

ključne je važnosti utvrditi stanje organizacije i stanje temeljnih planskih

dokumenata i dokumenata upravljanja upravljačke ustanove.

4.5.1.1. Ustanova Park-šuma Marjan – ocjena razine organizacije

U ocjeni razine organizacije sagledana je postojeća struktura JU PŠ Marjan u smislu

broja ustrojenih službi i funkcija te broja zaposlenih djelatnika. Primarna se

organizacijska struktura Javne ustanove uspostavila po Odluci o osnivanju Javne

ustanove za upravljanje Park-šumom Marjan, iako sama Odluka ne sadrži nikakve

odredbe vezane za unutrašnju strukturu ustanove. Praksa je formiranja ovakvih

ustanova u Hrvatskoj da se detaljna unutrašnja organizacija sa sistematizacijom

radnih mjesta, brojem izvršitelja i potrebnim kvalifikacijama utvrđuje Pravilnikom o

unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Javne ustanove. Takav pravilnik, uz suglasnost

osnivača, donijelo je Upravno vijeće ustanove odmah po donošenju Statuta Javne

ustanove.

Potrebne kvalifikacije za poslove ravnatelja i stručnog voditelja ustanove

propisane su člancima 5 i 6. Odluke o osnivanju Javne ustanove za upravljanje Park-

šumom Marjan. U predmetnu su Odluku potrebne kvalifikacije prenesene izravno iz

Zakona o ustanovama i Zakona o zaštiti prirode. Iste su kvalifikacije za ravnatelja i

stručnog voditelje ponovljene u člancima 27 i 33. Statuta Javne ustanove. Postojeća

organizacijska struktura JU Park-šuma Marjan prikazana je u tablici 14.

Na temelju podataka iz tablice 14. može se ocijeniti da je trenutna struktura

ustanove upravo ključni limitirajući faktor u ostvarivanju strateških i operativnih

ciljeva vezanih za upravljanje park-šumom. Brojnost zasposlenika (trenutno tri!)

nikako ne može garantirati provedbu zadataka i aktivnosti iz programa ustanove,

niti može odgovoriti specifičnim funkcijama i zahtjevima upravljanja park-šumom

npr. u poslovima koordinacije istraživanja, monitoringu šuma, promociji rekreacije i

edukaciji posjetitelja i dr. Posebno je važno primijetiti da se tako kadrovski

neekipirana ustanova ne može u potrebnoj mjeri uključivati u pripremu, izradu i

donošenje ključnih planova za upravljanje: prostornog plana i plana upravljanja.

89

S druge strane, potpuna provedba godišnjeg programa uvjetovana je kako

brojnošću tako i specifičnim kvalifikacijama zaposlenika. S aspekta stručnih poslova

u upravljanju Park-šumom Marjan, veliku teškoću predstavlja postojeće stanje bez

stručnog voditelja i stručnog suradnika za šumske ekosustave, te za programe

ekološke edukacije i rekreacije.

Tablica 14. Prikaz strukture službi i zaposlenih u JU "Park-šuma Marjan":

Ured/služba Radno mjesto Način financiranja Ured ravnatelja Mate Kosović, dipl. iur. Antonela Čmrlec

Ravnatelj Administrator

Proračun osnivača

Nadzorna služba Marjan Gavrančić Čuvar prirode Proračun osnivača

Glede ocjene najvažnijih funkcija ustanove ključna su obilježja zatečene

organizacije nedostatak kadrova i programa vezanih za inventarizaciju prirodnih i

kulturnih vrijednosti te druga istraživanja. Posljedica toga je sadašnja nedovoljna

istraženost prostora i nedostatak odgovarajućih podataka. Doduše, ne treba

zanemariti desetak uglavnom nesustavnih i parcijalnih završenih istraživanja ili

istraživanja u tijeku.

4.5.1.2. Ustanova Park-šuma Marjan – stanje dokumenata upravljanja

Radi ocjene postojeće razine upravljanja analiziralo se stanje onih dokumenata

koji su temeljni za upravljanje park-šumom Marjan31:

- Prostorni plan

- Plan upravljanja

- Pravilnik o unutarnjem redu

- Statut JU PŠ Marjan

- ostali dokumenti

Uvidom u stanje gore navedenih dokumenata ocjenio se njihovi sadašnji status. Prostorni plan

Prostorni plan PŠ Marjan nalazi se u proceduri odobrenja sredstava za izradu.

Obzirom da se radi o temeljnom dokumentu kojim se dugoročno uređuje namjena i

korištenje prostora Parka te usklađuju interesi osnivača i svih njegovih korisnika,

31 potpuni pregled stanja planskih dokumenata sadržan je u Programu rada i financijskom planu ustanove za 2006. godinu. Isti se nalazi u prilogu II. ovog rada.

90

Ustanova kao upravljač aktivno treba sudjelovati u svim fazama izrade. Osim

aktivnog angažiranja na izradi plana Ustanova predviđa izradu odgovarajućih

stručnih i znanstvenih studija u cilju učinkovite operativne provedbe prostornog

plana. Još važniji element provedbe vezan je za kadrovsko jačanje ustanove.

Plan upravljanja

Plan upravljanja je, sukladno Zakonu o zaštiti prirode, ključan stručni dokument

upravljanja zaštićenim područjem u kojem se definira dugoročna vizija (10-

godišnja, s revizijom nakon 5 godina) razvoja područja i iz kojeg se izvode godišnji

operativni (akcijski) planovi i programi. U 2006. godini Ustanova će započeti s

procesom izrade Plana upravljanja. U prvoj fazi predviđa se identifikacija korisnika

prostora te definiranje vizije, tema i smjernica upravljanja Park-šumom.

Statut Javne ustanove

Statut JU za upravljanje PŠ Marjan donešen je 25. veljače 2005. godine. Zbog

usklađivanja sa novim Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05) tijekom 2006. godine

bit će napravljen novi prijedlog Statuta koji je biti proslijeđen na suglasnost

osnivaču, a potom na usvajanje Upravnom vijeću ustanove.

Pravilnik o unutarnjem redu

Tijekom 2005. godine izrađen je Pravilnik o unutarnjem redu za PŠ Marjan koji se

sukladan novom Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05). Pravilnik je trenutno u

postupku donošenja. Nakon što se ishodi prethodna suglasnost nadležnih

ministarstava (Ministarstvo kulture te Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog

gospodarstva) bit će upućen na usvajanje Upravnom vijeću ustanove.

Pravilnik o unutarnjem redu nekog područja često se naziva i ʹmalim ustavomʹ

zaštićenog područja. Iz takvog pravilnika proizlaze upravljačke ovlasti i obveze

ustanove koja upravlja područjem, ali i mogućnosti i ograničenja kojih se moraju

pridržavati svi korisnici zaštićenog područja: posjetitelji, stanovnici, pojedinci i

pravne osobe koje obavljaju dopuštene djelatnosti, javne službe i drugi.

Tako se Pravilnikom o unutarnjm redu PŠ Marjan utvrđuje, među ostalim, da

JU PŠ Marjan upravlja područjem park-šume na temelju Plana upravljanja, a putem

godišnjeg programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja (u

daljnjem tekstu: Program zaštite, očuvanja i korištenja) sukladno Zakonu o zaštiti

prirode i ovom Pravilniku.

91

Osim navedenih programa ustanova upravlja područjem park-šume i putem

posebnih planova i programa:

- Preventivno-operativnog plana zaštite od požara park-šume (u daljnjem

tekstu Plan zaštite od požara);

- Programa očuvanja šumskih ekosustava park-šume;

- drugih posebnih programa sukladno zakonu.

Svi navedeni planovi i programi sastavni su dijelovi Plana upravljanja, a njihovi

operativni dijelovi smatraju se sastavnim elementima godišnjeg Programa zaštite,

očuvanja i korištenja PŠ Marjan.

Pravilnikom se utvrđuju zabranjene i nedopuštene aktivnosti u prostoru park-

šume Marjan. Posebno radi očuvanja ekoloških, rekreacijsko-turističkih, odgojno-

obrazovnih, kulturno-povijesnih i estetskih vrijednosti, park-šume, na čitavom

području park-šume nije dopušteno:

– gospodarska uporaba prirodnih dobara koja ugrožava njegove bitne

značajke i ulogu,

– radnje i djelatnosti kojima se umanjuje vrijednost prirodnih dobara, osobito

tla, šume, vode i drugih prirodnih vrijednosti,

– svaki zahvat koji ima štetan učinak na prirodne ili druge vrijednosti park-

šume,

– obavljati radove na zaštićenim kulturnim dobrima bez dopuštenja

nadležnog tijela i ishođenja konzervatorskih uvjeta,

– obavljati radove i aktivnosti na prirodnim vrijednostima bez dopuštenja

nadležnog tijela i ishođenja uvjeta zaštite prirode,

Ostali planski dokumenti

Tijekom 2005. godine isteklo je važenje Programu gospodarenja šumama posebne

namjene kojim je bila regulirana zaštita šuma unutar PŠ Marjan. Sukladno

odredbama novog Zakona o zaštiti prirode i novousvojenog Zakona o šumama

tijekom 2006. potrebno je izraditi Program zaštite i mjera upravljanja za šumski

ekosustav PŠ Marjan kao stručnu osnovu za zaštitu, praćenje i korištenje šuma

unutar granica PŠ Marjan.

Analizom najvažnijih dokumenata za upravljanje Park-šumom Marjan posebno

se nezadovoljavajućim ocijenilo nepostojanje posebnog prostornog plana i Plana

upravljanja za PŠ Marjan. Statut ustanove usklađuje se s novim Zakonom o zaštiti

92

prirode, dok je Pravilnik o unutarnjem redu u postupku dobivanja suglasnosti

nadležnih ministarstava. Tijekom 2005. godine isteklo je važenje Programu

gospodarenja šumama posebne namjene kojim je bila regulirana zaštita šuma unutar PŠ

Marjan, te je stoga ustanova pokrenula izradu Programa zaštite i mjera upravljanja za

šumski ekosustav PŠ Marjan. Pred ustanovom je opsežan posao pripreme i donošenja

navedenih akata.

4.6. Ustanova Park-šuma Marjan - ocjena uspješnosti postojećeg modela upravljanja Uvažavajući izneseno u prethodnim poglavljima, u početnoj fazi upravljanja PŠ

Marjan pokazale su se mnoge dobre i povoljne strane, odnosno manjkavosti

upravljanja.

Ocjenjuje se da su povoljnosti slijedeće:

• redovitost financiranja iz gradskog proračuna,

• prepoznata društvena uloga park-šume kao općeg javnog dobra,

• učinkovitija izravna zaštita područja, (posebno kroz režim prometa i

protupožarnu zaštitu),

• organiziraniji pristup turističko-rekreacijskoj djelatnosti (veća posjećenost i

veći broj programa),

• viša razina zaštite okoliša i prirodnih resursa,

• kvalitenije korištenje prostora (kroz kontrolirane zahvate u prostoru),

• jačanje edukativne uloge za očuvanje prirodne i kulturne baštine NP (škola

u prirodi, eko-radionice..).

S druge strane, neizbježno su se pokazale poteškoće i nedostaci u upravljanju,

od kojih su kao najvažniji prepoznati:

• sporost u izradi i donošenju prostornog plana i unutarnjih akata ustanove,

izostanak priprema za Plan upravljanja – ključnog dokumenta za

upravljanje i rad ustanove,

• slaba ekipiranost i profil stručnih službi (nedostak stručnjaka specijalističke

izobrazbe),

• nemogućnosti rješavanja osnovnih potreba stručnih službi (oprema,

izobrazba i dr.),

• isprepletenost legislative i s tim u vezi problemi u usklađivanju interesa sa

pravnim i fizičkim osobama koje djeluju na istom prostoru,

• teškoće s vlasnicima zemljišta u području park-šume.

93

5. DIZAJNIRANJE MODELA ZA UPRAVLJANJE PARK-ŠUMOM MARJAN

Zaštićena područja imaju više teškoća i ograničenja u upravljanju pa samim tim i u

korištenju svojih resursa nego druga područja. To se ogleda prije svega u primarnoj

zadaći očuvanju prirode i kulturne baštine, usklađivanju odnosa između društvenih

potreba i privatnih posjeda, razvoju dopuštenih gospodarskih aktivnosti i dr.

Nadalje, tu spadaju i razna ograničenja u gradnji ne samo građevinskih objekata, već

i gospodarske infrastrukture i sprječavanju nedozvoljene gradnje i dogradnje. Pored

toga u koncepciji funkcioniranja razvoja park-šume potrebno je pomiriti ograničene

kadrovske i financijske resurse s jedne strane, i zakonom određene osnovne

djelatnosti upravljačke ustanove, s druge strane. Sve navedeno čini upravljanje vrlo

osjetljivom i zahtjevnom zadaćom.

To međutim ne bi trebalo shvatiti u smislu da se u dizajniranju modela

upravljanja zaštićenim područjima ne primjene (u što je većoj mjeri moguće) svi

principi i metode kojima raspolaže menadžment kao znanstvena i praktična

disciplina.

5.1. Osnove za dizajniranje modela upravljanja Kao polazišta za dizajn modela upravljanja za Park-šumu Marjan (a polazeći od

onoga što je izneseno u dijelu 3.10.) u ovom djelu analizirat će se slijedeće osnove:

- obveze i ovlasti proizašle iz Zakona o zaštiti prirode i Pravilnika o unutarnjem

redu

- interesni akteri u upravljanju

5.1.1. Osnove za model proizašle iz dokumenata upravljanja Područjem park-šume upravlja Javna ustanova za upravljanje park-šumom

Marjan i ostalim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Grada Splita.

Prema Zakonu o zaštiti prirode, Odluci o osnivanju i Statutu ustanove ona je

dužna skrbiti o zaštiti, očuvanju, održavanju, korištenju, unaprjeđenju i

promicanju park-šume.

94

Ustanova upravlja područjem park-šume na temelju Plana upravljanja, a

putem godišnjeg programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja

(u daljnjem tekstu: Program zaštite, očuvanja i korištenja) i drugih posebnih

programa sukladno Zakonu o zaštiti prirode i Pravilniku o unutarnjem redu.

5.1.1.1 Upravljačke ovlasti slijedom Pravilnika o unutarnjem redu S gledišta upravljanja posebno se važnim ocjenjuju slijedeća ovlaštenja iz naprijed

navedenih zakona i pravilnika:

1. ovlast Ustanove da upravlja područjem park-šume provođenjem posebnih

planova i programa od kojih su glavni:

- Godišnji program zaštite, očuvanja i korištenja;

- Preventivno-operativni plan zaštite od požara park-šume;

- Program očuvanja šumskih ekosustava park-šume.

Ovi planovi i programi sastavni su dijelovi Plana upravljanja koji, zasad, nije

izrađen.

2. ovlaštenje Ustanove da u provođenju planova i programa određene poslove

može povjeriti pravnim i fizičkim osobama. S osobama kojima povjeruje

provođenje pojedinog dijela godišnjeg programa radova Ustanova sklapa

ugovore kojima se uređuju međusobna prava i obveze.

3. ovlaštenje Ustanove da u svrhu zaštite, očuvanja i korištenja park-šume

propisuje sustav prometovanja u park-šumi u smislu načina korištenja

prometnica, osobito dopuštenu vrstu prometa, razdoblja korištenja

prometnica i ograničenje brzine.

4. ovlaštenje Ustanove da utvrđuje uvjete pod kojim su na području park-šume

zabranjene, ograničene ili dopuštene pojedine radnje i djelatnosti. Dopuštene

su, u pravilu, one koje je ne oštećuju i ne mijenjaju svojstva zbog kojih je

proglašena zaštićenom prirodnom vrijednošću. To su prije svega samo radovi

i aktivnosti čija je svrha održavanje ili uređenje park-šume. U cilju uređenja

park-šume dopuštaju se slijedeće aktivnosti:

- radovi na zaštiti šume uključujući i sanitarnu sječu i druge radove prema

Programu očuvanja šumskih ekosustava,

- gradnja i uređivanje staza (biciklističke i trim staze, pješačke staze) te

drugih sadržaja namijenjenih sportu i rekreaciji,

- uređivanje postojećih putova i staza uz maksimalnu zaštitu drveća i

grmlja

95

- provođenje protupožarnih mjera i aktivnosti prema Planu zaštite od

požara,

- druge aktivnosti koje nisu izričito zabranjene općim propisom ili

Pravilnikom o unutarnjem redu.

5. ovlaštenje i obvezu Ustanove da provodi programe i mjere zaštite i očuvanje

posebno zaštićenih vrsta (biljne i životinjske vrste), staništa i ekosustava na

području park-šume. Takve aktivnosti ustanova provodi na temelju stručnih

studija i uspostavljenog stalnog praćenja stanja (monitoring), sukladno

mjerama zaštite koje propisuje ministar.

6. ovlaštenje Ustanove da utvrđuje uvjete pod kojim je na području park-šume

moguće izvoditi znanstvena i stručna istraživanja. Uvjet ovakvih istraživanja

je da su istraživači dužni rezultate istraživanja staviti na raspolaganje

ustanovi;

7. ovlaštenje i obvezu Ustanove da provodi programe i mjere zaštite i očuvanje

nepokretnih kulturnih dobara na način da potiče utvrđivanje svojstava

kulturnih dobara i njihov upis u Registar nepokretnih kulturnih dobara;

8. ovlaštenje Ustanove da donosi program (model) posjećivanja i razgledavanja

kojim se pobliže uređuje dopušten način i mjesta posjećivanja i razgledavanja

te organiziranje prezentacijskog centra Ustanove. U provedbi takvog

programa Ustanova može propisati plaćanje naknade za organizirano posje-

ćivanje koje se obavlja u cilju razgledavanja pojedinih prirodnih i kulturnih

vrijednosti i lokaliteta unutar park-šume, za ostvarivanje rekreativnih

programa i aktivnosti i/ili drugih odgovarajućih aktivnosti. Sredstva

ostvarena od naknade za obavljanje gospodarske i druge djelatnosti koriste

se za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti park-šume.

9. ovlaštenje Ustanove da, kad za to postoje opravdani razlozi (posebno

vezano za sigurnost posjetitelja i zaštite prirodnih dobara) privremeno ili

trajno zabrani na određenom dijelu ili na čitavom području obavljanje

pojedinih istraživačkih, rekreativnih, sportskih ili drugih aktivnosti.

5.1.1.2. Posebne upravljačke ovlasti vezane za građenje u području park-šume Kako su građevinski zahvati (građenje) jedno od najosjetljivijih pitanja u

upravljanju zaštićenog područja iznimno su važna slijedeća ovlaštenja Ustanove iz

naprijed navedenih zakona i pravilnika:

96

1) ovlaštenje Ustanove da donošenjem posebnog prostornog plana32 utvrđuje

uvjete pod kojim je na području park-šume moguće izvoditi građevinske

zahvate. Načelno bi se donošenjem takvog plana na području park-šume

zabranilo graditi nove i/ili dograđivati postojeće stambene objekte, osim

dogradnje postojećih objekata ako to zahtijevaju posebni propisi (npr.

propisi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti), te gradnje objekata za njihovu

okolišnu sanaciju (kanalizacija, pročistači otpadnih voda i dr.). Jednako tako

zabranili bi se zahvati i djelatnosti za koje je u postupku izrade dokumenata

prostornog uređenja ili kod izdavanja konkretnih upravnih rješenja

utvrđeno da bi mogli ugroziti temeljnu namjenu park-šume, te da bi

nepovoljno utjecali na njezino očuvanje i razvoj. Bez obzira na naprijed

navedeno na području park-šume dopustile bi se gradnje, rekonstrukcije i

zamjenske gradnje objekata koji su nužni radi neposredne opasnosti od

prirodnih i drugih nesreća ili radi sprečavanja ili smanjenja njihovih

posljedica, kao i objekti za zaštitu, spašavanje i pomoć pri prirodnim i

drugim nepogodama i nesrećama.

