VELJAČA 2014.GODINA XXXX

BROJ 40

»MLADO KLASJE« ŠKOLSKI LISTOSNOVNE ŠKOLE »DOBRIŠA CESARIĆ«, OSIJEK

ISSN 1332-6201

Humanitarci

Bivši CesarićiProofreaderHobist

RazgovoriUčiteljiImaš fejs?Ljubica TorbićKipar TijardovićMirotvoracPisac i LoriGlumica lutkarica

ProjektiPoticanje čitanjaNaša kapZa snažniji slapPoticanje prijateljstva

PutovanjaBarcelonaDanska, Njemačka,Švedska, Estonija, RusijaSAD

Broj 40 god. XXXX.veljača 2014.

Mlado klasjeŠkolski list Osnovne škole »Dobriša Cesarić«, Osijek

ISSN 1332-6201

Izdavač:OŠ »Dobriša Cesarić«, Osijek

Za izdavača:Jagoda Koščević, ravnateljicaškole

Adresa:Mlado KlasjeNeretvanska 10, 31000 Osijektel./fax.: 031/272-938E-mail: os-osijek-@014skole.t-com.hr

Uredništvo lista:Petra Polgar, 8.aAna Stanković, 8.aSven Pilgermajer, 8.aStjepan Ištvanić, 8.aAnamaria Nemet, 8.aAna-Marija Degen, 8.a

Lea Vojnović, 8.bLeonarda Grgurić, 8.bDorian Garac, 8.bIra Ilakovac, 8.bIvana Tucak-Roguljić, 8.bRužica Trdin, 8.bLeon Rudec, 8.bLorena Spreitzer, 8.bDunja Markulak, 8.b

Neva Kanižaj, 7.aMelisa Sušec, 7.aLucija Balatinac, 7.a

Lorena Grljušić, 7.bKarla Mandurić, 7.bPetra Ivanišić, 7.bKatarina Šuvak, 7.bJuraj Buzina, 6.aEma Vinaj, 6.aLea Marks, 6.aAntonela Maljur, 6.aMateja Šuvak, 6.a

Laura Hanić, 6.aAntonija Dukmenić, 6.aAndrea Đanić, 6.a

Nina Jagustin, 6.bAntonia Dukmenić, 6.bStjepana Marinić, 6.b

Leon Kovač, 5.aPetra Ištvanić, 5.a

Tonka Cerovečki-Marijić, 5.b Luna Keretić, 4.aIva Drda, 4.aAna Drda, 4.aGerarda Solimine, 4.aIvana Brajnović, 4.aInes Markulak, 4.aMarko Marinić, 4.bGabrijel Prenkapalaj, 4.bLuka Čurković, 4.bEna Josipović, 4.bMaria Rudec, 4.b

Karlo Paunović, 3.aMia Gjurinovac, 3.aLara Čarapović, 3.a

Fran Matotek, 3.bDariana Majetić, 3.bLana Kovač, 2.aNina Zelić, 2.a

Glavna urednica:Matea Lukić, 8.a

Zamjenice glavne urednice:Martina Matković, 8.aAna Brajnović, 8.a

Odgovorna urednica i lektorica:Snježana Laksar, prof. i dipl. knjižničar

Učitelji suradnici:Biserka Vajlandić, učitelj savjetnikAmaranda Pavošević, prof. povijestiLjiljana Štanfelj, prof. geografi jeKsenija Andrić, prof. engleskog i njemačkog jezikaMarija Stjepanović, prof. informatike i tehničke kultureOlivera Meter, profesorica biologije i kemijes. Krista Mijatović, vjeroučiteljicaSilvija Mašaberg, vjeroučiteljicaMarin Božić, prof. tjelesne i zdravstvene kulture

Marina Vučemilović-Šimunović, dipl. učiteljicaMaja Farkaš, dipl. učiteljicaMarija Abičić, mag. primarnog obrazovanjaSilvana Stojović, dipl. učiteljicaLjiljana Nemet-Ivanović, dipl. učiteljicaSandra Brezovac, dipl. učiteljicaJelena Oršolić, mag. primarnog obrazovanja

Uredništvo zahvaljuje učenicima, učiteljima i pripravnicima u školi koji su svesrdno pomagali u stvaranju Mladoga klasja 40.

Fotografi je:Novinari,Davor Japunčić, 7.b,Mislav Petrina, 8.aNaslovnica: Četrdeset (foto Atila Adam)

Grafi čka priprema i kompjutorska obrada:»Sitograf« d.o.o.

SadržajDragi naši Cesarići, dragi naši čitatelji!

Ponosno vam predstavljamo četrdese-ti broj našega školskoga lista Mladoga

klasja. I ovoga puta smo se potrudili izvije-stiti vas gotovo o svim događanjima u školi.

Sigurni smo da ćete se zabaviti čitajući Mlado klasje, ali i ponešto naučiti!

Predstavljamo vam nove učitelje, pozdravljamo učitelje koji su otišli u mirovinu. Popratili smo i priredbu s Dana škole, dolazak Amera, maskembal, Božićnu priredbu, akciju Dana bijelog štapa i još mno-go drugih događanja.

Donosimo vam dojmove i zapažanja s izvanučioničke nastave, projektnog dana Naša kap za snažniji Slap, poučnih radionica, hu-manitarnih akcija u kojima su sudjelovali naši učenici, govorimo o Projektima, natjecanjima, susretima.

Zapazit ćete i stranice Zrnaca koje prate događanja, kreativni rad i putovanja učenika razredne nastave.

Razgovarali smo s glumicom Aretom Čurković, Mirotvorcem Gubi-nom, kiparom Matom Tijardovićem, te piscima Željkom Horvat-Vu-kelja, Damirom Mađarićem i Jasminkom Tihi-Stepanić. Uživajte či-tajući o putovanjima! Slijede zanimljivosti iz života bivših Cesarića u svijetu. Predstavljamo uspjehe sportaša ŠŠD Slap i učenike koji se bave glazbom i plesom.

Ponešto o modi, ali i o jezičnim savjetima…

Naravno da vam sada nećemo sve otkriti, ostalo je iznenađenje. Nadamo se da ćete uživati, ugodno se smjestite i krenite s čita-njem!

Uredništvo lista

DOGAĐANJA U ŠKOLI 3 Dan škole, dan smijeha i veselja 5 Da se deset puta rodim, deset

puta bio bih učiteljem 6 Nova učiteljska lica 10 Pripravnici 13 Dan bijelog štapa 14 Welcome dear guests Dani kruha, dani zahvalnosti 15 Zabava za pet Dan kravate 16 Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 17 Multimedijska izložba o

pravima građana Europske Unije

Mladost zna, može i hoće 18 Blagdan svetoga Nikole Predstav a Sveti Nikola u šumi 19 Božićna radost 20 Emocionalnost na satu

razrednika U čemu smo dobri? 22 Prijatelj Azila – 6.b 24 Ambasadori mira u 5.a razredu 25 Trgovina ljudima - »Stari papir

za novi život« Festival tolerancije 26 Preventivni programi 27 Radionica Neću drogu Festival zdravlja Neću drogu 28 Milijun djece moli zajedno Cvjetovi, mrežica, špaga i

kukuruzna šuška 29 Humanitarne akcije Marijini obroci - jednostavno

rješenje problema gladi u svijetu

30 Orijentacija i izviđači Pametna ploča 31 Festival znanosti 32 ULICAMA MOGA GRADA 34 Povjesničari u posjeti

Arheološkom muzeju Posjet vatrogascima 35 Izlet povjesničara u Vukovar 36 20. susret malih pjesnika

Slavonije i Baranje Kviz Tko želi biti najjezičar 37 Nevine priče 38 Županijski susret LiDRaNo

2013 39 Državni LiDraNo 2013 Razmjena iskustava i mišljenja

- najdragocjeniji dio LiDraNa 40 55. državno natjecanje mladih

tehničara Gradsko natjecanje Mladeži

Hrvatskog Crvenog križa 41 Prvaci na županijskim natjecanjima Županijska i državna natjecanja Znanje i trud se nagrađuju

ZRNCA 42 Promocija slikovnice Djevojčica

i ptica Predstava Ovdje u gradu 43 Šegrt Hlapić i na filmskom

platnu Picasova izložba u Galeriji

Klovićevih dvora 44 Put u Maštozemsku Orijentacija s profesorom

Baltazarom 45 Zdrava voćka - jabuka Prvi puta sjeli u školske klupe 46 Svakodneno vježbanje u

osnovnim školama Shema školskog voća 47 HAKI u prometu U krošnjama ZOO vrta 48 Posjet policijskoj postaji

povodom Dana policije Pazite prvašići, promet može

biti opasan! 49 Tijesto i rezanci u produženom

boravku Blagdanski ugođaj u našoj školi Akcija uređenja školskoga

dvorišta

50 Higijena zubi Skrivene kalorije 51 Dakina putovanja Vikend u Sarajevu

UČENJE I NASTAVA 52 Projekt poticanja čitanja Traži

se Lori 53 Nacionalni on-line kviz za

poticanje čitanja 2013 54 Obilježen Međunarodni dan

školskih knjižni Susret s piscem Damirom

Mađarićem 56 Razgovor s Damirom Mađarićem Pisanje je jedan usamljenički

posao 58 Intervju sa Željkom Horvat-Vukelja Željkine priče uz mobitel na

kojem se svira 60 Željka Horvat – Vukelja, gost u

našoj školi Priče iz Željkine Ljubice Torbić Posjet GISKO-u povodom

Međunarodnog dana dječje knjige Kuhinjski igrokazi na otvorenju

izložbe 62 Projektna nastava Naša kap za snažniji slap 63 Razgovor s kiparom Matom

Tijardovićem Mato Tijardović, kipar

svjetskoga glasa 66 Parkovi grada Osijeka 69 Izvanučionička nastava

RAZGOVORI I PUTOVANJA 71 Program Mirotvorac – razvoj

kulture mira Razgovor s Marijanom Gubinom Sretan i ponosan nakon svakog

Mirotvorca 73 Razgovor s Jasminkom Tihi-

Stepanić, autoricom romana Imaš fejs?

Profesorica, komp i romani 75 Neuobičajena zanimanja Tunto, vidiš da (ne) znam

letjeti 79 Putovanje u Kataloniju,

upoznavanje znamenitosti provincije i grada Barcelone

Barcelona, grad u koji se uvijek vraćaju

81 Časne sestre i redovničke halje u Americi

Drugo lice Amerike 84 Krstarenje: Danska, Njemačka,

Švedska, Estonija, Rusija Mala sirena, Lego kocke,

Mamma Mia i matrjoška 87 Cesarići u svijetu Razgovor s Dianom Herold, bivšom

Cesarićkom Proofreader, korekturna

čitačica dokumenata Razgovor sa Sašom Tanackovićem,

bivšim Cesarićem iz Industrijske četvrti (Bosut-Cyti), strastvenim hobistom

Izrađujem kostime, odjeću i oružje

GLAZBA 92 Plešemo, pjevamo, sviramo Balet, punđa i Valcer cvijeća 94 Školski orkestar

SPORT 95 Zlatne medalje u atletici Badmintonska ekipa u

polufinalnom Hrvatski olimpijski dan Europski tjedan mobilnosti – KROS Taekwondo Svjetski kup u gimnastici

MODA 98 Što furaju tinejđeri 101 Jezični savjeti Ili / ili 104 STRIP

Mla

do k

lasj

e

3

Dvjestotinjak učenika razredne i predmetne nastave zajedno sa svojim učiteljima voditeljima sudjelovalao je u obilježavanju Dana škole na svečanoj priredbi održanoj 28. svibnja 2013. godine.

Dan škole, dan smijeha i veselja

3

Voditeljice programa, Nina i Anto-nia, učenice petih razreda, najavlji-vale su u rimovanim stihovima toč-ke izvođača, a program je osmislila nastavnica Biserka Vajlandić. Bilo je tu mnogo smijeha, plesa i glazbe. Za to su zaslužni mnogi učenici koji su nas zabavili i pokazali nam svoje vještine.

Oni koji su nas željeli razveseliti i uspjeli su u svojoj nakani: folklora-ši koje vodili učiteljica Maja Farkaš, duhoviti igrokaz Kuhinjski razgovori (učenici 3.a i 3.b razreda i učiteljice Marina Vučemilović i Maja Farkaš), učenici karataši, dječaci iz 3.a, ali i zbor zaposlenika škole koji je neo-bičnom i duhovitom interpretacijom pjesme Josipe Lisac Danas sam luda uz gitarističku pratnju pripravnika Zvonimira Zvonara sve prisutne na-smijao. Jako lijepo su plesale i male balerine, učenice 1.a razreda koje uvježbava učiteljica Silvana Stojo-vić.

Školski zbor i orkestar koje uvježba-va učiteljica Marina Hojsak zaslužni su za dobru glazbu jer nam je uče-nički orkestar Duge svirao, a zbor

Odlazak u

zasluženu mirovinu

Događanjau školi

Dražesne balerine

Tradicionalne dječje igre Pjevaju i učitelji

pjevao pjesme: Moj Osijek, I′l fi ght for you. Za kraj su nam otpjevali Vjeruj u ljubav (solo dionica, Lea Vojnović učenica 7.b razreda).

Pjesmu Moj Isus kao i pjesmu Slap učenici 3.b razreda pjevali su i isto-vremeno interpretirali znakovnim jezikom. Uvježbala ih je učiteljica Marina Kristek, vanjska suradnica škole.

Dašak povijesti u naš program uni-jela je Dunja Markulak, učenica 7.b razreda, izvedbom monologa Pau-line Herman.

Osim velikog školskog zbora (uče-nici predmetne nastave) nastupao je i mali zbor (učenici razredne na-stave) koji je pjevao dvije pjesme: Kad bi svi ljudi na svijetu i Volim školu.

Lara Čarapović, učenica 2.a razreda izrecitirala nam je pjesmu Za mene je sreća koju je sama napisala. Re-cital Neobična djevojčica recitirali su učenici 4.b razreda kao i igrokaz Sunce i mjesec, a uvježbala ih je uči-teljica Ružica Hajdinjak. Najljepše more glumom su predstavili učenici 3.a razreda u čemu im je pomogla učiteljica Mirjana Vučković.Za puno veselja i plesa zaslužan je i naš vanjski školski suradnik, do-bri prijatelj, Igor Delač koji nas je počastio nekim od svojih glazbenih hitova.Podjeljene su i nagrade učenicima koji su sudjelovali na brojnim na-tjecanjima i ostvarili uspjehe na dr-žavnim i županijskim natjecanjima i smotrama.

Nina Jagustin, 5.b i Antonia Dukmenić, 5.b

Svečano obilježili dan škole

Mla

do k

lasj

e

4

Na kraju 2012./2013. školske godine mogli bismo reći da je bila uobičajena.

Osmaši s omiljenim učiteljicama

Učitelji u mirovini

No, je li tomu tako? Iako je gradi-vo obrađeno, uvježbano i provje-reno, učenici ocijenjeni, roditeljski sastanci održani, ova godina zavr-šava drugačije. Naime, krajem ove školske godine svoj radni vijek za-vršavaju četiri učiteljice koje su u našoj školi provele između trideset i četrdeset godina i odlaze u zaslu-ženu mirovinu: Mirjana Vučković,

učiteljica razredne nastave, Neda Prižmić, učiteljica matematike, Željka Malekin, učiteljica tehničke kulture i fi zike i Marija Vučemilović, učiteljica biologije i kemije.

»Da se deset puta rodim, deset puta bio bih učiteljem«, riječi su učitelja Ivana Filipovića koje već gotovo jedno stoljeće ulijevaju

nadu, hrabre i potiču sve one koji su za svoj životni poziv odabrali jedan od težih poziva, ali mu ostali vjerni unatoč i usprkos svim teškoćama i izazovima.

Dar je biti učiteljicomDa se deset puta rodim, deset puta bila bih učiteljicom, sigurno bi rekle i učiteljice Mirjana Vučko-

Suze i plač zbog odlaska dragih učiteljicaUzbuđenje, oproštaj i sjeta naših budućih umirovljenika

Odlazak u zasluženu mirovinu

Mla

do

kla

sje

5

Neda Prižmić, Mirjana Vučković, Željka Malekin i Marija Vučemilović

Marija Vučemilović i učenice 8.a

Učiteljice pjevaju zajedno sa zborašicama

Učenici 8.b i učiteljica Željka Malekin

vić, Neda Prižmić, Željka Malekin i Marija Vučemilović koje su brižno i sa strepnjom živjele sve, baš svaki tren, jer Božji je dar biti učiteljicom i sretni su oni kojima je to dano.

Tijekom svoga radnoga vijeka pre-dano su svoje trenutke pozornosti posvećivale učenicima kojima nisu samo bile predmetne učiteljice nego i odgojiteljice, psihologinje, pedagoginje, medicinske sestre, tješiteljice, prijateljice... istinske učiteljice, one koje su to po pozivu, a ne po opisu radnoga mjesta.

Dirljiv oproštajZbog svega ovoga učenici 7. a i b razreda i 3. a razreda pripremili su im vrlo dirljiv oproštaj 13. lipnja 2013. u školskome predvorju. Sve je pripremano u tajnosti, a upravo je i to pridonijelo posebnosti tre-nutka. Zahvalili su svojim učitelji-cama za sve zajedničke trenutke, za čvrst oslonac svim nespretnim koracima, za otkrivanje mogućno-sti, za poticanje upornosti, osluški-vanje želja i praćenje svih potreba. Na duhovit su se način prisjetili što su sve morali naučiti sjedeći na satima gospođe Prižmić, gospođe Malekin i gospođe Vučemilović.

»U matematici jednadžbe, korijeni i kvadrati pomnoži to, podijeli, zbroji, skrati. U fi zici mnogo moramo znati: što ne provodi struju, a što će joj pro-vod dati. Kemija je znanost vezana sa životom, kemijski procesi, simboli i kemijske reakcije zrače zanimljivo-šću i ljepotom.«

Predložili su da bi imenicu učitelji-ca trebalo pisati velikim slovom, ne zato što nisu naučili kako se piše,

već zato što se sve četiri učiteljice cijeli svoj radni vije posvetile broj-nim generacijama učenika iz Indu-strijske četvrti.

Kada je američki predsjednik Abra-ham Lincoln poslao svoga sina u školu zamolio je učiteljicu da ga pouči vjeri, ljubavi i hrabrosti, da ga uhvati za ruku i nauči onome što mora znati, blago, strpljivo, onako kako samo učiteljice znaju. Upra-vo je takva bila učiteljica Mirjana Vučković koja je upravo učenicima 7.a i 3.a otkrila čudesnost slova i brojki, sricanja prvih riječi i tajne koje kriju stranice mnogih knjiga.

Minute, sati, dani, godine…Osmjesi, pokude, oprosti i pohvale…

»Ciao, Miki, bambino!«

Učiteljski je to poziv poput nabujale rijeke ili moćnoga slapa satkanoga od strpljenja, dobrote, vjere, ljubavi, upornosti i iskrenosti. Svim četirima želimo ugodne umirovljeničke dane, a najveća će im nagrada zasigurno biti, kada u vrevi prolaznika negdje u gradu, začuju: »Učiteljice, dobar dan!« ili kako bi rekla gospođa Vuče-milović »Ciao, Miki, bambino!«

Biserka Vajlandić, učiteljica

Dar za pamćenje na školske učiteljske dane

S periodnim sustavom i u mirovinu

Mla

do

kla

sje

6

Jeste li se oduvijek zanimali za tehničku kulturu i informati-ku, i jeste li se ikada, dok niste počeli raditi, zamišljali kao na-stavnik?

Rekao bih kako su mi informatika i tehnička kultura oduvijek bili za-nimljivi i nešto za što sam odva-jao jako puno vremena. Kao inže-njer se, iskreno, za vrijeme studija nisam vidio u nastavničkome zva-nju, no prilikom završetka studija okušao sam se u nastavničkim vodama te sam prepoznao lje-potu rada s djecom. Danas mi je izuzetno drago što sam odabrao upravo ovo zanimanje. Zaista uži-vam u radu u školi.

Mnogo puta naši roditelji nas žele pogurati na jednu stranu, na ono što misle da bi vam od-govaralo. Jesu li vas vaši rodi-telji željeli nagovoriti na nešto drugo, suprotno od tehničke kulture i informatike?

Roditelji su me podržavali tijekom cijeloga školovanja u onome što sam volio: informatici, tehnolo-giji, računalima, itd. Smatram da svatko sam treba donijeti odluku što će raditi u svome životu te što vas najviše zanima, ali s druge strane, vaši su roditelji puni život-noga iskustva za koje treba vre-mena kako bi se steklo. Uvijek se sjetite da vam roditelji žele samo najbolje u životu.

Vjerujemo da je teško biti na-stavnik i uskladiti sve obveze, ali i da skoro svatko voli nešto raditi u slobodno vrijeme. Imate li vi nekakav hobi kojim se bavi-te izvan škole?

Hobi su mi računala svih vrsta i stolni tenis.

Često ljudi koji postanu na-stavnici imaju princip rada kao njihovi prošli nastavnici. Je li vaš princip rada po uzoru na ne-koga ili..?

Naravno, ali ne bih se samo re-ferirao na jednu osobu. Prije bih rekao da je to kombinacija »sta-roga« načina rada i nastavnih metoda koje su meni bile zani-mljive i motivirajuće.

Izbor srednje škole i fakulteta jedni su od težih izbora u našem životu. U koju srednju i na koji

fakultet ste se vi upisali i misli-te li da ste pravilno odlučili?

Danas, kada pogledam unazad, ne žalim niti za jednom odlukom koju sam donio u svome životu. Put nakon osnovne škole odveo me u I. gimnaziju u Osijeku, na-kon koje sam upisao, a zatim i završio Elektrotehnički fakultet u Osijeku.

Svatko u školi je imao najdra-ži kojemu su se više posvetili pa i najmanje omiljen predmet, koji im baš nije po ukusu. Koji je vaš najdraži, a koji najneomiljeniji predmet u osnovnoj školi?

Najdraži svakako informatika, a najneomiljeniji, ako baš moram birati, neka bude matematika.

Većina đaka popusti u sred-njoj, te ocjene padaju za jednu stepenicu dolje. Kakve ste vi ocjene imali u srednjoj školi u odnosu na osnovnu?

Tijekom srednjoškolskog obrazo-vanja nisam imao razliku u uspje-hu u odnosu na osnovnu školu. Odlikaš u obje kategorije.

Većina ljudi ima neki strah, fobiju, boje se nečega, i cijeli život se »bore« s tim strahom.Imate li vi neki strah ili fobiju?

Strah od mjesečarenja, ali ne vlastitoga.

Svi imaju neki najdraži trenu-tak, ili doba života koji bi htjeli ponoviti da imamo mogućnost. Kada bi postojao vremeplov u koje doba bi ste se doba vi vra-tili?

Vratio bih se u doba moga ško-lovanja te ponovno proživio neke trenutke u svome životu i možda ispravio neke koji su mi bili ma-nje lijepi.

Volite li čitati knjige, a ako da koja vam je omiljena?

Iskreno ne, ali mi se jako svidjela trilogija Gospodar prstenova.

Kakvu vrstu glazbe slušate?

Slušam uglavnom sve, osim tzv. cajki.

Martina Matković, 8.a

Računala svih vrsta i stolni tenis

Tomislav Gal

Nova uči-teljska lica obilježila su po-

četak ove školske godine. Čak četiri

nove promjene, dva na-stavnika i dvije nastavnice. Nastavnik Atila Adam povest će nas u likovne vode, nastav-nica Marijana Katić u miste-rije fi zike, tehničke tvorevine objasnit će nam nastavnik Tomislav Gal dok će nas na-stavnica Anita Čorak voditi kroz ljepote matematike. Za-sada, kako nam se čini, dobro su se snašli u novom okru-ženju, a ni mi se ne možemo požaliti. Vjerujemo da nas sve zanima nešto više o njima pa smo to odlučili i saznati po-razgovaravši s njima...

četak ove školske godine. Čak četiri

nove promjene, dva na-godine. Čak četiri

nove promjene, dva na-

Nova učiteljska

lica

Razgovor s Tomislavom Galom, inženjerom elektrotehnike i učiteljem tehničke kulture

Mla

do

kla

sje

7

Nova učiteljska

lica

To je puno više od računanja. Po meni je to jedan od osnovnih nači-na ljudskog mišljenja i simbol naše intelektualne snage.

Koji dio matematike više volite geometriju ili računanje? Što je po vama teže?Svaki dio je matematike jednako vo-lim, meni je u matematici sve super!

Mi Vas u učionici uvijek gleda-mo nasmijanu i dobro raspolože-nu. Što mislite, vole li Vas učenici kao profesoricu? Mislite li za sebe da ste strogi?Drago mi je da me tako doživljavate. Ne mislim da sam stroga. Nastojim da su učenici na satu opušteni i da uživaju u matematici.

Je li Vam teško raditi s današ-njim generacijama?Nije, djeci su danas puno više dostu-pne informacije što se može iskori-stiti u nastavi. Informatički i infor-macijski su uistinu pismeni.

Možete li nam ispričati neku anegdotu iz vašeg školovanja, mo-žete i više njih.Iako sam pohađala razred koji je uistinu bio izniman po svojim po-stignućima, dakako da smo imali poneki nedopušteni izlet. Na satu kemije, nezadovoljni i revoltirani kriterijima ocjenjivanja i vrednova-nja našeg rada, odlučili smo sami sastaviti pitanja za ispit i nastav-nicu prevariti lažnim pitanjima koje je ona na naše čuđenje zanemarila. Svi smo dobili dobre ocjene, ali iz današnje perspektive učitelja ne bih ponavljala sličnu situaciju.

Ono što mi sada volimo slušati je uglavnom samo glazba... Sluša-te li vi glazbu u slobodno vrijeme? Što ste slušali u srednjoj školi?Svaki dan slušam glazbu i uživam u kvalitetnoj glazbi ne bih nikada slu-šala cajke

Čime se još bavite u slobodno vrijeme?Osim što najviše vremena provodim s obitelji i moje dvije kćeri blizanki-nje, Petra i Lucija, bavim se spor-tom, družim se s prijateljiima, čitam.

I za kraj, što bi ste poručili na-šim učenicima?Da ostanu tako dobri i željni zna-nja.

Volim matematiku i Antuntuna

Anita Čorak

Kako ste se odlučili na ovu pro-fesiju? Što Vas je navelo da posta-nete nastavnica?Volim poučavati djecu i mislim da dobro prenosim matematička zna-nja.

U koju ste srednju školu išli i ka-kve su vam bile ocjene?Opću gimnaziju, uvijek sam prolazila s odličnim uspjehom...odlično je od-ličan!.

Kada ste bili mlađi jeste li raz-mišljali, odnosno jeste li mislili da ćete biti ono što ste sad, da ćete se baviti ovim poslom?Kao dijete sam se igrala svih mogu-ćih zanimanja pa tako i učitelja. Ma-tematiku sam oduvijek uživala vjež-bati. Tek krajem srednje škole sam zaista shvatila da bih mogla spojiti te dvije stvari u jednu.

Čime ste se još željeli baviti kada ste pohađali srednju školu?Studirati građevinu, medicinu.

Jeste li imali problema s mate-matikom za vrijeme svoga školo-vanja? Jeste li ju rado učili?Ne, rado sam ju vježbala (učila).

Jeste li ikada požalili što ste se odlučili za ovu profesiju?Nikad, bar za sada!

Što predstavlja za vas matema-tika, samo računanje ili?

Blic pitanja Čime obavezno počinje Vaš

dan? Kava

Kako biste se opisali u tri riječi?Druželjubiva, komunikativna, jed-nostavna.

Vaš najdraži fi lm i serija? Volim francuske igrane fi lmove koji na neobičan način govore o svakod-nevnim različitim ljudskim sudbina-ma.

Vaša najdraža knjiga? Trenutačno, svakodnevno čitam An-tuntuna i Macu papučaricu jer su to omiljene priče mojih kćeri koje ih već znaju napamet.

Najdraže jelo?Volim jesti sve pa ne mogu izdvoji-ti najdraže, ali od svega ću najprije pojesti bilo koje varivo.Omiljeno po-vrće mi je rajčica, svježa.

Najdraži i najteži predmet u osnovnoj školi?Najdraži matematika, fi zika, a ma-nje drag povijest.

Imate li kućnog ljubimca?Ne.

Kako zamišljate Vaš idealan od-mor?Kakavgod odmor s obitelji i prijate-ljima.

Najdraže putovanje?Sva putovanja s našim prijateljima su mi jednako draga i zabavna. Iz-dvojila bih posjet Motovunu u Istri gdje sam i upoznala supruga.

Najdraže godišnje doba?Proljeće.

Životni moto?Smijeh i sreća su zarazni!

Što biste poželjeli ukoliko bi Vam zlatnu ribicu ispunila tri že-lje?Zdravlje, zdravlje i zdravlje za sve meni drage ljude!

Matea Lukić, 8.a

Koliko dugo radite u ovoj školi i gdje ste prije radili?U ovoj školi radim već pet godina. Dosad sam radila u Našicama, Vin-kovcima, Iloku, Tenji i Osijeku.

Jeste li zadovoljni ovim poslom?Naravno, ispunja me zadovoljstvom jer volim raditi s djecom, osjećam se u njihovu društvu vječno mladom.

Razgovor s Anitom Čorak, profesoricom matematike i informatike

Mla

do

kla

sje

8

Koji je bio Vaš najdraži pred-met u osnovnoj školi? Jeste li tada voljeli fi ziku i jeste li uop-će sanjali da ćete jednoga dana postati nastavnica fi zike?Iskreno nisam imala najdraži pred-met. Fizika, uz matematiku, mi je počela biti zanimljiva u osmom ra-zredu i već sam tada znala da že-lim biti profesorica tih predmeta.

Novaučiteljska

lica

Ne odustajem od postavljenih ciljeva

Čime obavezno počinje Vaš dan?Radni dan mi započinje s alarmom i mišlju »Zar već moram ustati?«.

Kada ste bili osnovna škola, što ste željeli biti kada naraste-te?Već u osmom razredu sam govorila kako ću biti profesorica matemati-ke i fi zike. Pola sam ostvarila.

Koji ste fakultet pohađali i je li on bio Vaš prvi izbor ili ste se predomišljali?Kada sam upisivala fakultet, u Osijeku nije postojao fakultet za profesora matematike i fi zike. Premišljala sam se hoću li upisati matematiku i informatiku ili fi ziku i informatiku. Na kraju sam ipak upisala Odjel za fi ziku i završila za profesora fi zike i informatike.

Da niste nastavnica, što biste voljeli biti?Da nisam nastavnica, voljela bih biti fi zioterapeut ili meteorolog.

Mislite li za sebe da ste stro-gi?Ne mislim da sam stroga, ali mi-slim da mogu biti stroža.

Koji Vam je dio u gradivu fi zi-ke posebno zanimljiv?Posebno zanimljiv dio mi je svje-tlost.

Što očekujete od svojih uče-nika?Od svojih učenika prvenstveno očekujem poštovanje, a zatim ba-rem osnovno znanje iz predmeta kojeg predajem.

U kojoj ste školi radili prije nego ste došli u našu?Radila sam u više škola prije nego sam došla u ovu. To su bile: OŠ Ivana Brlić Mažuranić u Koški gdje sam predavala informatiku, a fi zi-ku sam predavala u OŠ Antunovac u Antunovcu, OŠ Vladimir Nazor u Đakovu i OŠ Jagode Truhelke u Osijeku.

Jeste li zadovoljni ovim po-slom?Ponekad jesam, ponekad nisam.

Jeste li ikada požalili što ste se odlučili za ovu profesiju?Znam da sam tek na početku svog radnog vijeka, ali bilo je situacija gdje sam požalila zbog toga što sam odlučila biti profesorica.

Je li Vam teško raditi s da-našnjim generacijama?Kako kada. Raditi se mora, tako da za svaku generaciju treba smisliti novu taktiku.

Možete li nam ispričati neku anegdotu kroz Vaš rad ili kroz Vaše školovanje koju ste za-pamtili, možete i više njih.

Jooj bilo ih je dosta, ali se sada ne mogu sjetiti niti jedne.

Kako Vam se sviđa uloga ra-zrednice?Nije loše, samo ima previše papi-rologije.

I za kraj, što bi ste poručili našim učenicima?Nikad ne odustajte od postavljenih ciljeva.

Blic pitanja Kako biste se opisali u tri ri-

ječi?Odgovorna, iskrena, uporna.

Kako najradije provodite slo-bodno vrijeme?U društvu dragih ljudi.

Vaš najdraži fi lm i serija?Najdraži fi lm: The Notebook. Imam više najdražih serija: Igra prijesto-lja, Domovina, Moderna obitelj, Tračerica...

Vaša najdraža knjiga?Pjesma leda i vatre, George R. R. Martin.

Najdraži glazbeni izvođač?Pink.

Najdraže jelo?Lazanje.

Najdraži i najteži predmet u osnovnoj školi?Najdraži nemam, a najteži povi-jest.

Imate li kućnog ljubimca?Imam, dva psa i kornjaču.

Kako zamišljate Vaš idealan odmor?Zimovanje s dragim ljudima u bungalovu koji ima kamin i koji je zatrpan snijegom.

Najdraže putovanje?Maturalac u Španjolskoj.

Najdraže godišnje doba?Kasno proljeće.

Životni moto?Nikad ne odustaj!

Što biste poželjeli da ulovite zlatnu ribicu, a ona Vam poželi ispuniti tri želje?Zdravlje, sreću i ljubav.

Matea Lukić, 8.a

Marijana Katić

Razgovor s Marijanom Katić, magistrom edukacije fizike i informatike

Mla

do

kla

sje

9

Jeste li od malih nogu voljeli likovne umjetnosti i njihove lje-pote?Jesam! Od kad znam za sebe vo-lio sam crtati i slikati. Crtao sam Skeletora i He-mana, ali se vi tih likova sigurno ne sjećate.

A kako ste se odlučili studirati likovnu kulturu i kada ste počeli osjećati ljubav prema njoj?

Odlazak u

zasluženu mirovinu

Novaučiteljska

lica

S koliko ste prolazili u osnov-noj školi?

Nisam bio odlikaš sve do fakulte-ta. Prolazio sam sa čvrstom če-tvorkom.

Imate li životni moto?

Umjetnost radi umjetnosti, iliti na latinskom Ars gratia artis.

Svatko onda nas sanja pa tako i nastavnici. Imate li neis-punjenu želju ili san?

Možda putovanje transsibirskim ili transmongolskim expressom ili pjevati u Las Vegasu u nekom prestižnom kasinu. Ovo zadnje je neizvedivo, ali eto…

Jeste li posjetili koji svjetski muzej?

Jesam! Mogu reći da sam slobodne studentske dane posvetio putova-njima po Europi. Tako da sam po-sjetio londonske, berlinske i rimske galerije i muzeje.

Znati li kuhati? Koja jela naj-bolje pripravljate?

Iznenadili biste se! Mislim da za jednog običnog muškarca jako dobro kuham! Najviše pripremam kineske i talijanske specijalitete! Svi su još živi koji su kušali moje uratke! U zadnje vrijeme me zani-ma crveno meso, i to najcrvenije! Dosad mi je druga polovica pripre-mala stejkove, ali mislim da ću ih ja preuzeti!

Kako biste se opisali u tri ri-ječi?

Najbolji, najpametniji, najjači i najskromniji!

Ana Brajnović, 8.a

Vi učenici i vaše anegdote! Dobri radovi!

Tijekom školovanja učimo skoro sve likovne tehnike. Koje su Vam osobno najdraže, a s ko-jim djeca najbolje »barataju«? Što mislite koje im se najviše sviđaju?Učenici »barataju« dobro svim tehnikama. Pošto sam slikar pre-

Atila Adam

Oduvijek sam znao da to želim i imao sam potporu roditelja.

U koju srednju i na koji fakul-tet ste išli?Gimnaziju sam završio u Mađar-skom Centru te kasnije upisao Umjetničku Akademiju u Osijeku.

Izvrstan ste nastavnik i na satovima likovnog uvijek je za-nimljivo. Je li Vam ovo prvi dodir s učiteljskim poslom ili ste već prije radili u školama? Ako jeste, u kojim?Radio sam kratko u Mađarskom Centru, ali su tamo mali razredi, otprilike po pet učenika. Tako da bi se moglo reći da mi je ovo prvi pravi posao.

Kada biste imali priliku po-novno birati što želite raditi u životu, čime biste se bavili?

Ne bih mijenjao ništa! Hvala! I na satu i na hodniku ste uvi-

jek nasmijani. Što Vas najviše raduje na poslu?

Nastavnik superheroj: S koliko ste prolazili u osnov-

Nastavnik superheroj: S koliko ste prolazili u osnov-

Nastavnik superheroj: slika, kuha, skače kroz prozor

Razgovor s Atilom Adamom, magistrom edukacije likovne kulture

feriram crtačke i slikarske tehnike, ali svaka tehnika ima svoje čari. Moram naglasiti da u školi imamo izvrsne crtače i da će na kraju škol-ske godine biti jedna mala izložba.

Posvećujete li svoje slobodno vrijeme izradi radova? Imate li neke koje Vam se posebno svi-đaju?

Naravno! Lijepo je imati posao koji ti je ujedno i hobi! Slikam kada imam vremena. Nedavno su mi sli-ke bile izložene na Hrvatskom bie-nalu slikarstva u Zagrebu, tako da su mi sada te najdraže!

Sportaši imaju najdražeg sportaša, glazbenici imaju naj-dražeg glazbenika i svi se, mo-žemo to tako nazvati, »ugledaju« na njih. Tko je Vama bio uzor tijekom školovanja, a imate li ga i sada? Tko Vam je najdraži umjetnik/umjetnica?

Uf! Ima ih puno! Vermeer, Cara-vaggio, Rembrandt, Mark Ryden, Beksinsky, Lichtenstein, Ai Weiwei, Banksy itd.

U školi se događaju svakakve ludorije. Možete li nam ispriča-ti neku Vašu anegdotu tijekom školovanja?

Jednom su nam javili da nećemo pisati test iz fi zike. U euforičnom veselju sam skočio kroz prozor (bilo je to prizemlje) i zaradio ukor. Veselje je trajalo punih pet minuta.

Kada se sjetite školskih dana, na što prvo pomislite?

Imao sam dobar razred i svi smo se dobro slagali. Bilo je puno smi-jeha!

Mla

do

kla

sje

10

Moje ime je Marina Perak. Di-plomirala sam na Filozofskom fakultetu u Osijeku, u lipnju 2012. godine. Školovanjem sam stekla zvanje magistra edukacije hrvatskog jezika i književnosti i magistra pedagogije. Zahvalju-jući profesorici Biserki Vajlan-dić, koja je pristala biti mojom mentoricom i ravnateljici Jagodi Koščević, koja je dala odobrenje da svoje prvo radno iskustvo za-počnem upravo u Osnovnoj školi »Dobriša Cesarić«, Osijek, zapo-čeo je program mojega stručno-ga osposobljavanja.

Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa pro-

gram je koji traje godinu dana te mladim nastavnicima omogućuje stjecanje prvog radnog iskustva i osposobljava ih za samostalan rad. Nakon godinu dana, mladi nastavnici polažu državni stručni ispit, koji predstavlja završni čin provjere znanja i osposobljenosti za rad u školi. U proteklih godi-nu dana proširila sam svoje teo-rijsko znanje koje sam dobila na fakultetu i mnogo toga naučila u praksi. Osim rada u ovoj školi, u slobodne vrijeme volontiram u Udruzi za promicanje zdrav-lja – »Promo – Vita« preko koje sam održala edukativne radioni-ce i predavanja u nekim osječkim osnovnim školama. U školskoj godini 2011./2012. radila sam u Osnovnoj školi Antuna Mihanovi-ća u Osijeku, kao asistent u na-stavi učeniku s defi citom pažnje i hiperaktivnim poremećajem. Preko Centra za mlade, održavala sam tečaj hrvatskog jezika inoze-mnim volonterima u Osijeku. Uz to, završila sam I. i II. stupanj hr-vatskog znakovnog jezika.

Međutim, od svih navedenih isku-stava, najviše će mi u sjećanju

ostati iskustvo koje sam dobila upravo u Osnovnoj školi »Dobriša Cesarić. Stekla sam nova poznan-stva, radila s divnim učenicima i to je nešto što čovjeku ostaje za cijeli život. Ovim putem, želim još jednom od srca zahvaliti svojoj mentorici, Biserki Vajlandić, koja mi je puno pomogla i puno toga naučila te uvelike pridonijela mo-jemu profesionalnomu i osobno-mu razvoju.

Pripravnici

Marina Perak

Ja sam Marko Vrebac. Krajem 2012. godine, diplomirao sam na Filozofskom fakultetu u Osijeku i postao magistar edukacije povije-sti te magistar engleskog jezika i književnosti, uz specijalizaciju pre-vođenja i tumačenja. U međuvre-menu sam se još malo školovao, pa sada mogu predavati i engleski jezik. U Osnovnu školu »Dobriša

Cesarić«, Osijek došao sam u ožuj-ku 2013. godine kako bih prošao program stručnog osposobljava-nja kao nastavnik povijesti. Iako mi je rad u školi bio popriličan šok nakon prijašnjeg posla, prilično sam se brzo prilagodio zahvalju-jući potpori mentorice Amarande Pavošević, kolega iz nastavnog i nenastavnog osoblja i ostalih pri-pravnika koji su bili sa mnom »u istom sosu.«

Tijekom stručnog osposobljava-nja, koje traje godinu dana, mo-ram održati (barem) trideset i pet sati i prisustvovati na (barem) sedamdeset sati koje drži moja mentorica. U međuvremenu se pripremam za te sate i učim na desetke stranica raznih zakona, pravilnika i sličnih dokumenata koji vode kulminaciji stručnog os-posobljavanja - državnom struč-nom ispitu. Međutim, kao što je rekao, Greg Anderson, nije važno odredište nego putovanje. Tako da mi je jako drago da sam svu teoriju s kojom sam izašao s fa-

kulteta mogao pustiti s lanca upravo u ovoj školi i u praksi vi-djeti koje mi metode bolje leže i kako ih prilagoditi učenicima da im nastava bude što zanimljivija i da što više zapamte.

Nisam, naravno, zapostavio ni svoju diplomu magistra engle-skog jezika i književnosti tako da se, kada god stignem, bavim prijevodom (pisani tekstovi, pod-naslovi za serije i fi lmove) i tuma-čenjem (usmeno, konferencijsko prevođenje). U slobodno se vrije-me bavim igranjem (na računalu i bez njega), gutanjem knjiga i stri-pova i upijanjem naizgled nebitnih podataka.

Nisam još gotov sa stručnim os-posobljavanjem (u trenutku pisa-nja teksta imam još dva mjeseca) tako da ne mogu donijeti nekakav zaključak o čitavom svom isku-stvu. Međutim, sudeći po dosad pokazanome, siguran sam da ću otići samo s pozitivnim dojmovi-ma.

Marko Vrebac

Mla

do

kla

sje

11

Naći posao nakon zavšenog fa-kulteta sa situacijom kakva je u sektoru rada zvučao je kao nemoguća misija. No isto kao i Tom Cruiseu u istoimenom fi lmu mi se posrećilo. U školi »Dobriša Cesarić« pružili su mi priliku da postanem pripravnik na stručnom osoposobljavanju iz povijesti. Mentorica Amaran-da Pavošević me je uzela »pod svoje«. U školi prvih par dana je bilo zanimljivo, dok se još nisam ni prošetao dalje od zbornice i glavnog hola već su me kole-ge profesori počeli pripremati za sve prilike i neprilike za koje su bili sigurni da će me snaći. Slušajući predavanja mentorice

i držeći poneka svoja, slušajući savjete i upijajući rad školskog učitelja »iza zavjese«, odnosno izvan predavanja u učionici, ot-krio sam da to nije baš banalan posao kao što sam mislio. Kad sam dolazio pun sebe i siguran u svoje stečeno znanje iz povi-jesti, misleći jedino na jedno-stavnost prijenosa tog znanja u učionici, nisam bio svjestan koliko vremena i truda profesor mora uložiti i u birokraciju a i u sam odgoj i disciplinu učeni-ka. Za ljude koji su odabrali ovu profesiju do kraja mog priprav-ništva stjecao sam sve veće po-štovanje i divljenje.

Moje ime je Ružica Gernhardt i magistra sam edukacije hrvat-skoga jezika i književnosti. Di-plomirala sam 2012. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a iste sam godine u prosincu u našoj školi započela program stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnoga odnosa koji je trajao punih godinu dana. Ovaj mi je program stručnog osposobljavanja omogućen uz veliku potporu moje mentorice, nastavnice Biserke Vajlandić, i naše ravnateljice Jagode Ko-ščević. Mentorica me uputila u sve pojedinosti školskog i na-stavnog programa te aktivnosti nastavnika u školi i izvan nje. Ovakva vrsta stručnog ospo-sobljavanja omogućuje mladim

nastavnicima da steknu bogato iskustvo u obrazovnoj ustano-vi koje će im uvelike pomoći i u daljnjem samostalnom radu. Osim što nastavnici u ovome programu mogu svoje znanje koje su stekli diplomom na fa-kultetu primijeniti u praksi, na-kon završenog staža omoguće-no ima je polaganje državnog stručnog ispita.

Tijekom stručnoga staža bila sam uključena u razne školske aktivnosti i projekte: izvanna-stavne aktivnosti, školske pro-jekte, priredbe, obilaske kulturnih ustanova, školske izlete i sl. Sva-ka takva aktivnost pridonijela je mojem daljnjem radu i razvoju kao nastavnice, ali je i proširila moje znanje o nastavničkim ob-vezama u školi i izvan nje.

Ono što mi se najviše svidjelo i što je dodatno pojačalo moju želju za radom u školi je upravo suradnja s učenicima. Učenici su tijekom godine pokazali veliki trud i odgovornost u izvršavanju svojih školskih obaveza, spret-nost i snalažljivost pri izradi samostalnih projekta te želju za međusobnom suradnjom, kako u razredu tako i s nastavnicima.

Mogu reći da sam u ovih godinu dana osim stečenoga radnog

iskustva otkrila mnoge pred-nosti i zadovoljstva što ovakva vrsta zanimanja pruža te se na-dam da ću i u svojemu daljnjem radu moći s užitkom iskoristi-ti znanje i iskustvo koje sam u ovih godinu dana u našoj školi stekla.

Ovim bih se putem još jednom htjela posebno zahvaliti svima koji su mi omogućili ovaj korak u svome profesionalnome na-predovanju, svim nastavnicima koji su me srdačno prihvatili kao ravnopravni dio školskog kolek-tiva, svim našim učenicima koji će mi ostati u predivnom sjeća-nju, svim djelatnicima škole, a najveće HVALA upućujem mo-joj dragoj mentorici za njezinu podršku, ustrajnosti i veliki trud koji su me pratili kroz ovo moje životno razdoblje.

Ružica Gernhardt, pripravnica

Odlazak u

zasluženu mirovinu Pripravnici

Ružica Gernhardt

Zvonimir Zvonar

Mla

do

kla

sje

12

Osim novootkrivenih zadataka profesora na kraju ovog mog kratkog putovanja u zajednici škole »Dobriša Cesarić« na-predovao sam u pedagoško odgojnom smislu. Kao što sam prije spomenuo došao sam u školu potpuno siguran u svoje znanje stečeno kroz studiranje, no tko bi rekao da iz povijesti od djece možeš čuti totalno nove stvari, kao na primjer da je Hitler zapravo došao iz SAD-a, da se Radićeva stran-ka zvala SSSR, da je Gandhi bio borac za prava afroame-rikanaca u Indiji itd... Biser do bisera. Misija učenika bila je mijenjati povijest, moja je bila ispravljati ih. Naravno osim takvih bisera sretao sam se i

s jako bistrim učenicima koji su me kroz godinu dana nisu prestali zadivljavat svojim na-prednim poznavanjem povije-sti. Naravno nisu svi učenici odlični u povijesti, ne trebaju niti biti, bit je da svaki pojedi-načni učenik sa kojim sam se susreo ima talent u nečemu. Taj talent i to u čemu je dobar mora njegovati.

Uz standardno predavanje u školskim učionicama sudjelo-vao sam i u školskim prired-bama. Posebno će mi ostati u sjećanju priredba za dan ško-le kada smo kolege i ja izveli pred nazočnima pjesmu Josipe Lisac »Danas sam luda«. Dok su talentirane kolegice pjevale

mene je zapala zadaća sviranja gitare. Pozitivna reakcija na našu izvedbu me je oduševila. Iako godinama sviram gitaru u bendu S-kapada i svirao u svim većim gradovima Hrvatske od Vukovara do Dubrovnika, a i šire u Srbiji, Sloveniji i BiH, nikad nisam doživio da su mi pojedinačno prišli svi nazočni učitelji, učenici a čak i roditelji učenika da mi upute koju riječi pohvale za izvedbu. Doživljavo sam takve stvari ali ne u toj ko-ličini. Predivan trenutak. Svi ti spomenuti dojmovi u ovom tek-stu su mi velika motivacija da se nastavim baviti ovime čime se bavim.

Zvonimir Zvonar

Zovem se Sandra Vujnović, završila sam Pravni fakultet u Osijeku i stekla zvanje magistra prava. U Osnovnoj školi »Dobri-ša Cesarić«, Osijek započela sam stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa krajem lipnja 2013. godine., kao pripravnica na poslovima tajnika škole.

Tijekom svog rada u školi upo-znala sam se ne samo sa funk-cioniranjem tajništva nego i škole u cjelini. Posao tajnika je odgovoran, ali i zanimljiv budući da tajnik škole pokriva različita područja od izdavanja različitih potvrda, sklapanja ugovora o radu, javljanja na telefon, primanja stranaka pa do opremanja škole potrebnim radnim materijalima.

U svakom slučaju pri završetku stručnog osposobljavanja biti ću bogatija za jedno zanimljivo iskustvo, ne samo radno isku-stvo već i zbog upoznavanja puno različitih ljudi (op.a. učite-lja), a koji se istinski trude osi-gurati učenicima ove škole ne samo kvalitetno obrazovanje već i usvajanje istinskih vrijed-nosti u životu.

Na kraju bih još željela nagla-siti da sama diploma odnosno naše radno mjesto nije toliko bitno koliko ono što mi pruža-mo kao osobe, a kad se spoje ta dva faktora onda možemo reći da smo postigli uspjeh u životu.

Tijekom stručnog osposoblja-vanja uspostavila sam jedan lijep odnos sa zaposlenicima ove škole, isto tako primijeti-la sam da u ovoj školi postoji neka vrsta zajedništva i među-sobne solidarnosti pa se tako u zbornici često znaju organi-zirati domjenci povodom nekih važnijih događaja kao što su zapošljavanje, odlazak u miro-vinu...

Posebno mi je zanimljivo vidje-ti kako škola izgleda »s druge strane« iz perspektive učitelja i ostalih suradnika, jer dok sam bila učenik mislila sam da je sve puno jednostavnije, a sada vidim da svi ulažu veliku ener-giju kako bi sve funkcioniralo kako treba.

Tajnik surađuje sa svima od ravnatelja do spremačica pa sam tako i ja imala priliku upo-znati se sa svima a sa zavr-šetkom svog stručnog osposo-bljavanja ponijeti ću sa sobom jednu lijepu sliku ove škole kao i ljudi koji u njoj rade.

Pripravnici

Sandra Vujnović

Mla

do

kla

sje

13

Kako ništa nismo vidjeli, stvari smo počeli drugačije gledati. Čuli smo, osjetili smo i zamišljali smo kako one izgledaju.

Dan bijelog štapa obilježen je u Osijeku 15. listopada 2013. go-dine. Akciju Prošetajmo zajedno organizirali su članovi Športske udruge slijepih Svjetlost i Volon-terskog centra Tenja. S time se željelo ukazati na važnost, zna-čaj, ali i probleme s kojima se sli-jepe i slabovidne osobe svakod-nevno susreću. Na akciju Proše-tajmo zajedno pozvani su učenici osnovnih škola, a među njima su bili i učenici naše Osnovne škole »Dobriša Cesarić«, Osijek i pri-pravnici Marko Vrebac i Zvonimir Zvonar. Na Trgu slobode priče-kali smo dok se svi nismo oku-pili kako bi pošli, s povezom na očima, napraviti krug oko centra grada. Kako ništa nismo vidjeli, stvari smo počeli drugačije gle-dati. Čuli smo, osjetili smo i za-

Dan bijelog štapa

Dan bijelog štapa obilježen je u

Prošetajmo zajednoPokušali smo osjetiti hod bez slike

Psi pomagači u životu slijepih

Jednaki u različitostiAIESEC organizira program Jed-naki u različitosti koji je namije-njen učenicima sedmog i osmog razreda kroz radionice i predava-nja tijekom veljače 2013. godine. Radionice su održavane u neko-liko osječkih škola. U program je uključeno četiri studenta iz stranih zemalja koji će održavati

radionice povezane uz toleranciju na engleskom jeziku.Na radionicama smo upoznali i naučili na zanimljiv način pone-što o državama iz kojih studenti potječu: Njemačke, Italije, Grčke i Latvije. Teme o toleranciji, za-jedništvu, međukulturalne razli-čitosti itd. obrađujemo igrajući

razne igre koje nas potiču na razmišljanje i predasude. Gleda-li smo fi lm o različitosti drugih rasa i njihovom načinu življenja, pokušali razumjeti njihove običa-je. Poboljšali smo i engleski jezik jer se sve organizirano na engle-skom jeziku.

Katarina Šuvak, 7.b

mišljali smo kako one izgledaju. Vrlo dojmljivo i lijepo iskustvo. Poslije šetnje smo, uz sokove i grickalice koje su nam podijelili

organizatori, još malo ostali na Trgu pričekavši polazak opet do svojih škola.

Petra Polgar, 8.a

Šetnjom obilježili Dan bijelog štapa

AIESEC organizira program jednaki u različitosti

Mla

do

kla

sje

14

Duga te i dalje nastavlja oduševlja-vati publiku. Nastavnica glazbene kulture Marina Hojsak je vrlo pono-sna na naše nastupe. Uveseljavaju ih i mlađi izvođači, učenici trećih i četvrtih razreda koji imaju uvjež-bane igrokaze, pjesmice ili recita-cije. Izuzetak ovom programu jest folklorna izvedba malih folkloraša koji pjevaju na hrvatskom jeziku, tradicionalno odjeveni u dječje noš-nje i bijele haljinice, s pletenicama ili dječaci sa šeširima. Uvježbava ih učiteljica Maja Farkaš. Na kraju programa nas dočeka gromoglasan pljesak, a onda gosti ostanu sjedi-

ti i očekuju još. Poklon suvenire za kraj programa su izradili naši mar-ljivi učenici uz pomoć nastavnika likovne kulture Atile Adama.

Nakon programa uvijek pričamo s njima i hvale naš odlično naučen, razgovorni engleski. U vođenju pro-grama se izmjenjuju Matea Lukić i Ana Brajnović, (8.a) te Davor Japun-čić (7.b) i Leonarda Grgurić (8.b). Ulažemo puno truda u sveukupan rad, pripremu i izvedbu programa i priredbi što na kraju i rezultira uspješnim pokazateljima.

Leonarda Grgurić, 8.b

Welcome dear guestsKao i svake godine, pa tako i ove, u suradnji s Grand Circle Foundation nastavljaju se posjeti američkih turista iz svih dijelova SAD-a.