2) ovlaštenje Ustanove da utvrdi posebne uvjete u slučajevima dopuštenog

građenja novih građevina koje se izvode temeljem dozvola i dopuštenja koje

izdaje nadležno tijelo u postupku sukladno posebnom propisu (lokacijska

dozvola, građevna dozvola, koncesija i drugo). Dozvole za takve gradnje

mogu biti izdane samo ako su u skladu sa zakonom i Prostornim planom za

park-šumu (PPPO).

5.1.1.3. Posebne upravljačke ovlasti vezane za zaštitu od požara Radi izražene opasnosti od požara kojoj je izloženo područje park-šume Marjan,

odnosno prije svega njegov šumski kompleks, s gledišta upravljanja vrlo su važne i

slijedeće ovlasti ustanove:

1) obvezu Ustanove da u cilju provođenja mjera zaštite od požara priprema,

donosi i izvodi godišnji Preventivno-operativni plan zaštite od požara park-

šume Marjan pri čemu se planom zaštite od požara osobito se utvrđuje:

- podjela područja park-šume na požarne sektore,

- organizacija motrenja, dojave i obavješćivanja s utvrđivanjem

rasporeda (razdoblja) i mjesta motrenja (motrilišta) te ustrojem

32 prema Zakonu o prostornom uređenju za zaštićena područja izrađuju se i donose Prostorni planovi posebnih obilježja (PPPO) u proceduri koja je identična onoj kod proglašavanja zaštićenih područja.

97

motriteljsko-dojavne službe

- organizacija i operativni postupci u slučaju izbijanja požara

- provedba preventivnih mjera (preventivno-tehničke mjere; mjere

zabrane i upozorenja; informativno-promidžbene mjere)

- druga pitanja vezana za zaštitu od požara.

2) ovlaštenje Ustanove da u park-šumi organizira, provodi i nadzire mjere

zaštite od požara zajedno s pravnim osobama koje obavljaju gospodarsku i

drugu djelatnost, te vlasnicima nekretnina (korisnici građevina,

građevinskih cjelina i prostora na području park-šume);

3) ovlaštenje Ustanove da vodi evidenciju odgovornih pravnih i fizičkih osoba

i koordinira njihov rad u cilju ostvarivanja mjera zaštite od požara te prati

ostvarivanje planova zaštite od požara, kao i stanje propisane opreme.

Pritom je Ustanova u obvezi osigurati:

- stalnu motrilačko-dojavnu službu,

- stalnu prohodnost putova i staza kroz šume i šumsko zemljište,

- dovoljan broj i ispravnost uređaja za gašenje požara te njihovo stalno

tehničko osuvremenjivanje,

- poseban režim prolaska motornih vozila i zabranu loženja vatre.

5.1.2. Interesni akteri vezani uz park-šumu Marjan JU PŠ Marjan u planiranju i ostvarivanju svoje djelatnosti, odnosno godišnjeg

programa rada neposredno surađuje s:

- općim i stručnim službama Grada Splita;

- ministarstvima nadležnima za zaštitu okoliša i prostornog uređenja, te

zaštitu prirode;

- tijelima državne uprave;

- znanstvenim, stručnim i drugim institucijama,

- drugim institucijama, agencijama i udrugama s kojima je u ugovornim ili

interesnim odnosima.

Ustanova surađuje i s pravnim i fizičkim osobama koje obavljaju poslove za

ustanovu, a u skladu s godišnjim programom rada.

Nesumljivo je da koncept upravljanja mora obuhvatiti odnos prema interesnim

akterima u upravljanju zaštićenim područjem park-šume. U tom smislu kao interesni

akteri analiziraju se:

- Javna ustanova za upravljanje park šumom Marjan,

98

- Grad Split (i svi građani Splita) kao osnivač ustanove

- Poduzetnici u prostoru park-šume

- Vlasnici zemljišta

5.1.2.1. Ustanova za upravljanje park-šumom

JU PŠ Marjan kao upravljačka ustanova za zaštićeno područje park-šume Marjan je

ovlaštenik osnivača za provedbu upravljačkih mjera i postizanje ciljeva

proglašavanja park-šume. Po hrvatskom zakonu o zaštiti prirode (NN 30/94, 162/03,

70/05) upravljačka ustanova (javna ustanova za upravljanje ZP) je definirana kao

javna neprofitna organizacija. Odredba neprofitna, ne znači da ona ne smije stjecati

vlastite prihode (zarađivati) gospodareći parkom. Odredba samo znači da djelovanje

ustanove ne smije biti motivirano profitom, a eventualni višak vlastitih prihoda nad

rashodima ustanova je dužna ulagati u unapređenje svoje osnovne djelatnosti.

Dapače, ustanova može razvijati prihvatljive oblike (gospodarskog) korištenja parka,

ali spojive s režimom zaštite i samo radi sticanja dodatnih financija za investiranje u

samu zaštitu.

5.1.2.2. Uloga Grada Splita kao osnivača

Grad Split kao osnivač je u PŠ Marjan nezaobilazni čimbenik upravljanja. Činjenica

da se njegovom voljom (i voljom svih njegovih građana) utemeljuje park-šuma kao

posebno zaštićeno područje prirode implicira posebne odrednice park-šume:

(a) park-šuma se ustanovljuje na opću dobrobit građana, dakle, kao javno

dobro;

(b) politiku upravljanja park-šumom oblikuje, sukladno Zakonu o zaštiti

prirode, osnivač koji i osniva ustanovu za upravljanje park-šumom.

(c) radi zadovoljenja različitih interesa u park-šumi osnivač mora biti

svjestan kompleksnosti zaštite u parku (štite se biološke, geomorfološke,

pejzažne, a nerijetko i etnološke, vrijednosti u isti mah) i složenosti

njezine provedbe s pomoću različitih režima zaštite.

(d) osnivač je jamac praktične primjenjivosti kriterija potrebnih za osnivanje

i djelovanje park-šume. To znači da Grad Split, kao osnivač, jamči

provedivost te određuje stupanj ʺkonkretnostiʺ djelatnosti na području

park-šume i odlučuje što će dobiti prednost - sve u okviru propisa i

standarda zaštite prirode i provedbom dokumenata upravljanja;

(e) u svojstvu osnivača Grad Split je u obvezi trajno financirati tekuće

troškove funkcioniranja ustanove.

99

Osnivač je također odgovoran za primjenu znanstvenih spoznaja na temelju

kojih treba regulirati i u opravdanim slučajevima nametati zabrane za djelatnosti i

aktivnosti koje različito utječu na prirodu i na okoliš. Osnivač je svakako produžena

ruka države, odnosno županije u smislu kreiranja uvjeta za zaštitu prirode. Pritom je

država u obvezi definiranja uvjeta i sadržaja izobrazbe u području zaštite prirode i

okoliša, ali i koordinacije i organizacije stručnih poslova u zaštiti prirode od

nacionalnog interesa, npr. monitoring biološke raznolikosti ili ekološka mreža. S

druge strane, obveza je županije ustanoviti sustav pozitivne stimulacije uključujući

novčane poticaje odgovarajućim subjektima da bi oni poštovali pravila i provodili

mjere očuvanja i zaštite prirode od interesa za županiju.

Sukladno Zakonu o ustanovama i Zakonu o zaštiti prirode ustanovom upravlja

upravljačko tijelo - upravno vijeće imenovano od osnivača. Upravno vijeće mora biti

odgovarajuće brojnosti i strukture, odnosno reprezentativno u smislu zastupanja

interesa u upravljanju zaštićenim područjem. Zbog operativne učinkovitosti upravno

vijeće ne bi trebalo imati više od 5 članova. Sugerira se da najmanje 3 člana upravnog

vijeća budu predstavnici osnivača, a preostali članovi iz sektora civilnog društva i

zaposlenika ustanove.

Radi uvažavanja interesa nevladinih udruga, stručnih institucija, društava i

različitih interesnih skupina u upravljanju park-šumom, Statutom ustanove može se

predvidjeti formiranje stručnog vijeća park-šume (najviše do 10 članova) kao

savjetodavnoga tijela uprave JU PŠ Marjan.

5.1.2.3. Poduzetnici u prostoru park-šume

Uloga park-šume Marjan u odnosu na Grad Split (između ostalog) je uloga atrakcije.

Atrakcijsku snaga park-šume treba iskoristiti na način da park-šuma Marjan,

razvijajući svoju zaštitnu i rekreacijsku ulogu, postane privlačnim mjestom što

većem broju posjetitelja. To može onda biti i podloga za razvijanje različitih

gospodarskih djelatnosti. Pritom je važno infrastrukturne zahvate (izgradnja

prihvatnih kapaciteta ili prometnica) svesti na mjeru prihvatljivu za očuvanje svih

sastavnica prostora i okoliša.

Izvan posebnih zona zaštite nije isključena mogućnost i pravo komercijalnog

obavljanja turističko-rekreacijskih djelatnosti od strane poduzetnika na temelju

specifične koncesije. U tom slučaju oni će preuzeti i obvezu diobe dobiti s javnom

ustanovom. Dakako da su pritom režimi zaštite temeljni uvjeti svake takve

djelatnosti.

100

5.1.2.4. Vlasnici zemljišta

Budući da je park-šuma javno dobro, utemeljeno zbog javnih ciljeva,

samorazumljivo je da teritorij na kojem se pak prostire ne može biti pod

posebnim nadzorom posebnih aktera kojima ta opća perspektiva nije svojstvena.

Nezaobilazna je činjenica da u području PŠ Marjan postoji privatno vlasništvo

nad dijelom zemljišta. Vlasnici tog zemljišta imaju, radi pogodovanju režimu

zaštićenog područja, ograničena prava na svom vlasništvu. Stoga je u upravljanju

PŠ Marjan potrebno različitim mjerama pogodovati privatnim vlasnicima

zemljišta. Te bi mjere morale uključiti tehničku i stručnu pomoć, ali i financijske

instumente kao što su: poticaji, olakšice, subvencije i drugo.

Slika 6. Glavni interesni akteri u upravljanju park-šumom

S druge strane, nove neoliberalne rasprave ističu brojne primjere kojima se

nastoji dokazati da status javnog dobra nije nespojiv s privatnim vlasništvom toga

STANOVNICI I KORISNICI

GRAD SPLIT

Zaštićeno područje Park-šuma Marjan

PODUZETNICI

USTANOVA ZA UPRAVLJANJE PARK-ŠUMOM

VLASNICI ZEMLJIŠTA

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

REPUBLIKA HRVATSKA

Slika 6. Pregled glavnih aktera u upravljanju park-šumom Marjan

UPRAVNO VIJEĆE STRUČNO VIJEĆE

101

dobra. U europskom konceptu upravljanja zaštićenim područjima takva se

mogućnost drži načelno prihvatljivom, s mnogim teškoćama u svakodnevnoj praksi

upravljanja; npr. opstruiranje privatnih vlasnika da provode posebne mjere zaštite ili

da se pridržavaju propisanih ograničenja.

5.2. SWOT analiza čimbenika upravljanja

Jedna metoda koja će se u ovome radu koristiti kao pomoć u modeliranju upravljanja

parkom-šumom Marjan je i SWOT analiza. Pomoću ove metode analiziraju se

čimbenici internog i eksternog okruženja odnosno snage, slabosti, prilike i prijetnje

najuže vezani za upravljanje park-šumom Marjan. U tom smislu rezultati SWOT

analize koristit će se kao jedan od putokaza i polazišta u postavljanju organizacije

upravljanja, ali i okvir za širu raspravu glede uređenja i razvoja pojedinih funkcija

park-šume Marjan.

SWOT analiza predstavlja metodu na temelju čijih se spoznaja želi uspostaviti

ravnoteža između internih sposobnosti i eksternih mogućnosti. Ona je skup

analitičkih metoda kojom se uspoređuju vlastite snage i slabosti s mogućnostima i

opasnostima koje se opažaju u okruženju. U ovom radu koncept SWOT analize se

koristi za procjenu koliko je u upravljanju park-šumom Marjan moguće iskoristiti

postojeće vrijednosti i mogućnosti, te da li se mogu preusmjeriti i angažirati resursi i

sredstva da se iskoriste prilike i izbjegnu opasnosti.

U skoro svakoj analizi modela upravljanja kao značajni čimbenici eksternog

okruženja ističu se:

- politička stabilnost osnivača,

- pravna regulativa, odnosno efikasnost pravnog sustava radi zaštite

poslovanja,

- opće stanje gospodarstva u okružju (infrastrukturni resursi, monetarna i

fiskalna politika.

Pored čimbenika eksternog okruženja za zaštićeno područje značajni su i

interni čimbenici kao što su menadžment, financije, kadrovi, infrastruktura itd.

Bitne komponente intemog okruženja su:

- menadžment, odnosno vizija, misija, politika i ciljevi razvoja,

- sposobnost menadžerskog tima,

- organizacijska struktura i poslovna kultura.

- marketing u smislu promocije djelatnosti i, posebno, usluga,

102

- financije u smislu stabilnosti te investicijskih mogućnosti i prilika

- kadrovi u smislu planiranja i odabira kadrova, motiviranja, dodatne ili

ciljane izobrazbe,

- infrastruktura u smislu materijalnih resursa (zgrade, vozila,

komunikacije, prometnice i dr.)

Analizom i predviđanjem internih mogućnosti i potencijala identificiraju se ključne snage, odnosno karakteristike na temelju kojih se stječu uvjeti za poslovnu izvrsnost i dostizanje konkurentske prednosti. Za takvo promišljanje i projektiranje upravljanja često se koristi i koncept lanca vrijednosti koji je kreirao Deming33. Lancem vrijednosti se usmjerava menadžerska djelatnost organizacije na devet strategijskih aktivnosti i to:

- upravljanje kvalitetom, - upravljanje procesima, - upravljanje kadrovima, - upravljanje troškovima, - razvoj i primjena novih tehnologija, - razvoj produkta, - marketing i promocija, - nabava i servis.

Nakon analize zakonskih obveza i ovlasti te odnosa prema interesnim akterima u

upravljanju, kao daljnji korak u razvoju modela upravljanja za Park-šumu Marjan

provedena je SWOT analiza. Iako je za ovu metoda karakteristična timska provedba,

za potrebe ovoga rada SWOT analizu je proveo autor samostalno, zbog čega je

vjerojatno izostao širi raspon nalaza. U tablici 15. istaknute su snage ili prednosti,

slabosti ili nedostaci, prilike ili mogućnosti, te niz prijetnji ili opasnosti.

33 vidi o tome “Four days with Four Days with Dr. Deming – A Strategy for Modern Methods of Management”. (urednici: Latzko, W.J., Saunders, D.M. Engineering Process Improvement Series. Addison-Wesley Publishing Company.

103

Tablica 15. SWOT analiza sustava upravljanja za park-šumu Marjan

SNAGE ILI PREDNOSTI

Jasna vizija, misija i ciljevi strategije upravljanja i razvoja

Očuvani razvojni potencijali vezani za prirodne ljepote i okoliš

Stvaranje imidža i branda park-šume Marjan

Želja i sposobnost Uprave park-šume

Stabilni financijski izvori.

Postojeća infrastruktura i mogućnost njenog daljnjeg uređenja

Motivacija osnivača i građana za očuvanjem park-šume

SLABOSTI ILI NEDOSTACI

Odsutnost dugoročne vizije i misije upravljanja i razvoja

Nedostatak razumijevanja osnivača za sve aspekte koncepta upravljanja

Slaba suradnja s okruženjem (sportska društva, škole, turistički uredi i dr)

Odsutnost poduzetničkog duha Uprave park-šume

Kadrovska neekipiranost i loša kadrovska struktura

Nedostatni trajni izvori financiranja

PRILIKE ILI MOGUĆNOSTI

Potpora nacionalne politike upravljanja zaštićenim područjima

Jačanje svih, posebno javnih funkcija park-šume

Proširenje prihvatljivih gospodarskih sadržaja

Sve veće razumijevanje politike upravljanja od strane građana

Povezivanje s domaćim i inozemnim sličnim zaštićenim područjima

Potencijalno snažna podrška udruga civilnog društva i interesnih skupina u provedbi

koncepta upravljanja

Uključivanje u znanstveno-stručne projekte i programe

Doprinos razvoju turističkog proizvoda Splita

PRIJETNJE ILI OPASNOSTI

Snažni pritisci na integritet područja

Politička nestabilnost i ekonomska stagnacija u bliskom okruženju

Negativni stavovi stanovnika i korisnika park-šume

Nedovoljna informiranost građana o ciljevima i mjerama upravljanja

Političke diskvalifikacije osnovnih ciljeva i namjene park-šume

Izostanak izrade, usvajanja i provedbe ključnih dokumenata planiranja i uređenja park-

šume

Izostanak široke podrške civilnog sektora

Odustajanje od kadrovskog jačanja Uprave park-šume

104

Temeljem nalaza SWOT analize zaključuje se o prioritetima i aktivnostima na

koje treba obratiti pažnju pri utvrđivanju i projektiranju upravljanja. Iako ovakva

analiza zahtijeva kompleksnu analizu, već i jednostavna interpretacija nalaza

ukazuje da su za model upravljanja ključni:

- kadrovsko jačanje ustanove

- žurna izrada i donošenje plansko-razvojnih dokumenata

- unapređenje programskog rada, prije svega znanstveno-stručnog

- trajna financijska stabilnost

- široka podrška građana, političkih struktura i udruga.

Iz prikazane tablice može se uočiti da koncept upravljanja park-šumom Marjan

ima mnogo jakih strana, ali i značajnih slabosti. Kako svi nalazi i navodi nemaju

jednako značenje (‘težinu’) dodatnom se analizom svakog nalaza određuje

vjerojatnost njegove realizacije i snaga utjecaja na ukupne ciljeve upravljanja.

Naznačene prilike i prijetnje iz okruženja, te identificirane snage i slabosti osim u

projektiranju modela upravljanja mogu biti koristan instrument za provjeru

ostvarivanja ciljeva upravljanja na godišnjoj, ali i dugoročnoj razini. 5.3. Unutarnje ustrojstvo kao element modela upravljanja Osnovna je infrastruktura, ali i najprepoznatljiviji element upravljanja nekom

organizacijskom cjelinom, pa tako i zaštićenim područjem upravo unutarnje

ustrojstvo upravljačke organizacije (ustanove) ili uprave. Pritom se misli na

organizacijsku strukturu uprave u smislu organiziranja pojedinih funkcija, odnosno

posebnih službi za njihovu provedbu. Osim broja službi i sadržaja njihovog rada, u

razvoju modela upravljanja najznačajniji su brojnost i kvalifikacije zaposlenika.

Unutarnje ustrojstvo javnih ustanova koje skrbe o upravljanju zaštićenim

prirodnim vrijednostima u većem dijelu propisuje Zakon o ustanovama. Unutarnjim

ustrojstvom i djelokrugom unutarnjih ustrojstvenih jedinica, odnosno službi

osigurava se skladno i sustavno obavljanje djelatnosti ustanove. Ustanova kao

cjelina i unutarnje ustrojstvene jedinice povezane su i u međusobnoj su vezi kako bi

se u ostvarivanju djelatnosti odnosno poslova ustanove postigla što viša razina

stručnog rada i što bolji rezultati rada.

Ustrojstvene jedinice nemaju svojstvo pravne osobe i nemaju ovlaštenja u

pravnom prometu. U njima se obavljaju istovrsne skupine stručnih,

administrativnih, tehničkih i pomoćno-tehničkih poslova.

105

Sukladno Zakonu o ustanovama javnu ustanovu vodi ravnatelj koji je odgovoran je za

uspostavljanje i ostvarivanje primjerenog unutarnjeg ustrojstva, djelotvornu

organizaciju rada, kvalitetno ostvarivanje poslova ustanove i koordiniranje poslova

unutarnjih ustrojstvenih jedinica.

Ravnatelj je također odgovoran za vođenje poslovne politike, posebno za

planiranje rada ustanove, ostvarivanje godišnjeg programa rada, praćenja rada, te za

upravljanje i vođenje ustanove..

Unutarnje ustrojbene jedinice ili službe u pravilu imaju svoje voditelje –

načelnike koji su odgovorni za provedbu stručne funkcije iz djelokruga službe.

Stručne poslove ustanove vodi stručni voditelj, odgovoran za ostvarivanje

stručne razine svih stručnih poslova.

5.4. Opis i zadaće organizacijskih jedinica

U nastavku se rada iznosi prijedlog modela upravljanja zaštićenim područjem park-

šume Marjan, temeljen u velikoj mjeri na standardnoj unutarnjoj strukturi kakva se u

hrvatskoj praksi zaštite prirode susreće u aktima svih ustanova za upravljanje

zaštićenim područjima (a što je analizirano ranije). Već smo u prethodnim

poglavljima utvrdili da samo neke od takvih ustanova imaju i cjelovito razvijene

planirane strukture unutarnjeg ustrojstva. Naime, još su uvijek u većini ustanove s

djelomično ili tek inicijalno ostvarenom unutarnjom strukturom – kako po

formiranju odgovarajućih funkcija, odnosno službi, tako i po njihovoj kadrovskoj

ekipiranosti. Za svaku se standardnu službu navodi djelokrug poslova koje provodi

(odnosno koje bi trebala provoditi) u upravljanju zaštićenim područjem. 5.4.1. Ured ravnatelja s tajništvom

Ured ravnatelja: U uredu ravnatelja obavljaju se administrativni i stručni poslovi za

ravnatelja, protokolarni poslovi, poslovi u svezi odnosa sa sredstvima javnog

priopćavanja, poslovi u svezi kontakata i komunikacija s tijelima državne uprave i

lokalne samouprave, te drugim pravnim i fizičkim osobama, poslovi u svezi sa

zaprimanjem i rješavanjem pošte upućene ravnatelju, vođenje evidencije i pohrane

povjerljive pošte, kao i drugi stručni i administrativni poslovi u svezi s radom

106

Tajništvo: Tajništvo obavlja administrativne, kadrovske, pravne, financijske,

knjigovodstvene i računovodstvene poslove ustanove. Također, obavlja i opće,

pomoćne i tehničke poslove.

5.4.2. Stručne službe

Stručne službe obavljaju stručne poslove koji se odnose na zaštitu, održavanje,

očuvanje i korištenje park-šume, posebno poslove u svezi pripreme stručnih podloga

za izradu dokumenata upravljanja (Prostorni plan, Plan upravljanja, godišnji

programi rada) i njihove provedbe; inventarizacije i praćenja stanja flore i faune u

parku, praćenje parametara okoliša, skrb o kapitalnim ulaganjima u park-šumu

vezanih za uređenje u cilju ekološke edukacije i posjećivanja.

U okviru stručnih službi vodi se, organizira i koordinira informacijski sustav

park-šume; surađuje se sa znanstvenim i stručnim institucijama. Zadaće su stručnih

službi i suradnja s drugim institucijama i organizacijama koje imaju na području

park-šume upravljačke ovlasti i interese (npr. vodno gospodarstvo, šumarstvo), ali i

suradnju s lokalnim vlastima.

Suradnja s lokalnim vlastima odnosi se na usklađenost prostornih planova pri

zahvatima u prostoru; suradnju u pripremi razvojnih programa za korištenje

zemljišta (poljoprivredu) i drugo.

Stručnom službom rukovodi stručni voditelj ustanove, a rad se organizira u više

nižih unutarnjih ustrojstvenih jedinica – konkretno u dva odjela:

- Odjel za zaštitu i monitoring prirodnih i kulturnih vrijednosti

- Odjel za zahvate u prostoru.

Stručni voditelj vodi stručne poslove ustanove, sudjeluje u izradi programa rada

i razvoja ustanove, skrbi o provedbi programa rada u dijelu koji se odnosi na stručna

pitanja, te vodi, koordinira i nadzire izvršavanje svih stručnih poslova ustanove koji

se odnose na osnovnu djelatnost.

Stručni voditelj odgovara za svoj rad Upravnom vijeću i ravnatelju ustanove.

Sadržaj poslova stručnog voditelja pobliže se uređuje Pravilnikom o unutarnjem

ustrojstvu i načinu rada ustanove.

U Odjelu za zaštitu i monitoring prirodnih i kulturnih vrijednosti obavljaju se poslovi

vezane za zaštitu, održavanje, očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti park-

šume, očuvanje i monitoring kulturne baštine na kojima su zaposleni stručnjaci za

floru i faunu, stručnjaci za kulturna dobra te stručnjaci za interpretaciju i ekološku

edukaciju i drugi.

107

Drugi važan dio stručnih službi čini Odjel za zahvate u prostoru u okviru kojeg se

obavljaju stručni poslovi vezani za provođenje posebnih programa npr. održavanje

zaštita i praćenje šumskih ekosustava ili provedba mjera protupožarne zaštite ili

sudjelovanje u upravnim postupcima u smislu davanja prethodnog mišljenja i uvjeta

(kod složenih i opsežnih zahvata), odnosno suglasnosti za zahvate u prostoru.

Stručnjaci ovog odjela sudjeluju pri izradi smjernica za zaštitu prirode koji se

ugrađuju u dokumente prostornog uređenja; nadalje, zadaća je odjela savjetovanje

stranaka, ali i komisijski pregledi/uviđaji i nadzor nad zahvatima te prijavljivanje

prekršitelja ilegalnih i/ili nedopuštenih zahvata. Velik se dio zadaća Odjela za

zahvate u prostoru obavlja zajednički sa službom nadzora park-šume te s nadležnim

inspekcijama: prije svega inspekcije zaštite priroda, inspekcije zaštite okoliša,

građevinske inspekcije, inspekcije za šumarstvo i lovstvo; poljoprivredne inspekcije,

vodoprivredne inspekcije i dr.

5.4.3. Nadzornička služba

Služba nadzora obavlja poslove izravnog (neposrednog) nadzora u zaštićenom

području vezano uz primjenu Zakona o zaštiti prirode i Pravilnika o unutarnjem

redu za zaštićeno područje. Radi provođenja poslova nadzora služba nadzora

provodi odgovarajući upravni postupak, te poduzima zakonom propisane mjere

protiv osoba koje su povrijedile zakon ili Pravilnik o unutarnjem redu. Nadzornička

služba skuplja podatke vezane za zahvate u prostoru i druge djelatnosti u području.

U okviru ove službe moguće je organizirati osposobljavanje pojedinaca za čuvare-

volontere u park-šumi.

Nadzorničku službu vodi glavni nadzornik, a izravan nadzor obavljaju nadzo-

rnici.

U okviru nadzorničke službe moguće je organizirati Tehničku službu za

stručne i tehničke poslove u svezi održavanja objekata i opreme, održavanja vozila i

opreme, održavanja prometnica i puteva u parku. U tehničkoj službi obavljaju se i

izravni poslovi protupožarne zaštite, oni koji su programom protupožarne zaštite

povjereni ustanovi.

Sama ovlaštenja nadzornika uglavnom su načelno opisana u Zakonu o zaštiti

prirode, a detaljno trebaju biti definirana u internim propisima pojedinog

zaštićenog područja – prije svega u Pravilniku o unutarnjem redu. Sukladno

propisima nadzornici imaju pravo prijavljivanja prekršitelja, naplaćivanja novčanih

108

kazni, provjere identiteta posjetitelja te zaplijene predmeta i materijala koje je

zabranjeno unositi u zaštićeno područje.

Svakodnevni se rad nadzornika odvija u trokutu koji čine interesi zaštićenog

područja, interesi posjetitelja parka te interesi stanovnika u području park-šume.

Nadzornici su glavne poveznice tih triju interesnih skupina i glavni komunikatori

na relaciji uprava - posjetitelji, te uprava - lokalno stanovništvo.

U bliskoj se budućnosti kao važan i atraktivan dio nadzorničkog posla

sagledava planiranje, organiziranje i izvođenje poučnih šetnji park-šumom. Takve

će obveze zahtijevati i odgovarajuću višu razinu kvalifikacija zaposlenika u ovoj

službi.

Osim toga, redovne zadaće nadzornika uključuju i tekuće održavanje

infrastrukturnih objekata, npr. kućica za posjetitelje, šetačkih staza, informativnih

ploča, putokaza, ograda. Nadzornik je, također, u svakome trenutku obvezan

pomoći posjetitelju te surađivati s ostalim službama, npr. policijom, javnom

vatrogasnom službom, službom za spašavanje i dr.

Nadzornici moraju obavljati i posebne, povremene zadatke prema nalozima

uprave parka ili voditelja nadzorničke službe. Ovi se dodatni zadaci mogu odnositi

na monitoring flore i faune, pomoć u istraživačkim projektima, predstavljanje

zaštićenog područja na sajmovima i dr.

Od nadzornika se očekuju profesionalne sposobnosti: dobre komunikativne

sposobnosti i sposobnost pregovaranja i uvjeravanja, dobre organizacijske

sposobnosti, mogućnost samostalnoga ali i timskoga rada, i tehničke sposobnosti.

Od tek uposlenoga nadzornika očekuje se da posjeduje određenu razinu

tehničkoga znanja i sposobnosti (vozački ispit, čitanje karata, fotografiranje,

uzimanje uzoraka, i dr.) a razumno je za očekivati da će sva ostala potrebna znanja i

sposobnosti steći na samom radnome mjestu nakon određenoga razdoblja.

Najzahtjevnije su zadaće pri ustojavanju nadzorničke službe definiranje

organizacijske strukture takve službe i utvrđivanje brojnosti parkovne službe -

posebno s gledišta osiguranja financijskih sredstava za zapošljavanje njihova

odgovarajućeg broja.

5.4.4. Službe marketinga i računovodstva

Služba za marketing obavlja poslove u svezi promicanja park-šume; osmišljava

oblike promocije, priprema nastupe na sajmovima, pribavlja sredstva putem

sponzorstva i donacija, osmišljava i organizira prihvat i vođenje posjetitelja;

109

s koncesionarima koordinira turističko-rekreativne programe i djelatnosti, organizira

stručna savjetovanja te ostale znanstvene, stručne i kulturno-edukativne skupove.

Služba računovodstva obavlja financijske, knjigovodstvene i računovodstvene

poslove vezane za osnovnu djelatnost ustanove.

Treba naglasiti da u općem modelu ove dvije službe obavljaju jasno odvojene

grupe poslova, no kada je obim poslova mali, tek iz operativnih razloga te se službe

mogu povezati u zajedničku organizacijsku cjelinu.

5.5. Ustrojstvo funkcije nadzora

Posebna se uloga u funkcioniranju, ali i u upravljanju zaštićenim područjima

pridaje nadzorničkoj funkciji, odnosno nadzorničkoj službi. Radi njezine iznimne

važnosti u prvoj fazi rada upravljačke ustanove ovdje se posebno osvrće na

najvažnije aspekte funkcije nadzora u park-šumi.

Sa svakodnevnim porastom zanimanja za zaštićena područja postavlja se

pitanje osposobljenosti njihovih službi za mnogostruke zadaće koje proizlaze iz

namjene tih područja. Pritom se od nadzorničkih službi očekuje da, uz informiranje

posjetitelja o ciljevima zaštite područja, kroz okolišnu edukaciju potiču posjetitelje

na poštivanje pravila i propisa u park-šumi, a širu javnost na podizanja razine

ekološke svijesti.

Osnovne su zadaće nadzorničke službe briga o prirodnim i kulturnim

vrijednostima zaštićenog prostora/područja uz istodobno kvalitetno informiranje

posjetitelja te uspostavljanje konstruktivnog dijaloga s drugim korisnicima

prostora.

Nadzornici su prvi, često puta i jedini, predstavnici zaštićenih područja koji

dolaze u izravan doticaj s posjetiteljima. Oni predstavljaju prijateljsko lice

zaštićenoga područja i glavni su jamci poštivanja pravila ponašanja i dobrog

informiranja u zaštićenome području.

Glede park-šume Marjan pretpostavlja se da će najčešći problemi u provedbi

neposredne zaštite u biti:

- protočnost posjetitelja u vršnim opterećenjima,

- rekreacijske aktivnosti izvan određenih lokacija,

- prometna protočnost i nedostatak odgovorajućih parkirališta,

- oštećivanje vegetacije i dobara kulture,

- neprikladno odlaganje otpada (otpad posjetitelja, odpadne vode iz objekata

110

u prostoru park-šume,

- erozija puteva i staza.

Radi ilustracije mogućih ključnih zadaća nadzorničke službe u slici 7 navode se

najčešći prekršaji u hrvatskim NP/PP.

Slika 7: Najčešći prekšaji u hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovima prirode (Izvor: MZOPU, 2003)

Realno je očekivati da u početnoj fazi rada ustanove za upravljanje park-šumom

Marjan nadzorničke službe neće ni po brojnosti, ni po opremljenosti biti u

mogućnosti u cjelosti ispunjavati sve svoje funkcije, te je stoga nužno predvidjeti

mogućnost da dio nadzorničkih poslova u park-šumi obavljaju i nadzornici-

volonteri. To se prije svega odnosi na određene poslove zaštite (npr. protupožarno

motrenje), čuvanja i održavanja, ali i na ekološku edukaciju.

5.5.1. Obvezne zadaće i dužnosti nadzornika

Nadzorničke su službe zadužene za provođenje pravila i propisa u zaštićenim

područjima. Nadziru i kontroliraju prirodni i kultivirani/ʹkulturni’ okoliš kao i

ponašanje posjetitelja i drugih korisnika prostora. U redovite izvještaje uključuju

sve bitne činjenice i promjene na području. Izvještaje predaju upravi parka.

Za potpuno izvršenje zadataka koji se pred nadzornike postavljaju važan je

preduvjet ispravna i odgovarajuća oprema.

32

64

1

7

2

2623

10

410

28

6

28

0

10

20

30

40

50

60

70

Bespravnagradnja

Krivolov Nedozvoljeniribolov

Ronjenje bezdozvole

Sječa šume Skupljanjeflore/faune

Odlaganjeotpada (divljaodlagališta)

Broj

prek

ršaja

Nacionalni parkovi

Parkovi prirode

111

Nadzornici su obično zaduženi za tekuće održavanje infrastrukture. Stoga je

potrebno uvažiti prijedloge nadzornika pri izradi planova za buduće

infrastrukturne objetke i pri samoj izradi istih.

U većini europskih zemalja nadzornici motre promjene u prirodi i krajobrazu te

su uključeni u brigu o životinjskom fondu i posjetiteljima.

Da bi mogli učinkovito obavljati svoje zadaće na terenu nadzornici moraju biti

ovlašteni da upozoravaju, prijavljuju prekršitelje policiji ili da naplaćuju novčane

kazne za kršenje propisa. Nadzornici bi trebali raditi u timovima sastavljenima od

ljudi s različitim profesionalnim obrazovanjem i vještinama.

Nadzornicima se mora osigurati trajna naobrazba i stalni trening vezan za

kontrolu, nadzor, ponašanje u konfliktnim situacijama, informiranje i spasilačke

akcije.

U komuniciranju nadzornici moraju pridobiti povjerenje onih kojima se

obraćaju, ali u isto vrijeme moraju vrlo jasno naznačiti svoju poziciju osoba

odgovornih za poštivanje pravila i propisa vrijedećih na području zaštićenih

područja.

Nadzornici moraju biti obučeni da stalno naglašavaju ograničenja, uvjete i

načine obavljanja djelatnosti u granicama zaštićenog prostora. Stoga je od

iznimnog značaja stalan kontakt nadzornika s svim korisnicima koji obavljaju opće

gospodarske i komercijalne djelatnosti, aktivnosti i programe u parku.

5.5.2. Nadzornička služba u parkovnom sustavu Republike Hrvatske

Neposrednu zaštitu u zaštićenim područjima obavljaju nadzornici. Nadzornici

imaju ovlaštenja temeljem Zakona o zaštiti prirode i propisa donesenim na temelju

njega – tu se prije svega misli na akt (Pravilnik) koji regulira unutarnji red u

zaštićenom području.

Ako nadzornik zatekne u zaštićenom području osobu koja obavlja radnju

protivno Zakonu o zaštiti prirode i propisima donesenim na temelju njega, ima

pravo:

• zatražiti od nje osobnu iskaznicu ili drugu ispravu na osnovi koje može

utvrditi identitet osobe,

• pregledati njezinu prtljagu ili prijevozno sredstvo,

• privremeno oduzeti protupravno prisvojeni dio živog ili neživog svijeta, koji

pripadaju zaštićenom području kao i sredstva kojima je izvršeno

protupravno prisvajanje.

112

Ako nadzornik zateče u zaštićenom području osobu koja obavlja aktivnosti

protivne odredbama pravilnika o unutarnjem redu, pored već navedenih ovlaštenja

ima i pravo na licu mjesta naplatiti kaznu u slučajevima određenim tim

pravilnikom. Sredstva iz naplate ovakve kazne pripadaju upravljačkoj ustanovi.

Slika 8. (gore): Ukupni godišnji broj uviđaja svih nadzornika u nacionalnim parkovima RH u 2003. godini Slika 9 (dolje): Broj uviđaja po jednom nadzorniku u nacionalnim parkovima RH u 2003. godini

Ukupni broj uviđaja svih nadzornikau nacionalnim parkovima

22

34

165

173

412

847

898

1700

Sj. Velebit

Risnjak

Mljet

Brijuni

Paklenica

Kornati

Plitvička jezera

Krka

Odnos broja uviđaja i broja nadzornikau nacionalnim parkovima

6,8

7,3

21,6

55

103

112,3

282,3

283,3

Risnjak

Sj. Velebit

Brijuni

Mljet

Paklenica

Plitvička jezera

Kornati

Krka

113

Radi zaključivanja o obujmu posla nadzorničke službe na slikama 8 i 9 prikazuje se

ukupni broj uviđaja i broj uviđaja po jednom nadzorniku u 8 ustanova hrvatskih

nacionalnih parkova. Obujam poslova najčešće se veže uz složenost uvjeta

funkcioniranja područja, veličinu područja i broj posjetitelja.

5.6. Brojnost i struktura zaposlenika u modelu upravljanja Jedan od prioriteta u upravljanju, kako su to pokazali nalazi SWOT analize odnose

se na kadrovsko jačanje ustanove. U tom smislu brojnost i struktura zaposlenika

ustanove postaju ključni element modela upravljanja.

Načelno, razvoj nekog zaštićenog područja s gledišta zapošljavanja zahtijeva

analizu i niza drugih čimbenika koji određuju buduću razinu upravljanja i razvoja,

a oni su:

- postignuta razina upravljanja i startna pozicija s koje se kreće u razvitak,

- koncepcija nacionalne strategije i politika zaštite okoliša i uloge

zaštićenih područja,

- prilagodba promjenama i konkretnim prednostima zaštićenog područja,

- razvoj funkcija i djelatnosti koje posjeduju komparativne prednosti u

zaštićenom području,

- postojeća i potrebna tehnička infrastruktura zaštićenog područja.