Glazbeno ritmička izvedba Martine i Mateje Skečevi, smjeh, smjeh!

Obilježili smo...

Tako smo se i mi, učenici Osnov-ne škole »Dobriša Cesarić«, Osijek, dana 15. listopada 2013. godine, okupili u školskom holu kako bi pro-slavili Dane kruha i zahvalili Bogu na svemu u našem životu, ali i ljudima oko nas, hrani i odjeći.

Izložbom Dani kruha (učeničke fo-tografi je nastale po uputi vjerouči-teljice Silvije Mašaberg i suradnji s Atilom Adamom, profesorom likov-ne kulture i učiteljicom Marinom Vučemilović) u školskom holu uz impresivno uređen stol s plodovima zemlje, voćkama, povrćem, tikvi-

cama, sjemenjem (s. Krista i ovaj put nam je pokazala kako zahvaliti Bogu) uljepšali smo prostor u kojem boravimo. Zahvalio im je zbor s pje-smom Hvala i mjuziklom u koji su bili uključeni učenici viših i učenici nižih razreda s Marinom Hojsak, profeso-ricom glazbene kulture i učiteljicom Majom Farkaš. Posebno su zapaže-ne solo dionice učenica viših razre-da. Zahvalili su Mu i učenici drugog razreda lutkarskim recitalom Kruh za koji ih je uvježbala učiteljica Sil-vija Roguljić, mama naših učenika Fabijana i Marijana. Program su

upotpunili učenici trećih razreda i njihova učiteljica Marina Vučemilo-vić s dvjema pričama pod nazivom: Brašnjava priča te Krušna priča.

Svoju riječ uputio nam je i veleča-sni Florijan Kvetek te blagoslovio izložene plodove i molio za duhovno i tjelesno blagostanje učenika, uči-telja, roditelja, baka, djedova i svih potrebitih. Događaj smo obilježili dr-žeći se u neprekinutom nizu za ruke dok smo se zahvaljivali svi zajedno za sve što nam je dano uz molitve Oče Naš i Zdravo Marijo.

Martina Matković, 8.a

Tako smo se i mi, učenici Osnov- cama, sjemenjem (s. Krista i ovaj upotpunili učenici trećih razreda i

Dani kruha, dani zahvalnosti

Brašnjava priča u izvedbi 3.a Zajedno u molitvi

Novi program kojeg je osmislila na-stavnica engleskoga jezika Ksenija Andrić uz pomoć naprednih engleza i učiteljice engleskoga jezika Suza-ne Kolarić, uvijek uspije nasmijati uspavane Amere. Program i najava izvode se na engleskom jeziku. Vole skečeve i viceve, a ostanu bez daha nakon glazbenih interpretacija Jalte i Jalte, Aleluje i drugih skladbi koje izvodimo i vokalno i instrumen-talno. Zbor je s lakoćom uvježbao nove pjesme zajedno s orkestrom

Priredba za američke turiste

Zajedništvom i molitvom obilježili Dane kruha

Mla

do

kla

sje

15

Atmosfera je bila odlična…smijeha i pjevanja nije nedostajalo…

Zabava za petPovodom maškara i poklada, u holu škole, 17. veljače 2013. godine, or-ganizirali smo zabavni program za učenike od petog do osmog razre-da. Organizaciju programa osmislili su učenici Vijeća učenika sedmih i osmih razreda. Atmosfera je bila odlična, a dodatno su je podigle za-bavne i nagradne igre: Tko će poje-sti brže, Povuci, potegni uže, Plesne stražnjice samo su neke od njih. Koliko je bilo učenika, toliko je bilo i maski. Svaka je bila maštovita i posebna na svoj način. Maske su izazivale smijeh i veselje, čak su i nastavnici koji nisu bili maskirani zaplesali s nama, nisu mogli odo-ljeti. U holu su se mogle naći zbilja raznovrsne i domišljate ideje: od

Učiteljice hobotnice

Academia Cravatica

proglasila 18. listopada

hrvatskim i svjetskim

danom kravate

Kravate za dobro raspoloženje

Povijest kravate seže još u doba Tridesetogodišnjeg rata kada su hrvatski vojnici pristupili službi francuskoga kralja. Tradicionalnu odoru hrvatskih vojnika krasila je vezana, oslikana marama koju su nosili oko vrata. Marame su bile napravljene od različitih materi-jala te su uskoro pobudile veliku pažnju francuskog dvora. Časnici su nosili svilene i pamučne, dok su ostali vojnici nosili marame od grubih materijala. Taj elegantni stil, koji je bio potpuno nepoznat u tadašnjoj Europi, prihvaćen je oko 1650. godine na francusko-me dvoru te postaje modni odjev-

Dan kravate

ni predmet kao simbol kulture i elegancije.

Kravata je ubrzo osvojila cijelu Europu. U prošlosti su kravatu nosili isključivo muškarci, no u novije ih doba nose i žene. Pre-ma legendi su nekada zaručnice svojim zaručnicima darivale ru-bac kao znak uzajamne vjernosti i upravo je to bio razlog nošenja rupca hrvatskih vojnika.

Kravata je jedini hrvatski simbol koji je univerzalno poznat i pre-poznatljiv, ali je i znak temeljnih ljudskih vrijednosti. Academia Cravatica proglasila 18. listopa-da hrvatskim i svjetskim danom kravate

Već tradicionalno, i s veseljem, svi učenici i učitelji naše škole, noše-njem kravate na nastavi, a osobi-to radopznalim razgledavanjem kravata za vrijeme školskoga od-mora, obilježavamo Dan kravate u našoj školi.

Istražila: Ružica Gernhardt

Obilježili smo...

onih grupnih (svatovi, ludnica, top model, zombiji..) do onih samostal-nih (princeze, čudovišta, kraljice…).

Kao i prošle godine održali smo iz-bor najbolje pojedinačne i grupne maske, a glasove su pošteno pre-brojavali pripravnici na praksi u na-

šoj školi. Pobjedu najbolje grupne maske je odnio 8.b pod nazivom Top model.Zabava je bila za pet, smijeha i pje-vanja nije nedostajalo i svi smo se odlično zabavili.

Ana Brajnović, 7.a & Matea Lukić, 7.a

Veselo obilježili maskenbalsku veljaču

Kravatom obilježili 18. listopada

Mla

do

kla

sje

16

Mla

do

klas

je

16

Svijeće u Vukovarskoj uliciU predvečerje dana, 17. studenoga 2013. godine, velika skupina uče-nika, po 10 učenika iz svakog od petog do osmog razreda, predvo-đena nastavnicima, uputila se pje-šice u tihoj povorci put Vukovarske ulice u Osijeku. Tamo su, jednako kao i prethodnih godina, duž cijele Vukovarske ulice, koja se prote-že od središta grada do Zelenog polja, učenici naše i još trideset i tri osnovne i srednje škole grada Osijeka već tradicionalno zapalili svijeće u znak sjećanja na strada-nje hrvatskih branitelja i građana herojskoga grada Vukovara. Svije-će sjećanja su gorjele i na raskrižju Vukovarske i Trpimirove ulice oko spomenika koji je postavljen u znak sjećanja na crvenog fi ću koji je 27. lipnja 1991. godine uništen pod gusjenicama tenka JNA.

Na povratku, u brojnim prozorima i pred mnogim kućama, također

su gorjele svijeće, kao i čitav slje-deći dan, kojima su građani odali počast gradu heroju i svim žrtva-ma Domovinskog rata.

Odana počast stradalima grada VukovaraObilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara u našoj školi odr-žano je sljedeći dan, 18. stude-noga 2013. godine i u našoj školi gdje je održan prigodni program kojim je odana počast svim po-ginulim i nestalim braniteljima i civilima grada Vukovara. Proči-tana je potresna pjesma »Priča o gradu« Siniše Glavaševića, koji je kao novinar stradao nakon pada Vukovara. Prikazana je i prezen-tacija o ratnim stradanjima grada Vukovara koji je u Domovinskom ratu pretrpio strašna razaranja i ogromne ljudske žrtve.

Neva Kanižaj, 7.a

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara

su gorjele svijeće, kao i čitav slje-deći dan, kojima su građani odali počast gradu heroju i svim žrtva-

Odana počast stradalima

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara u našoj školi odr-žano je sljedeći dan, 18. stude-noga 2013. godine i u našoj školi gdje je održan prigodni program kojim je odana počast svim po-ginulim i nestalim braniteljima i civilima grada Vukovara. Proči-tana je potresna pjesma »Priča o gradu« Siniše Glavaševića, koji je kao novinar stradao nakon pada Vukovara. Prikazana je i prezen-tacija o ratnim stradanjima grada Vukovara koji je u Domovinskom ratu pretrpio strašna razaranja i

Neva Kanižaj, 7.a

žrtvu Vukovara

Pročitana Priča o gradu Siniše Glavaševića

Zapalili svijeće na Vukovarskoj ulici

Obilježili smo...

Prigodnim programom obilježili Dan sjećanja na žrtvu Vukovara

Mla

do

kla

sje

17

Posjetili smo...

U našem gradu Osijeku, izložba je trajala od 5. do 8. lipnja 2013. godi-ne, stoga su učenici 7.a i 7.b razre-da, 7. lipnja 2013. godine, zajedno s učiteljicama Ksenijom Andrić i Ljiljanom Štanfelj, posjetili Multi-medijsku izložbu o pravima građana EU koja se održavala na središnjem osječkom Trgu Ante Starčevića.

Na izložbi, učenici su doznali o pra-vima koja dobivaju kao građani EU,

o mogućnosti školovanja i zapo-šljavanja u drugim zemljama EU, o načinima prepoznavanja sigurnih i ekoloških proizvoda koji se plasira-ju na europsko tržište, o putovanju bez putovnica i mnogo drugih zani-mljivih informacija.

Učenicima se najviše svidjela na-gradna igra pod nazivom Putujem u Bruxelles kao građanin EU-a! gdje su trebali odgovoriti na postavlje-

na pitanja, a odgovori su se mogli pronaći na različitim plakatima i interaktivnim ekranima u sklopu te izložbe.

Sve u svemu, izložba nam se svidje-la i nadamo se da ćemo i sljedeće školske godine imati prilike učiti na zabavan način o obrazovnim sadr-žajima.

Ana Brajnović, 7.a

U našem gradu Osijeku, izložba je o mogućnosti školovanja i zapo- na pitanja, a odgovori su se mogli

Multimedijska izložba o pravima građana Europske Unije održala se u četiri najveća grada Republike Hrvatske

Novinarke Mladog klasja uživo (hm!) s parlamentarcima EU Svidio nam se mulimedijski pristup izložbi o EU

Mjesec borbe protiv ovisnosti obilježen je u Osijeku bogatim dvosatnim programom osječkih srednjoškolaca, sportaša i umjetnika. Učenici 8.a i 8.b razreda naše škole, 28. studenoga 2013. godine, prisustvovali su prezentaciji projekta Zavoda za javno zdravstvo Mladost zna, može i hoće u gradskoj Sportskoj dvorani Zrinjevac

Mladost zna, može i hoćeZa puno smijeha i dobrog raspolože-nja pobrinuo se voditelj Ivica Lučić (poznatiji kao Jutromlat u radijskoj emisiji za djecu i osječki glumac Dječjeg kazališta Branka Mihaljevi-ća u Osijeku). Program je otvorio žu-pan Vladimir Šišljagić. U programu su sudjelovali osječki osnovnoškolci i srednjoškolci gimnastičari, glazbe-nici, znanstvenici i umjetnici koji su nam pokazali kako zdravo i kreativno možemo provoditi slobodno vrijeme, a ne okrenuti se drogi i ovisnostima. Na ulazu u dvoranu iznenadio nas je solarni automobil kojeg su izradili i koji su predstavljali srednjoškolci osječke Elektrotehničke i prometne škole. Mladi gimnastičari i atletiča-ri su nam pokazali kako se možemo razgibati i pravilno držati tijelo te ga održavati u zdravoj mišićnoj masi. Učenici matematičari i fi zičari su nas naučili puno toga dok smo se zabav-ljali uz odlične zabavne i kreativne za-datke i pokuse Učenici srednje Škole

primijenjene umjetnosti i dizajna predstavili su atraktivnom revijom svoje modne i dizajnerske kreacije. Srednjoškolci kemičari Tehničke ško-le i prirodoslovne gimnazije Ruđera Boškovića su nam pokazali dokazi-vanje škroba u tvarima i još mnoge pokuse.

Plesali smo i uživali u glazbi uz Ple-sni klub Broadway (u kojem plešu i učenice naše škole) i izvedbe mladih glazbenika Glazbene škole Franje Kuhača iz Osijeka.

Izvrsne su vijesti da je u Osječko-baranjskoj županiji, prema stati-

stičkim podacima i praćenjima, sve manje ovisnika. I ovaj projekt jedan je od preventivnih programa koje-mu je cilj doći do mladih i uputiti ih na aktivnosti koje omogućuju zdrav život bez droge i ovisnosti.

Ružica Trdin, 8.b

Plesni klub Brodway

Programom osječkih srednjoškolaca obilježen Mjesec borbe protiv ovisnosti

Mla

do

kla

sje

18

Blagdan kojim slavimo dobra dje-la biskupa svetoga Nikole obilježi-li smo i u našoj školi. Sveti Nikola je zajedno s anđelima posjetio učenike svih nižih i viših razrede, podijelio im darove, paketić slatkiša, i provjerio koliko zapravo učenici znaju o njemu. Učenici su zaslužili velike petice, no ipak su im obećani samo plusići, ali kao što nam je i sveti Nikola priopćio nije sve u primanju darova, već darivanju i dobrim djelima. Lijepo je vidjeti te osmjehe od uha do uha na licima prvašića. Također smo se dogovorili sa svetim Niko-lom da ćemo dijeliti darove koje smo dobili. Sve u svemu, poslije posjete dobročinitelja, srca su

nam bila ispu-njena radošću i blagdanskim duhom. Ispitali smo par učeni-ka što su i gdje saznali o sve-tom Nikoli pa smo doznali da je puno učenika bilo na zornica-ma i saznali su mnogo činjeni-ca, a i jako do-bro sve upam-tili. Zanimljivo je bilo vidjeti kako su se i naši nastavnici obradovali darovima koje smo podijelili u zbornici. Toli-

ko nastavnika nasmiješenih u isto vrijeme. Ipak, svi vole slatkiše, pa čak i nastavnici!

Lorena Grljušić, 7.b

Učenici 4.b razred s učiteljicom Jelenom Or-šolić izveli su u svome razredu dječju predstavu pod nazivom Sveti Nikola u šumi i tako ugodno iznenadili ovogodišnjeg Svetog Nikolu. Upitali smo o predstavi sudionike predstave Luku Čur-kovića i Mariju Rudec:

Koliko vam je dugo trebalo da uvježbate predstavu?Brzo smo uvježbali. Za otprilike tri dana.

Na koji ste način podijelili uloge?Prvo smo svi čitali tekst i onda je učiteljica oda-brala par učenika.

O čemu se radi u toj predstavi?O tome kako se ne vesele samo ljudi Svetom Nikoli, već i životinje.Također smo saznali da su kostimi posuđeni iz Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku.

Lorena Grljušić, 7.b

Predstava Sveti Nikola u šumi

Blagdan kojim slavimo dobra dje- nam bila ispu-

Blagdan svetog Nikole

Anđeli podijelili darove svetog Nikole

Učenici 1.a izvode igrokaz o čizmicama

Uspješna predstava četvrtaša

Prvašići iz 1.b recitiraju

Obilježili smo...

Svi učenici s veseljem dočekali darove svetog Nikole

Četvrtaši osmislili neobičnu priredbu

Mla

do

kla

sje

19

Božić je sve bliže i bliže te se zbog toga u OŠ »Dobriša Cesarić«, Osijek, kao i svake godine, održala Božićna priredba 19. prosinca 2014.

Na priredbu su bili pozvani naši dra-gi gosti, od roditelja, prijatelja pa do baka, djedova. Svi su mogli uživati u zabavnom i veselom sadržaju ko-jega su pripremili učenici škole uz pomoć njihovih učitelja.

Program su otvorili naši izviđači iz »Slavonskog hrasta« zahvaljujući kojima je betlehemsko svijetlo i ove godine stiglo do naše škole.

Školski zbor i orkestar su, pod vod-stvom nastavnice glazbene kulture Marine Hojsak, pokazali umijeće pjevanja i sviranja te ljubav prema glazbi. Ovoj glazbenoj atmosferi priključio se i Mali zbor u kojemu sudjeluju učenici nižih razreda. Gle-datelji su uživali u svim božićnim pjesmama koje smo radosno pri-premili.

Kostimiran igrokaz o naviještanju i rođenju Isusa odlično su prikazali učenici nižih razreda, a uvježbala ih

Božićna Božićna Božićna radostradostradostZajednički pozdrav svih izvođača

Kako bi još više Božićnog duha i veselja unijeli u škol-ske hodnike u te iščekivane dane, osmaši naše škole su to odlučili obilježiti na svoj luckasti način. Dogovorili smo se i svatko je od kuće ponio božićnu kapicu. Šarenili su se hodnici. Od svjetlećih zvjezdi-ca, kapica s natpisima, sobo-vim rogovima, ma bilo je tu svega. Nakon nekoliko dana,

naše obilježavanje Božića prihva-tili su i drugi učenici te se priključi-li u »akciju« i tako je nastao pravi mali božićni svijet. Svaki je dan bio veseliji i ispunjeniji radošću i

ljubavlju zbog božićne groznice. A naravno, kako biva u današnje vri-jeme ništa nije ostalo nezabilježe-no fotoaparatim i mobitelima.

Ira Ilakovac, 8.b

učenici nižih razreda, a uvježbala ih

Svjetleće zvjezdice,

kapice

Osmaši u predbožićnom raspoloženju

je časna sestra Krista i roditelji su-radnici. Cijeli ugođaj upotpunili su mali folkloraši uz solo tamburašku pratnju Tonke Cerovečki, učenice 5.b razreda, a uvježbala ih je ovo-godišnja voditeljica programa, uči-teljica Maja Farkaš.

Učenici nižih razreda simpatičnim igrokazima i recitacijama izmamili su osmijeh i oduševljenje na licima svih prisutnih. Prvašići su čak slali i pusice pri naklonu na radost njiho-ve učiteljice Ružice Hajdinjak.Osobit smijeh izazvala je serija duhovitih, ali poučnih božićnih reklama koje su

osmislili učenici 3.a razreda i učite-ljica Marina Vučemilović Šimunić.Završnu riječ održala je ravnateljica škole Jagoda Koščević koja je za-hvalila svim učenicima i učiteljima, posebice zaslužnima za ovu lijepu i svečanu priredbu. Također je zaže-ljelja sretan i čestit Božić te uspješ-nu 2014. godinu.Nadamo se da će se ova tradicija nastaviti i sljedećih godina kada će u ovakvim priredbama sudjelovati neka druga djeca, neke nove gene-racije...

Petra Ivanišić, 7.b

Sadržajno raznovrsna i bogata božićna priredba

Mla

do

kla

sje

20

Učenici 6.a razreda su tijekom mjeseca listopada ponovno ra-dili na utvrđivanju i jačanju me-đusobnih odnosa u razredu, i to u sklopu UNICEF-ovog projekta Stop nasilju.

Zajednički su učenici donosi-li vrijednosti koje žele razvijati u razredu i koje su im izuzetno važne, potom su donijeli pravi-la kojima će nastojati i ostva-riti sve te vrijednosti. Isto tako,

ukoliko se ne budu pridržavali tih donesenih pravila, učenici su se i dogovorili i oko posljedica.

Dogovorene vrijednosti, pravila i posljedice (razredna pravila) učenici su odlučili i staviti na veliki plakat kako bi svakome u razredu uvijek bio kao podsjet-nik. U tome su najviše sudje-lovale Iva Kljajić, Laura Hanić, Lea Marks, Doris Greger i An-drea Đanić.

Razrednica Ljiljana Štanfelj, prof.

U Tjednu darovite djece, u ožujku 2013. godine, na satu razrednika 5.a razreda zaključili smo da i u našem razredu ima učenika koji posjeduju određene vještine da-rovite djece. Možda ih nismo do-voljno uočili ili razvili i vrijeme je da se njima pozabavimo više. Za početak predstavljamo neke od učenika iz našega razreda:

Mateja Šuvak i Iva Kljajić: Obo-žavamo crtati, a crtamo od svojih ranih dana. Najviše volimo crtati životinje. Ovo su naši crteži.

Doris Greger: Bavim se plesom već 8 godina. Plešem u Plesnom klubu »Broadway«. Imala sam oko 32 na-stupa. Nastupali smo mnogo puta u Zagrebu, Požegi, ovdje u Osijeku na Zrinjevcu i drugdje. Mnogo puta smo osvojili prvo mjesto, a sveu-

kupno smo osvojili mnogo pehara i medalja.Borna Agičić: Ove makete sam izradio sam u Domu tehnike, a potaknulo me kada sam letio zra-koplovom u Njemačku. Kada sam ih izradio po prvi put jako sam se iznenadio jer mi je izgledalo kao da vidim putnički zrakoplov koji leti visoko na velikoj udaljenosti.

Laura Hanić (5.a): »Gimnastikom sam se počela baviti već sa šest godina. Treniram u klubu Inova Gim. Gimnastiku jako volim jer sam, uz intenzivne treninge i vjež-be, stekla brojne prijateljice s koji-ma se stalno družim. Osvojila sam brojna priznanja i mjesta, a na po-sljednjem natjecanju sam osvojila sveukupno drugo mjesto. Na tre-ninge idem tri puta tjedno i dalje namjeravam trenirati.«

Mateja Šuvak, 5.a

Učenici 5.b razreda, zajedno sa svojom razrednicom Ksenijom Andrić, odlučili su izraziti osje-

ćaje na malo drugačiji način. Nakon što smo porazgovarali u krugu, morali smo se među-sobno zagrliti. Ali, ne osobu po svom izboru! Osobu koja ima istu boju očiju, kose, istu boju tenisica ... I baš po očekivanju to je probudilo mnoge osjeća-je u nama. Zatim smo napravili »emotivno biće«. Osoba po izbo-

ru pojedine skupine legla je na platno, a drugi članovi su fl oma-sterom ostavili obris osobe na platnu. Onda smo na to platno upisivali osobine - dobre unutar bića, a loše izvan bića.Našim malim emotivnim bićima dali smo imena. Na kraju smo se svi lijepo proveli i naučili izraziti svoje osjećaje.

Stjepana Marinić, 5.b

Učenici 6.a razreda su tijekom ukoliko se ne budu pridržavali

Razredna pravila Stop nasilju

Zadovoljstvo odabirom razrednih pravila

Emocionalnost na satu razrednika

Istraži Emotivno biće

Sat razrednika

Mateja i Iva crtaju

A ovo je Bornin robot

Laura Hanić, peta s lijeve strane, prvi red

Tjedan darovite djece

U čemu smo dobri?

Mla

do

kla

sje

21

Jesenski sunčani dan listopada učenici 5.a razreda iskoristili su za uređenje školskoga dvorišta. Nastavnica Olivera Meter rekla nam je da ćemo današnji sat pri-rode, 29. listopada 2013. godine provesti u prirodi. Izašli smo u školsko dvorište u kojem je bilo

jako puno lišća. Naš zadatak bio je pokupiti lišće u vreće. Budući da je bio sunčan i topao dan, bili smo vrlo raspoloženi. Svi smo se udružili i brzo skupili lišće. Tako smo se zabavili, pričali i za tren oka obavili zadatak.

Petra Ištvanić, 5.a

Dječje gradsko vijećeI na ovom sastanku tijekom veljače 2013. godine u DGV-a radili smo punom parom. Projekt (Ne)Zainteresiranost ko-jeg ove godine provodimo temelji se na (ne)zainteresiranosti djece. Mi, vijećnici, podijelili smo se u skupine i odabrali svo-je vođe. Neki od njih su: Ivan Zibar, Ana Brajnović, Domenika Jurković... Moramo provesti anketu, napraviti prezentacije za završni čin i u to sve uložiti mnogo truda. Nadamo se da će ishod projekta na kraju školske godine biti vrlo uspje-šan i da ćemo napokon otkriti kako se riješiti nezainteresiranosti.

Ana Brajnović, 7.a

Izlet u VinkovceUčenici 5.b i 5.a razred u četvrtak, 6. lipnja 2013. godine otišli su na izlet u Vinkovce.

Prvo smo dobili vodiča za razgledavanje grada i zna-menitosti, koji nas je poveo oko Vinkovaca. Zatim smo otišli u Gradski muzej Vinkovaca i tamo pogle-dali kako su živjeli stari šokci, te kako su se odijevali i što su sve radili. Vidjeli smo i ljude iz prapovijesti,te kako su oni živjeli. Vinkovačka galerija slika iz naj-novije slikovnice Lav i mrav bila je svima zanimljiva. Mogli smo vidjeti različite životinje naslikane vode-nim bojama i kolaž papirom. No,ja mislim da se svi-ma najviše svidio Acin salaš u Tordincima gdje smo se igrali na igralištu i jahali konje. Mogli smo vidjeti i pačiće, svinje te još mnoge druge životinje.

Stjepana Marinić, 5.b

Akcija uređenja školskoga dvorišta

Uređujemo školsko dvorište

Nakon nekoliko desetljeća rada školskoga akvarija i sretnog pli-vačkog života ribica, akvarij je popustio i procurio na nekoliko mjesta. Iako je akvarij bio ručne proizvodnje, učenici su navikli na suživot sa veselim ribicama tako da nas je rastužila pomisao da ga više ne bude. Zato smo za-jedničkim snagama uz pomoć

nastavnice Olivere Meter ispra-znili i očistili akvarij i podijelili ribice učenicima i djelatnicima škole. Također smo se odlučili i za zajedničku akciju prikupljanja novca za novi akvarij. Pečemo kolače i prodajemo ih za užinu u vrijeme velikih školskih odmora. Akcija traje do kraja školske go-dine. Naravno, ribice su zbrinute

Nakon nekoliko desetljeća rada nastavnice Olivere Meter ispra-

Spasimo ribiceSpasimo ribiceSpasimo ribice

Kolače priredili i učenici 6.a razreda

Procurio akvarij

Spašavamo ribice

isti dan. Udomili su ih učenici koji će se za njih dobro brinu-ti, a ostali će učenici uživati u slasticama i pečenju. Nadamo se da će naša akcija uspješno završiti i da će ribice ponovno uživati u novom akvariju naše škole.

Lea Vojnović, 8.b

AkcijaAkcijaAkcijaAkcijaAkcijaAkcijaAkcijaAkcijaAkcijaDotrajao stari akvarij zamijenit ćemo novim

Mla

do

kla

sje

22

Humanitarna pomoć namijenjena psima u osječkom azilu

6.b stiže u pomoć psima u Azilu

Naše prijateljstvo sa Azilom u Nemetinu počelo je malim ko-racima u prosincu 2012. godine kad smo sudjelovali u prikuplja-nju sredstava za Azil prodajom njihovog kalendara. Nakon toga smo u svibnju prošle školske go-dine na satu razrednika ugostili volontere Udruge Pobjede (Udru-ga za zaštitu i promicanje prava životinja). Razgovarali smo o brizi o kućnim ljubimcima te o pomoći životinjama koje su napuštene od strane svojih skrbnika. Predsjed-nica Udruge Ivana Crnoja poka-zala nam je potresne fotografi je stanja u kojem se Azil nalazio do 2009., prije dolaska volontera.

Utočište za napuštene pseUz puno truda i ljubavi volonteri okupljeni oko Udruge stvorili su lijepo utočište za napuštene pse kojega smo 13. svibnja 2013. i mi posjetili. Pridružile su nam se uči-teljice pripravnice Marina Perak i Ružica Gernhardt. Pri tom prvom posjetu prošetali smo petnaestak štenaca, a njihovoj i našoj sreći zbog tog druženja nije bilo kraja.

Malena Mimi odmah je osvoji-la srce Mihaele Strujić koja joj je pružila topli dom. Svi smo poželjeli učiniti isto, no bili smo svjesni da udomljavanje psa zahtijeva puno odgovornosti i da nažalost nema-mo svi odgovarajuće uvjete.

Donirali šezdesetak kilograma hraneOd početka nove školske godine pripremali smo se za ponovni su-sret s našim malim prijateljima. Ni ovaj put, kao ni prvi, nismo otišli praznih ruku. Donirali smo hranu, ovaj put sredstvima prikupljenima prodajom kolača za vrijeme škol-skog odmora. Vrijedne ruke naših majki, baka i ostalih članova obite-lji pomogle su nam da naša dona-cija bude još izdašnija pa smo se s učiteljicama Perak i Gernhardt te tajnicom pripravnicom Sandrom Vujnović 31. listopada 2013. go-dine u Azil uputili sa šezdesetak kilograma hrane. Rastanak nam je nakon druženja punog smijeha, igre i veselja teško pao, no tješi nas pomisao na nove susrete.

Ksenija Andrić, razrednica 6.b

Prijatelj Azila – 6.b

Cika, vika i uživancija za sve

Pogledaj me, ovdje sam!

Prikupljena hrana za pse u azilu

Različiti, a svi žele isto - udomite me!Članice Udruge predstavljaju Azil

Humanitarna

akcija...

Mla

do

kla

sje

23

13. svibnja 2013.Sara Vlahović Jovićević, 5.b: U azilu mi je bilo lijepo. Pun je preslatkih psića. Posebno su mi se svidjeli Aurora i Sem. Aurora mi se svidjela jer je u šetnji s Vanesom i sa mnom uporno trčala, dok su svi drugi psi koje su šetali naši prijatelji šetali po-lako. Sem mi se svidio zato što je jako pametan i voli se igrati. Kad sam došla pred njegov box i kroz žičanu ogradu pružila ruku da ga pomazim, Sem mi je istog trena u tu ruku dao lopticu. Samo što sam ju bacila Sem ju je donio natrag i tako bezbroj puta. Kad sam se vratila kući hvalila sam Sema kako je pametan i sladak i pokušala sam nagovoriti tatu da ga uzmemo, ali on mi je odgovorio: »Ne možemo ga uzeti, netko će nam ga ukrasti kad je toliko sladak.«

Dorian Mihalina: Meni se svidjelo kad sam šetao psa po šumi, kako smo ga ja i Stjepan mazili, igrali se s njim, pazili na njega, zeza-li se s njim i najbitnije da smo im dali malo hrane i pružili im ljubav.

Lucija Smolka: Meni se svi-djelo kad smo Tea i ja šeta-li Privinija (Tebru) xD. Donijeli smo im hranu da ne budu gladni, igrali se s njima i divili se njihovoj lje-poti. Uglavnom pružili smo im ljubav i to je najbitnije.

Jevto Stokić: Odlazak u azil mi je bio jedan od najboljih dana u životu. Sve je bilo super i psi su bili preslatki, a pogotovo Mini i Štefi ca.Bili su mi svi psi dragi, ali oni su mi bili jedni od najdražih. Kada smo šetali pse Mini je bila jako uzbuđena i vesela. Šetali smo od azila do jedne male šumice i natrag. Nakon toga smo se pozdravili sa psima i vratili kući. Odlazak u Azil je događaj koji nikad neću zaboraviti.

Borna Dorinka: U azilu mi je bilo super!! Najviše mi se sviđalo to što smo mogli šetati pse i igrati se s njima. Jedva čekam da odem tamo neki drugi put. Ja sam šetao nekog narančastog psa i bio je jako lijep htio bih ga opet šetati ali neznam kad ću opet otići u azil.

Marko Vranješ: Bio sam sretan što ću vidjeti pse. Ali kad sam vidio sve te napuštene pse bio sam tužan. Šetali smo pse, moj se zvao Kiril. Bilo ga je fora šetati.

Lea Šobačić: U azilu mi je bilo lijepo. Posebno su mi se svidjeli psi Štefi ca i Čičolina. Čičolini je Mi-haela promijenila ime u Mimi jer će ju posvojiti.

Leo Šabanović: Svidjelo mi se što smo hranili pse, šetali ih i mazili. Najviše mi se svidjelo što sam upoznao Štefi cu. Štefi ca je jako dobar i zaba-van pas. Vrlo brzo smo se sprijateljili. Htio bih da opet posjetimo azil.

Lana Mak: Kada smo bili u azilu bilo je divno iako mi je žao tih pasa sretna sam što sada imaju ne-koga tko se brine o njima. Sada imaju hranu i vodu te kada su bolesni imaju liječničku skrb.

Vanesa Plećaš: Meni se jako svidjelo, ali isto tako mi je žao tih pasa jer su ih vlasnici ostavili na mi-lost i nemilost. Tamo je bilo jako lijepih pasa, a najviše su mi se svidjeli Aurora i Boba. Ja i Sara smo šetali Auroru i tako ju upoznali, a Bobu smo upoznale jer je skakala na nas i igrala se s nama.

Mihaela Strujić: U azilu mi se jako svidjelo. Svi psi su trčali za nama. U šetnji su nas psi donekle

i slušali i svi smo bili veseli. Vidjeli smo kako su ljudi bili okrutni prema tim

psima i bilo mi ih je žao. No, ti psi su sada dobro zbrinuti i drago

mi je da je tako. Nadam se da će i jedan pas koji mi se po-sebno svidio dobiti dom.

Marin Zdunić: Kad smo bili u azilu bilo je jako li-jepo, ali mi je malo žao tih pasa. Na sreću u azilu imaju veterinara koji poku-šavaju izliječiti pse. Svi za-

jedno smo obišli azil i igrali se s njima. Najzabavnije mi

je bilo kad smo šetali pse.

Tin Kuže: U azilu sam se jako do-bro proveo. Vidio sam mnoge slatke

pse, a najviše mi se svidjelo kad smo šetali pse. Ja sam šetao psa po imenu Štefi ca.

Ona je jako dobra pa me nije vukla. Kada smo se vratili u azil, nažalost vidio sam pse bez oka, sa slomljenim nogama i mnoge ozlijeđene pse, ali to njih ne boli pa mi je lakše. Ja bih ih udomio, ali imam psa i ne bih imao vremena za njega pa se nadam da će ljudi koji žele psa imati srca i udomiti nekog psa.

Stjepan Županić: Azil je tamo gdje se čuvaju psi i jako je bilo zabavno. Psi su dobri i jako zaigrani.

Rebeka Agatić: Meni je u Azilu bilo jako lijepo,bilo mi je super prošetati psa. Sigurna sam da ću opet ići u Azil.

31. listopada 2013.Sara Vlahović Jovićević, 6.b: Bilo mi je lijepo u azilu, baš kao i prošle godine. Još uvijek je pun pre-slatkih psića. I ove godine najviše mi se svidio Sem, ali i Buba. Bubu smo šetale Antonia i ja, svaka po dio puta. Buba je bila mirna i šetala je polako, baš poput male bubice. Nakon šetnje s Bubom otišla sam posjetiti Sema. Bio je veseo i razigran kao i prošle godine. Saznala sam jednu jako tužnu vijest: Sem je bolestan, ima tumor na uhu. Nadam se da će se uspjeti izliječiti. Ubrzo smo se morali rastati pa sam se pozdravila sa Semom. Kod kuće sam hvalila Bubu, ali sam i ove godine ponovno poseb-no nahvalila Sema. Nažalost, ni ove godine nisam uspjela. Bila sam tužna, ali neću prestati pitati da ga udomimo, možda jednoga dana ipak uspijem.

kako je pametan i sladak i pokušala sam nagovoriti tatu da ga uzmemo, ali on mi je odgovorio: »Ne možemo ga uzeti, netko će nam ga ukrasti

djelo kad smo Tea i ja šeta-li Privinija (Tebru) xD. Donijeli smo im hranu da ne budu gladni, igrali se s njima i divili se njihovoj lje-poti. Uglavnom pružili smo im ljubav i to

i slušali i svi smo bili veseli. Vidjeli smo kako su ljudi bili okrutni prema tim

psima i bilo mi ih je žao. No, ti psi su sada dobro zbrinuti i drago

mi je da je tako. Nadam se da će i jedan pas koji mi se po-sebno svidio dobiti dom.

šavaju izliječiti pse. Svi za-jedno smo obišli azil i igrali

se s njima. Najzabavnije mi je bilo kad smo šetali pse.

Tin Kužebro proveo. Vidio sam mnoge slatke

pse, a najviše mi se svidjelo kad smo šetali pse. Ja sam šetao psa po imenu Štefi ca.

Dojmovi učenika 5.b

razreda (sadašnji šestaši)

o štićenicima Azila

Mla

do

kla

sje

24

U sklopu tog projekta, pod nazi-vom Ambasadori mira, uključio se i poznati osječki glazbenik Igor Delač, kao bivši učenik naše ško-le. Projekt obuhvaća niz radionica koje osvještavaju problematiku nasilja, stvaranja pozitivne slike o sebi, samopoštovanja, samopo-uzdanja, razbijanja predrasuda i stereotipa te vježbe koncentracije, prevladavanja kriznih situacija, na-čela pomirbe, jačanja prijateljstva, pripadnosti grupi, suradnje i razvi-janja komunikacijskih vještina.

Osnovni cilj projekta jest, uz učeni-ke pomagače - ambasadore mira, potaknuti učenike izgraditi bolje prijateljske odnose međusobno, a određene krizne situacije prevlada-ti nekim prihvatljivim ponašanjem.

Dana 12. travnja 2013. godine, glazbenik Igor Delač posjetio je našu školu, i to kao VIP Ambasador mira. Program posjeta obuhvatio

je imenovanje djece Ambasadora mira u četvrtom, petom i šestom razredu, zajedničko druženje i za-jedničko potpisivanje Povelje o miru. Ambasadori mira u 5.a razredu su učenici: Juraj Buzina, Lea Marks i Ema Vinaj.Zadatak Ambasadora mira jest vođenje dnevnika aktivnosti u ra-zredu, zapisivanje neprimjerenih (kriznih) situacija te načina prevla-davanja tih situacija i poticanje na

mirno rješavanje sukoba i nespo-razuma među učenicima.Evo što Ambasadori mira misle o svojem »zadatku«:Ema Vinaj (5.a): »Ja, kao Ambasa-dor mira, imam zadatak zapisati u posebnu bilježnicu sva događanja u razredu, osobito nesporazume i svađe među učenicima. Osim toga, moja je dužnost i da pomognem drugima u mirnom rješavanju suko-ba i nesporazuma.«Lea Marks (5.a): »Kao Ambasador mira, moj je zadatak da nastojim spriječiti nasilje među učenicima, da održavam mir u razredu i da poti-čem svoje prijatelje na prijateljstvo i rad. Sretna sam što su me prijatelji iz razreda izabrali za Ambasadora mira i što imam mogućnost pomoći drugima. Smatram da uvijek treba pomagati drugima kada možemo jer se dobro uvijek dobrim vraća.«Napisali: Juraj Buzina, Lea Marks, Ema Vinaj i

učiteljica Ljiljana Štanfelj

Projekt...

Ambasadori mira u 5.a razredu

Razred 5.a uključen je u projekt prevencije nasilja kod djece i mladih.

Potpisivanje Povelje

Igor Delač i suradnici Zajedno širimo prijateljstvo

Ambasadori mira Lea, Juraj i Ema

Projekt poticanja i jačanja prijateljstva

Mla

do

kla

sje

25

Kako bi se odužili za trud u sa-kupljanju staroga papira u korist osječke Pedijatrije KBC-a, u našoj je školi, 12. prosinca 2013., godi-ne održano predavanje na temu Trgovanje ljudima. Predavanje je održala Sonja Woshington, vo-lonterka Crvenoga križa, te nam govorila o opasnostima koje pri-jete u kontaktima s nepoznatim

osobama, bilo osobno ili na druš-tvenim mrežama. Na početku predavanja pogledali smo kratak animirani fi lm pod naslovom »Dvi-je djevojčice«.U vrlo kratkom i sažetom fi lmu saznali smo o sudbini dviju dje-vojčica koje su, privučene privlač-nim ponudama o zaposlenju ili romantičnim razlozima, odlučile

otputovati u drugu zemlju i ne slu-teći da će postati žrtve trgovanja ljudima. U vrlo zanimljivom pre-davanju gospođica Woshington upozorila nas je kako se možemo zaštititi od ovoga problema i naj-unosnijega oblika organiziranoga kriminala današnjice.

Ivana Tucak-Roguljić, 8. b

Dana 25. listopada 2013., povjesničari naše škole zajedno sa nastavnicama Amarandom Pavošević i Sil-vijom Mašaberg, sudjelovali su na Festivalu tolerancije održanom u kinu Urania. U kinu smo najprije pogledali fi lm Wunderkinder. Nakon gledanja fi lma, slijedilo je predavanje Branka Lustiga,

poznatog Osječanina koji je ujedno i holliwoodski pro-ducent te vlasnik dvaju Os-cara. Branko Lustig nam je pričao kako je preživio ne-koliko židovskih koncentra-cijskih logora. Predavanje je bilo zanimljivo, vrlo poučno i prikazalo je veliku količinu ljudske zlobe, ali i nadu žrtvi u bolje sutra. Na kraju pre-

davanja, učenici su postav-ljali pitanja Branku Lustigu, koji je na sva pitanja vrlo rado odgovarao. Dobili smo čak i listiće na kojima smo imali prilike ocijeniti cjelo-kupni program. Jednu važnu stvar su povjesničari jako dobro zapamtili: »Bitno je oprostiti, ali ne i zaboraviti!«

Leonarda Grgurić 8.b

Udruga ratnih veterana 3. brigade ZNG-a Kune - Moto klub Kune, u suradnji s Odjelom prevencije Policijske uprave osječko-baranjske i Gradskim društvom Crvenog križa Osijek, provodi humanitarno-edukativno-ekološku akciju Stari papir za novi život.

Pratimo predavanje o trgovanju ljudima

Kako bi se odužili za trud u sa- osobama, bilo osobno ili na druš- otputovati u drugu zemlju i ne slu-

Trgovina ljudima - Stari papir za novi život

Poznati Osječanin, Branko Lustig pričao nam je kako je preživio nekoliko židovskih koncentracijskih logora.

Festival tolerancije

Humanitarno-edukativno-ekološka akcija Stari papir za novi život

Mla

do

kla

sje

26

Predavanja za učenike osmih razreda

Preventivni programi

Preuzmimo odgovornost, ostanimo »zdravi za pet«

Ove se školske godine na području naše županije provodi akcija pod nazivom »Zdrav za pet«. U sklopu te akcije gospodin Robert Škorva-ga, policijski službenik Odsjeka za prevenciju PU osječko-baranjske, održao je 9. prosinca 2013. godine zanimljivo predavanje učenicima osmih razreda.

rano alkoholno piće i kod dječaka i kod djevojčica. U stanju teške opijenosti u kojem su nesigurno hodali, nisu bili u stanju pravilno govoriti, povraćali su ili se ne sje-ćaju što se događalo, u posljednjih godinu dana našlo se više od 23% ispitanih učenika osmih razreda, a državni je prosjek 20%. Vrlo je zabrinjavajući i podatak da sva-koga vikenda nekoliko naših vrš-njaka završi na triježnjenju u KBC Osijek, odjelu Dječje psihijatrije. Sve to dovodi do agresivnoga po-našanja mladih, vršnjačkoga na-silja i zlostavljanja. Podsjetio nas je na slučaj tragično preminuloga

mladića Luke Ritza koji je premi-nuo od posljedica premlaćivanja vršnjaka. Agresivno se ponašanje očituje i u počinjenju kaznenih dje-la uništavanja društvene i privatne imovine. Svatko od nas mora ja-čati svoje stavove i u svakome se trenutku znati oduprijeti vršnjač-kim pritiscima koji podrazumije-vaju »biti cool« uz alkohol, cigarete ili druge vrste nedopuštenih sred-stava. Budimo svjesni svih rizika konzumacije, preuzmimo odgovor-nost i ostanimo »zdravi za pet« – zaključak je predavanja gospodina Škorvage.

Ivana Tucak-Roguljić, 8. b

Cilj predavanja je podizanje svi-jesti mladih o problemima svih oblika ovisnosti i zaštita zdravlja mladih. Tijekom jednosatnoga zanimljivoga predavanja saznali smo vrlo zabrinjavajuće podat-ke o raširenosti konzumacije al-kohola, cigareta i opijata među mladima. Među učenicima naše županije pivo je najviše konzumi-

Osmaši na predavanju

U sklopu Preventivnog progra-ma Policijske uprave Osječko-baranjske i grada Osijeka Za-jedno možemo više učenici petih razreda naše škole prisustvovali su predavanju.

Predavanje pod nazivom Preven-cija i alternativa održao je 13. studenoga 2013. godine kon-takt policajac, Ivo Gradištanac. Tema je bila alkohol i droga koji su štetni za naše zdravlje. Nau-čili smo da ne smijemo konzumi-

rati drogu i alkohol jer oni uzro-kuju teške posljedice. Pokazao nam je fotografi je žene koja je konzumirala drogu i njezin izgled nakon deset godina.

Izgledala je neprepoznatljivo. Upozorio nas je da djeca do

osamnaeste godine ne smiju biti izvan kuće nakon dvadeset i tri sata. Saznali smo i druge važne zanimljivosti koje će nam pomo-ći da ne odaberemo pogrešne stvari u životu.

Leon Kovač, 5.a

Droga i alkohol

Aktivno slušamo predavanje kontakt policajca

Predavanje za učenike petaše

Mla

do

kla

sje

27

Radionica Neću drogu je radionica namijenjena preventivnivnom programu ovisnosti za mlade.

Već tradicionalno, naša škola ima dugodišnju uspješnu suradnju s, organiziratorom ovog programa, Udrugom osječke glazbene škole. Radionica je u našoj školi održa-na 14. studenoga 2013. godine za učenike petih i šestih razreda. Na taj smo način ujedno i obilježili mjesec borbe protiv ovisnosti koji

se obilježava se od 15. studenoga do 15. prosinca.

Naši voditelji su bili Filip Lažeta-Prika, Dubravko Lažeta i Suzana Lažeta. Tijekom radionice naši voditelji su nam objasnili poslje-dice ovisnosti pušenja, alkoho-la i droge. Na početku radionice

dobili smo plakat s četiri crteža i pjesmom Neću drogu koju smo za-jedno zapjevali. Učenici su napra-vili mini plakate, a najbolji plakati dobili su nagradu.Radionica Neću drogu je jako je za-nimljiva, poučna i meni se osobno jako svidjela.

Laura Hanić, 6.a

Već tradicionalno, naša škola ima se obilježava se od 15. studenoga dobili smo plakat s četiri crteža i

Radionica Neću droguPjesmom protiv ovisnosti

Festival zdravlja Neću drogu

Rebeka, Lea i Antonija na dodjeli priznanja

Ove godine Festival zdravlja se održao u Osnovnoj školi Retfala u Osijeku. Domaćini su nas vrlo ugodno dočekali. Na dva pro-jektora prikazivali su se crteži mnoge djece iz osječkih škola. Kada smo došli, učenici Osnovne škole Retfala iz Osijeka otpjeva-li su nam dvije božićne pjesme, kako bi nam čestitali nadolazeće blagdane. Zatim smo svi otpje-vali pjesmu Neću drogu s Prikom. Ondje nas je svečano pozdravio zamjenik gradonačelnika Osijeka Vladimir Ham. Zatim su se uče-nicima iz nekoliko škola podijelile pohvale za radove iz radionice Neću drogu.

Nakon toga je slijedila izved-ba borilačkog kluba iz Osijeka u kojoj su sudjelovali učenici iz Centra za odgoj i obrazovanje Ivan Štark. Zatim su podijeljene i ostale diplome, a uz njih i knji-ge Neću drogu za pokret djece i mladih protiv ovisnosti. Pozdra-vili smo se i otpjevali pjesmu We are the winners s Prikom. To je bilo vrlo lijepo i poučno iskustvo.

Iz naše škole, pohvale su dobile Rebeka Agatić i Antonia Dukme-nić, a najboljim radom je pro-glašen crtež koji je nacrtala Lea Marks.

Antonija Dukmenić, 6.a

Odlazak u

zasluženu mirovinu Radionice

Program prevencije ovisnosti za mlade

Podjeljene diplome i knjige Neću drogu

Mla

do

kla

sje

28

Milijun djece moli zajedno za mir i jedinstvo je akcija je koja se 2005. godine pojavila u Karakasu u Ve-nezueli. Želi okupiti, te u molitvi za jedinstvo i mir u svakoj obitelji, i u čitavome svijetu sjediniti 18. listo-pada svake godine milijun djece iz čitavog svijeta. Tako je i ove godi-ne vjeroučiteljica Silvija Mašaberg okupila i naše prvaše, drugaše, trečaše i četvrtaše na zajedništvo, jedinstvo i mir u našoj školi.

Molitvu smo započeli pjesmom Evo nas pred tobom Marijo u 9 sati, a zatim izmolili jednu desetinu krunice te završili pjesmom Kra-ljice krunice. Školski hol Osnovne škole »Dobriša Cesarić«, Osijek bio je ispunjen pjesmom i slavljenjem tog posebnog dana.

Kreativna radionica povodom Svih svetih i Dušnoga dana

Molitvaza mir...

Milijun djece moli zajedno

Zajedno molimo s još milijun djece u svijetu

Cvjetovi, mrežica, špaga i kukuruzna šuška

U četvrtak, 24. listopada i sri-jedu, 30. listopada 2013. go-dine u našoj školi održane su kreativne radionice izrade cvi-jeća od različitih materijala.

Radionice je organizirala naša vjeroučiteljica Silvija Ma-šaberg. Radionicu je vodila Sanja Marinović i Andrea Kr-što iz udruge Paleta suvenira, Osijek. Izrađivali smo cvjetove od mrežice, špage i kukuru-zne šuške. Bilo je zanimljivo

Izrada cvijeta od kukuruzne šuške Malo mrežice i cvijet je oblikovan.

Nakon završetka, djeca su krenu-la u svoje razrede sa učiteljicama. Sva lica bila su ozarena velikim osmijehom od uha do uha. Mi smo

bili sretni što smo mogli sudjelo-vati u molitvi sa još milijunima djece diljem svijeta.

Antonela Maljur, 6.a

učiti sve te nove tehnike izrade umjetnog cvijeća. Na kraju smo napravili male raznobojne buke-tiće u kalićima napravljenim od recikliranog materijala. Radovi su izloženi u holu povodom blag-dana Svih svetih i Dušnoga dana.

Sljedeće radionice će se održati po dogovoru u učionici vjeronauka. Zainteresirani neka se jave vjero-učiteljici Silviji Mašaberg. U radio-nicu se mogu uključiti svi kreativci od prvog do osmog razreda.

Ana Stanković, 8.a

Svjetski dan molitve za mir

Mla

do

kla

sje

29

Danas sve više ljudi umire od bolesti povezanih s glađu. Jeste li znali da svakih pet sekundi jedno dijete umre od posljedica gladi, a dnevno čak 18 000?

Mnogo djece, posebice u Africi, nema zadovoljene osnovne životne uvijete. Neka su djeca toliko glad-na da su postala ovisna o udisanju mirisa ljepila jer ono omogućuje da manje osjećaju glad. Najstarija dje-ca u obitelji, nakon smrti roditelja, postaju glava obitelji, bez obzira imaju li, recimo, jedanaest godi-na. Djevojčice u Indiji nemaju pra-vo obrazovanja, usmjerene su na obavljanje kućanskih poslova. Dje-ca diljem svijeta žive na ulicama i smetlištima koja osim što nisu nor-malno okružje za odrastanje mogu donijeti brojne bolesti. Toj je djeci najvažnije doživjeti sutra. Mnogi ljudi osjećaju potrebu da pomognu toj djeci.

Nahraniti gladneOve korizme učenici OŠ »Dobriše Cesarić«, Osijek, odlučili su nahra-niti svoje gladne vršnjake putem Marijinih obroka i tako im omogući-ti ne samo hranu, nego i jednu zavr-šenu školsku godinu. Naime, već sa 75 kuna možemo osigurati da jedno dijete tijekom jedne školske godine dobiva Marijine obroke i najčešće su nažalost upravo samo ti obro-ci jedini razlog njihovog odlaska u već postojeće škole. Istaknuta im je potreba odvajanja svoga vlastitog vremena, smišljanje nekih zajednič-kih akcija, te uskraćivanje sebi ne-kih slatkiša ili nečeg sličnog, te da

na taj način skupe novac i doniraju ga za Marijine obroke.

Program prehrane u školiPovodom te akcije pridružili su nam se na satu vjeronauka učenici Teh-ničke škole i prirodoslovne gimna-zije Ruđera Boškovića u Osijeku, te nam posvjedočili svoj angžman u prikupljanju novaca za Marijine obroke. Tu je organizaciju osnovao Škot Magnus MacFarlane-Barrow 2002. godine kao program prehrane u školama koji je provodila organi-zacija Scottish International Relief.

Inače, tijekom 1992. godine Magnus je sa svojim bratom Fergusom iz Škotske, organizirao prikupljanje hrane i pokrivača, te su napunivši vozilo, pridružili se konvojima koji su kretali iz Velike Britanije i dostavljali pomoć u ratom zahvaćenu Hrvatsku i Bosnu.Danas, 2012. godine, Mariji-ni obroci svakodnevno hrane više od 700 000 djece.

Žrtvovati svoje vrijeme i novacU našoj školi su se odmah odazvali učenici učenici 6.b i 8.a razreda, a ona se sastojala u prodaji kolača, ukrasnih olovaka i sokova. Svi uče-nici naše škole velikodušno su se uključili u akciju što nam dokazuju u tren oka ispražnjeni stolovi. Na-dalje su se i drugi razredi priključili sličnim i drugim aktivnostima; npr. 5.a izradom i prodajom okvira od recikliranog materijala i prodajom kolača, 6.a, izradom i prodajom kr-penih lutkica i prodajom kolača, te 5.b prodajom kolača. Učenici naše škole skupili su više od 4000 kn, te tako pokazali ovom humanitarnom akcijom koliko su spremni pomoći, žrtvovati svoje vrijeme i novac, te tako izravno odgovoriti na Isusov poziv »..nahrani gladnoga..«. Mi ćemo nahraniti i odškolovati oko 53 djece tijekom jedne školske godine.

Doris Glibota, Manuela Miloš, 8.a i vjeroučiteljica Silvija Mašaberg

Marijini obrociU našoj se školi od 4. do 8. ožuj-ka 2013. održavala humanitar-na akcija pod nazivom Marijini obroci. Sav prihod namijenjen je gladnoj i siromašnoj djeci diljem svijeta. Ovu akciju provodili su učenici 6.b i 8.a razreda, a ona se sastojala u prodaji kolača, ukrasnih olovaka i sokova. Svi učenici naše škole velikodušno su se uključili u akciju što nam dokazuju u tren oka ispražnjeni stolovi. Ovom humanitarnom akcijom pokazali smo koliko smo spremni pomoći i time spasili nekoliko dječjih života.

Petra Ivanišić, 6.b

Marijini obroci - jednostavno rješenje problema gladi u svijetu

Svi učenici odazvali su se akciji 8.a

Odlazak u

zasluženu mirovinu

Humanitarne akcije

Humanitarna akcija Marijini obroci u našoj školi

Mla

do

kla

sje

30

Uobičajena školska srijeda, toč-nije 2. listopada 2013. godine, prošla je vrlo zanimljivo.

Iako je baš tada bilo oblačno i vjetrovito, vijest da tada nećemo imati sat geografi je u učionici posve nas je oduševila.

Obzirom da smo se na prethod-nim satima geografi je upoznali s topografskim kartama i orijen-tacijom, zajedno s nastavnicom Ljiljanom Štanfelj i izviđačem Zdenkom Popovićem iz Izviđač-

kog kluba Slavonski hrast, primi-jenili smo naše znanje sada izvan učionice, u školskom dvorištu.

Izviđač Pop nas je dodatno upo-znao s pojmom topografi je, pri-borom koji se koriti u topografi ji i s raznim vrstama kompasa (Bu-sola M53, Busola Sport 4) te sa topografskim kartama i njezinim primjenama.

Nakon vrlo zanimljivog preda-vanja, dobili smo zadatak koji smo odlučili obaviti u holu škole

gdje je bilo toplije. Naš zadatak je bio odrediti strane svijeta pomoću Busole Sport 4 i orijen-tirati se prema zadanim azimu-tima. Podijelili smo se u parove i uspješno riješili zadatak ori-jentiranja.

Nakon ovog zanimljivog i uspješ-nog sata orijentiranja, može-mo sa sigurnošću reći da se ne ćemo izgubiti.

Ana Brajnović, 8.a

Orijentacija i izviđači

Izvanučionička nastava geografi jeOrijentacija pomoću kompasa Izgubit se sada sigurno nećemo! Snalaženje po topografskoj karti

Naša škola je jedna od 20 osječkih osnovnih škola koja je u travnju 2013. godine do-bila pametnu ploču od Grada Osijeka. Riječ je o pametnim pločama koje proizvodi tvrtka Hitachi, a uz interaktivnu bije-lu ploču, škole će dobiti projek-tor i nosač projektora.

Pametne ploče dokazano po-većavaju motivaciju, anga-žman, te u konačnici uspjeh

učenika. Pametne ploče osim toga pretvaraju suhoparne prezentacije u interaktivne događaje, potičući stvaralački rad uz stalnu razmjenu ideja. Bogatstvo sadržaja stoji vam na raspolaganju, ne klikom miša, nego dodirom ruke. Si-gurni smo da će pametna plo-ča našim učenicima nastavu učiniti zanimljivijom i zabav-nijom.

Marija Stjepanović

Pametna ploča u nastavi

Interaktivne ploče pomažu učiteljima i profesorima u korištenju suvremene tehnologije, koja potiče učenika na usmjereno učenje, odnosno interakciju.

Zadovoljstvo uz rad s pametnom pločom

Nastava...

Interaktivneploče pomažu u

nastavi

Mla

do

kla

sje

31

Nakon pozdravnog govora, učeni-ci su se uputili na radionice podi-jeljeni u tri skupine. Svaka skupi-na je prošla sve tri radionice koje su bile predviđene.

Sjeme kao izvor života

U prvoj radionici Sjeme kao izvor života učenici su se upoznali s ratarskim kulturama- sjemenima kukuruza, soje, suncokreta i pše-nice. Učenici su kasnije povezivali proizvode dobivenih preradom navedenih kultura, kao i onih koji u svom sastavu imaju nešto od tih kultura. Također, učenici su izvodili pokus za dokazivanje pri-sutnosti škroba u kukuruzu i pokus za dokazivanje ulja u sjemenkama suncokreta.

Zdravstveni pregled voćnjakaDruga radionica Zdravstveni pre-gled voćnjaka odvijala se na pro-storu Tovljača-pokušališta Poljo-privrednog Instituta. Učenike se upoznalo s Lanzonijevim volume-trijskim hvatačem spora, apara-tom koji usisavanjem zraka bilježi koncentraciju askospora u zraku. Učenici su imali mogućnost i sami obaviti zdravstveni pregled voć-njaka pomoću povećala, etimološ-kog hvatača kako bi se ustvrdila prisutnost štetnih i korisnih orga-nizama u voćnjaku.

Kako znamo da je voće zreloTreća radionica Kako znamo da je voće zrelo održala se u Agro-kemijskom laboratoriju, na Po-ljoprivrednom Institutu. Voditelji radionice su učenicima pokazali kako se određuje kada je voće zrelo za berbu te su ih upoznali s razlikom između fi ziološke i teh-nološke zrelosti plodova. U sklopu radionice učenici su isprobavali tehnike ispitivanja zrelosti voća te su određivali boju ploda, škrob-ni indeks zrelosti i tvrdoću voća penetrometrom.

Sve radionice su bile vrlo poučne i zanimljive, a učenici su mnogo toga naučili i vidjeli.

Zahvaljujemo se svim voditeljima aktivnosti i radionica!

A evo i neki od učeničkih dojmo-va...

Dana 22. travnja 2013. godine, učenici 5.a i 5.b razreda, zajedno s razrednicama, išli su na radionice povodom FestIvala znanosti. Radionice su se održavale na Poljoprivrednom Institutu Osijek, a ovogodišnja tema Festivala bila je budućnost.

Radionice...

Festival znanostiEma Vinaj (5.a): »Na Festiva-lu znanosti je bilo vrlo zanimljivo. Iako smo bili podijeljeni u tri skupi-ne, na svim smo trima radionicama bili. Posebno mi se svidjelo kada smo obavljali zdravstveni pregled voćnjaka i učili o tome kako prepo-znati je li stablo zdravo ili ne.«

Doris Greger (5.a): »Na radio-nicama Poljoprivrednog Instituta smo saznali da i biljke imaju bole-sti kao i ljudi te da u mnogim stva-rima (predmetima) ima sastojaka kukuruza i pšenice. Naučili smo i kako možemo provjeriti je li jabu-ka zrela za jesti ili ne. Sve mi se to jako svidjelo.«

Mia Markulak (5.a): »Na Festi-valu znanosti je bilo vrlo zanimlji-vo. Najbolja mi je bila radionica zdravstvenog pregleda voćnjaka. Bilo je vrlo poučno i zabavno, a sa-znali smo i nešto novo o voću.«

Lana Mak (5.b): »Radionice na Festivalu znanosti su mi se jako

svidjele. Najviše me iznenadila či-njenica, kada su nam rekli, da se i u Coca Coli nalazi ponešto kukuru-za. Na radionicama mi se svidjelo i kada smo imali pokus utvrđivanja zrelosti jabuka i kada smo išli u zdravtsveni pregled voćnjaka.«

Sara Vlahović-Jovičević (5.b): »Radionice su mi se jako svidjele jer smo naučili mnogo toga o pri-rodi i što smo imali mogoćnost da i mi provodimo pokuse.«

Vanesa Plečaš (5.b): »Radionice i pokusi su bili vrlo zanimljivi i po-učni. Najbolja mi je bila radionica zdravstvenog pregleda voćnjaka.«

Lea Šobačić (5.b): »Radionice su mi se jako svidjele. Najbolja mi je bila radionica kada smo trebali utvrđivati zrelost jabuka. Imali smo i prezentaciju o žitaricama, a obavili smo i zdravstveni pregled voćnja-ka.«

Mihaela Strujić (5.b): »Boravak na Poljoprivrednom Institutu mi se jako svidio. Vidjela sam velike voć-njake jabuka, krušaka i drugog voća. Naučila sam kako provjeriti je li ja-buka zrela. Imali smo i prezentaciju o žitaricama nakon koje smo obavili nekoliko pokusa što mi se, također, jako svidjelo. Sve je bilo vrlo pouč-no, a mi smo naučilo mnogo toga o prirodi.«

A kako nam je to točno bilo, mo-žete vidjeti i na web stranici naše škole!

Ema Vinaj, 5.a i učiteljica Ljiljana Štanfelj

Ispred ulaza u Poljoprivredni institut Osijek

Aparat koji usisavanjem zraka bilježi koncentraciju askospora u

zraku

Festival radionica sa zanimljivim prezentacijama znanstvenih tema

Mla

do

kla

sje

32

U pratnji naših profesorica Ama-rande Pavošević, Ružice Gernhar-dt i Marine Perak nas dvadesetak (zajedno s učenicima iz dviju spo-menutih škola) krenulo je 29. ruj-na 2013. godine u 10 sati u obila-zak osječkih spomenika. Stručna voditeljica bila nam je priznata osječka povjesničarka dr. sc. Zla-ta Živaković-Kerže i voditelj Udru-ge gospodin Davor Horvat.

Od Šetača do Ulice kod divljeg čovjekaPosjetili smo i saznavali vrlo za-nimljive detalje o spomenicima Augustu Cesarcu (poznatijem kao »Šetač«), Franji Krežmi, Secesij-skome zdencu, Filibejevoj utvrdi, Kužnome pilu i Vodenim vratima.

Iako nam vrijeme i nije baš »išlo na ruku«, zaštićeni kišobranima,

a sretnici i toplijom odjećom i obućom, vrlo smo pozorno slušali uvaženu povjesničarku i sazna-li niz zanimljivosti: zašto se da-našnji Sjenjak upravo tako zove, koliko je vrata imala nekadašnja Tvrđa…

Svoju smo šetnju započeli kod popularnoga Šetača - spomeni-ka Augustu Cesarcu, hrvatskome književniku, publicistu i političkom djelatniku.Brončana skulptura hr-vatskog publicista i književnika Augusta Cesarca kip je savršeno uklopljen u samo tlo trga, a pri-kazuje Cesarca u žurnom hodu s knjigama u ruci te ga Osječani još nazivaju i Šetač. Skulptura je dje-lo akademskog kipara Stjepana Gračana.

Prije odlaska s našeg polazišta gospođa Kerže nam je objasnila

kako je današnja Ulica Hrvatske Republike nekoć zvala Ulica kod divljeg čovjeka.

Osječki MozartU prolazu Vanje Radauša očekuje nas spomenik prerano preminulog hrvatskog violinista i skladatelja Franje Krežme. Franjo Krežma je bio iznimno talentiran osječki vi-olinist koji je skladao jednu sim-foniju, tri uvertire, više koračnica i plesova za orkestar.

Naš glazbeni virtuoz Franjo Kre-žma od ranog je djetinjstva poka-zivao nadarenost za glazbu. Neri-jetko su ga zvali »hrvatskim Mo-zartom«. Nažalost, umro je, kao i Mozart, premlad od teške upale uha u devetnaestoj godini života.

Europskom avenijom stigli smo do Secesijskog zdenca o kojemu

Osječka povjesničarka dr. sc. Zlata Živaković-Kerže i voditelj Udruge gospodin Davor Horvat

Ulicama moga gradaNa poziv udruge Snaga kulture odazvali smo se kreativnome izazovu Ulicama moga grada. Projekt Ulicama moga grada je dio krovnog projekta Moj Osijek i ja dišemo zajedno, a nastavak je projekta I spomenici govore koji je realiziran mjeseca studenoga 2012. godine u suradnji sa šesnaest osječkih osnovnih škola Šetnji osječkim ulicama i posjetu spomenicima prethodila je provedena anketa među učenicima osječkih osnovnih škola Franje Krežme, Augusta Šenoe i naše škole. Učenici su izabrali sedam najzanimljivijih spomenika i na taj način odredili našu šetnju osječkim ulicama.

Obilazak osječkih

spomenikaspomenika

Povjesničari u Projektu Ulicama moga grada

Mla

do

kla

sje

33

smo saznali da ga je dao izgraditi kardinal Franjo Šeper početkom 20. stoljeća. Prvobitno je bio po-stavljen u Gradskom vrtu, omilje-nom okupljalištu tadašnjih Osje-čana, ali je sredinom 20. stoljeća radi izgradnje sportskih dvorana premješten na današnje mjesto - Šetalište kardinala Franje Šepera. Zbog vremenskih neprilika nismo posjetili kip Majka i dijete u Pe-rivoju kralja Držislava. Skulptura Majka i dijete osječkog akadem-skog kipara Stjepana Brlošića izrađena je 1959. godine.

Most sultana VeličanstvenogaDugom šetnjom do ostatka ne-kadašnjeg turskog mosta uz kapi kiše čuli smo i tu povijesnu priču. Most je bio obnavljan i izgrađivan nekoliko puta. Sagradio ga je tur-ski sultan Sulejman Veličanstveni u svome pohodu prema Austriji i Mađarskoj. Most je povezivao Tvrđu i današnju Dardu. Mnogi su ga povjesničari smatrali osmim svjetskim čudom. Nakon povla-čenja turske vojske Nikola Šubić Zrinski, slavni hrvatski vojskovo-đa, spalio je most u 17. stoljeću. I dalje smo pričom ostali u istom povijesnom razdoblju, kod Filibe-jeve utvrde, ostatka turskog be-dema iz vremena Osmanskoga carstva. Ime je dobila po svome graditelju Filip-beju.

Barokna TvrđaPotom smo se uputili do središta Tvrđe, barokne spomeničke ba-štine velike vrijednosti koja bi se uskoro mogla naći na UNESCO-ovoj listi zaštićene kulturne bašti-

ne. Tvrđa je najveća u Hrvatskoj cjelovito očuvana barokna jezgra.

Nakon oslobođenja grada od osmanske vlasti 1687. austrijske vojne vlasti pristupile su planskoj izgradnji nove tvrđave 1. kolovo-za 1712. godine, pod nadzorom zapovjednika osječke tvrđave ge-nerala Johanna Stephana baruna von Beckersa. (Vjeruje se da je njegovo tijelo zazidano s vanjske strane bedema).

Izgradnja je dovršena 1722. go-dine. Tvrđa je nekoć imala četi-ri glavna ulaza (vrata - Nova na jugu, Carska na istoku, Valpovač-ka na zapadu) koja su se zatvara-la kad je sunce zalazilo, a otvarala na njegovu izlasku. Od toga vre-mena ostala su jedino uščuvana Vodena vrata na sjeveru..

Kugin pilŠećući, kiši i hladnoći usprkos, došli smo do Trga Svetoga Trojstva (koji se nekada zvao Vinski trg jer se na njemu prodavalo vino iz Baranje). U središnjem dijelu Trga je Kugin pil (Kužni pil), po-dignut 1729. godine kao zavjetni spomenik »da se Bog smiluje i da odvrati kugu koja je harala u Osijeku i u cijeloj Slavoniji« dala je izgraditi barunica Dorotea Petraš, udovica osječkog genera-la Maksimilijana Petraša, premi-nulog u epidemiji kuge u Osijeku 1728. godine. Kuga je u Slavoniji harala do 1739. U epidemiji, koja se pojavila 15. svibnja u Osijeku i okolnim selima, umrlo je oko 3.000 ljudi. Spomenik Presvetom Trojstvu – sa svecima sv. Sebasti-janom, sv. Rokom, sv. Rozalijom i sv. Katarinom jedna je od najljep-

ših baroknih tvorevina u Osijeku, podignut je od 1729. do 1730.

Dućančići i obrtničke radioniceNa južnoj strani Trga Svetoga Trojstva izgrađen je u 18. stolje-ću niz građanskih kuća. To su bile jednokatne stambene zgrade s du-ćančićima i obrtničkim radionica-ma, napose s radionicama kolara i kovača jer je tuda prolazila glavna prometnica kroz Tvrđu, te su se zaustavljali putnici, trgovci, seljaci s kolima, pa je nedvojbeno često trebalo potkivati konje i poprav-ljati kola. U tom se nizu (zapadno) ističe kuća trgovca Mihaela Peja-čevića (smještena na uglu trga i današnje Markovićeve ulice) s ba-roknim kipom sv. Margarete.

Našu smo »kišovitu šetnju« zavr-šili dodjelom zahvalnica sklonje-ni upravo u Vodenim vratima i zahvalom najpoznatijoj osječkoj povjesničarki što nam je otkrila mnoge nepoznate detalje o naše-mu gradu.

Vodena vrata (Porta aquatica) za-vršena su 1715. godine u sklopu izgradnje Tvrđe. Od četiri ulaza (vrata) u Tvrđu sačuvana su samo jedna, Vodena vrata, zajedno sa svojim tornjem. U vratima se nalazi spomen ploča graditelju osječke Tvrđe generalu Johannu Stefanu barunu von Beckersu.

Izvrstan sat povijesti na otvore-nome, stručna i zanimljiva vodi-teljica, pregršt novih i zanimljivih informacija o našemu gradu – li-jep način učenja i razlog da još više volimo svoj grad i cijenimo baštinu.

Dorian Garac, 8.b

Mla

do

kla

sje

34

Učenici ovjesničari, zajedno s na-stavnicom povijesti Amarandom Pavošević i pripravnikom Zvonimi-rom Zvonarom posjetili su Arheološ-ki muzej, dana 10. listopada 2013. godine u 13 sati, gdje je održana izložba Odijevanje u srednjem vijeku i renesansi kroz kazališne kostime au-torice Jasmine Pacek.

Od prapovijesti pa sve do srednjega vijekaNa ulasku u muzej dočekala nas je voditeljica koja nas je sa zadovoljst-vom provela kroz priču o postav-ljenim izlošcima. Muzejom smo se kretali po povijesnim razdobljima od prapovijesti pa sve do srednjega vijeka. Od prapovijesnih izložaka mogli smo vidjeti različite pred-mete koje su koristili neandertalci: bodeži od kamena, koplja, posude, a pronađeni su na području Sla-vonije. Iz razdoblja metalnog doba

vidjeli smo keltske nastambe, nakit, oruđe, različite nožiće i sjekire. Na nastavi smo naučili kako su Kelti kovali prvi novac a sada smo imali prilike vidjeti kako je u stvarnosti i izgledao. Iznenadio nas je sadržaj muzeja u kojemu smo među ostalim prepoznali i repliku Vučedolske golu-bice, zatim vrlo interesantnu posudu za koju smo kasnije saznali da je za-pravo kalendar jer su na njoj u obliku zviježđa ucrtana godišnja doba. Iz razdoblja staroga vijeka voditeljica nam je pokazala grčki i rimski novac te nakit koji bi i danas bio vrlo mo-deran.

Vojni kostimi i kacigeI napokon dolazimo do srednjega vijeka i vrlo zanimljivih kostima au-torice Jasmine Pacek, za koju smo saznali da se školovala na Nacional-noj Akademiji za Umjetnost i Dizajn u Dublinu. Izložene su različite krino-

line bogato ukrašene perlicama i čip-kom te muški dvorski kostimi. Muški vojni kostimi posebno su obradovali dječake te je voditeljica dopustila da neke od njih i probamo, osim kostima isprobali smo i vojne kacige. Vrijeme ispunjeno zaista bogatim sadržajima vrlo je brzo prošlo te smo se prepuni novih informacija i znanja zadovoljno vratili natrag u školu.

Učenički dojmoviOvo su neke od izjava učenika zado-voljnih viđenim izlošcima:Ivan Svalina 7.b: Najviše su me oduše-vila koplja i zanimljivi stari predmeti. Karla Mandurić 7.b: Zanimljive su mi bile prve ljudske nastambe i srednjo-vjekovna odijela.Antonija Dukmenić 6.b: Žao mi je što i ja nisam mogla doći na red da isprobam vojnu kacigu sa perjanicom kakvu su nekada nosili vitezovi.

Melisa Sušec, 7.a

Povjesničari u posjeti Arheološkom muzeju

Ovim posjetom nastojalo se po-taknuti svijest učenika o važnosti i poštivanju vatrogasaca koji nam ponekad mogu spasiti život, ali svi-jest o požarima koji su često po-sljedica nesretnog slučaja.

Vatrogasac Damir učenicima je pokazao vatrogasna vozila te im je pokazao opremu koja se nalazi u njima i opisao im je za što slu-že različiti alati kojima se koriste u različitim intervencijama (maske za lice, razne sjekire, motorne pile, škare, crijevo za vodu, i dr.).

Nakon toga, učenici su mogli vidjeti i prostoriju gdje se primaju dojave o požarima i drugim intervencijama na koje vatrogasci izlaze. U krat-kom predavanju učenici su dozna-li koji broj treba zvati ukoliko im zatrebaju vatrogasci, a to je 193. Učenici su, također, doznali i kako se treba ponašati ako se uoči požar

ili ima nezgoda te što u takvim si-tuacijama treba raditi.

U dvorišnom prostoru Vatrogasnog centra, vatrogasci su učenicima prikazali vozilo tzv. »Auto-ljestva«, koji se koristi u slučaju spašavanja s visina, a potom su učenicima i de-monstrirali korištenje tog vozila što je učenike oduševilo.

A evo i nekih dojmova učenika...

Bruno Maganić (5.a): »U Vatroga-snom domu mi se najviše svidjela prostorija u kojoj se primaju pozovi građana u slučaju nesreće. U toj se prostoriji nalazi, uz telefone, velika geografska karta Osijeka i kompjuteri pomoću kojih određuju točno lokaciju

intervencije. Svidjelo mi se, također, kada su se vatrogasci spustili niz šipku velikom brzinom. Vidjeli smo i njihova neprobojna odijela koja mogu izdržati visoke temperature. Jako me je oduševila hrabrost svih tih ljudi koji nam mogu spasiti život i koji spaša-vaju tuđe živote!«Iva Kljajić (5.a): »U Vatrogasnom domou vidjeli smo sva vatrogasna vozila, a proveli su nas i kroz prosto-riju gdje se primaju pozivi građana. Oduševilo me kada su nam pokaza-li na koji način se koristi vozilo tzv. »Auto-ljestva«, u čemu smo se i mi malo provozali.«

Antonela Maljur 5.a i učiteljica Ljiljana Štanfelj

Povodom Sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, učenici 5.a i 5.b razreda, zajedno s razrednicama, posjetili su Javnu profesionalnu vatrogasnu postrojbu (JPVP), u Osijeku.

Posjet vatrogascima

Svi smo željeli ući u vatrogasno vozilo

Posjetili smo...

Petaši posjetili Javnu profesionalnu vatrogasnu postrojbu

Mla

do

kla

sje

35

U autobusu je bila dobra atmos-fera i svi su se dobro zabavljali. Nakon dolaska u Vukovar, osmaši su se odvojili i otišli u Vukovarsku bolnicu, a mi u Dvorac Eltz.

Dvorac EltzU dvorcu nas je dočekao vodič koji nas je upoznao s gradnjom i poviješću dvorca. U predvorju su se na velikim ekranima izmjenji-vale fotografi je iz povijesti dvor-ca za vrijeme rata. Zatim smo krenuli istraživati pojedine sobe dvorca. U jednoj sobi bile su stare razglednice, čestitke, grbovi, pe-čati te dijelovi nekog spomenika. U drugoj sobi na zidovima su visili veliki plakati koji su »pričali« sve o prošlosti dvorca te o događaji-ma koji su ga pratili. U »Eltzovoj sobi« u visokim regalima stajao je stari novac, njegove medalje i priznanja, stara kućanska poma-gala te osobna iskaznica i putov-nica. Na vješalici je stajao njegov ogrtač i kapa, a pokraj se nalazio radni stol na kojem su bili pisaći stroj, naočale, pečati i svakoja-ki papiri. Njegov raskošni stolac morao je svakome zapasti za oko zbog prekrasnih uresa. Iznad sto-la i raskošne stolice nalazile su se uokvirene diplome i slike. U sobi prekoputa mogli smo prati-ti video projekciju koja prikazuje povijesne fotografi je Vukovara. U

dvorani punoj crvenih starinskih stolica vidjeli smo stare peći i po-novno njegove slike. U slijedećoj dvorani prikazan je nacrt feudal-nog gospodarstva Eltz, te knjige koje je pisao. Zaista prekrasno mjesto puno uspomena i povije-sti. Dvorac je nakon rata obnov-ljen i zasvijetlio je u punom sjaju.

Vučedol, VodotoranjNo tu nije bio kraj našega puto-vanja. Nakon dvorca smo posje-tili Vučedol kroz koji nas je pro-vela kustosica gđa. Ruža Marić koja je velika stručnjakinja za vučedolsku kulturu. Tamo smo posjetili »kuću« u kojoj su živjeli Vučedolci na prijelazu iz kamenog u metalno doba (3000 - 2500 pr. Kr.). Prošla sam ondje toliko puta,

a nisam nikada bila ondje. Odande se pruža prekrasan pogled na Dunav, koji smo svi jednostavno morali fotografirati. Tamo je sagrađen novi muzej a mi smo imali prilike prošetati njime prije nego je otvoren za javnost. Nakon Vučedola otišli smo do Vodotornja simbola grada Vukovara, a nakon toga smo sjeli u mali turistički vlakić koji nas je odvezao do po-pularnog odmorišta »Adica« gdje smo se družili i uživali u prirodi uz sendviče i sladolede.

No morao je doći kraj našem izle-tu, pa smo se opet našli u auto-busu i na putu za Osijek. Mislim da smo na ovom izletu mogli puno naučiti i ovo mi je do sada jedan od najboljih školskih izleta.

Karla Mandurić 7.b

Povjesničari, predviđeni profesoricom Amarandom Pavošević, dana 24. svibnja 2013. godine, u 8.00 ujutro, krenuli su na izlet u Vukovar. Povjesničarima su se pridružili i osmi razredi zajedno sa profesoricom Suzanom Kolarić, koji su također toga dana odlučili posjetiti Vukovar.

Istraživačka

nastava

U autobusu je bila dobra atmos- dvorani punoj crvenih starinskih a nisam nikada bila ondje. Odande

Izlet povjesničara u Vukovar

Sa voditeljem muzeja, slušamo o povijesti

dvorca Eltz

Zajednička fotografija ispred dvorca Eltz

Istraživačka nastava povjesničara i osmaša u Vukovaru

Mla

do

kla

sje

36

Ove školske godine obilježen je 20. Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje. Mladi literarni stvaraoci iznova su oslobodili svoju kreativnost i stvaralačku aktivnost te svojim rezultatima obilježili postojanost, svestranost i kontinuitet ovog literarnoga susreta, tj. natječaja.

Na raspisani je natječaj prispjelo 126 pjesama iz 36 škola štokav-skoga govornog područja. Stručni je ocjenjivački žiri odabrao 40 pje-sama za javno izvođenje i tisak u zbirci Izabrane pjesme. Pjesme su u zbirci podijeljene u četiri tematske cjeline: U dvoru djetinjstva moga, Ži-vota sat otkucava, Zemlja moja bo-gatoga duha i Svijet mijenjaju male stvari. Javno čitanje radova te do-djela nagrada za najuspješnije ra-dove održano je 8. studenoga 2013. u Cerniku. Ponosno možemo istaknuti da su među odabranim radovima izdvo-jene i pjesme naših dviju učenica:

Eme Vinaj, učenice 6.a razreda i Leje Vojnović, učenice 8.b razreda. Moj Osijek naziv je Emine pjesme pisan kao akronim, a u posljednjim stihovima kaže: Eh, za njega moje srce radosno bije,Kakav je moj grad - nijedan drugi nije! Leina pjesma nosi isti naziv kao i njezino ime Lea, a pjeva o tinejđeri-ci Leji koja u stihovima progovara:Sanjarim neprestano, a imam i svoj poseban san,Ema i Lea i njihova voditeljica Bi-serka Vajlandić svojim su trudom i kreativnošću na ovome susretu proslavile ime naše škole.

Bilo mi je jako drago kada mi je razrednica rekla da je moju pjesmu poslala na natječaj. Još draže mi je bilo kada je moja pjesma izabrana i smještena u zbirku 40 najboljih pjesama. Nažalost, Ema i ja nismo mogle otići na susret u Cernik. Zbog toga mi je jako žao jer sam sigurna da bi upoznala puno dragih i novih prijatelja te doživjela još jedno lije-po iskustvo.

Lea Vojnović, 8.b

20. susret malih pjesnika Slavonije i Baranje

Ema, nastavnica Biserka Vajlandić i Lea

Obilježavajući Dane hrvat-skoga jezika, 14.ožujka 2013. godine u našoj se školi održao kviz Tko želi biti najjezičar? Natjecali su se najbolji po-znavatelji jezika, učenici 7.a i 7. b razreda. Kviz je organi-zirala učiteljica savjetnica hr-vatskoga jezika i književnosti Biserka Vajlandić.

Članovi ekipe 7.a razreda bili su Martina, Matea, Ana i Ma-tej, a 7.b razreda Lea, Ira, Do-magoj i Ružica. Kako bi igra prošla bez zabuna, bodove za

7.a razred zbrajala je Lucija, a Leonarda za 7.b razred. Po-mno su pratile točne odgovo-re te za svaki točan odgovor lijepile po jedan cvjetić.

Pitanja su obuhvaćala jezična znanja od petoga do sedmo-ga razreda tako da su se na-tjecatelji trebali dobro pripre-miti i ponoviti naučeno.

Tijekom napetih četrdeset i pet pitanja podršku grupama davali su njihovi kolege iz ra-zreda i razrednice. Nagrada

nije bila novčana, ali je bila jednako vrijedna, u imenik upisana petica iz gramatike.

Najviše točnih odgovora ima-la je grupa 7.b razreda te su oni i pobijedili. Čestitamo svim natjecateljima na izvr-snome poznavanju hrvatsko-ga jezika i odličnom timskom radu!

Nadam se da ćemo vam slje-dećim fotografi jama dočara-ti napetu atmosferu kviza.

Ružica Trdin, 7.b

KvizTko želi biti najjezičar

I gramatika može biti zabavna

Mladi literati na susretu malih pjesnika u Cerniku

Susreti ...

Mla

do

kla

sje

37

SFeraKon je najstarija i naju-glednija znanstveno-fantastična konvencija u ovom dijelu Europe, a ove se godine održala 35. put za redom na Fakultetu elektro-nike i računarstva u Zgrebu. Od 10. svibnja do 12.svibnja 2013. godine ljubitelji znanstveno-fan-tastičnih fi lmova, stripova, priča i knjiga mogli su kupiti različite fi gurice, knjige ili fi lmove, a mogli su se čak i maskirati (ili obojiti!) u svojeg najdražeg lika. No ipak je vrhunac događanja bio 11. 5. 2013. u 20 satii kada se odvijala svečana skupština na kojoj su se dijelile nagrade »SFERA« najstari-je hrvatske žanrovske nagrade za najbolje priče. Učenica naše ško-le, Neva Kanižaj se našla među nagrađenima osvojivši prvo mje-sto. Evo kako se to sve dogodilo…

Dan kada sam postala nevidljivaKao i prošle godine, Neva Kanižaj, učenica 7.a razreda, ponovno je osvojila prvu nagradu na natje-čaju Sfera u Zagrebu u kategoriji znanstvenofantastičnih priča, ali

ovaj put za priču Dan kada sam postala nevidljiva. No, između nekoliko stotina radova, opet se najviše isticao Nevin rad. Risanje, brisanje…pisanje, sve je to za-bavno i normalno za našu Nevu. »Volim pisati priče jer me to za-bavlja, uživam u tome i pisanje mi pomaže da se izrazim na način na koji to inače ne bih mogla. U svo-je priče dodajem ono nešto tako da se može prepoznati, a sam ih ja napisala. Često dodajem doga-đaje, osobe i osjećaje iz vlastitog života. Nadam se da mi pisanje neće ostati samo hobi i da ću u

budućnosti postići ono što je J. K. Rowling, kojoj se ja jako divim, postigla s Harry Potterom. Jako sam sretna i zahvalna što me svi moji prijatelji iz razreda podupiru u pisanju« izjavila je Neva za naš školski list. Neva je našla natječaj na Culturnetu i odlučila napisati priču. Bile su zadane dvije teme: »Dan kada sam postala nevidlji-va« i »Čudesna knjižnica«. Neva se prvo odlučila za temu »Dan kada sam postala nevidljiva« te napisala priču od osamnaeset stranica.

Čudesna knjižnicaVidjevši da joj je ostalo još neko-liko dana kako bi napisala i Čude-snu knjižnicu, Neva se bacila na posao, ali nažalost nije stigla po-slati priču na vrijeme. No u rujnu je ipak poslala Čudesnu knjižnicu na međunarodni književni natje-čaj Duško Trifunović, Novi Sad, na kojem je drugu godinu za re-dom osvojila prvu nagradu. Bila je izabrana između više stotina pristiglih radova iz država bivše Jugoslavije. Našoj Nevi želimo još puno uspjeha u budućnosti i samo neka nam i dalje nastavi dono-siti nagrade. Do tada uživajte u čitanju Nevinih priča koje ćemo objaviti na web stranicama naše škole. Sretno Neva!

Lucija Balatinac, 7.a

SFeraKon je najstarija i najuglednija znanstveno-fantastična konvencija u ovom dijelu Europe… Učenica naše škole, Neva Kanižaj se našla među nagrađenima osvojivši prvo mjesto. Evo kako se to sve dogodilo…

Spisateljica

neobičnih priča...

ovaj put za priču Dan kada sam budućnosti postići ono što je J. K.

Nevine priče

Neva(drugi red, peta s lijeva na desno)na dodjeli SFerine nagrade na FER-u u Zagrebu

Neva s jednom od orginizatoricaSF-erinih natječaja

Darovita sedmašica - spisateljica neobičnih priča

Mla

do

kla

sje

38

»Budite s nama! Darovat ćemo Vam dječju iskrenost, najiskrenije snove i najljepši dio svog djetinj-stva.«, bile su riječi poziva orga-nizatorice županijskog susreta »Lidrano 2013«, Jasne Slivac, pro-fesorice hrvatskoga jezika i knji-ževnosti.

Lidranovci, učenici osnovnih škola Osječko-baranjske županije, oku-pili su se 19. veljače 2013. u OŠ Antuna Mihanovića u Osijeku, pa tako i mi. Hrabro smo krenuli na susret predstavljajući naš školski list Mlado klasje. Dovoljno je napo-menuti da ovogodišnji broj 39 zna-či tridesetdevetu godinu izlaženja.

Za sve koji ne znaju, Lidrano je smo-tra učeničkog literarnog, dramsko-scenskog, radijskog i novinarskog stvaralaštva. Poslušali smo dvije radijske emisije (Pojest ću sve kola-

Medicinske škole Osijek. Izložba će se moći pogledati do petka 10. svib-nja 2013. godine. Ovo je prigoda da poslije LiDraNa održanog ove go-dine u Primoštenu, na jednom mje-stu vidite najbolje školske listove iz cijele Hrvatske. Stoga, dobro došli na izložbu!« riječi su doc.dr.sc. Nade Prlić, ravnateljice Medicinske škole Osijek upućene učiteljima i učenici-ma naše županije.

Kao što znate, naš školski list Mla-do klasje 39, sudjelovao je na dr-žavnoj smotri LiDraNo 2013. u Pri-moštenu, stoga smo pozvani i na Izložbu školskih listova. Tako smo se, zajedno sa knjižničarkom, upu-tili u Medicinsku školu u Osijeku.

Naime, izložba se održala baš tamo zbog toga što i Medicinsa škola također drži dugogodišnju tradiciju izdavanja lista njihove škole. Izdaju školski časopis Iglice koji je i ove godine izborio državni plasman. Ovo je prigoda svima koji nisu imali priliku, a žele vidjeti, da pogledaju najbolje školske listove i z cijele Hrvatske. Pregledali smo izlo-žene listove, dobili ideje za drugači-je prijelome i opremu školskoga li-sta. Ujedno smo razmijenili iskustva u razgovoru s drugim školskim no-vinarima. Još jedno novo, zanimljivo iskustvo!

Martina Matković, 7.a

Mlado klasje predloženo za državnu smotru

Izložba školskih listova osnovnih i srednjih škola Hrvatske

Osmijeh, osmijeh...predloženi za državni LiDraNo 2013.Ana, Matea i Martina predstavljaju Mlado klasje

županijskom prosudbenom povjerenstvu

»Pozivamo vas na otvaranje izložbe školskih listova, osnovnih i srednjih škola Hrvatske koji su bili pozvani na LiDraNo 2013. u Primoštenu. Otvorenje izložbe je u ponedjeljak 6. svibnja 2013. u 12,00 sati u holu

Organizatori i gosti izložbe

Razgledamo školske listove. Dakle, samo najbolji!

LiDraNo 2013.

Županijski susret LiDRaNo 2013

Novinarke Mladog klasja na izložbi školskih listova

čiće, OŠ Mladost i Talent, OŠ Antu-na Harambašića, Donji Miholjac), a s nama su se u kategoriji natjecala tri web lista (KBG OŠ Retfala Osijek, Mali klub OŠ Bilje i Žubor OŠ Bizo-vac) i pet tiskanih listova (KBG OŠ Retfala Osijek, Goran OŠ Ivana Go-rana Kovačića Đakovo, Mlado klasje OŠ »Dobriša Cesarić« Osijek, Pogled OŠ Petrijevci, Žubor OŠ Bizovac). Svi su se potrudili predstaviti svoju školu i rad najbolje što mogu. Po-slije predstavljanja školskih listova svi smo trkom otišli u blagovaonicu gdje smo užinali, dok su za to vrije-

me članovi županijskog prosudbe-nog povjerenstva odlučivali koje će radove predložiti za državni susret. U kategoriji radijskih emisija prošle su obje škole, u kategoriji web listo-va prošli su KBG i OŠ Bilje, a u na-šoj kategoriji tiskanog lista prošli su KBG, Goran i mi.

Naš list predložen je za državnu smotru i dok s čežnjom iščekujemo rezultate članova državnog povje-renstva duboko se nadamo da će nas pozvati. Stoga, poželite nam sreću!

Martina Matković, 7.a i Ana Brajnović, 7.a

Mla

do

kla

sje

39

Sigurno već znate da se naš škol-ski list Mlado klasje, broj 39, i ove godine uvrstio na državnu smotru LiDraNo 2013. Vidjeti ime škol-skog lista u čijem stvaranju si i ti sudjelovao, među petnaest najbo-ljih u državi, stvarno je neopisiv osjećaj. Ovoga puta je bilo lakše sastaviti jedan kvalitetan list jer smo pomoć primali sa svih stra-na, iz svakog razreda te od učite-lja suradnika (Biserka Vajlandić, Amaranda Pavošević i Marina Vučemilović). Sav taj trud i naša želja za sudjelovanjem na LiDra-Nu, odveli su nas čak na državnu smotru LiDraNa u sunčani Primo-šten. Put je bio jedno divno i novo iskustvo za mene i knjižničarku.

Državna smotra školskih listovaTako smo knjižničarka, odgovorna urednica lista i ja, glavna urednica lista, sudjelovale prema predviđe-nom programu susreta, u dvorani, od 10 do 14 sati, s ostalim ured-nicima i njihovim mentorima te pratile komentare prosudbenog povjerenstva. Povjerenstvo nas je savjetovalo i kritiziralo, u svakom slučaju, sve što smo čuli i svaka minuta koju smo proveli u razgo-voru s povjerenstvom bili su kori-sni. Povjerenstvo su činili: Marko Baus, dizajner koji nam je rekao nešto više o grafi čkom izgledu i dizajnu školskih listova, dr.sc.Srećko Listeš koji nas je uputio u način pisanja tekstova, te Ani-ta Šojat, profesorica hrvatskoga

jezika i članica središnjeg odbora koja je prokomentirala i predsta-vila sve prisutne časopise, ukazala što je dobro, a što treba doraditi. Saznali smo što i na čemu bi naša novinarska ekipa još trebala po-raditi, a što nikako prestati raditi. Dio savjeta uspjeli smo dobiti na samom susretu školskih listova, a dio u neformalnim druženjima i razgovorima, što sa članovima prosudbenog povjerenstva, a što s učenicima novinarima drugih školskih listova. Razmjena isku-stava i mišljenja najdragocjeniji su dio susreta. Uvijek inovativni i nadasve poticajni u stvaranju novih ideja! Neki od časopisa koji su se s nama našli među petna-est najboljih u državi su Čehulji-ca, Frula, Kreket, Dite zadarsko, Hlapić,Kapljice i ostali.

LiDraNo nije samo smotra učeničkog stvaralaštvaNaravno, nismo potisnuli misao kako sljedeći broj časopisa koji je i ujedno četrdeseti broj mora biti jednako dobar, ako ne i bolji. Na trenutke se smotra LiDraNo 2013

u Primoštenu, i meni i knjižničar-ki, dojmila kao kratak »odmor« od škole i novinarskih zadataka, ali u suštini stvari nismo prestale radi-ti. Kako smo već počeli prikupljati materijal za sljedeći broj Mlado-ga klasja, na terasi hotela Zora, obavili smo intervju s autoricom romana Imaš fejs? Jasminkom Tihi - Stepanić. Osim s diplomama, došle smo kući i s radnim materi-jalima.

Također smo uspostavili suradnju s učenicima novinarima drugih škola. Dobile smo niz novih, po-ticajnih ideja koje ćemo pokušati razviti i ostvariti u novom broju školskoga lista.

Moj zadatak je bio napisati članak o LiDraNu 2013, ali meni ta smo-tra nije bila samo susret i smotra novinarskog stvaralaštva. Sklopi-la sam nova stalna prijateljstva koja nikada neće nestati. Upozna-la sam nove prijatelje koji su svaki na drugom kraju Hrvatske, ali nas sve veže jedna stvar, ma koliko daleko bili, a to je LiDraNo 2013.

Matea Lukić, 8.a

Državni LiDraNo

20132013

Razmjena iskustava i mišljenja - najdragocjeniji dio LiDraNa

Članovi prosudbenog povjerenstva i osmjeh podrškeČlan prosudbenog povjerenstva, dr. sc. Srećko Listeš,

dodjeljuje diplomu glavnoj urednici

Predstavljanje Mladog klasjaRazmjena školskih listova i nezaboravna prijateljstva

Školski list Mlado klasje među petnaest najboljih

Mla

do

kla

sje

40

55.državno natjecanje mladih tehničara

Gradsko natjecanje Mladeži Hrvatskog Crvenog križa

Učenici naše škole Petra Ivanišić (6.b) i Ivan-Ante Grgić (8.a) sudje-lovali su na državnom natjecanju mladih tehničara osnovnih škola pod nazivom 55. državno natjeca-nje mladih tehničara. Natjecanje obuhvaća kategorije: graditeljstvo, elektronika, elektrotehnika, ma-ketarstvo i modelarstvo, robotika, robotsko spašavanje žrtve, obrađi-vanje materijala i fototehnika.

Ovom državnom natjecanju pretho-dili su županijski uspjesi na kojemu smo oboje osvojili prvo mjesto.

Natjecanje je održano u Primošte-nu, u Hotelu Zora, u razdoblju od 3. do 5. travnja 2013. godine. Na

natjecanju je sudjelovalo oko 20 županija (250 učenika podijeljeno na 12 područja natjecanja). Nakon

napornog natjecanja s iščekivanjem smo čekali proglašenje pobjednika. Tako je Petra zauzela 7. mjesto (od 21 učenika sudionika natjecanja) iz područja graditeljstva, dok je Ivan-Ante osvojio, kao i prošle školske godine, 8. mjesto iz područja elek-tronike u konkurenciji od 20 učenika sudionika natjecanja. Uspjehu sva-kako pridonosi i trud naše učiteljice Željke Malekin koja nas je sustavno pripremala za natjecanje.

I za kraj, kaže se: »Važno je sudje-lovati, a ne pobijediti!« Stoga, više sreće drugi put!

Nadamo se!Petra Ivanišić, 6.b

U Osnovnoj školi »Dobriša Ce-sarić«, Osijek, 16. ožujka 2013. godine, održano je Gradsko natjecanje Mladeži Hrvatskog Crvenog križa. Na natjecanje je sudjelovalo 11 ekipa osnovnih škola u kategoriji podmlatka i 7 ekipa srednjih škola u kategoriji mladeži.

Natjecanje je počelo u 10,00 sati.. Ekipe su se natjecala u pismenom djelu o poznavanju povijesti pokreta Crvenog kri-ža, Hrvatskom Crvenom križu te međunarodnom djelu. Osim pi-smenog djela pokazali su svoje znanje iz vještina pružanja prve pomoći na mjestu nesreće. Na-kon toga uslijedili su rezultati.

Našu školu predstavljali su uče-nici 8.a razreda: Hana Garaj, Lu-cija Firi, Tea Jažić, Petra Lonča-rić, Ana Marić i Ivan – Ante Grgić.

U kategoriji podmlatka prvo mjesto osvojila je naša škola, OŠ »Dobriša Cesarić«, Osijek, drugo mjesto prva ekipa OŠ An-tuna Mihanovića, Osijek, a treće mjesto druga ekipa OŠ Antuna Mihanovića, Osijek.

U kategoriji mladeži prvo mje-sto osvojila je Tehnička škola i Prirodoslovna gimnazija Ruđer

Bošković, drugo mjesto III. Gi-mnazija, Osijek, a treće mjesto II. Gimnazija, Osijek.

Prvoplasirane ekipe predstav-ljat će svoje škole i Gradsko društvo na međužupanijskom natjecanju koje će se održati 14. travnja 2013. godine.

Olivera Meter, prof. biologije i kemije

Pobjednička ekipa naše škole

Petra i nastavnica Željka Malekin

Sunce, Petrina fotografija Ivan i nastavnica Željka MalekinŠime Štrikoman, milenijska fotografija

Natjecanja mladih tehniičara

Natjecanja...

Petra i Ivan uspješno predstavili mlade tehničare naše škole

Natjecanje ekipa osnovnih škola u kategoriji podmlatka

Mla

do

kla

sje

41

Svečana dodjela priznanja odr-žana je, dana 28. svibnja 2013., u zgradi Županije, u Osijeku, gdje su se okupili svi učenici i njihovi mentori nastavnici Osječko-ba-ranjske županije koji su osvojili prva mjesta na županijskim na-tjecanjima.

Tako su se i učenice naše škole Petra Ivanišić (6.b) i Matea Lukić (7.a) te učenik Ivan-Ante Grgić (8.a), uz pratnju profesorice Snje-

žane Laksar, odazvali srdačnom pozivu Županijskog povjerenstva. Uz riječi dobrodošlice i zahvale župana Vladimira Šišljagića te gradonačelnika Krešimira Buba-la ponosno smo primili naša pri-znanja. Petra Ivanišić i Ivan-Ante Grgić priznanje za osvojeno prvo mjesto na županijskom natjeca-nju mladih tehničara osnovnih škola pod nazivom 55. državno natjecanje mladih tehničara, a Ma-tea Lukić za sudjelovanje u novi-

narskom stvaralaštvu na županij-skom susretu LiDraNu 2013 kao urednica školskoga lista Mladog klasja broj 39.

Ovime su svima nama htjeli če-stitati na izborenom nastupu na državnim natjecanjima te odlič-nim uspjesima koje smo postigli uz sav naš uloženi trud i, narav-no, trud naših nastavnika men-tora.

Petra Ivanišić, 7.b

Za svaku vrstu natjecanja i vi-soki rezultat zasluženo je dobi-ti nagradu. Tako su učenici koji su predstavljali našu školu na području sporta, novinarstva i većine redovnih predmeta dobili potvrdu svog znanja i uspjeha.

Učenika koji su sudjelovali na županijskim natjecanjima je za-ista puno, ali samo je nekolicina pokazala izvanredne rezultate. Učenici koji su osvojili prvo mje-sto u ekipnom natjecanju iz bad-mintona pod vodstvom nastav-nika Marina Božića su Luka Vilić, Swen Bingold i Luka Ivanišić.

Dominik Pintarić, Matija Bačić i Dunja Markulak osvojili su dru-go mjesto, a Lucija Čabai treće mjesto u informatici pod čvr-stom rukom nastavnice Marije Stjepanović.

Drugo mjesto su također osvoji-li natjecatelji Prve pomoći (Ana Marić, Tea Jažić, Hana Garaj, Lu-cija Firi i Petra Lončarić) koje su

vodile nastavnica Olivera Meter i Ana Žiroš.

Na državnoj razini smo nastupili s Mladim klasjem broj 39 (Ma-tea Lukić) i Nacinalnom kvizu za poticanje čitanja 2012. godine (Dora Kuže) pod vodstvom knjiž-ničarke Snježane Laksar.

Znanjem iz tehničke kulture do državne razine došli su i Ivan-An-te Grgić i Petra Ivanišić s vodite-ljicom nastavnicom Željko Ma-lekin, te ekipa badminota (Luka Vilić, Luka Ivanišić, Swen Bingold i Marko Drokan) na čelu s nastav-nikom Marinom Božićem.

Zapaženiji rezultat iz naše škole na državnoj razini bilo je osvo-jeno treće mjesto badmintonske ekipe.

Ravnateljica škole Jagoda Ko-ščević uručila je priznanja za-služnim natjecateljima u lipnju 2013. godine.

Ana Brajnović, 8.a

Nagrade...

Prvaci na županijskim natjecanjima

Županijski prvaci Ivan, Petra i Matea Župan i gradonačelnik uručuju županijska priznanja

Znanje i trud se nagrađuju

Nagrađeni sportaši

Zasluženi uspjeh informatičara.

Županijska i državna natjecanja

Podjela priznanja najuspješnijima

ZRNCA

Mla

do k

lasj

e

42

Dramatizirali smo slikovnicu Dje-vojčica i ptica koju je napisala Du-bravka Pađen Farkaš, a ilustrirao Dražen Jerabek. Naše viđenje ove slikovnice uvježbala je s nama naša knjižničarka Snježana Lak-sar i naše učiteljice Marija Abičić i Jelena Oršolić. Uloga Djevojčice dodijeljena je Luni Keretić koja je odlično odglumila, a izvrsno interpretativno čitanje osjećajno su pročitale Ivana Brajnović (4.a), Sara Božurić i Karla Jović (4.b).Scenu su nam osmislili učenici 3.a razreda i njihova učiteljica Marina Vučemilović Šimunić. Prateće ulo-ge Ptičice, sjemena,biljke, stabla i ptičica dopunili su učenici: Patrik Hanić, Luka Čurković, Marin Ma-rinić i Ena Josipović (4.b), a posao glazbenog tehničara uspješno je odradila Ines Markulak (4.a).

Slikovnica priča o djevojčici kojoj su se rastali roditelji. Jednog jutra probudio ju je neobičan zvuk, le-pet krila, prišla je prozoru i ugle-dala je ptičicu zapetljanu u uže na prozorskoj dasci. Djevojčica se brinula o ptičici. Kada se oporavi-la pustila ju je na slobodu. Jednog lijepog dana ptičica se vratila i na

Svake školske godine učenici od prvog do četvrtog razreda naše škole posjećuju četiri puta godiš-nje Dječje kazalište Branka Miha-ljevića u Osijeku.23. listopada 2013. godine gledali smo predstavu Ovdje u gradu. Meni je ta predstava bila malo dosad-na, možda nisam sve razumjela. Nedostajala je šarenija kazališna

scena. Na pozornici su bile samo smeđe kutije. One su se ponekad zanimljivo pretvarale u robota, gusjenicu, kuću za stanovanje i drugo. Glumci su zanimljivo pred-stavili likove: npr. sestrice koje se svađaju i mire, zaljubljenu mlinari-cu i pekara. Mojim prijateljima iz razreda predstava se svidjela.

Ana Drda, 4.a

Svečanu promociju, tek izašle slikovnice Djevojčica i ptica, otvorili su učenici 4.a i 4.b razreda naše škole s izvedbom kratke predstavu u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku 18. prosinca 2013. godine.

Promocija slikovnice Djevojčica i pticadlan joj je spustila sjemenku. Iz sjemenke je izraslo veliko stablo. Na stablo sje došlo još puno pti-ca. Djevojčica je opet bila sretna što ima svoju malenu ptičicu.

Poslije izvedbe održana je krat-ka rasprava na temu slikovnice u kojoj su sudjelovali Valentina Majdenić, profesorica s Učitelj-skog fakulteta u Osijeku, Silvija Ručević, profesorica s Odsjeka psihologije Filozofskog fakulteta u Osijeku i novinarka »Glasa Sla-vonije«. Ukratko su iznijeli svoja stručna mišljenja vezana na temu tzv. tematske slikovnice. Tako se nazivaju slikovnice koje govore o nekim problemima iz života dje-ce, a nerado se u javnosti o njima priča naglas. U raspravu su se ak-tivno uključili autorica slikovnice, ilustrator i nazočna publika.

Našu izvedbu su svi pohvalili, a mi smo zadovoljni, ponosni i bogatiji za još jedno lijepo iskustvo.

Luna Keretić 4.a

Karla, Sara i Ivana izvrsno su interpretativno pročitale slikovnicu

Autorica sluša uvodni dio dramatizacije

Ilustrator je zapazio izradu simpatičnih rekvizita

Svake školske godine učenici od scena. Na pozornici su bile samo

Predstava Ovdje u gradu

Nestrpljivo očekujemo početak predstave

Bili smo u kazalištu

Dramatizacija slikovnice Djevojčica i ptica

ZRNCA

Mla

do k

lasj

e

43

Učenici 4.a i 4.b razreda i njihove učiteljice Marija Abičić i Jelena Oršolić bili su u kinu Cinestar Osi-jek, 15. studenoga 2013. godine. Gledali smo izvedbu hrvatskog igranog fi lma Šegrta Hlapića sni-mljenu prema romanu Ivane Br-lić-Mažuranić Čudnovate zgode šegrta Hlapića.

U fi lmu se radnja romana dina-mično odvijala iako sam znala što će se dogoditi jer sam već proči-tala knjigu. Drago mi je što smo ga išli pogledati. Taj dječji igrani fi lm je režirao Silvije Petranović. Svidjelo mi se kada je Hlapić pro-pao kroz krov i pao u brašno jer mu se nije ništa dogodilo, a bilo je smiješno. Glumci Mile Biljanović i Ena Lulić, koji su glumili Hlapića i Gitu, posebno su mi se svidjeli. Dobro su se uživjeli u uloge dje-čaka postolara i izgubljene dje-vojčice bez roditelja. Prepoznala sam neke glumce koji su glumili sporedne uloge kao što su Goran Navojec, Mustafa Nadarević i Ni-kola Kojo. Svidio mi se način na koji su oni odglumili svoje uloge.

Ponosni smo što je dio fi lma sni-mljen u osječkoj Tvrđi pa nam je

Učiteljice razredne nastave Ma-rina Vučemilović – Šimunović, Maja Farkaš, Marija Abičić i San-dra Brezovac posjetile su Galeriji Klovićevi dvori, dana 21. travnja 2013. godine, te pogledale remek djela iz Muzeja Picasso, najveću izložbu slika i skulptura Pabla Pi-cassa ovom dijelu svijeta. Pede-set i šest slika i skulptura te če-trdesetak fotografi ja razotkriva životnu priču najvećeg umjetnika

dvadesetog stoljeća te obuhva-ća radove svih faza umjetnikova stvaralaštva, modru, ružičastu, kubističku, zatim klasičnu, nadre-alisitčku i ekspresionističku te fotografi je iz osobnih arhiva. Po-sebnost zagrebačke izložbe bio je dio posvećen njegovoj velikoj muzi i ljubavi, Hrvatici Dori Maar. Iako nismo imale priliku vidje-ti njegovo prvo kubističko djelo »Gospođice iz Avignona«, oduševi-

le su nas njegove slike »Guernica« »Paulo kao Pierrot«, »Muškarac s brkovima«, »Djevojka bosih nogu«, »Doručak na travi« i mnoga druga djela koje pokazuju izuzetan talent ovog umjetnika. Osim izložbe, pro-šetale smo zagrebačkim Gornjim gradom, popile kavu na Cvijetnom trgu i provele u ugodnom društvu jednu prekrasnu subotu.

Maja Farkaš, učiteljica razredne nastave

Picasova izložba u Galeriji Klovićevih dvora Učiteljice Sandra, Maja, Marina i Marija na Picasovoj izložbi

scena sajma bila zanimljiva. Pre-poznali smo osječke povijesne znamenitosti: Bastion, Vodena vrata, Crkvu svetog Mihovila. I kuća s plavom zvijezdom snimlje-na je u Kopačkom ritu koji smo upoznali na jednoj od ekskurzija.