Utvrđivanje brojnosti djelatnika ustanove za upravljanje nekim zaštićenim

područjem složena je i zahtjevna zadaća, posebno s gledišta osiguravanja

financijskih sredstava za zapošljavanje njihova odgovorajućeg broja. Vrlo je rijetko

u praksi upravljanja zaštićenim područjima dosegnuta takva brojnost službi koju bi

sama uprava ocjenila kao sasvim dovoljnom za učinkoviti nadzor i ispunjavanje

svih funkcija i zadaća ustanove. S druge strane, u teorijama upravljanja zaštićenim

područjima vrlo je malo sugestija o standardima vezanima za brojnost zaposlenika

u pojedinoj službi uprave, ili ukupnom broju zaposlenika upravljačkih institucija.

Neki od razloga tome su specifičnosti formiranja upravljačkih ustanova u različitim

zemljama.

U većini se slučajeva premala brojnost stalno zaposlenih djelatnika pokušava

nadoknaditi angažiranjem i/ili zapošljavanjem volontera koji tijekom vrhunca

sezone pomažu i rasterećuju stalne zaposlene nadzornike, koji se onda mogu

posvetiti svojim glavnim zadacima. Kod stručnih službi premala se brojnost

osoblja nadomješta jačom suradnjom sa znanstvenim ustanovama ili angažiranjem

114

vanjskih istraživača ili tvrtki za specifične stručne poslove, npr. inventarizaciju flore

i faune, monitoring kvalitete voda i dr.

U nedostatku podataka o broju nadzornika u park-šumama u tablici 16. donose

se pokazatelji površine i brojnosti nadzornika u pojedinim europskim zaštićenim

područjima34. Tablica 16: Površine i brojno stanje nadzornika u nekim zaštićenim područjima Europe*

Broj nadzornika Zemlja

Vrsta zaštićenog područja

Površina zaštićenog područja [ha] stalni volonteri

Njemačka NP Bayerischer Wald 24 250 23 Švicarska Švicarski nac. park 10 6 Slovenija NP Triglav 83 807 19 43 Mađarska NP Balaton 60 000 18 Slovačka NP Niske Tatre 205 000 30 100 Češka NP Krkonose 34 300 17 50

3 nacionalna parka 130 000 37 Češka – ukupno 24 parka prirode 1 030 400 30 Latvija NP Gauja 92 048 13 Rumunjska NP Delta Dunava 600 000 100

* okvirni podaci prezentirani na radionici EUROPARC federacije održane u NP Triglav.

Kad su u pitanju zaštićena područja u kategoriji nacionalnog parka i parka

prirode nalaz ove analize sugerira odnos 1 nadzornik = 4 - 6.000 ha zaštićenog

područja, mišljenja su parkovnih eksperata da je za učinkoviti nadzor zaštićenog

područja poželjan odnos 1 nadzornik = 3.000 ha zaštićenog područja.

Eksperti su jednako tako suglasni da osim o površini, potreban broj nadzornika

u pojedinom zaštićenog područja ovisi i o nizu drugih činitelja. Pritom su među

najvažnijim:

• tjedni, mjesečni i godišnji broj posjetitelja

• broj naselja i stanovnika u području ili na vanjskim granicama područja (u

tzv. utjecajnom području ili tampon zoni)

• vrsta (kopnena, vodena) i duljina granice zaštićenoga područja

• geomorfologija područja; nizinsko područje, brdsko područje, visoke

planine, vodeni dijelovi

• duljina javnih prometnica koje prolaze uz ili kroz zaštićeno područje

• veličina zone stroge ili posebne zaštite i broj lokaliteta/točaka posjećivanja

• vrsta i obujam djelatnosti koje se obavljaju u parku (smještaj, rekreacija,

kulturni sadržaji i programi,dr.)

• broj objeka (ulaza, recepcija, sanitarnih čvorova, uslužnih objekata i dr.), 34 podaci su preuzeti iz studije Martinić, I. (2001): Rendžerske službe u nacionalnim parkovima Europe. MZOPU RH, 1-60, Zagreb.

115

• pristupačnost pojedinim dijelovima parka i dr.

Zbog posebno složenih zahtjeva u obavljanju nadzorničkih poslova od posebne je

važnosti udio vodenih površina u ukupnoj površini zaštićenoga područja.

Pri određivanju broja nadzornika u konkretnom području treba voditi računa o

svim navedenim, ali i mnogim drugim specifičnostima zaštićenog područja.

Nadzornici u obavljanju svojih poslova koriste različite mjere i postupke. U

hrvatskim zaštićenim područjima najčešća je mjera zabrane ili opomene, a najmanje

se koristi prijavljivanje prekršaja i kasnije vođenje prekršajnog ili krivičnog

postupka. Slike 10. prikaze brojnost i vrste postupaka nadzorničkih službi u

hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovima prirode.

Slika 10: Brojnost i vrste postupaka nadzorničkih službi u hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovi ma prirode (Izvor: MZOPU, 2003)

Iz gornje slike je uočjivo kako je broj postupaka i izrečenih mjera značajno veći u

nacionalnim parkovima u odnosu na parkove prirode. To se objašnjava većim

brojem nadzornika po jedinici površine u nacionalnim parkovima te njihovim većim

iskustvom u organizaciji nadzora. Od vrsta primijenjenih postupaka svakako iskaču

2071

870

221

442

18510 42

200

0

500

1000

1500

2000

2500

Broj uviđaja sa zapisnikom Broj izrečenih mandatnihkazni

Broj prekršajnih prijava Broj zabrana i opomenaizrečenih na licu mjesta

Broj

prek

ršaja

Nacionalni parkovi

Parkovi prirode

116

izrečene zabrane i opomene čime se potvrđuje edukacijska orijentacija nadzornika u

hrvatskim nacionalnim parkovima.

5.7. Prijedlog modela upravljanja park-šumom Marjan Na osnovi ocjene postojećeg stanja te analize vanjskih (interesni akteri iz poslovnog

okruženja) i unutarnjih (struktura i brojnost službi) iz prethodnih poglavlja izrađen

je prijedlog modela upravljanja park šumom Marjan. Prvi rezultat u modeliranju

upravljanja odnosi se na prijedlog unutarnjeg ustrojstva upravljačke ustanove u

dijelu:

a) vrste nižih organizacijskih dijelova – službi i

b) brojnosti zaposlenika u službama

Dodatno je sugerirani model, koji se opisno i grafički iznosi u nastavku, temeljen

na zakonodavnu poziciji ustanove, domaćim standardima strukture službi i ovlasti

upravljačkih ustanova, ali i procjenom specifičnih zahtjeva u prostoru zaštićenog

područja park-šume Marjan i stim u vezi zadaća ustanove.

5.7.1. Sustav nižih organizacijskih dijelova – službi

U prikazu prijedloga strukture ustanove imala se na umu vizija razvoja

ustanove u slijedećih 10 godina, tako da sugerirano unutarnje ustrojstvo valja uzeti

kao suboptimalno, bez imperativa vezanih za dinamiku uspostave predložene

strukture. Valja ipak podsjetiti da, nakon početne (ʹpionirskeʹ) faze rada ustanove,

već u sadašnjoj fazi rada ustanova mora doseći kritičan broj zaposlenih stručnjaka -

kako bi bila uvažavana kao ozbiljna upravljačka organizacija (uprava) za zaštićeno

područje i ozbiljan partner u odnosu s naprijed navedenim interesnim akterima

upravljanja.

U sagledavanju unutarnje strukture ustanove, projekcijom se modela

upravljanja nastojalo odgovoriti na primarne zahtjeve park-šume Marjan u smislu

trajno kvalitetnog ostvarivanja njegovih osnovnih funkcija:

• nadzora i zaštite prirodnih, kulturnih i drugih vrijednosti područja

• inventarizacije i praćenja (monitoringa) predmetnih vrijednosti ;

• ekološke edukacije

• turizma i rekreacije

• organiziranog sustava posjećivanja

117

Predložena struktura ustanove prikazana je u tablici 17 i slici 11.

5.7.2. Brojnost zaposlenika u prijedlogu modela upravljanja

Funkcionalna struktura ustanove s projekcijom broja zaposlenika načinjena je

uvažavanjem Zakona o zaštiti prirode, Zakona o ustanovama, pozitivnih hrvatskih

iskustava vezanih za sistematizaciju radnih mjesta u takvim ustanovama (18 javnih

ustanova za upravljanje 8 NP i 10 parkova prirode u RH) te uvažavanjem

specifičnih potreba park-šume Marjan. Pritom se manje uzelo u obzir neveliku

površini park-šume Marjan, a u većoj mjeri složenost interesa i zahtjeva u

upravljanju ovim iznimnim prostorom.

Slijedom prije navedenih vrsti funkcija i službi upravljačke ustanove, a na

temelju iskustva hrvatske prakse upravljanja zaštićenim područjima i okvirnih

kriterija za brojnost nadzorničke službe sugeriran je broj zaposlenika pojedine

službe u modelu upravljanja park-šumom Marjan. Pri određivanju ukupnog broja

zaposlenika kao opći kriterij postavljen je kritični broj zaposlenika za cjelovito

ostvarivanje ciljeva i namjene zaštićenog područja, a kao kriterij za broj zaposlenika

pojedine službe minimalni broj zaposlenika za ostvarivanje pojedine funkcije u

slijedećih 10 godina.

Određivanje broja zaposlenika u modelu ustanove park-šumom Marjan temeljilo se

na slijedećim činjenicama:

1. unutarnja organizacije ustanove treba, glede provedbe funkcija i

uspostave službi, slijediti modele organizacije drugih javnih ustanova

koja djeluju u Hrvatskoj, pri čemu prvenstveno mislimo na tradiciju takve

organizacije ustanova NP/PP;

2. vezano za točku 1. predviđena je realizacija osnovnih funkcija ustanove

(funkcija nadzora i zaštite flore, funkcija trajnog vrednovanja područja ,funkcija

ekološke edukacije, funkcija turizma i rekreacije, funkcija organiziranog sustava

posjećivanja realizirati kroz uspostavu slijedećih organizacijskih jedinica -

službi: ured ravnatelja, služba za stručne poslove, nadzornička služba i

služba računovodstva i marketinga; i u ovom aspektu nastojalo se slijediti

ustroj službi NP/PP

3. sukladno točkama 1. i 2. za provedbu svake osnovne funkcije planirani su

minimalni kadrovski resursi, odnosno po 1 izvršitelj za svaki od

predviđenih poslova. Pritom su definirani samo osnovni poslovi (radna

mjesta) koji su nužni za cjelovito obavljanje zadaća ustanove (u slijedećih

118

10 godina), a brojnost zaposlenika u pojedinoj organizacijskoj jedinici,

osim u turističko-ugostiteljskoj, slijedi model relativnog udjela

zaposlenika u pojedinim službama ustanova NP/PP (tablica 6),

4. dodatno su se, pri određivanju broja zaposlenika u stručnim službama

uzela u obzir potreba intenzivne inventarizacije prostora, a kod

nadzorničke službe množina i slojevitost interesa i nadzorničkih poslova s

tim u svezi.

5. konačno, moralo se uvažiti da će interes osnivača biti da kadrovsko, ali i

ukupno djelovanje ustanove prati postupnim povećanjem izdvajanja

financijskih sredstava, te da će postojati trajni konsenzus o jačanju

ustanove, usklađeno s prioritetnim potrebama, ali i financijskim

mogućnostima.

Dodatno su, uz broj zaposlenika, za svaku službu definirani poslovi (radna

mjesta) unutar službe te odnosi među službama s tzv. linijama odgovornosti. Tablica 17: OKVIRNI UNUTARNJI USTROJ USTANOVE35 URED UPRAVITELJA (3)

• ravnatelj (1) • tajnik/pravnik (1) • administrator (1)

STRUČNE SLUŽBE (8)

• stručni voditelj (1) • stručnjak za informatiku i GIS (1) Odjel za zaštitu, inventarizaciju i monitoring prirodnih i kulturnih vrijednosti (3)

• stručnjak za floru i faunu (1) • stručnjak za kulturnu baštinu (1) • stručnjak za interpretaciju i edukaciju (1)

Odjel za zahvate u prostoru (3)

• referent za šumarstvo i za građenje (1) • referent za protupožarnu zaštitu (1) • referent za rekreaciju (1)

NADZORNIČKA SLUŽBA (4)

• glavni nadzornik (1) • nadzornici (3)

35 u zagradama je sugerirani broj zaposlenika

119

SLUŽBA RAČUNOVODSTVA I MARKETINGA (2) • voditelj računovodstva i upravljanja koncesijama (1) • referent za promociju i marketing (1)

Predloženim dizajnom organizacije upravljanja osigurano je ostvarivanje zadaća

radi kojih je park-šuma proglašena zaštićenom, a potom i osnovana ustanova za

upravljanje. Planirana zaposlenost od 17 djelatnika u najužoj je vezi s zahtjevima

koji se ustanovi u upravljanju park-šumom postavljaju temelju zakonskih obveza i

ovlasti, ali i potreba u dnevnom funkcioniranju zaštićenog područja.

Pri planiranju ukupnog broja zaposlenih nije se zanemarilo njihove troškove:

plaće i druga prava iz radnog odnosa, doprinosi, osiguranja i dr.. Drži se da je s 17

zaposlenika postignuta prava mjera između zahtjeva u upravljanju i troškova

zaposlenika za provedbu upravljačkih mjera.

Slika 11: Okvirna struktura ustanove za upravljanje Park-šumom Marjan (shema - prijedlog)

URED RAVNATELJA • ravnatelj • tajnik/pravnik

STRUČNE SLUŽBE

NADZORNIČKA SLUŽBA • glavni nadzornik • nadzornici

• stručni voditelj • GIS stručnjak

SLUŽBA RAČUNOVODSTVA I MARKETINGA • voditelj računovodstva i upravljanja koncesijama • referent za promociju i marketing

ODJEL ZA ZAHVATE U PROSTORU • referent za šumarstvo i zahvate građenja u prostoru • referent za protupožarnu zaštitu • referent za rekreaciju

ODJEL ZA ZAŠTITU I MONITORING PRIRODNIH I KULTURNIH VRIJEDNOSTI • stručnjak za floru i faunu • stručnjak za kulturnu baštinu • stručnjak za interpretaciju i ekološku edukaciju

120

5.8. Utvrđivanje sadržaja i troškova upravljanja Kao potpora razvoju modela upravljanja u ovom se dijelu osvrćemo na troškove

upravljanja. Pri tom će se rasprava zadržati na razini okvirnih procjena sadržaja i

troškova upravljanja kakvi su izvjesni za upravljanje zaštićenim područjem

kategorije park-šume.

5.8.1. Pregled relevantnih kriterija za procjenu troškova upravljanja

Mnogobrojni su činitelji u upravljanju zaštićenim područjima koji utječu na visinu i

strukturu troškova potrebnih za postizanje svih ciljeva upravljanja.

Jedan od najvažnijih kriterija za procjenu troškova upravljanja je, kao što je ranije

pokazano, površina zaštićenog području te brojnost posebnih zona i njima

pripadajući režimi.

Za funkcioniranje stručne službe zaštite u upravljačkoj ustanovi od posebne je

važnosti još bogatstvo i raznolikost živog i neživog svijeta područja, a za

nadzorničku službu geomorfologija područja, dužina i vrsta granica te broj i vrste

korisnika u zaštićenom području.

Veća složenost uvjeta u kojima se obavljaju djelatnosti ovih službi ima za

posljedicu zahtjevnije godišnje programe rada ovih službi, veći broj i raznovrsnost

potrebne opreme (terenska vozila, motorni čamci i drugo), ali i veću brojnost stalnih

zaposlenika službi.

Stručnjaci koji se bave menadžmentom zaštićenih područja suglasni su da

potreban broj osoblja uprave (upravljačke ustanove) za pojedino zaštićeno područje

ovisi i o nizu drugih činitelja. Pritom se za troškove i brojnost osoblja stručnih i

nadzorničkih službi najvažnijim drže:

• godišnji broj posjetitelja i njihova tjedna i mjesečna dinamika,

• broj lokaliteta i punktova najčešćeg posjećivanja,

• broj objekata i stanovnika u području i u širem utjecajnom području ili

tampon zoni,

• obujam i vrsta znanstvenih i stručnih poslova vezanih za prirodne i kulturne

vrijednosti u zaštićenom području,

• vrsta i obujam djelatnosti koje se obavljaju u području (rekreacija, kulturni

sadržaji i programi, i dr.)

• broj objekata (ulaza, recepcija, sanitarnih čvorova, uslužnih objekata i dr.),

121

• pristupačnost pojedinim dijelovima parka i dr.

• godišnji broj posebnih programa uprave (ekološke radionice, izložbe,

znanstvene radionice, foto-natječaji i dr.)

U procjeni troškova upravljanja i s tim u vezi angažiranja službi upravljačke

ustanove treba imati na umu stalan godišnji rast broja posjetitelja36.

5.8.2. Opća struktura troškova upravljanja

U situaciji netom nakon proglašavanja nekog zaštićenog područja okvirno troškovi

upravljanja imaju slijedeću strukturu:

• Inicijalna sredstva za početak rada upravljačke ustanove

• Troškovi uspostave infrastrukture i nabave tehničkih sredstava

- najam/kupnja poslovnog prostora

- vozila

- tehnička sredstva

• Troškovi izrade Prostornog plana

• Troškovi izrade Plana upravljanja

• Tekući troškovi poslovanja ustanove

- plaće i naknade zaposlenika

- tekući troškovi poslovanja

• Troškovi kapitalnih programa ustanove (redovite i programske djelatnosti).

U dinamičkom smislu navedeni se troškovi mogu razvrstati u slijedeće skupine:

1. Početna ulaganja koja po svom karakteru čine inicijalna sredstva te troškovi

uspostave infrastrukture i nabave tehničkih sredstava,

2. Periodični troškovi čine ulaganja u izradu ili reviziju prostornog plana

i Plana upravljanja (svake 5-te godine),

3. Tekući troškovi poslovanja u koje se svrstavaju plaće i naknade zaposlenika,

tekući troškovi poslovanja te troškovi kapitalnih programa ustanove za

redovite i programske djelatnosti.

36 iako nije usporedivo s park-šumom Marjan, tek se radi ilustracije navodi da rast posjetitelja u nacionalnim parkovima RH poslednjih godina raste prosječno po stopi od preko 7,5 % godišnje.

122

5.8.2.1. Inicijalna sredstva za početak rada ustanove

Inicijalna sredstva najčešće se osiguravaju već samim proglašenjem, a namijenjena

su za slijedeće aktivnosti:

- registraciju ustanove (registracija, otvaranje računa, izrada pečata..)

- izradu normativnih akata ustanove

- plaću privremenog ravnatelja

- održavanje sastanaka Upravnog vijeća

- naknadu članovima Upravnog vijeća

- raspisivanje natječaja za zaposlenike

- obilježavanje granica područja

- izradu osnovnog promotivnog materijala

Za procjenu troškova upravljanja koji se donosi u nastavku iznos inicijalnih

sredstva uzet je u iznosu koje je Vlada RH osigurala za pokretanje svake od javnih

ustanova za upravljanje novoproglašenih NP/PP: NP Sjeverni Velebit, PP Papuk, PP

Učka, PP Vransko jezero, PP Žumberak-Samoborsko gorje37. Ta su sredstva iznosila

prosječno 300.000 kn za svaku novoosnovanu ustanovu.

Uvažavajući veličinu područja, složenost uvjeta upravljanja i prijedlog

organizacije upravljačke ustanove, u procjeni potrebnih inicijalnih sredstava za JU

PŠ Marjan autor se odlučio za 50%-tni iznos inicijalnih sredstava za zaštićena

područja državne razine.

5.8.2.2. Troškovi uspostave infrastrukture i nabave tehničkih sredstava

Ovi se troškovi odnose na investicije u građevinske objekte, vozila i tehnička

sredstva nužna za redovno funkcioniranje ustanove.