Ipak, mislim da je knjiga bolja i svi bi ju trebali pročitati. Nastava medijske kulture je zanimljivija u Cinestaru uz kokice i sok, nego u školskim klupama.

Iva Drda, 4.a

Šegrt Hlapić i na filmskom platnu

Šegrt Hlapić samo za nas četvrtaše

Četvrtaši posjetili kino CineStar u sklopu nastave medijske kulture

ZRNCA

Mla

do k

lasj

e

44

Učenici 3.a i 3.b razreda OŠ »Do-briša Cesarić« Osijek sa svojim učiteljicama posjetili su Dječji park Baltazar grad. Nakon prvog sata i slasnog zalogaja (pizze) u školskoj blagovaonici, točnije 26. rujna 2013. godine, krenuli su na terensku nastavu prirode i druš-tva.

Osim prirode i društva današnja nastava bila je posebna i drugači-ja baš po tome što su djeca imali nastavu na otvorenom. Na putu

do odredišta promatrali smo ob-zore koje pruža Industrijska četvrt. Kada smo pješice stigli u Baltazar grad, učenici su se mogli poigra-ti na raznim spravama u parku. U parku su djeca poslušala priču o profesoru Baltazaru, orijentirali se u prostoru uz pomoć kompa-sa, sunca, kore drveta i mahovine. Kako je u učenju i radu pjesma najbolji drug, zajedno smo otpje-vali naše poznate pjesmice. Svaki učenik dobio je nastavni listić sa

zadacima o orijentaciji, te su li-stić riješili na svojem najdražem mjestu u parku. Kako je u Baltazar gradu sve kreativno i maštovito i mi smo se potrudili te održali sat likovnog na otvorenom. Učenici su plastelinom oblikovali svoj stroj poput profesora Baltazara.

Na današnjoj terenskoj nastavi djeca su učila, čitala naglas, pje-vala, izrađivala i uživala.Učiteljice Marina Vučemilović-Šimunović i

Maja Farkaš

Put u MaštozemskuNa putovanju do Maštozemske učenici su debatirali Što je kori-snije mašta ili znanje, što je ljepše biti odrastao ili dijete, te vidi li se bolje očima ili srcem.

Učenici su u sklopu projekta i na-stavnih predmeta Prirode i druš-tva, Hrvatskog jezika i Likovne

kulture izradili maketu i plan ze-mlje Maštozemske. Od kolaž papi-ra i kutijica za lijekove izradili su plan zemlje Maštozemske, modele kuća, zgrada, škole, pošte, bolnice, tvornica, crkve, automobila i vlaka. Osmislili su i nazive ulica, trgova i parkova u zemlji Maštozemskoj.

Cilj današnjeg projekta je pošti-vanje, uvažavanje dječjih prava, te njihove potrebe za učenjem kroz igru, kretnju i stvaralaštvo. Posje-tite zemlju Maštozemsku i naučite se igrati, smijati, promatrati svijet očima i srcem djeteta.

Učiteljica Marina Vučemilović - Šimunović

Današnji Međunarodni dan djeteta (3. listopada) učenici 3.a razreda OŠ »Dobriša Cesarić«, obilježili su putovanjem u svoju zemlju mašte.

Učenici 3.a i 3.b razreda OŠ »Do-

Orijentacija s profesorom Baltazarom

Učimo kroz igru, stvaralaštvo i kretanje

Nastava u parkuModelirali smo svoj stroj

poput profesora Baltazara Orijentacija...sunce, sunce...

Terenska nastava u parku na Zrinjevcu

Projekt povodom Međunarodnog dana djeteta

ZRNCA

Mla

do k

lasj

e

45

Dan jabuka obilježili smo dana 21. listopada 2013. godine. Na satu hrvatskog jezika čitali smo priču o stablu jabuke u jesen i proljeće, razgovarali kada nam je stablo jabuke najljepše, mirisali i opisivali jabuke.

Nakon toga na satu tjelesne i zdravstvene kulture organizirali smo natjecanje u igrama s jabuka-ma. Podijelili smo se u 3 skupine, narančaste, žute i zelene jabuke. Prvi zadatak bio je lagan. Trebali smo prenositi jabuku na žlici od jedne do druge posude. Zatim smo imali malo teži zadatak kada smo trebali loviti i zagristi jabuke u po-sudi punoj vode. Rezultat je bio izjednačen, no nama to nije bilo bitno jer smo se dobro zabavili.

Na satu prirode i društva izrađi-vali smo plakate. Podijelili smo se

u skupine. Protekli tjedan marljivo smo sakupljali razne pisane, ma-terijalne i slikovne izvore te ot-krili mnoge zanimljivosti vezane uz ovu poznatu voćku. Tako smo

saznali koje sve vrste i boje jabu-ka postoje, za što se sve jabuke mogu koristiti, zašto nam je ja-buka važna za zdravlje te saznali zanimljivosti kao i poslovice o ja-bukama.

Nakon napornog rada okrijepili smo se domaćim sokom od jabu-ka koji smo sami pravili uz malu pomoć Franovog sokovnika. Za kraj, učiteljica Maja nas je poča-stila sočnim kolačem od jabuke. Sve je zabilježeno okom fotogra-fa Andreja.

Učenici 3.b i učiteljica Maja Farkaš

Prvi nam je nastavni dan u ovoj škol-skoj godini 2013./2014. bio 2. rujna 2013. Nakon što su se u predvorju škole u osam sati okupili svi uče-nici i učitelji, svečano je zasvirala himna. Sretan i uspješan početak nove nastavne godine svima je za-željela ravnateljica Jagoda Koščević. Prije prvog smo se školskog zvona pomolili za uspješnu školsku godinu. Zatim nas je blagoslovio naš župnik, vlč. Florijan Kvetek.

Učenici trećih razreda dočekali su u devet sati s prigodnom predstavom mališane koji su toga dana prvi puta sjeli u školske klupe. Igrokaz Knji-ga izveli su pred pedeset prvašića učenici 3.a razreda. Riječima su se i slovima poigrali učenici 3.b razreda i prvašićima na šaljiv način predsta-vili pravila ponašanja u školi. Uvjež-

bale su ih učiteljice Marina Vučemi-lović Šimunović i Maja Farkaš. Mali je zbor, koji vodi učiteljica Marina Hojsak, radosno otpjevao pjesmicu Volim školu. Veseo su program vodi-le dvije učenice 5.a, Petra Ištvanić i Sara Škvarić.

Na taj smo način srdačno primili pr-vašiće i uveli ih u svijet škole s učite-ljicama Sandrom Brezovac, Ružicom Hajdinjak i toplim pozdravnim rije-čima pedagoginje Lade Ilić-Puharić.

Marija Abičić, mag. prim. obr.

Nakon toga na satu tjelesne i saznali koje sve vrste i boje jabu-

Zdrava voćka - jabuka

Prvinastavni dan u našoj školi

Prvi puta sjeli u školske

klupe

Važno je biti brz i spretan s jabukama

Jupi, svjež sokić!

Prvi puta u školskim klupama

Igrokaz Knjiga se izvodi pred prvašićima

Dan jabuka i integrirana nastava

ZRNCA

Mla

do k

lasj

e

46

Školske godine 2013./2014. započeo je projekt Shema škol-skog voća kako u svim osnovnim školama tako i u našoj školi. Po uzoru na Europsku uniju ovaj projekt se provodi u svim škola-ma u Republici Hrvatskoj. Cilj je projekta poticati zdravu prehra-nu i pravilne prehrambene navi-ke učenika. Na taj način se po-kušava i ograničiti unos hrane s visokim sadržajem masti, šećera i soli. Učenici od prvog do četvr-tog razreda, jedanput do dvaput tjedno, objeduju obrok svježeg voća (jabuke, kruške, breskve, marelice, bobičasto voće…) ili povrće (mrkva, rajčica i ostalo) kako bi se spriječila debljina i bolesti uzrokovane neadekvat-nom prehranom u dječjoj dobi. Dostavu voća i povrća učenicima pružaju Lapovci d.o.o. iz Vinko-vaca. Ovaj tjedan su učenici do-bili kruške. Obrok je besplatan, a obuhvaća kolićinu voća ili povrća

od sto i pedeset grama. Zdravi plodovi nisu zamijena za uobi-čajne obroke, već su dopuna u okviru školske prehrane tijekom cijele školske godine. Projekt je pokrenula Europska unija koja ga fi nancira s tri četvrtine udje-la, a u preostaloj četvrtini udjela sudjeluju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Ministar-stvo poljoprivrede Republike Hr-vatske. Dosadašnje ankete su pokazale da oko 60 % djece ne-dovoljno konzumira voće, a čak 80% povrće. Ovim projektom se promiče potrošnja voća i povrća u svakodnevnoj prehrani. Važno je i podići razinu svijesti o važ-nosti voća i povrća za zdravlje djece. Razdoblje provedbe She-me školskog voća je period koji obuhvaća dvije kalendarske go-dine. Počeo je 1. kolovoza 2013. i završava 31. srpnja 2014.

Gerarda Solimine, 4.a

Učenici 2.a razreda, sa svojom učiteljicom Silvanom Stojo-vić, kao i ostali učenici ra-zredne nastave naše škole svaki dan započinju vježbajući u učionici. Svakodnevno vježba-nje je u sklopu zdravstvenog odgoja koji je prošle školske godine uveden u nastavu.

Vježbanje traje oko deset mi-nuta. Uz dinamičnu pjesmu Bavimo se sportom, vježbanje je učenicima zabavno i lako. Ministarstvo znanosti, obra-zovanja i sporta je svim osnov-nim školama u Republici Hrvatskoj poslalo plakate s uputama i re-doslijedom za svakodnevno vjež-banje. U svakoj učionici izloženi su plakati na kojima je prikazano šesnaest vježbi koje se vježbaju. Razgibavaju se ruke, noge, trup i glava. Cilj je ovog tjelesnog vjež-banja stvoriti navike kod učenika za samostalno i cjeloživotno pro-vođenje tjelesnih aktivnosti.

Na taj način se poboljšava kva-liteta življenja, odnosno promiče zdravlje. Autorica te ideje je dr. sc. Sanja Musić Milanović, dr. med. Vježbe za plakat su odabrali kineziolozi: Dean Bogić, prof., Vi-

Svakodneno vježbanje u osnovnim školamatomir Spasović, prof. i mr. sc. Si-niša Krajač.

Pitali smo učenike 2.a što misle o svakodnevnom vježbanju:

Jako mi se sviđa vježbati uz glazbu. Svako jutro se dobro razgibam.

Lana Vinaj, 2.a

Posebno su mi se svidjele vježbe s rukama. Te vježbe najlakše izvo-dim.

Fabijan Roguljić, 2.a

Meni su najbolje vježbe s nogama jer ja treniram nogomet u nogo-metnom klubu Mačkamama.

Borna Kovačić, 2.aAna Drda, 4.a

Svakodnevno vježbanje je u sklopu zdravstvenog odgoja

Shema školskog voća

Pravilne prehrambene navike uz voćni obrok (4.b)

Radujemo se slasnim kruškama (3.b)

Vježbanje u sklopu zdravstvenog odgoja

ZRNCA

Mla

do k

lasj

e

47

Moderatori Hrvatskoga autokluba, u suradnji s Nacionalnim progra-mom sigurnosti cestovnog prome-ta MUP-a, po prvi puta u Osječ-ko-baranjskoj županiji, 22. ožujka 2013. godine, u OŠ »Dobriša Cesa-rić« Osijek, izveli su pokaznu vježbu prometno - preventivnog projekta Vidi i klikni.

Učenici prvih razreda s učiteljica-ma Silvanom Stojović i Davorkom Budić interaktivno su sudjelovali u zanimljivoj poučnoj vježbi. Učeni-cima se svidjela oprema: električni autić, napuhani autići, sag-pješač-ki prijelaz, a nadasve lutak Haki i vrijedni animatori. Zasigurno će zapamtiti prometne upute jer su, s lutkom Hakijem, sudjelovali u ra-zličitim nepredvidljivim prometnim situacijama u kojima će se možda i oni zateći.

Prometno-preventivni projekt Vidi i klikni, licenciran od austrijskog au-tokluba i odobren od mjerodavnih institucija (Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Agencije za

Dana 4. listopada 2013. g. posje-tili smo ZOO vrt u Osijeku. Naša se škola prijavila (2.a i 2.b r.) za sudjelovanje u Vrlo, vrlo otvorenoj školi koja se održala od 9 do 12 sati.

Različite i vrlo poučne radioni-ce organizirala je udruga Nauk (udruga za promicanje prosvjet-ne djelatnosti) u suradnji sa Uni-komom d.o.o.

U projektu je sudjelovalo više osnovnih škola iz Osijeka koje su bile raspoređene kroz 20 radi-onica na različitim lokacijama u ZOO vrtu. Svaki je razred sudje-lovao u tri radionice zajedno sa

učiteljicama Davorkom Budić i Silvanom Stojović.

Opći je cilj ovog projekta bio osvijestiti bogatstvo u različito-stima životnih oblika na Zemlji. Svi smo aktivno sudjelovali u svim predviđenim zadacima. Bilo nam je vrlo lijepo, poučno i zabavno, izjavila je Lana Vinaj, učenica 2.a razreda.

Silvana Stojović, učiteljica

HAKI u prometu

Moderatori Hrvatskoga autokluba, u suradnji s Nacionalnim programom sigurnosti cestovnog prometa MUP-a, po prvi puta u Osječko-baranjskoj županiji, 22. ožujka 2013. godine, u OŠ »Dobriša Cesarić« Osijek, izveli su pokaznu vježbu prometno - preventivnog projekta Vidi i klikni.

odgoj i obrazovanje), namijenjen je dobnoj skupini predškolske djece (vrtići) i učenicima prvoga razreda osnovne škole. Djecu se u grupi od petnaest do dvadeset i pet učenika u trajanju od četrdeset pet do de-vedeset minuta. Interaktivno uče o što sigurnijem kretanju u prometu; prelazak ceste preko pješačkog pri-jelaza bez semafora za pješake, sa semaforom, s električnim autićem u kojem im vozač daje znak rukom da mogu sigurno prijeći ili ga mo-raju propustiti te prelazak ceste između dvaju parkiranih automobi-la-izlazak na crtu vidljivosti, provje-ra - znači na mjestu gdje nije obi-lježeni pješački prijelaz te o sigur-nijoj vožnji u automobilu, važnosti vezanja pojasa koji simbolizira zvuk

»klik«. Osim moderatora (Andrijana Šimunec i Mladen Matković) i poli-gona (dva napuhana Hak-ova žuta autića) i jednog električnog automo-bila, tu je i maskota-lutak Haki koji na početku vježbe sjedi sam u kutu u kazni jer se neprimjereno ponaša u prometu tijekom vožnje u automobi-lu. Na kraju vježbe i Haki nešto nauči kada ga jedno od djece primjereno zamoli da sjedne u autosjedalicu na zadnje sjedište i pravilno veže pojas. Na kraju vježbe djeca bojanjem ilu-stracija u bojanki ponavljaju pravil-no naučene situacije, a bojanka im ostaje kao dar koji mogu pokazati roditeljima i prenijeti im stečeno znanje.

Snježana Laksar, dipl. knjižničar

Učenici će zapamtiti prometne upute jer su sudjelovali u različitim nepredvidljivim prometnim situacijama

Poučne radionice u Zoo vrtu

Učenici prvih razreda sudjelovali u vježbi prometno-preventivnog projekta

Poučne radionice Udruge Nauk

U krošnjama ZOO vrta

ZRNCA

Mla

do k

lasj

e

48

Učenici 4.a i 4.b razreda, sa svo-jim učiteljicama Marijom Abi-čić i Jelenom Oršolić posjetili su Policijsku upravu Osijek – Gornji grad, 27. rujna 2013. godine. Učenici su do policijske postaje išli u pratnji prometnog policajca. Posjet je ostvaren u suradnji i na poziv djelatnika policije povodom Dana policije koji se obilježava 29. rujna.

Učenici su obišli dvorište poli-cijske uprave, vidjeli prijevozna sredstva i odjeću kojom se služi

Kako bismo naučili naše prvaši-će sigurnosti i mjerama opreza u prometu, u školu smo pozvali djelatnice Crvenoga križa i pro-metnog policajca. 9. rujna 2013. u osam sati u školskom predvor-ju. U pratnji prvašića bile su nji-hove učiteljice Sandra Brezovac i Ružica Hajdinjak.

Policajac je učenike poučio kako prelaziti cestu i kako se ponaša-ti u prometu. Podsjetio ih je na mjere opreza i odgovarao im na različita pitanja. Nakon prome-ta na red je došla prva pomoć. Dvije djevojke su ih naučile bro-jeve hitne pomoći i podijelile im slikovnice o prometu.

Upitali smo prvašiće što su nau-čili toga dana i dobili smo zani-mljive odgovore.

Sven Vukelić, 1.a: Naučio sam da moram paziti kada prelazim cestu i obavezno pogledati lijevo, desno, pa opet lijevo!

Borna Kovačević, 1.a: Znam da moram stati na crveno, a prela-zim cestu kada je zeleno!

Danijel Buzina, 1.a: Ne smijemo se igrati na cesti.

Ana Szabo, 1.a: Kada prelazimo cestu, moramo biti odgovorni i gledati ide li automobil.

Ivana Brajnović, 4.a

policija tijekom obavljanja svoga posla. Izloženo je bilo i oružje, te mine i granate s kojima se poli-cija također susreće. Policajci su nekoliko učenika opremili u za-štitno odijelo kako bi demonstri-rali pokušaj krađe. Time su poka-zali kako se oni brane u slučajevi-ma krađe. Najviše zanimanje kod

učenika izazvalo je davanje otiska kažiprsta. Policija je upriličila i pokazne vježbe hvatanja osumnji-čenih osoba, uporabu policijskih motora i automobila. Pripadnici specijalne policijske postrojbe su se vješto spuštali sa zgrade upra-ve pomoću užeta. Svoju odličnu psihičku i fi zičku spremnost su

pokazali i demonstrirajući vježbe džuda.Povodom dana policije također je došao i gradonačelnik Ivica Vr-kić. Na taj način je odana počast policajcima koji svaki dan brane i čuvaju ljude od krađa, tučnjava i prometnih nesreća.

Ana Drda, 4.a i Iva Drda, 4.a

policija tijekom obavljanja svoga učenika izazvalo je davanje otiska pokazali i demonstrirajući vježbe

Najviše zanimanje izazvalo je davanje otiska kažiprsta

Dečkima se najviše svidjelo

sjediti na motorima

Pazite prvašići, promet može biti opasan!

Oprez u prometu!

Posjet policijskoj postaji povodom Dana policije

Predavanje učenicima prvoga razreda o odgovornom ponašanju u prometu

ZRNCA

Mla

do k

lasj

e

49

Ukrašavanje predvorja u predbožićno vrijeme

Blagdanski ugođaj u našoj školiKada je u pitanju uređenje predvorja škole u predbožićno vrijeme, onda je božićno drvce nezaobilazan element u toj ve-seloj priči. Učenici 3.a razreda s učiteljicom Marinom Vučemilo-vić Šimunović pobrinuli su se za ukrase kojima su ukrasili božićno drvce. Izradili su ih od crvenog i bijelog papira. Ti ručno izrađe-ni ukrasi za razliku od kupovnih imaju svoju osobnost jer je puno

truda uloženo u njihovu izradu. Nakon što su izradili ukrase, nji-ma su i okitili božićno drvce. Na taj način su u našoj školi stvo-rili poseban blagdanski ugođaj. Tako lijepo i kreativno okićeno božićno drvce nas ostavlja bez daha. Zahvaljujući kreativnim i marljivim učenicima naša škola odiše prepoznatljivim božićnim duhom.

Ines Markulak, 4.a

Tijesto i rezanci u produženom boravkuDana 17. listopada 2013. godine u našoj školi održani su Dani kruha. Učenici su samostalno umijesili tijesto za rezance. Cilj nam je bio vidjeti proces dobivanja tijesta za juhu i sudjelovati u izradi istog. Učenici su samostalno umijesili, oblikovali i pomoću stroja za izradu rezanaca izradili rezance. Na kraju smo svi uži-vali gledajući rezance koje smo sami napravili.

Ljiljana Nemet Ivanović, dipl. učiteljica

Akcija uređenja školskoga dvorištaAkcija čišćenja školskog dvorišta održana je 15. svibnja 2013. go-dine. Moj 3.a razred imao je za-datak skupljati grane u školskom dvorištu.

Voditelj izviđača Slavonskog hra-sta, gospodin Popović, nas je pozdravio i predstavio se. Rekao nam je gdje da bacamo papiri-će, a gdje grane. Kada je akcija počela 3.a razred i 3.b razred po-čeli su skupljati grane.U tome su nam pomagali izviđači, a narav-no i naše dobre učiteljice.Jedni drugima bi pomagali, neki bi sku-pljali grane, a drugi bi ih odnosili.Vrijeme je brzo prolazilo.Kada bi završili jednu stranu za koju je bio zadužen moj razred, nastavili bismo pomagati 3.b razredu oči-stiti njihovu stranu dvorišta.Kada smo završili voditelj se zahvalio.

Svi smo bili sretni što smo po-mogli oko čišćenja dvorišta i sku-pljanja grana.Voljela bih i željela da naš grad bude čist.

Luna Keretić, 3.a razred

Sudjelovala sam u akciji čišćenja školskoga dvorišta s izviđačima koji su to već radili. Iz našeg ra-zreda su samo Dominik i Luka izviđači, pa nam često govore

kako je lijepo biti izviđač. Ja sam se osjećala predivno jer sam po-mogla ne zagađivati prirodu.

Ines Markulak, 3.a

Naučili smo da ne smijemo baca-ti PET ambalažu u prirodu. To je zato što PET ambalaža nije bio-razgradiva pa zato treba puno godina da se razgradi u prirodi. Naučili smo da kada zapalimo vatru u prirodi obavezno je mora-mo kasnije ugasiti. Još smo nau-čili da smijemo bacati samo gra-nje i lišće u prirodu. Nakon toga smo sakupljali grane u školskom dvorištu. Ako bismo našli Pet am-balažu, otišli smo je spremiti u posebne spremnike. Naučili smo još puno toga o prirodi. Bilo je za-bavno, poučno i zanimljivo.

Marko Marinić, 3.b

Učenici samostalno mijesili tijesto za rezance

Kreativci 3.a izradili ukrase za božićno drvce

Svi skupljamo grančice

ZRNCA

Mla

do k

lasj

e

50

Medicinska sestra Mirna Šterle, sa Školske medicine iz Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske župani-je, dana 14. studenoga 2013. godine, održala je prezentaciju Prehrambene smjernice za djecu pod nazivom Skri-vene kalorije. Prezentaciji o zdravoj prehrani prisustvovali su učenici 3.a i 3.b razreda i njihove učiteljice Marina Vučemilović i Maja Frakaš.

Naučili smo da ukoliko jedemo razne namirnice, što uglavnom radimo ne razmišljajući, vjerojatno nam neće nedostajati hranjivih sastojaka. No,

ako uvijek jedemo isto, preskačemo doručak, ne jedemo ručak (jer nam se ne ruča kelj), a jedem samo večeru, zdravlje će nam stradati. Uravnote-žena prehrana daje nam sve potreb-ne tvari i energiju. Zato je ravnote-žu, osim kod vožnje bicikla, potrebno imati i u prehrani. To znači ravno-mjerno unositi glavne sastojke hrane bjelančevine, ugljikohidrate, vitamine i minerale.

Ako ste ljubitelji ribe, mesa, peradi itd., onda sigurno dovoljno unosite bjelančevine u organizam. No važan je i krumpir, tjestenina, mliječni proi-zvodi, te šećer, a što spada u skupinu ugljikohidrata. Da li ste danas poje-li naranču? Ona je puna C vitamina kao i kiseli kupus! Važno je dakle hra-nu unositi ravnomjerno i raznovrsno, a višak potrošiti baveći se sportom. Tako ćemo biti zdravi, lijepi i veliki.

Karlo Paunović, 3.a

Sestra Mirna objasnila je važ-nost redovite brige o higijeni usta. Pokazala je i kako pravil-no oprati zube. Podsjetila nas je da dva puta godišnje dođemo na kontrolu svom stomatologu. Kako bismo očuvali svoje zube, smanjit ćemo »slatko«.

Učenici prvih razreda su saznali:

Moramo dobro i dovoljno dugo pra-ti zube. Barem tri minute.Lea

Prije pranja, zube moramo isplah-nuti vodom.Donat

Zube treba prati ujutro i navečer.Sven

Zube treba čuvati.Borna

Zubni konac koristimo da očistimo zube ako zapne hrana.Lena

Sandra Brezovac, dipl. učiteljica

U sklopu zdravstvenog odgoja, 14. studenoga 2013. godine, medicinska sestra Mirna Šterle sa Školske medicine iz Zavoda za javno zdravstvo osječko-baranjske županije, posjetila je učenike prvih razreda i održala predavanje o higijeni i pravilnoj njezi zuba.

Pažljivo se slušaju savjeti o održavanju higijene zubi

Prehrambenesmjernice za djecu

predstavljeneučenicima trećih

razreda

Skrivene kalorije

Pozorno slušamo predavanje važno za naše zdravlje

Predavanje o pravilnoj njezi zuba učenicima prvoga razreda

ZRNCA

Mla

do k

lasj

e

51

S mamom, tatom i bratom pu-tovao sam u Sarajevo na tri dana. Spavali smo u hotelu po-kraj džamije s visokim minare-tom. Šetali smo pored rijeke Miljacke i Baščaršijom gdje sam kupio drvenu frulu za uspomenu. Posjetili smo najstariju crkvu. Tamo sam otključavao vrata

velikim ključem. Bili smo i na izvoru rijeke Bosne koja je jako hladna. U Sarajevu sam jeo i odlične ćevape. Meni se najviše svidjelo kada sam hranio golu-bove pokraj fontane Sibilj. Bilo mi je jako lijepo u Sarajevu i htio bih ponovo ići tamo.

Fran Matotek, 3.b

Tijekom ljetnih praznika odlučila sam s tatom poći u biciklističku avanturu od Osijeka do Sremskih Karlovaca.

Jutro je bilo vedro, a tata i ja već smo bili negdje kod Odžaka u Voj-vodini na našoj biciklističkoj turi. Do tamo smo vozili bicikle uobiča-jenim putem Erdut – Odžak – Bačka Palanka – Futog. Kada smo stigli u Novi Sad, smjestili smo se u hostel Franki. Odmarali smo se do večeri, a onda krenuli u grad gdje smo veče-rali najfi nije ćevape.

Posjetila sam Petrovaradin i proše-tala novosadskim parkovima. Sutra smo ponovno sjeli na svoje bicikle i krenuli prema Sremskim Karlovci-ma gdje smo posjetili najstariju gi-mnaziju. U povratku prema Osijeku posjetili smo Vukovar i vodotoranj. Prespavali smo u Vukovaru te uju-tro krenuli za Osijek.

Sretno smo stigli, ali bili smo jako izmoreni. Kada me netko pita je li

Putovanja...

Vikend u Sarajevu

Fran s bratom pokraj fontane Sibilj

Biciklistička avantura od Osijeka do Sremskih Karlovaca

U povratku prema Osijeku posjetili smo Vukovar i vodotoranj

Na dva kotačami bilo naporno, odgovaram da mi je to bilo najbolje što sam doživjela.

Osvojila vrh TriglavaNa Dan državnosti moja »ekipa« iz planinarskog društva Bršljan – Osi-jek i ja posjetili smo slovensku pla-ninu Triglav.

Vrh Triglava visok je 2862 m. Nama djeci za uspon bilo je po-trebno deset sati. Jednu noć smo spavali u planinarskom domu Kre-darici. Tamo smo pili čaj i grijali se. Igrala sam memory sa Željkom, Helenom, Ivanom i Jurom. Sutra-dan smo krenuli prema vrhu.

Uspon je bio težak, na vrhu mi se vrtilo zbog nedostatka kisika. Sila-

zak je bio još naporniji, skoro sam pala u provaliju, ali me tata povu-kao. Pri silasku naletjeli smo na ledenjak pa su se neki čak spuštali na stražnjici što je vrlo opasno. Na kraju smo svi sretno sišli s Triglava i vratili se svojim kućama.

Dariana Majetić, 3.b

Uspon je bio težak, ali pogled je prekrasan

Dakina biciklistička avantura

Mla

do

kla

sje

52

Četvrtaši u ProjektuOvogodišnji projekt školske knjiž-ničarke Snježane Laksar Traži se Lori obuhvaća niz aktivnosti uče-nika 4.a i 4.b razreda i učitelja su-radnika (Marija Abičić, magistar edukacije primarnog obrazovanja, Jelena Oršolić, magistar edukaci-je primarnog obrazovanja, Atila Adam, magistar edukacije likovne kulture i Marija Stjepanović, prof. informatike) tijekom rujna, listo-pada i studenoga 2013. godine.

U čitateljskom i istraživačkom raspoloženju obilježit ćemo Mje-sec hrvatske knjige (15. listopa-da – 15. studenoga) u europskoj godini čitanja naglas i Među-narodni dan školskih knjižnica.

Cilj Projekta poticanja čitanja Cilj je projekta poticanje čita-nja (Sanja Polak, Pobuna Pauline P., Damir Mađarić, Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu i Jeff Kinney, Gregorov dnevnik: Rodrick rastura) postavljanje problemskih pitanja (pišemo li još uvijek dnev-nik, kako običan pas postaje neo-bičan pas, problemi u obiteljima, bankrot, prijateljstvo i zajedniš-tvo, nasilništvo, maštanje i krea-tivnost …), čitanje naglas, drama-tizacija romana Kako smo od ban-krota spasili mamu i tatu, ankete, likovno, pismeno i scensko-dram-sko izražavanje, izrada bedževa, repanje, izrada maski za scenski nastup (učenici 6.a i 8.a razreda), fotografi ranje, istraživačko no-vinarstvo i objavljivanje članka u školskom listu Mlado klasje br.

40., međurazredna prezentacija rezultata istraživanja i zajednič-kog rada tijekom projekta, škol-ske izložbe s tijekom realizacije projekta, web vijesti, evaluacija o zadovoljstvu učenika u sudjelova-nju ovogodišnjega Projekta poti-canja čitanja Traži se Lori, susrest ćemo autora Damira Mađarića u GISKO-u i druge aktivnosti.

Učenici će na satima razredne zajednice čitati ponuđena djela, u informatičkoj učionici sudjelovati u on-line Nacionalnom kvizu za po-ticanje čitanja 2013.

Slijede izložbe radova učenika, fotografi je događanja koje ćemo objaviti i na web stranici naše škole, ankete, članci u školskom listu Mlado klasje br. 40.

Snježana Laksar, dipl. knjižničar

Cilj je projekta poticanje čitanja … postavljanje

problemskih pitanja, čitanje naglas, dramatizacija romana

Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu, ankete, likovno, pismeno i scensko-dramsko izražavanje, izrada bedževa, repanje, izrada maski … …fotografiranje, istraživačko novinarstvo … međurazredna prezentacija, školske izložbe, web vijesti, evaluacija o zadovoljstvu učenika u sudjelovanju ovogodišnjega Projekta poticanja čitanja … susrest ćemo autora Damira Mađarića …i druge aktivnosti.

Cilj je projekta poticanje čitanja … postavljanje

problemskih pitanja, čitanje naglas, dramatizacija romana

Kako smo od bankrota spasili

Projekt...

naglas, dramatizacija romana Kako smo od bankrota spasili

Svatko je pronašao svoju ulogu u igrokazu

Četvrtaši u Projektu

Traži se Lori

Pisali smo dnevnik i čitali prijateljima

Knjižničarka najavljuje priču o Loriju

Osmislili smo kako izgledaju Lori i Roko

Projekt poticanja čitanja

Mla

do

kla

sje

53

Mjesec hrvatske knjige koji traje od 15. listopada do 15. studenoga najbolje je obilježiti čitanjem. Kako bi potaknuli učenike na čitanje, Knjižnice grada Zagreba, Hrvatski centar za dječju knjigu i Odjel za djecu i mladež Gradske knjižnice organizirali su kviz u kojem mogu sudjelovati djeca u narodnim i školskim knjižnicama diljem Hr-vatske.

U Nacionalnom kvizu za poticanje čitanja 2013. sudjeluju i učenici naše škole, 4.a i 4.b sa svojim uči-teljicama Marijom Abičić i Jelenom

Nastavljajući s aktivnostima u Projektu poticanja čitanja Traži se Lori, učenici 4.a i 4.b razreda su-djelovali su on-line u Nacionalnom kvizu za poticanje čitanja 2013. Po prvi put učenici su sudjelovali u on-line kvizu i po prvi put upozna-li profesoricu informatike Mariju Stjepanović i prostor informatičke učionice.

Tražili smo točne odgovore iz za-danih romana Sanje Polak Pobuna Pauline P., Damira Mađarića Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu i Jeff a Kinneya Gregorov dnev-nik: Rodrick rastura. Uzbuđenje je tim više raslo kako smo točno odgovarali na postavljena pitanja koja je vodila knjižničarka Snježa-na Laksar. Svesrdna pomoć nije izostala i naših učiteljica Marije Abičić i Jelene Oršolić.

Uspješno smo riješili sva pitanja. Gabrijel Prenkpalaj, učenik 4.b razreda je sudionik kviza iz naše školske knjižnice kojega su digi-talnim odabirom izvukli organiza-tori u završnoj fazi kviza. On ulazi u fi nalni krug dobitnika koji će se održati na Završnoj svečanosti u Zagrebu, 14. studenoga 2013. go-dine.

Snježana Laksar, dipl. knjižničar

Kviz...

Oršolić. Tema kviza ove godine je Pročitaj tri dnevnika i pobijedi!

Našim učenicima je Nacionalni kviz za poticanje čitanja predsta-vila knjižničarka Snježana Laksar koja s učiteljicama sudjeluje i u or-ganizaciji provođenja kviza. Uče-nici se pripremaju za kviz čitajući tri predložena dnevnika, odnosno knjige: Sanja Polak, Pobuna Pauli-ne P., Damir Mađarić, Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu i Jeff Kinney, Gregorov dnevnik: Rodrick rastura. Nakon što pročitaju knji-

ge, kviz će riješiti u informatičkoj učionici u digitalnom obliku i po-slati ga organizatorima do 25. li-stopada 2013. kako bi sudjelovali u izvlačenju pobjednika. Izvlačenje će biti organizirano krajem listo-pada 2013. u Hrvatskom centru za dječju knjigu.

Budući da je četvrtašima prima-mljivo sudjelovati u on-line kvizu, već su se »bacili na posao« i orga-nizirali zajedničko čitanje naglas jedne od te tri knjige. Prvo takvo čitanje je provedeno u utorak 17.

rujna prvi školski sat za vrijeme sata razrednika. Knjižničarka nas je potakla čitati knjigu neobič-nom potragom. Naime, glavni lik dnevnika je pas Lori koji govori i piše. Tako smo i mi učenici poni-jeli svoje igračke psiće i tragamo za čudesnim psom. Čitamo knjigu Damira Mađarića Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu. Tog književnika ćemo uskoro i upoznati prilikom susreta u Gradskoj i sveu-čilišnoj knjižnici Osijek.

Iva Drda, 4.a

Pripreme za on-line kviz

Nacionalni on-line kviz za poticanje čitanja 2013

Naravno, znamo sve odgovore! Klik!

Tražimo psa koji govori i piše

Projekt poticanja čitanja Traži se Lori

Četvrtaši u on-line kvizu

Mla

do

kla

sje

54

Obilježen Međunarodni dan školskih knjižnica

Uskoro završava Mjesec hrvatske knjige.

Tijekom njega smo mi, učenici 4. a i b razreda,

čitali tri određene knjige: Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu, Gregorov dnevnik: Rodrick rastura i Pobuna Pauline P.

Dojmovi učenika i učiteljica nakon završenog Projekta Traži se Lori

Četvrtaši svojim nastupom potaknuli i druge učenike na čitanje

Povodom europske godine čitanja naglas koja se obilježava ove go-dine i mi smo čitali naglas zajed-no s našim učiteljicama Marijom Abičić, Jelenom Oršolić i školskom knjižničarkom Snježanom Laksar. Odlučili smo ostalim učenicima prikazati te knjige i potaknuti interes za njihovim čitanjem na jedan zanimljivi način - igroka-zom koji smo priredili u predvorju škole 28. listopada 2013. godine. Predstavili smo sve aktivnosti koje smo proveli u Projektu poti-canja čitanja 2013. pod nazivom Traži se Lori: čitanje naglas, pisa-nje dnevnika, refren o liku psu Lo-riju, likovne radove (kolaži), ma-ske izrađene za igrokaz, dojmove

s održanog on-line Nacionalnog kviza za poticanje čitanja. Na taj način smo obilježili ovogodišnji Međunarodni dan školskih knjiž-nica.

Igrokaz govori o obitelji Granđe-lić, likovima iz knjige Kako samo od bankorta spasili mamu i tatu. Programu su se priključili i uče-nici 3. a razreda s učiteljicom Marinom Vučemilović Šimunović koji su pročitali poticajne sretne misli, to jest kako se treba po-našati i misliti. Sretne misli su osmišljavali svakodnevno nakon čitanja svaki dan druge priče. Učenici četvrtih razreda su čitali svoje dnevnike u kojem su pisali

o svom najboljem danu u životu ili što im se taj dan dogodilo. Ne-koliko učenika je napisalo dnev-nik psa sličnog Loriju (pas iz knji-ge Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu). Učenici prvih, dru-gih i trećih razreda čuli su i naše dojmove o tome što smo sve naučili tijekom ovih aktivnosti i kako su nam se svidjele knjige, dramatizacija, likovno stvaralaš-tvo i on line kviz. Ovaj mjesec (od 15. listopada do 15. studenog) i nadalje maštamo i tražimo psa Lorija koji čita, govori i piše. Još ga nismo pronašli, ali ne odusta-jemo! Priključite nam se u potrazi za novim avanturama i Vi!

Ines Markulak, 4.a

U Projektu poti-canja čitanja Traži se Lori najviše mi se svidio kviz jer su zadaci bili za-nimljivi i lagani. Najgorje je bilo kad sam vidjela

koliko knjige imaju stranica, ali sve smo pročitali uz pomoć naših učiteljica. Bilo je jako zanimljivo kad smo izvodili igrokaz pred Da-mirom Mađarićem. Odlično je bilo kad smo na početni prvi sat susre-ta u Projektu donijeli pse igračke u školu.

Gerarda Solimine, 4.a

Najviše mi se svi-dio kviz u infor-matičkoj učionici, a posebno sam sretan jer sam izvučen kao pred-stavnik iz naše

škole. Nisam to očekivao niti u snu.To mi je poticaj pročitati sve tri zadane knjige kviza.Volio bih sudjelovati u kvizu i sljedeće škol-ske godine i preporučio bih to i drugim učenicima jer je jako zani-mljivo.

Gabrijel Prenkpalaj, 4.b

U ovom projek-tu najviše mi se svidjelo kada smo morali donijeti pse igračke u ško-lu. Bilo je zabavno kada smo čitali knjigu Kako smo

od bankrota spasili mamu i tatu. Ponekad je bilo naporno, ali je bilo super što smo se svi družili i sve zajedno radili. Bila sam jako sretna kada smo išli u informatičku učio-nicu i zajedno rješavali pitanja iz kviza. Bilo je odlično i nadam se da ćemo to ponoviti.

Iva Drda, 4.a

Uskoro završava Mjesec hrvatske knjige.

Tijekom njega smo mi, učenici 4. a i b razreda,

Dan knjižnica...

Tijekom njega smo mi, učenici 4. a i b razreda,

Četvrtaši pokazali uspješne radove iz Projekta poticanja čitanja Traži se Lori

Mla

do

kla

sje

55

U projektu Traži se Lori najviše sam uživao glu-meći u igrokazu o Lori-ju, glumio sam mačka Roka. Svidio mi se i on-line kviz jer jako volim raditi na računalu. Za-dovoljan sam jer smo

upoznali pisca Damira Mađarića, a na tom susretu dao sam i intervju za HRT 4 i bio sam na njhovom programu pa su se moji ukućani veselili.Rado bih opet sudje-lovao u takvom Projektu, a osobito bih s radošću glumio.

Luka Čurković, 4.b

Projekt Traži se Lori bio je vrlo zanimljiv i poučan. Djeca su najprije mogla iskazati svoju kreativnost. Posebno bih naglasi-la likovne radove učenika te njihov trud i zalaganje u dramatizaciji djela Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu koje su izveli pred samim piscem Damirom Mađarićem. Istaknula bih i nacionalni kviz koji je održan u našoj školi kojim su djeca pokazala koliko su usvojila pročita-na djela. Projekt bih opet ponovila.

Jelena Oršolić, učiteljica 4.b razreda

Ovim Projektom poticanja čitanja nasto-jali smo kod učenika razviti ljubav pre-ma čitanju kao kvalitetnom načinu pro-vođenja slobodnog vremena i potaknuti interes za knjigu. Na privlačan i zanimljiv način učenike smo uključili u model čita-nja naglas radi razonode s ciljem razvo-ja tehnike (vještine) čitanja koje su vrlo važne za njegovo daljnje cjeloživotno učenje. Sudjelovanjem u Nacionalnom kvizu za poticanje čitanja ukazali smo na važnost školske knjižnice kao informacij-skog središta škole koja promiče kulturu

čitanja. Učenike je najviše motivira-lo sudjelovanje upravo u tom kvizu koji se provodio on-line u narodnim i školskim knjižnicama diljem Hrvatske. U sklopu ovog projekta održan je i susret s književnikom Damirom Mađarićem. Taj književni susret je učenicima bio izni-mno zanimljiv jer su u ugodnoj atmosferi mogli saznati što ih zanima o Damiru Mađariću i njegovom djelu Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu koje su svi učenici zajednički čitali naglas.

Marija Abičić, učiteljica 4.a

Pisac i redatelj Damir Mađarić je gostovao u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. Dana 15. listopada 2013. godine, mi učenici 4.a i 4.b ra-zreda OŠ »Dobriša Cesarić«, Osijek s učiteljicama Marijom Abičić i Je-lenom Oršolić, susreli smo se snjim u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku. Osim nas na susret su došli i učenici novinari iz OŠ Franje Kre-žme kao i naša novinarska skupina sa školskim fotografom.

Naša školska knjižničarka Snježa-na Laksar i knjižničarka Gradske knjižnice Suzana Biglbauer vodile su susret u igraonici Dječjeg odjela GISKO-a. Pisac Damir Mađarić je napisao knjigu Kako smo od ban-krota spasili mamu i tatu, koju su pročitali svi četvrtaši čitavši naglas povodom europske godine čitanja naglas koja se obilježava ove godi-ne. Književniku Mađariću predsta-vili smo Projekt poticanja čitanja Traži se Lori u kojem sudjelujemo. Izveli smo igrokaz o psu Loriju i obi-telji Granđelić koji su glavni likovi knjige. Piscu se to svidjelo i pred-ložio nam je da igrokaz ponovimo i u svojoj školi. Govorio nam je o sebi i svome životu. Dobili smo od-govore na naša mnogobrojna pita-nja. Također nam je rekao kako voli

Pisac i redatelj Damir Mađarić je gostovao u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek.

U GISKU na susretu s Damirom Mađarićem

Susret s piscem Damirom Mađarićemčitati knjige i doznali smo ponešto o njegovom psu Loriju koji uistinu postoji. Na prijedlog knjižničarke nas četvero je pročitalo dio iz svog dnevnika.

Slijedila su pitanja učenika. Svatko je imao mogućnost postaviti neko-liko pitanja. Cijeli program pratile su TV ekipe (Slavonska televizija i HRT) kojoj su neki učenici dali in-tervju. O susretu s književnikom Damirom Mađarićem svi rado raz-govaraju jer je bilo jako lijepo.

Uzbudljivo je upoznati pisca, pa idemo vidjeti kakvi su bili dojmo-vi. »Bilo je odlično, zabavno i bila sam sretna jer sam upoznala knji-ževnika«, izjavila je učenica 4.a razreda Beata Pepić Banović. Ca-tarina Crnoja (4.a) dodala je: »Bilo mi je izvrsno i predstava mi je bila odlična.«

Novinarka Matea Lukić (8.a) sa školskim fotografom napravila je i intervju za školski list Mlado klasje.

Gerarda Solimine, 4.a

Susret s piscem

Četvrtaši upoznali Damira Mađarića u GISKO-u

Mla

do

kla

sje

56

Razgovor...

Damir Mađarić, pisac, prevoditelj, redatelj

U razgovoru s autorom romana doznajemo....

Pisanje je baratanje riječima

Diplomirali ste 1989. na Aka-demiji dramskih umjetnosti. Iza sebe imate iskustvo u radu u kazalištu, u teatru, na radiju, a uspješno ste angažirali i kao autor za djecu i mlade. Koje su prednosti režiserskog posla, a koje spisateljskog?Prednosti redateljskog posla su obično te što taj posao traje dva mjeseca, radiš s ljudima koje voliš ili koje manje voliš i provedeš ne-kakve ideje koje su vezane za to dotično dramsko djelo. Još jedna velika prednost kazališnog posla jest što ti obično plate čim izađe premijera. A što se tiče pisanja to je posao koji zapravo, mene bar osobno, veže ljubav. To ustvari nije posao, već na neki način zadovolj-stvo, baratanje riječima, idejama, slovima... I to zadovoljstvo zapravo obogaćuje čovjeka, ne donosi neke velike materijalne koristi, ali bar mene osobno usrećuje. U njemu se mogu bar na neki način malo uda-ljiti od ovog realnog svijeta u kojem živim. Zapravo kad pišem i kad sam za stolom onda uopće nemam dodi-ra sa stvarnošću niti okolinom i to me onako čini dosta sretnim i dosta zadovoljnim.

A koji je zahtjevniji posao? Posao režisera ili spisatelja?Pa zapravo i jedan i drugi su za-htjevni. U jednom poslu radiš s lju-dima, s deset ili petnaest ljudi oko sebe i svatko ima svoje mušice, prohtjeve, zahtjeve, svi su nervozni, naročito glumci koji su malo tašti. To je zahtjevan posao za koji moraš biti pedagog, psiholog i dobar takti-čar kako bih mogao uskladiti sve ta-

štine. Dok je pisanje zapravo jedan usamljenički posao. Sjediš za svojim stolom i pišeš. Djelo u konačnici ovi-si o tebi kao piscu i kao autoru. Što sam stariji to sve manje volim ovisiti o drugima i svi ovise o meni i pisa-nje mi je na neki način ovaj trenutak draže nego redateljski posao, mada oba volim bez daljnjega.

A ako biste baš morali birati između ta dva, koji biste oda-brali?Teško pitanje, ne znam, ne znam. (Dodaje uz smijeh). Stvarno ne znam što bi odvojio u principu. Ta dva po-sla se na neki način nadopunjuju. Kada mi je dosta pisanja i biti za stolom onda režiram, a kada mi je dosta režije onda pišem tako da se to onda nekako povezuje. Ali ovako kada bih baš morao, da me stavite pod lemu, odabrao bih pisanje.

Režiser i spisatelj U kojem ste trenutku odlučili

osim režiranja baviti se i pisa-njem?To je bio trenutak kada sam bio u kazalištu ITD-u. Vodio sam to zagre-bačko kazalište pa su se tamo malo

nagomilali neki silni problemi i da baš ne gubim vrijeme i da se malo distanciram od svega toga počeo sam pisati roman Kako sam mamu i tatu spasio od bankrota i on je rastao u tom nekakvom zagrebačkom tre-nutku kada sam bio u Zagrebu. I to me na neki način malo spasilo, malo mi dalo nekakve nove mogućnosti i tada je nastao taj roman zapravo, moj prvijenac.

Što je Vama osobno dojmljivi-ji medij, predstava odnosno dra-matizacija ili riječ, knjiga?Pa meni je bitna riječ ubiti jer riječ u knjizi je riječ na sceni. Dakle riječ je ona stvar oko koje se sve vrti. Bez riječi se ne može. Naravno da su da-nas riječi izgubile smisao, ljudi ih po-kušavaju obezvrijediti. Ali svaka riječ ima svoju težinu, svoje značenje. Možete nekoga ubiti ne metkom, nego jednom krivom izgovorenom riječju i zapravo jednom namjerom da ga povrijediš strašno zapravo usrećiti. Riječ je moćno oružje i tre-ba paziti kako se s riječima služimo i hajmo reći baratamo. Dakle riječ na sceni, riječ u romanu, napisana riječ jednako vrijedi i jednako je bitna.

Susretom zadovoljni i učenici i autor

Razgovor s Damirom Mađarićem

Damir Mađarić napisao je tri romana za djecu i mlade: Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu, Dječak koji je govorio s Bogom i Nespretni Dado. Redatelj je mnogobrojnjh predstava od kojih izdvajamo Olujno pasji vjetropljus (Albert Wendt), Dječje kazalište Osijek 2001. Redatelj je u Kazalištu Oberon, Koprivnica od 1998. Radio je na Radio Koprivnici, u Teatru ITD. Upoznali smo ga u Mjesecu knjige na susretu u GISKO-u.

Pisanje je jedan usamljenički posao

Mla

do

kla

sje

57

Nominirani ste za nagrade Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu, Dječak koji je govo-rio zbogom, Olujni pas i Vjetro-pljus. Nama učenicima je dobra ocjena uglavnom poticaj, jesu li Vam nominacije i nagrade poti-caj ili ipak teret u radu?Iskreno, ni poticaj ni teret. Meni u principu nagrade ili te nominacije, nit su mi išta bitno donijele nit su mi išta bitno odnijele nit su neka posebna težina na mojim plećima. Zapravo sam sam prema sebi naj-oštriji kritičar i onda znam gdje sam nešto zeznuo, gdje sam nešto dobro napravio i to mi je dosta bitno. Sve te nominacije i nagrade koje su se pojavile i koje su ljudi dobili u mojim predstavama su zapravo meni toliko važne da su ti ljudi zapravo sretni koji su ih dobili i to mi je kao nešto gdje vidim gdje sam dobro radio i da nije uzalud. Kada je glumica jednom dobila nagradu Hrvatskog glumišta jednostavno meni potvrdi kao re-datelju da znam raditi s tim ljudima koji su na sceni i koji su glumci.

Susreti s mladima Istražujući Vaš dosadašnji rad

možemo primijetiti da ste uglav-nom radili s odraslima. Unazad tri godine više se bavite djecom i mladima. Kakva su Vam iskustva u druženju s mladima, djecom i učenicima?

Pa sjajna, ti susreti s mladima i djecom su uvijek veseli i zanimljivi susreti. Kroz ljeto, a i prije prošao sam baš nekih deset do petnaestak škola u Podravini i to je bilo svakako sjajno. Radio sam jednu predstavu s djecom Antun Nemčić Gostovinski u Koprivnici. To je bilo jedno krasno iskustvo. Dakle volim se družiti, ba-viti djecom i malo većima. To neka-ko čovjeka obogaćuje i dobro je to. Predivno iskustvo i čovjek se veseli tome.

Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu je Vaš autroski pr-vijenac za djecu i mlade. Govo-ri na duhovit način o obiteljskoj fi nancijskoj krizi, odnosu djece i roditelja, sretnom rješenju pro-blema zahvaljujući čudesnim osobinama kućnih ljubimaca Lo-ria i Roka. Duhovitosti pridono-se ilustracije Ninoslava Kunca. Koje biste Vi prizore izdvojili iz romana kada biste ga postavljali na kazališnu ili možda lutkarsku scenu?

Joj to ti je sad teško pitanje meni kao autoru. Ja sam radio jednu adaptaciju tog romana i u principu scenska adaptacija je sažetak svih zbivanja. Dakle roman koji traje koli-ko traje, moraš sažeti u nekih pede-setak minuta. Scene su, hajmo reći, gruba riječ kljašte, ali napravljena je nekakva selekcija po važnosti. E sad, sve te stvari koje su pisane u formi dnevnika su pretočene u dijalošku formu. To je zapravo najveći pomak u toj adaptaciji, dakle dijalog je onaj vodi, scena ne trpi monološke forme.

Najlakše je napisati knjigu, a ostalo…

Iz intervjua za školski list OŠ Koprivnički Bregi saznali smo da ste imali izdavačku kuću Lora. Je li iskustvo u izdavaštvu ujedno i autobiografska slika u roma-nu Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu?To je poslužilo. Da, imao sam jedno vrijeme izdavačku kuću koja je jed-no vrijeme bila uspješna, pa onda je ona bila neuspješna jer je zamr-lo izdavanje nekih knjiga. Kako ja strašno obožavam i volim knjige to se nekako poklopilo jer sam izdao neke naslove koji su meni bili bitni. To je bilo sjajno i dobro iskustvo. Na temelju toga je zapravo i nastala ta ideja da otac obitelji bude izdavač.

Postoji li u izdavaštvu pritisci koje bismo mogli nazvati utjeri-vači riječi i rečenica?Pa ne u principu, u izdavaštvu ne postoji taj pritisak koji si sad spo-menula, ali teško je naći izdavača, teško je naći onog tko će fi nancirati to. Dakle, najlakše je u principu napi-sati knjigu, a sve ovo ostalo je onda muka.

Pronašli smo na adresi www.damirmadaric.slikenaupit foto-grafi je Vas i dva crno-bijela psa.

Jesu li to vaši Loriji? Imate li kućnog ljubimca?Da, to što ste vidjeli, tog crno-bijelog, to je Lori. Imam još jednu psicu Gitu, ona je potpuno crna kao mačak Roko.

Možete li nam ispričati jednu Vašu školsku anegdotu?Ne, na žalost uopće se ne sjećam. Ustvari ja ti ono nisam volio ići u školu, mislim ne u školu. Škola kao škola bila je ono, mislim nisam bio baš sretan u osnovnoj ni u srednjoj tako da nekakvih anegdota baš i ne-mam. Spašavao sam se čitanjem. Tako da je osnovna škola bila jed-no jako mutno razdoblje, period koji sam pokušao što prije zaboraviti.

A jeste li u osnovnoj školi vo-ljeli pisati?Volio sam čitati, manje pisati. Volio sam malo igrati nogomet ko i svi klinci. Pred mojom kućom je bilo jedno veliko sajmište i tamo smo se jurcali i ganjali, dakle čitanje da, a pisanje malo manje.

U projektu poticanja čitanja pod nazivom Traži se Lori, u na-šoj školi učenici četvrtih razreda čitali su naglas u Vašoj europ-skoj godini čitanja naglas. Jedan od vaših romana, pisan u obliku dnevnika Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu. Promišljali su o problemima koji se pojav-ljuju u današnje vrijeme, pisali dnevnik, likovno se izražavali, dramatizirali su likove psa Lori-ja, mačka Roka te likove Petrice i Jelene. Kakvi su Vaši dojmovi o njihovom radu? Savjet ili neka preporuka?Odlično ste vi to napravili, svaka čast za uloženi trud. Samo tako dalje nastavite, bit će super.

Eto, zahvaljujemo na razgovo-ru i iščekujemo nove romane! Hvala.

Matea Lukić, 8.a

Autor je pohvalio izvedbu Traži se Lori

Mla

do

kla

sje

58

Zaigrana i kao odrasla Dječja ste spisateljica. Je-

ste li i kao djevojčica pisali pjesmice i priče? Jeste li od »malih nogu« željeli postati književnica?Da, odmalena sam željela po-stati književnica. Pjesmice baš i nisam pisala, tek pokoju u gimnaziji. Uvijek sam pisala pričice i novinske članke. U dru-gom razredu sam napisala pri-ču o olovčicama, a dio nje ste i danas čuli.