Za potrebe obavljanja djelatnosti predviđenih službi park-šume Marjan okvirno

se može predvidjeti potreba slijedeće vrste i brojnosti infrastrukture i tehničkih

sredstava:

Infrastruktura – građevinski objekti

• 2 info-ulazne recepcije tipa montažnih kućica

• 2 nadzorničke postoje

• centar za posjetitelje (visitor center)

37 iznosi preuzeti iz Uredbe Vlade RH iz NN 96/99 kojima su osnovane gore navedene ustanove.

123

Vozila (procijenjeni troškovi .... cca 720.000 kn)

• 1 osobno vozilo niže srednje klase, cca 120.000 kn

• 1 terenska vozila, cca 210.000 kn/vozilu

• 1 terenski kamionet (pick up), cca 180.000 kn/vozilu

Tehnička sredstva (procijenjeni troškovi .... cca 276.000 kn)

• 12 kompleta radne odjeće i obuće (ljeto/zima), cca 6.000 kn/osobi

• 10 PC računala komplet, cca 9.000 kn/računalo

• 5 prijenosnih (notebook) računala, cca 10.000 kn/računalo

• 1 PC GIS računalo s ploterom i pripadajućim aplikacijama, cca 50.000 kn

• 3 digitalna fotoaparata, cca 2.000 kn/fotoaparat

• protupožarna oprema: vatrogasni aparati, lopate i dr., cca 10.000 kn

• ostali uredski uređaji: fotokopirni aparat, telefoni i dr., cca 25.000 kn

• ostali sitni inventar za stručne službe: dalekozori, GPS, cca 15.000 kn

• ostala tehnička sredstva: motorna pila, sitni alat i dr., cca 8.000 kn

Za izračun predmetnih troškova uvažile su se trenutne tržišne cijene u RH.

5.8.2.3 Troškovi prostornog plana

Uloga i sadržaj prostornog plana - u medunarodnoj praksi upravljanja zaštićenim

područjima već je više od pola stoljeća prepoznato da je jedino sustavom zoniranja

moguće postići razvrstavanje parkovnog područja u zone za specifično upravljanje,

odnosno korištenje. Pritom je cilj da se unutar svake tako definirane zone

poduzimaju mjere za ograničavanje korištenja do razine koja neće biti suprotno

ciljevima očuvanju onih vrijednosti zbog kojih je zona utemeljena.

Upravo je stoga uz Plan upravljanja (koji je ipak instrument upravljanja novijeg

vremena) glavni dokument za određivanje namjene prostora u upravljanju

zaštićenim područjem prostorni plan.

Prostornim planom uređuje se organizacija prostora, način korištenja, uređenja i

zaštite prostora u ZP.

Neke od važnih posebnosti prostornih planova za ZP odnose se na slijedeća

načela:

• da, gdje god je to moguće, turistički sadržaji budu smješteni izvan granica

parka, a svakako izvan temeljne zone parka;

124

• da se, gdje god je to moguće, pronađu takvi sustavi internog prometa unutar

parka koji bi destimulirali ili spriječili veće korištenje automobila;

• da se, tamo gdje su ceste i druge pristupne veze neophodne, odgovarajuća

pažnja posveti njihovu lociranju i planiranju;

• da se poduzmu mjere u cilju smanjivanja nepotrebnih degradacija od strane

posjetitelja.

U nastavku rada prikazana je okvirna struktura prostornog plana za zaštićeno

područje, kakva je uobičajena u hrvatskoj praksi prostornog planiranja. Prikazana

struktura plana u najvećoj mjeri predstavlja sadržaj Prijedloga prostornog plana

posebnih obilježja za zaštićeniti krajolik „Rt Kamenjak“ u Istri. Autor se ovog rada

odlučio za prikaz sadržaja i strukture navedenog plana, prije svega stoga što se radi

o planu koji je prošao javne rasprave i nalazi se pred usvajanjem.

SADRŽAJ PROSTORNOG PLANA (okvirno)

I. OBRAZLOŽENJE

1. POLAZIŠTA

1.1. Položaj, značaj i posebnosti zaštićenog područja

1.1.2. Osnovni podaci o stanju u prostoru

1.1.3. Prostorno razvojne i resursne značajke

1.1.3.1. Klimatske osobitosti

1.1.3.2. Hidrologija i hidrogeologija

1.1.3.3. Geološko-tektonske osobitosti i pedologija

1.1.3.4. Vegetacija

1.1.3.5. Flora i fauna

1.1.3.6. Naselja i stanovništvo

1.1.3.7. Gospodarstvo

1.1.3.8. Kulturna baština

1.1.3.9. Prometna, komunalna, energetska i telekomunikacijska infrastruktura

1.1.4. Planski pokazatelji i obveze iz dokumenata prostornog uređenja šireg područja

1.1.5. Ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na demografske i gospodarske

podatke te prostorne pokazatelje

1.1.5.1. Ocjena stanja i mogućnosti u odnosu na demografske i gospodarske podatke

1.1.5.2. Ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na prostorne pokazatelje

125

2. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA I UREĐENJA

2.1. Ciljevi prostornog razvoja regionalnog značaja

2.1.2. Očuvanje ekološke stabilnosti i vrijednih dijelova okoliša

2.2. Ciljevi prostornog razvoja lokalnog (općinskog) značaja

2.2.1. Odabir prostorno razvojne strukture

2.2.2. Zaštita krajobraznih i prirodnih vrijednosti i posebnosti i kulturno-povijesnih cjelina

2.2.3. Unapređenje komunalne infrastrukture

3. PLAN PROSTORNOG UREĐENJA

3.1. Organizacija prostora i osnovna namjena i korištenje površina

3.2. Iskaz prostornih pokazatelja za namjenu površina

3.3. Prikaz gospodarskih djelatnosti

3.4. Uvjeti korištenja, uređenja i zaštite prostora

3.4.1. Uvjeti korištenja, uređenja i zaštite prostora unutar zaštićenog krajolika

3.4.1.1. Izgradnja i korištenje građevina

3.4.1.2. Uređivanje izletničkih i ugostiteljskih lokaliteta/punktova

3.4.1.3. Uređivanje površina za posebnu namjenu

3.4.2. Uvjeti korištenja, uređenja i zaštite prostora unutar rezervata divljine

3.5. Razvoj infrastrukturnih sustava

3.5.1. Promet

3.5.1.1. Cestovni i željeznički promet

3.5.1.2. Riječni promet

3.5.2. Telekomunikacije

3.5.3. Vodoopskrba

3.5.4. Odvodnja

3.5.5. Energetika

3.6. Zaštita kulturne baštine

3.7. Spriječavanje nepovoljna utjecaja na okoliš

II. ODREDBE ZA PROVOĐENJE

1. UVJETI ZA ODREĐIVANJE NAMJENE POVRŠINA NA PODRUČJU OBUHVATA

POSEBNOG PROSTORNOG PLANA

2. UVJETI UREĐENJA PROSTORA

2.1. Izgrađene strukture van naselja

3. UVJETI UTVRĐIVANJA KORIDORA/TRASA I POVRŠINA PROMETNIH I DRUGIH

INFRASTRUKTURNIH SUSTAVA

3.1. Promet (cestovni i drugi)

3.2. Vodoopskrba

3.3. Odvodnja

3.4. Energetika

126

4. MJERE ZAŠTITE KRAJOBRAZNIH I PRIRODNIH VRIJEDNOSTI I KULTURNO-

POVIJESNIH CJELINA

4.1. Mjere zaštite krajobra

4.2. Mjere zaštite rezervata divljine

4.3. Mjere zaštite kulturne baštine

5. POSTUPANJE S OTPADOM

6. MJERE SPRJEČAVANJA NEPOVOLJNA UTJECAJA NA OKOLIŠ

7. OBVEZA IZRADE PROSTORNIH PLANOVA UŽEG PODRUČJA

8. PRIMJENA POSEBNIH RAZVOJNIH I DRUGIH MJERA

Prostorni planovi su vrlo kompleksni dokumenti nastali angažiranjem različitih

struka i temeljeni na raznovrsnim stručnim podlogama. Primjer vrlo složenog posla

je prostorno zoniranje zaštićenog područja. Tako npr. sadržaj stručne osnove za

zoniranje sadrži:

- opis prirodnih i kulturnih osobitosti i vrijednosti područja/zone

- opis granica planiranog zaštićenog područja/zone

- brojeve-oznake parcela, vlasnike zemljišta i katastarsku općinu

- kriterije/mjerila za vrednovanje prirodnih i kulturnih spomenika, objekata,

vrijednosti

- razvojna usmjerenja u zoni

- zaštitne režime (mjere zaštite) za pojedine lokalitete i njihova područja

zaštite

Okvirni troškovi izrade prostornog plana - za procjenu troškova izrade prostornog

plana uzet je prosječni trošak u iznosu za koji je Ministarstvo zaštite okoliša,

prostornog uređenja i graditeljstva RH (MZOPUG) ugovarao s izrađivačima

prostornih planova posebnih obilježja za NP/PP u u razdoblju 2000 – 2004 godine.

U taj iznos nisu uključeni troškovi pribavljanja kartografskog materijala budući je te

materijale MZOPUG, putem Državne geodetske uprave, ustupao izvoditeljima

izrade prostornih planova. Jednako tako za ocjenu stvarnih troškova izrade

prostornog plana treba izravne troškove izrade (650.000 kn) i troškove

kartografskih podloga (250.000 kn) uvećati za troškove priprema i provedbi javnih

rasprava, te troškove pripreme i opremanja prostornih planova za usvajanje u

parlamentarnoj proceduri (100.000 kn).

127

5.8.2.4. Troškovi Plana upravljanja

Uloga i sadržaj Plana upravljanja – Plan upravljanja novi je doseg u zaštiti prirodnih

vrijednosti koji se u međunarodnoj praksi upravljanja zaštićenim područjima

potvrdio kao uspješni razvojno-organizacijski i ekonomski dokument koji donosi

uprava zaštićenog područja, a koji sadrži smjernice za zaštitu, djelovanje i razvoj te

za korištenje zaštićenog područja. Više je nego očigledno da su dosadašnja

zakonska rješenja kojim se kao instrument upravljanja zaštićenim područjima,

utvrđuje obveza donošenja posebnog prostornog plana za svaki nacionalni park,

park prirode, ali i druge kategorije zaštićenih područja38 obvezni godišnji programi

ustanova NP nedovoljan i preslab okvir za ispunjenje svih izazova i ciljeva koje

nameću integralni pristup i nova uloga zaštićenih područja. Kako se ovaj pristup

zasniva na postavkama učinkovite zaštite i održivog gospodarstva ozbiljan je

prigovor da dosadašnji ʹzaštitarskiʹ pristup ne-miješanja, ne-utjecaja i zabrana

ljudskoga djelovanja u zaštićenim područjima, čini nepremostivu zapreku za

nadopunu postojećeg modela upravljanja kvalitetnom strategijom ekološki

prihvatljive uporabe i korištenja zaštićenih područja.

Kao odgovor na nove potrebe Zakon o zaštiti prirode iz 2003. godine po prvi

puta predviđa kao temeljni stručni dokument za upravljanje zaštićenim područjima

(prije svega NP i PP) plan upravljanja (engl. management plan). Time plan

upravljanja postaje zakonski obvezna planska osnova za upravljanje pojedinim

zaštićenim područjem proglašenim temeljem Zakona o zaštiti prirode.

Po njegovoj izradi i usvajanju uprava zaštićenog područja u planu upravljanja će

dobiti slojevit dugoročni planski dokument koji će složeni model očuvanja i

upravljanja učiniti razumljivim najširoj javnosti.

U nastavku je prikazana struktura Plana upravljanja, preuzeta iz članka 81.

važećeg Zakona o zaštiti prirode.

STRUKTURA PLANA UPRAVLJANJA

I. ciljevi i politika upravljanja zaštićenim područjem

- svrha, funkcije i ciljevi

- politika upravljanja

38 u domaćoj praksi prostornog planiranja u zaštićenim područjima u pripremi su prostorni planovi posebne namjene za kategorije zaštićenih krajolika, npr zaštićeni krajolik “Kamenjak”.

128

II. smjernice u zaštićenom području

- ocjena stanja

- koncept zaštićenog područja

- zaštita i upravljanje prirodnim i kulturnim vrijednostima/resursima

- razvoj (dopuštenih) djelatnosti

- posjećivanje

- ponuda u zaštićenom području

- smjernice za izgled objekata

- povezivanje sa susjednim područjima

- utjecaj na okoliš i socio-ekonomski kompleks

III. izvedba plana

- smjernice za povezivanje sektorskih planova

- nadzor nad izvedbom plana

- način financiranja; troškovi i izvori financiranja

- institucionalna struktura (uprava) u NP

Opredjeljenjem za plan upravljanja kao ključnu zakonsku osnovu i temeljni

dokument kojim se određuju i postižu ciljevi upravljanja u zaštićenom području,

uprave zaštićenog područja zajedno s državnim tijelima i stručnim institucijama

nadležnima za zaštitu prirode, ulaze u razdoblje novih i vrlo intenzivnih aktivnosti.

Po svom donošenju, plan upravljanja postaje osnovni dokument za usklađivanje

interesa s drugim sektorima, posebno onim koji - pod posebnim režimom - koriste

prirodne resurse u zaštićenom području (šumarstvo, poljoprivreda,

vodoprivreda...).

Okvirni troškovi izrade plana upravljanja - kako je dosad malo konkretnih

iskustava i podataka o ukupnim troškovima izrade Planova upravljanja, a radi

velike sličnosti s izradom prostornih planova u samom pristupu izradi, količini

angažiranja, načinu vođenja izrade i usvajanja, trošak izrade plana upravljanja za

park-šumu Marjan uzet je u iznosu od 65% prosječnih troškova izrade prostornih

planova.

129

5.8.2.5. Tekući troškovi poslovanja ustanove

Glavninu ovih troškova čine plaće i naknade zaposlenika ustanove te tekući

troškovi poslovanja od kojih su najvažniji troškovi za energente i investicijsko

održavanje objekata i infrastrukture.

Troškovi se temelje na projekciji ustroja upravljačke ustanove, odnosno

početnog broja od 17 zaposlenika.

Okvirna kadrovska struktura ustanove načinjena je uvažavanjem Zakona o

ustanovama, Zakona o zaštiti prirode, pozitivnih hrvatskih iskustava vezanih za

sistematizaciju radnih mjesta u takvim ustanovama te uvažavanjem specifičnih

potreba park-šume Marjan, vodeći računa o ukupnoj površini te o površini

zoniranih dijelova, odnosno zahtjeva u postizanje ciljeva u svakom od tih dijelova.

Brojnost zaposlenika okvirno je procjenjena temeljem pokazatelja brojnosti

osoblja u hrvatskim NP/PP (za stručne službe) te europskih pokazatelja odnosa

broja nadzornika i veličine zaštićenog područja.

Za izračun troškova plaća uzet je prosječni iznos isplaćenih plaća i naknada za

zaposlenike javnih ustanova NP/PP RH u razdoblju 1999-2003. Isti je godišnje

iznosio približno 80.000 kn/zaposleniku39.

Za izračun tekućih troškova ustanove uzet je prosječni iznos sredstava

odobrenih od strane MZOPU RH javnim ustanova NP/PP za godišnje troškove

tekućeg poslovanja. Ta su odobrena sredstva iznosila prosječno 22 kn/ha. Ista se

koriste koriste za:

- troškove energenata (gorivo) i grijanja,

- materijal i dijelovi za tekuće i investicijsko održavanje,

- usluge tekućeg i investicijskog održavanja,

- službena putovanja,

- stručno usavršavanje zaposlenika,

- intelektualne i osobne usluge,

- naknade za rad predstavničkih tijela i povjerenstva,

- usluge promidžbe i informiranja,

- uredski materijal i ostali materijalni rashodi,

- telefonske usluge, poštarina, prijevoz robe,

- najamnine i zakupnine,

- komunalne usluge,

- bankarske usluge i usluge platnog prometa,

39 Izvor: Martinić & Deželić & Elez «Finacijsko izvješće javnih ustanova NP/PP u RH» MZOPU, Zagreb 2002.

130

- troškove oglašavanja i javne nabave,

- premije osiguranja i članarine,

- sitni inventar,

- reprezentacija,

- ostali nespomenuti rashodi poslovanja,

Iako je autor duboko svijestan nesigurnosti gore navedenog iznosa tekućih

troškova (a što potvrđuje i nezadovoljavajuća razina upravljanja hrvatskim NP/PP

pri čemu su nedostatni troškovi jedan od važnijih uzroka), za iste je bio primoran

odlučiti se uslijed izostanka drugih relevantnih podataka. Općenito, po saznanjima

autora, financijska dimenzija u upravljanju zaštićenim područjima u Hrvatskoj

dosad nije bila predmetom znanstvenog istraživanja, pa čak ni ozbiljnijih

ekonomskih analiza.

5.8.2.6. Troškovi kapitalnih programa ustanove

Glavninu ovih troškova čine izdaci za osnovnu djelatnosti ustanove te investicije u

kapitalne projekte ustanove.

Za izračun troškova za kapitalne programe ustanove uzet je prosječni iznos

kapitalnih ulaganja u javne ustanova NP/PP RH pri čemu su iz izračuna – radi

specifičnih troškova nadzora - izuzeti ʹmorskiʹ NP/PP. Sredstva za kapitalna

ulaganja odobravaju se i ugovaraju s nadležnim ministarstvom za slijedeće

namjene:

a) Aktivnosti na zaštiti i istraživanju temeljnog fenomena, te zaštiti

biljnog i životinjskog svijeta u ZP;

b) Obilježavanje i signalizacija u parkovima (označavanje granica,

informativne i edukativne table, uređenje šetnica i sl.);

c) Protupožarne mjere (čišćenje prosjeka, nabavka vatrogasne opreme i

sl.);

d) Priprema dokumentacije (dokaz vlasništva nad zemljištem, idejni i

glavni projekti i sl.) za izgradnju zgrada (upravne ili edukacijsko-

istraživačko-promotivno-prezentacijske) ili otkup već postojećeg

građevinskog objekta pogodnog za iste potrebe;

e) Nabavka (održavanje/remont) terenskih vozila, čamaca,

telekomunikacijske opreme za nadzornu službu;

f) Izrada promidžbenog materijala (edukativni, promotivni materijali,

monografije) i održavanje znanstveno-stručnih i promotivnih skupova

131

(kongresi, godišnjice parka i sl.);

g) Rješavanje komunalnih problema (dislociranje smetlišta, odvoz smeća,

izgradnja javnih sanitarnih čvorova i sl.);

h) održavanje objekata od interesa za ZP (objekti tradicionalne gradnje,

mlinice i sl.);

i) Otkup nekretnina, prvenstveno u zoni temeljnog fenomena;

j) Naknade za štete od divljači;

k) Nabavu računalne opreme, izrada baza podataka, i sl.

Zbirna procjena ovako strukturiranih troškova upravljanja park-šumom Marjan

prikazana je u tablici 19.

Tablica 19: Procjena troškova upravljanja

Vrsta troška ili ulaganja Iznos, Kn Napomena

1. Inicijalna sredstva za početak rada ustanove 150.000 jednokratno

2. Troškovi uspostave infrastrukture i nabave

tehničkih sredstava

1.496.000

2.1. građevinski objekti 500.000 jednokratno + investicij. održavanje godišnje

2.2. vozila 720.000 jednokratno + inves. odr.

2.3. tehnička sredstva 276.000 jednokratno + inves. odr.

3. Troškovi izrade Prostornog plana 600.000 jednokratno, a potom svake 5-te. godine

4. Troškovi izrade Plana upravljanja 400.000 jednokratno, a potom svake 5-te godine

5. Tekući troškovi poslovanja ustanove 1.860.000

5.1. Plaće i naknade zaposlenika 1.360.000 godišnje

5.2. Tekući troškovi poslovanja 500.000 godišnje

6. Troškovi kapitalnih programa ustanove 5.300.000 godišnje

UKUPNO 9.806.000

Ovi bi se zbirni troškovi, sukladno strukturi iz dijela 2.8.2. ovog rada, razvrstali

na:

132

• Početna ulaganja u iznosu 1, 646 milijuna

• Periodične troškove u iznosu 1,0 milijun kuna svakih pet godina

• Tekuće troškovi poslovanja u iznosu 7,16 milijuna kn godišnje

Relativna struktura tako razvrstanih troškova je slijedeća:

• Početna ulaganja čine 16,79 % ukupnih troškova,

• Periodični troškovi čine 10,20 % ukupnih troškova,

• Tekući troškovi čine 70, 01 % ukupnih troškova.

5.8.3. Izvori i mogućnosti financiranja

Za obavljanje djelatnosti ustanova dobiva sredstva iz proračuna grada Splita. Kako je

u dosadašnjem dijelu rada pokazano da razina i učinkovitost upravljanja zaštićenim

područjima u Hrvatskoj ovisi o mogućnostima osiguravanja sredstava i iz drugih

izvora ovdje je navode mogući izvori prihoda JU PŠ Marjan:

- od naknada temeljem koncesijkih odobrenja za rekreacijske programe i

ugostiteljsko-turističku djelatnost;

- od naknade za ulaznicu,

- od naknade za parkiranje,

- od naknada za korištenje zaštićenog znaka Park-šuma Marjan;

- od prodaje suvenira , karata i dr.;

- od sredstava iz sufinanciranih programa i projekata u kojima sudjeluje

ustanova;

- od subvencija, donacija,

- iz sredstava lokalnih, državnih i medunarodnih fondova i zaklada,

ustanova i organizacija;

- drugih izvora u skladu s Zakonom o zaštiti prirode i posebnim

propisima.

133

Tablica 20: Pregled mogućih izvora prihoda iz vlastite djelatnosti ustanove Vrsta prihoda Okvirni

godišnji prihodi, Kn*

1. Naknade za koncesijska odobrenja

● za ugostiteljsku djelatnost

● za rekreacijske programe

cca: 60.000,00 kn

Napomena: Broj i uvjeti koncesijskih odobrenja (godišnje ili višegodišnje) koja će se moći izdati za ove djelatnosti definirat će se Prostornim planom i Planom upravljanja. Koncesije se mogu izdati kao jednokratna događanja ili trajno (npr. za sezonu). Gornji izračun je na bazi 3 koncesijka odobrenja za ugostiteljsku djelatnost i 10-tak rekreacijskog programa

2. Naknade za ulaz u park-šumu cca: 100.000,00 kn**

Napomena: Kao alternativa moguće je naplaćivati ulaz u budući Edukacijsko-informativni centar Park-šume Marjan

3. Naknade za parkiranje cca: 10.000,00 kn

Napomena: Naplata se predviđa za vrlo određeni broj ‘privilegiranih’ parkiralištih mjesta u posebno određenim zonama i to isključivo tamo gdje neće značajnije ugrožavati okoliš

4. Naknade za korištenje područja i zaštićenog znaka Park-

šuma Marjan;

cca: 20.000,00 kn

Napomena: Naknada za korištenje brand-imena u marketingu proizvoda i usluga različite vrste; naknada se ostvaruje sklapanjem ugovora o korištenju prostora (npr. za promociju vozila ) ili znaka

5. Naknade od prodaje suvenira, karata i dr.; cca: 15.000,00***

Prihodi od prodaje svih vrsta suvernira u organizaciji ustanove

6. Sredstava iz sufinanciranih programa i projekata; cca: 30.000,00 kn

Napomena: Sredstva se mogu ostvariti sudjelovanjem u istraživanjima (prodaja istraživačkih kapaciteta),davanjem logističke podrške u organizaciji znanstvenih kampova i radionica, školskih programa; npr. programi Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitosti, dr.

7. Sredstva iz donacija i zaklada cca: 15.000,00 kn

Sredstva dobivena putem natječaja koje objavljuju zaklade radi provedbe programa očuvanja biološke raznolikosti ili održivog razvoja; npr. natječaj Zagrebačke banke, Fordova zaklada, INA i dr.

Ukupno 1-7 cca: 250.000,00 kn

* realizaciju navedenih vlastitih prihoda treba očekivati tek po donošenju prostornog plana i Plana upravljanja, odnosno kadrovskog ekipiranja ustanove. ** moguće tek po izgradnji Edukacijsko-informativnog centra *** podrazumijeva sustav prodajnih mjesta i izgradnju Edukacijsko-informativnog centra

Ustanova može također ostvarivati sredstva iz proračuna županije u dijelu

kada se programi županije (npr. škola u prirodi i dr.) odvijaju u park-šumi i uz

sudjelovanje službi ustanove;

134

Ustanova je dužna raspolagati s ostvarenim viškom prihoda nad rashodima

(troškovima) u skladu s financijskim planom i planom upravljanja te godišnjim

programom rada ustanove.

raspolaže zavod.

Ostvareni višak sredstava ustanova je dužan namjeniti u skladu s godišnjim

programom rada za:

- razvoj vlastite djelatnosti i eventualni otkup nekretnina u park-šumi;

- subvencije privatnim vlasnicima zemljišta u park-šumi;

- sanaciju objekata i degradiranog okoliša;

- izdavanje publikacija u vezi s parkom;

- za druge djelatnosti u skladu s ciljevima i namjenom park-šume.

135

6. ZAKLJUČCI

6.1. Opći elementi za modeliranje upravljanja zaštićenim područjima

U međunarodnoj praksi zaštite prirode koncept i kvaliteta upravljanja drže ključnim za

postizanje ciljeva zaštićenih područja. Koncept upravljanja određen je nacionalnim

propisima i međunarodnim standardima (konvencije, smjernice, programi i drugo) koji

uređuju pitanja institucionalne skrbi za zaštićena područja prirode te propisima koji

utvrđuju oblik i način provedbe takve skrbi.

U tom smislu općim se elementima za modeliranje upravljanja zaštićenim područjima

smatraju:

- vrsta i zakonodavna pozicija upravljačke ustanove,

- vrstu i sastav upravljačkog tijela,

- interesni akteri u upravljanju

- vrsta, sadržaj i način donošenja dokumenata za upravljanje,

- funkcije i službe u djelatnosti upravljavljačke ustanove,

- model i izvori financiranja.

Zaključci i iskustva do kojih se došlo analizom i modeliranjem organizacije

upravljanja PŠ Marjan mogu se u određenoj mjeri i generalizirati, kako bi bila

primjenjiva u dizajniranju (ili poboljšavanju) upravljanja drugim zaštićenim

područjima u Hrvatskoj… Upravo time bi ovaj rad mogao predstavljati i širi

doprinos, kako mu je i bio cilj.

Glede zakonodavne pozicije upravljačka ustanova mora imati takvu zakonsku

poziciju koja će u smislu obveza, ovlasti i nadležnosti što potpunije održavati

interese radi kojih se osnivač ustanove opredijelio za zaštitu područja. Važno je da

ustanova ima ovlasti i mehanizme za sprječavanje djelatnosti i zahvata koji bi bili

suprotni interesima zaštite. Nadalje, ustanova mora imati autoritet i mandat za

nametanje prioriteta, koordiniranje i usklađivanje.

Učinkovito upravljanje nije moguće bez usklađivanja i podređivanja interesa

korisnika zaštićenog područja specifičnoj namjeni područja i ciljevima zaštite.

136

Upravljačko tijelo ustanove koja upravlja zaštićenim područjem mora biti

odgovarajuće u smislu brojnosti i strukture, odnosno reprezentativnosti u smislu

zastupanja interesa osnivača.

Organizacija funkcija i službi mora biti podređena realizaciji javnih funkcija

upravljačke ustanove koje uključuju:

1. redovite djelatnosti: zaštitu, inventarizaciju i monitoring prirodnih

vrijednosti i svih sastavnica okoliša, nadzor zaštićenog, ekološku edukaciju i

dr.

2. programske djelatnosti: provedbu Plana upravljanja i Prostornog plana,

promociju i korištenje područja, provedbu posebnih planova zaštite (npr.

protupožarna zaštita), sudjelovanje u istraživačkim projektima i

programima, druge programske djelatnosti,

U svijetlu postojećih modela upravljanja zaštićenim područjima, organizacija

funkcija i službi mora uvažiti potrebe upravljačke ustanove vezane za dopuštene

komercijalne djelatnosti ustanove. Ciljevi takve djelatnosti uvijek moraju biti

podređeni ostvarivanju dodatnih sredstava za potpunije i kvalitetnije izvođenje

osnovnih javnih funkcija.

Koncept upravljanja mora se oslanjati na jasne financijske mehanizme i

konkretne financijske izvore nužne za funkcioniranje ustanove i ostvarivanje ciljeva

zaštićenog područja.

6.2. Ocjena postojećeg modela upravljanja

Ocjena postojećeg modela upravljanja uključivala je:

a) usporedbu s dosegnutom razinom upravljanja u 18 ustanova hrvatskih

NP/PP,

b) primjenu SWOT analize za ocjenu razine upravljanja park-šume Marjan.

Za analizu dosegnute razine upravljanja u 18 ustanova hrvatskih NP/PP

odabrani su slijedeći elementi:

1) broj zaposlenika u svakoj ustanovi pri čemu su zaposlenici razvrstani na one

financirane iz proračuna osnivača i na one financirane iz vlastitih sredstava,

2) struktura ukupnih prihoda ustanove pri čemu su prihodi razvrstani na

proračunske prihode i prihode iz vlastite djelatnosti

3) vrstu i broj funkcija koje kroz odgovarajuće organizacijske jedinice (službe,

urede i dr.) realizira pojedina ustanova.

137

Na temelju ovih se analiza zaključivalo o:

- dizajnu unutarnje organizacije upravljačke ustanove u smislu vrste

funkcija te veličine službi,

- profilu kadrova i njihovoj brojnosti,

- prioritetima glede donošenja upravljačkih dokumenata

- veličini i izrvorima financiranja.

Kao osnovni se uvjet postavilo da ustanova mora već u početnoj fazi obavljati

sve funkcije koje će opravdati ciljeve njezina osnivanja i ispuniti očekivanja

osnivača i javnosti.

SWOT analizom nastojalo se objektivno utvrditi stanje čimbenika internog i

eksternog okruženja po ključnim sastavnicama ove metode: snagama, slabostima,

prilikama i prijetnjama. Pri tom su kao najznačajni čimbenici promatrani:

- vizija, misija i ciljevi upravljanja i razvoja,

- postojeća infrastruktura i razvojne mogućnosti,

- sastav i brojnost osoblja upravljačke ustanove,

- interesi osnivača i drugih interesnih aktera,

- financijski izvori.

Temeljem nalaza SWOT analize zaključilo se o prioritetima i aktivnostima na

koje treba obratiti pažnju pri modeliranju upravljanja park-šumom Marjan.

Interpretacija nalaza ukazuje da su za model upravljanja ključni:

- kadrovsko jačanje ustanove

- žurna izrada i donošenje plansko-razvojnih dokumenata

- unapređenje programskog rada, prije svega znanstveno-stručnog

- trajna financijska stabilnost

- široka podrška građana, političkih struktura i udruga.

138

6.3. Kriteriji i metode za uređivanje unutrašnje organizacije ustanova za

upravljanje zaštićenim područjima

Kriteriji i metode za uređivanje unutrašnje organizacije upravljačke ustanove nužno

su u funkciji uspješnosti upravljanja zaštićenim područjem. Posebno je važno da se

postavljeni kriteriji sagledavaju u kontekstu dugoročnog rada i razvoja ustanove. U

tom smislu najvažniji su slijedeći kriteriji:

a) vrsta i namjena zaštićenog područja; iz ovog se kriterija očitava režim

zaštite koji, sukladno kategoriji zaštite, treba uspostaviti te namjeni područja

odgovovarajuće djelatnosti i aktivnosti (u park-šumi su kulturna, socijalna,

odgojno-obrazovna i rekreativna namjena); posredno, ovaj kriterij uvjetuje

vrstu funkcija i službi te broj osoblja pojedine službe i ukupno;

b) složenost upravljanja obzirom na vrstu, broj i raspored elemenata i

vrijednosti zaštićenog područja te vrsta i brojnost interesa i aktera; složenost

upravljanja povećavaju:

- raznovrsnost prirodnih i kulturnih vrijednosti

- različitost i/ili konflikt interesa korisnika prostora,

- veći broj interesnih aktera,

- veći interes za posjećivanje i korištenje ZP od prihvatnog kapaciteta,

- veći broj stalnih stanovnika,

- veći broj objekata i infrastrukture,

- broj objekata koji zahtjevaju specifičnu zaštitu;

c) izloženost područja pritiscima u smislu izravnog korištenja prostora

(gradnja, poljoprivreda, rekreacija, promet i drugo) i neizravnih opterećenja

(zagađenje zaraka i vode, uznemiravanje vrsta i drugo); ovaj kriterij je u

izravnoj vezi s vrstom i sadržajem nadzora i monitoringa te brojem osoblja

koji će obavljati poslove s tim u vezi;

d) financijski resursi; ovaj kriterij nije toliko odlučujući za dizajn unutarnjeg

ustrojstva, koliko je presudan za definiranje prioriteta u razvoju pojedine

funkcije i službe; posredno, ovaj kriterij određuje u kojoj mjeri, radi

nedostatka proračunskih sredstava, ustanova morati graditi komercijalnu

funkciju i razvijati službe za provedbu aktivnosti u svrhu ostvarivanja

vlastitih prihoda.

Metodološki se u uređivanju unutrašnje organizacije upravljačke ustanove

oslonilo na organizacijske oblike koji su ostvareni u 18 ustanova hrvatskih NP/PP.

139

Pri tom se uzelo u obzir nalaz analize njihove dosegnute razinu razvoja u pogledu

broja i ekipiranosti unutarnje organizacije te, posebno, nedostaci i slabosti njihova

postojećeg stanja. Glede složenosti upravljanja i povezano s tim broja osoblja i

troškova, uz nalaze iz hrvatskih ustanova NP/PP, koristila su se i europska iskustva.

6.4. Prijedlog modela upravljanja park-šumom Marjan

Kao polazišta za dizajn modela upravljanja za Park-šumu Marjan analizirani su: 1)

obveze i ovlasti upravljačke ustanove iz Zakona o zaštiti prirode i Pravilnika o

unutarnjem redu Javne ustanove za upravljanje Park-šumom Marjan te 2) interesi

aktera u upravljanju ZP park-šuma Marjan.

Obveze i ovlasti ustanove analizirani su kroz:

a) upravljačke ovlasti slijedom Pravilnika o unutarnjem redu,

b) posebne upravljačke ovlasti vezane za građenje u području park-šume,

c) posebne upravljačke ovlasti vezane za zaštitu od požara,

d) ostale obveze i ovlasti.

Kao ključni akteri koji imaju specifične interese u upravljanju park-šumom

Marjan analizirani su:

a) Javna ustanova za upravljanje park-šumom,

b) Grad Split kao osnivač upravljačke ustanove

c) Upravno vijeće kao upravljač-predstavnik osnivača

d) Vlasnici zemljišta

e) Stanovnici, korisnici i poduzetnici u prostoru park-šume

Dalje je prijedlog modela upravljanja park šumom Marjan obuhvatio

modeliranje unutarnjeg ustrojstva upravljačke ustanove u dijelu:

a) vrste nižih organizacijskih dijelova – službi,

b) brojnosti zaposlenika u službama.

U sagledavanju prijedloga strukture ustanove imala se na umu vizija razvoja

ustanove u slijedećih 10 godina. Druga je važna postavka da već u sadašnjoj fazi

rada ustanova mora doseći kritičan broj zaposlenih stručnjaka kako bi započela

realizaciju svih planiranih funkcija i djelatnosti te kao takva bila uvažavana kao

ozbiljna upravljačka ustanova i ozbiljan partner u odnosu s naprijed navedenim

interesnim akterima upravljanja.

140

U sagledavanju unutarnje strukture ustanove, projekcijom se modela

upravljanja nastojalo odgovoriti na primarne zahtjeve park-šume Marjan u smislu

trajno kvalitetnog ostvarivanje njegovih osnovnih funkcija:

• nadzora i zaštite prirodnih, kulturnih i drugih vrijednosti područja,

• inventarizacije i praćenja (monitoringa) svih vrijednosti u području i svih

sastavnica okoliša,

• organiziranog sustava posjećivanja i ekološke edukacije,

• turizma i rekreacije,

• drugih prihvatljivih oblika korištenja prostora.

Dodatno su za svaku funkciju definirani poslovi (radna mjesta) unutar njoj

pripadajuće službe te odnosi među službama s tzv. linijama odgovornosti.

Projekcija broja zaposlenika slijedila je Zakon o zaštiti prirode, Zakon o ustanovama,

sistematizaciju radnih mjesta u hrvatskim NP/PP te specifične potrebe park-šume

Marjan. Pri određivanju ukupnog broja zaposlenika kao opći kriterij postavljen je

ʹkritični broj zaposlenika za cjelovito ostvarivanje ciljeva i namjene zaštićenog područjaʹ, a

kao kriterij za broj zaposlenika pojedine službe ʹminimalni broj zaposlenika za

ostvarivanje pojedine funkcije u slijedećih 10 godinaʹ.

Predloženim dizajnom organizacije upravljanja osigurano je ostvarivanje zadaća

radi kojih je park-šuma proglašena zaštićenom, a potom i osnovana ustanova za

upravljanje. Planirana zaposlenost od 17 djelatnika u najužoj je vezi s zahtjevima

koji se ustanovi u upravljanju park-šumom postavljaju temelju zakonskih obveza i

ovlasti, ali i potreba u dnevnom funkcioniranju zaštićenog područja.

Pri planiranju ukupnog broja zaposlenih nije se zanemarilo njihove troškove:

plaće i druga prava iz radnog odnosa, doprinosi, osiguranja i dr.. Drži se da je s 17

zaposlenika postignuta prava mjera između zahtjeva u upravljanju i troškova

zaposlenika za provedbu upravljačkih mjera.

6.5. Primjenjivost metodologije i rezultata rada Kad je riječ o upravljanju zaštićenim područjima domaći su literaturni izvori više

nego skromni. U vrlo se rijetkim takvim radovima uglavnom obrađuju koncepti

upravljanja u odnosu na različite kategorije zaštite. Osnova takvih koncepata su

međunarodne kategorizacije, a rezultati su u kategoriji smjernica za prostorno

uređenje takvih zaštićenih područja. U pravilu izostaje primjena analitičkih metoda

i ikakvih kvantitativnih analiza. U tom smislu ovaj rad donosi nova saznanja i

prijedloge koji se prvenstveno odnose na:

141

- definiranje pokazatelja za ocjenu razine upravljanja,

- primjenu SWOT analize za ocjenu internih i eksternih činitelja upravljanja,

- analizu strukture troškova upravljačkih ustanova,

- analizu unutarnje organizacije i kadrovske strukture upravljačkih ustanova.

Primijenjeni su metodološki postupci svakako podložni kritičkom

preispitivanju, no sigurno je da mogu doprinijeti uozbiljenju upravljanja zaštićenim

područjima na svim razinama – jednako za pouzdanije planiranje i za objektivniju

ocjenu i uspoređivanje upravljačkih dosega upravljačkih ustanova.