Zašto ste se baš odlučili pisati za djecu i zašto sliko-priče?Počela sam spontano pisati za djecu zato što sam oduvijek bila zaigrana i takva sam ostala kao odrasla. Radila sam s djecom, predavala sam francuski učeni-cima od prvog do četvrtog ra-zreda, a francuski je prilično te-žak za pisanje i čitanje, pa sam se odlučila za slikopriče kako bih svojim učenicima olakšala posao.

Koja Vam je najdraža sli-kopriča?Meni je posebno draga jedna o miješalici, što ste je čuli u pr-vom dijelu susreta. Djeca jako dobro reagiraju na tu priču i na način kako je pripovijedam, jer ne samo da slušaju nego mora-ju i gestikulirati, gotovo gimna-sticirati.

Slikovnica – igra i pouka Slikovnica su Vam pouč-

nog karaktera, mogu se pri-mijeniti kao mali bonton za

djecu (Balončica - važnost prehrane, Panjoglav - higi-jena, Sestrična Marina - laž i istina, Miško u cirkusu - ustrajnost). Jeste li u djetinj-stvu poznavali djecu sa slič-nim ponašanjem i jesu li Vas oni inspirirali?Jako lijepo si to rekla, tako uče-no to zvuči. Ne samo da sam poznavala takvu djecu, nego sam većim dijelom to bila ja. Ja sam teško naučila voziti bicikl, i iako sam živjela na moru, teško sam naučila plivati (ali kad sam to svladala, odmah sam bila do-bra plivačica, čak sam bila u pli-vačkom klubu). Kao malena sam jako slabo jela (a danas mi je sve fi no!). Kroz sve sam te teme iz slikovnica prošla osobno.

Leteći glasovir i Pijanisti-ca slikovnice su s motivom glasovira. Je li glasovir Vaš omiljeni instrument i u stvar-nosti? Recite nam nešto o svom glazbenom školovanju. Završili ste glazbenu školu u Zadru i kod časnih sestara. Je li to bila Vaša strast ili i želja roditelja?Da, to u vezi s glasovirom je odlično primijećeno. Krasno ste pripremile intervju! Moram pri-znati da sviranje glasovira nije bila moja prevelika želja, mene je više zanimala stolica uz klavir nego sam klavir. U to je vrije-me samo kod časnih sestara bilo okruglih vrtećih klavirskih stolica, na koje bih ja legla po-trbuške i onda se vrtjela. Htjela sam i odustati od glazbene ško-

Književnica za djecu, autorica mnogobrojnih poučnih slikopriča i slikovnica, urednica Modre laste, interpretativno iznenađujuće zanimljiva pripovjedačica i dramaturginja svojih priča … sve je to Željka Horvat-Vukelja o čemu smo svjedočili prilikom njezina gostovanja u našoj školi.

Iz Ljubice Torbić iskaču priče

Ova olovka nije obična olovka

Savitljiva je i želi biti plesačica

I baš je našla plesnog partnera

Hoće plesati, neće plesati

Hoće, hoće plesati...I tako lijepo plešu...

Zapjevajmo svi!

Željkine priče uz mobitel na kojem se svira

Pisci...Intervju sa Željkom Horvat-Vukelja

Mla

do

kla

sje

59

le, ali mama je uvijek govorila: »Kad si već završila ovu godinu, možeš i sljedeću.« I tako sam ja cijelu osnov-nu školu svirala klavir, a u srednju se, hvala Bogu, nisam upisala jer je tada u Zadru niti nije bilo, a i nisam se osjećala sposobnom ići u gimna-ziju i u srednju glazbenu školu.

Profesorica ste francuskog i španjolskog jezika. Engleski je dominantan jezik, gotovo uni-verzalan jezik komunikacije u cijelom svijetu. Kakva su Vaša iskustva u poučavanju djece ovih dvaju jezika? U kojim se školama danas njeguje učenje francuskog i španjolskog jezika? Na kojim radnim mjestima, u Republici Hr-vatskoj, potrebno znanje francu-skog i španjolskog jezika? Bavite li se prevoditeljstvom? Dobro je da djeca što ranije počnu učiti jezike zato što u toj dobi pri-rodnije i laganije nauče izgovor i intonaciju. Mnogo je mojih učeni-ka nakon osnovne škole zaboravi-lo francuski jezik, ali oni kojima je francuski poslije trebao u struci, lak-še su se vratili tom jeziku. U Zagrebu se francuski uči u nekoliko škola, u Dalmaciji najviše u Dalmatinskoj za-gori. Znanje francuskoga može biti potrebno u različitim strukama, npr. poželjno je da ga znaju povjesničari umjetnosti, diplomati, baletni maj-stori i koreografi , operni pjevači i općenito glazbenici...Prevoditeljstvom se ne bavim, »izaš-la« sam iz jezika, ali to se lako obno-vi ako zatreba.

Iz Vaše slikovnice Petra uči pli-vati saznali smo kako ste Vi nau-čili plivati. Hrabrica nas upućuje na ustrajnost. Imate li povratnih informacije koliko djeci pomaže čitanje, slušanje i gledanje sli-kovnica u učenju i razvoju krea-tivnosti? Baš nedavno mi je rekla mama jed-nog prvoškolca da je dan nakon što je njen sin slušao moju priču o Josipu i njegovim vezicama, naučio vezati vezice. To je bio važan dan u njegovu životu. Jedna mi je pak mama ispri-čala kako je njezin četverogodišnji Jakov nakon čitanja Hrabrice vrlo lako naučio voziti bicikl. Ili kolegica koja mi je rekla da je njezina unuka Mia nakon čitanja Balončice izjavila da će i ona, kao i Balončica kad je bila u nevolji, jesti stari kruh.

Ilustracije čine 50% slikovnog izraza u slikovnicama. Koje su Vam osobito drage, s kojim ste ilustratorima rado surađivali, koje likovne tehnike volite…

Jako mi je drag Ninoslav Kunc s kojim sam dugo surađivala. Nacrtao mi je Hrabricu, Balončicu, Poplavu iz šalice kave i Petra uči plivati. Također lije-po surađujem sa Sanjom Pribić, koja i danas redovito ilustrira moje nove slikopriče u svakom broju Smiba.

Koje osobine treba imati dobra slikovnica, a koje njezin autor?Slikovnica treba biti takva da ilu-stracija dopunjuje tekst i da daje i više od teksta. Autorova ideja je ve-oma važna, ali tekst mora biti samo polazna točka ilustratoru, a ilustra-cija mora »pjevati«.

Pripovjedačica i urednica Što je najteže u Vašem poslu?

Ništa mi nije strašno teško. Teško mi je samo kada u uredničkom poslu moram na vrijeme predati sve prilo-ge za svoje rubrike, a moji suradnici katkad kasne, pa ih moram »priti-skati«: No s takvim se problemima susreću svi koji rade u medijima.

Urednica ste Modre laste, za-bavno-poučnog časopisa za mla-de. Kako i kada ste postali ured-nica? Najdraža rubrika Modre laste…? Urednica sam postala prije dvadeset i sedam godina, nakon što sam radi-la u školi. Neko sam vrijeme, točnije trinaest godina, bila glavna urednica i to mi je bilo razdoblje najintenziv-nijega rada u poslovnom životu. Vrlo je ozbiljna i važna stvar - promišljati što dati mladim ljudima da bi im bilo privlačno a da u isto vrijeme bude poučno i plemenito.Ako me pitate za najdraže rubrike, onda ću vam svakako spomenuti priče, dječje radove i enigmatske priloge – to i danas sa zadovolj-stvom uređujem u Modroj lasti.

Kao urednica časopisa Modre laste imate li kakve savjete za nas mlade novinare? Savjeti za naše uredništvo, kako ne kasniti i popratiti sve vijesti, na vrijeme napisati sve članke, uraditi prije-lom…? Školski list mora zrcaliti život svoje škole i mora biti tako privlačan da ga, kada dođe u školu, svi vaši su-učenici požele imati i pročitati. Ako školski list prođe takav test, to znači da je uspješan, pa makar i ne dobije nekakvo priznanja izvan škole. Naj-važnije je priznanje da list živi u školi i da ga djeca vole.

Iznenađuju li Vas djeca svojim radovima, kako u Modroj lasti tako i u školskim listovima? Jeste li možda čuli ili čitali naš školski list Mlado klasje? Možete li pro-komentirati naš školski list?

Često se iznenadim radovima koje pročitam kada sjedim u prosudbe-nim odborima raznih natjecanja, npr. LiDraNa ili Ivice Kičmanovića. Uvijek mi je drago kada mogu upo-znati mlade autore i izreći im svoju pohvalu ili čak divljenje. Vaše Mlado klasje je među školskim novinarima poznato ne samo u Osijeku nego i u mnogim sredinama u Hrvatskoj. Op-ćenito, osječki školski listovi, osnov-noškolski i srednjoškolski su, uz za-darske, postali mjera za ocjenjivanje uspješnosti u đačkom novinarstvu. Već se veselim što ću najnoviji broj vašega lista čitati kad se autobusom budem vraćala u Zagreb. To vam je dokaz da ste kvalitetni i zanimljivi.Nekoliko leksikonskih pitanja:

Najzdravije namirnice potreb-ne đaku prvaku…Ljubav, vrijeme, pažnja... i puno voća, povrća, ribe, jaja, mesa... i po-koja štangica čokolade.

Slova bez kojih ne možemo na-pisati ljubavno pismo…LIMVOTE

Najdraža boja…Crvena.

Najdraži književni lik iz roma-na za djecu, slikovnica…Heidi, Hlapić i mali lord Fauntleroy

Omiljeni književnik koji piše za djecuIvan Kušan.

Najdraži broj i godište Modre lasteŠkolska godina 1998./1999., kada smo objavili prve edukativne i pop postere. Jedna Osječanka, tadašnja učenica OŠ Ljudevita Gaja, poslala nam je zanimljivu fotografi ju tada najpopularnijega nogometaša Darija Šimića i načinili smo tako lijep poster da smo dobili 1500 novih pretplatni-ka odnosno, uglavnom, pretplatnica.

Nezaboravna anegdota sa su-sreta s učenicima.Jedna trogodišnja djevojčica, nakon što me je čula kako u njenom vrti-ću sviram na usnoj harmonici, došla je kući sva puna dojmova i počela moliti mamu da joj kupi »mobitel na kojem se svira«. Mama nikad dotad nije čula za takav mobitel i tek joj je sutradan odgojiteljica u vrtiću obja-snila da je to zapravo usna harmo-nika.Zahvaljujemo na razgovoru i go-stovanju u našoj školi.Želimo Vam još puno priča koje ćete ispripovijedati mnogobroj-nim knjigoljupcima, čitoljupcima i slikoljupcima!

Matea Lukić, 8.a

Mla

do

kla

sje

60

U našu crvenu bilježnicu Susreti s književnicima upisan je još jedan počasni gost, točnije gošća.

Književnica za djecu, autorica mno-gobrojnih slikopriča i slikovnica, urednica Modre laste Željka Hor-vat-Vukelja posjetila je našu školu. 28. veljače 2013. Susret je bio izu-zetno zanimljiv, veseo i poučan. Su-sretu su prisustvovali svi učenici od prvog do četvrtog razreda. Učenici drugih razreda ugodno su iznenadili gošću izvedbom igrokaza Kuhinj-ski razgovori koji su završili repom i bećarskim pocikivanjem. Prvašići su prepričavali slikopriče. Trećaši su o hrabrosti i Hrabrici progovorili pokazom kate i judo sposobnosti i završnom pjesmom Kad se male ruke slože. Četvrtaši su uprizorili igrokaz Reumatični kišobran uz zapaženu ko-stimografi ju. Dakako, pomogle su im njihove učiteljice. A što i kako je sve ispričala dramatizirajući svaku priču sama autorica?!... Oduševili smo se ljubavnom pričom narančastih, crnih i sivih rukavica, neobičnom mješali-com koja proizvodi kolače, upornim sviračem tamburice …autorica je i zasvirala, a mi smo gromoglasno pjevali. Uz priče naučili smo zaveza-ti vezice i svirati zamišljene instru-mente. Sve te zanimljive priče ispri-

Susreti...

Priče iz Ljubice Torbićčala nam je autorica vadeći iz svoje ljubičaste Ljubice Torbić različite igračke, savitljive olovke koje posta-ju plesači, rukavice koje se zaljublju-ju, strojeve koji buče i prave kolače i još svašta …priče kao da su iskakale iz lila torbe!

Nakon susreta novinari Mladog klasja intervjuirali su gošću, otkrili zanimlji-vosti o njezinom poslu i djetinjstvu.

Susret je snimljen, fotografi je po-hranjene u foto galeriju.

Ana Brajnović, 7.aMartina Matković, 7.a

Četvrtaši izveli Reumatični kišobran

Željka Horvat – Vukelja, gost u našoj školi

Kuhinjski igrokazi na otvorenju izložbe

Svečano otvorenje Izložbe

Posjet GISKO-u povodom Međunarodnog dana dječje knjigeKako bi obilježili Međunarodni dan knjige, pošli smo sa učitelji-com Marinom Vučemilović, učite-ljicom Majom Farkaš te školskom knjižničarkom Snježanom Laksar u Gradsku i sveučilišnu knjižnicu Osijek, upravo na Andersenov ro-đendan, 2. travnja 2013. godine, na svečano otvorenje Izložbe au-torice Manuele Ladić Maštruko, zagrebačke ilustratorice dječjih slikovnica. Otvorenje su pratili i učenici drugih razreda Osnov-ne škole Franje Krežme. Mi smo pripremili igrokaz Kuhinjski raz-govori o kuhačama, daskama za sjeckanje uz duhovitu izvedbu suvremenog repa začinjenog sla-vonskim bećarcem i pocikušama. Izložbu je svečano otvorila Du-bravka Pađen Farkaš, ravnatelji-ca GISKO-a.

Povodom izložbe porazgovarali smo s Dubravkom Pađen Farkaš, ravnateljicom GISKO-a, Danije-lom Lovoković, zamjenicom gra-

donačelnika grada Osijeka i Su-zanom Biglbauer, knjižničarkom na Dječjem odjelu GISKO-a.

Donosimo Vam i dojmove Želj-ke Horvat – Vukelje:

Samo na brzinu, u zadnji trenu-tak, prije odlaska iz ove divne škole: bio je to nezaboravan su-sret s učenicima - dragom, talen-tiranom, svestranom, kulturnom djecom. Imam dojam da u ovoj školi svi lijepo surađuju – djeluju kao dobro usuglašeni orkestar!

Željka Horvat – Vukelja28. veljače 2013

Mla

do

kla

sje

61

Razgovor s Dubravkom Pađen Farkaš, ravnateljicom GISKO-a

Tko je autorica izložbe i mo-žete li nam reći nešto više o izložbi?Autorica izložbe je Manuela Ladić Maštruko. Ona je zagrebačka ilu-stratorica dječjih slikovnica. Ono što vam zapravo mogu reći jest da vas je sve pozdravila i ispričala se što nije mogla doći jer je bo-lesna.

Kako ste se odlučili za takvu izložbu?Već se sedamnaest godina u ovoj knjižnici održavaju na Međuna-rodni dan knjige izložbe poznatih hrvatskih ilustratora. Do sada su bili gotovo svi, ne mogu se sje-titi točno tko nije do sada bio. I tako smo se ove godine sjetili da nije bila Manuela Ladić Maštruko i ona se s veseljem odazvala na-šem pozivu.

Možete li nam reći nešto o aktivnostima u knjižnici?U knjižnici ima različitih aktiv-nosti, a najčešće se odvijaju na odjelu za rad s djecom i mladima. One promoviraju knjižnicu kao ustanovu i knjigu kao pisanu riječ. To su pričaonice, gledanje fi lmo-va, imali smo glazbene radionice, suradnja sa školama i vrtićima, sve prigodne i vezane za važne datume, također i ljeto u GISKO-u i već dvije godine imamo suradnju sa galerijom likovnih umjetnosti. Tim aktivnostima trudimo se da pobudimo ljubav malih i velikih prema pisanoj riječi.

Razgovor s Danijelom Lovoković, zamjenicom gradonačelnika grada Osijeka

Kako vam se svidjela naša izvedba?Vrlo maštovito i dojmljivo, neu-običajeno i interesantno. Ovako

nešto nisam nikad vidjela, kom-binirali ste modernu glazbu kao rep sa ovom našom tradicional-nom šokačkom glazbom. Priča s kuhačama i kuhinjskim stvarima je bila jako zanimljiva. Oživjeli ste ne žive stvari, a i poslali ste nam poruku nama koji često koristimo te stvari kako možda i mi kuhamo isto cijelo vrijeme. Bilo je poučno.Što se tiče izložbe, možete li nam reći tko je autorica i za-što ste baš nju odabrali?Manuela Ladić Maštruko, ona je poznata ilustratorica dječjih sli-kovnica i priča za djecu. Živi u Za-grebu i danas na žalost nije mogla doći, ali mene su njene ilustracije podsjetile na neke ilustracije koje su bile u Andersenovim knjigama, a on je najpoznatiji pisac za djecu kojemu je danas rođendan i nje-gov rođendan je odabran kao me-đunarodni dan dječje knjige.

Koja je vaša uloga u knjižni-ci?Član sam gradske knjižnice, često je posjećujem i sa svojom djecom. Kao zamjenica gradonačelnika grada Osijeka često dolazim i u ima dobre suradnje Grada i Knjiž-nice, u šali me nazivaju i kumom ove knjižnice. Evo, sutra imamo dodjelu nagrada za najčitatelja koju uručujemo najmlađem naj-čitatelju ove knjižnice tj. korisniku koji je tijekom prošle godine pro-čitao najveći broj knjiga u katego-riji najmlađih. Pokušavamo privu-ći što više mladih čitatelja.

Razgovor sa Suzanom Biglbauer, knjižničarkom na Dječjem odjelu GISKO-a

Kako vam se svidjela naša izvedba?Jako sam zadovoljna, izuzetno mi se svidjela i stvarno ste nas jako razveselili, i nas domaćine i naše goste. Čestitam od srca i vama i vašim učenicima koji su nastupili.

Kada su djeca čula ovu priču, kakve su bile reakcije?Djeca uvijek vole priču i to je ono što grije i naša srca, a po-gotovo danas kada obilježavamo Dan knjige, Andersenov rođen-dan. Drago nam je što ova djeca, učenici drugih razreda, već sada pokazuju i strast prema knjizi i prepoznaju dobru priču. Znam i da će vjerojatno netko od te djece postati i čitači i ilustratori i to je ono što me veseli. Na nama je da tu ljubav probudimo i njegujemo.

Recite nam nešto o aktivno-stima u knjižnici?Sada radim kao koordinatorica aktivnosti za djecu. Odjel za dje-cu i rad s mladima cijele godine priređuje različite aktivnosti kroz programe, projekte. Imamo i igra-onice za djecu. Nekada su to bila starija djeca od tri godine na da-lje, a sada se ta granica spušta i snižava tako da više ni ne postoji najniža dob kada djeca dolaze u knjižnicu. Sada nam već dolaze i bebice kojima se čitaju priče, a počinje i nova kampanja koja se zove Čitaj mi i mi zapravo želimo upoznati roditelje sasvim male djece koliko je čitanje bitno u tako ranoj dobi kako bi djeca pre-poznala vrijednost kroz ljepotu knjiga i svega znanja koja mogu pronaći. Na taj način razvijamo i ljepotu u sebi odlazeći u svijet mašte.

Marti na Matković, 7.a Ana Brajnović, 7.a i Matea Lukić, 7.a

Razgovor s Dubravkom Pađen Farkaš, ravnateljicom GISKO-a Razgovor sa Suzanom Biglbauer, knjižničarkom na

Dječjem odjelu GISKO-a

U igraonici Dječjeg odjela s knjižničarkom Suzanom.

Mla

do

kla

sje

62

Ovogodišnji projektni dan Naša kap za snažniji slap u sklopu projekta Za sigurno i poticajno okruženje u školama, Stop nasilju realiziran je 3. svibnja 2013. godine. Cilj je upoznati učenike s mogućnostima i načinima kreativnog i korisnog provođenja slobodnog vremena. Toga dana imali su priliku podijeliti s prijateljima ono što već znaju ili naučiti nešto novo. Rad je toga dana bio organiziran u različitim radionicama. U njima su sudjelovati svi učenici i svi nastavnici. Kako bismo što bolje organizirali taj naš kreativni dan učenici su odabrali jednu od ponuđenih radionica vodeći se vlastitim željama.

Radionica Društvene igre»Kroz igre šah, dama, mlin, mikado i timski rad učimo logički razmišljati i zaključivati, apstraktno misliti, biti kreativan u iznalaženju rješenja, ži-vjeti zajedno. Također učimo pobje-đivati, ali i gubiti, bez strah prema izazovima (zadacima). Uz slušanje lagane glazbe učimo biti strpljivi, pažljivi, točni i precizni, jednom ri-

ječju, razvijati cjelovitu ličnost« izja-vio je Alojz Štir, profesor matemati-ke i voditelj ove radionice, na pitanje što je cilj ove radionice. Učenici su se zabavljali, igrali i surađivali za što su i dobili nagrade i priznanja i dru-žili s učiteljicama Nedom Prižmić i Marijom Vučemilović.

Karla Mandurić, 6.b

Oslikavanje tenisica i majicaVoditeljice, učiteljice Amaranda Pavošević i Ksenija Andrić izjavile su da je cilj ove radionice izražava-nje učeničke kreativnosti. Učenici imaju priliku kreativno se izraziti, oslikati svoje majice i tenisice mo-tivom koji im se sviđa te biti krea-

tivni. Na na internetu smo pronašli Trgovina Boje snova im jeosigurala sve materijale, radna atmosfera je bila ugodna, a učenici su odlično surađivali.

Karla Mandurić, 6.b

Naša kap za snažniji slapNaša kap za snažniji slapNaša kap za snažniji slapProjekti...

Društvene igre

Oslikavanje majica

Eko radionicaVoditeljice radionici su bile uči-teljice Olivera Meter i Lidija Lo-vrenčič. Cilj radionice je izrada bookmarkera tj. označivača koje ukrašavaju herbarijem, dok drugi

dio učenika radi dekupaž na sta-rim stolcima kojima će se uljep-šati učionica likovne kulture.

Karla Mandurić, 6.b

Upoznajmo svijet tišineVoditeljica radionice Marina Ko-vač, učiteljica Biserka Vajlandić, pripravnica Marina Perak, učite-ljica Biserka Vajlandić i pripravni-ca Ružica Gernhardt, upoznale su

učenike sa svijetom gluhih osoba kako bi ih naučile neke osnove znakovnog jezika.

Karla Mandurić, 6.b

Izrada nakitaVjeroučiteljica Silvija Mašaberg: Hvaljen Isus i Marija! U ovoj radi-onici izrađujemo broševe od sta-rih majica. U našoj radionici djeca

izrađuju razne vrste nakita, a u tome nam pomaže udruga Paleta suvenira..

Karla Mandurić, 6.

Naučili o bilju i izradili označivač

Upoznajmo svijet tišine\Učimo znakovni jezik

Broševi od starih majica

Projektna nastava

Projektne radionice predmetne nastave

Mla

do

kla

sje

63

Mato Tijardović, kipar svjetskoga glasa, umjetnik čije skulpture žive u svim krajevima svijeta, od izložbenog parka i ulica u selu Ernestinovu i glasovite Ernestinovačke kolonije u Slavoniji do rimskog Vatikana i dalje… Zahvaljujući dobroj volji, poznanstvu i stalnoj suradnji s našom školom i ove godine naš susjed iz Industrijske četvrti odazvao se pozivu i vodio radionicu kiparstva

Dopustite mi da vam zahva-lim što ste pristali izdvojiti ne-koliko minuta za čitatelje našeg lista. Htjeli bismo se pobliže upoznati s vama pa ćemo početi s pitanjem kako i kada ste poče-li te što vas je navelo da budete kipar?

Slično sam počeo kao i ova dje-ca ovdje što izrađuju skulpture, a imao sam tu sreću da sam živio u Ernestinovu gdje je živio jedan veliki hrvatski kipar Petar Smajić po kojoj se zove ernestinovačka kolonija i galerija. Petar Smajić jako je poznat, a imate ga u svim svjetskim enciklopedijama, mo-nografi jama... Prošle godine mu je Ministarstvo kulture izdalo mo-nografi ju. Imao sam tu sreću da sam živio blizu njega te gledaju-ći ga tako sam i ja počeo raditi. Poslije sam završio srednju školu i osnovao sam tu ernestinovačku kiparsku koloniju koja postoji već četrdeset godina. To je također međunarodna kolonija na kojoj su radili kipari cijeloga svijeta, a

ja sam predsjednik te kolonije od samog početka njenog postoja-nja.

Mačkamama i Paulina Herman

Znamo da ste izradili spome-nik Pauline Herman, nama po-znatiji kao Mačkamama koja i dan danas uljepšava našu Indu-strijsku četvrt. Zanima kako ste došli na tu ideju, je li to bilo po narudžbi ili je to bila vaša želja te koliko i kako je trajala njezi-na izrada?

Mačkamamu smo radili gospodin Tolić, kipar koji danas radi ovdje u školi sa djecom, i ja. Mačkamamu je naručio grad. To je bila naša ideja, a grad je to prihvatio. Izra-da je trajala dva mjeseca. Mi smo jako zadovoljni i ponosni na to.

Kad bi ste zamislili svoj radni vijek i sve svoje skulpture koja vam je najdraža te što je tako posebno u njoj?

Moj najdraži rad je najveće bure na svijetu koje se nalazi u Erdutu, a zauzima dvadeset i šest metara kvadratnih. Služi za čuvanje vina. Ušlo je u Guinnessovu knjigu re-korda te više puta bude u medi-jima, točnije u križaljkama, kvizo-vima... Cijela se Hrvatska ponosi tom skulpturom.

Skulptura Ivana Pavla II Izradili ste skulpturu Ivana

Pavla II. Možete li nam reći ne-što o njenoj izradi te kakva je bila reakcija papre kada ju je vidio?

Tu sam skulpturu radio prije nje-govog dolaska u Hrvatsku. Izrađe-na je od hrastovine koja je stara petsto godina koja sa nalazila u rijeci. Skulptura je visine tri metra i danas se nalazi u našoj biskupiji. Kada je papa Ivan Pavao II došao, nikome nije dozvolio da bude uz njega, sjedio je i molio četrdeset i pet minuta ispred skulpture. Htio je da se ta skulptura premjesti u Rim, ali je biskupija zamolila da

Kiparstvo

Mato Tijardović,kipar svjetskoga glasa

Kipar Mato Tijardović i novinar Matija

Razgovor s kiparom Matom Tijardovićem

Mla

do

kla

sje

64

ostane u Hrvatskoj. Sretan sam što je ostala tu jer je skul-ptura posjećivana iz

dana u dan. Također imam puno vjerskih ra-

dova u Rimu (Križ, Križni put, Veliko srce isusovo...)

Zašto je baš drvo vaš glavni materijal? Što je toliko posebno u njemu?

Najviše volim raditi na drvetu jer je lakše prikazati svoje osjećaje. Prije nekoliko dana gospodin To-lić i ja imali smo izložbu skulptura od kamena. Bili su tu mnogi po-litičari (gradonačelnik, župan, mi-nistar branitelja...) i rekli su da je to najljepši spomenik branitelja napravljen u Hrvatskoj.

Imali ste mnogo samostalnih o skupnih izložbi. Koja vam je posebno ostala u sjećanju?

Sve su mi izložbe drage, a najdra-že su mi izložbe u Omišu. Te izlož-

be najčešće posjećuju stanovnici Dalmacije.

Jeste li sudjelovali na nekim natjecanjima i dobili nagrade?Dobio sam mnoge nagrade, na primjer medalja od Ivana Pavla II.,

pečat grada Osijeka... Puno je bilo nagrada i diploma.

Hvala Vam lijepa na razgovoru uz želje za daljnji uspješan rad!

Matija Bačić, 8.b

Izviđači, šator i balansiranjeOvo je radionica Preživljavanja u prirodi. Voditelji su članovi udruge »Slavonski Hrast« iz Osijeka, a je-dan od voditelja je Zdenko Popo-vić – Pop. Pozvala ih je učiteljica Ljiljana Štanfelj. Pokazali su upo-trebu šatorskog krila na više na-čina. Koristili su ga kao nosila, za izradu zaklona, za izradu stolca za sjedenje te za ležaljku. Drugi dio radionice je balansiranje na užetu to jest prijelaz između dva drveta na užetu.

Radionica je započela prezen-tacijom o skautskom pokretu u svijetu. Učenici su pogledali kratki fi lm s izviđačkog susreta. Najzanimljiviji dio je bio upora-ba šatorskog krila za ležaljku, penjanje po užetu. Izrađivali su stolac, zaklon, nosila i ljuljačku od šatorskog krila, penjali se po plastičnim gajbama i prelazili s drveta na drvo pomoću užeta.

Sven Pilgermajer, 7a i Stjepan Ištvanić, 7.a

Prometni poligonSvake godine u našoj se školi odr-žao projektni dan. Tako je bilo i ove godine. Bilo je mnogo radio-nica. Posjetio sam samo nekoliko. Posjetio sam radionicu nastav-nice Željke Malekin. Radionica je bila o vožnji bicikla i ponašanju u prometu.

»Ova radionica se održala u škol-skom dvorištu i u učionici fi zike. Na radionicu se prijavilo puno djece. U početku je bio jedan vo-zač bicikla koji je morao poštova-ti pravila, a ostali su bili pješaci ili prometnici. Kasnije smo crtali prepreke koje su vozači vješto svladali. Nakon što su sva djeca

bila u svim ulogama došlo je vri-jeme da se uvede još jedan vozač dakle vozači su sada morali pazi-ti na prometne znakove, pješake, prometnike, ali i još jednog voza-ča. I tako nakon nekog vremena smo opet uveli još jednog vozača sve dok ih zajedno nije bilo četiri. nakon toga održali smo drugi dio radionice u učionici fi zike. Tamo smo od materijala, kojeg su do-nijeli učenici, izrađivali automo-bile, zgrade, znakove te smo ih postavljali na raskrižje koje smo napravili od kolaž papira.«, izjavi-la je nastavnica tehničke kulture Željka Malekin.

Stjepan Ištvanić, 7.a

Šatorsko krilo može se i ovako iskoristiti

Kako se ponašati u prometu

Projekti...

dana u dan. Također imam puno vjerskih ra-

Kiparstvo

imam puno vjerskih ra-imam puno vjerskih ra-

Mla

do

kla

sje

65

Prvi razrediUčiteljica Silvana Stojović: Projektni dan u našoj školi se sviđa i meni i mojim učenicima. S prošlom gene-racijom radili smo kućice za ptice, pa tako sam i ove godine odlučila zajedno s učenicima izrađivati ptice naših krajeva. Učenici su oduševljeni i sviđa im se ideja za naziv radionice. Cilj radionice je da svi učenici zajed-

no sudjeluju i kroz sudjelo-vanje uče i upoznaju ptice. Svi su opušteni i sretni što na današnji dan mogu sudjelovati jer se osjećaju slobodno.

Lana Vinaj, 1.a: Danas se osjećam jako sretno i voljela bih ponoviti ovaj dan. Kroz današnji dan sam upoznala ptice svog zavičaja: bijelu rodu, če-šljugara, vrapčiće i ostale.

S gitarom je veselije u 4.a razredu

2.a, 2.b Naša kap za snažniji slap u Kazuhiro Tamari pričao nam je o

Japanu

Učenici 2.a i 2.b razreda oduševljeni svijetom lutaka

3.aUčiteljica Mirjana Vučković: Naša radionica se zove Najljepše more na svijetu, a to je naše Jadransko more. Cilj radionice je bio da s djecom ponovimo životinje i biljke Jadran-

skog mora, istaknuti sve ugrožene vrste i njegovati ekološki pristup čuvanja mora i osiguravanja života ugroženih vrsta. Učenici su se lijepo osjećali u sudjelovanju i izrađivanju radova koji su prekrasni.

Ivana Brajnović: Željela bih opet su-djelovati u ovakvoj radionici jer smo upoznali i naučili kako se trebamo ponašati i čuvati naše Jadransko more.

Projektni dan u razrednoj nastavi

2.a i 2.bUčiteljice Maja Farkaš i Marina Šimunović-Vučemilović: Današnji cilj naše radionice Izradi lutka i upoznaj svijet iz drugog kutka je bio da djeca uz pomoć lutkica upoznaju različite rase svijeta. Svatko je napravio svo-ju lutku, a nakon toga su prikazali i dramatizirali svoju ulogu kako bi upoznali Japance, Crnce, Indijance i Bijelce i njihove običaje. Najviše su

ih oduševili gosti, Crnac i gajdaši-ca koja je sa svojim instrumentima upoznala djecu kako se nekada u narodu sviralo, a djeca su otplesala Kolo svijeta.

Simon Lipovac: Volio bih ponoviti ovaj dan jer su mi se svidjeli gosti i običaji svijeta, a posebno naš gost glumac koji glumi Šegrta Hlapića u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevi-ća u Osijeku.

3.bUčiteljica Zvjezdana Uzelac: Cilj naše radionice prije svega bio do-bro se zabaviti. Djeca su poželjela proširiti svoje znanje o znakovnom jeziku koje su već proširili u okviru

naše župe. Imali smo posebnog go-sta učiteljicu Marinu Kristek koja se svidjela djeci jer je svoje znanje pre-nijela na njih.Vjerujem da su u svim aktivnostima uživali, a to su poka-zali svojom aktivnošću u radu i puno toga su naučili.

Marija Rudec: Danas smo se odlič-no zabavili. Učili smo pjesmu Slap Dobriše Cesarića, ali znakovnim jezikom. Drago mi je što smo još svoje znanje proširili nekim novim iskustvom.

4.aUčiteljica Sandra Brezovac: Danas smo se okupili zajedno s tri učeni-ka koja sviraju gitaru: Leonom, Fra-nom i Matejom. Naša radionica se zove Naučimo druge svirati i pjevati. Ovom radionicom smo htjeli pota-knuti ostale učenike na ljubav i za-jedništvo. Pokazati da se upornost i

ustrajnost isplati i da se svi zajedno možemo zabaviti. Mislim da učenici žele ponoviti ovaj dan barem jed-nom tjedno.Leon Kovač, Fran Josipović i Matej Bek: Gitaru smo zajedno počeli svi-rati prije dvije godine. Svidjeli su nam se ostali izvođači s gitarom pa nas je to potaknulo. Bili smo jako ra-dosni i ponosni što smo mogli podu-čiti ostale prijatelje iz razreda.

4.bUčiteljica Ružica Hajdinjak: Naša radionica se zove Sunce, smijeh i proljeće. Cilj nam je kroz zajednički rad stvoriti priču, odnosno strip na tri zadane teme koje će prijenijeti poruku drugima da se trebaju više

smijati i uživati u životu kao da im je svaki dan proljeće. Kroz projekt će razvijati sposobnost usmenog i pismenog izražavanja gdje će doći do izražaja njihove maštovitosti i kreativnosti kao i sposobnost uživ-ljavanja u priču i uvažavanja tuđeg mišljenja kroz suradnički rad.

Stefan Kuzmanović: Meni se ovaj dan posebno svidio jer nema na-stave.Volio bih da je svaki dan ovako zabavan i kreativan kao i ovaj. I da naučimo uvažavati druge i njihova mišljenja!

Antonela Maljur, 5.a

no sudjeluju i kroz sudjelo-vanje uče i upoznaju ptice. Svi su opušteni i sretni što

Projekti...

Mla

do

kla

sje

66

Poštivanja različitostiUčenici 1.b razreda i njihova učiteljica Davorka Budić po-sjetili su učenike prvog razre-da s posebnim potrebama u Centru Ivana Štarka u Osijeku. Dočekali su ih nasmijani uče-nici, predstavili se jedni drugi-ma te započeli s radom. Podi-jelili su se u dvije grupe, prva grupa je slikala s temperama, a druga je radila lančiće od ti-jesta. Nakon toga su svi osta-vili otiske ruku na papiru, pošli su zajedno u dvorište škole u kojem je bilo raznih penjalica te su se svi zajedno igrali. Na-kon igre i zabave pokazali su nam jedan dio svoje priredbe Svi su bili oduševljeni te su zajedno sa njima zaplesali. U obilasku škole pokazali su nam svoje posebno prilago-đene učionice pune njihovih radova koji su na oduševili. Cilj posjeta Centru Ivan Štark bio je poticanje poštivanja različitosti jer svi smo mi isti bili crne boje, bijele ili pak žute, nitko nije zaslužio da ga se izdvaja zbog nečega. Prije povratka u našu školu svi smo se složili da je ovo bilo jedno novo i lijepo iskustvo za nas te smo ih pozvali da i oni nas dođu koji puta posjetiti!

Zrinka Šimić, 8.a i Petra Pendić, 8.a

Šetalište Franje ŠeperaŠetalište kardinala Franje Šepe-ra istinski je ukras grada Osijeka. Duga je to promenada uz desnu obalu Drave koja se prostire od sre-dišta Gornjeg grada do kraja Tvrđe. Šetalište obiluje lijepim vizurama. Uz pješački most najupečatljiviji je secesijski zdenac,monumentalna građevina od granita na travnjaku šetališta koja je nedavno resta-

urirana.. Secesijski zdenac, star 109 godina, jedinstven je primjer vrtne arhitekture. Na promena-di se nalazi protekle 43 godine, a davne 1903. godine Osijeku ga je darovao grof Pejačević. Prije toga, punih 65 godina zdenac se nala-zio u perivoju Gradski vrt, odakle je premješten zbog prenamjene prostora. Park je projektirao arhi-tekt Wilhem Kauhbaler. Taj primjer secesijske vrtne arhitekture, koji je kroz svoje godine na sadašnjoj lo-kaciji saživio s gradom i građani-ma posebno u posljednjih nekoliko godina zahvaljujući brojnim doga-đajima, ponajviše Simfoniji pod zvijezdama,uskoro će dobiti novo ruho.

Leon Rudec, 8.b

Povjesničari proučavali temu Parkovi moga grada

Parkovi grada OsijekaU sklopu povjesničara proučavali smo temu Parkovi moga grada, zbog ljepote osječkih parkova u nama se probudila znatiželja da malo detaljnije proučimo njihovu bogatu povijest.

Što se tiče terminologije, često se pojmovi park, perivoj i vrt po-javljuju kao istoznačnice, ali ipak među njima postoje određene razlike. Vrtom se obično naziva prostor usko vezan uz objekt (dvo-rac, vilu, palaču, kuriju), koji ga uljepšava i upotpunjuje.

Park defi niramo kao vanjski pro-stor, posebno oblikovan za bora-

vak i šetnju većeg broja ljudi, za druženja i uživanje u prirodi. Kada se spominje izraz perivoj, misli se na zeleni prostor, koji je nešto iz-među parka i vrta, a služio je kao središnje mjesto društvenih zbi-vanja. Tu su se održavale prired-be, koncerti, predstave i slično.

Pročitajte što smo vam pripremili:

Mla

do

kla

sje

67

Park SakuntalaŠetajući osječkom Sakuntalom sh-vatila sam da je ovaj maleni park koji se nalazi na potezu između nekadašnjih kina »Europa« i »Ura-nia nešto više od zelene površine pa sam odlučila malo više istražiti. Najprije me zanimalo zašto baš taj naziv i što on znači. Saznala sam kako je Park Sakuntala dobio ime prema riječi šakunta koja na in-dijskom sankrstu označava orla, odnosno pticu koja proriče dobru ili lošu kob. U našem slučaju Šakuntala je majka kralja svijeta i utjelovljenje predanosti, služenja i vjernosti. Taj međuprostor projektirali su Viktor Axmann i Ivan Domes 1890. godine. Park je nazvan Sakuntala prema is-toimenome kipu vodarice odsutnog pogleda u neodređenome smjeru, zalutale iz indijske mitologije u našu osječku stvarnost. U daljnjem prou-čavanju saznala sam kako je Sakun-talin kip 1881. godine naručila I. Krausz. Izradu je povjerila tvrtki Ernst March Söhne u Charlotten-burgu kod Berlina što potvrđuje i potpis na samom postolju kipa. Kip je 1890. godine smješten u park, osim njega, nešto kasnije su bile

Izvor: http://www.osijek.hr/index.php/cro/Osijek/Osjecki-spomendan/Osjecki-

spomendan-4.-veljace2

Izvor: http://www.osijek.hr/index.php/cro/Osijek/Osjecki-spomendan/Osjecki-

spomendan-4.-veljace2

Perivoj kralja TomislavaPrekrasno jesenje vrijeme iskoris-tila sam za šetnju parkom kako bih spojila ugodno s korisnim i istražila u sklopu povjesničara zadanu temu. Odabrala sam Perivoj kralja Tomis-lava jer je on najveći i najstariji pe-rivoj u Osijeku, a nastao je davne 1826. godine. Perivoj obiluje viso-kim drvećem, uglavnom listopad-nim kao što su: jasen, lipa i kesten. Perivoj se sastoji od tri dijela: za-padni (najstariji), središnji (teniski tereni i šetnica) i istočni dio (travn-jak). Prije su se ti dijelovi nazivali: Ofi cirski, Garnizonski i Bolnički. Perivoj kralja Tomislava dominira središnjim dijelom grada Osijeka. Danas je to najveći, najstariji i naj-vrijedniji perivoj u Osijeku. Iako su nešto stariji i veći Gradski i Gene-ralski vrt postojali i prije ovog pe-rivoja, oni su vremenom uništeni ili dokinuti.

Tijekom vremena prostor perivoja mijenjao je svoj izgled, ali i namje-nu. Tijekom 17. stoljeća to je bio dio utvrđenog podgrađa i trgovač-

kog središta turskog Osijeka. Bilo je to močvarno područje s drvenim kućama, a prema kartama iz 18. stoljeća očigledno je da je jedan dio korišten kao voćnjak i povrtnjak.

Prvobitno je bio veći, ali mu je na-kon II. svjetskog rata oduzet dio za izgradnju Veslačkog kluba ˝Iktus˝ i za proširenje teniskih terena. Dan-as zauzima površinu od oko 45 450 m². Prije zvan Pukovnijski vrt, 14. travnja 1925. godine mijenja ime u Perivoj kralja Tomislava. Tako-đer se ističu drvoredi kestena, lipe i hrasta lužnjaka, te središnji dio sa športskim terenima koji su nakon proširenja u vrijeme Domovinskog rata nepovoljno djelovali na zašti-ćene nasade božikovine.

Danas je zaštićen kao spomenik perivojne arhitekture na temelju Zakona o zaštiti prirode Republike Hrvatske. Ovime završavam izvje-štaj o Perivoju kralja Tomislava, a ujedno i svoju šetnju.

Lorena Spreitzer 8.b

Izvor: http://www.jatrgovac.com/tag/kresimir-bubalo/

Istraživačka

nastava...

smještene i dvije kamene sfi nge. Njih je 1896. godine nabavio i dao postaviti Petar pl. Modesti, a nala-zile su se na ulazu u park iz Kapucin-ske ulice. Prema pečatu na stražnjoj strani oba su kipa, kao i Sakuntala, izrađeni u Charlottenburgu nedaleko od Berlina.

U daljem proučavanju došla sam do podatka kako su nakon Drugog svjetskog rata Sakuntalin kip i sfi nge premješteni u Perivoj kralja Tomislava. Park se nazivao Sakun-tala do 1913. a sada Preradovićevo šetalište. Ponovnim vraćanjem promijenjen je odnos među kipo-vima: Sakuntala je od tada leđima okrenuta prema sfi ngama koje su postavljene na istočni ulaz u park, licem okrenute prema izlazećem suncu. Park je prekrasan i može se uživati u njemu razmišljajući o di-vnoj povijesti Sakuntale u osječkoj svakodnevici.

Leonarda Grgurić, 8.b

Mla

do

kla

sje

68

Park kralja Petra Krešimira IV.Dok sam jednoga jutra šetala prema staroj osječkoj Tvrđi, skrenula sam u obližnji park u želji da nakratko »po-bjegnem« od prometne buke. Šeta-jući parkom opazila sam neizmjernu ljepotu i raznolikost biljaka te sa-mog uređenja parka. Naišla sam i na prekrasnu fontanu u središtu parka. Primjetila sam da park sa njego-ve sjeverne strane omeđuju bogati drvoredi Europske avenije, južno je ulica kralja Zvonimira, dok je na za-padu omeđen stambenim blokom.

Na povratku kući saznala sam kako svu tu ljepotu krije Park Petra Kreši-mira IV. te odlučila što više saznati o njemu. Sutradan sam otišla u knjiž-nicu i posudila knjigu o svim par-kovima i perivojima grada Osijeka. Pročitala sam kako je to jedini park u Osijeku izgrađen u francuskom sti-lu i očuvan kao takav sve do danas. Podijeljen je u tri geometrijska dije-la od kojih svaki predstavlja posebni dio unutar cjeline. Ti geometrijski dijelovi razlikuju se rasporedom sta-zica koje ih omeđuju, ali i vrstama biljaka koje ih krase. Tako razliku-jemo crnogorično i bjelogorično dr-veće, te vijence ružičnjača. Posebno su lijepe cvjetne gredice koje domi-niraju parkom i predstavljaju njegov prepoznatljiv dio.

Nakon toga sam željela saznati ne-što i o povijesti parka te potražila pomoć na internetu. Saznala sam

da je krajem 18. i početkom 19. sto-ljeća park bio dijelom Pukovnijskog vrta, da bi nakon njegove parceliza-cije on postao samostalan dio pod nazivom Vijećnički trg.

Godine 1934. mijenja naziv u No-dilov trg te je 1937. preimenovan u Trg oslobođenja i ujedinjenja. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvat-ske ponovno se vraća naziv Nodilov trg koji se zadržava do ponovne pro-mjene vlasti, a od 1946. do 1992. godine naziva se Trg maršala Tita, kada dobiva današnji naziv Park kra-lja Petra Krešimira IV.

U središtu parka se nalazi fontana prijateljstva koju je Osijek dobio na dar od Pećuha kao grada prijatelja. Neke od biljaka koje se nalaze u par-ku su: ginko,Weymounthov bor, kine-ski bisernjak i javor klen. Saznajući mnogobrojne zanimljivosti o parku, ponovno mi se probudila želja za od-lazak u park pa sam krenula. Ovoga puta sam u parku ostala duže nego prošli put te sam razmišljala kako je moguće da jedan park sadržava toli-ko prirodnih ljepota u sebi? Također bi savjetovala svima onima koji se žele odmoriti i maknuti od gradske buke i gužve da svrate u Park kralja Petra Krešimira IV. jer nema ničeg ljepšeg nego kada ste okruženi sa-mom prirodom i rajskim pjevanjem ptica.

Lea Vojnović 8.b

Perivoj kralja DržislavaDošla je jesen i lišće je počelo popri-mati svoju narančasto-žutu boju. Od ljeta sam se odlučila oprostiti šet-njom kroz osječke parkove. Najpri-vlačnije mi je izgledao Perivoj kralja Držislava. Pitate se zašto?

Ukratko ću vam ispričati povijest i izgled tog perivoja i sve će vam biti jasno! Prije svega, kralj Držislav, pu-nim imenom Stjepan I. Držislav Trpi-mirović, bio je hrvatski kralj, koji je vladao od 969. do 997. godine.

Uz njega se veže legenda o nastan-ku hrvatskog grba, koja kaže, da je Držislav bio zatočen u Veneciji te ga je njihov dužd odlučio oslobodi, samo ako ga Držislav pobijedi tri puta za redom u šahu. Držislav je, naravno, pobijedio, a kao sjećanje na taj događaj, uzeo je šahovnicu za grb svoga naroda. Možda, upravo zbog njegove domišljatosti i mudro-sti, ovaj prekrasni perivoj danas nosi njegovo ime.

Nekada, na mjestu današnjeg peri-voja, nalazio se »Olimp«, uvriježeno ime za uzvisinu koja je nastala na ruševinama starog Osijeka. Tijekom vremena, »Olimp« je zasipan i 1957. godine nastaje tadašnji Perivoj Moše Pijade projektiran od strane dipl. ing. Silvane Seissel. Prvotna na-mjena bila je isključivo za društvene aktivnosti. Na današnjem perivoju veličine 28386 m2, možete vidjeti glazbenu školjku u kojoj se održavaju koncerti, ružičnjak sa zapadne stra-ne, spomenik hrvatskom književniku Miroslavu Krleži, skulptura »Majka i dijete« osječkog akademskog kipa-ra Stjepana Brlošića izrađena 1959. te secesijski spomenik palim domo-branima 78. Šokčevićeve pukovnije, podignut 1989. godine.

Uz ovu informaciju se opraštam od vas, jer vjetar sve jače puše, a i kiši-ca počinje lagano padati.

Ira Ilakovac, 8.b

Izvor: http://www.gskos.unios.hr/?upit=sadrzaj&id=198

Izvor: http://www.gskos.unios.hr/?upit=sadrzaj&id=198

Istraživačka

nastava...

Mla

do

kla

sje

69

Izvanučionička nastava za učenike petih, šestih, sedmih i osmih razreda održana je 25. rujna 2013. godine. Svi razredi, ovisno o odabranoj temi, imali su prilike naučiti kako nastavne sadržaje uskladiti, povezati i sjediti s nastavnim sadržajima drugih predmeta. Glavni cilj dana bio je aktivno učenje koje nama učenicima pruža brojne mogućnosti od istraživanja i prikupljanja podataka o znamenitostima grada Osijeka, snalaženja u vremenu i prostoru te korelacija s ostalim predmetima; matematika, povijest, vjeronauk, biologija, geografija.... te neizostavna i nama najdraža igra. Donosimo vam samo djelić zanimljivosti!

Neva Kanižaj, 7.a

Petaši i izvanučionička nastava

Miljokazi, roboti i knjigeU izvanučioničkoj nastavi koja se odvijala u osječkoj Tvrđi, 25. rujna 2013. godine, mi učenici 5.a i 5.b razreda Osnovne škole »Dobriša Cesarić«, Osijek upoznali smo pro-stor i aktivnosti u Muzeju Slavonije Osijek, Centru tehničke kulture te Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osi-jek.

Cilj je ovakve nastave povezati razli-čite predmete sličnim sadržajima tj. integrirati ih.

Nastavu su nam organizirale naše učiteljice: Matija Radoš, profeso-rica hrvatskoga jezika i Suzana Kolarić, profesorica engleskoga jezika koje su se pobrinule da nam muzeološki vodič predstavi ekspo-nate Murse i upozna nas s povije-sti našeg lijepog grada Osijeka. U muzeju smo vidjeli miljokaz koji je u prošlosti stajao kao putokaz. Osim miljokaza bilo je tu i još puno lijepih sačuvanih starih stvari: fotoaparat iz 1906. godine, bicikl iz 1948. go-dine, dječja kolica iz 1095. godine, radija iz 1970. godine. Vidjeli smo i postav razvoja radija kao i radij-skog pulta.

Upoznavanje s aktivnostima u Cen-tru tehničke kultura dogovorila je Marija Stjepanović, profesorica informatike. Tamo smo vidjeli sva-kakve elektroničke naprave: razna računala, minijaturne robote, ma-ketari… umanjeni prikaz Eiff elovog tornja kojeg nije baš tako lako na-praviti.

Školska knjižničarka Snježana Laksar omogućila nam je posjet GISKO-u. Vi-djeli smo najmanje »milijun« knjiga i ne samo na hrvatskome, nego i na en-gleskom i njemačkom jeziku. Ljubazni knjižničar proveo nas je svim odjelima Knjižnice. Upoznali smo Dječji odjel, Klub za mlade Paklenu naranču, Me-dioteku, Odjel za odrasle, Studijsku čitaonicu. U Austrijskoj čitaonici tra-žili smo rječnike na koje nas je uputila Maja Rora Dumančić,naša profeso-rica njemačkoga jezika. Naučili smo kako se snalaziti u većoj knjižnici no što je to naša školska knjižnica.

Vrijeme je brzo prolazilo. Polako smo krenuli prema školi. Lijepu šetnju našim gradom i zanimljivu nastavu neću nikada zaboraviti.

Tonka Cerovečki – Marijić, 5.b

Izvanučonička nastava šestaša u Tvrđi

Naučili ponešto iz svakog predmetaUčenici 6. a i 6. b razreda bili smo na izvanučioničkoj nastavi u Tvr-đi. Razgledavali smo spomenike, crkve, zgrade, parkove i trgove. Rješavali smo zadatke iz različi-tih predmeta. Iz matematike smo mjerili širinu i dužinu Trga sveto-ga Trojstva, iz geografi je smo za-pisivali podatke s mjerne posta-je, pratili naš put na karti i vodili

bilješke o povijesnim znamenito-stima. Iz hrvatskog jezika nam je zadatak bio razvrstati nazive po-jedinih trgova, crkava i ulica u pri-padajuću skupinu. Iz prirode smo prepoznavali stabla i prikupljali jesenske plodove. Vidjeli smo ra-zne znamenitosti, zabavili se i na-učili ponešto iz svakog predmeta.

Stjepana Marinić, 6.b

Izvanučionička nastava

Zapisivali, mjerili, istraživali u Tvrđi

Razveselili su nas modeli robota

Izložba o povijesti radijau Muzeju Slavonije

nastavnim sadržajima drugih predmeta. Glavni cilj dana bio je aktivno učenje

Nastava...

Mla

do

kla

sje

70

Izvanučionički nastavni dan sedmaša

Spomenici i znamenitostiIzvanučionički dan uz pratnju na-stavnica Anite Čorak, Amarande Pavošević, Silvije Mašaberg i na-stavnika Marina Božića, priprav-nika nastave povijesti Zvonimira Zvoneka i Marka Vrebca prolaze-ći ulicama, parkovima, trgovima grada Osijeka upoznavali smo se sa znamenitostima o kojima smo ponešto i naučili. U sklopu povije-sti razgovarali smo o spomenici-ma i secesijskim znamenitostima koje smo susretali. Među njima

bio je i spomenik Jagode Truhelke, Ćire Truhelke, Lavoslava Ružičkog, Vladimira Preloga,Josipa Jurja Strossmayera, Miroslava Krleže… Kroz šetnju i zabavu rješavali smo i dobivene zadatke iz matemati-ke, hrvatskog i engleskog jezika. Uz tjelesnu i zdravstvenu kulturu završili smo s našim druženjem te polako krenuli prema školi. Bio je to dan koji smo iskoristili kao od-mor od školskih klupa.

Petra Ivanišić, 7.b

Izvanučionička nastava osmih razreda

Osječki parkovi i perivojiU srijedu, 25. rujna 2013. godine, učenici 8.a i 8.b razreda krenuli su istraživati znamenitosti grada Osijeka, posebno ponosni na par-kove i perivoje po kojima je Osijek poznat. Cilj izvanučionične nastave bio je obići nekoliko perivoja, par-kova i šetališta te više saznati o njima. Našli smo se pred školom u 8 sati i svi zajedno krenuli.

Prvo smo razjasnili razliku izme-đu naziva park i perivoj. Ukratko, park je za opuštanje i šetnju gra-đana, a u perivojima se održavaju i kulturna, sportska i druga javna zbivanja.

Prvo nam je odredište bio Perivoj kralja Držislava koji postoji još od daleke 1957. godine, ali i danas plijeni svojom ljepotom i uređe-nošću. Zatim smo krenuli prema Parku kralja Petra Krešimira IV. koji je bogat različitim vrstama drveća te se unutar parka nalazi fontana prijateljstva. Zatim smo stigli do Perivoja kralja Tomisla-va, najvećeg, najstarijeg, a li i naj-ljepšega perivoja grada Osijeka.

Imali smo sreću susresti 63. teni-sačicu svijeta i bivšu učenicu naše škole Donnu Vekić koja je, ugod-no iznenađena ovim posjetom, pristala na nekoliko fotografi ja. Odgledali trening vrhunske spor-tašice i krenuli dalje.

Šetalištem Franje Šepera pošli smo prema Sakuntala parku čije ime nastaje 1913. godine i ostaje

sve do danas. Sljedeće odredište bio je Trg doktora Ante Starčevi-ća koji je nastao u 17. stoljeću i najstariji je trg u Osijeku. Na trgu se nalaze spomenik Anti Starčevi-ću, vodoskok i spomenik »Ljudi«.

Naučili smo ponešto i o crkvi sve-tih Petra i Pavla tj. konkatedrali. Nju je dao sagraditi Josip Juraj Strossmayer i dovršena je između 1938. i 1942. godine. Time smo završili naše istraživanje, a putem smo saznali još neke zanimljivo-sti kao što je podatak da je grad Osijek čak 3 puta dobitnik nagra-de »Zelena vrpca« za najbolje ure-đene i održavane parkove i peri-voje te da zelena površina grada obuhvaća 39,4 hektara. Ova za-nimljiva izvanučionična nastava pomogla nam je da i ove godine naučimo nešto novo o našem pre-krasnom gradu i potakla nas da bolje čuvamo i održavamo naše parkove jer ništa nije ljepše nego pobjeći od gradske buke u jedan tih, miran osječki park. I za kraj, možda je najbolje citirati mislioca R. Oppenheimera:

»Ne znam hoćemo li moći sačuvati vrtove, hoće li slikovite staze preži-vjeti u svijetu koji pomamno raste, ali ako čovjek izgubi vrtove i puto-ve, izgubit će se i sam.«

Stoga, čuvajmo svoje bogatstvo, ponosni na prirodne i kulturne znamenitosti svoga grada.

Lea Vojnović, 8. b

Razgibavanje sedmaša

Smjestili smo se u Školjku, kako je zovu Osječani

Na trgu Ante Starčevića

Osmaši ispred Župne crkve svetog Petra i Pavla u Osijeku

Nastava...

Mla

do

kla

sje

71

Vaše noćne more započele su u ljeto 1991. Vi ste tada bili desetogodišnji dječak. Jeste li uopće shvaćali što se zapravo događa? Jeste li shvaćali da ste u opasnosti?

Da, kobnog 1. kolovoza 1991. godine u slavonskom mjestu Dalj, započela je moja kalvarija koju sam opisao kroz roman 260 dana. Nisam shva-ćao što se događa tj. koji je razlog. No, svjestan sam bio da smo ugro-ženi. Strah je bio iznimno izražen.

Možete li nam ukratko opisati neke od traumatičnih događaja i kako ste se osjećali tih 260 dana? Je li postojala negdje u Vama nada da će sutra biti bo-lje?

Teško je ukratko opisati događaje posebno zbog toga što je većina do-gađaja bila traumatična. Nije lako izdvojiti neki događaj kao najteži i time deplasirati druge, no defi ni-tivno je jedan od najtežih događa-ja kada Vam muče bližnje, a Vi ste nemoćni. Možete samo zapomaga-ti. 260 dana isprepleteno je ružnim događajima koji traju vječno. Jedan ružni događaj ima vrijeme trajanja, no sjećanje,posljedice događaja ne-maju vrijeme. Oni traju i dan danas, samo su manjeg intenziteta. Ukoliko nemate lijepih događaja iz života koji ce neutralizirati te ružne, suo-čeni ste s ozbiljnim problemom. Ja sam za vrijeme tih 260 dana imao i lijepih događaja kao što su: ljubav obitelji, nekoliko gesla ljudi druge nacionalnosti, ljudi kojima nije za-vladalo zlo koji su unatoč zabrani

Program Mirotvorac – razvoj kulture mira

Mirotvorac, Marijan Gubina, na djelu

Razgovor s Marijanom Gubinom

Sretan i ponosan nakon svakog Mirotvorcada nam pomažu pomagali. Dobiti jabuku velika je i prekrasna stvar. Bilo je niz situacija koje su vam da-vale nadu da može biti bolje, da će se jednom i ta muka okončati. U tim okolnostima čovjek se brzo nauči ci-jeniti i uživati u malim stvarima.

Odakle se, tih dugih 260 dana, u Vama pojavljivala sna-ga za dalje, za život?

Prije svega ljubav i briga roditelja i sestara za mene kao i moja ljuba-vi i briga prema njima činili su nas snažnima. Nitko nije odustajao od vjerovanja da će biti bolje. Iako smo

preispitivali dragog Boga zašto do-pušta sve te ružne stvari i što smo mu mi skrivili jer nikada nismo odu-stajali od vjere.Vjerovali smo da će nam dragi Bog pomoći. Svi mi vo-limo život i želimo živjeti. Nažalost, prelako klonemo pred životnim po-teškoćama. Ja sam vjerovao u bolje sutra i iskreno sam se molio Bogu za to.

Kada je to sve prošlo, kada ste se »izvukli«, sigurno Vam je bilo teško prijeći preko toga svega. Kada i kako se u Vama dogodila ta prekretnica, da poč-

Sve smo više okruženi nasiljem među djecom, ponašanjem bez tolerancije, mržnjom.... Inspiriran knjigom koju je napisao, gospodin Marijan Gubina, u pravo vrijeme provodi program pod nazivom Mirotvorac. Odrednice programa upravo jesu povećanje tolerancije, širenje ljubavi i mira. Zbog straho-ta koje je prošao za vrijeme Do-movinskog rata, također ozljeda koje su mu nanijeli naši vršnjaci, odlučio je mladima otvoriti oči po-učen svojim iskustvom.

Dana 2. prosinca 2013. godine program je održan i u našoj ško-li. Sudjelovali su učenici sedmih i osmih razreda te nastavnici, a kako bi im svima približili istinu, odlomke iz knjige 260 dana proči-

tale su učenice 8.a i 8.b razreda: Lea Voj-nović, Ružica Trdin, Martina Matković i Ana Brajnović.

»Ne čekaj dobro, već ga čini kako bi ti se isto prije vratilo« ri-ječi su Marijana Gubine te ujedno i poruka koju nam je programom pokušao prenijeti. Svakako misli-mo da je u tome uspio i da će naši učenici prije nego nešto učine, do-bro promisliti je li to pametno.

Zahvaljujemo gospodinu Gubini i čestitamo jer je unatoč svim pre-prekama u životu, skupio snage i podijelio svoju priču s nama kako bi spriječio da se to još nekome dogodi.

Matea Lukić, 8.a

nović, Ružica Trdin, Martina Matković i

Mirotvorac...

Mla

do

kla

sje

72

nete djeci, ali i odraslima pričati o svome iskustvu?

Ako ste vjernik i želite nastaviti ži-vjeti život vjernika nije Vam problem prijeći preko svega toga. Činjenica je da u vama bude borbe između do-bra i zla. Zlo je prisutno i želi prido-biti svaku osobu da razmišlja nega-tivno, da širi mržnju i da čini loše. Ja osobno nisam gajio mržnju, no nosio sam u sebi jednu veliku tugu, gorči-nu. Izgledalo je kao da iz dana u dan gubim osjećaje, senzibiliziranost i ljubav prema drugima. Oslobođen sam logora, no nisam bio slobodan čovjek. Nakon deset godina rada na sebi uspio sam se osloboditi. Dobio sam ljubav i počeo sam je i sam di-jeliti. Postao sam slobodan.

Postao sam svjestan da svojim iskustvom mogu pridonijeti razvoju kulture mira. Svojim svjedočenjem izazivam određeni šok što je nužno da ljudi izađu iz vlastitog komodi-teta. Svojom iskrenošću i autentič-nošću dobijem pažnju drugih i tada kroz predavanje skrećem pažnju na najbitnije. Molim i mlade i starije da daju ljubav, da čine dobro svaki dan, ne samo kad je neka akcija i kad je nešto »IN« jer je to jedino pravo oružje u borbi protiv zla.

Sve što Vam se dogodilo, ali u blažoj verziji, sklopili ste u pro-gram Mirotvorac kako bi mogli mladima prenijeti istinu. Mo-žete li nam ukratko reći nešto o programu? Kakvi su do sada uspjesi i reakcije? Jeste li ima-li nekih prepreka u provođenju programa?

Program Mirotvorac već po samom nazivu govori što je osnovni cilj istog. Istina je jedan od elemenata koji utječe na cilj. No, osim cilja ra-zvoj kulture mira bitni su zadaci programa: povećanje tolerancije, uvažavanje različitosti, nenasilje. Da bi se zadaci ispunili i da bi se ostva-rio osnovni cilj moraju se primijeniti

osnovni elementi zdravog življenja, a to su: vjera u dragoga boga,vjera u samoga sebe,vjera u bolje sutra; ljubav prema svima kao i ljubav pre-ma samome sebi. Moraš voljeti sebe i činiti sebi dobro da bi volio druge i činio dobro drugima. Rad na samo-me sebi nužno je prakticirati svaki dan i cijeli svoj život; rad za opće do-bro čini čovjeka bogatijim i sretnijim.Ja sam otkrio formulu za slobodu i dijelim je s vama: VJERA+LJUBAV+ RAD = SLOBODA.

Rezultati programa se mogu opi-sivati dugo i ne bi stali u časopis. Učenici i profesori Vaše škole bili su sudionici programa Mirotvorac i svjedoče o rezultatu, a pisanje va-šeg intervjua potvrđuje da je pro-gram prihvaćen i da ima rezultate.Unatoč inicijativi učenika roditelja i profesora da se program provodi te velikoj potpori ravnatelja, profesora, pročelnika, župana, gradonačelnika, predsjednika Republike Hrvatske, uzoritog kardinala Vinka Puljića, pojavljuju se prepreke od strane pojedinaca koji su skeptični i sma-traju da je program previše težak za učenike sedmih i osmih razreda. No, veći je broj onih kojima se ne da izdvajati dodatno vrijeme, ne da im se preuzeti obvezu organizacije. Na-ravno, niti jedan od razloga na nas ne može djelovati da odustanemo posebno jer su rezultati vrlo očiti i jer postojite vi učenici koji program želite. To si pokazala i ti, draga Ma-teja, koja si organizirala provedbu programa u svojoj školi.To je jedan od najboljih pokazatelja koliko je program dobar i nužan.

Kakav je osjećaj pričati o svemu tome, proživljavati to ponovno?

Bili ste svjedoci. I učenicima i na-stavnicima bilo je teško slušati određene dijelove. U meni se svaki put kad idem prema školi pojavi ne-opisiva nervoza. Jači osjećaj nego

kad sam nekad išao na pismeni. Po-nekad mi dođe i da odustanem jer je pritisak prevelik, no nakon sva-kog provedenog Mirotvorca osje-ćam se neopisivo sretno, ponosno.Ljudi se iz dana u dan sve više na-vikavaju ići linijom manjeg otpora, sve su manje spremni se žrtvovati. Provoditi program Mirotvorac je je-dan oblik žrtvovanja, ali ja sam spre-man sve učiniti dobro, posebno zbog toga što je učinak stopostotni.

Imate li neki »recept« kako sretno živjeti bez obzira na prošlost, koji biste preporučili svima?

Prošlost je dio našeg života koji nas obogaćuje ili osiromašuje ovisno kako mi tretiramo prošlost. Moja prošlost je mene mogla krajnje osi-romašiti no ja sam zbog svoje proš-losti »bogat«. U svoj negativnoj situ-aciji ja sam pronašao nešto dobro i na to dobro se usmjerio. Danas i kad pričamo o negativnom, dobro ga za-sjeni. Recept je: vjeruj u dobro,vjeruj u sebe; poštuj i voli život, uživaj u malim svakodnevnim stvarima; ni-kad ne znaš zašto je nešto lose ili do-bro pa se potrudi naći dobro u lošem i koristi dobro da nadvladaš loše.Ne srami se pokazati ljubav,emociju jer ljubav, emocija je najljepša osobina čovjeka. Zato pokaži da si čovjek!

Ono što nas sve jako zanima. Kako ste uspjeli oprostiti?

Pažljivo slušajte vjeroučitelja čemu Vas uči. Razmišljajte o rečenom i zapisanom. Vjernici trebaju živjeti svoju vjeru, a ne zbog navike, drugih ili straha biti »vjernici«. Oni pak koji nisu vjernici neka se pomole drago-me Bogu da im da snage vjerovati.Ja sam dijete Božje kao i vi, ja sam Crkva kao i vi; jedina razlika imeđu mene i nekih je da se ja trudim živje-ti život vjernika.

Dragi Bog me je nagradio i oslobo-dio tereta mržnje!

Suosjećanje u publici Životna priča gospodina Gubine

Mirotvorac...

Mla

do

kla

sje

73

Učenici sedmih razreda naše škole sudjeluju u Projektu po-ticanja čitanja koji vodi naša školska knjižničarka, a književ-ni odabir upravo je Vaš roman Imaš fejs? U nizu projektnih ak-tivnosti voljeli bismo učenicima izložiti i ovaj razgovor koji će upotpuniti sliku i učenički do-življaj.

Imaš fejs? Što Vas je inspirirao napisati

roman Imaš fejs?

Inspirirala me planetarna popu-larnost Facebooka, društvene mreže koja je vrlo privlačna svim generacijama, a naročito djeci i mladima. Kako sam u svakodnev-nom kontaktu s tom populacijom, primijetila sam da fejs gospodari njihovim životima na način koji je pretjeran. Izvor je mnogobrojnim lošim iskustvima i frustracijama i mjesto koje može za njih biti po-tencijalno vrlo opasno, naročito ako virtualni svijet zagospodari stvarnim svijetom i potisne ga u

drugi plan. Poticaj je bila i želja da im prenesem poruku da u komu-nikaciji na društvenim mrežama moraju biti vrlo oprezni.

Roman Imaš fejs? dotiče i otvara razne probleme dje-ce pubertetske dobi. Jesu li se takvi problemi pojavljivali i u Vaše vrijeme ili su pak postoja-li neki drugi? Što je bio fejs u Vaše vrijeme?

Problemi su bili vrlo slični – prve ljubavi, bratske razmirice, suko-bi s roditeljima koji ne pokazuju dovoljno razumijevanja za puber-tetske prohtjeve, školski problemi i uvijek ona neka cura iz razreda koja baš želi napakostiti, no sve se odvijalo u jednom vremenu koje nije bilo užurbano kao ovo današnje. Čini mi se da je sve bilo nekako mekše i ne toliko pretjera-no kao danas.

Fejsa, naravno, nije bilo, nije bilo čak ni telefona, pa je uvijek bilo pitanje sreće kada sam išla svojoj

najboljoj prijateljici hoću li je za-teći kod kuće ili ne.

Pisala sam dnevnik od četvrtoga razreda osnovne škole i imam ci-jelu hrpu ispisanih bilježnica. Po-nekad ih prolistam i kažem: »Hej, to sam ja. I nisam se baš puno promijenila.«

Osvrnula bih se na dio tvoga pi-tanja »u Vaše vrijeme«. Svako vrijeme je moje vrijeme. Svako vrijeme nosi nešto divno, otvara-ju se neke mogućnosti kojih prije nije bilo i, ako čovjek ima dovolj-no energije, vjere u sebe i ako se u svemiru sve posloži kako treba, nema lošeg vremena.

Što mislite o problemima koje uzrokuje Facebook?

O tome sam pisala u romanu i uglavnom rekla sve što sam misli-la. Pretjerana uporaba bilo čega nije dobra, a kamo li društvenih mreža na kojima se mladi često bez ograda razgolićuju u prene-senom i doslovnom smislu pred potpunim neznancima. To može

Razgovor s Jasminkom Tihi-Stepanić, autoricom romana Imaš fejs?

Profesor ica, komp i romani

Jasminka Tihi – Stepanić autorica je romana Imaš fejs? čije su aktualne teme istraživali prošlogodišnji sedmaši sudjelujući u Projektu poticanja čitanja. Upravo je izdala novi roman Bacit ću ti kompjutor kroz prozor! Profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti u velikogoričkoj Osnovnoj školi Eugena Kvaternika. Stalna je suradnica Modre laste. Susreli smo ju na državnom LiDraNu 2013. godine i odlučili doznati nešto više o profesorici – spisateljici...

Autorica i urednica u dogovoru za sljedeći susret

Razgovori...

Mla

do

kla

sje

74

dovesti do tragičnih situacija, no nije bezazleno ni kada učenici zapostavlja-

ju školu, dolaze na nastavu neispavani i

nespremni jer su visili na fejsu dugo u noć.

Profesorica spisateljica Znamo da radite u OŠ Eugena

Kvaternika u Velikoj Gorici kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti.. Kada je knjiga sti-gla u ruke Vaših učenika, kakve su bile reakcije?Moji su učenici oduševljeni knji-gom. To im vidim u očima, prepo-znajem u načinu na koji me pita-ju o romanu, a znaju se pohvaliti pred vršnjacima iz drugih škola da je njihova profesorica napisala Imaš fejs?

Je li se odnos učenika pre-ma Vama promijenio otkad je objavljena knjiga?Mislim da me doživljavaju na pri-sniji način kada vide da ja primje-ćujem što njih muči i da pokazu-jem razumijevanje. Primijetili su da pišem s podjednakim simpa-tijama prema svim dječjim likovi-ma, bez obzira na njihovu uspješ-nost u školi. Mnogi su mi rekli da, poznavajući mene i moje stavove, nisu iznenađeni što sam napisala duhovit roman s kritičkim stavom prema stvarnosti. Jedan učenik mi je rekao da je ta knjiga moje ogledalo.

Koji su Vaši kriteriji ocjenji-vanja?Za mene neki kažu da imam viso-ke kriterije. Mislim da od svakoga učenika treba tražiti njegov mak-simum, djecu ne treba podcjenji-vati niti im podilaziti. Nastojim biti pravedna pri ocjenjivanju. Moji kriteriji se znaju, pa tu nema gotovo nikakvih problema. Za svako predmetno područje točno se zna što se traži. Sve je tran-sparentno, kako se to kaže.

Koje osobine i sposobnosti cijenite kod Vaših učenika?Cijenim kad je netko marljiv, kad izvršava svoje zadatke i obaveze, a kada se netko potrudi napraviti nešto više, baš sam sretna. Obo-žavam kad na moju mail adresu

volimhrvatski@net.hr, pristignu radovi mojih učenika, pjesmice o ljubavi, jeseni, proljeću, bilo čemu što je taknulo njihovu dušu na ta-kav način da su to imali potrebu zabilježiti.

Cijenim kad vidim da je netko do-bar prijatelj, da pomaže drugima, da je sućutan. Najvažnije mi je kad vidim kod nekoga da se razvi-ja u dobrom smjeru i da će jedno-ga dana biti dobar čovjek.

Možete li nam nešto reći o ra-dioigri nastaloj prema romanu Imaš fejs?Pozvala sam na sat medijske kul-ture dramaturginju i urednicu u Dramskom programu Hrvatsko-ga radija Nives Madunić Barišić i tonskog snimatelja Tomislava Šameca. Poslušali smo radioi-gru Visoka temperatura, a onda su nam naši gosti pričali o tome kako nastaje radioigra. Filip, dje-čak s kojim sam na LiDraNu, re-kao je gospođi Nives da ja pišem roman i pitao je bi li ga ona dra-matizirala unatoč tome što sam ja potpuno anonimna autorica. Ona je odgovorila: »Nama uopće nije važno je li neki autor poznat ili nepoznat, nego nam je važan tekst. Kada tvojoj profesorici izađe roman, neka nam ga po-šalje.«

I tako sam ja njoj poslala roman po kojem je snimljena radioigra koja je predstavljala HRT na 9. međunarodnom festivalu radioi-gara u Bratislavi i tamo je osvoji-la prvu nagradu Prix Ex Aequo. To je posebna nagrada koju dodjel-

juje Međunarodna unija za dječju knjigu (IBBY).

Bacit ću ti kompjutor kroz prozor

Kakvi su Vaši daljnji planovi? Hoće li nas iznenaditi neka vaša nova knjiga?Napisala sam drugi roman koji se zove Bacit ću ti kompjutor kroz pro-zor koji se također bavi problemi-ma današnjih tinejdžera. Glavni lik je dječak Luka koji opsesivno igra igrice. Više neću ništa reći da vam ne pokvarim draž čitanja. Kada sam počela pisati prvi roman, od-mah sam znala da će se zvati Imaš fejs?, no kada sam pisala ovaj dru-gi roman, nisam znala kako će se zvati i to me opterećivalo jer znam koliko je naslov važan, da je to prvi kontakt s djelom i da vrlo često baš zbog naslova posegnemo za određenom knjigom. Stavila sam zadnju točku na roman, ali niti je-dan naslov, od onih koji su mi se motali po glavi, nije bio onaj pra-vi. Zavirila sam u sobu svoga sina i zatekla ga, naravno, na kompu. Po tko zna koji puta rekla sam mu: »Bacit ću ti kompjutor kroz pro-zor!« Istoga časa znala sam da je to pravi naslov noga novog roma-na. Roman će ovih dana u tisak. Do Interlibera sigurno će se naći na policama.Napisala sam i zbirku priča Baš kao Harry Potter i predala je svom uredniku Božidaru Prosenjaku. Na-dam se da će mu se svidjeti do-voljno da je predloži za tisak.Zahvaljujemo na razgovoru, zani-mljivim činjenicama i željno oče-kujemo roman Bacit ću ti kompju-tor kroz prozor.

Matea Lukić, 7.a

Druženje na LiDraNu 2013, Primošten

dovesti do tragičnih

ju školu, dolaze na nastavu neispavani i

nespremni jer su visili

Razgovori...

nastavu neispavani i nespremni jer su visili nastavu neispavani i

Mla

do

kla

sje

75

Za početak nas zanima objaš-njenje vašega zvanja. Malo nas zbunjuje, glumica-lutkarica ili glumica-lutkar?

Ah…nemam objašnjenje na to pi-tanje, negdje piše glumica - lutkar, glumica - lutkarica piše u nekim drugim podacima ..što je ispravno ili da li može i jedno i drugo mo-rala bi se baš duže pozabaviti da i ja otkrijem istinu. Na to će vam pitanje sigurno bolje odgovoriti jezičari.

Što sve ulazi u opis radnoga mjesta glumice - lutkara?

Pa, kako radim u instituciji i dio sam ansambla, moje obveze i duž-nosti su nastupiti u djelima i ulo-gama prema repertoaru. Svakako, to podrazumijeva mentalnu, fi zič-ku i duhovnu spremnost, naučen tekst, biti u izvrsnoj formi i kad ti baš nije dan, dati sve od sebe da publika takve trenutke ne primijeti.

Neuobičajena zanimanja

Za početak nas zanima objaš-

Tunto, vidiš da (ne) znam letjeti

U stalnoj rubrici Mladoga klasja predstavljamo vam gospođu Aretu Ćurković, glumicu-lutkara u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u kojem je glumila u pedesetak predstava, a posebno se istaknula u predstavama Bistri vitez Don Qiote od Manche i Velika, velika zemlja Oz. Na SLUK-u i PIF-u 1999. godine osvojila je nagradu za ulogu Sancha Panze te je dvaput bila nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji najboljeg glumačkog ostvarenja u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mladež. Anamaria, gospođa Areta i Ana

Areta Čurković

Glumci...

Mla

do

kla

sje

76

Uz sve to ide i ovaj dio gdje je glumac dužan odgovoriti na pitanja o svo-me zvanju i biti

dostupan javnosti, tj. publici bilo da se

predstavljaš ili najav-ljuješ neki projekt u medijima.

Lutkarstvo objedinjuje mnoge umjetnosti. Koje?Pokretanje ili animacija lutke, glu-ma, interpretacija teksta, glazba, likovnu umjetnost.

Kako je uopće došlo do izbora ovoga neuobičajenoga zvanja i tko je na Vas utjecao u tome iz-boru?Čudnim putovima Gospodnjim! Naime, moram reći da nisam od onih koji su kao mali znali da će biti ili su željeli biti glumci iako sam bila stalno aktivna u nekim umjetničkim vodama kao što su dramske skupine, glazbena ško-la, u srednjoj školi solo pjevanje. Nekako, mislila sam da ću biti uči-teljica ili odgojiteljica, a na kraju sam i završila studij za odgojitelja na Pedagoškom fakultetu u Osi-jeku. Tamo sam imala i predmet lutkarstvo koji mi je predavala naša osječka glumica Mira Perić Kraljik i uvelike nam je dopuštala da izrazimo i svoju kreativnost. Sa svojim sam curama često pravila predstavice koje bismo prikazivali studentima sa svoje studijske gru-pe, ali su nam u »goste« dolazili i studenti drugih studijskih grupa. Tako se zbilo da su došli studenti književnosti gdje je studirao i moj prijatelj Zoran Maljković (danas urednik Mozaik knjige) koji mi je predložio da odem u dječje kaza-lište (tada se zvalo Ognjen Prica) pitati da me prime u ansambl. Ne-opterećeno sam to i napravila. Kad

sam pokucala vrata današnje rav-nateljice gospođe Jasminke Me-sarić, »pogledala« me i rekla neka dođem na audiciju kada bude.U kontaktu sam bila s glumicom i mojom današnjom kolegicom Lidi-jom Helajz, ali nekim okolnostima ja sam prvu audiciju u ljetnom ter-minu propustila. Tražeći odgova-rajuću glumicu, krajem devetoga mjeseca ponovili su audiciju. I da skratim, odmah sam ušla u uži krug. Kad je došlo do velike odlu-ke, svidjela sam im se, ali izabra-li su kolegicu koja je po habitusu (kazališni rječnik) više odgovarala. Otišla sam kući sa suzama u očima shvativši da sam se zaljubila u glu-mu i lutkarstvo. Utjehu za neizbor pronašla sam u odlasku u kino sa sestrom tješeći se da je sutra novi dan. Sutradan su me ipak zvali iz dječjega da im se javim. Kasnije sam saznala da sam im bila dru-gačija, zanimljiva, te sam dobila ponudu i ugovor na probni rad od šest mjeseci. Od 4.listopada 1994. godine ostala sam u ansamblu sve do danas.

Gdje ste se školovali za ovo neuobičajeno zvanje?

Nemam formalno obrazovanje (glumačku akademiju) jer se nisam nikada ni pokušala upisati. U Osi-jeku se tek prije nekoliko godina otvorila Umjetnička akademija, odsjek gluma i lutkarstvo. Moje je školovanje su bio rad, volja, talent,razne glumačke radionice, a najviše glumački zadaci koji su rasli i svaki put podizali svijest o tome koliko i kako napredujem. Nakon pet godina rada u kazali-štu, s ostvarenim većim ulogama dobila sam pristupnicu u Hrvat-sko društvo dramskih umjetnika i stekla status profesionalca. Ne žalim što je tako,vjerujem da je tako trebalo biti i da je to baš moj put. Podržavam mlade ljude koji se obrazuju i pohađaju Akademiju, ali mislim da je ovo zvanje toliko spe-cifi čno da ili jesi ili nisi za scenu. Ima mnogo akademskih glumaca koji nisu »ostvareni« i ne igraju gotovo nigdje, tako da je najveća škola igrati, igrati i imati svoju pu-bliku, raditi na sebi svaki put izno-va, propitivati se i biti pun ljubavi za glumački poziv.

Znamo da ste u stalnome an-gažmanu u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića. Koliko ste uloga do sada ostvarili?Joooj…negdje 2008. godine brojila sam i tada je bilo preko četrdeset.

Znamo da pitati glumca koja mu je najdraža uloga je kao i pi-tati majku koje joj je dijete naj-draže. No, svejedno, ne možemo odoljeti da Vas to ne upitamo.Pa, istina, ali ipak ću nekoliko iz-dvojiti: Sancho Panza u »Don Qui-jote od Manche«, Marica u »Ivici i Marici«, Dada u »Ide Dada«, Jerko u »Badnjak u garaži«, Buba Rotirka u »Velikoj zemlji Oz«, zločesta sestra u »Pepeljugi«, lijeno prase Tomko u »Mi se vuka ne bojimo«, Pony

Djeca iz dramskog Dječjeg kazališta Osijek studija

Areta Čurković\Brunhilda Jamesove Mačke, Osječko ljeto kulture 2013..

Uz sve to ide i ovaj

dostupan javnosti, tj. publici bilo da se

Glumci...

tj. publici bilo da se

Mla

do

kla

sje

77

Hitchen u »Emilu i detektivima«, Omakala u Držićevim »Grižulama«, uloga Hamma u Beckettovoj »Za-vršnici«, uloge u Anočičevoj pred-stavi »Alaska Jack«.. i ima ih dosta priraslih srcu.

Koja vam je uloga do sada bila najzahtjevnija i zašto?

Uloga Sancha Panze jer je bila prva velika i zahtjevna uloga, ali još teža uloga Hamma u Becketto-voj »Završnici«. Igrala sam slije-pog, starog, invalidnog muškarca, jako puno teškoga No, za obje sam uloge dobila i nagrade pa je ta »te-žina« samo iz poštovanja prema tim ulogama, nikako iz kukanja.

Može li se uvijek, kada iziđete na pozornicu, biti nasmijan, ve-dar i zabavan? Koliko to energije zahtijeva?

Mora, naravno da je lakše kad se sve posloži, ali ima dana kad nije tako, no zato si profesionalac i moraš imati tu snagu. Kazalište je živi čin i događaju se razne stvari, ali ako znaš da si dao svoj maksi-mum, onda si lakše i oprostiš greš-ku koju, u većini slučajeva, publika i ne primijeti.

Koliko traju pripreme prije izlaska na scenu?

Ovisi koliko je uloga zahtjevna i koliko ju dugo već igraš. Mi igra-mo jako puno predstava pa nije isto kao kad nekad igraš rijetko pa trebaju posebne pripreme. U sva-kome slučaju nikako s ulice ili iz kreveta glumac ne smije na scenu. Glas i tjelesno zagrijavanje nužno je uvijek.

Koliko imate suradnika i s kim se na sceni najbolje razumijete?

Suradnika je zaista puno jer je ka-zalište veliki pogon i pun ljudi ra-znih zanimanjima, ali da bi nastala predstava kao fi nalna produkcija, svatko od ravnatelja, propagan-de, tehnike, vanjskih umjetničkih suradnika (režiser, dramaturg, scenograf, kostimograf, glazbe-nik, koreograf - scenski pokretač..) daje svoj doprinos. U vrijeme stva-ranja nove predstave najviše sam povezana s redateljem. U konačni-ci glumac ostaje sam sa sobom i svojim partnerom, kolegom glum-cem i oni se moraju bezuvjetno podržavati i razumjeti za dobrobit

predstave i naravno publike bez koje nema našega postojanja.

Opišite nam svoj radni dan kad imate predstavu.

Kako su većinom predstave u ju-tarnjim terminima, otpratim dijete u školu, doručak, čaj ili kava i put kazališta, barem sat vremena pri-je predstave. Nemamo zacrtano radno vrijeme, nekad radimo jako puno, imamo duge i iscrpljujuće probe, a ponekad smo već u pod-ne gotovi i to je lijepo i prednost u našem poslu.Slijedi povratak kući i nakon svih kućanskih obveza posli-je podne uvijek učim neki tekst, ili za snimanje ili za novu predstavu ili tek ponavljam tekst predstave koju nismo duže igrali. ako neku obnavljamo i nismo dugo igrali.

Na sceni izgledate opušteno, razigrano i veselo. Imate li tre-mu prije nastupa?

Hvala, to mi je kompliment. Što se tiče treme ovisi koliko već dugo igram neku ulogu, koliko mi je zahtjevna. Na premijernim izved-bama uvijek imam tremu. Koliko god mi to ponekad otežava, ba-rem znam da još uvijek s jednakim žarom pristupam ovome čime se bavim.

Koliko vam vremenski treba da naučite tekst pojedine uloge?

Ne mogu to precizno odgovoriti. Ima raznih utjecaja koji određuju koliko treba vremena za učenje teksta. Čak tekst kao tekst i nije toliki problem, koliko kad ga nau-čiš, osjećaj da se s njim suživiš u punini, da »omekša« i postane pri-rodno s lakoćom izgovoreno.

Ispričajte nam neku zgodu koja nije bila predviđena scena-rijem. Kako ste se snašli?

Pa, evo, prvo što mi pada na-pamet je kako sam »uskočila« u predstavu »Blago babe Mrzulje«. Igrala sam s lutkom jednog prin-ca, a lutka je bila princip mario-nete, ali u jednostavnijoj varijanti koju, kasnije, zla Mrzulja pretvori u mladoga zmaja. To je isto lutka s koncima. Veliki zmaj Tunto poku-šava mladoga zmaja naučiti letjeti i tako sreću razne likove. U jedno-me trenutku čitaju iz čarobne knji-

Grozdana na zrnu graška, Dječje kazalište Branka Mihaljevića Osijek

Opišite nam svoj radni dan kad imate

Glumci...

Gostovanje na Tajvanu 2012.

Mi se vuka ne bojimo

Mla

do

kla

sje

78

ge kako se odčarati. Kolega je na sceni ostavio knjigu gdje inače ne ostavlja, a ja zaigrana u letenju sa svojim zmajićem nisam to vidjela. Poskliznula sam se na knjigu, pala i glavom udarila u portal. Ustala se brzinom munje i rekla: »Tunto, vi-diš da ne znam letjeti.« Partner je prihvatio improvizaciju i »izvukli« smo se.

Znamo da ste odigrali i neke uloge u Hrvatskome narodnom kazalištu u Osijeku. Je li teže igrati pred djecom ili odraslima?

Za mene je odgovornost ista, s tim da su djeca iskrena pa će usred predstave glasno prokomentira-ti svoje osjećaje, bilo to pozitiv-no ili negativno mišljenje. Kad se prepustiš i »guštaš« ne razmišljaš tko sjedi u publici nego samo da ih očaraš kazališnim činom.

Pamtite li svoju prvu ulogu?

Da, kad su me nazvali u kazalište nakon što nisam prošla audiciju, nakon dogovora o šestomjesečnoj prilici, odmah sam ostala na probi i dobila ulogu »veselo oko’«. Samo sam trebala oduševljeno pratiti sve što se događa oko mene, a to mi, s obzirom na uzbuđenost i radost zbog poziva u kazalište, ni-malo nije bilo teško odigrati. Na kraju sam još i zapjevala s kolega-ma »Moj Osijek pun je sunca...«

Bavite se i pedagoškim radom kao asistentica u Dramskome studiju Dječjega kazališta. Ka-žite nam nekoliko rečenica i o tome.

Da, sad već nekih desetak godi-na, nekako sam desna ruka svojoj kolegici i prijateljici Lidiji Helajz. Volim to, uživam u radu s djecom, učimo s njima, radujemo se…Radi-

mo s njima na razvijanju njihovog samopouzdanja, lijepoga izraža-vanja, razvijanja mašte i još puno lijepih trenutaka donosi suradnja s djecom.

Aktivni ste kao vanjski surad-nik i u našoj školi. U čemu se do sada ogledala ta suradnja?

Pa, moram priznati da je suradnja započela s našom župnom zajed-nicom i crkvom svetoga Josipa Radnika, a rad s učenicima vaše/naše škole samo je lijepi nastavak i povezanost suradnje. Drago mi je zbog toga i kad imam vremena, nikad mi nije teško.

Znamo da ste glumili i u nekim serijama. Kojima?

»Moja tri zida«, »Odmori se, zaslu-žio si«, »Provodi i sprovodi«, »Stipe u gostima«…

Je li teže pred kamerama ili publikom?

Nije diplomatski odgovor, ali sve ima svoju težinu i ljepotu. Sve za-htijeva veliku usredotočenost, ali, nekako ipak, kod snimanja možeš ponoviti i ispraviti pogrešku. Kod kazališnoga čina trenutak je sad i ovdje pun svojih čari, ali i težine, odgovornosti...

Da niste glumica, čime biste se bavili?

Gastronomijom, ugostiteljstvom, voljela bih imati kuću pokraj mora na nekom otoku i baviti se turiz-mom s nekom posebnom pričom.

Prepoznaju li Vas na ulici?

Da, češće s malih ekrana (televizija je strašno snažan medij). Ja za-hvaljujem i uvijek ističem da sam godinama i u kazalištu. Ljudi su dragi i željni komunikacije. Uvijek se trudim pokloniti svakome neku

lijepu riječ jer, nekako, uvijek mi se taj susret prepoznavanja i po-hvala dogodi kad sam ja tužna ili u preispitivanju sebe. To mi bude uvijek neka potvrda, utjeha i snaga za dalje.

Kako provodite svoje slobod-no vrijeme?

Sa svojom obitelji, čitajući, šeću-ći, gledajući fi lmove, odlaskom u kino. Sad već godinu dana idem na »dance fi tness« i to mi je izvrsna rekreacija. Upoznala sam mnoge simpatične ljude, ponekad i izi-đem…

I, za kraj, molimo Vas da nam odgovorite na pet sljedećih pi-tanja:

Ručna lutka (ginjol, zijevalica) ili lutka na koncima (marioneta)?

Ginjol… marioneti se divim, ali prava pravcata marioneta ima puno svojih zakonitosti. Nisam imala priliku raditi s najzahtjevni-jom marionetom. Još!

Gluma s lutkom ili uživljenost u lik?

Za mrvičak prevladava ipak uživ-ljenost u lik

Uloga Marice u predstavi Ivica i Marica ili poštarice Kolbabe u Kolbabi i Brzojavku?

Isto, za mrvičak, Marica pogotovo što sam za tu ulogu dobila nomi-naciju za Nagradu hrvatkog glumi-šta

Gluma ili rad s djecom?

Teška srca, ipak gluma:)

Dječje kazalište ili HNK?

Dječje kazalište s ponekim go-stovanjem u HNK-u.

Anamaria Nemet, 8.a i Ana Stanković, 8.a

Areta Čurković\Kolbaba i Brzojavko RTL televizija, serijal Moja tri zida

Glumci...

Mla

do

kla

sje

79

Naravno da sam putovanje s ne-strpljenjem očekivala i to vrijeme iskoristila za prikupljanje informa-cija o drugome po veličini gradu u Španjolskoj, smještenom u sjeveroi-stočnom dijelu Iberijskog poluotoka, na obali Mediterana. Nalazi se južno od planinskog pojasa Pirineja i gra-nice s Francuskom. Udaljena je oko petsto kilometara od glavnoga gra-da Španjolske - Madrida. Barcelona je ujedno i naziv za provinciju Bar-celona koja ima više stanovnika od cijele Hrvatske.

U petnaest sati smo uzletjeli smo iz zagrebačke zračne luke iako smo tamo morali biti dva sata ranije. Tako je to uvijek. Let zrakoplovom - čista uživancija! Svi kažu da su obla-ci kao šlag, no meni izgledaju poput grubo istučenih bjelanjaka…Onako kremasti, poslagani jedan iznad dru-goga, izgledaju kao da nebo pravi veliku tortu. Dvosatni let bio je ugo-dan i zanimljiv.

U Barceloni je uvijek sunčano i toplo jer ima umjerenu mediteransku kli-mu s ljetom koje traje od svibnja do rujna, iako su temperature i u trav-nju često iznad 20 °C. Zime su blage.

Kada smo mi došli, počelo je kiši-ti. Svaki put kada dođemo negdje - počne kišiti. Kažu da u Tunisu kiša ne pada i po nekoliko godina, a, sje-ćam se, kad smo mi došli, padala je pet dana. Ta jesmo li mi to neki kišonosci? Eto, kakve smo sreće!

Srećom, kiša je padala noću, a s pr-vim zrakama sunca pokazala nam se Barcelona u svojoj ljepoti.

KatalonijaBarcelona je grad koji se nalazi u španjolskoj pokrajini Kataloniji. Omeđena je dvjema rijekama -Be-sos i Llobregat. Osnutak Barcelone je opisan dvjema legendama. Prva kao osnivača grada spominje grč-kog junaka Herkulesa, 400 godina prije Krista, a druga spominje Kar-tažanina Hamilcara Barcu, Haniba-lovog oca, koji je u 3. st. prije Kri-sta gradu dao ime Barcino, prema imenu svoje obitelji. Doista, ime Barcelone potječe od staroiberskog Barkeno, što je ostalo zapisano na starom novčiću.

Na prvi pogled neki bi rekli da je Barcelona tužan i tmuran grad jer su zgrade blijede, crvenkastosme-đe, žute ili sive. Nisam vidjela niti

jednu zgradu jarkih boja, ali vidjela sam zgradu od stakla! Pihh... Reći će neki. Pa mi to imamo i u Osijeku. Nije to bilo kakva zgrada od stakla. To je staklena zgrada koja mijenja boje! Da, dobro ste pročitali, mije-nja boje! Kada se pojedino staklo nađe pod određenim kutom sunče-ve svjetlosti, zasja plavo ili crveno. Nevjerojatno, zar ne?

Barcelona je grad koji kao da vrije. Još jedan dokaz da prvi pogled ne daje pravu sliku o gradu.

La Rambla Sljedeći smo dan krenuli u razgle-davanje. Bili smo na brdima koja

Putovanje u Kataloniju, upoznavanje znamenitosti provincije i grada Barcelone

Barcelona, grad u koji se uvijek vraćaju

Moji roditelji rade u jednoj štedionici, a kada naprave određeni broj štednja i kredita, osvajaju nagradu - putovanje. Mogu se pohvaliti da sam do sada bila u Tunisu, Istambulu, a ove sam godine imala priliku posjetiti Barcelonu. Što reći? Oduševila me svojom ljepotom, poviješću, znamenitostima i nekako mi se »uvukla pod kožu«.

Ja na stadionu, ispred trgovine

Krovovi su zeleni

Putovanja...

Mla

do

kla

sje

80

omeđuju Barcelonu i s kojih se pruža nezabo-ravan pogled. Središte

staroga grada čini jez-gra s uskim krivudavim

uličicama, a na najvišoj točki uzdiže se katedrala.

Središte grada spojeno je nizom ulica s novijim četvrtima.

Ručali smo u najpoznatijoj ulici La Rambla u centru grada. To je ulica koja je jako je dugačka i ima četi-ri dijela: Ramblu cvijeća, Ramblu igračaka, Ramblu mora i još jednu Ramblu, no zaboravila sam joj ime. Na kraju te duge ulice nalazi se Ko-lumbov kip, a njegov prst pokazuje u smjeru »Novoga svijeta« jer, ako niste znali, Kolumbo je nakon otkri-ća Amerike doplovio upravo u Bar-celonu. Repliku broda kojim je on doplovio imala sam priliku vidjeti i u staroj pomorskoj luci.

Sagrada FamiliaPosjetili najznamenitije građevine genijalnoga Antonija Gaudija među kojima je i njegov nedovršeni pro-jekt crkva Sagrada Familia. Gaudi je bio poznati barcelonski arhitekt koji je na neki način stvorio Barce-lonu. Dok je gradio već spomenutu Sagradu Familiu, udario ga je tram-vaj te je nekoliko dana nakon toga preminuo. Katedrala se gradi još od 1866. godine, a nije dovršena ni danas. Sigurna sam da će, kada se gradnja završi, biti jedna od naj-ljepših katedrala Svijeta. Gaudi je sagradio mnoge građevine u Barce-loni i sve su vrlo poznate i uvrštene na UNESC-ov popis kulturne bašti-ne. Bogati ljudi su mu dobro plaćali da bi im sagradio kuću. Obišli smo i kuću u kojoj je živio nekoliko godina s obitelji, a izgledala mi je kao kuća iz priče o Ivici i Marici. Posjetili smo i katedralu sv. Eulalie, mučenice koja je živjela u 4. st. i koja je ubijena kada je imala samo trinaest godina. Zanimljivo je to što su u dvorište te crkve bijele guske, a ima ih trinaest što simbolizira Eula-line godine. U toj crkvi su i sarkofazi važnih osoba. Sarkofazi su vrlo ma-leni, oko 150 cm, što nas je začudi-lo. Vodič nam je rekao da su ljudi u prošlosti bili puno niži od nas te nam je kao primjer naveo da je Cezar bio visok samo 139 cm. Nasmijala sam se jer mi je bilo čudno to što je bio niži i od mene i mojih prijatelja iz razreda.

Barcelona ima 68 parkova od kojih 12 povijesnih, 5 botaničkih, 6 šum-

skih i 45 gradskih. Od njih je najve-ći Montjuïc, a najslavniji Parc Güell, arhitekta Gaudíja. Samo gradski parkovi prekrivaju 10% gradske po-vršine.

FlamencoVečerali smo u restoranu »Tablao Cordobes«. Iskreno, njihova mi se jela baš i ne sviđaju. Previše su zači-njena, ponekad i slatka i slana u isto vrijeme. No, zato me ples fl amenco oduševio. Plesali su u cipelama po-godnim za taj narodni ples koji je vrlo popularan u Kataloniji. Plesačice su bile odjevene u prekrasne, tradi-cionalne haljine jarkih boja s volan-čićima koje su se širile oko njih dok su plesale Pjevači su pjevali španjol-ske pjesme koje mi, naravno, nismo razumjeli,noizrazom lica i pokretima dočarali su nam kada se pjeva nešto tužno, a kada nešto veselo.

Camp Nou, stadionSljedeći smo dan posjetili i Camp Nou. Stadion je zbilja velik, a cijeli se teren vidi s najviših sjedala za razliku od onih dolje, uz travnjak, s kojih se ne vidi baš mnogo, vidi se samo ono što je ispred nas, ali ne i cijeli teren. Posjetili smo i muzej u kojem se čuvaju sve nagrade i priznanja, prve kopačke i dresovi… sve što je značajno za povijest No-gometnoga kluba Barcelona. Kako smo imali određeno vrijeme za razgledavanje stadiona i muzeja,

a dugo smo se zadržali na stadio-nu, moj se tata žurio. Muzej je bio zamračen, tata nije vidio staklo, a žureći se htio skratiti put, glavom je udario u staklo. Ostala mu je uspo-mena sa stadiona, a meni vrlo smi-ješna zgoda s putovanja.

Posjetili smo i akvarij, jedan od naj-poznatijih i najvećih akvarija u Eu-ropi. Bilo je puno vrsta riba. Vidjeli smo morske pse »tigrove«, najopa-snije među svim morskim pisma. No, vidjeli smo i one manje opasne, ali nikako manje veličanstvene gre-benske morske pse. Najzanimljivije je bilo to što su nam ribe, a i morski psi plivali iznad glava. Bilo je i ra-znih kornjača i raža, a meni su vrlo zanimljivi bili i pingvini.

Tijekom večernje šetnje La Ram-blom popili smo vodu iz izvora za koji legenda kaže:

»Tko popije vodu iz ovog izvora, ostat će u ljubavi s Barcelonom i uvijek će joj se vraćati.«

Montserrat, Sveto BrdoNaravno, tu je nezaobilazna kupnja suvenira i razglednica. Bili smo na poludnevnom izletu u Montserratu, najpoznatijem svetištu Španjolaca. »Sveto Brdo« posvećeno je Crnoj Gospi - »La Morenete«, zaštitnici Katalonije. Crkva je predivna, a mo-gli smo i dotaknuti Gospin kip. Iako je red bio dugačak, isplatilo se če-kati. Poseban osjećaj!

Naš se posjet Barceloni bližio kraju i zaputili smo se prema zračnoj luci. Opet isto kao i u Zagrebu. Provjera putovnica i čekanje. Zrakoplov je kasnio cijeli sat i krenuli smo tek u 19 sati. Po dolasku u Zračnu luku Zagreb, pozdravili smo se sa suput-nicima i krenuli prema Osijeku.

Na kraju želim reći da je Barcelona grad koji se ne može dočarati niti fotografi jama niti riječima (iako sam ja to pokušala, a koliko sam uspjela, prosudit ćete vi sami). Bar-celona je grad koji se mora doživjeti!

Andrea Đanić, 6.a

Na stadionu, znate već to mjesto gdje se svi slavni nogometaši

slikaju Stadion

Pogled s Montserrata

omeđuju Barcelonu i s

staroga grada čini jez-gra s uskim krivudavim

uličicama, a na najvišoj

Putovanja...

gra s uskim krivudavim uličicama, a na najvišoj uličicama, a na najvišoj

Mla

do

kla

sje

81

Pretpostavljam da, kad bi se na našoj Školi provelo neko istraži-vanje s pitanjem: »Koju biste dr-žavu htjeli posjetiti?« SAD bi za-uzele jedno od prvih mjesta, ako ne čak i prvo. Vjerojatno bi slični rezultati bili i da se pita: »U koju biste državu htjeli odseliti?« Opet Amerika. Ta vodeća sila svijeta, zasigurno je jedna od najpoželjni-jih destinacija na turističkim top listama.

Tajna američke privlačnostiZašto je tomu tako? U čemu se krije tajna njene privlačnosti? Možda u njezinu »hollywood-skom« prikazu u medijima. Za-ista, gledate li TV, surfate li po internetu, zavirite li u časopise, Amerika je u svemu tomu nekako naj-naj. U poduzetničkom smislu, u Americi su najveće svjetske kor-poracije; u ekonomskom smislu, ona je postigla zavidan stupanj fi nancijske stabilnosti; u global-nom smislu, Amerika se svijetu predstavlja kao uzor demokracije, tolerancije, solidarnosti i uzima si za pravo drugima ‘soliti’ pamet, pa čak i krojiti kartu svijeta; u kul-turološkom smislu, ona je ikona uspješnog melting pota u kojem se mnoštvo kulturâ doseljenika iz Europe stopilo u jednu, američku

kulturu, doduše puzzlastog obli-ka, ali iznutra čvrsto povezanog sviješću »Proud to be American!«; u estradnom smislu, u Americi su najslavnije zvijezde glumačkoga, pjevačkoga i modnoga kulta… I tko ne bi poželio otići tamo gdje se preko noći može postati sla-van, gdje se bez prevelika truda, začas, uz malo sreće, svaki siro-mah može prometnuti u multimi-lijardera. Pa sve da netko i nema takvih ambicija, već i sama turi-stička znatiželja dovoljna je moti-vacija da se zaviri u tu pinokijev-sku zemlju ‘Dembeliju’.

Amerika nije (samo) HollywoodIpak, kad je riječ o mojim odlasci-ma u SAD (naime, imala sam prili-ke četiri puta ljetne mjesece pro-voditi u Americi), razlozi su sasvim drugačije naravi. Nije u pitanju ni turizam, ni ambicije za slavom i bogatstvom nego se radi o posje-tu obitelji. Roditelji, braća i ostali članovi bliže rodbine žive u četiri različite države SAD-a: Milwaukee (Wisconsin), Waterloo (Iowa), Cle-veland (Ohio) i Chicago (Illinois). Prošavši kroz ta mjesta, zaključi-

Časne sestre i redovničke halje u Americi

…Amerika je zemlja velikih suprotnosti. Pa tako postoje krajevi gdje su časnu sestru imali prilike vidjeti samo na TV-u… da u toj župi ne prođe nijedna sveta misa, nijedna krunica, a vjerujem i nijedan dan klanjanja, a da se ne izgovori zaziv: »Za nova duhovna zvanja, molimo Te…«

Basilica of National Shrine of Mary Help of Christians at Holy Hill

Drugo lice Amerike

Redovništvo

u Americi...

Mla

do

kla

sje

82

la sam da »Hollywo-od jest Amerika, ali Amerika nije (samo) Hollywood«. Amerika

je zemlja velikih su-protnosti: s jedne stra-

ne, neboderi koji paraju oblake i goleme luksuzno uređene kuće-vile, s druge strane na brzi-nu sklepane drvene kuće-barake, koje svaki malo jači vjetrić može dignuti u zrak; s jedne strane život ‘na visokoj nozi’, ‘markirana’ odje-ća, gala večere, s druge strane beskućnici osuđeni na pabirčenje po kontejnerima; s jedne strane življenje ‘kao da Boga nema’ (bez-božnost i nemoral svake vrste), s druge strane iznenađujuća pobož-nost i krepostan život po načeli-ma Deset Božjih zapovijedi.

Danonoćna molitva za cijeli svijetMoram priznati da me se upravo ova zadnja činjenica toliko doj-mila da je pokosila sve moje pre-đašnje predrasude o Americi. Na-ime, kad sam čula da mi roditelji i braća sele za SAD, prva misao koja mi se javila u glavi bila je: »Ajme, pa kud baš tamo?! Sve zlo ovog svijeta svoje korijenje vuče iz SAD-a.« No, pri mom prvomu posjetu obitelji u SAD-u, dospje-la sam u jednu toliko živu župnu zajednicu da nisam vjerovala vlastitim očima i čudom sam se čudila da tako što uopće postoji u suvremenom svijetu, a kamoli u Americi.