Moguće koristi od saznanja do kojih se došlo u ovom radu odnose se na

različite aspekte upravljanja zaštićenim područjima. Pritom bi se, s obzirom na faze

na koje se odnose, mogle razvrstati na slijedeći način:

a) doprinosi u fazi planiranja zaštićenog područja; u tom smislu ovaj rad

sugerira analize koje bi valjale prethoditi odluci o proglašavanja nekog

područja zaštićenim temeljem zakona o zaštiti prirode. Kroz ovaj rad

sugerira se vrednovanje područja temeljem IUCN klasifikacije, ocjena

uvjeta složenosti budućeg upravljanja, ocjena eksternih i internih

utjecaja na upravljanje (posebno zadovoljenje zahtjeva interesnih aktera)

i dr.

b) doprinosi u uspostavi upravljanja; u ovom se radu spoznalo da je za

trajno učinkovito upravljanje zaštićenim područjem od najveće važnosti

pravovremeno i cjelokupno sagledati interese i moguće konflikte u

upravljanju, definirati prioritete pri čemu se sugerira donošenje

posebnog prostornog plana i pravilnika o unutarnjem redu u najranijoj

fazi uspostave upravljanja. Najdalje, u ovoj fazi važno je odrediti

moguće izvore financiranja, ali i mehanizme ostvarivanja prihoda,

budući se pokazalo da oslanjanje samo na proračunske izvore, u praksi

hrvatskih zaštićenih područja, može dati tek djelomične rezultate

upravljanja.

c) doprinosi vezani za menadžement upravljačke ustanove; u tom smislu

rad upućuje na analize kadrovskih i financijskih resursa kao ključnih

elemenata modela organizacije (unutrašnja struktura) i dizajna

upravljanja ustanove. Posebno se sugerira vertikalna i horizontalna

analiza troškova, po njihovoj vrsti i dinamici realizacije. Širu primjenu

svakako imaju i u radu spoznati model definiranja vrste službi te

brojnosti djelatnika.

142

d) konačno, sažimajući sve navedeno kroz rad je predstavljen pristup

projektiranja modela ustanove (a to je bio jedan od glavnih ciljeva rada)

za upravljanje zaštićenim područjem u okvirima hrvatskog

zakonodavstva i postojeće prakse zaštite prirode. U ovom radu odabran

pristup i projektirani model moguće je, uz uvažavanje specifičnosti

pojedinačnih slučajeva, primijeniti kod stvaranja novih ustanova, prije

svega onih s kojim zaštićeno područje park-šume Marjan dijeli sličnost

po režimu zaštite, veličini te brojnosti interesnih aktera i složenosti

zahtjeva u upravljanju.

Svakako da i sam postupak istraživanja modela upravljanja zaštićenim

područjem korištenjem većeg broja analitičkih metoda i nekih novih pokazatelja, u

okruženju uočljivog nedostatka znanstvenih i stručnih izvora iz predmetne

problematike, može biti primjetan poticaj uozbiljenju svih aspekata institucionalne

zaštite najvrijednijih područja prirode Republike Hrvatske.

143

7. LITERATURA

Babac, B.; O činidbi javne službe kao kategoriji . neka paradigmatična razmatranja s motrišta rekonstrukcije “javne funkcije”, Pravni vjesnik br.1-4, 1998. str.15-16.

Bahtijarević-Šiber, F. (1999): Management ljudskih potencijala. Golden marketing, Zagreb, 1999.

Barzetti, V., ed. 1993. Parks and progress: protected areas and economic development in Latin America and the Caribbean. Cambridge, UK, IUCN/IADB.

Boehret, K.: The Games within the Game Modeling Politicoeconomic Structures in „Guindance“ etc., 1986.

Bralić, I., (1995): Hrvatski nacionalni parkovi. Školska knjiga, Zagreb.

Buble, M.,Cingula,Dujanić,Dulčić,LJubić,Mencer,Pučko,Singer,Tipurić,Zan,(1997): Strategijski management, Ekonomski fakultet, Split

Buble, M. (2000): Management. Ekonomski fakultet, Split, 2000.

Buble, M. i sur. (1997): Strategijski management, Ekonomski fakultet, Split, 1997.

Burnie, D. (1994): Leksikon prirode. Mozaik knjiga, Zagreb 1998

Črnjar, M. (2002): Teorijske osnove upravljanja zaštićenim prirodnim područjima. Zbornik «Osnove dugoročnog razvoja Parka prirode Učka», Fakultet za turistički i hotelski menadžment, str. 3-20. Opatija.

David, F., Strategic Management: Concepts and Cases, 10th Edition, Prentice Hall, 2005.

Deželjin, J. i sur., Poduzetnički menadžment, Sveučilište u Rijeci, Zagreb, 2002.

Deželjin, J. (1999): Menadžment u malim i novoosnovanim poduzećima, Računovodstvo, revizija i financije br. 4/1999.,RRIF Plus, Zagreb.

Drucker, P.F. (1992): Inovacije i poduzetništvo. Globus, Zagreb.

Ferić, S. (2000): KRKA, vodič rijekom Krkom i Nacionalnim parkom Krka. NP Krka, Šibenik.

Finistauri, N., ed. (1995). Application of Information and Public Awareness to Test Sites. Methodological Guide. MedWet, WWWF-Italia.

Folke, K., Hammer, M. & Mansson, A.-M. 1991. Life-support value of ecosystems: a case study of the Baltic Sea region. Ecol. Econ., 3: 123-137.

Glavač, V. (2001): Uvod u globalnu ekologiju. Hrvatska sveučilišna naklada, MZOPU RH, Pučko otvoreno učilište Zagreb, 2001.

Harmon, D., ed. 1992. Research in protected areas: results from the IVth World Congress on National Parks and Protected Areas. George Wright Forum, 9(3-4): 17-168.

IUCN, (1978): Categories, criteria and objectives for protected areas. Morges, Switzerland, IUCN.

IUCN, (1980): The World Conservation Strategy: living resource conservation for sustainable development Gland, Switzerland, IUCN/UNEP/WWF.

144

IUCN, (1990): United Nations list of national parks and protected areas. Gland, Switzerland, IUCN.

Latzko, W.J., Saunders, D.M. (1995): Four Days with Dr. Deming – A Strategy for Modern Methods of Management. Engineering Process Improvement Series. Addison-Wesley Publishing Company.

Lozina,D., Klarić,M.:(2003):Nova javna uprava,Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu,Split.

Marinović-Uzelac, A. (2001): Prostorno planiranje. Dom i svijet Zagreb, 2001.

Martinić, I. (2004): Ključna pitanja parkovne politike u Hrvatskoj - uz 55. godišnjicu proglašenja prvih hrvatskih nacionalnih parkova, Gazophylacium, Zagreb

Martinić, I. (2004): Šumarska struka u svjetlu uspostave ekološke mreže Republike Hrvatske. Šumarski list, CXXVIII (3-4): 163-171.

Martinić, I. (2004): 55. obljetnica NP Paklenica – kako osigurati održivost i vitalnost funkcioniranja? u svjetlu naglasaka V. svjetskog kongresa nacionalnih parkova. Paklenički zbornik, vol. 2., 147-150. Starigrad-Paklenica, 2004.

Martinić, I. (2002): Planovi upravljanja za hrvatske nacionalne parkove i parkove prirode. Šumarski list 9-10, CXXVI, 501-509, Zagreb.

Martinić, I. (2001): Američka iskustva za unapređenje upravljanja nacionalnim parkovima i parkovima prirode u Hrvatskoj. MZOPU RH, (izvješće sa studijskog boravka), 1-12, Zagreb.

Martinić, I. (2001): Rendžerske službe u nacionalnim parkovima Europe. MZOPU RH, 1-60, Zagreb. Martinić, I., Deželić, R., Elez, L., (2002): Finacijsko izvješće javnih ustanova NP/PP u RH. MZOPU RH, Zagreb.

Matutinović, I. (2001): Ekološka efikanost i poslovne strategije. Društvo za unapređenje kvalitete življenja. Zagreb.

McNeely, J.A., ed. 1993. Parks for life: Report of the IVth World Congress on National Parks and Protected Areas. Gland, Switzerland, IUCN.

McNeely, J.A. & Miller, K.R., eds. 1984. National parks, conservation and development: the role of protected areas in sustaining society. Washington, DC, IUCN/Smithsonian Institution Press.

Mladineo, V. (1995): Zbirka propisa iz područja zaštite kulturne i prirodne baštine s podzakonskim aktima. Informator, Zagreb 1995.

Moiseev, N.A., von Gadow, K., Krott, M. (1997): Planning and Decision Making for Forest Management in the Market Economy. IUFRO Division 3. Pushkino/Goetingen, 1-212.

Perko-Šeparović,I.:(2002)Novi javni menadžment-britanski model,Politićka misao,god.39/4.

Pusić,E.:(1999) Država i državna uprava, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu,Zagreb

Pusić,E.:(1996)Nauka o upravi,Školska knjiga,Zagreb,.

Radenmacher, F.J. (2003): Ravnoteža ili razaranje. Intercon – NZ Globus, Zagreb.

Schroder, W., Lhota, S., Gugić, G., (2004): Priručnik za nadzornike i vodiče. JU PP Lonjsko polje.

145

Sikavica, P. i dr. (1994): Poslovno odlučivanje – teorija i praksa donošenja odluka. Informator, Zagreb.

Srića, V. (1992): Upravljanje kreativnošću. Školska knjiga. Zagreb.

Srića, V. (1992): Principi modernog menedžmenta. Zagrebačka poslovna škola, Zagreb.

Sterner, Th. (1994): Environmental Economics. Gothenburg University: Unit for Environmental Economics (paper).

Thorsell, J. 1992. World heritage twenty years later. Gland, Switzerland, IUCN. WRI/IUCN/UNEP. 1992. Global biodiversity strategy. Washington, DC, WRI.

Vidaković, P., (1997): National Parks in the World. Masmedia, Zagreb.

Wildermuth, H. (1980): Priroda kao zadaća. DUZPO, Zagreb 1994.

** (2003): NEAP – Akcioni plan za zaštitu okoliša BIH. FMPOiO i MZUSKDGiE RS, Sarajevo.

** grupa autora i Ecoplan d.o.o. (1996): Sustav korištenja nacionalnih parkova i parkova prirode (s mjerama za provođenje dokumenata prostornog uređenja). Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja RH, 1-60, Zagreb

** grupa autora (2000): Ekoturizam i održiv razvoj turizma u ekološko osjetljivim prostorima. Turizam (tematski broj), vol. 48, (4): 361-480, Zagreb

** (2003) V. IUCN World Parks Congress Proceedings, Durban.

** (2003) World Heritage and Protected Areas (ed. K. Toepfer) Our Planet, vol. 14 (2): 1-32

** (2000): European Diploma for Protected Areas. Publikacija Vijeća Europe, br. 6, p. 1-48.

** (1999): Nacionalna strategija i akcijski plan biološke i krajobrazne raznolikosti RH - NSAP (ur. J. Radović), DUZPO

** (2002): Izvješće 'Preliminarna nacionalna ekološka mreža kao preduvjet priključivanja razvoju ekološke mreže proširene višegradske skupine', OIKON/MZOPU, str. 1-25.

** (2001): 2. International Symposium of the Pan-European Ecological Network «The partnership of local and regional authorities in the conservation of biological and landscape diversity», Council of Europe, Strasbourg, p. 1-175.

** (2002): LIFE III Project CRO-NEN, projektna dokumentacija, MZOPU, str. 1-55.

** (2003): Zakon o zaštiti prirode, NN (162/03);

** (2005): Zakon o zaštiti prirode, NN (70/05);

** (2001): Ekološki leksikon. MZOPU & Barbat. Zagreb 2001.

** (2004): Upravljanje resursima – čimbenik poslovnog uspjeha. Zbornik radova 1. savjetovanja HIS-a, ur. J. Radić), Opatija, 1-305.

** (2003): Pravna država sukladna EU, Nacionalno vijeće za konkurentnost, Zagreb. Pučko otvoreno učilište Zagreb, 2001.

146

Prilog br. I

PREGLED BROJA STALNIH ZAPOSLENIKA U SVIM HRVATSKIM USTANOVAMA NACIONALNIH PARKOVA I PARKOVA PRIRODE – PO USTROJBENIM JEDINICAMA (stanje: prosinac 2005)

1. NACIONALNI PARK BRIJUNI

organizacijska jedinica / služba STALNI ZAPOSLENICI

ukupno na proračunu vlas.

sredstva Ured ravnatelja 3 2 1 Služba zaštite, održavanja, očuvanja i korištenja 39 38 1 Služba za nadzor i zaštitu 28 27 1 Služba za prijevoz i odražavanje objekata i opreme 38 4 34 Služba za izletnički turizam 16 0 16 Služba za promidžbene aktivnosti 4 1 3 Služba za hotelijerstvo 102 0 102 Služba za finan-računovodstvene poslove i nabavu 15 3 12 Služba pravnih, kadrovskih i općih poslova 5 1 4 UKUPNO 250 76 174

* povremeni sezonski radnici na teret vlastitih sredstava = 50; uglavnom u hotelijerstvu 2. NACIONALNI PARK KORNATI



sredstva Ured ravnatelja 3 3 0 Služba stručnih poslova 2 2 0 Služba nadzora 3 3 0 Tehnička služba i služba održavanja 6 6 0

Služba za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko-turističku djelatnost

6

3 3

Služba za financije i računovodstvo 2 2 0 UKUPNO 22 19 3

* povremeni sezonski radnici (u različitim službama) na teret vlastitih sredstava = 15; uglavnom u turističkoj djelatnosti (promidžba i ugostiteljstvo)

147

3. NACIONALNI PARK KRKA



sredstva Ured ravnatelja 1 1 0 Služba zaštite 8 2 6 Odsjek nadzora 17 4 13 Odsjek za održavanje 17 5 12 Odsjek za turizam 15 6 9 Odsjek za promidžbu 8 3 5 Odsjek za prezentaciju 4 1 3 Odsjek za financije i računovodstvo 4 2 2 Odsjek pravnih, kadrovskih i općih poslova 3 3 0 UKUPNO 77 27 50

* povremeni sezonski radnici (u različitim službama) na teret vlastitih sredstava = 77; uglavnom za potrebe nadzora i turističke djelatnosti 4. NACIONALNI PARK MLJET



sredstva Ured ravnatelja 2 1 1 Služba stručnih poslova zaštite, očuvanja i korištenja 4 2 2 Služba za nadzor 5 5 0 Služba za promidžbu 2 1 1 Služba za održavanje objekata i opreme 5 5 0 Služba za protupožarnu zaštitu 8 8 0 Služba za interni promet i zbrinjavanje otpada 4 4 0 Služba za financijsko-računovodstvene poslove 3 3 0 Služba općih poslova 3 2 1 UKUPNO 36 31 5

* povremeni sezonski radnici na teret vlastitih sredstava = 38; 5. NACIONALNI PARK PAKLENICA



sredstva Ured ravnatelja 2 2 0 Stručna služba zaštite, održavanja, očuvanja,.. 2 2 0 Služba nadzora 4 4 0

Služba za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko-turističku djelatnost

9

5 4

Tehnička služba i služba održavanja 9 6 3 Služba za opće i zajedničke poslove 2 1 1 UKUPNO 28 20 8

* povremeni sezonski radnici (u različitim službama) na teret vlastitih sredstava = 6; uglavnom na poslovima održavanja

148

6. NACIONALNI PARK PLITVIČKA JEZERA



sredstva Ured ravnatelja* 4 1 3 Služba stručnih poslova zaštite, očuvanja i korištenja** 119 6 113 Podružnica održavanja tehnike i komunalne infrastrukture

100

0

100

Podružnica trgovine 35 0 35 Podružnica hotelijerstva i ugostiteljstva 356 0 356 Služba općih i zajedničkih poslova 77 0 77 UKUPNO 691 7 684

*Unutar ureda ravnatelja djeluje Služba nadzora NP **Ova se služba sastoji od:

- Odjela za ekologiju voda, floru i faunu NP, - Odjela njege i zaštite pejsaža, - Odjela za geodetsko-imovinske poslove, - Odjela prihvata i vođenja posjetitelja, - Odjela zaštite, njege i očuvanja šuma NP, - Odjela prostornog planiranja i očuvanja kulturne baštine NP, - Odjela promidžbe, prezentacije i marketinga, - Odjela protupožarne zaštite.

7. NACIONALNI PARK RISNJAK



sredstva Ured ravnatelja 1 1 0 Služba stručnih poslova zaštite 1 1 0 Služba nadzora 6 6 0 Tehnička služba 1 1 0 Služba za promidžbene aktivnosti i ugostiteljstvo 11 8 3 Služba općih i zajedničkih poslova 6 6 0 UKUPNO 26 23 3

* povremeni sezonski radnici (u različitim službama) na teret vlastitih sredstava = 6; uglavnom kao pomoćno osoblje u turističkoj djelatnosti ** sistematizirano je 56 radnih mjesta 8. NACIONALNI PARK SJEVERNI VELEBIT



sredstva Ured ravnatelja 2 2 0 Stručna služba 4 4 0 Nadzorna služba 4 4 0 Služba općih i zajedničkih poslova 3 1 2 UKUPNO 13 11 2

* povremeni sezonski radnici (u različitim službama) na teret vlastitih sredstava = 1 (prodavač ulaznica)

149

9. PARK PRIRODE BIOKOVO



sredstva Ured ravnatelja 1 1 0 Služba stručnih poslova zaštite 4 3 1 Služba nadzora 3 3 0 Služba za promidžbene aktivnosti 1 1 0 Tehnička služba i služba održavanja 0 0 0 Služba općih i zajedničkih poslova 1 1 0 UKUPNO 10 9 1

* povremeni sezonski radnici na teret vlastitih sredstava = 12; uglavnom u službi nadzora, tehničkog održavanja i protupožarnoj zaštiti 10. PARK PRIRODE KOPAČKI RIT



sredstva Ured ravnatelja 2 2 0 Služba stručnih poslova zaštite 2 2 0 Služba nadzora 6 6 0 Služba za prezentacijske aktivnosti 5 1 4 Služba za ugostiteljstvo i trgovinu 2 0 2 Tehnička služba i služba održavanja 2 0 2 Služba općih i zajedničkih poslova 2 2 0 UKUPNO 21* 13 8

*ovaj broj zaposlenih čini 31 % od ukupnog broja sistematiziranih radnih mjesta u ustanovi 11. PARK PRIRODE LONJSKO POLJE



sredstva Ured ravnatelja 1 1 0 Služba stručnih poslova zaštite 2 2 0 Služba nadzora 4 4 0 Služba za promidžbene aktivnosti i ugostiteljstvo 2 2 0 Služba općih i zajedničkih poslova 3 2 1 UKUPNO 12 11 1

* povremeni sezonski radnici na teret vlastitih sredstava = 2 (turistički vodiči)

150

12. PARK PRIRODE MEDVEDNICA



sredstva Ured ravnatelja 2 2 0 Služba stručnih poslova zaštite 4 4 0 Služba nadzora 5 5 0 Služba za promidžbene aktivnosti 1 1 0 Služba općih i zajedničkih poslova 1 1 0 Tehnička služba i služba održavanja 1 1 0 UKUPNO 14 14 0

13. PARK PRIRODE PAPUK



sredstva Ured ravnatelja 2 2 0 Služba stručnih poslova zaštite 3 3 0 Služba nadzora 5 5 0 Tehnička služba i služba održavanja 2 1 1 UKUPNO 12 11 1

*ukupno je u ustrojstvu ustanove sistematizirano 26 radnih mjesta 14. PARK PRIRODE TELAŠČICA



sredstva Ured ravnatelja 2 2 0 Služba stručnih poslova zaštite 1 1 0 Služba nadzora 5 5 0 Služba za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko-turističku djelatnost

4

4

0

Tehnička služba i služba održavanja 3 3 0 Služba općih i zajedničkih poslova 4 4 0 UKUPNO 19 19 0

* povremeni sezonski radnici na teret vlastitih sredstava = 28; uglavnom za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko-turističku djelatnost

151

15. PARK PRIRODE UČKA organizacijska jedinica / služba STALNI ZAPOSLENICI


sredstva Ured ravnatelja 2 2 0 Služba stručnih poslova zaštite 3 3 0 Služba nadzora 2 2 0 Služba za promidžbu i prezentaciju 1 1 0 Tehnička služba i služba održavanja 1 1 0 UKUPNO 9 9 0

* povremeni sezonski radnici na teret vlastitih sredstava = 1; (informator) 16. PARK PRIRODE VRANSKO JEZERO



sredstva Ured ravnatelja 2 1 1 Služba stručnih poslova zaštite 3 2 1 Služba nadzora 6 6 0 Tehnička služba i služba održavanja 4 2 2 UKUPNO 15 11 4

17. PARK PRIRODE VELEBIT



sredstva Ured ravnatelja 1 1 0 Služba stručnih poslova zaštite 2 2 0 Služba nadzora 7 6 1 Služba za promidžbene aktivnosti 1 1 0 Služba općih i zajedničkih poslova 2 1 1 UKUPNO 13 11 2

18. PARK PRIRODE ŽUMBERAK-SAMOBORSKO GORJE



sredstva Ured ravnatelja 1 1 0 Služba stručnih poslova zaštite 6 4 2 Služba nadzora 3 3 0 Tehnička služba i služba održavanja 3 3 0 Služba općih i zajedničkih poslova 1 1 0 UKUPNO 14 12 2

152

Prilog br. II

JAVNA USTANOVA ZA UPRAVLJANJE PARK-ŠUMOM MARJAN

GODIŠNJI PROGRAM ZAŠTITE, ODRŽAVANJA, PROMICANJA I KORIŠTENJA PARK-

ŠUME MARJAN U 2006. GODINI.

Split, siječanj 2006

153

UVOD Na temelju članka 76. Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05) i članka 16 Statuta Javne

ustanove za upravljanje park-šumom Marjan, nakon prethodne suglasnosti Poglavarstva

grada Splita, Upravno vijeće je na sjednici održanoj dana _____ 2006. godine, razmotrilo

je i donijelo Godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja

Park-šume Marjan za 2006. godinu.

1. STANJE U PARK-ŠUMI MARJAN Upravljanje park-šumom Marjan povjereno je, sukladno Zakonu o zaštiti prirode, Javnoj

ustanovi za upravljanje park-šumom «Marjan» i ostalim zaštićenim prirodnim vrijednostima

na području Grada Splita (skraćeno Javna ustanova za upravljanje park-šumom Marjan; dalje

u tekstu: Ustanova) osnovanoj 18.veljače 2005. godine.

Osnova je zadaća ustanove institucionalizacija skrbi u smislu zaštite, očuvanja i promicanja

park-šume utvrđivanjem i provođenjem adekvatnih mjera upravljanja. Pritom je ključni

preduvjet utvrditi, u najrazličitijim aspektima, sliku stvarnog stanja park-šume Marjan (dalje

u tekstu PŠ Marjan). Glavna obilježja zatečenog stanja PŠ Marjan u pogledu istraživanja i

inventarizacije prirodnih i kulturnih vrijednosti jesu slaba istraženost prostora i nedostatak

odgovarajućih podataka kao posljedica nesustavnih i parcijalnih dosadašnjih istraživanja.

1.1. PLANSKI DOKUMENTI I DOKUMENTI UPRAVLJANJA 1.1.1. Prostorni plan Prostorni plan PŠ Marjan nalazi se u proceduri odobrenja sredstava za izradu. Obzirom da

se radi o temeljnom dokumentu kojim se dugoročno uređuje namjena i korištenje prostora

Parka te usklađuju interesi osnivača i svih njegovih korisnika, Ustanova kao upravljač

aktivno treba sudjelovati u svim fazama izrade. Osim aktivnog angažiranja na izradi plana

Ustanova predviđa izradu odgovarajućih stručnim i znanstvenih studija u cilju učinkovite

operativne provedbe prostornog plana. Još važniji element provedbe vezan je za kadrovsko

jačanje ustanove.

1.1.2. Plan upravljanja Plan upravljanja je, sukladno Zakonu o zaštiti prirode, ključan stručni dokument

upravljanja zaštićenim područjem u kojem se definira dugoročna vizija (10-godišnja, s

revizijom nakon 5 godina) razvoja područja i iz kojeg se izvode godišnji operativni (akcijski)

planovi i programi. U 2006. godini Ustanova će započeti s procesom izrade Plana

upravljanja. U prvoj fazi predviđa se identifikacija korisnika prostora te definiranje vizije,

tema i smjernica upravljanja Park-šumom.

154

1.1.3. Statut Javne ustanove Statut JU za upravljanje PŠ Marjan donešen je 25. veljače 2005. godine. Zbog usklađivanja sa

novim Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05) tijekom 2006. godine bit će napravljen novi

prijedlog Statuta koji je biti proslijeđen na suglasnost osnivaču, a potom na usvajanje

Upravnom vijeću ustanove.

1.2.4. Pravilnik o unutarnjem redu Tijekom 2005. godine izrađen je Pravilnik o unutarnjem redu za PŠ Marjan koji se sukladan

novom Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05). Pravilnik je trenutno u postupku donošenja.

Nakon što se ishodi prethodna suglasnost nadležnih ministarstava (Ministarstvo kulture te

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva) bit će upućen na usvajanje

Upravnom vijeću ustanove.

1.2.5. Ostali planski dokumenti Tijekom 2005. godine isteklo je važenje Programu gospodarenja šumama posebne namjene

kojim je bila regulirana zaštita šuma unutar PŠ Marjan. Sukladno odredbama novog Zakona

o zaštiti prirode i novousvojenog Zakona o šumama tijekom 2006. potrebno je izraditi

Program očuvanja šumskih ekosustava PŠ Marjan kao stručnu osnovu za zaštitu, očuvanje i

korištenje šuma unutar granica PŠ Marjan.

1.2. USTROJ JAVNE USTANOVE Trenutna upravljačka struktura Ustanove čini ključni limitirajući faktor u strateškom

upravljanju park-šumom. Brojnost zasposlenika (trenutno troje!) nikako ne može pratiti

provedbu zadataka i aktivnosti iz programa ustanove, niti može odgovoriti specifičnim

funkcijama i zahtjevima upravljanja park-šumom npr. u poslovima koordinacije

istraživanja, monitoringu šuma, promociji rekreacije i edukaciji posjetitelja i dr.

Za provedbu programa za 2006. godinu treba zaposliti najmanje stručnog voditelja te

najmanje jednog stručnog suradnika šumara-ekologa ili biologa-ekologa. Izgradnja

kadrovskih kapaciteta i trening djelatnika treba postati dio godišnjeg programa i trajna

zadaća Ustanove.

1.3. MATERIJALNI RESURSI Od materijalnih resursa Ustanova trenutno raspolaže sa: ● nekretnine:

- uredski prostor na adresi Cattanijin put 2, 65 m2 ( ovaj prostor ustanova koristi zajedno s Društvom Marjan) ● informatička oprema

- PC stolno računala - PC prijenosno računalo

155

- pisač - skener

● elektronička oprema

- digitalni fotoaparat - mobitel - fax uređaj

● ostala oprema:

- osobna oprema djelatnika – odjeća i obuća 1.4. OSNOVNI PROBLEMI POSLOVANJA Osnovni problem u poslovanju Ustanove je premali broj zaposlenih djelatnika i nedostatak

stručnih osnova za kvalitetno upravljanje. Jedan od problema vezan je uz granicu

zaštićenog područja PŠ Marjan, odnosno zatećeno stanje izgrađenosti dijela park-šume.

Dalnji je problem transparetno financiranje komunalnog održavanja prostora te aktivnosti

protupožarne zaštite.

Prioritetni poslovi odnose se prije svega na usvajanje i provedbu prostornog plana posebne

namjene za PŠ Marjan te hitnu izradu i donošenje Programa očuvanja šumskih ekosustava

za park šumu. Nužan je početak izrade Plana upravljanja za PŠ Marjan, ali i sveobuhvatno

vrednovanje potencijala prostora (biološki, krajobrazni, kulturološki i dr. ) i kreiranje GIS

orijentiranih bazi podataka o području park-šume. Problemi su prisutni i u organizaciji

prometnog sustava unutar park-šume.

2. PROGRAM ZAŠTITE, ODRŽAVANJA, OČUVANJA, PROMICANJA I KORIŠTENJA PARK-ŠUME MARJAN ZA 2006. GODINU Izradu i sadržaj Programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja Park-šume

Marjan za 2006. godinu odredilo je nekoliko okolnosti. Program je u najvećem dijelu

strukturiran prema ciljevima upravljanja svojstvenim kategoriji park-šume, a koji proizlaze

iz zakonske definicije park-šume, odnosno određenja ciljeva upravljanja. Jednako kao i u

prošloj godini, pri planiranju poslova i aktivnosti obuhvaćenim Programom nastojalo se u

najvećoj mogućoj mjeri poštivati slijedeće smjernice:

• ravnomjerna i ujednačena realizacija svih ciljeva upravljanja Parkom;

• utvrđivanje realnog opsega poslova sukladno raspoloživim ljudskim, materijalnim i

financijskim resursima;

• utvrđivanje poslova i aktivnosti čija realizacija predstavlja prioritet.

156

Uz sažeto tekstualno obrazloženje ovaj Program sadrži i prikaz poslova i aktivnosti koji je

radi preglednosti i lakšeg snalaženja prikazan u obliku tablice.

2.1. NADZOR I ZAŠTITA OD POŽARA Provedba nadzora i zaštite područja PŠ Marjan temeljna su i trajna djelatnost ustanove koju

trenutno provodi jedan zaposlenik što se ocijenjuje nedostatnim.

Mjere zaštite od požara provode se sukladno Preventivno-operativnom planu zaštite od

požara park-šume pri čemu Ustanova nadzire provođenje mjera zaštite, koordinira

provođenje mjera zaštite te surađuje s pravnim i fizičkih osobama koje obavljaju

gospodarsku i drugu djelatnost na području park-šume na provođenju tih mjera. Radi

preventivne zaštite od požara Ustanova u suradnji drugim pravnim i fizičkim osobama koje

obavljaju dopuštenu djelatnost u park-šumi organizira i osigurava:

• stalnu motrilačko-dojavnu službu,

• stalnu prohodnost putova i staza kroz šume i šumsko zemljište,

• dovoljan broj i ispravnost uređaja za gašenje požara te njihovo stalno tehničko

osuvremenjivanje,

• poseban režim prolaska motornih vozila i zabranu loženja vatre. TABLICA 1: VRSTE AKTIVNOSTI I FINANCIRANJE U 2006.

VRSTA AKTIVNOSTI Planirane financije u 2006. godini, kuna

NADZOR PODRUČJA 70.000

Sustavan terenski nadzor prema Planu nadzora 70.000

PROTUPOŽARNA ZAŠTITA PARK-ŠUME 2.000.000

Provedba mjera prema Preventivno-operativnom planu zaštite od požara park-šume

2.000.000

UKUPNO 2.070.000 2.2. OČUVANJE I KOMUNALNO ODRŽAVANJE Temeljem ovog programa šumske i parkovne i ostale površine na području park-šume

tijekom 2006-te godine planiraju se i dalje održavati, obnavljati i uređivati prema pravilima

struke (šumarske, vrtlarske struke i dr.) putem pravne i fizičke osobe kojima Ustanova

povjeri održavanje i uređivanje čitavog ili pojedinog dijela područja park-šume te za takve

poslove sklopi ugovore kojima se uređuju međusobna prava i obveze.

U slučaju neposredne opasnosti za sigurnost ljudi ili nekretnina dopuštena je pojedinačna

sječa stabala na temelju odluke ravnatelja Ustanove.

157

TABLICA 2: ZBIRNI PREGLED AKTIVNOSTI I FINANCIJA


Očuvanje i održavanje šumskih ekosustava 1.800.000

Održavanje površina za rekreaciju posjetitelja 400.000

Održavanje i obnova postojeće infrastrukture 400.000

Zbrinjavanje komunalnog i posebnog otpada 300.000

Hortikulturno uređenje 100.000

Održavanje parkirališta 50.000

UKUPNO 3.050.000 2.3. KADROVSKE POTREBE I OSPOSOBLJAVANJE DJELATNIKA Uvažavajuće postojeći ustroj i brojnost zaposlenika ustanove za provedbu programa za

2006. godinu treba zaposliti najmanje stručnog voditelja te najmanje jednog stručnog

suradnika šumara-ekologa ili biologa-ekologa. Izgradnja kadrovskih kapaciteta i trening

djelatnika treba postati dio godišnjeg programa i trajna zadaća Ustanove. TABLICA 3: PLAĆE I OSPOSOBLJAVANJE DJELATNIKA


ZAPOŠLJAVANJE DJELATNIKA 140.000

Stručne službe: stručni voditelj (1 izvršitelj) 80.000

Stručne službe: voditelj protupožarne zaštite (1 izvršitelj) 60.000

IZOBRAZBA DJELATNIKA USTANOVE 18.000

Nabava stručne i znanstvene literature 3.000

Edukacija o postupanju po zakonu o općem upravnom postupku 5.000

Polaganje stručnih ispita za nadzornike 5.000

Sudjelovanje na raznim radionicama 5.000

UKUPNO 158.000 2.4 IZRADA OSNOVA DUGOROČNOG RAZVOJA PARK-ŠUME Ovu grupu godišnjih aktivnosti čine:

• Priprema upravljačkih dokumenata

• Stručne studije za potporu zaštite park-šume

158

Pri odabiru područja koa će biti predmetom obuhvata u 2006. godini krenulo se od

prioriteta za upravljanje park-šumom te stanja postojećih i dostupnih vjerodostojnih

podataka; shodno tome prednost su dobila ona područja za koja podaci ne postoje ili su pak

opsegom, kvalitetom ili sadržajem nedostatni za daljnje postupanje. TABLICA 4: STRUČNE PODLOGE I DOKUMENTI


PRIPREMA UPRAVLJAČKIH DOMUMENATA 200.000

Sektorske studije za izradu plana upravljanja 50.000

Stručne studije i elaborati za provedbu prostornog plana 50.000

Istraživački projekt za potrebe planiranja razvojne politike park-šume

100.000

STRUČNE STUDIJE ZA POTPORU ZAŠTITU PARK-ŠUME 200.000

Program očuvanja šumskih ekosustava (195.000 kn) 200.000

UKUPNO 400.000 2.5. ZNANSTVENA I STRUČNA ISTRAŽIVANJA I MONITORING Obzirom na značajan nedostatak svih vrsta podataka važnih za kompleksno vrednovanje

prostora, a potom i određivanje te provedbu mjera upravljanja u 2006. godini posebno se

predviđa elementarno istraživanje flore i faune te inventarizacija kulturnih vrijednosti u

području park-šume. TABLICA 5: ISTRAŽIVANJA


INVENTARIZACIJA PODRUČJA I VREDNOVANJE PROSTORA

Biološka raznolikost i inventarizacija flore i faune 50.000

Program praćenja stanja elemenata okoliša na području park-šume

50.000

Inventarizacija kulturne baštine na prostoru park-šume 50.000

Izgradnja baze podataka i GIS 50.000

UKUPNO 200.000

159

2.6. PROMICANJE I KORIŠTENJE PARK-ŠUME Tijekom 2006. godine Ustanova će promicati park-šumu različitim aktivnostima vezanim za

unapređenje sustava posjećivanja, pomoć u organiziranju rekreacijskih programa,

provođenje edukacijskih programa, izradu brošura i suvenira i dr.

Ustanova će sudjelovati u priređivanju tradicionalnih javnih skupova na postojećim

lokacijama, te će ravnatelj ustanove donijeti uvjete održavanja svakog javnog skupa

pojedinačno.

Dopuštaju se:

- kulturne i sportske manifestacije koje neće ugroziti vrijednosti zbog kojih je

park-šuma zaštićena

- obavljanje dopuštenih gospodarskih i uslužnih djelatnosti

- znastvena i stručna istraživanja

- promidžbene djelatnosti(revije, promocije, promidžbena snimanja i dr.)

Ravnatelj Ustanove će za svaku od navedenih aktivnosti donjeti odluku o uvjetima i

mjestu održavanja.

TABLICA 6: POSJEĆIVANJE, REKREACIJA I EDUKACIJA

AKTIVNOST Planirane financije u 2006. godini, kuna

UNAPREĐENJE SUSTAVA POSJEĆIVANJA 30.000

Uređenje novih staza i pratećih sadržaja (izrada poučnih ploča i uređenje odmorišta)

20.000

Razvoj sustava interpretacije i edukacije – botanička poučne staze

10.000

POMOĆ U REKREACIJSKIM PROGRAMIMA 5.000

Pomoć pri organizaciji sportsko-rekreacijslkih pripredbi 5.000

PROVOĐENJE EDUKACIJSKIH PROGRAMA 5.000

Škola u prirodi za predškolske uzraste 5.000

PROMOCIJA PARK-ŠUME 15.000

Izrada suvenira, razglednica, kapa i majica 5.000

Izrada tematske karte i brošure 10.000

UKUPNO 55.000 2.7. OPREMANJE USTANOVE I NABAVA OPREME Sagledavajući sadašnje stanje nepokretne i pokretne imovine kojom raspolaže Ustanova,

radi provedbe aktivnosti iz programa za 2006-tu planira se nabaviti kako slijedi:

160

TABLICA 7: ULAGANJE U OPREMU

AKTIVNOST Planirane financije u 2006. godini, kuna

Prijevozna sredstva/vozila 100.000

Informatička oprema 10.000

Ostala oprema 5.000

UKUPNO 115.000 ZBIRNI PREGLED AKTIVNOSTI U PROGRAMU JAVNE USTANOVE ZA 2006. GODINU

AKTIVNOST

Planirane financije u 2006. godini, kuna

1. NADZOR I ZAŠTITA OD POŽARA 2.070.000

NADZOR PODRUČJA 70.000

PROTUPOŽARNA ZAŠTITA PARK-ŠUME 2.000.000

2. OČUVANJE I KOMUNALNO ODRŽAVANJE 3.050.000

3. KADROVSKE POTREBE I OSPOSOBLJAVANJE DJELATNIKA 158.000

ZAPOŠLJAVANJE DJELATNIKA 140.000

IZOBRAZBA DJELATNIKA USTANOVE 18.000

4. IZRADA OSNOVA DUGOROČNOG RAZVOJA PARK-ŠUME 400.000

PRIPREMA UPRAVLJAČKIH DOMUMENTA 200.000

STRUČNE STUDIJE ZA POTPORU ZAŠTITU PARK-ŠUME 200.000

5. ZNANSTVENA I STRUČNA ISTRAŽIVANJA I MONITORING 200.000

INVENTARIZACIJA I VREDNOVANJE PROSTORA 200.000

6. PROMICANJE I KORIŠTENJE PARK-ŠUME 55.000

UNAPREĐENJE SUSTAVA POSJEĆIVANJA 30.000

POMOĆ U REKREACIJSKIM PROGRAMIMA 5.000

PROVOĐENJE EDUKACIJSKIH PROGRAMA 5.000

PROMOCIJA PARK-ŠUME 15.000

7. OPREMANJE USTANOVE I NABAVA OPREME

UKUPNO 5.933.000 JU Park šuma Marjan

Predsjednik Upravnog vijeća ______________________

Modeliranje upravljanja zaštićenim područjima na primjeru ... · 4.4 Analiza razine upravljanja...

Documents

Transcript of Modeliranje upravljanja zaštićenim područjima na primjeru ... · 4.4 Analiza razine upravljanja...