Evo što sam doživjela: Kad sam jednog popodneva prvi put ušla u crkvu sv. Ivana Evanđelista, našla sam izložen Presveti oltarski sa-krament pred kojim su ljudi molili. Mislila sam da sam sasvim slu-čajno pogodila doći baš u vrijeme klanjanja. No, kad sam sutradan prijepodne opet naišla na isti pri-zor, pretpostavila sam da župa ima višednevno klanjanje na neku određenu nakanu. Upitah gospo-đu do mene na koju nakanu mole i kad je klanjanje započelo, a ona će mi: »S klanjanjem smo u župi

počeli prije nekoliko desetaka go-dina, danonoćno, bez prekida, tra-je do dana današnjega. Svakih sat vremena, danju i noću, izmjenjuju se župljani i mole na nakane upi-sane u onu bilježnicu pred ulazom. To su potrebe pojedinih članova naše župe, ali molimo i za cijelu župu, pa i za cijeli svijet… Samo za vrijeme svete mise Presveti ol-tarski sakrament nije izložen.« S nevjericom sam gledala u gospo-đu i ozbiljno posumnjala u to da je moje razumijevanje engleskog jezika dostatno za potrebe sva-kodnevnog komuniciranja. Upi-tah ju ponovno: »Ako sam dobro shvatila, rekli ste da u župi imate danonoćno klanjanje?« Sasvim je mirno, sa smiješkom odgovorila: »Da, ima puno potreba za koje treba moliti. Neprestano.« U gla-vi mi bljesnu misao: »Ne znam ni za jednu župu u Hrvatskoj koja bi ovoliko molila, izuzev jednog samostana. Kako ovi ljudi, uza sve obveze, svagdanju jurnjavu i umor, stignu imati i ‘vječno’ kla-njanje. Da ovo ispričam u Hrvat-skoj, nitko mi ne bi vjerovao.«

Američka župa s čak četiri duhovna zvanjaNo, to nije bio kraj mom čuđenju. Nedjeljna sveta misa, crkva ori od pjesme. Svi vjernici s pjesma-ricom u ruci, bez nekog određe-nog zbora, pjevaju Gospodinu od srca. Kod nas je pak uvriježeno mišljenje da ministranti ministri-raju, čitači čitaju, pjevači pjevaju, bake mole…, a ostali ako otvore usta – i to je već nešto. Sljedeći čudesan fenomen jesu i duhov-na zvanja iz te župe. Danas, kad se u razvijenim zemljama svije-ta osjeti velika kriza duhovnih zvanja, čitave redovničke družbe izumiru, mladi se teško odlučuju na put Bogu posvećenog života, tako da župe uglavnom ne pam-te kad je netko od njihovih mla-dih krenuo putem svećeništva ili redovništva, ova američka župa ima dva mlada svećenika i dvi-je mlade redovnice. U tom kon-tekstu napomenula bih da u toj župi ne prođe nijedna sveta misa, nijedna krunica, a vjerujem i ni-jedan dan klanjanja, a da se ne izgovori zaziv: »Za nova duhovna zvanja, molimo Te…«

Fountain in Millennium Park, Chicago

Fountain of the Great Lakes, Chicago

la sam da »Hollywo-

Hollywood«. Amerika je zemlja velikih su-

protnosti: s jedne stra-ne, neboderi koji paraju

Redovništvo

u Americi...

protnosti: s jedne stra-ne, neboderi koji paraju protnosti: s jedne stra-

Mla

do

kla

sje

83

Real časna sestraNo, kako sam već istaknula, Ame-rika je zemlja velikih suprotnosti. Pa tako postoje krajevi gdje su časnu sestru imali prilike vidjeti samo na TV-u. Evo jednog doga-đaja. U jednom drugomu ame-ričkom gradu, nakon nedjeljne svete mise, pri izlasku iz crkve, do mene je dotrčala jedna djevojčica i upitno me gledajući prstićima je opipala moju redovničku haljinu. Nakon toga je veselo poskočila i, trčeći prema mami, uzbuđeno po-navljala: »Mom, she’s real! She’s real!« U prvi mah nisam shvati-la što se događa, no ubrzo mi je mama s nasmiješenom djevojči-com u naručju objasnila: »Znate, sestro, lijepo je vidjeti nekoga u redovničkoj haljini. To je kod nas prava rijetkost. Sarah je časne sestre vidjela samo na TV-u. Vi ste prva stvarna časna sestra koju vidimo.«

Kasnije sam razmišljala, možda su Sarah i njezina mama i sre-le časne sestre, ali nisu znale da

su to časne sestre. Vjerojatno se pitate kako je to moguće. Barem su časne sestre prepoznatljive, zbog svoje odjeće. Točno, ali što ako se časna sestra odijeva kao i svi drugi ljudi i nema pokrive-nu kosu. Po čemu ćete ju onda prepoznati?! Po ponašanju, da-kako, jer je jednostavno druga-čija od drugih. No, ako nemate nekog kontakta s njom, ona vam vrlo lako ostaje neprepoznatlji-va. Sada bih vam otkrila jednu tajnu: uzmimo, primjerice, da u Americi ima oko 88 000 ča-snih sestara, njih oko 80 000 u civilnoj je odjeći, a samo 8 000 u redovničkoj. Zbog mentaliteta američkoga naroda i cjeloku-pnog društveno-kulturološkoga okruženja, redovnice u Ameri-ci, nakon Drugoga vatikanskog koncila (1962.-1965.) zaključi-le su da je prikladnije da budu odjevene u civilnom stilu jer će tako ljudima biti nekako bliskije. Jesu li učinile dobar izbor, to će vrijeme pokazati.

Inače, časne sestre u Americi odigrale su vrlo značajnu ulogu u povijesti te države. U devetnae-stom stoljeću, za vrijeme veliko-ga vala naseljavanja američkoga kontinenta, došle su zajedno s ostalim Europljanima da im budu na pomoć u edukacijsko-socijal-nom pogledu. Utemeljile su prvi obrazovni sustav u Americi. Cje-lokupno osnovno školstvo bilo je u njihovim rukama, a ubrzo su za-hvatile i srednje škole, te na kraju i fakultete. Prve bolnice, ubožnice, sirotišta…, sve je to bilo dio nji-hova djelokruga. Ukratko, stvorile su temelje nečemu što se danas zove SAD.

A o SAD-u bi se moglo još nadu-gačko i naširoko pisati, no ovih ne-koliko crtica htjelo bi samo poka-zati da američka medijska stvar-nost nije jedina. Otkrića skrivena u gornjim redcima nisu kolumbovskih razmjera, ali su svakako sitni ka-menčići od kojih je satkan mozaik percepcije najmlađeg kontinenta.

s. Krista Mijatović

Na ulicama ChicagaCloud Gate, ili popularno 'bean' u

Millennium Parku u Chicagu

Croatian House u Public Museum, MilwaukeeNakon naporna puta, konačno na američkom

tlu, O'Hare Airport, Chicago

Redovništvo

u Americi...

Mla

do

kla

sje

84

Kada kažete da idete na krstarenje, prva je misao da putovanje započi-njete u nekoj luci na moru. Da, i mi smo putovanje započeli u luci, ali Zagrebačkoj zračnoj luci iz koje smo imali izravan let u prijestolnicu naj-starije svjetske monarhije – Danske. Nalazi se na sjeveru Europe i naj-manja je nordijska zemlja, dio Skan-dinavije. Možemo reći da je otočna država jer se smjestila na poluoto-ku Jutlandu i 406 otoka od kojih je 108 nastanjeno. Mnogi veći otoci spojeni su mostovima, a most spaja Dansku i sa susjednom Švedskom. Zanimljivost jest da je najstarija za-stava na svijetu upravo danska za-stava, a njihov najpoznatiji proizvod su Lego kocke. Kopenhagen (danski København, od »Købmandshavn« – trgovačka luka) glavni je i najveći grad Danske.

Mala sirena i Lego kockeŠećući njegovim ulicama, uočili sam da su prepune trgovina, a posebno trgovinama Lego kockama što je, naravno, posebno obradovalo mene i moju sestru. Kroz Stroget (ravna crta), najdužu pješačku i trgovačku ulicu u Europi, stižemo do Nyhavn-a ili nove luke. U šarenim zgradama iz 17. stoljeća smjestili su se restora-ni i kafi ći u koja nude tradicionalna danska jela. Hans Christian Ander-sen, svjetski poznati pisac bajki, ovdje je živio, te »ga« se na njegov rođendan (2. travnja) može »sresti«

jer se mnogi ulični zabavljači kosti-miraju i glume pisca Ružnoga pače-ta, Djevojčice sa žigicama, Male si-rene… Vrlo ugodna šetnja od Nyhav-na do Churchill parka ili rivom iznad Admiral Hotela, dovodi nas do mje-sta na sjeveroistoku grada gdje Den Lille Havfrue (Mala sirena) zamišlje-no gleda u more. Ovaj kip slavi ju-nakinju Hansa Christiana Andersena te je postao svjetski simbol Kope-nhagena. Upravo na ovome mjestu slikaju se milijuni turista godišnje pa ni ja nisam odoljela tomu. Kip male sirene ovdje je već stotinu godina, a legenda kaže da kad prođe tristo godina, kip će oživjeti. Kopenhagen je vrlo skup grad, nemamo vremena za metro pa tata ipak poziva taksi

da nas odveze do našeg cruisera. Taksist ubrzo shvaća da smo Hrvati, istoga časa isključuje taksimetar jer on je Makedonac koji ima rodbinu u Splitu i odlučio nas je počastiti vo-žnjom.

CruiserCruiser ili, hrvatski rečeno, brod za kružna putovanja ogroman je i ostavlja bez daha. Krstarenje je zabavno već samo po sebi i prije obilaska luka i gradova jer cruiser ima 16 katova na kojima se nalazi 6 restorana, mnoštvo barova, tere-tana, wellnes centar, kasino, disko klub, kino, kapelica, mini bolnica, policijska postaja, nekoliko bazena od kojih jedan ima i tobogan, kaza-lište znatno veće od osječkoga HNK, teren za mini golf, košarkaško i te-nisko igralište te mnoštvo trgovini-ca …Nikako ne može biti dosadno! Odmah smo se bacili u razgledava-nje broda, a ja sam uspjela u tom kratkom vremenu ugaziti u vanjski dio bazena i dobro namočiti patike i čarape. Ja – uvijek ostajem ja!

Neposredno prije polaska broda po-sada organizira vježbu spašavanja u slučaju bilo kakve nesreće. To je je-dini dio putovanja koji plaši moju se-stru jer svi moramo navući pojaseve za spašavanje, a buka sirena za uz-bunu je zastrašujuća. Nas odvajaju od tate jer mame i djeca prvi ulaze u čamce za spašavanje, a svi muškarci ostaju negdje iza i ulaze zadnji. Sve

Erricson Globen arena-Stockholm Estonska luka -Tallin

Krstarenje: Danska, Njemačka, Švedska, Estonija, Rusija

Mala sirena, Lego kocke, Mamma Mia i matrjoška

Mala sirena Hansa Christiana Andersena-Kopenhagen

Putovanja ...

Mla

do

kla

sje

85

me to podsjeća na neke scene iz Ti-tanica… Ne daj, Bože!

Kiel, LubeckSljedeći dan pristajemo u veliku sjevernonjemačku luku Kiel koja se nalazi na Baltičkom moru. Kiel je početak Kielskog kanala koji ga to-kom rijeke povezuje sa Sjevernim morem. To je najkraći plovni put iz Sjevernog u Baltičko more i jedan od najvažnijih svjetskih plovnih ka-nala. Reljef oko grada je nizinski s nekoliko brda, a u okolici postoji mnogo ledenjačkih jezera. Kiel, sje-dište njemačke savezne pokrajine Schleswig-Holstein, poznat je po vrlo uspješnom rukometnom klubu u kojemu bi uskoro trebao i zaigrati svjetski poznati Slavonac Domagoj Duvnjak.

Autobusom se vozimo do grada Lu-becka čije je središte dio UNESCO-ove Svjetske kulturne baštine. Iako smo u autobusu, vozač odbija kre-nuti dok se svi putnici ne vežu poja-som. Njemica, koja je naš turistički vodič, pokazuje nam jednu ljekarnu i kaže kako je ta u Lubecku, uz onu Male Braće u Dubrovniku, jedna od najstarijih svjetskih ljekarni. Svi čla-novi naše turističke grupe, za koju možemo reći da je multinacionalna, smješkaju nam se. Osjećamo se po-nosno jer smo mi, ovdje mislim na svoju obitelj, jedini iz Hrvatske.

Grad se nalazi na estuariju ušću ri-jeke Trave. Ušće je pogodna prirod-na luka, a centar grada nalazi se na otoku na rijeci. Postoji kanal do rije-ke Elbe. Stari je grad većinom saču-vao srednjovjekovni izgled sa starim zgradama i uskim ulicama. Tipične su zgrade sagrađene od crvene ci-gle sa zelenim krovovima. U grad se

nekoć moglo ući samo kroz četvora gradska vrata od kojih su dvoja sa-čuvana.

U središtu grada ističe se sedam cr-kvenih tornjeva. Obilazimo kuću no-belovca Thomasa Manna, kao i nje-mačkog kancelara Willija Brandta. U svakoj smo državi jeli nacionalno jelo pa tako i u Njemačkoj. Kobasice sa slatkim kupusom mi se baš i nisu svidjele i odmah sam nakon ručka potražila Mc Donalds-ov restoran (uz prijeke poglede mojih roditelja).

Ma, kupus ni u Osijeku, a ne u Nje-mačkoj!

Mamma Mia, StokholmNaše je sljedeće odredište – Stokholm, grad na 20 otoka, povije-sni centar na pet otoka koji su po-vezani mostovima. Najzanimljivija mi je bila vožnja vanjskim dizalom na vrh Ericsson Globen arene, od-nosno najveće kupolaste građevine na svijetu. Podzemnom željeznicom dolazimo do Gamla Stan-a, otoka na kojem je samo središte Stockholm-a. Zanimljivo je da na centralnom otoku nigdje ne možete kupiti žva-kače gume, ali zato nigdje na ploč-niku nećete vidjeti niti mrlje od žva-kačih guma (Uh, odmah se sjetim osječkoga nedavno obnovljenoga trga!). Po cijelom gradu viđamo neke čudne tramvaje bez kotača, nikamo ne voze već u njima ljudi samo sto-je i puše. To je zato što je u cijeloj Švedskoj pušenje zabranjeno, čak i na ulici. Tko želi pušiti, mora ući u jedan takav tramvaj. Pročelja kuća su raznobojna, a svaka boja govori o stoljeću u kojem je kuća izgrađe-na. Grad ima mnogo parkova i re-kreacijskih zona. Mnogo pažnje se posvećuje zaštiti okoliša i poticanju rekreacije. Otoci ispred Stockholma su popularna odredišta izletnika. Značajan je otok Djurgården sa za-bavnim parkom.

Stokholm je sjedište Kraljevske švedske akademije znanosti, Karo-linskoga instituta i Švedske akade-

mije, ustanove koje odabiru dobitni-ke Nobelove nagrade. Obilazimo sve te ustanove, no meni je posebno bio zanimljiv muzej najpoznatije šved-ske grupe ABBA.

Iako nisam baš generacija koja je slušala njihovu glazbu, poznate su mi neke pjesme, a pogotovo posli-je fi lma Mamma Mia je fi lm koji je osmišljen po istoimenom svjetski poznatom mjuziklu utemeljenom na pjesmama grupe ABBA. Film je do-bio naziv po ABBA-inom hitu ...

Smjena straže ispred kraljevske pa-lače također je posebno je atraktiv-na. U sumrak cruiserom napuštmo Švedsku. Tati je najviše žao, a mama kaže da je to zbog zgodnih Šveđanki.

Estonije - Tallin, glavni grad EstonijeDok prelazimo Baltičko more, primi-jetili smo da se brod ljulja više nego je uobičajeno. Posada broda zatva-ra sve izlaze na palube. Gledamo kroz prozor sa šesnaestoga kata i vidimo valove koji baš i ne izgleda-ju posebno veliki. Silazimo na treći kat u Chocolate bar kroz čiji pro-zor vidimo vrhove valova. Tek sada shvaćam koliko su veliki. Nikada u životu nisam vidjela tako ogromne valove. Grdosije od valova koji nose sve pred sobom. Tek sada shvaćam zašto su svi izlazi na palube zatvo-reni. Baltičko je more sivo i hladno, nije me baš oduševilo, nepregledna siva voda…, naše Jadransko puno je ljepše. Na recepciji besplatno dije-le tablete protiv mučnine, no moja obitelj, na sreću, nema problema s morskom bolešću.

Sljedećega dana stižemo u luku glavnog grada Estonije - Tallina.

Lego trgovina - Kopenhagen

Ulaz u Lubeck - Njemačka Na izlazu iz Tallina-Estonija

Mla

do

kla

sje

86

U luci se nalazi desetak cruisera, a naš je najveći među njima. Tallinn je glavni grad Estonije, smješten u Finskom zaljevu. Središte je Esto-nije važna ribarska i putnička luka. Ubraja se među najstarija središta u sjeveroistočnoj Europi.

Stari je grad (s Katedralnim brdom) upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi. Šećemo starim gradom, ulice su pune turista i velika je gužva. Između ostaloga, obilazimo prekrasnu katedralu Alek-sandra Nevskog, Estonski parlament i crkvu sv. Olafa koja je svojevreme-no bila najviša građevina na svije-tu. Muzej srednjovjekovnih sprava za mučenje me nije oduševio jer je jednom riječju strašan kao i grupa narkomana od kojih jedan leži na ce-sti. Nimalo lijep prizor! U meni iza-ziva nelagodu dok razmišljam kako su ljude mučili na svim tim sprava-ma, ali i skupina mladih ovisnika kao ogroman problem današnjice.

Sankt PeterburgCruiser plovi prema Sankt Peter-burgu, a bijele noći na svom su vr-huncu. Iako sat pokazuje ponoć i trebao bi biti najtamniji dio noći, vani je dovoljno dnevnog svjetla da se bez problema može čitati. Svi se šeću brodskom šetnicom i slikaju, a mama i tata imaju problem sestru i mene otjerati na spavanje jer tko bi na spavanje dok je vani dan, pa ma-kar to bilo i u pola noći. Na krstare-nju smo prošli pet zemalja, a Rusija je jedina zemlja za koju je Hrvatima potrebna viza. Naš vodič, Ruskinja Viktorija upozorila nas je da pazimo na svoje stvari jer Sankt Peterburg nije toliko siguran kao gradovi koje smo do sada posjetili. Luka je ogra-đena visokom bodljikavom žicom. Nakon procedura s vizom, konačno ulazimo u grad.

Sankt Peterburg osnovan je 1703. godine zahvaljujući caru Petru Veli-kom. Gradili su ga najbolji nizozem-ski, talijanski, francuski i ruski arhi-tekti. Podijeljen rijekama i potocima na nekoliko desetaka otočića, grad spajaju 22 mosta preko Neve i 342 preko kanala. Zovu ga i Sjeverna Ve-necija, druga je ruska prijestolnica. Tijekom povijesti mijenjao je imena u Lenjingrad, Petrograd, Piter, Sankt Peterburg, grad je koji je teško opi-sati. Bogatom poviješću, kulturom i drugim ljepotama privlači bezbroj turista iz različitih dijelova svije-ta. Petar Veliki zamislio ga je kao

grad sličan europskim gradovima i u tome je uspio. No ono što gradu daje posebnost i različitost su ruski elementi, ruski narod, običaji i kul-tura.

Šećući ulicama ne možete se odlu-čiti koju zgradu prvo gledati, čemu se prvo diviti, što prvo fotografi rati. Grad je nevjerojatan u svakom po-gledu! Jedna od najljepših zanimlji-vosti koje možete vidjeti tijekom bo-ravka u Sankt Peterburgu su »bijele noći« – krajem svibnja i početkom lipnja. Potpuni mrak posve izostaje, a ulične se svjetiljke uopće ne uklju-čuju.

Bajkovit, pomalo nestvaran, očarao me u svakom pogledu. Ljudi su lju-bazni i prilično nas razumiju i kad govorimo hrvatskim jezikom. Svaka je kuća umjetničko djelo za sebe. Obilazimo Katedralu sv. Izaka čija je kupola napravljena od zlata, spome-nik Petru Velikom, Petropavlovsku tvrđavu i crkvu u kojoj su sahranjeni ruski carevi, Marinski teatar u kojem je plesao najpoznatiji svjetski bale-tan Barišnjikov, Jusupovu palaču u čijem je podrumu ubijen Rasputin, crkvu Spasitelja prolivene krvi, kr-staricu Auroru i još puno toga. U mu-zeju Ermitaž vidjela sam umjetnička djela Leonarda da Vincija, Michelan-gela, Rembrandta, Tizijana, Rafaela

i mnogih drugih. Od svih umjetnina najzabavnija mi je skulptura psa za kojeg je Viktorija duhovito rekla da sliči na ruskog predsjednika Putina.

I u Rusiji ručamo tipično rusko jelo koji mi više prija od onog njemačko-ga. Ručamo u ulici Nevski prospekt ili Nevska avenija koja je najveća i najvažnija ulica u Sankt Peterburgu, a proteže se uz rijeke Neve. U ulici su smještene brojne palače i trgovine, te je jedno od najvažnijih turističkih odredišta. Ručamo u restoranu u kojem je najčešće ručao Aleksandar Puškin čije smo djelo Bajka o ribaru i ribici smo imali za lektiru. Njegova voštana fi gura i danas sjedi za jed-nim od stolova i izgleda kao da ruča s nama. Najpoznatiji ruski suveniri su vodka, Fabergeova jaja i matrjoš-ka, drvena lutka u kojoj se nalazi još nekoliko sve manjih i manjih, istih lutaka, koje mi potpuno pogrešno zovemo babuška.

Pregršt doživljaja koje je vrlo teško prenijeti na papir. Sreća da postoje fotografi je i videozapis kako bih se još koji put mogla »vratiti« na ovo nezaboravno putovanje.

Cruiser nas vraća u Kopenhagen iz kojeg letimo u Zagreb preko Fran-kfurta. U frankfurtskoj zračnoj luci puno ljudi govori hrvatski, a mi se osjećamo kao da smo već stigli kući.

Izvrstan osjećaj, obogaćena prediv-nim uspomenama, usuđujem se reći da sam naučila mnogo toga. Obe-ćala sam sama sebi, bude li prilike, svakako ću na ovakvo putovanje po-novno.

To je pravi – doživljaj (ako ova riječ to može opisati).

Ema Vinaj, 6.a

Fabergeova jaja-Sankt Petersburg

Ruska katedrala-Sankt Petersburg

Mla

do

kla

sje

87

Bivši Cesarići u svijetu

U našoj stalnoj rubrici Ce-sarići u svijetu predstavit ćemo vam bivše učenike naše škole koji žive i rade izvan domovine. Kakva su njegova iskustva, čime se bave u slobodno vrijeme, i naravno, kakve uspome-ne nose iz osnovnoškolskih dana, i još ponešto, saznat ćete čitajući sljedeće retke… Razgovor s Dianom Herold, bivšom Cesarićkom

…od 2011. godine radim kao korektor za europsko sekundarno zakonodavstvo. Radim korekturu pravnih tekstova na hrvatskome… Bila sam odlična učenica, no nepodopštine i smicalice mi nisu bile strane.. naše radne akcije... »čage« i maskenbali… svi čitali Modru lastu… Čitam knjige, idem na aerobik, učim francuski…putujemo…

Diana, treća s lijeva, u Uredu

Proofreader, korekturna čitačica dokumenata

Bruxelles, kroasane, čokolada i pivo

Predstavite nam se i opišite koje su vas okolnosti i životni putovi odveli u zemlju u kojoj boravite?

Ime mi je Diana Herold, rođena sre-dinom sedamdesetih. Odrastala sa sam na Bosutskom gdje sam išla u tadašnju »Jocu i Micu«, današnju Cesarićku. Iako smo se još tijekom mog osnovnoga školovanja preseli-li na Sjenjak, nisam htjela mijenjati školu nego sam svakodnevno pje-šačila ili »biciklirala«.

Potom je slijedila srednja škola, fa-kultet i zaposlenje. Radila sam oko dvanaest godina, a moj me pusto-lovni duh i tijekom toga razdoblja odveo u Italiju, u Parmu, gdje sam radila osamnaest mjeseci.

Još 2009. godine položila sam CAST test koji otvara mogućnost zapošljavanja u Europskoj uniji. Dvije godine poslije pozvali su me iz Publications Offi ce of the European Union na testiranje. Uspješno sam prebrodila tu stepenicu i od 2011. godine radim kao korektor za eu-ropsko sekundarno zakonodavstvo. Radim korekturu pravnih tekstova na hrvatskome. U timu nas je še-snaest Hrvata i svi radimo isto - či-tamo pravne akte, uspoređujemo hrvatski prijevod s originalom (na engleski, njemački ili francuski) i popravljamo ih tj. korigiramo loše prijevode, brojeve, fusnote, primje-njujemo hrpu jezičnih i pravnih pra-vila. Proofreader, reklo bi se ovdje.

Život u Luksemburgu Ukratko nam predstavite ze-

mlju u kojoj boravite – geograf-ski, povijesno (uspoređujući s Hrvatskom…)

A joj, pa nisam ja baš neka povje-sničarka. Uglavnom, Luksemburg je mala država - vojvodstvo, veličine Osječko-baranjske županije. Grani-či s Njemačkom na istoku, Francu-skom na jugu i Belgijom na zapadu i sjeveru. Jedna je od šest država osnivačica Europske unije. Glav-ni je grad veličine Osijeka, poznat i po nadimku »Sjeverni Gibraltar«, zaštićen trima velikim obrambenim zidinama i dvadesetčetiri tvrđave.

Luksemburg ima dvije regije: br-doviti Eisleck na sjeveru i nizinski Gutland na jugu. Najveća dužina sjever-jug iznosi, ma zamislite, osamdesetdva kilometra, a najveća širina istok-zapad pedesetsedam kilomerata.

Zametak današnjeg Luksemburga spominje se 963. godine kada je grof Siegried dobio u posjed utvr-du Lützenburg. Država je tijekom stoljeća bila pod vlašću mnogih. Mnogobrojni osvajači ostavili su

svoj trag, ali ne samo u negativ-nom smislu jer je Luksemburg da-nas jedna od zemalja s najvišim životnim standardom. Članica je Vijeća Europe od 1948., a Europske gospodarske zajednice 1958. U isto vrijeme je njegov glavni grad po-stao je jedan od triju »glavnih gra-dova« udružene Europe (generalno tajništvo Europskog parlamenta, Europski sud, Europska investi-cijska banka, Europski statistički ured). Dva su službena jezika- luk-semburški i francuski, iako je do-sta prisutan i njemački jezik. Visok standard omogućuje im kvalitetan i brigama neopterećen život. Ovdje mislim na plaće, stanovanje, puto-vanja…Minimalna je plaća oko tisu-ćudevetsto eura. Zanimljiv je poda-tak da je Luksemburg 2007. godi-ne, između sedamdeset europskih gradova srednje veličine, izabran za »najpametniji europski grad«. Prilikom izbora u obzir su uzimane kategorije: ekonomija, stanovniš-tvo, sustav upravljanja, mobilnost, okolina i kakvoća življenja.

Oduvijek su bili ponosni i štitili su svoju individualnost, a o tome naj-bolje svjedoči nacionalni moto: »Mir welle bleiwe, wat sin« (Že-limo ostati ono što jesmo).

Kako ste se navikli na život daleko od domovine uspoređu-jući ljude, navike, način života…

Pa, nije to baš tako daleko. Kad jednom počnete putovati, shvatite kako je Europa mala, a Europljani slični. Ja se nisam baš imala po-trebe prilagođavati, možda samo

Bivši Cesarići ...

Mla

do

kla

sje

88

lošijem vremenu i nepoznavanju francuskoga. Lux ima stopedeset različitih nacija i 50 % stranaca, od čega najviše Francuza i Portugala-ca. Vozeći se autobusom, nerijetko slušam pet različitih jezika, pone-kad i više. Meni je to zanimljivo.

Ne vidim neku veliku razliku između Hrvatske i Luxembourga, osim gos-podarske. Mladi izlaze kao i kod nas, kina su puna, roditelji s djecom su u igraonicama i na igralištima. Jedino trgovački centri nisu tako popularni kao kod nas. Imam osjećaj da ljudi u trgovačke centre idu uistinu samo zbog nabavke a ne radi šetnje. Kako imaju dobra primanja, ljudi često putuju, a posebno su im zanimlji-va vikend-putovanja. Nije im teško »skoknuti« na nekoliko dana ni u egzotične krajeve, do Grčke i slično.

Na luksemburška se jela nisam mo-rala navikavati. Ona uvelike nali-kuju njemačkim jelima,kao i jelima zemalja srednje Europe. Osnovna je namirnica svinjetina koja se kombi-nira s povrćem, a najčešće krumpi-rom. U zemlji su izuzetno popularne francuska i talijanska kuhinja, pa se ne treba začuditi što i elitniji resto-rani služe upravo nacionalna jela tih država. Luksemburg se ponosi s nekoliko vinorodnih područja, pa se ovdje često pije vino, ali i luksem-burška inačica šljivovice.

Ispričajte nam nekakvu aneg-dotu iz razdoblja privikavanja na život u zemlji u kojoj boravite.

Hm… Zanimljivo je to da, ako oda-berete krivi izlaz s autoceste, lako ubrzo završite u nekoj drugoj zem-

lji. To mi se dogodilo nekoliko puta. Srećom putovnice ne trebaju, pa sve bezbolno prođe. Ispočetka su mi bile čudne mnogobrojne parade i proslave koje naročito privlače lju-bitelje piva.

»Čage« i maskenbali… Dobra stara vremena!

Znamo da ste bili učenica naše škole. Koja vam je najdra-ža uspomena iz toga razdoblja života? Opišite nam prvi školski dan.

Čudno, ja se ne sjećam toga prvoga školskog dana. Sjećam se samo da je jedan Darijo plakao na stepeni-cama. Sjećam se svečanosti prima-nja u pionire i omladince i čestih zajedničkih odlazaka u kino, kazali-šte… Išli smo na mnogobrojna pu-tovanja. Ta su mi putovanja osta-la najdraže uspomene iz osnovne škole: ljetovanje u Baškom Polju, izlet u Poljsku, posjet muzejima u Zagrebu… Gotovo da sam zaboravi-la naše radne akcije. To je bilo ne-zaboravno! Komušali smo kukuruz, skupljali repu, brali rajčice, radili u pivovari… Naradili smo se, ali smo se zato dobro zabavljali. A tu su još bile »čage« i maskenbali… Dobra stara vremena!

Jeste li bili mirna i samoza-tajna učenica ili ste pripadali skupini »nestašnih«? Ispričajte nam neku anegdotu.

Ja sam defi nitivno bila jedna od ne-stašnijih, he he…Bila sam odlična učenica, no nepodopštine i smica-lice mi nisu bile strane Tako sam se na ljetovanju malo previše »zanije-la« (neću otkriti što je to bilo kako ne bih davala ideje današnjim Ce-sarićima) pa su me pred svim uče-nicima prozvali zbog nestašluka. Javno prozvana! To je u naše doba bila velika sramota. Sigurna sam da danas to nije tako. Ma joj, mogla bih napisati knjigu o događajima u osnovnoj školi.

Koji su vam predmeti u osnov-noj školi bili najdraži i zašto?

Likovni i tjelesni , ali i engleski. Trebam li objasniti zašto? Za prva dva valjda je jasno, a ovaj treći mi je jako dobro došao u životu. Vo-ljela sam engleski, marljivo učila iako, moram priznati, ni drugi mi predmeti nisu bili teški. To vam može posvjedočiti i gospođa Biser-ka Vajlandić koja mi je predavala hrvatski jezik (mislim da od mojih nastavnika još jedino ona radi). Vo-ljela sam i kemiju i biologiju koje mi je predavao nastavnik Mato Pekić, moj razrednik, ne toliko zbog gradi-va, koliko zbog njegovih zanimljivih i duhovitih upadica kojima je svaki sat učinio zanimljivim. Žao mi je što više nije s nama. Bio je divan ra-zrednik, učitelj, blizak svima nama.

Znamo da niste imali izborne predmete kao mi danas, no koje su slobodne aktivnosti u to vri-jeme bile najpopularnije?Išla sam na pjevački zbor, ali prisil-no, pa ni danas ne volim čuti dječji zbor. Jedno sam vrijeme bila gimna-stičarka, išla na mlade cvjećare, likovnjake, vezilje (negdje između prvog i četvrtog razreda). Čak sam igrala i košarku, doduše bezuspješ-no, jer moja i današnja visina nije baš košarkaška. Ne znam što je bilo najpopularnije, vjerojatno sportske aktivnosti.

Jeste li predstavljali školu na natjecanjima i iz kojih područja?Vidiš, vidiš… Odlična učenica, a ni-kada me škola nije slala na natje-canje. Možda zato što sam bila ne-stašna, ha, ha. Ili u to vrijeme i nije baš bilo natjecanja?

Multilingvalnost Možete li usporediti organi-

zaciju našega školstva i škol-stva zemlje u kojoj boravite. Moja je kći još malena, tek predš-kolski uzrast, tako da o organizaciji

EttelbruckLuxembourg Strassbourg, Francuska

Echternach Luxembourg

Bivši Cesarići ...

Mla

do

kla

sje

89

školstva u Luksemburgu ne mogu baš govoriti. Ostanem li ovdje duže, svakako ću imati više spoznaja o tome. Od roditelja osnovnoškolaca čujem da je škola dobro organizi-rana, jednostavnija nego u Hrvat-skoj. Učenici imaju manje predme-ta i manje su opterećeni količinom gradiva. Doduše, ovdje se već u osnovnoj školi uče četiri jezika: luk-semburški, francuski, njemački i en-gleski, tako da su svi multilingvalni. Mislim da je to bolje.

Ponosni smo da naš školski list »Mlado klasje« izlazi već 40 godina. Sjećate li ga se?Želite li iskrenost, baš i ne. Mi smo svi čitali Modru lastu, bili smo op-sjednuti njome i nismo mogli doče-kati novi broj. Lastan nas je poseb-no zanimao. To vam je bilo nešto posebno. Lastan je odgovarao na pitanja tinejdžera, a mi smo prepo-znavali svoje probleme i pitanja u svakome pitanju i pomno iščitavali njegove odgovore.

Održavate li veze s prijatelji-ma iz osnovne škole, s kojima i na koji način?S većinom preko facebooka, a s ne-kima odem i na kavicu kad sam kod kuće ili dok sam živjela u Osijeku, točnije Bilju. Do nekih, na žalost, ne mogu doći, kao da smo se negdje na životnome putu »izgubili«. Šteta, žao mi je što se nismo našli nakon dvadeset godina na nekoj večeri. No, valjda će biti prilike.

Nedostaje li vam domovina, grad, četvrt? O čemu sa sjetom ponekad razmišljate?Ne. Već sam ranije rekla, sve je to slično, isto… Sa sjetom jedino raz-mišljam o sretnome djetinjstvu na Bosutskome.

Kako provodite slobodno vri-jeme?U trgovačkim centrima. Ma, zafrka-vam vas, ha ha. Idemo na izlete u okolne gradove i države, u muzeje, obilazimo dvorce i znamenitosti, putujemo, družimo se. Čitam knjige, idem na aerobik, učim francuski…ma svašta. Prihvatila sam mnoge navike Luksemburžana i sve me to obogaćuje.

Poručite nešto za kraj našim učenicima, Vaša omiljena izre-ka, misao, životni moto.Be yourself no matter what they say !

(Prijevod zasigurno ne treba !) Razgovor elektroničkim putem vodila:

Dunja Markulak, 8.b

Izrađujem kost ime, odjeću i oruž je

Razgovor sa Sašom Tanackovićem, bivšim Cesarićem iz Industrijske četvrti (Bosut-Cyti), strastvenim hobistom

…bivši učenika koji već dvadesetak godina živi izvan domovine... nekada folkloraš KUD-a Željezničar iz Osijeka... grafički dizajner… sve školske sportske aktivnosti, zbor i orkestar … sviram klavijature i amaterski se bavim pjevanjem. No, najčešće vrijeme provodim u radionici u kojoj izrađujem kostime, odjeću i oružje iz srednjeg vijeka ili iz poznatih fantasy filmova…

Bivši Cesarići ...

Kostim Boromira iz filma Gospodar prstenova

Kostim Rendžera iz Ithilije, film Gospodar prstenova

Predstavite nam se i opišite koje su vas okolnosti i životni putovi odveli u zemlju u kojoj boravite?

Zovem se Saša Tanacković, rođen sam u Osijeku, mogao bih reći, dav-ne 1972. godine. Djetinjstvo i dio mladosti proveo sam u Industrijskoj četvrti, točnije u Neretvanskoj ulici na broju 14, druga kuća od današ-nje Osnovne škole »Dobriša Cesa-rić«, Osijek. Krajem 1991. godine

kao folkloraš KUD-a Željezničar otišao sam na turneju u Englesku. Nakon mjesec dana provedenih u Engleskoj, na povratku kući, odlučio sam posjetiti tetu koja je tada živjela u Mannheimu u Saveznoj Republici Njemačkoj.

»Nekoliko dana« posjeta traju i da-nas. Ma, tko ovakvoga »gosta« ne bi poželio? Šalim se, naravno. Sada živim u pokrajini Rheinland Pfalz u selu Altrip. Oženjen sam i imam je-danaestogodišnju Kiaru i osmogo-dišnjega Bojana. Radim kao grafi č-ki dizajner u vlastitoj tvrtki.

Život u Njemačkoj Ukratko nam predstavite ze-

mlju u kojoj boravite – geograf-ski, povijesno, uspoređujući s Hrvatskom…)

Savezna Republika Njemačka (njem. Bundesrepublik Deutschland) država je u srednjoj Europi. Na sjeveru je Sjeverno more, Danska i Baltik, na istoku graniči s Poljskom i Češkom, na jugu s Austrijom i Švicarskom, a na zapadu s Francuskom, Luksem-burgom, Belgijom i Nizozemskom. Njemačka se nalazi u središtu Eu-rope, ali je zbog gospodarske razvi-

Mla

do

kla

sje

90

jenosti i pripadnosti Europskoj uniji pri-brajamo zapadnoj

Europi. Nastala je spajanjem Istočne i

Zapadne Njemačke na-kon završetka hladnoga rata 1989. godine. Sastoji od trinaest saveznih država i tri samostalna grada po-krajine (Berlin, Bremen i Hamburg). Glavni je grad Berlin i u njemu su smješteni Parlament (Bundestag) i Vlada (Regierung). Ima oko osam-desetdva milijuna stanovnika. Me-đu prvim je zemljama u svijetu po obrazovanju i tehnološkom razvoju.

Kako ste se navikli na život daleko od domovine uspoređu-jući ljude, navike, način života…

Navikavanje na život izvan domovi-ne je proces koji traje i nisam sigu-ran da će ikada prestati. Iako sam veći dio svoga života proveo u Nje-mačkoj nego u Hrvatskoj, ima nekih stvari koje su jednostavno u meni i po kojima se i danas razlikujem od Nijemaca iako me većina po govoru ne bi prepoznala kao stranca.

Ispričajte nam nekakvu aneg-dotu iz razdoblja privikavanja na život u zemlji u kojoj bora-vite.

Teta i ja bili smo u stanu kad se za-čulo zvono na vratima. Ona se javila i otvorila vrata. Vidio sam dva čo-vjeka koja su stajala pred ulazom. Nakon kraćega razgovora, teta zatvori vrata i uđe u dnevnu sobu. Začuđeno sam pogledao i upitao: »Tko je to bio?« Ona odmahnu ru-kom i kaže: »Ma, to su moji kumovi, ali nisam ih pozvala unutra.« Kako mi ništa nije bilo jasno,upitao sam: »Zašto?« »Nisu se najavili. Danas se odmaram!« Bila je nedjelja i ci-jeli dan se nismo maknuli iz stana! To mi se u Osijeku nikada nije do-godilo. Kod nas u kući vrata su uvi-jek bila otvorena svakome i u svako doba. Poučen ovim iskustvom i pod budnim tetinim okom, počeo sam i ja telefonski dogovarati vrijeme posjeta bez obzira je li razlog moga posjeta posudba mlijeka za pala-činke ili…

Sportaš i bubnjar u školskom bendu

Znamo da ste bili učenik na-še škole. Koja vam je najdraža uspomena iz toga razdoblja ži-

vota? Opišite nam prvi školski dan.

Za osnovnu me školu vežu samo lijepe uspomene. Odrastao sam u Neretvanskoj i često se igrao s pri-jateljima u školskom dvorištu. Prvo-ga dana škole se ne sjećam točno,

ali sjećam se da sam, bez obzira na to što sam živio samo dvije kuće od škole, ujutro uvijek prvi stajao pred ulazom i čekao da nas domar pusti u školu. Sjećam se prvih pjesama sa zborom i prvih nastupa kao bub-

njar u školskom bendu. I, naravno, sjećam se svoje prve ljubavi.

Jeste li bili »miran i samoza-tajan učenik« ili ste pripadali skupini »nestašnih«? Ispričajte nam neku anegdotu.

Bio sam miran učenik i nisam pra-vio probleme na nastavi. Sredinom 80-ih godina slušao sam Duran Duran i Kajagogo, kupovao list Bra-vo. Po uzoru na pjevače tih grupa iznenada se na mojoj smeđoj kosi pojavio jedan plavi pramen, a na lijevom uhu jedna mala naušnica. Eto, ako je to neki nestašluk onda je to, to.

Koji su vam predmeti u osnov-noj školi bili najdraži i zašto?

Biologija, glazbeni, tjelesni. Oboža-vao sam životinje i kasnije krenuo u Poljoprivrednu školu. Završio sam za veterinarskoga tehničara. Glaz-bom sam se bavio odmalena kao i svi moji, a tjelesni jer sam oduvijek volio sve sportove. Eto objašnjenja moga izbora najdražih predmeta.

Znamo da niste imali izborne predmete kao mi danas, no koje su slobodne aktivnosti u to vri-jeme bile najpopularnije?

Sve sportske aktivnosti, zbor i or-kestar pod ravnanjem gospodina Dragutina Stivaničevića.

Jeste li predstavljali školu na natjecanjima i iz kojih područja?

Samo na sportskim natjecanjima i to u svim »loptačkim« sportovima osim odbojke.

Obrazovanje u Njemačkoj Možete li usporediti organi-

zaciju našega školstva i škol-stva zemlje u kojoj boravite.

U Njemačkoj vrijedi devetogodišnje školovanje. Pohađanje javnih škola je besplatno. Viši razredi osnovnog obrazovanja obuhvaćaju razrede od pete do devete godine obaveznog školovanja, deseti razred je osobni izbor. Od sedmog razreda osnovne škole učenicima omogućen obila-zak raznih ustanova kako bi se bolje upoznali s budućim zanimanjima. U posljednja dva razreda školovanja učenici se pozivaju u Zavod rada radi testiranja za posao koji im odgovara i za koji u tom trenutku postoji potreba. Gimnazija nudi vi-ši nivo općeg znanja. Završava se s dvanaestim ili trinaestim razredom, ispitom zrelosti - maturom..

Kostim Galadhrim

jenosti i pripadnosti Europskoj uniji pri-brajamo zapadnoj

Europi. Nastala je spajanjem Istočne i

Zapadne Njemačke na-spajanjem Istočne i

Zapadne Njemačke na-

BivšiCesarići ...

Streličara iz filma Gospodar Prstenova

Kostim Aragorna, film Gospodar prstenova

Mla

do

kla

sje

91

Najveći broj škola ima samo prije-podnevnu nastavu. Pored državnih škola postoje i privatne u kojima se učenicima pruža mogućnost sedmodnevnog boravka. U takvim školama učenici imaju mogućno-sti bavljenja raznim aktivnostima, kao što su gluma, sport ili učenje stranih jezika. Početkom šezdesetih godina, kada su stranci počeli dola-ziti u Njemačku na privremeni rad, njihovoj je djeci omogućeno poha-đanje dopunske nastave na mate-rinskom jeziku. Poslije devet obve-znih razreda još poneki učenik, koji se nije odlučio na vrijeme za daljnje školovanje, prelazi u realnu gimna-ziju ili gimnaziju dok najveći broj učenika konkurira za radno mjesto. Zanimljivo je i da nakon zapošljava-nja takvi su mladi radnici dužni još tri godine pohađati školu jedanput ili dvaput tjedno kako bi se usko specijalizirali za određeno zvanje. U principu je to slično, samo što se u Hrvatskoj puno više polaže na opće obrazovanje dok je u Njemačkoj na-glasak na uskoj specijalizaciji.

Hobi Ponosni smo da naš školski

list »Mlado klasje »izlazi već 40 godina. Sjećate li ga se?

Da, naravno, uvijek sam ga rado čitao.

Održavate li veze s prijatelji-ma iz osnovne škole, s kojima i na koji način?

Najčešće se dopisujem s prijate-ljima iz razreda ili iz četvrti putem društvenih mreža, a jako me raduje da postoji grupa »Išli smo u Jocu i Micu« i spaja sve bivše učenike ško-le. To su prednosti modernih tehno-logija.

Nedostaje li vam domovina, grad, četvrt? O čemu sa sjetom ponekad razmišljate?

Da. Najčešće razmišljam o toj našoj Industrijskoj četvrti ili kako smo je mi zvali Bosut-City. Sastajali smo se u parku kod Mačkamame. Znalo nas je nekad biti i pedesetak, druži-li se, svirali i pjevali. Čini mi se da su se mladi nekad drugačije znali zabavljati. Nije nam puno trebalo: gitara i dobro raspoloženje.

Kako provodite slobodno vri-jeme?

U slobodno vrijeme sviram klavi-jature i amaterski se bavim pjeva-njem. No, najčešće vrijeme provo-dim u radionici u kojoj izrađujem kostime, odjeću i oružje iz srednjeg vijeka ili iz poznatih fantasy fi l-mova. Ovime sam se počeo baviti nakon što sam pogledao prvi od tri fi lma Gospodara prstenova. Od-lučio sam na karnevalskoj proslavi obući nešto što nitko nema i ne može se kupiti. Počeo sam skupljati materijale i ubrzo sam skupio do-voljno fotografi ja na kojima su se

vidjeli svi detalji. Nakon tri mjeseca istraživanja i rada, moj je kostim bio gotov. Bilo je nezaboravno jer su se svi željeli slikati sa mnom što mi je bio još veći poticaj da se posvetim tom hobiju. Tako sam iz godine u godinu izrađujem nove kostime i skupljam nova iskustva. U međuvremenu sam se učlanio i u klub koji se zove Fellow-ship i okuplja istomišljenike i zaljublje-nike u ovaj lijepi hobi. Osnovana je prije desetak godina, ali je kao klub registrirana prije tri godine. Trenutno ima petnaest članova u dobi od dvadestdvije do pedeset-pet godina. Članovi su različitih zanimanja, od državnih službenika, carinske policije, dizajnera, metalo-strugača, radnika osiguravajućega društva do medicinskog osoblja i prodavačica.

I moja djeca polako kreću mojim stopama, bar kada je hobi u pita-nju. Bojan je trenutno u fazi Rata zvijezda (Star Wars) i upravo izra-đujemo njegov novi kostim za kar-neval. Kiara više voli biti princeza. Inače, slobodno vrijeme provodim u podrumskoj radionici izrađujući sve i svašta ili sam za računalom u potrazi za novim materijalom i idejama.

Poručite nešto za kraj učeni-cima naše škole, Vaša omiljena izreka, misao, životni moto.

U životu je sve moguće samo tre-ba vjerovati! Sanjajte svoje sno-ve i pokušajte ih ostvariti!

Ja svoj ostvarujem! Pozdrav svim sadašnjim učenicima Škole, a po-gotovo mladim novinarkama.

Razgovor elektroničkim putem vodila: Martina Matković, 8. a

Fotografije iz privatnoga albuma Saše Tanackovića

Saša u sredini, nastup na dočeku 2014. godine

Kostim Patuljka Kili iz filma The Hobbit

BivšiCesarići ...

Mla

do

kla

sje

92

S ovim citatom vjerojatno bi se složila i većina učenika naše škole. Glazba je lijek za sve. Glazba nas opušta, smiruje, glazba nas odvodi u potpuno drugi svijet. Instrumenti sviraju našu priču, note naglašava-ju uspone i padove, a pjesma ju čini

savršenom. Uz glazbu naravno ide i ples. Plesati se ne može samo s ciljem pobjeđivanja, učenja tehni-ke. Pravi plesači plešu zbog strasti, plešu srcem.

Ljubitelji glazbe mogu pokazati svoj talent i u našoj školi koja

nudi brojne izvannastavne aktiv-nosti kao što su: školski orkestar Duge, folklor, zbor, balet... Svoja su iskustva u glazbi odlučili podi-jeliti s nama.

Martina Matković, 8.a i Ana Brajnović, 8.a

»Postoje prečice do radosti, ples je jedna od njih.« izjava je Vicki Baum. S ovom izrekom bi se složile učenice 2.a razreda koje marljivo uče nove plesne korake kako bi nas oduševile s koreografi jom i na trenutak odvele u nestvarni svijet, svijet bajke i sa-vršenstva. Njihova voditeljica i učiteljica Sil-vana Stojović nam je rekla nekoliko riječi o baletu u našoj školi:»Baletnu skupinu »Male balerine« vodim od 1993. godine kada sam i počela raditi u OŠ »Dobriša Cesa-rić«, Osijek. Plesnu skupinu čine dje-vojčice iz mog razreda. Baletne pro-be se održavaju jednom tjedno. Na početku školske godine temeljito osmišljavamo plan i program rada u kojem ističemo ciljeve naše skupi-ne. Osim teoretskog znanja o baletu

kao plesu, djevojčice stječu znanje o baletnim koracima, stvaranju kore-ografi je na određena klasična glaz-bena djela. Male balerine su izrazi-to motivirane, marljive i uporne te svake godine na Dan škole prikažu svoje znanje i umijeće. Jedan od naj-dražih skladatelja nam je Petar Iljič Čajkovski kojemu se svake godine vraćamo i rado ga izvodimo.«

Dojmovi malih balerinaLana Kovač: Glazba me jako opu-šta i osjećam se prekrasno dok ple-šem. Uvijek sam željela plesati balet i želja mi se ispunila. Najdraža glaz-ba mi je Labuđe jezero čiju je glazbu napisao Petar Iljič Čajkovski.Lana Vinaj: Meni se sviđa glazba. Roditelji su ponosni i podržavaju me. Mama mi radi frizure, a to je u baletu uvijek punđa i jako mi se sviđa. Najdraža skladba mi je Valcer cvijeća koju je napisao Petar Iljič Čajkovski. Nina Zelić: Opuštam se uz glazbu. Posebno mi se sviđaju baletne ha-ljinice, a to su u našoj školi bijele s ružičastom mašnicom. Treninzi nisu naporni i zabavljamo se. Kada mo-ramo biti dugo na prstima, izdržimo

jer to volimo. Valcer cvijeća mi je najdraža skladba.Lorena Matijević: Najviše mi se sviđaju bijele suknjice. Jako mi je drago što nemam tremu i jedva če-kam nastup, a po meni je najljepši sigurno bio nastup na Danu škole. Najdraži balet mi je Labuđe jezero.Mirna Matokić: Sama sam se odlu-čila za balet. Sviđaju mi se suknjice i glazba koja nas opušta. Sve imamo dugu kosu i sigurno se neću šišati do kraja četvrtog razreda. Najdra-ži balet mi je Divlji jahač Roberta Schumana.Dora Putarić: Volim punđe i bijele haljinice. Vrlo smo marljive te brzo svladamo korake koje ponovimo samo nekoliko puta i već znamo ko-reografi ju. Labuđe jezero mi je ta-kođer najdraži balet.Petra Rusan: Volim slušati klasičnu glazbu i volim plesati, zato sam se odlučila za balet. Iako imam kratku kosu mogu napraviti frizuru jer mi mama stavi umjetni rep. Htjela bih se nastaviti baviti baletom. Dok ple-šem osjećam se opušteno i zabora-vim na sve probleme.

Ana Brajnović, 8.a

BaletU Orašaru i Miš i Djevojčica i Crnčić Balet sam počela trenirati s tri go-dine u Glazbenoj školi Franje Kuha-ča, a od četvrte godine nastupam u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevi-ća u Osijeku. Na televiziji sam vidjela balerine i na prvi pogled sam se zaljubila u taj ples. Nitko me nije morao nagova-rati, jednostavno sam ga oduvijek htjela trenirati. Treninzi se održavaju tri puta tjedno i traju dva do tri sata. Već sam poznavala neku djecu kada

sam kretala na balet, ali većinu sam tek upoznala ondje. Najteži dio mi je kada moramo stajati na špicama jer me bole prsti. Najdraži plesni pokre-ti su mi piruete. Na nastupima ima-mo negeliranu kosu koja je u punđi. U baletu Orašar plešem od kada su počele pripreme. Nastavnica nam je rekla: »Tko najbolje pleše, nastupat će u Orašaru!« Moje uloge su mali miš, djevojčica i crnčić, a jednom bih voljela imati glavnu ulogu. Sviđaju mi se kostimi i cijela predstava je prelijepa. I dalje se planiram baviti baletom. Uz Orašara, Labuđe jezero mi je najdraži balet.

Mia Gjurinovac, 3.a

Glazbeno nadareni učenici

Plešemo, pjevamo, sviramo»Gdje prestaje govor, počinje glazba.« E.T.A. Hoffmann

Glazba

Balet, punđa i Valcer cvijeća

Balerine s učiteljicom Silvanom Stojović

Mia, i Miš i Crnčić u Orašaru

Mla

do

kla

sje

93

KlavirLana Kovač, 2.a: Idem u Glazbenu školu Ars Nova!. Prijateljice su me nagovorile jer sam vidjela kako one sviraju. Sviram klavir već dvije go-dine. Osjećam se veselo dok sviram. Prsti me samo nekada bole. Upoznala sam puno novih prijatelja. Učiteljica

se zove Brigita Menrat i nije stroga. Uz klavir bi još htjela svirati gitaru. Skladba koju sam svirala na završnoj priredbi je Old McDo-nald.. Prije nastupa nisam imala tre-mu.

Lara Čarapović, 3. a: Već šest godina idem u Glazbenu školu Fra-nje Kuhača. Pet sam godina išla na suvremeni ples, a od ove školske go-dine počela sam svirati klavir. Dva puta tjedno idem u Glazbenu. Volim solfeggio, ali više volim svirati. I kod kuće svaki dan vježbam najmanje sat

vremena. Naučila sam već nekoliko kratkih pjesama i u siječnju ću imati nastup na otvorenome satu pred pu-blikom. Marljivo se pripremam kako bih pokazala što sam do sada naučila. Nije mi teško ići u dvije škole iako po-nekad imam dosta zadaće i u jednoj i u drugoj školi.

Karlo Paunović, 3.a: Sviram klavir u Glazbenoj školi Franje Kuhača od početka ove školske godine. Probe su dvaput tjedno. Želju sam za sviranjem sam izrazio. Tamo sam upoznao puno novih prijatelja, a ali jedna curica iz mog razreda je isto tamo. Nastavnica se zove Vesna Rezo. Nije mi naporno

jer redovito vježbam, a prsti me bole samo ako sam u hladnoj sobi. Učimo svirati skladbe, a najdraža mi je Kine-ska pjesma i to je najteže što znam svirati. Sviramo na pijaninu. Volim svirati zato što me opušta. Iako volim rock glazbu, odlučio sam se za klavir jer je to najlakše za svirati.

SintisajzerEna Josipović i Maria Rudec, 4.b: Nas dvije smo najbolje prijateljice i vo-limo slične stvari. Želja nam je bila na-učiti svirati sintisajzer. Tako smo još u drugom razredu uz pratnju roditelja za-jedno krenule u glazbenu radionicu Ars Nova. Mislile smo da je sviranje jako teško, ali smo kroz vježbanje vidjele da nije uvijek tako nego da je i lijepo

i zabavno. Polagano smo uspijevale svojim prstima stvarati glazbu. Na-stupale smo i na završnim koncertima.Od prošle godine polaznice smo Centra za glazbenu poduku Akord gdje podu-ku pohađamo pojedinačno, a imamo predivnu učiteljicu koja je jako nježna i dobra. Zove se Jasna Šulentić-Begić. Uživamo svirajući i često se sastajemo i zajedno uvježbavamo nove note. Jed-va čekamo završni koncert.

Akustična gitaraLuka Čurković, 4.b: Imam 10 godi-na. Sviram akustičnu gitaru.Moj profesor se zove Amir Begić.Jako mi je drago sto sviram gitaru.Često ju vježbam i zato sam jako zadovo-ljan.Sviram ju dvije godine pa sam

imao koncert na kojemu sam svirao pjesmu The Harp od Petera Nuttalla.Jako mije drago što sam izabrao taj instrument.U četvrtom razredu uključio sam se i u naš školski mali zbor.

Marko Marinić, 4.b: Sviram gitaru u Studio Akord-u. Ovo mi je tek četvrti mjesec da idem na gitaru. Imam puno obaveza pa stignem vježbati dvaput-triput na tjedan. Moj profesor je Amir

Begić. Na gitari je jako zabavno. Ja i moj prijatelj Luka idemo ponedjeljkom zajedno na gitaru. Htio bih ostati svi-rati još najmanje četiri godine.

FolklorNina Zelić, 2.a: Folklor plešem 3 godine. Mama mi je predložila da ga počnem trenirati. Sviđaju mi se nastu-pi. Upoznala sam puno novih prijate-lja. Imala sam solo dionicu u Djeca bi se igrala. Najviše mi se sviđaju nošnje

i uvijek plešemo u istoj nošnji. Frizure su najčešće košarice. Nastupala sam u HKUD Željezničar i HKUD Osijek 1862. Dok plešem sam sretna i opu-štena. Volim tamburašku glazbu.

se zove Brigita Menrat i nije stroga. Uz klavir bi još htjela svirati gitaru. Skladba koju sam svirala na

Glazba

Mla

do

kla

sje

94

Školski orkestar DugeUz sve izvannastavne aktivnosti koje nudi naša škola, tu je i školski orke-star Duge koji vodi nastavnica marina Hojsak. Orkestar čine: bubnjevi, Luka Pekić, 8.a, električna gitara, Stjepan Ištvanić, 8.a, kineska zvona, Sven Pil-germajer, 8.a, bongosi, Dunja Marku-lak, 8.b, bas gitara, Lorena Spreitzer,

8.b, bubnjevi, Ira Ilakovac, 8.b, bas gi-tara, Ružica Trdin, 8.b, sintesajzer, Lea Vojnović, 8.b i bubnjevi, Dorijan Degen, 6.b, a oni svojom upornošću i talentom za sviranje upotpunjuju školski zbor. Školski orkestar djeluje već mnogo godina, te se nadamo da će se izredati još mnoge generacije.

Suvremeni plesLorena Grljušić, 7.b: Idem u Glazbenu školu Franje Kuhača na suvremeni ples. Ovo mi je treća godina školovanja. Glav-na profesorica mi je Nikoola Livančić. U sklopu nastave imam solfeggio, ritmiku, balet, tehniku i suvremeni ples. Krenu-

la sam u glazbenu školu jer od malena obožavam ples. I ranije sam trenirala ples, ali ovo je već ozbiljnije. Nekada imamo javne sate, ali većinom imamo nastupe u HNK za kraj polugodišta.

Neva Kanižaj, 7.a: Ovo mi je druga godina u Plesnom klubu Broadwayu. Trenerica nam je Antonija Blažević. Idem u grupu Juniorke 1. Nastupe ima-mo dva puta godišnje i idemo na natje-

canja. Odabrala sam ovakvu vrstu plesa zbog toga što sam dosad išla na suvre-meni ples, pa me zanimalo kakav je jazz i kako ću se ja naći u njemu. Najviše mi se sviđa kad idemo na natjecanja.

GlasovirLea Vojnović, 8.b: Kada sam bila manja, mama je kupila sintisajzer i od tada je započela moja ljubav i zanima-nje za glazbu.Početak četvrtog razreda je ujedno bio i početak mog glazbenog školovanja u Glazbenoj školi Franje Kuhača. Tako je sve počelo. Od prosin-ca te godine su započeli brojni koncer-ti, ali i ozbiljan rad na satovima klavira koje mi je predavala, i još uvijek mi predaje, prof. Irma Knežić-Galić. Sva-ke godine je moja ljubav prema glazbi postajala sve veća i veća i nikada mi nije bilo ni na kraju pameti da odusta-nem. Ovo mi je već peta godina u glaz-

benoj školi i zato sa sigurnošću mogu reći da nije uvijek sve bilo tako lijepo i uspješno. Bilo je tu i suza i smijeha,i razočaranja i veselja, ali je baš zato zanimljivo i zato ne odustajem. Kada sviram,to sam jednostavno ja i sve što je u meni pretvara se u glazbu,note na papiru dobiju svoj značaj i svaki koncert je zbog toga poseban. Neopi-siv osjećaj. Osim što sam u glazbenoj školi stekla znanje o glazbi,stekla sam i mnogo prijatelja predivnih osobina s kojima sam provela jedne od najljep-ših trenutaka. I dalje ne želim odustati od glazbe jer sam shvatila da se glaz-bom želim baviti i u srednjoj školi, a možda i cijeli život.

GitaraL o r e n a Spreitzer, 8.b: Idem u Glazbenu školu Franje Ku-hača već pet go-dina. Sviram gi-taru i profesor mi je Mario Husnjak. Za Glazbenu sam

se odlučila prije četvrtoga razreda jer mi se sviranje gitare činilo jako zabavno i bilo mi je zanimljivo slu-šati kako drugi sviraju. Od predme-ta imam sviranje, solfeggio i zbor. Na sviranju učim svirati, na sol-feggiu učim teoriju, a na zboru pje-vamo i idemo na natjecanja. Najvi-še volim svirati španjolske skladbe jer su brze i zabavne. Imam javni sat jednom u polugodištu i nemam baš neku preveliku tremu.

FolklorAna Stanković.8.a: Na folklor u Bisere Slavonije upisala sam se prije tri godine. Od malena obitelj mi je govorila da imam smisla za to. Od kada plešem u ansamblu posjetili smo Kosovo, Njemačku te Bosnu i Hercego-vinu. Iskreno, drugi hobi nisam ni zamišljala jer volim ples. Na-stupi ovise o vremenu u godini, nekad ih je više, a nekad manje. Ansambl vodi iskusan folklorni pedagog, koji ima iza sebe godi-ne i godine otplesanih kola. Tre-ma je uvijek prisutna. Ipak na sebi nosim narodnu nošnju staru preko pedeset godina, uz dukate i bisere… Narodna nošnja za naše nastupe posebna je po tome što je ručno rađena te je svaki komad zlatoveza na njoj rađen i po nekoliko tjedana. Najviše me kod naših nastupa veseli pljesak i osmjesi na licima publike kada im pokažemo da smo pravi »čuvari« naše narodne baštine.

Ana-Maria Degen, 8.a: Folklorni an-sambl Biseri Slavonije naziv je folklornog društva u kojem plešem već godinu dana. Počela sam baviti folklorom na prijate-ljičin poziv te mi se to svidjelo. Profesor

tj. trener koji nas redovito po-dučava novim koracima zove se Ivan Čavčić. Kao pratnja u plesu i pjevanju tu su naši tambura-ši i vjerna učiteljica Jelena koja je vrlo uporna i ustraje u po-dučavanju tamburaša. Svakom probom učimo nešto novo i za-nimljivo. Najdraža nošnja uglav-nom mi je slavonska jer je puna

je folklornog duha. U društvu nas nema mnogo, ali kada se svi složimo uspijemo sve otplesati. Prije nastupa imam malu tremu koja brzo nestane. Do sada sam sa folklorom putovala u Bosnu i Hercego-vinu, za sad još nigdje drugdje, no planira se odlazak u Tursku što me jako veseli.Folklor za mene nije samo šala, folklor je ples koji se pleše sa srcem.

Glazba

Neva Kanižaj, donji red,druga s lijeva

Lea u glazbenom duhu

Članovi orkestra Duge

Mla

do

kla

sje

95

Zlatne medalje u atleticiNatjecanje u atletici održalo se 17. listopada 2013. na stadionu Gradski vrt. Našu školu predstav-ljale su dvije djevojčice i dvanaest dječaka.

Zapaženije rezultate postigli su Petra Ivanišić (1. mjesto na 100

m), Ema Kalkan (3. mjesto na 100 m), Matej Jagustin (1. mjesto na 1000 m) i Leon Rudec (4. mjesto na 1000 m).

Voditelj: Marin Božić, prof.

Atletika, ekipno peti Dana 6. svibnja 2013. godine u Osijeku na stadionu Gradski vrt našu školu su iz županijskog na-tjecanja u atletici predstavljali djevojčice i dječaci petih i šestih razreda.Obje naše ekipe su osvojile ekipno peto mjesto na županiji.Pojedinci koji su se istaknuli svo-jim rezultatom i pri tome osvojili medalju su:

Ema Kalkan, 1. mjesto na 100m, Petra Ivanišić, 2. mjesto na sko-ku u vis, Andrej Ament, 3. mjesto na skoku u vis, te štafeta 4x100m djevojčice 2. mjesto (Ema Kalkan, Petra Ivanišić, Rebeca Todić, Petra Periš).Voditelj ekipa bio je Marin Božić prof..

Marin Božić prof..

Županijsko natjecanje iz atletikeŽupanijsko natjecanje iz atletike održalo se 9. travnja 2013. godine u Osijeku na stadionu Gradski vrt.

Naša škola natjecala se ekipno u konkurenciji djevojčica te osvojila treće mjesto.

Za ŠŠD Slap nastupile su: Ema Kalkan, Rebeca Todić, Lea Pepić, Lucija Balatinac, Mateja Šuvak, Matea Mihaljević, Dora Masle, Petra Kračun, Petra Ivanišić, Le-onarda Grgurić, Ana Marić, Iva Turalija, Petra Periš, Ema Bise i Antonela Maljur.

Djevojčice koje su završile na postolju sa medaljama:Ema Kalkan, 1. mjesto na 100 m.Dora Masle, 1. mjesto na skoku u vis.

Matea Mihaljević, 2. mjesto na 600 m.

Ana Marić, 3. mjesto na bacanju kugle.

Dora Masle, Petra Ivanišić, Rebeca Todić i Ema Kalkan, 1. mjesto šta-feta 4 x 100 m.

Voditelj: Marin Božić, prof.

Badmintonska ekipa u polufinalnomPoluzavršno natjecanje dječaka osnovnih škola u badmintonu odr-žalo se 15. ožujka 2013. godine u Kutjevu.

Za reprezentaciju škole na polu-završnom natjecanju nastupili su: Luka Vilić (7.b), Luka Ivanišić (6.b), Marko Drokan (8.a) i Swen Bingold

(7.b) koji su u konkurenciji dječaka osvojili treće mjesto.

Na završno natjecanje u Poreču plasirala se trenutno i najbolja eki-pa naše regije, ekipa ŠŠD AGMA iz Vukovarsko-srijemske županije.

Voditelj: Marin Božić, prof.

Djevojčice koje su završile na postolju sa

Sport

Ema Kalkan, 1. mjesto na 100 m

Petra u cilju

Rebeka, Ema, Petra, Petra

Luka, Sven, Marko i Luka

Mla

do

kla

sje

96

Četvrtaši u graničaruNaši učenici od prvoga do četvrto-ga razreda nastupali su za školu u graničaru.

Bili su u skupini sa Mladosti, Fran-kopanom i 5. rajonom.

Prvu utakmicu izgubili smo od Frankopana, drugu smo pobjedili

5. rajon, a treću izgubili od Mla-dosti i tim porazom se oprostili od daljnjeg natjecanja.

Ekipu su vodili Marin Božić, profe-sor tjelesne i zdravstvene kulture i učiteljica Sandra Brezovac.

Marin Božić, prof.

Hrvatski olimpijski dan U našoj školi, 10. rujna 2013. go-dine, Hrvatski olimpijski dan smo obilježili međurazrednim natjeca-njima u graničaru.

Također smo sudjelovali na Hr-vatskom olimpijskom danu grada Osijeka koji smo obilježili bicikli-jadom. Učenici koji su sudjelovali

na biciklijadi: Tin Cindrić, Leon Knežević (5.b), Tomislav Lozančić (6.a), Leon Ratkaj, Marko Vranješ, Tea Eva Tucak (6.b), Josip Dunai, Davor Japunčić (7.b), Ivan Furlan (7.a).

Voditelj učenika: Marin Božić, prof.Marin Božić, prof.

Europski tjedan mobilnosti – KROSNatjecanjem u krosu za osnovne i srednje škole 18. rujna 2013. go-dine obilježili smo Europski tjedan mobilnosti. Natjecanje se održava-lo na hipodromu, a našu školu su sa odličnim rezultatima predstavljali:

Dunja Markulak, Ružica Trdin, Katarina Šuvak, Matej Bek, Luka Čajo, Fran Josipović, Filip Kimer, Leon Kovač, Domagoj Vilhelm,

Ivan Homoki, Juraj Buzina, Marko Dukmenić, Josip Kraljević, David Lipovac, Robert Prenkpalaj, Toni Rudec, Mateja Šuvak, Tin Kuže, Petra Periš, Leo Šabanović, Luka Dubrović, Davorin Jašćur, Lovro Kozić, Krešimir Mirković, Luka Iva-nišić, Petra Ivanišić, David Vidako-vić, Bruno Vekić, David Ermenić i Leon Rudec.Voditelj: Marin Božić, prof.

Rukomet Županijsko natjecanje u rukometu za pete i šeste razrede održalo se 3. svibnja 2013. godine u Đakovu.

Grad Osijek predstavljale su dvije ekipe: ŠŠD Filipovićka i ŠŠD Slap.

Prvo mjesto osvojilo je ŠŠD Filipo-vićka, a naši dečki, ŠŠD Slap osvo-jili su peto mjesto.

Voditelji ekipe bili su Marin Božić, profesor tjelesne i zdravstvene kulture i trener Hrvoje Privšek.

Marin Božić, prof.

Taekwondo Dana 23.studenoga 2013. godine, u Vukovaru povodom Dana sjeća-nja na pad Vukovara, održalo se natjecanje u taekwondo-u na ko-jem je sudjelovala i učenica naše škole, Mateja Šuvak iz 6.a razre-da. Na natjecanju je bilo ukupno 377 sudionika, a naša Mateja se

natjecala u kategoriji do 47 kilo-grama. Prvu borbu je Mateja osvo-jila rezultatom 8:1, a drugu borbu rezultatom 8:7 na zlatni bod što je značilo osvajanje zlatne medalje i prvo mjesto.

Čestitamo od srca našoj Mateji i želimo joj puno uspjeha u daljnjim natjecanjima!!

Napisala: Antonela Maljur, 6.a

Sport

Osvojena zlatna medalja

Rukometaši ŠŠD Slap

Mateja, zlato i prvo mjesto

Četvrtaši graničari

Biciklijada

Mla

do

kla

sje

97

Tenisko natjecanjeNaša škola sudjelovala je na te-niskom natjecanju za djevojčice i dječake.

Natjecanje se održavalo na teni-skim terenima Osijeka – Perivoj Kralja Tomislava.

Za dječake su igrali Matej Bek i Luka Čajo (5.a), te su obojica ispala u četvrtfi nalu.

Za djevojčice su igrale Lorena Spreitzer, Ka-tarina Šuvak i Laura Bilić.

Lorena i Katarina ispale su u če-tvrtfi nalu, dok je Laura Bilić osvo-jila četvrto mjesto.

Voditelj ekipa: Marin Božić, prof.

Od 13. do15. rujna 2013. godine održan je svjetski kup u sportskoj gimnastici u Osijeku, u poznatoj dvorani Gradski vrt gdje nas je predstavilo osam hrvatskih nada, od kojih je četvero njih, nakon kva-lifi kacija (13.rujna 2013.) izborilo pravo nastupa u fi nalu (14. i 15.ruj-na 2013.): Tomislav Marković,naš bivši učenik, Filip Ude, Andrej Ko-rosteljev te u ženskoj konkurenci-ji Ema Kajić. Za nekoliko osječkih škola bio je osiguran besplatan ulaz za oba fi nalna dana. Tako su i zainteresirani učenici Osnovne škole »Dobriša Cesarić«, Osijek, uz nastavnike Marka i Zvonimira, zauzeli svoja mjesta na tribinama i uživali gledajući poznate gimna-stičare iz čak 34 zemlje svijeta. Svi smo se divili njihovim nastupima i podržavali ih pljeskom, ali najgla-snija podrška bili smo osječkim gimnastičarima Tomislavu Mar-koviću i Andreju Korosteljevu koji su dijelili 3. mjesto iz vježbi na parteru, dok je Filip Ude na konju s hvataljkama također zauzeo 3. mjesto. Osim sportskog dijela, gledatelji i natjecatelji uživali su na koncertu poznate hrvatske vi-olončelistice Ane Rucner i osječke skupine Akvarel. Bio je to neopisiv osjećaj prisustvovati na ovakvome natjecanju i upoznati se sa čarima gimnastike.

Uza sve obožavatelje uspjeli smo izmamiti autograme i fotografi je s našim poznatim gimnastičari-ma Filipom Udeom i Tomislavom Markovićem.

Petra Ivanišić, 7.b

Za djevojčice su igrale Lorena Spreitzer, Ka-tarina Šuvak i Laura Bilić. tarina Šuvak i Laura Bilić.

Sport

Cesarići i Filip Ude

Tomislav Marković, bivši Cesarić s Cesarićima

Svjetski kup u gimnastici

Laura Bilić

Mla

do

kla

sje

98

Ispitali smo 66 učenika naše škole te 71 učenicu, a odgovorili su slje-deće:

Od obuće najviše volim:a) Converse patikeb) Adidas patikec) Nike patiked) patike (nije bitno koja marka)e) cipele

OBJAŠNJENJE: Među učenicama najpopularnije su Converse patike što dokazuje posto-tak od 35 %, Adidas patike najradije nosi 17% učenica, Nike patike 15%, patike nebitno koje marke nosi 32% učenica dok cipele nosi samo 1%.Kod učenika 5% najradije nosi Con-verse patike, 35% njih Adidas pa-tike, 39% smatra Nike patike naj-boljim izborom, a 21% nosi obične patike te im nije bitna marka. Nitko ne nosi cipele.

Moj stil odijevanja je:a) sportskib) elegantanc) običan (hlače i majica)d) hip-hop

OBJAŠNJENJE: Od ispitanih učenica samo 8% sportski se odijeva, 20% nosi ele-gantnu odjeću, dok se 72% učeni-ca odijeva obično (hlače i majica).

Hip-hop stil nije popularan (0%).Među učenicima 39% njih oblači se sportski, 9% elegantno, 46% obič-no, a 6% voli i nosi hip-hop stil.

Najviše volim nositi:a) jednobojne majiceb) majice s raznim bojamac) majice s likovima iz crtićad) košuljee) majice sa slikom svoje najdraže grupef) jednobojne majice s malim do-datcima

OBJAŠNJENJE:11% učenica nosi jednobojne maji-ce, majice s raznim bojama nosi 35%, a majice s likovima iz crtića nosi 3% učenica. Košulje nosi samo 4% učenica dok 3% nosi majice sa slikom svoje najdraže grupe. Najza-stupljenije majice u našoj školi su jednobojne majice s ponekim do-datkom.

20% učenika najčešće nosi jedno-bojne majice, 29% nosi majice s raznim bojama, 14% smatra da su majice s likovima iz crtića najbolji izbor, a 6% ipak preferira košulje. 6% učenika nosi majice sa slikom svoje najdraže grupe, a 25% jedno-bojne majice s malim dodatkom.

Volim nositi:a) ogrliceb) narukvicec) ručni satd) ništa navedenoOBJAŠNJENJE: Od dodataka odjeći, 21% učenica nosi ogrlice, 28% narukvice, 43%

ANKETA »ŠTO JE MODERNO U NAŠOJ ŠKOLI«

Kako bismo obogatili zabavne stranice našega školskog lista, proveli smo anketu »Što je moderno u našoj školi«. Htjeli smo zapravo vidjeti kakve sve stilove imamo u školi, odnosno što tinejđeri furaju. Ispitali smo učenike šestih, sedmih i osmih razreda. Svatko ima svoj ukus, te smo vam upravo ovom anketom to odlučili pokazati. Učenici naše škole marljivo su zaokružili svoje odgovore, a mi smo ih sa zadovoljstvom zbrojili, pomnožili kako bismo dobili rezultate koji bi vam se mogli učiniti vrlo zanimljivima.

Što furaju tinejđeriANKETA

Što furaju tinejđeriŠto furaju tinejđeriModa

ANKETA „ŠTO JE MODERNO U NAŠOJ ŠKOLI“

Što furaju tinejđeri

Kako bismo obogatili zabavne stranice našega školskog lista, proveli smo anketu „ Što je moderno u našoj školi“ . Htjeli smo zapravo vidjeti kakve sve stilove imamo u školi, odnosno što tinejđeri furaju. Ispitali smo učenike šestih, sedmih i osmih razreda. Svatko ima svoj ukus, te smo vam upravo ovom anketom to odlučili pokazati. Učenici naše škole marljivo su zaokružili svoje odgovore, a mi smo ih sa zadovoljstvom zbrojili, pomnožili kako bismo dobili rezultate koji bi vam se mogli učiniti vrlo zanimljivima.

Ispitali smo 66 učenika naše škole te 71 učenicu, a odgovorili su sljedeće:

Od obuće najviše volim: a) Converse patike b) Adidas patike c) Nike patike d) patike (nije bitno koja marka) e) cipele

OBJAŠNJENJE: Među učenicama najpopularnije su Converse patike što dokazuje postotak od 35 %, Adidas patike najradije nosi 17% učenica, Nike patike 15%, patike nebitno koje marke nosi 32% učenica dok cipele nosi samo 1%. Kod učenika 5% najradije nosi Converse patike, 35% njih Adidas patike, 39% smatra Nike patike najboljim izborom, a 21% nosi obične patike te im nije bitna marka. Nitko ne nosi cipele.

Moj stil odijevanja je: a) sportski b) elegantan c) običan (hlače i majica) d) hip-hop

OBJAŠNJENJE: Od ispitanih učenica samo 8% sportski se odijeva, 20% nosi elegantnu odjeću, dok se 72% učenica odijeva obično (hlače i majica). Hip- hop stil nije popularan (0%). Među učenicima 39% njih oblači se sportski, 9% elegantno, 46% obično, a 6% voli i nosi hip-hop stil.

Najviše volim nositi: a) jednobojne majice b) majice s raznim bojama c) majice s likovima iz crtića d) košulje e) majice sa slikom svoje najdraže grupe f) jednobojne majice s malim dodatcima

OBJAŠNJENJE: 11% učenica nosi jednobojne majice, majice s raznim bojama nosi 35%, a majice s likovima iz crtića nosi 3% učenica. Košulje nosi samo 4% učenica dok 3% nosi majice sa slikom svoje najdraže grupe. Najzastupljenije majice u našoj školi su jednobojne majice s ponekim dodatkom. 20% učenika najčešće nosi jednobojne majice, 29% nosi majice s raznim bojama, 14% smatra da su majice s likovima iz crtića najbolji izbor, a 6% ipak preferira košulje. 6% učenika nosi

Moj stil odijevanja je: a) sportski b) elegantan c) običan (hlače i majica) d) hip-hop

OBJAŠNJENJE: Od ispitanih učenica samo 8% sportski se odijeva, 20% nosi elegantnu odjeću, dok se 72% učenica odijeva obično (hlače i majica). Hip- hop stil nije popularan (0%). Među učenicima 39% njih oblači se sportski, 9% elegantno, 46% obično, a 6% voli i nosi hip-hop stil.

Najviše volim nositi: a) jednobojne majice b) majice s raznim bojama c) majice s likovima iz crtića d) košulje e) majice sa slikom svoje najdraže grupe f) jednobojne majice s malim dodatcima

OBJAŠNJENJE: 11% učenica nosi jednobojne majice, majice s raznim bojama nosi 35%, a majice s likovima iz crtića nosi 3% učenica. Košulje nosi samo 4% učenica dok 3% nosi majice sa slikom svoje najdraže grupe. Najzastupljenije majice u našoj školi su jednobojne majice s ponekim dodatkom. 20% učenika najčešće nosi jednobojne majice, 29% nosi majice s raznim bojama, 14% smatra da su majice s likovima iz crtića najbolji izbor, a 6% ipak preferira košulje. 6% učenika nosi

Conversice su najpopularnije

Majice svih boja

Stil jednostavan, hlače i majica

Mla

do

kla

sje

99

ručni sat, a njih 8% odgovorilo je »ništa od navedenog«.

Kod učenika, situacija nije ista. 6% ih nosi ogrlice, 15% narukvice, 29% ručni sat, a čak 50% njih ne nosi ni-šta od navedenog.

Kada je sunce, nigdje ne idem bez:a) sunčanih naočalab) kapec) obojed) ničeg od navedenog

OBJAŠNJENJE:Kada počnu sunčani dani, 62% naših učenica nigdje ne ide bez sunčanih naočala. 3% ipak se odlučuje za kapu, a 1% nosi oboje. 34% ipak smatraju da im ne treba ni jedno ni drugo.Dečki su ipak dečki pa je kod njih druga situacija. 30% ih obavezno nosi sunčane naočale, dok se 12% ipak odlučuje za kapu. 3% nose oboje, čak 55% njih ne nosi ništa od navedenog.

Više volim nositi:a) usku odjećub) široku odjećuc) nije bitno kakva je odjeća, samo da se osjećam ugodno

OBJAŠNJENJE:Usku odjeću u našoj školi nosi 48% učenica, 4 % nosi široku odjeću, a 48% učenica smatra da nije bitno kakva je odjeća samo da se osjeća-ju ugodno.Kod učenika ipak 33% nosi usku odjeću, 14% široku, a većina, odno-sno 53% nosi bilo što samo da je ugodno.

Draže mi je biti u:a) trapericamab) trenerci

Kada je pitanje traperica ili trener-ki, 83% učenica izabralo bi traperi-ce, dok bi se njih 17% ipak odlučilo za trenerku.

Kod dečki obrnuto - 35% odabire traperice, a 65% ostaje pri trenerci.

Moja školska torba je:a) u raznolikim bojama, volim šare-ne stvarib) jednobojna, vrlo jednostavna

OBJAŠNJENJE:Kada krene u školu, 38% učenica na leđa stavlja torbu u raznolikim bojama, a 62% jednostavnu, jedno-bojnu boju.Učenici bi se skoro i složili. 23% dečkiju voli šarene stvari pa im je takva i torba dok ostalih 77% ima jednobojnu, jednostavnu torbu.

DIO POSEBNO ZA DEČKE Kada je hladnije vrijeme, preko

majice svakako obućem:a) trenerkub) duksuc) jeans jaknud) nije navedeno u primjerima

OBJAŠNJENJE:Kada u našim krajevima zahladi, 44% učenika preko majice obuće trenerku, a njih 56% obuće duksu. Jeans jakna nije popularna u našoj školi.

Najdraže košulje su mi:a) kariraneb) obične u nekoj bojic) ne nosim košulje

OBJAŠNJENJE:Neki učenici vole košulje, njih 23% ih ne nosi, ali od ostalih 39% voli karirane, a 38% u nekoj boji.

majice sa slikom svoje najdraže grupe,a 25% jednobojne majice s malim dodatkom.

Volim nositi: a) ogrlice b) narukvice c) ručni sat d) ništa navedeno

OBJAŠNJENJE: Od dodataka odjeći, 21% učenica nosi ogrlice, 28% narukvice, 43% ručni sat, a njih 8% odgovorilo je „ništa od navedenog“. Kod učenika, situacija nije ista. 6% ih nosi ogrlice, 15% narukvice, 29% ručni sat, a čak 50% njih ne nosi ništa od navedenog.

Kada je sunce, nigdje ne idem bez: a) sunčanih naočala b) kape c) oboje d) ničeg od navedenog

OBJAŠNJENJE: Kada počnu sunčani dani, 62% naših učenica nigdje ne ide bez sunčanih naočala. 3% ipak se odlučuje za kapu, a 1% nosi oboje. 34% ipak smatraju da im ne treba ni jedno ni drugo. Dečki su ipak dečki pa je kod njih druga situacija. 30% ih obavezno nosi sunčane naočale, dok se 12% ipak odlučuje za kapu. 3% nose oboje, čak 55% njih ne nosi ništa od navedenog.

majice sa slikom svoje najdraže grupe,a 25% jednobojne majice s malim dodatkom.

Volim nositi: a) ogrlice b) narukvice c) ručni sat d) ništa navedeno

OBJAŠNJENJE: Od dodataka odjeći, 21% učenica nosi ogrlice, 28% narukvice, 43% ručni sat, a njih 8% odgovorilo je „ništa od navedenog“. Kod učenika, situacija nije ista. 6% ih nosi ogrlice, 15% narukvice, 29% ručni sat, a čak 50% njih ne nosi ništa od navedenog.

Kada je sunce, nigdje ne idem bez: a) sunčanih naočala b) kape c) oboje d) ničeg od navedenog

OBJAŠNJENJE: Kada počnu sunčani dani, 62% naših učenica nigdje ne ide bez sunčanih naočala. 3% ipak se odlučuje za kapu, a 1% nosi oboje. 34% ipak smatraju da im ne treba ni jedno ni drugo. Dečki su ipak dečki pa je kod njih druga situacija. 30% ih obavezno nosi sunčane naočale, dok se 12% ipak odlučuje za kapu. 3% nose oboje, čak 55% njih ne nosi ništa od navedenog.

Više volim nositi: a) usku odjeću b) široku odjeću c) nije bitno kakva je odjeća, samo da se osjećam ugodno

OBJAŠNJENJE: Usku odjeću u našoj školi nosi 48% učenica, 4 % nosi široku odjeću, a 48% učenica smatra da nije bitno kakva je odjeća samo da se osjećaju ugodno. Kod učenika ipak 33% nosi usku odjeću, 14% široku, a većina, odnosno 53% nosi bilo što samo da je ugodno.

Draže mi je biti u: a) trapericama b) trenerci

Kada je pitanje traperica ili trenerki, 83% učenica izabralo bi traperice, dok bi se njih 17% ipak odlučilo za trenerku. Kod dečki obrnuto - 35% odabire traperice, a 65% ostaje pri trenerci.

Moja školska torba je: a) u raznolikim bojama, volim šarene stvari b) jednobojna, vrlo jednostavna

OBJAŠNJENJE: Kada krene u školu, 38% učenica na leđa stavlja torbu u raznolikim bojama, a 62% jednostavnu, jednobojnu boju. Učenici bi se skoro i složili. 23% dečkiju voli šarene stvari pa im je takva i torba dok ostalih 77% ima jednobojnu, jednostavnu torbu.

DIO POSEBNO ZA DEČKE

Kada je hladnije vrijeme, preko majice svakako obućem: a) trenerku b) duksu c) jeans jaknu d) nije navedeno u primjerima

OBJAŠNJENJE: Kada u našim krajevima zahladi, 44% učenika preko majice obuće trenerku, a njih 56% obuće duksu. Jeans jakna nije popularna u našoj školi.

Najdraže košulje su mi: a) karirane b) obične u nekoj boji c) ne nosim košulje

OBJAŠNJENJE:

DIO POSEBNO ZA DEČKE

Kada je hladnije vrijeme, preko majice svakako obućem: a) trenerku b) duksu c) jeans jaknu d) nije navedeno u primjerima

OBJAŠNJENJE: Kada u našim krajevima zahladi, 44% učenika preko majice obuće trenerku, a njih 56% obuće duksu. Jeans jakna nije popularna u našoj školi.

Najdraže košulje su mi: a) karirane b) obične u nekoj boji c) ne nosim košulje

OBJAŠNJENJE:

Više volim nositi: a) usku odjeću b) široku odjeću c) nije bitno kakva je odjeća, samo da se osjećam ugodno

OBJAŠNJENJE: Usku odjeću u našoj školi nosi 48% učenica, 4 % nosi široku odjeću, a 48% učenica smatra da nije bitno kakva je odjeća samo da se osjećaju ugodno. Kod učenika ipak 33% nosi usku odjeću, 14% široku, a većina, odnosno 53% nosi bilo što samo da je ugodno.

Draže mi je biti u: a) trapericama b) trenerci

Kada je pitanje traperica ili trenerki, 83% učenica izabralo bi traperice, dok bi se njih 17% ipak odlučilo za trenerku. Kod dečki obrnuto - 35% odabire traperice, a 65% ostaje pri trenerci.

Moda

Jedinstven Petrin stil

Traperice ponekad

Školska torba obavezno ruksak

Mla

do

kla

sje

100

Zaokruži DA ako misliš da je ova tvrdnja za tebe točna, ako nije, za-okruži NE.

Vrlo često stavljam gel na kosu.DA NE

OBJAŠNJENJE:Čak i kada se ne treba posebno urediti, 42% učenika iz naše škole stavlja gel i provede neko vrijeme pred ogledalom, dok ostalih 58% nema potrebe za tim.

Prije nego li negdje odem, uvijek stavim parfem.

DA NE

OBJAŠNJENJE:65% dečki ne napušta kuću ukoliko se prije nisu malo špricnuli parfe-mom. Ostali dečki tj. njih 35% ne koristi parfeme.

DIO POSEBNO ZA CURE Više volim imati:

a) nalakirane nokteb) nenalakirane nokte

»Kada su u pitanju nokti, cure bi mogle razgovarati satima« - tako svi kažu.Kod nas 65% učenica više voli nala-kirane nokte, ali 35% njih ipak misli drugačije.

Kada lakiram nokte, najčešće stavim:a) obični lak u bilo kojoj bojib) šljokičasti lakc) prozirni lakd) obični lak kojem dodam neke uzorkee) ništa od navedenog

OBJAŠNJENJE:Evo nas opet na temi o noktima. 42% učenica lakira nokte s običnim lakom (nebitno koje boje), 10% sa šljokičastim lakom, 8% ipak koristi prozirni, 25% njih obični lak ipak učini posebnijim nekim uzorkom, a 15% je odgovorilo sa »ništa od na-vedenog«.

Najdraži su mi:a) slatki parfemib) osvježavajući parfemic) ne stavljam parfemeOBJAŠNJENJE:

Većina cura u ovoj dobi stavlja par-feme, no kod nas se 11% ipak od-lučilo za nešto drugo. 51% stavlja slatke parfeme, a 38% voli osvje-žavajuće.

Neki učenici vole košulje, njih 23% ih ne nosi,ali od ostalih 39% voli karirane,a 38% u nekoj boji.

Zaokruži DA ako misliš da je ova tvrdnja za tebe točna, ako nije, zaokruži NE.

Vrlo često stavljam gel na kosu. DA NE

OBJAŠNJENJE: Čak i kada se ne treba posebno urediti, 42% učenika iz naše škole stavlja gel i provede neko vrijeme pred ogledalom, dok ostalih 58% nema potrebe za tim.

Prije nego li negdje odem, uvijek stavim parfem. DA NE

OBJAŠNJENJE: 65% dečki ne napušta kuću ukoliko se prije nisu malo špricnuli parfemom. Ostali dečki tj. njih 35% ne koristi parfeme.

DIO POSEBNO ZA CURE

Više volim imati: a) nalakirane nokte b) nenalakirane nokte

„Kada su u pitanju nokti, cure bi mogle razgovarati satima“ - tako svi kažu. Kod nas 65% učenica više voli nalakirane nokte, ali 35% njih ipak misli drugačije.

Kada lakiram nokte, najčešće stavim: a) obični lak u bilo kojoj boji b) šljokičasti lak c) prozirni lak d) obični lak kojem dodam neke uzorke e) ništa od navedenog

OBJAŠNJENJE: Evo nas opet na temi o noktima. 42% učenica lakira nokte s običnim lakom (nebitno koje boje), 10% sa šljokičastim lakom, 8% ipak koristi prozirni, 25% njih obični lak ipak učini posebnijim nekim uzorkom, a 15% je odgovorilo sa „ništa od navedenog“.

Najdraži su mi: a) slatki parfemi b) osvježavajući parfemi c) ne stavljam parfeme

OBJAŠNJENJE: Većina cura u ovoj dobi stavlja parfeme, no kod nas se 11% ipak odlučilo za nešto drugo. 51% stavlja slatke parfeme, a 38% voli osvježavajuće.

Moja najdraža krema je: a) Nivea b) Balea c) Garnier d) Rosal e) Loreal f) ne koristim kreme

OBJAŠNJENJE: Za njegu svoje kože, cure najčešće biraju Niveu, čak njih 45%. 15% kupuje Baleu, 8% Garnier, 2% Rosal, 15% se odlučuje za Loreal, a njih 15% ne koristi kreme.

Najdraži su mi: a) slatki parfemi b) osvježavajući parfemi c) ne stavljam parfeme

OBJAŠNJENJE: Većina cura u ovoj dobi stavlja parfeme, no kod nas se 11% ipak odlučilo za nešto drugo. 51% stavlja slatke parfeme, a 38% voli osvježavajuće.

Moja najdraža krema je: a) Nivea b) Balea c) Garnier d) Rosal e) Loreal f) ne koristim kreme

OBJAŠNJENJE: Za njegu svoje kože, cure najčešće biraju Niveu, čak njih 45%. 15% kupuje Baleu, 8% Garnier, 2% Rosal, 15% se odlučuje za Loreal, a njih 15% ne koristi kreme.

Kada si pravim frizuru, najčešće: a) kosu svežem u rep b) ostavim spuštenu kosu ,ali stavim ukosnicu c) kosu svežem na poseban način d) ostavim kosu raspuštenu

OBJAŠNJENJE: Vjerojatno često pitanje cura u ovoj dobi je upravo Što s kosom?! . Odgovori naših učenica su: 21% kosu veže u rep, 15% ostavi spuštenu, ali dodaje ukosnicu, 4% kosu veže na poseban način, a 60% jednostavno kosu ostavi na ramenima, raspuštenu.

Anketu provele novinarke: Ana Brajnović, Martina Matković i Matea Lukić ( Zahvaljujemo razrednicima na razumijevanju !).

Anketu obradila i opisala : Matea Lukić, 8.a

DIO POSEBNO ZA CURE

Više volim imati: a) nalakirane nokte b) nenalakirane nokte

„Kada su u pitanju nokti, cure bi mogle razgovarati satima“ - tako svi kažu. Kod nas 65% učenica više voli nalakirane nokte, ali 35% njih ipak misli drugačije.

Kada lakiram nokte, najčešće stavim: a) obični lak u bilo kojoj boji b) šljokičasti lak c) prozirni lak d) obični lak kojem dodam neke uzorke e) ništa od navedenog

OBJAŠNJENJE: Evo nas opet na temi o noktima. 42% učenica lakira nokte s običnim lakom (nebitno koje boje), 10% sa šljokičastim lakom, 8% ipak koristi prozirni, 25% njih obični lak ipak učini posebnijim nekim uzorkom, a 15% je odgovorilo sa „ništa od navedenog“.

Neki učenici vole košulje, njih 23% ih ne nosi,ali od ostalih 39% voli karirane,a 38% u nekoj boji.

Zaokruži DA ako misliš da je ova tvrdnja za tebe točna, ako nije, zaokruži NE.

Vrlo često stavljam gel na kosu. DA NE

OBJAŠNJENJE: Čak i kada se ne treba posebno urediti, 42% učenika iz naše škole stavlja gel i provede neko vrijeme pred ogledalom, dok ostalih 58% nema potrebe za tim.

Prije nego li negdje odem, uvijek stavim parfem. DA NE

OBJAŠNJENJE: 65% dečki ne napušta kuću ukoliko se prije nisu malo špricnuli parfemom. Ostali dečki tj. njih 35% ne koristi parfeme.

Moda Moja najdraža krema je:

a) Niveab) Baleac) Garnierd) Rosale) Lorealf) ne koristim kreme

OBJAŠNJENJE:Za njegu svoje kože, cure najčešće biraju Niveu, čak njih 45%. 15% ku-puje Baleu, 8% Garnier, 2% Rosal, 15% se odlučuje za Loreal, a njih 15% ne koristi kreme.

Kada si pravim frizuru, najčešće:a) kosu svežem u repb) ostavim spuštenu kosu, ali sta-vim ukosnicuc) kosu svežem na poseban načind) ostavim kosu raspuštenu

OBJAŠNJENJE:Vjerojatno često pitanje cura u ovoj dobi je upravo Što s kosom?!. Od-govori naših učenica su: 21% kosu veže u rep, 15% ostavi spuštenu, ali dodaje ukosnicu, 4% kosu veže na poseban način, a 60% jednostavno kosu ostavi na ramenima, raspu-štenu.

Anketu provele novinarke: Ana Brajnović, Martina Matković i Matea Lukić (Zahvaljujemo ra-zrednicima na razumijevanju!).

Anketu obradila i opisala: Matea Lukić, 8.a

Frizura raspuštena, duga, duža, najduža

Nalakirani nokti

Hit frizura, kratko, slatko

Mla

do

kla

sje

101

Na samo jednom jelovniku pronašli smo čak četiri pogreške. Sam na-slov je krivo napisan. Trebalo bi pi-sati cjenik. Pišemo cijene, ali cjenik. Ćevapi, svi ih volimo jesti, ali tek rijetki i pravilno napisati. Budući kuhare, konobari, ali i ostali, piše-mo: ćevap ili ćevapčić. Napisano je Dobar Tek. Nema razloga zašto bi se ovo pisalo velikim slovima, nije ime naseljenoga mjesta, nije osob-no ime…Trebalo bi pisati malim slo-vima dobar tek ili u slast.

Recept nam dolazi s Raba. Sigur-na sam da su baškotini ukusni, ali posvojni pridjev izveden od ime-nice Rab glasi rapski jer dolazi do glasovne promjene (jednačenje po

zvučnosti), stoga je pravilno rapski. Riječ baškotini označava izvornu slasticu, nešto slično piškotama, no ja sam u rječniku pronašla da se zovu beškotini. Baškotini ili beško-tini prepustimo to autorici recepta jer pretpostavljam da je Rabljanka i zna kako ovu slasticu zovu i sprav-ljaju.

Koliko malo riječi u oglasu, a koli-ko pogrešaka! U hrvatskome jeziku

nikako ne može biti računar, nego računalo, a iako svi govorimo lap-top, pravilno je prijenosno računa-lo. U komparaciji pridjeva poznat, superlativ glasi najpoznatiji. Kada pišemo imenicu svijet, pišemo ju sa skupom ije, a kada izvodimo pridjev dolazi do kraćenja ije u je i pišemo svjetski. Ovdje je također napisano proizvodžača. Zbog promjene koja se događa pri jotaciji (proizvod proizvodjen proizvođen) pa je i proizvođač.

Kada se u futuru prvom pomoć-ni glagol htjeti nađe iza infi nitiva, krajnje i u infi nitivu se gubi i pi-

šemo oslobodit ćemo (izgovaramo oslobodićemo). Pravilo se ne odno-si na glagole koji u infi nitivu zavr-šavaju na –ći (peći ćemo, reći ćemo) Ovo je gradivo 6. razreda osnovne škole!

Pisanje nadnevka kao »šakom u oko«! Dakle između riječi četvrtka i nadnevka nedostaje zarez (shva-

ća se kao nabrajanje ili naknadno dodavanje). Pišući nadnevak, ne pi-šemo nule kada označavaju jedno-znamenkaste dane ili mjesece! Ne vidim razlog za pisanje nule ispred izdanja, ali zato vidim i da prvome izdanju i 2014. godini nedostaju točke jer označavaju redne brojeve.

Ispred veznika jer ne pišemo zarez, ali i veznik je krivo uporabljen (jer

Koliko poznajemo svoj jezik?je uzročni veznik, a u oba-vijesti nije izrečen uzrok). Rečenica treba glasiti »Prikladan i za alergičare zato što se može isku-havati i sušiti u sušilici rublja«.

Istaknutim dijelom izrečena je pri-ložna oznaka sredstva, a ne druš-tva. Vozimo se autobusom, a ne s

autobusom jer to znači da s njim idemo u društvu. Sigurna sam da tomu nije tako.

Netko je ovdje jako »polupao lonči-će«. Treba pisati vruće sniženje iako mi nije jasno kako sniženje može

biti vruće (veliko, najveće, sezon-sko… bilo bi prikladnije). Često ci-metom nešto začinimo jer je začin, a nikako zaćin. Vrli pisac ovih ogla-sa treba dobro začiniti svoje znanje o hrvatskome jeziku!

Mjesto je pothodnik, a ovdje je na-pisano podhodnik. Istina je da se tvori od predmetka pod i hodnikom, ali zbog jednačenja po zvučnosti (a

radi lakšega izgovora), d prelazi u t. Vidimo da ovo nije zasmetalo samo nama, nego i nekome prolazniku koji je pogrešku ispravio.

je uzročni veznik, a u oba-vijesti nije izrečen uzrok). je uzročni veznik, a u oba-

Jezični savjeti

Mla

do

kla

sje

102

Vrlo česta pogreška, kako u razgovoru, tako

i u medijima. Kada se ispred neodređene za-

mjenice nađe prijedlog, neodređena se zamjenica rastavlja i prijedlog piše između njezinih sa-

stavnica. U ovim primjerima treba pisati: ni na koga, ni za čim, ni s čim.

Glagol koristiti u hrvatskome jeziku povratni je glagol i uz njega kao do-puna stoji imenica u instrumentalu, a ne akuzativu. Dakle, »Prostorima GČ Gornji grad koristit će se 24 udruge.« Druga pogreška je i red ri-

ječi u naslovu. Ovako napisan stilski je obilježen, a to svakako u vijesti-ma ne bi trebao biti. Stilski neobi-lježen red riječi (gramatički) bio bi: Dvadeset (i) četiri udruge koristit će se prostorima GČ Gornji grad.

Muke s prijedlogom s/sa! Najčešće rabimo prijedlog s, a prijedlog sa samo ukoliko sljedeća riječ započi-nje sa s, š, z, ž, ks, ps. Razlog ume-tanju a je lakši izgovor.

Pokušajte izgovoriti: Ide s Ksenijom. Priznat ćete - jako teško, stoga ćemo u ovome slučaju uporabiti prijedlog sa, ali salati s kozicama navezak a nije potreban. Treba pi-sati »salata s kozicama«.

Za svaku su pohvalu akcije udruge Rijeka ljubavi, ali kako je novinar ovdje sročio, Rijeka ljubavi donira višečlane obitelji. Ne znam je li u

ovim kriznim vremenima bilo zain-teresiranih, ali ispravno je »Rijeka ljubavi donira (potrepštine, novac, odjeću) višečlanim obiteljima«. U tekstu uočavam još jednu pogrešku - mjesto zanaglasnice će iza zare-za, a pravilo jasno kaže da zanagla-snica nikada ne dolazi iza zareza.

Svi se mi odijevamo i obuvamo, a za to nam je potrebna odjeća i obu-

ća, a dobro je došlo svako sniženje, pogotovo 40 %.

Nije mi jasno zašto bi netko isprav-nu robu mjenjao, ali potpuno mi je jasno da u toj riječi nedostaje i da

bi trebala glasiti mijenjamo. Mislim da bi prikladniji izraz bio zamjenju-jemo (dajemo drugi primjerak), a stari će biti zamijenjen, ako je nei-spravan ili veličina ne odgovara.

Poznati biskup i mecena Josip Juraj Strossmayer dao je sagraditi osječ-ku konkatedralu (sustolnicu) i nije

čudo da jedna od najdužih osječkih ulica nosi njegovo ime, ali ne ova-ko napisano. Kako Strossmayerovo prezime nije hrvatskoga podrijetla, trebalo bi ga napisati izvorno. Ova-ko napisano polupohrvaćeno je jer je na početku slovo š, slijede dva s i y. Dakle niti izvorno, niti »pohrva-ćeno«.

Ovim bismo cjenikom mogli otvoriti natječaj: Tko će u minuti pronaći više pogrešaka? Ja ih vidim pet-

naest, ako ne računamo da orange juice možemo vrlo lijepo reći sok od naranče, a pago razni – (razni) sokovi.

Popularne posuđenice kojima se označuju različite vrste jela dru-gih naroda ne treba pisati izvorno. Engleske riječi sandwich, muffi n, talijanske riječi spaghetti, lasagne, carpaccio, cappuccino,francuska ri-ječ croissant prilagođuju se hrvat-skomu jezičnom sustavu. Pravilno ih pišemo ovako: sendvič, mafi n, špageti, lazanje, karpačo, kapučino, kroasan. Valja napomenuti da kra-tica kao znak mjerne jedinice litre, piše se malim slovom.

BEZ KOMENTARA!!!Pogreške pronalazili učenici osmih razreda, a

komentirala Matea Lukić, 8. a

Vrlo česta pogreška, kako u razgovoru, tako

i u medijima. Kada se ispred neodređene za-

mjenice nađe prijedlog,

Jezični savjeti

ispred neodređene za-mjenice nađe prijedlog, ispred neodređene za-

Mla

do

kla

sje

103

Jezični savjeti

IZRAZ ČESTO PUTA JE PREOBILAN! U našemu govoru mnogo je nepo-trebnih riječi i izraza koji nisu u službi pravilnoga i jasnog izražavanja. Izraz često puta izdvajamo kao najspomi-njaniji. Tako čujemo ili čitamo: On često puta igra u prvom sastavu. Ti često puta dolaziš u naš dom. Naravno mjesto izraza često puta trebamo reći pravilnije i jednostavni-je često pa imamo: On često igra u prvom sastavu. Ti često dolaziš u naš dom.

TELEVIZOR, TELEVIZIJA, TV PROGRAM Svaki dan u razgovoru nesvjesno po-istovjećujemo značenje triju različitih riječi – izraza, uporno izbjegavajući jedno, ali pravilno rješenje. Riječ je o televizoru, televiziji i televizijskom programu. Najčešće se upotrebljava riječ televizija bez obzira je li riječ o televizoru, televizijskom programu ili televiziji.Tako na pitanje: »Što si si-noć radio?« Najčešće odgovaramo: »Gledao sam televiziju.« Ili »Gledao sam televizor.«Dakle, gledamo televizor bio on uklju-čen ili ne. Podsjetimo se televizor je uređaj, predmet, televizija je ustano-va, tvrtka koja priprema televizijski program. Evo neka od pravilnih rje-šenja: Uključi televizor da pogledamo pro-gram. Gledam tv-program. Nogometna utakmica bit će prikazana na televizijskom programu. Ukoliko si uposlenik u ustanovi Hrvat-ska televizija, ne radiš na televiziji.

NAZOVI ME TELEFONSKI! Često telefonski razgovaramo i goto-vo redovito kažemo: Tko je na telefo-nu? Ja sam na telefonu. To praktično znači kako smo se mi popeli na te-lefon i na njemu stojimo ili sjedimo. Zbog te nelogičnosti prijedlog na tre-bali bi zamijeniti s prijedlogom pri. Pa čujemo: Tko je pri telefonu? Ja sam pri telefonu. Najčešće čujemo, a ne bismo trebali: Nazvat ću te telefonom! Mnogi, dok to govore, nisu ni svjesni da svoga sugovornika vrijeđaju nazi-vajući ga telefonom. Kako bi se izbjegla ta nelogičnost, treba reći: Nazvat ću te telefonski!

SIREVI, PUTEVI NOSEVI ILI SIROVI, PUTOVI, NOSOVI? Često dvojimo, kako izgovoriti N množine imenica koje imaju kraći i dulji oblik, no odlučimo li se za dulji, opet će nam se pojaviti dvojba, i to s pravom. Imenice čija osnova zavr-

šava na nepčani suglasnik (lj, nj, j, ć, đ. dž, š, ž) u množini imaju umetke –ev: smuđevi, panjevi, mačevi, miševi, tečajevi... Međutim najčešće pogreš-ke čujemo pri izgovoru N množine u sljedećim primjerima: sirevi, nosevi, štosevi, mlazevi, a pravilno je: sirovi, nosovi, štosovi, mlazovi. Za imeni-cu pojasi i pojasovi može postojati i značenjska razlika (klimatski pojasi i pojasovi na odjeći).

RADNIK ILI DJELATNIK, RADITI ILI DJELATI? Riječ djelatnik nije dobro prečesto rabiti jer nepotrebno nestaju ostale hrvatske riječi, a to su: radnik, službe-nik, činovnik, obrtnik, vozač... Ništa se ne dobiva, nego se gubi, napiše li se u natječaju gdje traže djelatnicu za održavanje čistoće umjesto čistačice. Djelatnik može biti aktivist koji neg-dje nije stalno uposlen (npr.: stranački djelatnik ili u Crvenom križu i sl.). Uz intelektualni posao-djelatnosti rabi se djelatnik (prosvjetni, zdravstveni...). Radnik je običan čovjek koji obavlja svoj posao i za njega prima plaću.

OBRAZOVANJE, NAOBRAZBA ILI IZOBRAZBA? Sve se tri riječi mogu rabiti u hrvat-skome jeziku, ali one nisu istoznačni-ce već u određenim značenjima mogu biti bliskoznačnice. Najširi pojam ob-razovanje označava stalni tijek stje-canja znanja. Tako ćemo za osnovne škole reći kako provode određene obrazovne politike Ministarstva pro-svjete i športa. Pod izobrazbom po-drazumijevamo stjecanje posebnih, specijaliziranih znanja u trajnom pro-cesu pa ćemo reći: U vojno učilište za izobrazbu novaka dolaze najbolji. Treća glagolska imenica naobrazba označava posljedicu obrazovanja pa možemo reći: Čovjek visoke i široke naobrazbe.

Istražila: Ira Ilakovac, 8.b

MATI VOLI KĆER, ALI MATI I KĆI Postojanje padeža u našem jeziku vodi do sklonidbe imenica. Imenica kćer u nominativu glasi kći dok je u svim drugim padežima osnova kćer (kći, kćeri, kćeri, kćer, kćeri, kćeri, kćerju/kćeri). Evo primjera: Mati i kći idu u kino, ali Mati voli svoju kćer. Kći zbog jezične pravilnosti mora ostati u nominativu drukčija nego u akuzativu, pa su neki od primjera: Do-bio je kćer. ili Njegova kći nije išla na izlet.

IZUMIRE LI VOKATIV?Jezik se mijenja, a posljednjih godina u medijima je pod velikim utjecajem žargona odnosno oblika karakteri-stičnih za razgovorni jezik. I nomina-

tiv i vokativ u hrvatskome jeziku nemaju prijedlog, pa se nazivaju nezavisnim padeži-ma. Ostali su padeži zavisni ili kosi. U vokativu vlastitih imena ženskog roda koja završavaju na –a, nastavak može biti i –a i –o. Npr. kaže se i piše: Oj, Zdenka! Oj, Mila, ali u književnim tekstovima možemo naići na oblike sa –o (oj, Hr-vatsko!). Druge imenice ženskog roda (npr. kiša, žena) imaju nastavak –o. Ne kaže se i ne piše: oj, žena; oj kiša, nego oj, ženo; oj, kišo!

GDJE, KAMO, KUDA Ova tri oblika povezana su s mjestom i upozoravaju na pojedinosti u gla-golskoj radnji, no svaki od njih ima drugačije značenje. GDJE nam govori na kojem se mje-stu nešto nalazi, KAMO znači u koje će mjesto netko otići, a KUDA nam odgovara na pitanje kojim pravcem idemo. Idem (kamo) na Trg bana Jelačića. Pro-ći ću Frankopanskom ulicom (kuda). Naći ćemo se pod satom (gdje).

PREPORUČAM ILI PREPORUČUJEM Za ovu dvojbu krivo je sprezanje gla-gola preporučiti. Piše se da se neka izložba preporuča, a preporuča se, umjesto preporučuje, i odlazak u neki restoran. Međutim, nikada ne kaže-mo da nešto poručamo, nego uvijek poručujemo. Glagolu poručiti dodan je samo –pre, pa se spreže ili konjugira kao i glagol poručiti. Dakle, preporu-čujemo i predstavu i knjigu i dobar restoran.

OD DONEŠENA ILI DONESENA MATERIJALA U hrvatskome standardnom jeziku prihvaćen je oblik donesen pa oblik »donešen« treba izbjegavati. Upo-trijebit ćemo ovaj glagolski pridjev trpni u nekoliko primjera…. »Donesen je materijal« - pravilno je reći, a nije dobro reći: »Donešen je materijal«. Još nekoliko primjera kako treba pra-vilno govoriti i pisati: »Odluka o neči-jem zahtjevu sutra će biti donesena«, »Donesen je uredski materijal i nalazi se na stolu«.

POKLADNI UTORAK NIJE BLAGDAN Većina pokladni utorak piše velikim početnim slovom, iako nije blagdan. On ne pripada u »zapovijedane« blagdane, nego je plod razmišljanja i stav u modernome svijetu. Pokladni utorak nije isto što i Uskrsni ponedje-ljak, Uskrs, Božić. Pokladni utorak je vrhunac karnevala.

Istražila: Ana Stanković, 8. a

Ili / ili u hrvatskome jeziku

Mla

do

kla

sje

104